5. Na putu za Novi Jeruzalem

Prikaz Kemijskog vjenčanja, umjetnik nepoznat. Primijetite biseksualnu konotaciju alkemijske transformacije, uz demonske komponente.

Kao posljedica katastrofalnog neuspjeha Zimskog kralja i kraljice, Fridrika V. i Elizabete Stuart, Bohemija i njen narod su spaljeni, a Falačka i njen bajkoviti dvorac sa mehaničkim čudima i fantastičnim vrtovima u Heidelbergu je isto sravnjeno sa zemljom.

Međutim, tijekom 1613. do 1620. godine i prije nego su Zimski kralj i kraljica Bohemije pobjegli iz svog dvorca usred noći, protestantski svijet bio je ispunjen nadom da će Fridrik V. od Falata i Elizabeta Stuart (unuka Marije, kraljice Škotske) donijeti utopijski zlatni vijek. Rozenkrojcerski manifesti su bili ključni u poticanju tog žara.

U slučaju "Fame" (čije se latinsko značenje može shvatiti kao "slava", "ugled", ali i kao "glasina"), poznato je da je djelomično njeno misteriozno podrijetlo bio odgovor koji je napisan 1612. godine, što insinuira da je rukopis Fame doista već postojao godine smrti cara Rudolfa II., koji je sagradio okultno utočište na svom dvoru u Pragu. Taj je odgovor napisao izvjesni Adam Haselmayer, a uključen je u prvo tiskano izdanje Fame. Haselmayer tvrdi da je rukopis Fame prvi put pročitao 1610. godine. On se ubraja među "kršćane evangeličkih crkava", te oduševljeno pozdravlja prosvijetljenu mudrost Fame i iznosi snažne antiisusovske primjedbe.

Haselmayerov odgovor nalazi se na kraju prvog tiskanog izdanja Fame, i povezuje se sa predgovorom gdje se navodi da su Haselmayera uhvatili isusovci i "okovali na galiji" zbog njegovog povoljnog odgovora na apel iz Fame. I odgovor i predgovor o Haselmayeru su nejasni, te nikako nije jasno je li ovo fikcija. Međutim, ono što jest poprilično jasno: namjera Fame da predstavi alternativu isusovačkom redu, proglašeno bratstvo, koje se istinskije temelji na Isusovim učenjima.

Ta je namjera eksplicitno izražena u punom naslovu Fame, koji se može prevesti na sljedeći način: 

"Opća i sveopća reformacija cijelog svijeta; zajedno sa Fama Fraternitatis hvalevrijednog Bratstva Ružinog Križa, napisanim svim učenima i vladarima Europe; također kratki odgovor koji je poslao gospodin Haselmayer, zbog kojeg su ga isusovci uhvatili i stavili u okove na galiju. Sada objavljeno u tiskanom obliku i priopćeno svim istinskim srcima. Tiskano u Casselu, od strane Wilhelma Wessela, 1614." 

Francis Yates parafrazira poziv iz "Fame" na sljedeći način:

"Fama započinje uzbudljivim pozivom na pozornost, tim trubljačkim pozivom koji je odjeknuo Njemačkom, a odatle Europom. Bog nam je u ovim posljednjim danima otkrio savršenije znanje, i o svom Sinu, Isusu Kristu, i o Prirodi. Odgojio je ljude obdarene velikom mudrošću koji bi mogli obnoviti sve umjetnosti i sve ih svesti do savršenstva, tako da čovjek "može razumjeti vlastitu plemenitost i zašto se zove Mikrokozmos i koliko daleko se njegovo znanje proteže u Prirodu". Kada bi se učeni ljudi ujedinili, sada bi mogli iz Knjige Prirode prikupiti savršenu metodu svih umjetnosti. Ali, širenje ovog novog svjetla i istine ometaju oni koji neće napustiti svoje stare putove, budući su vezani za ograničavajući autoritet Aristotela i Galena.

Nakon uvodnog govora, čitatelj se upoznaje sa tajanstvenim Rosencreutzom, osnivačem "našeg Bratstva", koji je dugo radio na takvoj općoj reformaciji. Brat Rosencreutz, "prosvijetljeni čovjek", bio je veliki putnik, posebno po istoku, gdje mudraci žele podijeliti svoje znanje. Isto bi trebalo učiniti i u Njemačkoj danas, gdje ne nedostaje učenih ljudi, "mađioničara, kabalista, liječnika i filozofa", koji bi trebali surađivati ​​jedni sa drugima. Putnik je naučio "Magiju i Kabalu" Istoka i znao je kako je koristiti za jačanje vlastite vjere i ulazak u "harmoniju cijelog svijeta, divno utisnutu u sva vremenska razdoblja".

... [Rosencreutz obećava novu aksiomatu, koja će reformirati cijelu Europu] Kada bi se to učinilo, u Europi bi se moglo formirati društvo koje bi svojim znanjem obogatilo vladare i davalo savjete svima. Svijet je u to vrijeme bio prepun takvih previranja i trudio se izroditi ljude koji su probili tamu. Jedan od njih bio je "Teofrast'"(Paracelsus), koji je bio "dobro utemeljen u spomenutoj harmoniji", iako nije bio "iz našeg Bratstva"." 

Dakle, iz trube "Fame" jasno je da se nije radilo samo o vjerskoj reformi, već o reformi na svim razinama, uključujući i onu unutar znanosti i umjetnosti. To je bio poziv svim "prosvijetljenim" misliocima neka se pridruže njihovom pokretu i izvuku Europu iz tame. Ovaj poziv posebno je bio usmjeren na njemački narod. Imajte na umu da je Fridrik V. Falački bio dijelom njemačkog kraljevstva. 

Falački kraj (palatinate) je povijesna regija Njemačke. Prikaz 1618. godine. Zemljište grofa palatina, titule koju je nosio vodeći svjetovni knez Svetog Rimskog Carstva. Geografski, Falački kraj bio je podijeljen između dva mala teritorijalna skupa: Rajnski, ili Donji Falački kraj i Gornji Falački kraj. Rajnski Falački kraj obuhvaćao je zemlje sa obje strane srednjeg toka Rajne između pritoka Majne i Neckara. Njegov glavni grad, do 18. stoljeća, bio je Heidelberg. Gornji Falački kraj nalazio se u sjevernoj Bavarskoj, sa obje strane rijeke Naab dok teče prema jugu prema Dunavu, te se protezao prema istoku do Češke šume. Granice Falačkog kraja su se  mijenjale ovisno o političkoj i dinastičkoj sudbini grofova palatina. Izvor Britannica: https://www.britannica.com/place/Palatinate

Bohemija i Moravska bile su pod češkom krunom, dakle dio Češkog kraljevstva. Ove povijesne regije danas se nalaze unutar moderne Češke, pogledajte gornju kartu za njihovu lokaciju u odnosu na njemačko kraljevstvo Pfalz.

Prema "Confessio", brat RC (Rosencreutz) rođen je 1378. godine i živio je 106 godina, stoga se pretpostavlja da se njegov život i rad odvijaju tijekom 14. i 15. stoljeća. Anonimni pisac Fame prepričava kako se brat RC vratio u Njemačku, "svjestan nadolazećih promjena i opasnih sukoba". Brat započinje raditi na reformaciji, samo sa četiri člana svog novoosnovanog bratstva, uključujući i sebe. "Na ovaj način je osnovano Bratstvo Ružinog Križa, isprva od samo četiri osobe, a oni su stvorili magični jezik i pismo, sa velikim rječnikom, koji i danas svakodnevno koristimo na hvalu i slavu Božju." 

Pisac Fame nastavlja prepričavati "zamišljenu povijest ovog zamišljenog Reda": vremenom je Red rastao, izgradili su zgradu u svom središtu, koju su nazvali "Kuća Duha Svetoga". Njihov glavni posao bio je briga o bolesnima, ali su također mnogo putovali kako bi stekli i širili znanje. Nisu smjeli nositi nikakvu posebnu odjeću, i sastajali su se jednom godišnje u svojoj Kući Duha Svetoga.

Prvi član njihovog bratstva umire u Engleskoj. Rosencreutz je pokopan u grobnici koju su "čudesno" otkrili kasniji članovi Bratstva. Vrata u ovu grobnicu simboliziraju otvaranje novih vrata u Europi, novog poglavlja.

Frances Yates piše:

"Opis ove grobnice središnja je značajka legende o Rosencreutzu. Sunce nikada nije sjalo u njemu, ali ga je obasjavalo unutarnje sunce. Na zidovima su bili geometrijski likovi i sadržavala je mnoga blaga, uključujući neka od Paracelsusovih djela, prekrasna zvona, svjetiljke i "umjetne pjesme". Bratstvo je već posjedovalo svoju "Rotu" i "knjigu M". Rosencreutzova grobnica bila je ispod oltara u svodu; na zidovima su bila uklesana imena Braće.

Otkriće svoda bio je znak za opću reformaciju; to je zora koja prethodi izlasku sunca. "Znamo... da će sada doći do opće reformacije, i božanskih i ljudskih stvari, prema našoj želji i očekivanju drugih; jer je prikladno da prije izlaska Sunca na nebu izbije Aurora, ili neka jasnoća ili božanska svjetlost." Datum, kada je svod otkriven, neizravno je naznačeno kao 1604. godina. 

Čini se da ovaj vrlo neobičan dokument, "Fama Fraternitatis", kroz alegoriju svoda prepričava otkriće nove, ili bolje rečeno nove-stare filozofije, prvenstveno alkemijske i povezane sa medicinom i liječenjem, ali i one koja se bavi brojevima i geometrijom, kao i  proizvodnjom mehaničkih čuda. Ona predstavlja, ne samo napredak učenja, već prije svega prosvjetljenje religijske i duhovne prirode. Ova nova filozofija uskoro će biti otkrivena svijetu i donijeti će opću reformaciju. Mitski agenti njenog širenja su braća RC. Kaže se da su to bili reformirani njemački kršćani, pobožni evangelisti. Čini se kao da je njihova religija bila usko povezana sa  njihovom alkemijskom filozofijom, koja nema nikakve veze sa "bezbožnim i prokletim izradom zlata", jer bogatstvo koje otac Rosencreutz nudio duhovno; "ne raduje se što može napraviti zlato, nego se raduje što vidi otvorena nebesa i anđele Božje kako se uzdižu i silaze, i svoje ime zapisano u Knjizi života"."

Wikipedia piše:

"U hebrejskoj Bibliji, Knjiga života bilježi one ljude koji se smatraju pravednima pred Bogom. Biti izbrisan iz ove knjige označava smrt, a biti u ovoj knjizi osigurava život na dan suda. Čak i prije rođenja, oni koji će se roditi zapisani su u ovoj knjizi. U Ezekielu 9:4, anđeo označava pravednike na čelima doživotno, dok su preostali stanovnici Jeruzalema osuđeni na propast."

Kao što ćemo vidjeti u budućem nastavku, Rozenkrejceri će se sve više smatrati srodnima anđelima, i sa utopiskim pričama o njima, prema kojoj anđeli i ljudi žive zajedno u harmoniji.

U "Confessio", objavljenom 1615. godine, nastavlja se priča o Christianu Rosencreutzu. Raspravlja se o braći RC, njihovoj filozofiji i njihovoj misiji, te se više puta spominje "Fama". Objavljena je na istom mjestu kao i Fama i tiskana od strane istog tiskara. Za razliku od Fame, koja je objavljena na njemačkom, Confessio je objavljen na latinskom, kao i svi ostali govori objavljeni ondje. Dakle, "Confessio" izgleda jest zamišljen kao nastavak "Fame", ali je sada bio usmjeren na učeniju publiku koja je znala čitati latinski, pritom nudeći tragove za tumačenje alegorija unutar prvog manifesta.

Latinski naslov publikacije, koja sadrži prvo izdanje "Confessio", može se prevesti na sljedeći način:

"Kratko razmatranje tajnije filozofije koju je napisao Philip à Gabella, student filozofije, sada objavljeno prvi put, zajedno sa  Ispoviješću bratstva RC. Tiskano u Casselu, od strane Wilhelma Wessela, tiskara Najslavnijeg Princa, 1615."

(na poleđini naslovne stranice): "Bog ti dao rose nebeske i obilja zemlje. Postanak. 27."

Frances Yates piše:

"Čitatelji su očito trebali proučiti Consideratio brevis [uključen u prvo izdanje Confessio] prije nego što dođu do Confessio, i, kao što sam već naznačila, Consideratio brevis temelji se na John Deejevoj Monas hieroglyphica. Ništa se ne zna o identitetu 'Philip à Gabella' (može li ovo biti pseudonim koji se odnosi na 'Kabalu'?), ali je sigurno da je bio bliski Deejev učenik.

Trag do njegovog izvora dan je u citatu na poleđini njegove naslovne stranice... koji on... daje na latinskom: De rore Caeli et pinguedine terrae det tibi Deus... na kojem je vizualno ilustrirana tema silazeće rose (ros) koja ujedinjuje nebo i zemlju.

'Consideratio brevis' nije reprodukcija cijelog Deejevog 'Monas', već verbalno citira prvih 13 teorema iz tog djela, isprepleteno sa drugim sadržajem.

...Deejem inspirirano 'Consideratio brevis', a njegova molitva čini se apsolutno asimiliranom sa rozenkrojcerskim manifestom, kao njegov sastavni dio, kao da objašnjava da je 'tajnija filozofija' iza rozenkrojcerskog pokreta bila filozofija Johna Deeja, kako je objašnjena u njegovoj 'Monas hieroglyphica'.

To bi moglo navesti nekoga da ponovno razmisli o staroj teoriji, sada općenito odbačenoj, koja je tvrdila da naziv 'rozenkrojcer' nije izveden od 'Ruža' i 'Križ', već od Ros (rosa) i Crux, što ima alkemijsko značenje povezano sa rosom kao (navodnim) otapalom zlata i križem kao ekvivalentom svjetlosti. Bez pokušaja prodiranja u ove alkemijske misterije, može se reći da otkriće bliske povezanosti Deejeve Monase i njenog mota o 'nebeskoj rosi' sa rozenkrojcerskim manifestom sada može dati određenu podršku teoriji Rose i Križa."

Sama "Confessio" ("Ispovijest") za počinje stihovima:

"Kao što sada sasvim slobodno i sigurno, i bez štete, nazivamo rimskog papu Antikristom, što se do sada smatralo smrtnim grijehom, a ljudi u svim zemljama bili su zbog toga pogubljeni. Dakle, sigurno znamo da će također doći vrijeme kada ćemo ono što još uvijek držimo u tajnosti, otvoreno, slobodno i glasno objaviti i priznati pred cijelim svijetom."

To usko povezuje "Ispovijest" sa uvodnim stihovima "Fame" i ponovno izričito navodi namjeru da je njena misija poziv na pridruživanje bratstvu RC, koje podržava "istinita Isusova učenja". Confessio posebno poziva učene ljude Europe neka se odazovu bratskom pozivu Reda i surađuju u njihovim naporima.

Anonimni autor Ispovijesti upozorava čitatelja da Jehova, videći kako svijet propada, ponovno ga ubrzava na njegov početak.

Yates piše:

"Ispovijest je oduševljena dubokim znanjem oca RC, čije su meditacije o svim temama od stvaranja, proširene ljudskom vještinom ili kroz službu anđela ili duhova, toliko sveobuhvatne da bi, ako bi se sve ostalo znanje izgubilo, bilo moguće obnoviti samo iz njih kuću istine. Ne bi li bilo poželjno pobijediti glad, siromaštvo, bolest, starost, upoznati sve zemlje svijeta i njihove tajne, pročitati u jednoj knjizi sve što je u svim knjigama? "Tako pjevati i svirati da bi umjesto kamenih stijena mogli izvlačiti bisere, umjesto divljih zvijeri, duhove."

Kada Truba Reda zatrubi punim glasom, ove stvari koje se sada samo šapuću u zagonetkama će izaći na vidjelo i ispuniti svijet, a tiranija Pape će biti srušena. Svijet je vidio mnoge promjene otkako se rodio otac RC, a mnoge će tek doći. Ali, prije kraja, Bog će dopustiti da se veliki priljev istine, svjetla i veličine, kakav je okruživao Adama u Raju, izlije na čovječanstvo. Nove zvijezde pojavile su se u zviježđima Serpentarija i Labuda, što su znakovi dolaska tih stvari.

Drugi manifest ponavlja poruku prvog, iako još većim žarom i intenzitetom. Kroz njega odjekuje snažna proročanska i apokaliptična nota, kraj je blizu, pojavile su se nove zvijezde koje najavljuju čuda, velika reformacija je novo tisućljeće, povratak kao Adam u Raju.

Te su objave u to vrijeme izazvale mahnit interes i mnogi su uložili strastvene napore kako bi doprli pismima do Braće RC, ili tiskanim apelima i pamfletima. Rijeka tiskanih djela izvire iz ovih manifesta, odgovara na njihov poziv neka se jave piscima i surađuju u radu Reda. Ali, čini se da su apeli ostali bez odgovora. Braća, ako su i postojala, bila su nevidljiva i neosjetljiva na molbe neka se objave. Ova misterija nije umanjila interes za bajnu Braću, već ga je, samo naprotiv, pojačala."

Kada je Fridrik V. bio poražen i prisiljen pobjeći iz Češke, kružile su satirične grafike protiv Fridrika, koje su pokazale veliko poznavanje njegova pokreta. Jedan posebno značajan otisak može se vidjeti dolje, i prikazuje Fridrika V. na pitagorejskom Y, simboličnom izboru između dva puta: jedan kao zao put i koji vodi u propast; drugi put kao krepostan izbor. U satiri Fridrik je prikazan kao da je odabrao pogrešan put što ga je odvelo u katastrofu: 

Iz djela Francis Yates, "Rosicrucian Enlightenment" (1972.)

Tekst u nastavku, kako ga Yates opisuje, priča priču o Fridrikovom pokušaju oduzimanja češke krune od Ferdinanda i njegovom neuspjehu. Pred kraj teksta spominje "visoko društvo rozenkrojcera", koje povezuju sa Fridrikovim pothvatom i referira se na svjetsku reformaciju, što su Česi povezivali sa izbornim knezom Palatinom. Relevantni odlomak glasi:

"Okrugla drvena kugla (kugla ispod slova Y) predstavlja svijet
Za koji su Česi vjenčali Palatina,
Očekivali su da će podučavati svijet,
I reformirati sve škole, crkve i sudove,
I dovesti sve u stanje
U kojem ga je Adam zatekao,
Pa čak i u moje stanje, Saturnovo,
I to se nazivalo zlatnim vremenom.
U tu svrhu visoko društvo rozenkrojcera
Želi pretvoriti sve planine u zlato za svoje dobro."

"Ovdje je opća reformacija svijeta najavljena u rozenkrojcerskim manifestima opisana kao svjetska reformacija, koju su Česi očekivali postići putem Palatinskog kneza izbornika. Iako uključuje određene reforme u obrazovanju, crkvi i pravu, ova opća reformacija ima milenarističke prizvuke; vratiti će svijet u stanje u kojem ga je Adam zatekao, što je ujedno bilo i Saturnovo zlatno doba.

Dakle, u Confessio, drugom rozenkrojcerskom manifestu, kaže se da opća reformacija nagovještava "veliki priljev istine i svjetla", kakav je okruživao Adama u Raju, a koji će Bog dopustiti prije kraja svijeta. I, u stihovima se kaže da će ovo tisućljeće, ovaj povratak u zlatno doba Adama i Saturna, biti potpomognut "visokim društvom rozenkrojcera, koji žele pretvoriti sve planine u zlato". Satira ovdje povezuje cijeli pokret sa "rozenkrojcerskim" tipom alkemije, jer zlato o kojem se govori nije materijalno zlato alkemijske transmutacije, već duhovno zlato zlatnog doba i povratka Adamovoj nevinosti."

U trećem rozikrucijanskom manifestu, "Kemijskom vjenčanju", nalazimo simboliku koja odaje daljnje tragove o podrijetlu, misiji i pravom identitetu RC braće.

Naizgled, "Kemijsko vjenčanje" govori o braku između kralja i kraljice, sa aluzijama na brak Fridrika V. i Elizabete Stuart, koji žive u čudesnom dvorcu punom čuda i slika lavova, što bi se također moglo promatrati kroz simbol Palatinskog lava, kao i Stuartovog lava. Međutim, na drugoj razini, "Kemijsko vjenčanje" može se shvatiti kao alegorija za mistični brak duše, što uključuje alkemijske procese (3. dio ovog serijala govori o temi "mističnog braka").

U "Kemijskom vjenčanju" opisuje se putovanje Christiana Rosencreutza, i njegovo iskustvo, kroz čudesni i čarobni dvorac, gdje prolazi kroz više faza i testova koji procjenjuju kvalitetu njegove duše. Neki od uzvanika vjenčanja ne prolaze ove testove i bivaju izbačeni, drugi (za koje se smatra da imaju još niži rang duše) bivaju ubijeni, čak se i način na koji će biti ubijeni odlučuje na temelju procjene ranga njihove duše. Christian Rosencreutz prolazi kroz testove i "iskustva" u dvorcu, uključujući prvo viziju koja je pratila njegov poziv na vjenčanje, kazališne predstave, kušnje i ceremonije koje su dio višefaznog procesa inicijacije u najvišu razinu, za koju na kraju otkrivamo da je red viteštva u službi kralja.

Priča u "Kemijskom vjenčanju" odvija se tijekom sedam dana.

Prvi dan započinje sa Christianom Rosencreutzom (RC) na Uskrsnu večer, i on se priprema za uskrsnu pričest; usred molitve udara strašna oluja popraćena slavnom vizijom. Vizija je žena u "odjeći boje neba posutoj zvijezdama". Žena u jednoj ruci drži trubu, a u drugoj svežanj slova na svim jezicima koje treba dostaviti u svaku zemlju. Njena velika krila prekrivena su očima. Ova opisana figura (iz vizije RC) je Fama, iz grčko-rimske mitologije, poznata po tome što nosi trubu i ima krila prekrivena očima. To je također i jasna referenca na prvi rozenkrojcerski manifest istog imena.

Fama, skulptura na krovu Sveučilišta vizualnih umjetnosti u Dresdenu, Njemačka.

Britannica piše:

"Grčki pjesnik Hesiod prikazao ju je kao zlikovca, lako je rasplamsati, ali nemoguće ugušiti. Atenski govornik Eshin razlikovao je narodnu glasinu (Pheme) od klevete (Sykophantia) i zlobe (Diabole). U rimskoj književnosti bila je maštovito zamišljena: Vergilije ju je opisao ("Eneida", knjiga IV.) kao brzo, ptičje čudovište sa onoliko očiju, usana, jezika i ušiju koliko i perja, koje putuje po tlu, ali sa  glavom u oblacima. Prema Ovidiju u "Metamorfozama", nastanjivala je odjekujuću mjedenu palaču na vrhu planine."

World History Edu piše:

"U rimskoj mitologiji, Fama je personificirala glasine, tračeve i slavu, utjelovljujući dvojaku prirodu komunikacije. Bila je i štovana i strahopoštovana, jer je njezin utjecaj mogao uzdići ugled do veličine, ili ga uništiti skandalom i lažima.

Usporediva je sa grčkom božicom Femom, i zauzimala je jedinstveno mjesto u rimskoj misli i književnosti, služeći kao simbol goleme moći riječi i njihove sposobnosti oblikovanja percepcija, i pozitivno i negativno."

Stoga je poziv u viziji RC-a istovremeno slavan i zastrašujući. Njegova sudbina nije poznata, hoće li mu ovo iskušenje donijeti slavu ili propast. RC (u viziji) otvara pismo koje mu je dostavljeno od Fame, a koje počinje ovim stihovima:

"Ovaj dan, ovaj dan, ovaj, ovaj,
Kraljevsko vjenčanje je,
Jesi li tome rođenjem sklon,
I radosti Božjoj namijenjen?
Tada možeš li se uputiti na planinu
Na kojoj stoje tri veličanstvena hrama,
I odande vidjeti sve od kraja do kraja."

Deejev simbol 'monas hieroglyphica' prikazan je na margini pokraj pjesme, koja spaja "Kemijsko vjenčanje" sa "Confessio" (objavljen zajedno sa djelovima teksta koje izravno crpi inspiraciju iz Deejeve "Monas hieroglyphice", što ponovno jasno simbolizira da Dee stoji iza "tajnije filozofije" rozenkrojcera).

Ispod pjesme nalaze se riječi "Sponsus" i "Sponsa" što znači zaručnik i nevjesta.

"Sponsus (ili Zaručnik) je srednjovjekovna latinska i okcitanska dramska obrada Isusove parabole o deset djevica. Liturgijska drama osmišljena za uskrsno bdijenje, skladana je vjerojatno sredinom 11. stoljeća. Njena biblijska osnova pronalazi se u Evanđelju po Mateju (25,1–13), ali se također oslanja na "Pjesmu nad pjesmama" i "Patristiku", možda i Jeronimov "Adversus Jovinianum"." 

Podsjetimo se da je "Pjesma nad pjesmama" izravno povezana sa misticizmom "vjenčanice" (o čemu se već govorilo). 

Sama predstava "Sponsus" ("Zaručnik") započinje neimenovanim narativnim glasom, za kojeg se smatra da je arhanđeo Gabrijel, koji objašnjava alegoriju parabole, identitet zaručnika kao Isusa i Evanđelje. Postoji pet ludih djevica i pet mudrih djevica. Anđeo Gabrijel upućuje djevice neka prate zaručnika, Isusa Krista. Gabrijel ih upozorava da ne zaspu. Ali, lude djevice zaspu i proliju ulje iz svojih svjetiljki. Lude tada mole mudre neka podijele svoje ulje da bi mogle ponovno upaliti svoje svjetiljke, uzvikujući: "Mi, jadni u svojoj tuzi, predugo smo spavali!" Međutim, mudre djevice ih odbijaju, bez sažaljenja.

Predstava završava dolaskom Krista, zaručnika, koji odmah odbacuje molbu ludih djevica i pošalje ih od sebe. Zatim ih demoni odvode u pakao, što je očito najraniji zabilježeni pojavak demona u zapadnoj drami. Smatra se da se predstava izvodila iznad stubišta koje je vodilo do kripte, te da je žar (koji se obično koristio za paljenje ugljena za kuhanje) korišten kao pakao, u koji su groteskni demoni odvodili djevojke. Čovjek se zapita do koje su se teatralnosti takve scene odigravale...

Zanimljivo je, jer se smatra da struktura strofa iz predstave ima svoje prethodnike u kasnoantičkim i merovinškim himnama. Podsjetimo se (iz 1. dijela ove serije): gnostički spisi su sugerirali da Isus nikada nije bio razapet, već da se oženio Marijom Magdalenom, svojom "svetom prostitutkom" i oni su stvorili krvnu lozu od koje navodno potječu Merovinzi. Merovinzi će inače postati poznati kao "kraljevi čarobnjaci" i stoljećima su vladali Franačkim kraljevstvom sve dok ih nije svrgnuo Karlov djed, Karlo Martel, 750. godine.

Tema vjenčanog misticizma će biti detaljnije raspravljena u budućem nastavku ove serije, u odnosu na Zinzendorfovu Moravsku braću i Vrijeme prosijavanja. No, vratimo se "Kemijskom vjenčanju".  

RC odlučuje prihvatiti poziv na Kraljevsko vjenčanje i drugog dana otputuje u dvorac. Kada ga na vratima pitaju tko je, on odgovara "brat Crvenog Ružinog Križa".

Trećeg dana su duše svih gostiju izvagane i utvrđena je kvaliteta njihove duše. Neki su izbačeni, a neki ubijeni na temelju "vaganja". RC prolazi sve testove na najvišoj razini. Kasnije se oni koji prežive i koji nisu nimalo uznemireni pokoljem onih koji nisu prošli "vaganje", goste i međusobno si čestitaju na priznanju visokog ranga. Paževi tim preostalim gostima daruju ambleme "Zlatnog runa" i "Letećeg lava", što su gosti dužni nositi. Ovi amblemi predstavljaju Red koji im je Mladoženja dao "i koji će potvrditi prikladnim ceremonijama", što će se otkriti posljednjeg dana.

Jedno tumačenje simbola Zlatnog runa jest alkemijska referenca na Kamen mudraca. Dok se simbol Letećeg lava vjerojatno odnosi na Svetog Marka, Evanđelista, kao zaštitnika Venecije. 

Trg svetog Marka u Veneciji sa simbolom Letećeg lava.

Četvrtog dana, RC šeta vrtom čarobnog dvorca i pronalazi kip lava, pokraj fontane sa pločom na kojoj piše:

"HERMES PRINCEPS.

POST TOT ILLATA

GENERI HUMANO DAMNA,

DEI CONSILIO:

ARTISQUE ADMINICULO,

MEDICINA SALUBRIS FACTUR

HEIC FLUO

Bibat ex me qui potest: lavet, qui vult: turbet qui audet:

BIBITE FRATRES, ET VIVITE."

Prevedeno sa latinskog: "Ja, Hermes Princ. Nakon toliko štete nanesene ljudskoj rasi. Kroz Božansko vijeće. I uz pomoć umjetnosti. Pretvoren u zdravi Lijek. Poteci ovamo. Pij iz mene tko može; Operi se u meni tko voli; Muči me tko se usuđuje. Pijte braćo i živite." 

Jedno tumačenje Hermesa, za kojeg mnogi znanstvenici vjeruju da prethodi grčkoj mitologiji: možda je, na samom početku, bilo božanstvo sa "šamanskim atributima, povezano sa proricanjem, pomirenjem, magijom, žrtvama, inicijacijom i kontaktom sa drugim razinama postojanja, ulogom posrednika između svjetova vidljivog i nevidljivog." 

Wikipedia piše:

"Prema teoriji, koja je dobila znatno znanstveno prihvaćanje, Hermes je nastao kao oblik boga Pana, identificiran je kao odraz protoindoeuropskog pastoralnog boga "Péh2usōna", u njegovom aspektu kao bog graničnih oznaka. Korijen riječi "peh2", "štititi", također se pojavljuje u latinskom "pastor", "pastir" (odatle potječe i engleska riječ "pastoral"). Nulta ocjena punog oblika "ph2usōn", daje ime sanskrtskog psihopompa "Pushan", koji se, baš poput Pana, povezuje sa kozama.

Kasnije je epitet zamijenio samo izvorno ime, i Hermes je preuzeo ulogu psihopompa i boga glasnika, putnika i granica, što je izvorno pripadalo Panu, dok je sam Pan i dalje bio štovan pod svojim izvornim imenom, u svom rustikalnijem aspektu kao bog divljine u relativno izoliranom planinskom području Arkadije. U kasnijim mitovima, nakon što je kult Pana ponovno uveden u Aticu, za Pana se govorilo da je Hermesov sin."

Pan uči pastira Dafnisa, svirati Panovu frulu, rimska kopija grčkog originala, oko 100. pr. Kr., pronađeno u Pompejima.

Wikipedia piše:

"U najranijem pojavljivanju u književnosti, Pindarovoj Pitijskoj odi" (iii. 78), Pan se povezuje sa božicom majkom, možda Rejom ili Kibelom; Pindar se referira na djevojke koje štuju Kibelu i Pana u blizini svoje kuće u Beotiji."

Dakle, prema ovom povijesnom izvještaju, Pan je povezan sa kultom Kibele. Spominjali smo već veze sa Panom, i zloglasnim  Tiberijevim vrtovima na otoku Capriju, pri čemu je samo ime Capri referenca na simbol koze. Također, kralj Luj XIV. je svoje vrtove oblikovao po uzoru na Tiberijeve.

Kazališna predstava četvrtog dana ponovno za temu donodi brak između mladenke i mladoženje, koji se pojavljuju u velikom sjaju, i svi ljudi viču: "vivat sponsus, vivat sponsa". Na kraju se svi pridružuju "Pjesmi ljubavi", što je vjerojatna referenca na "Pjesmu nad pjesmama" i misticizam mladenke. Pjesma ljubavi proglašava:

"Ovaj put pun ljubavi
Je li naša radost mnogo odobrava"

Pjesma ljubavi prorokuje da će tisuće nastati iz ove zajednice mladenke i mladoženje, završavajući:

"U časti se množite,
dok tisuće ne nastanu
i ne izviru iz vaše vlastite krvi."

No, četvrtog su dana prikazane Četiri Danielove zvijeri, kao i "Nabukodonozorov lik". Četiri zvijeri se odnosi na Daniela 7, gdje je prva zvijer lav sa krilima orla i koji simbolizira Babilonsko Carstvo; druga zvijer je medvjed i simbolizira Medo-Perzijsko Carstvo;  treća zvijer je leopard sa četiri glave i simbolizira Grčko Carstvo koje je podijeljeno na četiri dijela nakon smrti Aleksandra Velikog; četvrta zvijer je zastrašujuća i moćna, sa deset rogova i predstavljaju Rimsko Carstvo i njegovo buduće oživljavanje.

Deset rogova trebaju predstavljati deset kraljeva koji će se pojaviti iz tog kraljevstva. U Danielu 7 prorečeno je da će iz četvrte zvijeri izaći Antikrist, što navodi na tumačenje da će u posljednjim vremenima doći do "oživljavanja" Rimskog Carstva, sa  okupljalištem deset svjetskih vođa. No, Antikrist će na kraju imati globalnu vlast, ali samo četrdeset dva mjeseca kada će se konačno dogoditi sud i zvijer će biti zauvijek uništena. Ili, kako je Ivan napisao: "Zvijer je uhvaćena i živa bačena u ognjeno jezero sumpora" (Otkrivenje 19:20).

U Danielu 2, kralj Nabukodonozor sanja o zemaljskim kraljevstvima kao o "ogromnom, blistavom kipu, strašnog izgleda" (Daniel 2:31). Uspoređujući to sa vizijom Daniela, koji pak vidi kraljevstva nalik nečemu monstruoznom i neprirodnom.

Kralj Nabukodonozor bio je drugi kralj Novobabilonskog Carstva i najdugovječniji kralj Babilonske dinastije. Za vrijeme njegove vladavine dogodila se pljačka i uništenje Jeruzalema, što je dovelo do babilonskog ropstva Židova. Nabukodonozor je možda bio odgovoran i za uništenje Prvog Salomonovog hrama.

Četvrti dan u "Kemijskom vjenčanju" završava tako što RC i drugi večeraju u društvu sa kraljevskim osobama, koje su sve bile odjevene u "snježnobijele blistave haljine". Nakon večere skinuli su svoje bijele haljine i presvukli se u potpuno crne. "Cijela dvorana također je bila obložena crnim baršunom, pod smo prekrili crnim baršunom, kojim je bio prekriven i strop iznad." Oči kraljevskih osoba vezane su crnim šalovima. Zatim se u sobu unese šest lijesova, a "na sredinu se postavi nisko crno sjedalo." 

"Visoki, crni poput ugljena čovjek", noseći sa sobom oštru sjekiru, ulazi u sobu i starog kralja dovode do sjedala. Glava mu je odmah odrubljena i zamotana u crnu tkaninu, ali "krv je prihvaćena u veliki zlatni pehar" i stavljena u lijes sa ostatkom tijela. Svih šest kraljevskih osoba je obezglavljeno na isti način. Čovjeku sa sjekirom zatim je odrubljena glava i stavljena u malu škrinju.

Djevica, koja im je bila vodič tijekom cijelog tog vremena u dvorcu, poziva ih neka budu zadovoljni: "Život ovih sada je u vašim rukama, i ako me slijedite, ova će smrt mnoge oživjeti." 

Te noći, RC vidi kroz prozor kako se šest lijesova i škrinja dopremaju na sedam brodova, koji su potpuno osvijetljeni na vodi, a svaki brod ima samo jednog mornara. "Iznad, na vrhu svakog od njih, lebdio je plamen koji se kretao amo-tamo, a ponekad se spuštao sasvim dolje, tako da sam mogao lako zaključiti da to moraju biti duhovi obezglavljenih." Čim su lijesovi položeni u brodove, sva svjetla su ugašena i "šest plamenova ponovno je prešlo preko jezera." Tako završava Četvrti dan.

Petog dana RC istražuje podzemne dijelove dvorca u društvu svog Paža. Nailaze na velika željezna vrata sa tajanstvenim natpisom (slika gore). Oni prolaze kroz ta vrata i stižu do drugih, malih vrata, koja su otvorena prethodne noći kada su lijesovi odnešeni na brodove. Vrata još nisu bila zatvorena. Ulaze u komoru koja je osvijetljena iznutra (ista referenca na svod iz grobnice RC-a, opisane u prvom rozenkrojcerskom manifestu, Fama). Unutra pronalaze također grobnicu ukrašenu neobičnim slikama i natpisima. "Grobnica je bila trokutasta, i u sredini je imala kotao od poliranog bakra, ostatak je bio od čistog zlata i dragog kamenja. U kotlu je stajao anđeo koji je u naručju držao nepoznato drvo, sa kojeg je neprestano ispuštao plodove u kotao; i kako je plod padao u kotao, pretvarao se u vodu, i odatle je tekao u tri mala zlatna kotla koja stoje pokraj." Ovaj mali oltar podupiru tri životinje:  orao, vol i lav.

Slika anđela, orla, lava i vola (bika) se u kršćanstvu odnosi na četiri evanđelista, izvedeno iz četiri živa bića u Ezekijelovoj knjizi, koji se pretvaraju u jednu figuru ili, češće, skupinu od četiri figure.

Kompozicija Četiri živa bića u jednom tetramorfu, koja prikazuje najčešću asocijaciju, ali ne i izvornu ili jedinu asocijaciju, kao Marko Kralj (Lav), Luka Ponizni Sluga (Bik), Matej (Anđeo) i Ivan (Orao). Umjetnik nepoznat.

Četiri zvijeri u Otkrivenju poznate su i kao: Lav koji simbolizira veličanstvo i moć; Bik (ili Vol) simbolizira služenje i žrtvu; Čovjek (ili Anđeo) simbolizira inteligenciju i razum; Leteći Orao koji simbolizira brzinu i transcendenciju. Ova stvorenja opisana su kao anđeoska bića koja okružuju Božje prijestolje i neprestano ga štuju. Svako stvorenje ima šest krila i puno je očiju, što naglašava njihovu budnost i božansku prirodu.

Čini se da je na ovaj kršćanski prikaz tetramorfa utjecali raniji oblici himera, koje predstavljaju sjedinjenje različitih elemenata u jedan simbol, kao što su to koristili stari Egipćani, Asirci i Grci.

Asirski lamassu datiran 721. pr. Kr.

Elementi kršćanskog tetramorfa prvi put se pojavljuju u viziji Ezekiela, koji je živio među Židovima koji su bili prognani u Babilon u 06. stoljeću pr. Kr. Ezekiel opisuje četiri stvorenja kako mu se pojavljuju u viziji:

"Što se tiče obličja njihovih lica, sva četiri imahu lice čovječje i lice lavlje sa desne strane; a sva četiri imahu lice vola sa lijeve strane; sva četiri također imahu lice orla" (Ezekiel 1:10)

Opisani su kasnije i u Knjizi Otkrivenja:

"I prva zvijer bijaše kao lav, a druga zvijer kao tele, a treća zvijer imaše lice kao čovjek, a četvrta zvijer bijaše kao orao u letu"  (Otkr, 4:7)

Imajte na umu da postoji i alkemijsko tumačenje ove priče, u smislu spajanja četiri elementa u jedan, što tetramorf zapravo i simbolizira. Na grčkom "tetra" znači "četiri", a "morf" je "oblik". Astrološko tumačenje bi bilo: Vodenjak je element "Zrak", Lav element "Vatra", Bik element "Zemlja" i Škorpion element "Voda".

Paž kaže RC-u: "Ovdje leži pokopana Gospa Venera, ljepotica koja je uništila mnoge velikane, i u sreći, časti, blagoslovu i blagostanju." Paž zatim pokazuje RC-u bakrena vrata na pločniku, gdje namjerava povesti RC-a dalje pod zemlju, te ulaze u drugu odaju i pronalaze "bogati krevet već pripremljen, ukrašen neobičnim zavjesama, od kojih je jednu navukao, gdje sam vidio Gospu Veneru potpuno golu kako leži tamo u takvoj ljepoti, i na tako iznenađujući način da sam bio gotovo izvan sebe, niti još uvijek znam je li to bio tako isklesan komad, ili ljudski leš koji je tamo ležao mrtav, a ipak je još uvijek bila (takoreći) u mom oku." 

Tako su RC i Paž sišli pod grob Gospe Venere i pronašli odaju ispod, gdje ona leži mirno, gola na krevetu. RC nije siguran je li ona skulptura, ili je savršeno očuvan leš. Na ploči pokraj njezina kreveta nalazi se natpis:

RC pita Paža o značenju ovog natpisa, koji još ne može pročitati. Paž se smije, "sa obećanjem da ću i ja to saznati". Ugasio je baklju i ponovno smo se popeli. Tada sam bolje pogledao mala vrata i prvo otkrio da na svakom uglu gori mala svijeća od pirita, na što prije nisam obraćao pažnju, jer je vatra bila toliko jasna da je više nalikovala kamenu nego svijeći. Od te vrućine drvo [malo drvo koje se nalazi na grobu i ispušta plodove] bilo je prisiljeno neprestano se topiti, ali je ipak donosilo nove plodove. Paž je rekao: "Sada pogledajte i čujte što sam čuo da je Atlas otkrio kralju. Kada se drvo potpuno otopi, tada će se Gospa Venera probuditi i biti majka kralja." U tom trenutku ih otkriva Kupidon. On je čuvar Venere. Kupidon stavlja jaku bravu na bakrena vrata koja vode u podzemnu komoru gdje leži Venera, budući je zabranjen ulazak ikome tko nije član kraljevske obitelji.

Spominjanje Kupidiona i Venere je značajno. U starorimskoj mitologiji, Venera i Kupidon predstavljaju ljubav i ljepotu. Venera je božica ljubavi, ljepote i plodnosti. Kupidon je sin Venere i bog želje, naklonosti i privlačnosti. Za Veneru se još povezuje da potječe od Afrodite, grčke božice. Jedna od najpoznatijih priča, povezanih sa rimskom Venerom, ali prvi put ispričana kroz grčku Afroditu, jest bila njena ljubavna veza sa smrtnikom Adonisom. Adonisa je ubio divlji vepar, dok Afrodita/Venera, shrvana tugom, pretvara njegovu krv u cvijet anemone.

Zapravo, priča o Veneri i Adonisu prikazana je u rosikrucijanskom djelu Michaela Maiera, "Atalanta Fugiens" (1617.), jednog od glavnih utjecajnih umjetnika rosikrucijanskog pokreta iz Bohemije: 

Venera i Adonis ubijeni od strane vepra. Venerine ruke su uzdignute, sa Adonisovom krvlju koja kaplje na ruže koje je okružuju, prikazano jasnom rozenkrojcerskom simbolikom.

Smatra se da kult Adonisa u Grčkoj vuče podrijetlo (kao što se čini da mnogi od ovih grčkih i rimskih kultova i mitova potječu) iz ranijih mezopotamskih mitova o Ištar (Inanna). Smatra se da je štovanje Afrodite i Adonisa bio nastavak drevnog sumerskog štovanja Inanne (Ištar) i njenog muža Dumuzida (Tammuza).

Adonis je također povezan i sa riječju Adonai, jednim od naslova koji se koristi za označavanje Boga iz hebrejske Biblije, a što se koristi u judaizmu do danas. Ezekiel 8:14 spominje Adonisa, ali pod njegovim ranijim istočnosemitskim imenom Tamuz, te  opisuje skupinu žena koje oplakuju Tamuzovu smrt, dok sjede blizu sjevernih vrata Jeruzalemskog hrama. 

Kult Adonisa je opisan kao sličan kultu feničkog boga Baala. Baal se također poistovjećuje sa egipatskim bogom Horusom.

Kako objašnjava Walter Burkert, njemački stručnjak za grčku mitologiju i kult:

"Žene sjede kraj vrata i plaču za Tamuzom, ili prinose tamjan Baalu ​​na krovovima i sade ugodne biljke. To su upravo značajke legende o Adonisu: koja se slavi na ravnim krovovima, na koje se stavljaju krhotine posijane brzoklijavom zelenom salatom, Adonisovi vrtovi... vrhunac je glasno naricanje za mrtvim bogom.

Stoga bi žene zasadile mali vrt raznih brzorastućih biljaka, "vrt Adonisa". Stavile bi ovaj mali vrt u košaru i penjale se na krovove, pod vrućinom ljetnog sunca. Biljke bi uvenule i umrle, a žene bi se udarale u prsa i prinosile tamjan Baalu, ​​koji se ovdje čini da je  predstavljen kao Sunce.

(...)

U Grčkoj, posebna funkcija legende o Adonisu je prilika za neobuzdano izražavanje emocija u strogo ograničenom životu žena, za razliku od krutog poretka polisa i obitelji, sa službenim ženskim festivalima u čast Demetre." 

Apolon i Dioniz; Sunce i Mjesec; Afrodita/Venera i Demetra - suprotstavljeni su arhetipovi u ovoj temi. Ponovno se prisjetimo rasprave o relevantnosti kultova sunca: Kult Apolona, ​​Kult Mitre i Kult Sol Invictus (iz 3. dijela ove serije).

Kako priča ide, ali prema Ovidijevim "Metamorfozama": Adonis je rođen od Mire, koju je Afrodita proklela nezasitnom požudom za vlastitim ocem, kraljem Kinirom sa Cipra, nakon što se njena majka hvalila kako je ljepota njezine kćeri veća od Afroditine. Tijekom festivala u čast Demetri, Mirina dadilja pronalazi Kiniru napola opijenog vinom, te ga prevari neka spava sa vlastitom kćeri Mirom, koja pritom mijenja ime i skriva svoj identitet.

Mira ostaje trudna nakon ovog susreta, noseća sa Adonisom. Nakon nekoliko "spajanja", Kinira konačno otkriva da je spavao sa svojom kćeri (koja je cijelo vrijeme skrivala svoj identitet). Kinira je pokuša ubiti mačem, ali ona bježi i pretvara se u drvo smirne (eng. myrrh). Ipak uspijeva roditi Adonisa. Afrodita pronalazi dijete i odnosi ga u podzemni svijet, gdje ga na čuvanje uzima Perzefona, kraljica podzemlja. Kada je Adonis postao muškarac, bio je izrazito zgodan, te su se i Perzefona i Afrodita zaljubile u njega. Kako bi riješio spor, Zeus je proglasio da će Adonis provoditi trećinu godine sa Afroditom, trećinu sa Perzefonom, a trećinu sa kim god on odabere. Adonis je odabrao Afroditu. 

Tako je Adonisov život bio podijeljen, provodio je dio vremena pod zemljom, a drugi dio iznad zemlje.

Kada je Adonisa ubio vepar, prema kasnijem izvještaju je umjesto Afrodite, koja je uzrokovala rast anemona gdje god je pala njegova krv, bile su to ipak ruže. U drugoj verziji je cvijet anemone izrastao na mjestu gdje je Adonis umro, a crvena ruža tamo gdje su pale Afroditine suze.

Zanimljivo je što je u religijskim znanostima krajem 19. i 20. stoljeća, "Adonis bio široko smatran glavnim primjerom arhetipskog boga umiranja i uskrsnuća." Bog uskrsnuća. Može li stablo koje neprestano rađa plodove u "Kemijskom vjenčanju" biti simbol Mire, koja je pretvorena u stablo smirne, a plod je simbol Adonisa, Boga uskrsnuća, kao sam cilj alkemijske transmutacije?

Smirna ima važan religijski kontekst. "U drevnom svijetu, smirna se smatrala izuzetno vrijednom i široko se koristila u vjerskim obredima. Povijesni zapisi otkrivaju njen značaj u starom Egiptu, gdje je bila bitna komponenta korištena u balzamiranju." Konzervantna svojstva smirne su je učinila idealnom za mumifikaciju, i tako je odigrala ključnu ulogu u ritualu pripreme pokojnika za zagrobni život. Štoviše, smirna se često uključivala u prinose božanstvima i koristila u formulaciji tamjana, što dodatno naglašava njezine božanske i svete konotacije. 

"U kršćanskoj tradiciji, smirna je, koliko je dobro poznato, bila jedan od darova koje su mudraci dali Isusu, uz zlato i tamjan. Uključivanje smirne simbolizira patnju i smrtnost, aspekte ključne za kršćansku doktrinu o ljudskom životu i božanskom. Nadalje, unutar hebrejske Biblije, smirna se spominje u Pjesmi nad pjesmama i navedena je kao ključni sastojak u pripremi svetog ulja za pomazanje, koje se koristi u običajima tabernakula, što označava njezin štovani status i svetost." 

Ova snažna tema uskrsnuća, koja se vidi u simbolima iskorištenima oko Venerine grobnice, ima izravno značenje u "Kemijskom vjenčanju", jer je šest kraljevskih osoba obezglavljeno u ceremoniji uskrsnuća, u transmutiranom alkemijskom obliku.

Antička freska u Pompejima koja prikazuje Adonisa, Kupidona i Veneru.

Adonis je opisan kao androgin; ponašao se kao muškarac prema Afroditi i kao žena u odnosu prema Apolonu. 

(Zanimljiva napomena: Postoji film iz 2008. godine, pod nazivom "Kemijsko vjenčanje", i snimljen prema scenariju Brucea Dickinsona, glavnog pjevača benda Iron Maiden. Film "istražuje teme uskrsnuća i okultnih praksi, usredotočeno na zloglasnu figuru Aleistera Crowleyja." Film je očito o Crowleyjevom pokušaju da učvrsti svoju kontrolu nad tijelom Williama Blakea i prenese njegovu esenciju u novu, moćniju posudu. Ovo je samo napomena i nikako nije preporuka za gledanje filma, štoviše.)

Ali, vratimo se "Kemijskom vjenčanju"... U onom trenutku Petog dana, i nakon što ih je Kupidon istjerao iz podzemlja dvorca, vraćaju se u glavnu dvoranu, gdje su ostali gosti i dalje budni. Glavna Djevica (iz skupine djevica koje nadgledaju goste) još uvijek odjevena u crno,sada odvodi goste do dvorišta gdje je stajalo šest lijesova. U "Kemijskom vjenčanju" piše: 

"U dvorištu je stajalo šest lijesova, a moji suputnici nisu mislili ništa drugo nego da u njima leži šest kraljevskih osoba, ali ja sam dobro primijetio uređaj. Ipak, nisam znao što će se učiniti sa ovim ostalima. Uz svaki lijes bilo je osam muškaraca u prigušenim rukavima. Čim je glazba zasvirala (bila je to tako žalosna i tužna melodija da sam se zapanjio), uzeli su lijesove, a mi (kako nam je naređeno) trebali smo poći za njima u spomenuti vrt, usred kojeg je bila podignuta drvena građevina, sa prekrasnom krunom oko krova, koja je stajala na sedam stupova. Unutar građevine je bilo šest grobnica, a uz svaku po kamen, ali u sredini je bio okrugli šuplji uzdignuti kamen.

U tim su grobovima lijesovi tiho, i uz mnoge ceremonije, položeni. Kamenje je nagurano preko njih i čvrsto su se zatvorili. Ali,  mala škrinja trebala je ležati u sredini. Time su se moji suputnici prevarili, jer nisu zamišljali ništa drugo osim da su tamo mrtvi leševi. Na vrhu svega bila je velika zastava sa naslikanim feniksom, možda time da nas više zavara [feniks simbolizira uskrsnuće]. Ovdje sam imao veliku priliku zahvaliti Bogu što sam vidio više od ostalih. Nakon što su sprovodi završeni, Djevica je sjela na srednji kamen, održala kratku propovijed, neka budemo ustrajni u svojim obvezama i ne žalimo zbog bolova koje ćemo u budućnosti podnijeti, već da pomognemo u oživljavanju sadašnjih pokopanih kraljevskih osoba, te da stoga bez odgađanja ustanemo sa njom, krenemo na put do Olimpa i odande donesemo lijekove korisne i potrebne za tu svrhu.

Ubrzo smo se time složili i slijedili je kroz druga mala vratašca do obale. Tamo je sedam spomenutih brodova stajalo prazno, i sve djevice su zabole svoje lovorove grane, i nakon što su nas rasporedili u šest brodova, natjerali su nas, u Božje ime, neka  započnemo naše putovanje i promatrali su nas sve dok su nas imali na vidiku, nakon čega su se, sa svim stražarima, vratili u dvorac."

Zatim su nastavili ploviti prema redosliju prikazanom na slici dolje: 

Prema alkemijskim simbolima elemenata:

a: Saturn (Olovo)
b: Mars (Željezo)
c: Jupiter (Antimonij) (Horusovo oko)
d: Merkur (Živa)
e: Sunce (Zlato)
f: Mjesec (Srebro)
g: Venera (Bakar)

RC se nalazi na brodu c; Horusovo, svevideće oko. Brodovi e i f opisani su kao najljepši i najveličanstveniji, "ukrašeni mnogim lovorovim granama, bez putnika; njihove zastave bile su sunce i mjesec." U stražnjem dijelu, na brodu g, nalazilo se 40 djevica, koje je predstavljala Venera. Brodovi prolaze preko jezera, "gdje su nas pratile sve sirene, nimfe i morske božice", u čast kraljevskog vjenčanja. Zatim su formirali konfiguraciju prikazanu na slici ispod, a nimfe su počele pjevati drugu verziju "Pjesme ljubavi": 

Postoji sedam jasno vidljivih lutajućih nebeskih tijela, sedam koja su navedena u svojim alkemijskim simbolima: Saturn, Mars, Jupiter, Merkur, Sunce, Mjesec i Venera. Mogu se rasporediti kao sedmerokut (kao što se vidi na slici ispod). Međutim, RC u "Kemijskom vjenčanju" prikazuje pentagram unutar peterokuta, sa simbolima sunca i mjeseca u točkama e i f, unutar zvijezde. U rozenkrojcerskoj simbolici, pentagram označava zaštitu i sklad, predstavlja pet elemenata: zemlju, zrak, vatru, vodu i duh.

Na kraju pjesme slijede stihovi:

"V.

Neka naša pjesma zvuči, Dok se ne odbije od echo zvuka. Ljubavima čast i hvala, Koje se uvijek mogu povećati Sa našim plemenitim prinčevima, kraljem, i kraljicom, Duša je napustila, tijelo im je unutra.

VI.

I dok god živimo, Bože milostivo daj; Da se kao velika ljubav i prijateljstvo, Moćno podnose; Tako i mi, ljubavnim plamenom, Možemo ponovno uživati ​​u njima.

VII.

Tada će se ova dosada Pretvoriti u veliku radost (Ako se tisuće mladića udostoje) Promijeniti i zauvijek ostati."

Zatim su krenuli u brodovima prema Olimpusovoj kuli, smještenoj na četvrtastom otoku. Bila je okružena nevjerojatno debelim zidom; sa druge strane zida je bila lijepa livada i nekoliko malih vrtova u kojima su rasli čudni i nepoznati plodovi; a zatim opet unutarnji zid oko Tornja. Dočekuje ih "vrlo star čovjek", čuvar Tornja sa stražarima odjevenim u bijelo. Toranj se zapravo sastoji  od sedam tornjeva, svi zajedno povezani jedan sa drugim, pri čemu je središnji toranj bio viši od ostalih. Kao što je RC sumnjao, "pravi" lijesovi, koji su prvotno bili na brodovima, potajno su doneseni u Toranj.

Odvedeni su u dno Tornja i tamo su radili u laboratoriju, prali i mljeli biljke i drago kamenje i sve vrste stvari, te vadili njihov sok i esenciju u čaše. "I zaista je naša Djevica bila toliko zauzeta sa nama, i toliko puna svojih uputa... dok nismo postigli sve što je bilo potrebno za vraćanje tijela obezglavljenih. U međuvremenu (kako sam kasnije shvatio) tri djevice bile su u prvom prostoru i prale su leševe svom marljivošću." 

Stoga, RC i gosti pripremaju posebne mješavine, koriste biljke i drago kamenje, slijede upute glavne Djevice, a što će se koristiti za uskrsnuće leševa šest obezglavljenih kraljevskih osoba, putem alkemijske transmutacije.

Kasnije su se pripremili za spavanje. Međutim, RC ne može spavati i izlazi u vrt za vrijeme mjesečine. Opaža "konjunkciju planeta, kakvu inače ne bi bilo moguće iznenada vidjeti. Sada, nakon što sam dobro pogledao u more, a bilo je upravo oko ponoći, čim je otkucalo dvanaest, izdaleka sam ugledao sedam plamenova [sedam duša obezglavljenih] kako prolaze preko mora ovamo i upućuju se na vrh tornja Tornja. To me pomalo uplašilo, jer čim su se plamenovi smirili, podigli su se vjetrovi... I tako je i ovaj peti dan završio čudima." 

Šestog dana, gosti sjede zajedno i raspravljaju o tome što misle da će se dogoditi sa šest obezglavljenih kraljevskih osoba:

"Jer neki su bili mišljenja da bi svi trebali ponovno oživjeti zajedno. Drugi su tome proturječili, jer smrt starih nije bila samo da bi vratila život, već i da bi se povećala mladima. Neki su zamišljali da nisu pogubljeni, već da su drugi umjesto njih obezglavljeni."

Starac dolazi vidjeti jučer pripremljene mješavine, zadovoljan je rezultatima i stavlja pripremljene čaše u kutiju. Mladići im zatim donose "ljestve, užad i velika krila", što je jasna referenca na masonsku inicijaciju. Starac započinje: "Dragi moji sinovi, jednu od ove tri stvari mora svaki od vas danas stalno nositi sa sobom. Sada slobodno odaberite jednu od njih ili bacite ždrijeb." Odgovorili su da će odabrati, ali starac tada inzistira izvlačenje ždrijebom. RC izvlači ljestve, koje se pokazuju najboljim od sve tri, jer mu omogućuju prolazak kroz sedam soba sa najmanje problema.

Ulaze u drugu sobu, koja se otkriva iznad njih. Tamo ih Djevica pozdravlja i trebaju se moliti za život kralja i kraljice. U sobu je unesena "čudesna stvar duguljastog oblika, koju su moji suputnici smatrali samo fontanom, ali dobro sam primijetio da u njoj leže leševi, jer je unutarnji sanduk bio ovalnog oblika, toliko velik da bi u njemu moglo ležati šest osoba, jedna do druge." Zatim zasvira glazba i upućuje ih se neka stanu oko fontane slijedećim redoslijedom:

Djevica je stajala na mjestu označenom sa A. Fontana je u središtu. Njeni pratitelji stoje u krugu okolo, sa svjetiljkama i granama na mjestu c. Gosti su stajali sa svojim bakljama na b; glazbenici u dugom redu na mjestu a; dok su djevice bile na mjestu d, a  njihova su lica bila prekrivena nježnim bijelim lanom.

U "Kemijskom vjenčanju" dalje piše: 

"Nato je Djevica otvorila lijes, u kojem se nalazila okrugla stvar umotana u komad zelenog dvostrukog tafta. To je stavila u najgornji kotao, a zatim ga pokrila poklopcem koji je bio pun rupa osim ruba, na koji je ulila malo vode koju smo dan prije pripremili. Odakle je fontana odmah počela teći, i kroz četiri male cijevi se ulijevala u mali kotao. Ispod najdonjeg kotla bilo je mnogo oštrih vrhova na koje su djevice zabile svoje svjetiljke da bi toplina mogla doći do kotla i uzrokovati ključanje vode. Voda je počela ključati, kroz mnoge male rupice na jednoj strani, padala je na tijela i bila je toliko vruća da ih je sva otopila i pretvorila u tekućinu. Ali, što je bila ta gore spomenuta okruglo zamotana stvar, moji suputnici nisu znali, ali shvatio sam da je to bila Maurova glava, od koje je voda primila tako veliku toplinu.

(Napomena: Tijela Šest kraljeva, koja su bila u fontani, otopljena su u tekućini zagrijanom vodom koju je njihova grupa posebno pripremila dan prije uz upute Djevice. Maurova glava je bila glava čovjeka koji je odsjekao šest kraljevskih glava. Samo RC, među ostalim gostima, zna za sve ovo, jer su leševi bili skriveni u fontani.) 

Oko velikog kotla bilo je opet mnogo rupa, u koje su zabijali svoje grane. Je li to bilo učinjeno iz nužde ili samo zbog ceremonije, ne znam. Međutim, te su grane neprestano prskane iz fontane, odakle kasnije kapaju nešto tamnije žute boje u kotao. To je trajalo gotovo dva sata, dok je fontana i dalje neprestano tekla sama od sebe. Ali što je bilo dulje, to je bila slabija.

…Bližilo se vrijeme kada je fontana prestala i više nije htjela teći, na što je Djevica naredila neka se donese okrugla zlatna kugla. Ali, na dnu fontane nalazila se slavina kojom je ispuštala svu tvar koju su te vruće kapi otopile (od kojih su određene litre tada bile vrlo crvene) u kuglu. Ostatak vode koja je ostala u kotlu izlio se u kuglu, a voda koja je ispražnjena u kuglu bila je mnogo teža nego što je šest ili više nas moglo podnijeti, iako se zbog svoje veličine nije trebala činiti preteškom za jednog čovjeka.

(Napomena: Zlatna kugla, koja sadrži gušću crvenu tekućinu dobivenu otapanjem tijela, obješena je na jaki lanac usred druge sobe, koja je ispunjena prozorima i uglačanim ogledalima.) 

…nakon što su se otvorili prozori prema suncu i vrata ispred ogledala pomaknula u stranu, u cijeloj sobi nije bilo ničega osim sunaca, koja su umjetnom refrakcijom bacala svjetlost na cijelu zlatnu kuglu, koja je visjela u sredini…davala je takav sjaj da nitko od nas nije mogao otvoriti oči, već smo bili prisiljeni gledati kroz prozore, dok se kugla nije dobro zagrijala i dovela do željenog učinka. Ovdje mogu sa pravom priznati da sam u tim ogledalima vidio najdivniji prizor koji je priroda ikada iznijela na vidjelo, jer sunca su bila posvuda, a kugla u sredini sjala je još jače, tako da, osim na jedan tren, nismo mogli podnijeti ništa više od samog sunca.

(Napomena: Zatim su zatvorili sve prozore i zatvorili ogledala kako bi se kugla ponovno mogla ohladiti. Zatim im je naloženo neka otvore kuglu, što su i učinili dijamantom.)

Kada smo tako otvorili kuglu, nije se vidjelo ništa crvenilo osim prekrasnog, velikog, snježnobijelog jajeta. Jako nas je obradovalo što se to tako dobro dogodilo. Jer Djevica je bila pod stalnom brigom, da ljuska ne bi bila previše mekana. Stajali smo oko ovog jajeta veseli kao da smo ga sami snijeli."

Djevica daje odnijeti jaje i zaključava vrata za sobom. Nakon nekog vremena pojavljuje se treća rupa, kroz koju ponovno moraju proći svojim instrumentima (užetom, ljestvama ili krilima) i dolaze na četvrti kat. "U ovoj sobi pronašli smo veliki bakreni kotao napunjen žutim pijeskom, koji je zagrijavan laganom vatrom. Nakon toga, jaje je u njemu grabljama zatrpano da bi u njemu savršeno sazrelo. Ovaj kotao je bio točno četvrtast. Na jednoj strani stajala su ova dva stiha, napisana velikim slovima: 

O. BLI. TO. BIT. MI. LI. / KANT. I. VOLT. BIT. TO. GOLT.

Na drugoj strani bile su ove tri riječi: SANITAS. NIX. HASTA.

Treća nije imala više osim ove jedne riječi: F.I.A.T.

Ali, na krajnjem stražnjem dijelu stajao je cijeli natpis, koji je glasio: 

QUOD Ignis: Aer: Aqua: Terra: SANCTIS REGUM ET REGINARUM NOSTR: Cineribus Eripere non potuerunt. Fidelis Chymicorum Turba IN HANC URNAM Contulit. A.D.

(Prevedeno: "Ono što Vatra: Zrak: Voda: Zemlja nisu mogli oteti iz svetog pepela NAŠIH KRALJEVA I KRALJICA sakupilo je naše vjerno stado alkemista u ovoj urni. 1459. godine."

Time se aludira na alkemijski proces pročišćavanja, koji se dogodio sa leševima šestero obezglavljenih kraljevskih osoba.

Jaje, sada spremno i izvađeno, ali nije ga trebalo razbiti, jer se ptica oslobodila iznutra. Posjeli su je na topli pijesak. Pticu su hranili krvlju šestero obezglavljenih kraljevskih osoba, što je bila sakupljena u zlatne pehare tijekom obezglavljivanja.

"Kemijsko vjenčanje" nastavlja: 

"…donijeli su mu hranu koja sigurno nije bila ništa drugo nego krv obezglavljenih, ponovno razrijeđena pripremljenom vodom, zbog čega je ptica tako brzo rasla pred našim očima, da dobro znamo zašto nas je Djevica tako upozorila na njega. Grizao je i grebao tako đavolski oko sebe, da bi ga, da je mogao imati svoju volju na bilo koga od nas, ubrzo ubio. Sada je bio potpuno crn i divlji, zbog čega mu je prije doneseno drugo meso, možda krv neke druge kraljevske osobe, nakon čega su mu se sva crna perja ponovno presvukla, a umjesto njih izrasla su snježnobijela perja. Bio je i nešto pitomiji i dopustio je da bude poslušniji. Ipak, nismo mu vjerovali.

Pri trećem hranjenju njegovo je perje počelo biti tako neobično obojeno i u cijelom svom životu nikada nisam vidio takve ljepote boja. Bio je i izuzetno pitom i ponašao se tako prijateljski prema nama da smo ga (uz pristanak Djevice) pustili iz zatočeništva.

"Sada", započe naša Djevica, "budući je vašom marljivošću i pristankom našeg starca ptica postigla i svoj život i najviše savršenstvo, imamo razlog da je i mi radosno posvetimo."

Zatim večeraju. Djevica ih ponovno napušta. Četvrta se rupa otvara u petu sobu. Ovdje se nalazi kupka, pripremljena za pticu, obojena finim bijelim prahom i izgledala kao mlijeko. U kadi se pojačava toplina i stavljaju poklopac preko kade, sa pticom unutra, ali ova uspijeva izvući glavu. Kako toplina raste, ptica gubi sve perje u kadi i postaje "glatka poput novorođenčeta". Ptica je neozlijeđena, a kadica u koju se perje otopilo sada je plava. Ptica je izvađena iz kade, ali se kada nastavila zagrijavati sve dok nije postala plavi kamen. Zatim su samljeli kamen i njime premazali cijelu kožu ptice, osim glave koja je ostala bijela.

Nakon što je to bilo dovršeno, Djevica ponovno napušta sobu sa pticom. Peta se rupa otvorila u šestu sobu, na šestom katu.

"…u sredini je postavljen mali oltar, baš kao onaj u Kraljevskoj dvorani… Na njemu je stajalo šest prethodno spomenutih detalja, a on sam (ptica) je napravio sedmi. Prvo je pred njega postavljena mala fontana, iz koje je popio dobar gutljaj. Nakon toga je kljucao bijelu zmiju, dok nije jako prokrvarila. Ovu krv trebali smo primiti u zlatnu čašu i uliti je u ptičje grlo, ali je bila jako odbojna prema tome. Zatim smo umočili zmijsku glavu u fontanu, nakon čega je zmija ponovno oživjela i uvukla se u svoju smrtnu glavu, tako da je dugo nakon toga više nisam vidio.

U međuvremenu, sfera se neprestano okretala, sve dok nije napravila željenu konjunkciju. Odmah je sat otkucao jedan, nakon čega je došlo do druge konjunkcije. Zatim je sat otkucao dva. Konačno, dok smo promatrali treću konjunkciju, a sat je to pokazao, jadna ptica pokorno je spustila vrat na knjigu i dragovoljno dopustila da joj se glava (jedan od nas odabran ždrijebom) odrubi. Međutim, nije pustila niti kap krvi dok mu nisu otvorili prsa, a tada je krv potekla tako svježa i bistra kao da je bila fontana rubina. Njegova smrt nas je dirnula u srce, a ipak smo mogli zaključiti da nam gola ptica ne bi puno pomogla. Zato smo je pustili da miruje, uklonili mali oltar i pomogli Djevici da spali tijelo (zajedno sa malom pločicom koja je visjela) u pepeo, vatrom zapaljenom na maloj svijeći. Nakon toga smo ga nekoliko puta očistili i položili u kutiju od čempresovog drveta. Ovdje ne mogu sakriti kakvu smo prevaru ja i još trojica priredili. Nakon što smo tako marljivo pokupili pepeo…"

Zapazite naglasak RC-a na to da je ptica, njihovo alkemijsko stvorenje života, "dobrovoljno dopustila svoju glavu". Drugim riječima: bila je to dobrovoljna žrtva. Tijelo ptice spaljuje se u pepeo, koji sakupljaju u kutiju od čempresovog drveta.

Rozenkrejcerski alkemijski križ. Obratite pozornost na žutu, crvenu, bijelu i plavu boju, koje označavaju alkemijski proces pročišćenja, u ovom slučaju je korišten za pročišćenje duša šest Kraljevskih Osoba. Alkemijski simboli na vrhu triju krakova križa, slijeva na desno su: sumpor, sol i živa - tri temeljna elementa, ali i tri prabroja. Heksagram, šesterokraka zvijezda, u križu (unutar bijelog dijela) sadrži sedam simbola lutajućih planeta, sa simbolom sunca u središtu.

Smrt igra središnju ulogu u alkemijskom procesu pročišćenja duše. Nigredo (crnilo) kroz koje elementi moraju proći u procesu transmutacije je prikazano na donjoj točki Rozenkrejcerskog križa. Od crnog do bijelog.

"U alkemiji, nigredo ili crnilo znači truljenje ili raspadanje. Mnogi alkemičari vjerovali su da je prvi korak na putu do kamena mudraca stanje da svi alkemijski sastojci moraju biti očišćeni i temeljito kuhani sve do jednolične crne tvari."

Carl Jung uključio je principe alkemije u svoj rad o psihologiji, a nigredo je postao metafora za "tamnu noć duše, kada se pojedinac suočava sa sjenama u sebi". Kao dio silaska u tamu, došlo bi do smrti jastva i ponovnog rođenja." (Wikipedija)

Djevica tada uzvikuje kako su (prije ulaska u posljednju, sedmu sobu) četvero njih, pokazuje i na RC-a među njima, optuženi da su tromi i lijeni, te im je zabranjen ulazak na sedmi kat. Međutim, u stvarnosti su odvedeni na sedmi kat u zasebnu sobu gdje im je starac čestitao što ih je Djevica odabrala. Djevica je ušla u sobu, ispraznila pepeo alkemijske Ptice u drugu posudu "i svoju ponovno napunila drugom tvari, rekavši da sada mora baciti maglu pred oči ostalih umjetnika, da mi u međuvremenu poslušamo starog gospodara u svemu što nam zapovjedi". Tako je Djevica otišla drugoj skupini, koja je nastavila misliti da je pepeo alkemijske Ptice još uvijek u izvornoj posudi. Obje skupine nisu bile svjesne ničega što radi druga skupina, jer im je bilo zabranjeno razgovarati jedni sa drugima. Skupina u kojoj je bio RC je "trebala navlažiti pepeo našom prethodno pripremljenom vodom dok ne postane poput vrlo tankog tijesta, nakon čega smo tvar stavili na vatru da se dobro ne zagrije. Zatim smo ga tako vrućeg ulili u dva mala oblika ili kalupa i pustili da se malo ohladi."

"Kemijsko vjenčanje" nadalje piše:

"Nakon što smo otvorili naše male oblike, pojavile su se dvije prekrasne svijetle i gotovo prozirne male slike... muškarac i žena, svaki dugi samo deset centimetara... nisu bili tvrdi, već gibki i mesnati, poput drugih ljudskih tijela, ali nisu imali života; tako da sa puno sigurnosti vjerujem da je i slika Gospe Venere također napravljena na neki sličan način. Ove anđeoski lijepe bebe prvo smo položili na dva mala satenska jastučića i promatrali ih neko vrijeme, dok nismo bili gotovo očarani tako izvrsnim predmetom.

Stari gospodar nas je upozorio da se suzdržimo, i da neprestano kapamo krv ptice (koja je primljena u malu zlatnu čašu) kap po kap u usta malih slika, odakle su se oku očito povećavale; i dok su prije bili vrlo mali, sada su (prema proporciji) bili mnogo ljepši... Sada su počeli toliko rasti da smo ih podigli sa malih jastučića i položili ih na dugi stol, koji je bio prekriven bijelim baršunom... Ali, u njima još nije bilo prirodne topline ili osjetljivosti. Bile su to mrtve figure, ali žive i prirodne boje, i budući je  trebalo paziti da ne narastu prevelike, starac nije dopustio da im se išta više daje..."

Tijela koja su ležala na stolu bila su okružena bakljama, tako da nisu mogla uočiti kada je "duša ušla u njih". Svaka od figura prima tri duše u sebe. Tako su duše šest obezglavljenih kraljevskih osoba sada bile sadržane u dvije novostvorene, alkemijski pročišćene i transmutirane duše; jedna je bila muška, a druga ženska, baš kao mladi kralj i kraljica. 

Novopečeni mladi kralj i kraljica vraćaju se u svoj dvorac brodom, u pratnji nekoliko djevica i Kupidona. Gosti su ostali, a starac im je pokazao svoja "čudesna djela prirode i druge stvari koje je ljudska pamet, oponašajući prirodu, izmislila, a za koje nam je trebala još godina da ih pregledamo."

Drugu noć provode u Kuli....

(Napomena: Postoji transhumanistički element u "Kemijskom vjenčanju" i rozenkrojcerskom etosu, u širem smislu, o kojem ćemo isto raspravljati u nastavku ovog serijala. I to jest zapravo razlog za ovoliko raspisivanje o ovim pitanjima i tematici. To je globalistički, transhumanistički, kabalistički izvor svega; i ako se pomnije poprate njihovi tekstovi ili manifesti - ove elemente koji jesu, i koji će tek biti raspisani do kraja serijala - bukvalno pronalazimo unutar današnjih programa. To je isti program i ista namjera kroz stoljeća; to je elitistički i kabalistički projekt "Velikog djela vjekova". Zato stalno i opet o ovome pišem. Zato što oni u sve ovo stvarno vjeruju i upražnjavaju te metodologije. Zamijenite ili usporedite Zevijevu proročansku 1666. godinu sa globalističkom "one mind" 2030. godinom. Reset i uspostava "boljeg" svijeta nakon toga (ili izgradnja Trećeg hrama, ako vam je tako drago, zapravo je svejedno). Nailazite na iste nakane, iste obrise naopakog shvaćanja svijeta i ljudi u njemu. Zato ova tema, jer ovdje počinje i jedino se istim mehanizmima moraju i mogu zaustaviti njihova djelovanja. Iskoristiti njihovu metodu protiv njih. Zato toliko ove teme.)

Sedmog, posljednjeg dana, okupljaju se na obali i pripremaju za povratak u dvorac. Djevica ih proglašava "Vitezovima Zlatnog Kamena", i daje im odjeću koja je u cijelosti žute boje. Također dobivaju zlatnu medalju. Na jednoj strani napisane su riječi:

AR. NAT. MI. (Kratica od: "Ars Naturae Ministra"; "Umjetnost je svećenica prirode") 

Na drugoj strani medalje piše:

TEM. NA. F. (Kratica od: "Temporis Naturo Filia"; "Priroda je kći vremena"). 

Zatim se ukrcavaju na brodove da bi se vratili u dvorac. Nakon što su izašli iz mora u jezero uz rijeku, dočekuje ih "petsto brodova, jedan koji je svjetlucao od čistog zlata i dragog kamenja, gdje su sjedili kralj i kraljica, zajedno sa drugim lordovima, damama i djevicama visokog roda." Nastavljaju prema drugoj obali, gdje se nalaze stotine konja. Gosti su također pozvani neka  siđu sa broda i jašu. RC je u skupini sa kraljem i "svaki od nas nosi snježnobijelu zastavu sa crvenim križem". 

Kada se vrate u dvoranu, slijedi gozba i ceremonija. RC i ostatak njegove skupine budu proglašeni vitezovima Zlatnog kamena, "između ostalih privilegija utvrđenih nad neznanjem, siromaštvom i bolešću, da se njima nosimo po svojoj volji. I to je kasnije potvrđeno u maloj kapeli (kamo smo vođeni u procesiji) i zahvala je uznesena Bogu za to, gdje sam i ja u to vrijeme, na čast Bogu, objesio svoje zlatno runo i šešir sa ružama u njemu, i ostavio ih tamo za vječni spomen. A budući da je svatko bio tamo da napiše svoje ime, napisao sam ovo: 

Summa Scientia nihil Scire, O. CHRISTIANUS ROSENCREUTZ.

Eques aurei Lapidis.

Anno. 1459."

(Prevedeno: "Najviša mudrost je ne znati ništa. Brat Christian Rosenkreutz. Vitez Zlatnog kamena, 1459. godine") 

Francis Yates piše:

"Christian Rosenkreutz nije samo vitez Zlatnog runa i Zlatnog kamena. [Yates fusnota: Vitez Zlatnog runa bi se vrlo lako pretvorio u viteza Zlatnog kamena (Kamen mudraca). Uobičajeno je bilo tumačiti Zlatno runo iz legende o Jazonu kao alkemijsku referencu na Kamen mudraca. Alkemijsko tumačenje Zlatnog runa enormno je proširio Michael Maier, u "Arcana arcanissima", 1614.]. On [Rosencreutz] je također vitez Crvenog križa. Aluzije na Podvezicu stoje iza složenih aluzija na viteške gozbe i ceremonije inicijacije u Andreaeovom djelu: Crveni križ Reda podvezice i Crveni križ sv. Jurja od Engleske je apsorbirano u njemački svijet, da bi se ponovno pojavio kao 'Christian Rosencreutz', sa svojim crvenim ružama i zastavom Crvenog križa.

(…)

Kada se Fridrik Falački istaknuo kao vođa, njegova je propaganda naglašavala da je vitez podvezice. Vidjeli smo kako se to pokazalo u vatrometu, u vrijeme njegova vjenčanja, ili na festivalima u dvorcu Heidelberg nakon njegovog dolaska sa svojom mladenkom (tijekom kojih je knez izbornik ušao na trijumfalnim kolima i sa amblemima Reda zlatnog runa i Reda podvezice), te je neprijateljska propaganda (nakon njegovog poraza) zlonamjerno govorila o njegovom gubitku podvezice – one iste podvezice koja je predstavljala navodnu podršku njegovog kraljevskog tasta. Dakle, u skladu sa općim trendom, kojim je Fridrik Falački zauzeo ranije pripremljene pozicije, on bi također zakoračio u propagandu podvezice."

Međutim, postoji nešto više u slikama i simbolima na koje se aludira u "Kemijskom vjenčanju". RC započinje svoje putovanje kao brat Ružinog Križa i predstavlja bratstvo, zatim se uzdiže do člana viteškog reda, koje je simbolizirano snježnobijelom zastavom sa crvenim križem. Jedan moto njegovog reda je bilo besplatno liječiti bolesne. Dakle, ovdje postoje jasne aluzije na kombinaciju Templara (Red Salomonovog hrama), koji su nosili bijelu zastavu s crvenim križem, i Vitezova hospitalaca (Vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog), koji će kasnije postati poznati kao Malteški vitezovi i koji su se zavjetovali besplatno liječiti bolesne.

Podsjetimo se da u "Kemijskom vjenčanju" postoje i jasne reference na slobodne zidare. Najznačajnije su one o izboru "užeta, ljestava ili krila" za putovanje kroz sedam soba, kao dio inicijacije. Slobodni zidari naslijedili su nemali dio svojih rituala od Templara. C.W. Heckethorn, u knjizi "Tajna društva svih vremena", piše:

"Templari su se stoga mogli smatrati svećenicima te religije, ne prolazne, već trajne; a aspiranti su mogli vjerovati da ih Red, koji ih je učinio braniteljima Hrama, namjerava uvesti u drugo i bolje kršćanstvo, u čistiju religiju. Dok je Hram za kršćane značio Sveti grob, muslimane je podsjećao na Salomonov hram; a legenda koja se odnosila na ovo potonje je poslužila kao veza sa  ritualima slobodnih zidara i drugih tajnih društava.

(...)

Vidjeli smo da su se templari, tijekom, i kao posljedica svog boravka na Istoku, vezali za doktrine gnostika i manihejaca — što je dovoljno potvrđeno, nedostajali su drugi dokazi, a što su gnostički i kabalistički simboli otkriveni u i na grobnicama templara — koji su im se činili manje izopačenima od onih rimskih svećenika... Templari su došli do zaključka da su svi ti bogovi, koji potječu od istog podrijetla, samo religijske i poetske figure sunca; i, vidjevši lošu upotrebu doktrina povezanih sa njima od strane svećenstva, odrekli su se svetog Petra i postali johaniti, ili sljedbenici svetog Ivana. Stoga je postojao tajni raskol, i prema nekim piscima, upravo je to, zajedno sa protivljenjem rimokatolicizmu koje se podrazumijevalo, kao i njihovo veliko bogatstvo, bilo među uzrocima njihove osude od strane rimskog dvora."

Iohanit (ili Ivanovac) se odnosi na gnostičko sljedbeništvo svetog Ivana. Vitezovi Reda sv. Ivana javno su zagovarali egzoteričku sliku kao sljedbenici Ivana Krstitelja. Čini se da je red ezoterijski bio ukorijenjen u gnostičkom evanđelju nazvanom Tajna knjiga Ivanova. U Tajnoj Ivanovoj knjizi nalazimo poznati mit o stvaranju, koji ocrtava podrijetlo materijalne stvarnosti i govori da je zlo stvoreno iz uma demiurga imena Yaldabaoth. U ovom neobičnom mitu, gnostičkoj Knjizi sv. Ivana (što je utemeljeno na navodnim tajnim učenjima Isusa), objašnjava se kako je stvoreni svijet u osnovi zao, te da je bog stvoritelj iz Starog zavjeta zapravo zlo biće po imenu "Yaldabaoth".

Osim toga, Templarski red (poznat i kao: Siromašni vitezovi Salomonovog hrama) imao je za svoju zaštitnicu Mariju Magdalenu, koja je također navedena u gnostičkim spisima kao navodna autorica Evanđelja po Mariji Magdaleni. U ovom evanđelju, napisanom otprilike u istom razdoblju kao i Tajna knjiga Ivanova evanđelja, odnosno 02. stoljeću, Marija Magdalena tretira se kao Isusova ljubavnica i omiljena učenica, kojoj je darovano još jedno "tajno učenje".

Stoga je Templarski red za svoje "slušatelje" imao stav da je Templarski red doista katolički viteški red koji je slijedio svetog Ivana Krstitelja, kao i Mariju Magdalenu kao svoju zaštitnicu. Međutim, za svoje "izabrane", prava učenja shvaćala su se kao gnostička evanđelja svetog Ivana i Marije Magdalene.

Ovo može također objasniti optužbu prema kojoj su Templari štovali Bafometa. Prema Heckethornu: Bafomet, ponekad prikazan sa dvije glave, označavao je dva poglavara protiv kojih su Templari usmjerili svoje neprijateljstvo: Papu i Muhameda, i  potonji se odnosi na Muhameda, osnivača islama. Heckethorn također navodi da se templarski idol Bafomet sastojao se od isprepletenih imena oba njihova glavna neprijatelja, tako što su prva dva slova imena Muhamed odsječena i zamijenjena sa "Bap" ili "Pap" (prvim slogom Papa).

Bafomet će kasnije postati poznat u Crowleyjevim krugovima i društvu, i to prikazom Baphometa koji je stvorio Éliphas Lévi, u svom djelu "Dogme et Rituel de la Haute Magie" ("Dogma i ritual visoke magije"):