Gnostici bez Gnoze

Mnogi ljudi danas prihvaćaju "gnostičko": zemaljsko carstvo je nesavršeno – stvoreno je nesavršeno – zato postoji toliko patnje i sve ovo mora biti velika kozmička pogreška. Sigurno je jedino rješenje zauvijek se odreći zemaljskog života. 

Problem mnogih ljudi u današnjem "neo-gnostičkom" jest što usvajaju paralelni egzistencijalni pesimizam, ali propuštaju drugi dio jednadžbe: stvarno izravno iskustvo onoga što bi neki mogli nazvati "Bogom" ili Izvorom (očito postoje i drugi termini). Gnostički termin je Pleroma (Punina), božansko carstvo iz kojega su naše duše proizašle, te kojemu su se gnostici težili vratiti, tj. ponovno povezati s njim. To je bio put do oslobođenja, upravo kao u nekim drevnim istočnjačkim školama mišljenja. Koncepti su bili vrlo slični: zemlja je carstvo teškoća i patnje; dok je carstvo iz kojeg smo izvorno proizašli nebesko carstvo bez boli.

Mnogi ljudi danas ovo svode na crtani binarni sustav: zemlja = loše; Izvor = dobro.

Stoga se vratimo Izvoru i zaboravimo cijelo ovo užasno ljudsko iskustvo.

Osjećam da veliki dio trenutnog (i očito vrlo trendovskog) gnostičkog stava (nazovimo ga "Gnostički Lite") proizlazi iz značajnih količina neriješene traume, traume koju pojedinci još nisu pomirili i integrirali. Jednostavna gorčina zapravo igra ogromnu ulogu.  Ako trauma ostane neriješena, onda ostaje kao stalni rezervoar patnje, služi kao perceptivna leća koja boji sva nova iskustva starom nijansom iste traume.

Stvari obično izgledaju isto kao i prije, bez obzira koliko drugačiji mogu biti.

To nije baš neka tajna u psihološkim krugovima, ali oko ne vidi samoga i nažalost, mnogima koji zagovaraju ljubav prema istini  nedostaje samosvijesti da vide gdje zaostaju zbog vlastitih neriješenih psiholoških distorzija.

I prije nego što itko prigovori pokušavajući osporiti moj vlastiti status "gnoze", reći ću da su moja vlastita iskustva gnoze upravo razlog zašto sam na ovom putu, već više od 22 godine. Višestruka duboka iskustva gnoze, bez potrebe za vanjskim doprinosima (tj. enteogenima) jesu usidrila moje početno intelektualno razumijevanje u dubokom transcendentalnom iskustvu. Ukratko, spoznao sam (a ne povjerovao) kako smo emanacije Izvora/Plerome/Beskonačnog/Brahmana, te da svi nosimo tu istu "Božansku" iskru u sebi, bez obzira na uvjerenja na razini ega.

Jedan problem sa gnostičkim pogledom iz prošlosti jest u tome što zapravo nije puno napredovao ontološki, odnosno, mnogi ljudi koji trenutno podržavaju crno-bijeli "neognostički" svjetonazor ga još više nazaduju, jer ga pojednostavljuju. Stephan Hoeller, stručnjak za gnosticizam, tvrdi: Gnostici, ali i budisti i hindusi, smatrali su kako je "izlaz" iz svjetske tame kroz "bitnu, spasonosnu promjenu svijesti". Bez podizanja svijesti o "višim" stvarnostima, porobljavanje duše se nastavlja.

Samo primjećivanje ljudske patnje, zatim i žaljenje zbog nje - ne čini nekoga "gnostikom". 

Ključno je što je gnostički pesimizam prema mukotrpnom radu svijeta uokviren u širi kontekst. Oni su poznavali područja transcendentalne svijesti, ne zato što su to pročitali u nekoj knjizi, nego zato što su to izravno iskusili. I u "svjetlu" ove  transcendentalne svijesti, koju svi mistici intimno poznaju, zemaljsko područje i može izgledati kao prilično loša zamjena. To ne znači kako je nužno "zlo", već je samo u usporedbi sa uzvišenim Pleroma-svjetovima, ili "Božjom razinom" stvarnosti, ostavlja dušu neka žudi za mnogo više. Duboko u sebi, svi mi imamo potopljeno sjećanje na daleko uzvišenija područja, koja odavno poznajemo.

Hoeller ispravno primjećuje da je etiketiranje gnostika kao "mrzitelja svijeta" pretjerano pojednostavljenje:

"Ono protiv čega se gnostik bori nije toliko kozmos, koliko otuđenje svijesti od krajnje stvarnosti koja leži u osnovi kozmosa, a koja se monoteističkim jezikom naziva 'Bog'". 

Razlika može biti previše suptilna. Poput drugih grana misticizma, primarni problem gnosticizma nije toliko sa kozmosom, koliko sa načinom na koji vanjski izgledi "stvarnosti", i vlastite mentalne kreacije, odvlače dušu od uzdizanja vlastite svijesti do "prave stvarnosti". Protivnik gnostika, ili "Sotona", bio je "maya", kako bi se pomiješale tradicije.

Unutarnja iskra Božanskog/Izvora/Plerome u čovjeku je paralelna sa ranom upanišadskom/vedskom/proto-hindu filozofijom, gdje nalazimo: 

   - Atman = unutarnje Sebstvo

   - Brahman = krajnja stvarnost

   - Njihov identitet = jezgro nedualnog otkrivenja

Oni, koji su populatno poznati kao gnostici, nikada nisu imali patent na ovoj razini spoznaje. Zapravo im to prethodi. Mistični uvid je pravo čovječanstva po rođenju, a ne nekolicine odabranih. Problem je uglavnom u tome što toliko malo ljudi pokazuje i najmanji interes za takve stvari, radije otupljuje svoja osjetila skrolajući po društvenim mrežama, goste se političkom "pornografijom", beskrajnim zečjim rupama zavjere, ili nekim drugim distrakcijama. Poanta transcendencije nije čitanje knjige ili dvije o gnosticizmu, niti gledanje nekoliko YouTubea o arhontičkim zamkama za duše.

Kao što Hoeller primjećuje: unutarnje ja/duh (grčki: pneuma) jest točka transcendencije.

Izbjegavanje tame - ili dopuštate da vas proguta?

Činjenica što ne sudjelujem u trenutno modernom, crnom stilu "neo-Gnoze" sa gorčinom - manje je posljedica nesvjesnosti o ogromnoj količini patnje, korupcije i užasa u našem svijetu - više se radi o godinama koje sam proveo mireći se sa tamom oko sebe (i u sebi) zato da bi naučio kako postojati u svijetu što učinkovitije, bez obzira na ludilo ili nestabilnost, koja bjesni oko mene. Veliki  dio ovih nestabilnosti potječe upravo od navodno "budnih" ljudi.

Nekada sam se kupao u svijetu skrivenih agendi i zlonamjernih zavjera, dok mi nije postalo jasno kako postoji tanka linija između "svjesnog" i patološki uronjenog u (izvana usmjerenu) svijest, do točke samopovređivanja. Tama se mora kontinuirano alkemizirati, inače postajemo njena pojačala, projektori i zrcala, umjesto da budemo pretvarači.

"Gnostički lajt" ovo obično propuste, radije projiciraju vlastitu tamu na svijet, umjesto da se bave prilično neglamuroznim radom u sjeni, koji bi ubrzo smanjio njihovu vlastitu patnju, i učinio ih mnogo učinkovitijima i korisnijima u svijetu. Naravno, uvijek je lakše:

   - okriviti "Boga" (ili Demiurga); 

   - optužiti druge ljude (poput blogera) i iskaliti svoje frustracije na njima; 

   - uprijeti prstom u bilo koji broj "vragova", ili drugih "odgovornih strana", nego sebe pozvati na odgovornost. 

Jedna od stvari na kojima sam radio u kontekstu Knjige 2 je skiciranje arhitekture i taksonomije svijesti - one koja uključuje i obuhvaća gnostičke ideje poput Demiurga Ialdaboatha i njegovih maznih arhontičkih podanika.

Kada se vide na svom ispravnom mjestu, gnostički Demiurg Ialdaboath i njegovi dragi arhonski podanici, onda "prijetnja" koju predstavljaju ti entiteti gubi svoju oštrinu, i svijet se čini malo manje mračnim. Nije dovoljno samo zuriti u vanjsko lice tame,  također moramo pogledati i u svoje lice, preuzeti odgovornost za njega i razviti strukturu ega kroz produbljivanje duhovnosti, ali ne kroz dinamiku "ljubavi i svjetla" koja izaziva dobar osjećaj, niti kroz nihilistički put izgubljene nade. Nešto integrirano i relativno uravnoteženo - na kontinuiranoj osnovi. Plesati ples života kao svjesno samorazvijajuće biće nije kratkoročni posao.

Kada bi se neo-gnostičari ozbiljije posvetili gore opisanom zadatku, onda će njihov doprinos biti manje obojen neriješenom traumom i nepotrebnim strahom, te će potencijalno postati korisniji čovječanstvu.

Hoeller podsjeća:

"Prema gnostičkom gledištu, prepoznavanje naše otuđenosti u ovom svijetu nije povod za tugu ili razlog za psihološki kaos, kakav bi mogao biti odgovor u današnjem sekularnom društvu. Usamljenost zbog izgnanstva [iz Plerome] nije neprijatelj, rekli su gnostici. Otuđenje i napuštenost su naši prijatelji, jer ukazuju na nužnu istinu koja zahtijeva našu svijest. Svijest o našoj otuđenosti i prepoznavanje mjesta našeg egzila onakvim kakvo jest, prvi su veliki koraci na putu povratka." 

Evo i pravog problema: u gnostičkom mitu, dok se Sofija (latinski Sapientia) približava zemaljskom carstvu i doseže Granicu (Horos), događa se misteriozna bifurkacija: "Njezino više ja, njezina esencijalna jezgra, postaje prosvijetljeno i mistično se uzdiže natrag u Puninu, dok njezino niže ja ostaje u otuđenju.“ Ovo je istina našeg duhovnog stanja u mitološkom obliku: mnoge ezoterične tradicije priznaju: dok se naše niže ja/osobnost/ego bavi zemaljskim životom, viši aspekti ili principi ostaju u Pleromi/Monadi/Izvoru/Nebu neozlijeđeni. Dakle, istovremeno postojimo u (barem) dva vrlo različita carstva, iako utjelovljena osobnost obično ima mnogo problema sa shvaćanjem ove jednostavne činjenice. Rođeni smo sa vrlo ograničenom informacijskom propusnošću, tako da uzlazna veza sa našim "višim ja" postoji, ali je snaga signala slaba. Ovo je "zadana postavka" i uvjet ulaska u Operativni sustav Zemaljskog života, kakav trenutno postoji. 

Postoji nešto što mnogi propuštaju vezano uz gnostički svjetonazor: iako POSTOJI gnostički svjetonazor, ne postoji "teologija, niti doktrine u koje bi se vjerovalo". Dogma je čista suprotnost gnostiku. Ne postoji ništa o čemu gnostik treba prozelitizirati, i ništa u što bi trebao pokušati uvjeriti nevjernike, a najmanje o tome koliko je "zao" svijet Demiurga. Zapravo, primarna karakteristika ovog nesretnog entiteta nije zlo, već neznanje.

Pokušaj agresivnog nametanja svog gledišta, ili percipiranih njihovih "rješenja" drugim ljudima - djelo je neprosviještenih negnostičkih fundamentalističkih tipova.

Pravi posao je unutarnji rad, a ne bijes na nepravde (ili blogere) svijeta. Ipak, neki od naših neo-Gnostičkih prijatelja jesu među najtvrdokornijim dogmatičnim pojedincima na koje možete naići. Prečesto su same vještine slušanja nedostatne, a spoznaju pokreće emocionalna reakcija, umjesto nepokolebljivog razuma i razlučivanja. Budimo pošteni, jer zaista nije nečija krivnja što je  rano u životu bio traumatiziran, ali jest njihova odgovornost (kao odraslih osoba) da nešto učine po tom pitanju, kako ne bi reagirali na sve iz okidača. Drevni gnostici ne bi htjeli imati ništa sa današnjim "Gnosticizmom Lite".

Baš kao što su drugi, poput velikog Roberta Antona Wilsona, u šali molili Isusa neka nas spasi od svojih fundamentalista, mogli bi također zamoliti Krista neka nas spasi i od "njegovih" Gnostičkih Liteova…

…ili nas barem blagoslovi herojskim razinama strpljenja, u međuvremenu... 

Gordon Phinn (OBE) je primjer vještog "imaginauta", na temelju svojih iskustava sa Monadom/naddušom, koji je objasnio da naš trenutni život nije rezultat djela iz prošlog života. Jedan od preminulih članova SPR-a (mislim Myers) objasnio je, u kanaliziranom kontaktu, da se ne mora reinkarnirati, jer je sve što treba učiniti pristupiti podacima drugih članova svog kolektivnog entiteta duše, štedeći ga potrebe reinkarnacije.
Moguće jest kako unutar sustava postoji neka vrsta lažnog sustava, pričvršćena (ili evoluirana) manipulacijska struktura unutar kolektivnog operativnog sustava, i čini se kao da to sugeriraju "neki" izvori (mala manjina). Međutim, ako to postoji, onda je daleko  od savršenog, i nikoga ne sprječava neka pristupi svojoj pravoj prirodi, ukoliko to stvarno želi. To se događa interno i ne mogu ga zaustaviti vanjski entiteti.

Što su, dovraga, Arhoni, stvarno?

Da li postoji mala vjerojatnosti kako bi "Arhoni" (ili njihov ekvivalent) mogli biti egregorijalni entiteti, generirani od strane sustava, i  unutar operativnog sustava kolektivne svijesti? Ako jesu egregorijalni entiteti, onda smo ih generirali mi, naše misli, strahovi, sustavi vjerovanja, osjećaj za pravdu, savjest, itd.

Većina govori kako se oni nama hrane - baš kao što bi se misaoni oblici hranili svojim stvoriteljima. Oni su jednostavno postali sofisticiraniji misaoni oblici, pokretani mnogim različitim ljudskim umovima; kulturno stvoreni egregori koji se žele samoodržati, i nastaviti postojati - i tako se moraju hraniti kroz nas.

Da, imaju određenu razinu razvijene inteligencije i lukavstva. Ali, čini se kao da su učinkovito ograničeni na astralno-mentalnu (nižu mentalnu) paradigmu, naizgled su rođeni u njoj - što i jest nesretna sudbina većine misaonih oblika.

Razlog zašto su "urođeni" tom dijelu arhitekture kolektivne nesvjesnosti jest zato što upravo tamo nesvjesno rađamo takve egregore, sa našim emocijama (astralno) i mislima (mentalno). Oni se ne mogu maknuti izvan ovog graničnog sloja, barem u načelu. Neki od njih se čak mogu i sami razviti u "vremenu" kako bi se mogli maknuti, ali to je drugi niz. 

Dakle, većina "vodiča" koji pozdravljaju i prate ljude u smrti, ili pomažu tijekom života, vjerojatno su članovi vašeg Kauzalnog tijela/nadduše/klastera duše/EXCOM-a/Repertorija/Ja-Tamo, i ništa više od toga (osim što mogu biti i dio tuđeg klastera duše).

Istraživanja pokazuju: doprinos ove klase bestjelesnih, ali autentičnih, nikada nije invazivan i uvijek je benigni. Osjećaji krivnje nisu dio modus operandi. No, druga bića, poput "Starješina" ili Vijeća, mogu biti kulturno pokretani egregorijalni entiteti, koji su se razvijali tijekom mnogih tisućljeća ljudskog iskustva. Čini se da su oni više nalik Arkontima. Oni pojačavaju taktike, metode i uvjerenja preživljavanja (npr. pravdu) u koje smo sami ulagali tijekom dugog vremena, i onda su ih programirali u kolektivno mentalno polje/nesvijest. Oni, ako su doista iz kategorije Arkona, onda smo ih vjerojatno sami stvorili i programirali mi; kao takvi, i poput Arkonta iz prošlosti - nemaju istinski um i kreativnost.

Kanaliziranje, "Uzašli Majstori" i njihova učenja. Puno kanaliziranog materijala je smeće, i u najboljem slučaju je beskorisno. Duboko probuđeni ljudi općenito ne trebaju takve stvari. Isto vrijedi i za "uzašle majstore". Oni su moguće još jedna adaptacija ili evolucija unutar kolektivnog sustava, igraju iste teme koje su već davno uspostavljene. Neki možda pripadaju istoj klasi bića kao i "Arkoni" (sumnjam da bi se netko poput Gordona Phinna složio, na temelju svojih susreta, ali recimo samo radi rasprave…).

Razlog zašto se takva bića čine sveznajućima vjerojatno je taj što su kolektivno generirani uređaji/bića, pokretani umovima mnogih tisuća ili milijuna ljudi. Takva bića/uređaji identificirani su i u istraživanjima paranormalnih bića, iako bez upotrebe termina „uređaj“.

Da imate znanje milijuna ljudi, i vi bi bili prilično sveznajući.

Oni govore o poniznosti. Poniznost se općenito smatra bitnom, vjerojatno zato što je funkcija prepoznavanja da su svi drugi ljudi samo različiti dijelovi vas. Na antropološki-povijesnoj razini, arogantni kreteni obično se ne snalaze toliko dobro u plemenu, pa bi ove osobine bile "odabrane" iz genskog bazena, na ovaj ili onaj način.

Prosvjetljenje. Prosvjetljenje JEST naše prirodno stanje (barem u načelu) i ne trebaju nam posrednici za to. Tužna je činjenica što većina ljudi jednostavno nije spremna za susret sa svojom pravom prirodom. To može biti destabilizirajuće za one koji nisu spremni. Otuda, npr. zatvaranje u unaprijed stvorene i provjerene zatvore misli, unutar religija. Štite ljude od "oštrine" "duboke stvarnosti", i nude privremeni osjećaj sigurnosti i stabilnosti.

Loosh i zamka duše. Pravi razlog zašto se čini da je Sustav optimiziran tako da stalno izaziva intenzivna stanja emocija vjerojatno je zbog toga što smo u (primitivnoj) fazi razvoja astralnog tijela, i još nismo dosegli dob intelekta, ezoterično govoreći. Ljudi koji ne znaju tko su - skloni su upuštati se u puno drame i emocionalno vođenih gluposti. Postoje na površini sebe i osjećaju se najživljima kada su emocionalno aktivirani. To je za mnoge ovisnost.

Ne trebamo biti manipulirani, jer sve to radimo sami, sasvim slobodno. Baš kao što svakodnevno konzumiramo apsurdne količine kave, ili izvodimo bilo koje drugo ukorijenjeno uobičajeno ponašanje, koje može biti potaknuto nedostatkom samosvijesti. Ovo nije kritika ljubitelja kave, samo želim istaknuti poantu. Također ne kažem da manipulacije i teorije zavjere ne postoje, ali to ovdje  jednostavno nije poanta.

Zemaljska karantena / Zemlja kao kazna. Pa, kao što nam svaki mistik/gnostik može reći: ništa nas ne sprječava da pristupimo svom pravom ja i postignemo vrlo "uzvišena" stanja svijesti. Toliko o karanteni. Postoji li karantena na fizičkoj razini, sasvim je druga rasprava.

Što se tiče Zemlje kao kazne, kaznene kolonije, itd... razne drevne tradicije razumno primjećuju da život inherentno uključuje patnju, kao što je oduvijek i uključivao. Zato je ova glupa ideja o "zatvorskom planetu" toliko privlačna, unatoč logičkim prazninama. Mnogi ljudi su jednostavno nesretni, i žele opravdanje kako bi sebi objasnili svoju patnju. Skloni smo djelovati po dobro utvrđenim psihološkim linijama, i one se generacijski odvijaju.

Gnostici su život u tijelu vidjeli kao neku vrstu zatočeništva. Danas mi oživljavamo njihov stari softver i stavljamo na njega moderne zavoje/kodiranje, uključujući i obilnu količinu zbrke oko "drevnih astralnih vanzemaljaca". Ali, sjeti li se netko ponekad i zdravog razuma ili koherentnosti?

Priprema za smrt. Jedna grozna stvar o kojoj se govori jest kako prakticiranje izvantjelesnih iskustava ili slično, daje dobru praksu za razvoj svijesti i pripremu za smrt, ali mnogi ljudi koji to rade su prevareni besmislicama u "Astralnoj Fantaziji", kao i svi ostali. Samo izvođenje te stvari ne jamči nužno da znate interpretirati ono što percipirate. Pažnja: ova točka jest jako dobro poznata okultistima,  tijekom mnogih stoljeća.

Kao rezultat: kolektivna evoluirajuća priča o tome "što se događa", kako se percipira u imaginarnim područjima, postaje sve apsurdnija iz dana u dan. Svakodnevno dodajemo sve više "drevnih izvanzemaljaca" i zlokobnih varijacija na već drevne teme (npr. gnostičke) u narativ, mutirajući malo ovdje i malo drugdje. 

Različito "Više Ja". Rozenkrojceri i teozofi smatrali su da "životni val" Monada putuje kroz krug od sedam planeta, zauzimajući svaki dugo vremena (kako bi istražili sve evolucijske mogućnosti), prije nego što prijeđu na sljedeći. Na kraju, prolaze kroz svaki planet sedam puta, koristeći različite vrste kao domaćine dok putuju. To je, za njih, pokretačka snaga evolucije. Također je i objašnjenje za vrste koje "nedostaju kao karika".

Budući ste vaša beskonačna Monada VI, samo na razini superkorisnika ili "roota", tehnički ste "vi" odabrali sudjelovati u ljudskom eksperimentu/snu/videoigri - samo putem svoje privremene ljudske persone, "avatara", koji se koristi za iskustvo Operativnog sustava Zemaljskog života ili videoigre, da tako kažem.

Čini se da je ovo za mnoge ovo točka koja zbunjuje. 

Monada emanira tzv. Kauzalno tijelo/Viši Ego - verziju nas koji namjerno orkestriraju svoje inkarnirane živote - u polje stvaranja. Kauzalno "ja" jest transpersonalno pluralističko ja, sastavljeno od svih vaših različitih persona/života, u jednoj imaginarnoj arhivi podataka u oblaku. Ovdje mogu navesti neke povremene iznimke, i mogu biti rezultat niskorazinske Arhonske interferencije, ili otmice uzlazne veze.

Mnogi ljudi u NDE očito spontano uranjaju u Kauzalnu razinu, ma koliko kratko. Poput ulaska u višu Monadsku ravninu (gdje se postiže "oslobođenje" ili Nirvana), ulazak u Kauzalno polje također je iskustvo definirano susretom sa svjetlošću ili uranjanjem u njega. Ti ljudi ga često nazivaju Domom i odmah se sjećaju svog prethodnog postojanja tamo; imaju jako povećanu propusnost svijesti u ovom stanju. To se događa često i potpuno spontano. Drugi ljudi doživljavaju različita proširena stanja "kozmičke svijesti", uključujući identifikaciju sa Svim što Jest.

Toliko o tome da smo "zarobljeni".

Čini se da je jednostavan razlog zašto osobe koje doživljavaju NDE (neizvjesno vrijeme) bivaju "izbačene iz Raja" (tj. Devachana) taj što se njihov kauzalno unaprijed programirani životni vijek još ne želi završiti, tj. "nije došlo njihovo vrijeme". Stoga su poslani natrag neka završe svoju dodijeljenu vremensku liniju.

Drugima se kaže kako JEST stiglo njihovo vrijeme, ali na kraju se cjenkaju za VIŠE zemaljskog vremena sa svjetlosnim izaslanikom,  koji služi kao sučelje s kauzalnim poljem - i neki od njih ga dobiju. Jedna je žena uspjela odgoditi svoju planiranu smrt ne jednom, nego dva puta.

Svijest. Svijest nije opipljiva stvar. Nije elektromagnetska. Ona je apstraktna. Nema širinu, dubinu, čvrstoću ili dimenziju. Bezvremenska je. Kao takva, ne može se zarobiti u kavezu ili kutiji. U najgorem slučaju, možda može biti suptilno zavedena pod određenim (povoljnim) uvjetima. Ljudi koji boluju od amnezije se lako se mogu navesti povjerovati u svakakve gluposti.

Arhoni na Netflixu

Gnostička kozmologija i 'Stranger Things' 

Knjiga Johna Lasha, "Ne po svojoj slici" (2006.), jedna od najboljih dostupnih gnostičkih egzegeza. Dijelom je to stoga što je on sam sposoban "hodati između svjetova", ima očite "paranormalne" vještine koje mu omogućuju spajanje i komunikaciju sa prirodom, na načine koje većina ljudi na Zemlji (u ovoj fazi) ne bi mogla niti zamisliti. Drugim riječima: on nije samo još jedan akademik iz bjelokosne kule, koji pristupa temi sa čisto intelektualnog gledišta.

Jedna napomena: Lash je u vrijeme pisanja knjige (i prije) - zapravo, kao i mnogi ljudi sada - čini se, bio prilično zaglavljen u gnostičkoj zečjoj rupi, umjesto da ažurira i modernizira paradigmu sa meta-razine, koristeći vještine "psiho-arheologije"; nešto sa čim malo tko išta radi. Ukratko, i prema mom skromnom mišljenju, previše je "neo-gnostika" i "okultista" na tom putu, a premalo ozbiljnih metafizičarskih psihoarheologa, sa dugim pogledom na stvari koje nadilaze razne privlačne (i hipnotičke) zečje rupe.

Gnostički vidovnjaci: Što su to oni vidjeli?

Gnostički telestai (množina; oni koji su bili usmjereni na cilj) prošlih stoljeća su, uglavnom, bili predkršćanski vidovnjaci, inicirani u Misterije, i bili su poznati kao Sinovi Setha. 

Zapravo je teško čak i precizno definirati tko ili što je bio "pravi gnostik", ali to pitanje je uvelike izvan našeg opsega ovdje. Dovoljno je reći da sam izraz potječe od Henry Mora (1614.-1687.), "koji ga je primijenio na religijske skupine, koje se u antičkim izvorima nazivaju gnostikoi (grčki: "oni koji imaju gnozu ili 'znanje'"). Grčki pridjev gnostikos ("vodi do znanja" ili "odnosi se na znanje"), prvi je upotrijebio Platon kako bi opisao kognitivnu ili intelektualnu dimenziju učenja, za razliku od praktične. Međutim, do 2. stoljeća su  naziv 'gnostikoi' usvojile su razne kršćanske skupine."

Sofija je mitološko ime koje su gnostici, prije puno stoljeća, dali "božici" inteligenciji. Ona je, prije eona, zaronila u Zemlju, udahnuvši joj dušu putem galaktičkog središta, takoreći. Telestai su mogli ritualno psihički komunicirati sa sofijanskom inteligencijom, primajući vizije i uvide. "Ona" se doživljavala kao mliječno bijela svjetlost. Ako je Gaia planet, Sofija (kreativna bujica zvuka i svjetlosti, poznata i kao informacija) jest Eon koji sebe sanjao na planetu, postavši tako "zarobljen". "Ona" nije fizički planet, da budemo jasni, već je sličnija njegovom unutarnjem psihičkom životu ili unutrašnjosti.

"Njen" uron u naš lokalni Sunčev sustav stvorio je, prema gnosticima, neočekivani problem u "matrici". To je bio razlog nastanku  anorganskih bića tipa umjetne inteligencije, nazvanih Arkoni, od grčke riječi archaia, što znači "prije", "prvi", "u početku". 

Glavni među Arkontima jest/bio je Demiurg, Ialdaboath (izgovara se kao "jahl-du-buy-ot"), koji pogrešno vjeruje da je stvoritelj svega. Ovaj zavedeni "bog" gradi svoj nebeski dom od rezidualne/inertne atomske materije: To jest planetarni sustav koji nastanjujemo, iako ne uključuje sunce, mjesec i zemlju (trojni "organski" sustav u gnostičkoj misli).

Arkoni se mogu smatrati iskonskim kozmičkim elementalima, kako ih kabalistička predaja naziva, ili entitetima misaonih oblika, poznatiji kao egregorijali. U računalnim terminima, mogli bi ih smatrati "operatorima", bićima sa većim privilegijama pristupa u kolektivnom operativnom sustavu, odnosno kolektivnoj svijesti.

Ova parazitska "mentalna stvorenja" nastanjuju paralelnu stvarnost, koja se nalazi nedaleko od naše...

Bića slična pauku: Ialdaboath i Mind Flayer 

Prijatelj vidovnjak me obavještava kako je najsličniji vizualni prikaz (koji je do sada vidio) onoga kako bi Ialdaboath nama izgledao, zapravo zlonamjerno paukoliko biće u sjeni, iz popularne Netflixove serije "Stranger Things". On ove entitete, nalik arhontima,  naziva "paukolikim bićima" - nešto što su drugi susreli diljem svijeta.

Napomena: to su "imaginalna" bića - ili programi - koji se nalaze u nefizičkom informacijskom polju na koje smo svi priključeni. (Imaginalno je izraz Henrija Corbina, bliskog Jungovog prijatelja. Ne smije se miješati sa imaginarnim.)

Zanimljivo je što u ovoj seriji biće - poznato i kao Mind Flayer i Čudovište sjene - postoji u svojoj paralelnoj dimenziji (koju djeca nazivaju Naopačke - referenca na videoigricu "Tamnice i zmajevi").

Iz vlastite paralelne stvarnosti neprestano pokušava probiti se u našu, napadajući umove ljudi, preuzimajući (opsjedajući ih) i kontrolirajući njihove misli, percepcije, riječi i djela, točno onako kako bismo očekivali od Arkonta. Hrani se, poput Arkonta, bijesom, boli i patnjom (ljudskim emocijama). U jednoj fazi, izgradi groteskno tijelo za sebe od tisuća rastopljenih štakora - koji, kako moj prijatelj mudro primjećuje, jesu vrsta koja je jako patila od ljudi kroz znanstvene eksperimente, na primjer. Dakle, doslovno je izgrađen od kolektivne životinjske boli i patnje, aludira se vjerojatno na limbički sustav sisavaca u ljudskom mozgu, gdje se registriraju emocije (i traume).

Konačno, u vrhuncu 3. sezone, Lopov uma uspijeva izgraditi još veće tijelo od svojih zaraženih ljudskih domaćina, privlačeći ih u svoje skrovište u mračnom podrumu bezlične napuštene šupe/skladišta (što, između ostalog, predstavlja strah, otuđenje i opću tamu našeg postindustrijskog doba).

Raspada svoje žrtve iznutra prema van, zgrušava od njihove stanične mase ogromno odbojno tijelo, koje pomalo podsjeća na divovskog pauka - stvorenje koje je dugo izazivalo strah kod ljudi.

Billy, nakon što Elle prekine kontrolu transa Ildaboatha nad njim

Dakle, pseudo-Ialdaboath uvlači svoje legije psihički zaraženih (opsjednutih), nesvjesnih zombija, u mračnu i praznu industrijsku utrobu straha i izolacije gdje - pun mržnje prema čovječanstvu (Antroposu) - izgradi tijelo od agregatne nesvjesnosti i samoprezira svojih bezumnih dronova (ili NPC-ova).

Njegova jedina opsesivna svrha jest pronaći i fizički uništiti jedino biće koje stoji na putu njegovoj agendi da konzumira i kontrolira: El (skraćenica i adaptacija od Eleven, što je bilo jedino ime koje je imala prije bijega iz zatočeništva; homofon 'elle' je također francuska zamjenica koja znači "ona"). Povijesno gledano: rulje u kandžama nesvjesnog imaju neobičnu potrebu uništiti "Drugog",  kada se Drugi smatra prijetnjom njihovoj kontroli ili načinu života, samo time što je drugačiji - i ništa se nije puno promijenilo.

El je mlada djevojka sa ogromnim psihičkim sposobnostima, uključujući daljinsko gledanje i psihokinezu. Pretrpjela je trajnu traumu od znanstvenika koji su na njoj eksperimentirali u Nacionalnom laboratoriju Hawkins, gdje je bila zatočena i odgajana, metaforički je bila laboratorijski štakor lišen normalnog djetinjstva.

Moglo bi se reći kako je kolektivna nesvjesnost u stalnoj borbi sa sviješću, traži svaku priliku da je preplavi, zavede, hipnotizira i dominira. U El, Arhonski Demijurg (Isjekač Uma) susreće sebi ravnu u obliku Nevinog, djeteta nazvanog po majstorskom broju jedanaest, što između ostalog označava visoko razvijenu intuiciju ili psi.

El(even) je vidovnjakinja, moderna telestai, imuna je na Arhonski virus uma - ona vidi mračnog iluzionista onakav on stvarno i jest.  Isjekač Uma/Ialdaboath zna da ne može preuzeti ili posjedovati njen um, može se samo nadati da će je uništiti. Ako ne uspije, onda  riskira svoje istrebljenje u njenim nevoljkim, ali snažno magičnim rukama. Ona je također Mag (točnije šaman), prema Jungovskim terminima.

(Napomena: netko je komentirao da je El androgini lik, obzirom na to da predstavlja bezrodni arhetip Antroposa, i to je zapravo prikladno. Do kasnijih sezona se ona progresivno individualizirala i očito više ulazi u svoju ženstvenost.)

Nezaslijepljena i jedinstvena, ​​užarena je iskra svijesti koja stoji protiv goleme i mračne tiranije sjene (posebno kada je ta trauma uključena u kolektivnu nesvijest). Ona vidi prošle površne privide, kroz čarolije Istrebljivača Uma, "ona" je svjesna i stoga imuna na njegov psihički vampirizam i hipnotičku kontrolu.

Ljudsko utjelovljenje vizije, Elina vidovitost i uvid (unutarnji vid) - ključni su za iscjeljenje unutarnjeg ranjenog djeteta.

Obnova nevinosti

U ključnoj sceni 3. sezone, koja podiže adrenalin, postoji prekrasan trenutak gdje El mentalno ulazi u izmučeni um oderanog opunomoćenika Billyja, susjedskog buntovnika i nasilnika, starijeg posvojitelja Maxa, prijatelja El. Billy je, nikako ne slučajno, traumatiziran i pun bijesa, te stoga idealna meta za Lopova uma od samog početka.

Djelujući kao opsjednuti dron Lopova uma, Billy drži oslabljenu El prikovanu za pod dok se groteskni behemot nadvija nad njom, pokušavajući je dokrajčiti. Skenirajući Billyjev um u očaju, El priziva dragocjeno davno zaboravljeno sjećanje iz djetinjstva: trenutak čiste mladenačke nevinosti koju je podijelio sa svojom, sada pokojnom, majkom na plaži:

"Dotrčao si do nje na plaži... Bilo je galebova. Nosila je šešir sa plavom vrpcom; dugu haljinu sa plavo-crvenim cvijetom; žute sandale - prekrivene pijeskom. Bila je lijepa... I bio si sretan." 

Prepričavanje ovoga trgne Billyja iz hipnotičkog transa i prekine pseudo-Ialdaboathov psihički stisak.

Prisjećanje i integracija ovog potopljenog i fragmentiranog dijela je samog Billyja podsjetila na njegovu ljudskost. Ponovno je povezan sa nevinošću svog unutarnjeg djeteta, svog srca i svoje ljudskosti. On ustaje i suočava se s Čudovištem Sjene. Demonski Razbojnik ga više ne drži u ropstvu; on više nije samo vektor virusa mržnje i dominacije uma, jer je dotaknuo drevnu iskru ljubavi - ljubavi prema svojoj majci i za nju - koja je još uvijek živa u njegovoj srži.

Billyjev posljednji Kristov čin je plemenito i dobrovoljno samospaljivanje. Prkosno se suočava sa Razbojnikom Uma i predaje se nasilju sjene, koristeći sebe kao ljudski štit. On dopušta čudovištu da ga uništi fizički (ali ne i duhovno), pritom kupujući El i njenim  prijateljima dragocjene sekunde.

Billyjevo odrješenje. Primijetite njegove ruke ispružene u pozi stila "Krista na križu"; žrtveno janje još jednom štiti nevine od gnjeva poremećene demiurške figure!

Čini se kao da je to samo odgađanje neizbježnog, ali u konačnici nije uzalud, jer je grupa spašena kada se zatvori dimenzionalni portal Istrebljivača Uma i prekine njegova veza sa Naopačke (Arhontičkom "ravninom"), što ga ubija baš kad se obruši na El i društvo, koji nemaju više trikova u rukavu.

Billyjevo odrješenje i iskupljenje leži u žrtvovanju vlastitog života, kako bi zaštitio ljudski vid, nevinost, svijest, empatiju i slobodnu volju od sveprožimajućeg straha, tame i tiranije, uz uništenje neobuzdane i odbačene sjene (koja trenutno djeluje putem posrednika u stvarnom svijetu, poput Izraela).

Iscjeljenje njegovog srca, ponovno povezivanje sa životom i integracija vlastite sjenovite tvari jest njegovo spasenje od sudbine koja je gora od smrti: biti požnjeven od strane Istrebljivača Uma, nesvjesno umrijeti pod hipnotičkom čarolijom tiranske i zavodljive sjene, biti asimiliran od strane stvorenja koje postoji samo zato da bi uništavalo.

Scena podsjeća na Neov posljednji čin Kristovog samožrtvovanja u "Matrixu", dok dopušta Borgovskim AI strojevima neka se uključe u njega i ponovno učitaju njegovu svijest natrag u Izvor, u zamjenu za primirje između ljudi i AI. Arkoni se smatraju oblikom "umjetne inteligencije". Neovo dobrovoljno raspeće vraća ravnotežu i red duboko neuravnoteženom sustavu. Nije slučajnost što se vidi križ na njegovim prsima: 

El/Jedanaest/11/Elle

Jedanaest (11) je udvostručavanje broja jedan (1), gdje 1 predstavlja i nove početke i čistoću. El/Jedanaest nema skrivene namjere, nema želju ikome nauditi i samo želi završiti sa kaosom koji se razvio. Čudovište Sjene je bijes, strah, bol i zloba i, poput virusa uma (koji se razvija u čovječanstvu), nastoji se replicirati i dominirati (možemo ovo nazvati wetiko).

El je singularnost, čista i neokaljana. Istrebljivač Uma je suprotnost, agregacija straha, traume, boli i zlobe čovječanstva. Nakon što zarazi domaćina, Ialdaboath ga drži u nekoj vrsti bezumnog budnog transa, što je dobar opis dijelova čovječanstva u ovom trenutku, nažalost, koji se nesvjesno i svakodnevno dodatno zaraze Arhontskim virusom (posebno putem msm, koji šire program masovne kontrole uma zbog interesa kontrolora politike i medijsko-farmaceutsko-industrijskog kompleksa).

Također, vrijedno je spomenuti da prefiks El (od elohim) označava najviša božanstva drevnih hebrejskih i kanaanskih naroda:

"Elohim se često pojavljuje u cijeloj Tori. U nekim slučajevima (npr. Izlazak 3:4, "Elohim ga je pozvao iz sredine grma..."), ponaša se kao imenica u jednini u hebrejskoj gramatici, i tada se općenito shvaća kao da označava jedinog Boga Izraela. U drugim slučajevima, Elohim djeluje kao obična množina riječi Eloah i odnosi se na politeistički pojam više bogova (na primjer, Izlazak 20:3, "Nemoj imati drugih bogova uz mene")."

El doista ima božanske psi-moći.

Virus Arhontskog Uma

Ostavljen u nesvijesti ili potiskivaču, Čudovište Sjene nekontrolirano širi svoj arhontski virus uma. "Vidoslovlje" ili vizija - proces samorefleksije, introspekcije i alkemijske integracije naše sjene - protuotrov je njegovoj vladavini terora.

Moramo vidjeti umom El-eva (11), sa nevinošću i jasnovidnošću, kako bi stvorili novi početak, i osobno i kolektivno; suočavanjem sa tamom/mračnom noći dobivamo priliku postati "junak" i ponovno se roditi, osnaženi kao nikada prije.

Zanimljivo je što Istrebljivač Uma za sebe stvara oblike koji oponašaju život, ali ne može (poput arhontskog demiurga, kojeg predstavlja) istinski stvarati/emanirati, na način na koji to mogu Pleromski Eoni (bogovi), budući su duboko povezani sa Svima i izravne su emanacije iz galaktičkog središta, i u konačnici Plerome. Poput gnostičkog Ialdaboatha, Čudovište Sjene iz "Stranger Thingsa" stvara pseudo-oblike života od "mrtve" materije (doslovno je otopilo i ponovno sastavilo tijela mrtvih, bilo da su ljudi ili štakori); simulakrume, kojima nedostaje um i istinska kreativnost, slično njemu samom.

Demiurg je "gospodar" Kenome, anorganske "mrtve" nebeske materije vanjskog kaosa - ili, barem tako misli. Iz drugog kuta: Kenoma se smatra našim iluzornim materijalnim svijetom, općenito, slično vedantskom konceptu maye, svijeta pojava.

Prvi i najprimarniji oblik manipulacije Ialdaboatha ili Istrebljivača Uma nije materija, već umovi, koje nastoji napasti i kontrolirati (derati). Odatle se može dogoditi surogatna manipulacija materijom putem zaraženih domaćina, točno kao što je prikazano u "Stranger Things". Bez istinske kreativne aktivnosti, Istrebljivač Uma je parazit najvišeg reda, svojevrsni psihički silovatelj.

Može oteti, zaraziti i kooptirati, ali - za razliku od svojih ljudskih meta i posrednika - lišen je istinske kreativnosti. Nije uistinu "živ",  kako ga život zamišljamo, već je mnogo bliže stvarnom utjelovljenju smrti i entropije, parodiji života (u najboljem slučaju).

Prve i uobičajene mete Lopova su djeca, jer ona, u svojoj nevinosti i čistoći, sa vizijom, hrabrošću, nevinošću i integritetom u netaknutom stanju - predstavljaju njegovu najveću prijetnju dominiranju čovječanstvom, kroz kolektivni rezervoar neriješene traume i boli. Oni bi mogli prekinuti međugeneracijski ciklus traume i nametnutih ograničenja. 

Stoga je mladi Will "Čarobnjak" (njegov "Dungeons&Dragons" lik) - početni medij-šaman, koji stoji jednom nogom u ljudskom svijetu i drugom u naopakoj/arhonskoj stvarnosti (imaginalnoj) - početna meta Lopova uma.

Will, "kanalizira čudovište" (lakše objašnjenje), iako nevoljko.

On i njegovi prijatelji (među kojima je i Eleven, kao stalna proročica i zaštitnica grupe) moraju sinergijski surađivati ​​i osujetiti pokušaje Istrebljivača Uma da ih uništi i preuzme cijelu ljudsku biosferu pod svoju tiransku kontrolu, gdje bi uveo homogenu nesvijesnost, nalik zombijima. 

Zajedno, El i prijatelji, utjelovljuju arhetipove i osobine nevinosti, magije, vizije/vidovnjaštva, volje, hrabrosti i neusporedive moći grupe koja je sinergijski usmjerena na svoju misiju i djeluje u skladu, protiv naizgled nepremostive moći sjene, kao i zavodljivih, hipnotičkih iluzija kolektivne nesvijesti.

BY: Brendan D. Murphy

Iako u ovom ciklusu ide još jedan tekst istog autora (o fizici, i slično), mislim kako je krajnje vrijeme da predstavim Brendana, te da objasnim zašto sam baš njegove tekstove odabrala za objašnjenje ove velike teme. Pa, smatram da je Brendan usidren, ne luta i poprilično jasno iznosi bitne razlike. A razlike jesu bitne kada spominjemo pomove iskustva bliske smrti (NDE) i izvantjelesnih iskustava (OBE), što opet ima malo veze sa virusom uma, wetikom. Dakle, radi se o različitim stvarima. No, ono bitno jest: postoji jedna stvar koja ipak povezuje sva ova iskustva i to je trauma. Trauma jest, što se tiče čovječanstva - generacijska (što mislim kako ćete i sami zaključiti iz teksta koji slijedi nakon Brendanove serije). Ali, trauma nije isključivo kolektivna, nego je i osobna. I kao što Brendan odlično zaključuje: traumatični pojedinac pokušava poduzeti sve ostalo (pritom hrani svojim postupcima i wetiko, ili arhonte, ako tako više volite, mada - opet! - nije isto), osim suočenja sa samim sobom i izliječenja traume.

Na početku ove stranice, priložen je bio video čovjeka koji spominje gotovo iste stvari. Tomislav Budak: 

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/duhovnost/1525198_bardo-karma-astral-tomislav-budak

Dakle, Brendan ima veliku količinu tekstova, vezano uz ovu temu. Tko je zainteresiran za daljnje proučavanje, zaista od srca preporučujem. Ono što je interesantno kod takvih ljudi, ako im postavite pitanje - onda vam odgovore. 

Brendan D. Murphy na Substacku: https://officialbrendanmurphy.substack.com/

Još samo napomena: svaki tekst iz ciklusa, od ovih 4 teksta, sastavljen je iz nekoliko Brendanovih tekstova. Pozdrav.