Zaratustra

Zaratustra je takav vizionar i glasnik onoga što dolazi, te se čovjek gotovo pita da li je on čovjek iz budućnosti. Poznat je po pogrešnom grčkom prijevodu svoga imena Zoroaster, kao "zlatna zvijezda". Zarath Ushtra zapravo znači "zlatna deva". Konji i deve su bile najcjenjenije životinje u iranskoj kulturi, koja je bila ondašnje Zaratustra-Ushtrino okruženje, pa su mnoga imena završavala sa -aspa (konj) ili -ushtra (deva). Zaratustrino spasonosno spuštanje sa užarenih vrhova planina Zagros i Alborz u svijet ritualne religije i regresivne mitologije, na kraju su zapalili mračnu šumu ljudskog neznanja i pretvorili su noć u dan.

Zaratustrine himne ili pjesme, koje potiču na razmišljanje (manthran) - nazivaju se Gathas. Drevni iranski jezik, na kojem su ove  napisane, vrlo je blizak rigvedskom sanskrtu; dok je sama riječ Gatha srodna sanskrtskoj riječi Gita - što znači "božanska pjesma"- baš kao u Bhagavad Giti. Gatha je također indoeuropski srodnik germanskih riječi Goth i Gott, što znači "božanstvo".

Zapravo, germanski Goti su se intenzivno miješali, i na kraju pomiješali (hibridizirali) sa "Alanima", tj. skito-sarmatsko-iranskim plemenima, koja su masovno migrirala u Europu, i to tijekom raspada Rimskog Carstva. Onovali srednjovjekovnu Got-Alaniju, ili "Kataloniju". "Saksonci", ili Saka-sinovi, također su bili Skiti, koji su se kasnije pomiješali sa Germanima. Bili su iste etničke pripadnosti kao i Zaratustra, koji je vjerojatnije bio Skit, nego Perzijanac ili Medijac (što su 3 najstarije iranske etničke podskupine).

Već iz ovoga možemo, u početku, shvatiti da je Zaratustrina poruka, naime vizija Gathas (kroz "božansku pjesmu"), zapravo bitna  za mnogo širi geografski i povijesni kontekst od onog na koji se obično svodi. Na zoroartrizam se pogrešno gleda kao na neku  drevnu, "bliskoistočnu" religiju, i čiji su posljednji tragovi preostala i mala zajednica "Parsa" (Perzijanaca) u Indiji (njihovi su preci pobjegli od islamskog osvajanja, te emigrirali iz Irana prije cijelog stoljeća). Zaratustrino nasljeđe na Zapadu oduvijek je bilo barem jednako značajno kao i religija koja ju je prisvojila, a u mnogim slučajevima i zloupotrijebila, osobito što se tiče poruke Gathasa na Istoku. To je nasljeđe filozofije. Zaratustra je bio prvi filozof. Grci, koji su došli pod perzijsku vlast, prepoznali su ga kao takvog.

Zaratustrino drugo nasljeđe

Platon očito poprilično toga duguje Zaratustri, manje-više izravno. Platon je bio pitagorejac, a Pitagora je proveo cijelo desetljeće studirajući, zajedno sa mudracima u glavnom gradu Perzijskog Carstva, prije nego što je osnovao ezoterični red, kojemu će se i Platon na kraju pridružiti. Drugi veliki utjecaj na Platona, tijekom njegove mladosti, izvršio je Heraklit. On je bio toliko zoroastrijski, u svom načinu razmišljanja, da ga je čak Darije Veliki, deklarirani zoroastrijac (kao što potvrđuju njegovi natpisi), pozvao da postane dvorskim filozofom ahemenidskog Irana. Zatim, tu je i činjenica: mudraci su bili prisustni na Platonovom sprovodu, i tamo ga imenovali svojim. Možemo barem pretpostaviti da je Platon sam čitao Gathas i bio pod izravnim utjecajem Zaratustre.

Zaratustra nije bio samo izvor zapadne filozofije, nego je duboko utjecao na revoluciju koja se dogodila u modernoj europskoj misli, kroz osobe poput Georga Hegela i Friedricha Nietzschea. U slučaju i Hegela i Nietzschea, imamo posla sa modernim zapadnim misliocima koji su sami čitali Zaratustru (u njemačkom ili francuskom prijevodu), te su bili pod njegovim izravnim utjecajem, uz njihovo dubinsko proučavanje drevnog Irana.

Hegelova dijalektička koncepcija progresivne, svijesno-uzdižuće, teleologije, tijekom rada na Svjetskoj Povijesti, bilo je duboko prožeto proučavanjem drevne perzijske kulture. Hegel opširno piše o zoroastrizmu, koji smatra sinonimom za religiju drevnih Perzijanaca. Hegel priznaje da je pročitao prijevod "Zend Aveste", francuskog znanstvenika Anquetila-Duperrona, sa kraja 18. stoljeća. U iranističkim krugovima, Hegel je bio poznat kao prvi iranolog, zbog svojih obrada drevne iranske misli u "Fenomenologiji duha", njegovoj "Estetici" i, prije svega, "Filozofiji povijesti". Po Hegelovom mišljenju, proces svjetske povijesti započinje sa Perzijancima, a Zaratustra ga je prvi konceptualizirao.

Friedrich Nietzsche imao je poseban odnos sa Zaratustrom. Nietzsche je pročitao Kleukerov njemački prijevod 'Aveste'. U heretičkoj figuri ikonoklastičkog drevnog iranskog mudraca je vidio savršeno sredstvo za vlastitu revalorizaciju svih vrijednosti. U tu svrhu predstavlja Zaratustru u romanu "Vesela znanost", nakon toga piše cijeli roman sa Zaratustrom, kao svojim glasnogovornikom. Neki su na potonje djelo, "Tako je govorio Zaratustra", gledali kao na Nietzscheov magnum opus. Richard Strauss ga je adaptirao u istoimeni orkestralni komad, i bio je glavna inspiracija za film Stanleyja Kubricka, "2001: Odiseja u svemiru".

Nietzsche je na zapadnjački nihilizam gledao kao na ono što vodi do trenutkakada će potpuna devalvacija svih vrijednosti potaknuti značajno prevrednovanje od strane nadljudi, čiji je predak bio misteriozni Antikrist, za kojega je odabrao kao simbol Drugog dolaska Zaratustre. Poput Hegela, Nietzsche prepoznaje dug Filozofije povijesti, koja je karakteristična za modernu njemačku misao, prema drevnim Perzijancima, do te mjere da tvrdi: "Samo su Perzijanci imali filozofiju povijesti."

Protiv svećeničkog moraliziranja

Nietzscheov Zaratustra propovijeda protiv morala i njegovih promicatelja, koje sa prezirom naziva "svećeničkim tipom". Nietzsche je uvjeren da bi, kada bi se Zaratustra vratio u moderni svijet, on bi preokrenuo cijeli moralni svjetski poredak, koji se oblikovao temeljem utjecaja koje je njegovo vlastito učenje (nesvjesno) imalo na uspon judeokršćanstva i islama. Štoviše, to bi učinio zbog vrhovnog i jedinstvenog mjesta istinitosti, ili autentičnosti, u njegovom učenju u usporedbi sa učenjem bilo kojeg drugog mudraca, proroka ili filozofa. Razlog zašto su Gathas potpuno lišene bilo kakvog moralnog kodeksa, onoga što treba i ne treba raditi, koji bi propisivao kodeks ponašanja na formulaičan i fiksan način - jest u tome što je etika u srži Zaratustrinog učenja - a moral je neetičan. Uvijek biti natjeran i osuđen na to što učiniti i kada to učiniti, čak i ako je to samo kroz internalizirani moralni kodeks ili vjerski zakon, znači biti uskraćen mogućnosti da se ikada postane etičnom osobom.

Riječ "etika" dolazi od grčke riječi ethos, što znači karakter ili ustav. Kao što su Platon i Aristotel objasnili: Pravda je idealan oblik, i  koji se ne može shvatiti samo temeljem različitih njenih primjera. Umjesto toga, da bi se zapravo prepoznali primjeri Pravde, osoba mora biti sposobna percipirati oblik Pravde na kozmičkoj razini. To je ono što Zaratustra naziva Asha, a stari Perzijanci Arta. "Etička"  osoba je ona koja shvati kako primijeniti svoje razlučivanje oblika Pravde, u različitim okolnostima, i u različitim kontekstima. Jedna od riječi koja se koristi za mentalnu sposobnost, koja je sposobna dosegnuti to stanje jest dianoia, koja se čini izravnom grčkom srodnicom Gathske riječi daena (riječ koju Zaratustra koristi za označavanje "savjesti", ili pronicljivog unutarnjeg vida). Etika je pitanje razvijanja vlastitog karaktera, u smislu razvijanja stavova, navika i sklonosti, koje su uvjetovane raznim iskustvima, a koja osobi pružaju priliku neka djeluje na načine koji određuju i izražavaju određeni telos (ili cilj) u životu.

Kada Herodot navodi da su Perzijanci svoje sinove naučili trima stvarima: govorenju istine, gađanju lukom i strijelom, te jahanju - ovo jest dijelom i metaforično i simbolično. Govorenje istine označava razlučivanje Aše ili Arte, naime Zaratustrine koncepcije Kozmičkog reda (biti će objašnjeno u nastavku). Pravo ciljanje predstavlja posjedovanje cilja u životu, koji je ključan za razvoj etosa. Konačno, jahanje; baš kao što se to kasnije događa na američkom Zapadu, ili čak i kasnije u kulturi vožnje motocikla - slika je koja označava biti slobodan duhom, graničar otvorene ceste, koji upravlja svojim prijevoznim sredstvom (svojim vozilom, konjem).

Samo je slobodan duh etičan. Svatko tko slijedi svećenićko moraliziranje ili ako mu je potreban naučeni moralni kodeks (sa specifičnim skupom zapovijedi i zabrana) - ne može biti etičan. Takva osoba se ne savjetuje sa svojom savješću, niti njeguje vlastiti karakter. Moglo bi se reći kako takva osoba ima slabu konstituciju, osim što u ovom slučaju uopće nemamo posla sa pojedincem. Upravo u Gathama, po prvi put u bilo kojoj zabilježenoj literaturi - nailazimo na koncept pojedinca sa slobodnom voljom - kojemu je prepušteno razlučiti kako biti Ashavan ili "osoba izvrsnosti" (obično je pogrešno prevedeno kao "pravedna osoba"), i to na temelju vlastitog kultiviranja Vohu Manah ("najboljeg razmišljanja").

"Svaki za sebe, neka razmotri i odabere…", kaže Zaratustra. Oni koji žive po moralnim kodeksima imaju isti plemenski i kolektivistički mentalitet koji je Zaratustra izazivao kada je pozivao na revoluciju protiv Karpana ("ritualnog svećenstva") i Kavija ("ratnih zapovjednika") u svom tradicionalnom i običajima vezanom društvu. Posljedično, ne priznajemo, ili odbacujemo, trenutno zoroastrijsko svećenstvo, zajedno sa njegovim vjerskim poretkom, budući je Zaratustra propovijedao protiv "svećeničkog tipa".  Umjesto toga, odgajatelje i učitelje prosvjetitelje trebamo gledati kao jedine legitimne 'ratuse'. Ljudsko društvo može napredovati samo kroz obrazovanje. (Pjesme: 3.9, 7.5, 11.9, 13.11).

Kada se suoči sa pritiskom vršnjaka i mentalitetom mase društvenog kolektiva, njegovim ukorijenjenim i moralnim standardima, onaj tko živi po Ashem Vohuu, tj. čini ono što je ispravno radi samog sebe i samo zato što je ispravno - naći će se u sukobu sa velikom većinom ljudi u svom društvu, koji su zbog svog nepromišljenog i namjernog neznanja usklađeni sa onim što Zaratustra naziva Angra Mainyu, ili "usporavajućim duhom ograničenja/suzbijanja“. Sam Zaratustra je bio protjeran u progonstvo, zbog reakcije mase na njegovu buntovničku mudrost. Na kraju su ga ubili krvožedni barbari, koji su se protivili njegovoj revolucionarnoj viziji odbacivanja svećeničkog ritualizma, a u korist štovanja Mudrosti.

Pravi Ashavani su oni ljudi koji unapređuju Ashu (ili "Kozmički Red"), usklađivanjem sa Spenta Mainyuom (ili "Duhom Napretka"),  kroz Vohu Manah (ili "Najbolje Razmišljanje"). Tipovi ljudi koji bi se danas s pravom smatrali Ashavanima sigurno nisu svećenici ili oni koji traže njihovo vodstvo, ili drugi samopravedni moralisti. Umjesto toga, oni su umjetnici, znanstveni geniji, revolucionarni glazbenici, pisci koji potiču na razmišljanje, filmaši-vizionari koji proširuju horizonte istraživanja i otkrića, u našim društvima. Upravo takvi pojedinci žive po svojim Daenama, te istinski unapređuju Spenta Mainyu.

Sam Nietzsche je bio jedan od tih tipova, i kada njegov Drugi dolazak Zaratustre propovijeda o budućem društvu Übermenscha  (Natčovjeka ili Supermena) - upravo je to ono na što cilja. Kraj vladavine rulje i njihovog ropskog morala, koji tiranizira slobodni duh. Moramo skupiti hrabrost i odlučnost kako bi porušili postojeće društvene strukture i političke sustave, kojima dominiraju Drughvandi (ili "manipulativni varalice") i to su oni koji predstavljaju institucionalnu moć Angra Mainyua ("Ograničavajućeg i Suzbijajućeg Duha Retardacije"), kako su to činili Kavi i Karpani u Zaratustrino vlastito doba. Ovo je poziv na revolucionarnu akciju.

Ta revolucija mora započeti unutar samog zoroastrizma. Teško bi bilo pronaći drugu duhovnu poruku koja je toliko drevna, a opet toliko univerzalna i trajna u svojoj privlačnosti, kao što je poruka Zaratustre u njegovim Gathama. Ništa se time ne može usporediti, ali ipak ovu veličanstvenu duhovnu viziju kozmičkog dosega guši patetično mala skupina samozvanih i ortodoksnih sljedbenika "zoroastrizma", naime Parsa ili Iranaca, kako ih ponekad nazivaju u Indiji i na Zapadu. Njihovu religiju je zapravo osnovao sasanidski car Ardeshir Babakan, kao i njegovi parnični svećenici-progonitelji, Kartir i Tansar, u 03. stoljeću poslije Krista. Bilo je to mnogo stoljeća nakon vremena Zaratustre i Ahemenidskog Carstva, koje je vjernije utjelovilo i institucionaliziralo duh Gathasa.

Za razliku od Ahemenida (prvog Perzijskog Carstva), sasanidski monarsi Drugog Perzijskog Carstva su nametnuli svoj izmišljeni ortodoksni zoroastrizam kao državnu religiju, sa Avestom kao svojim svetim pismom i temeljem svojih zakonika. Kao što lingvistička analiza jasno pokazuje, Avesta je nastala stoljećima kasnije od Zaratustre. Mitovi, rituali i zakoni ovog spisa, štoviše, radikalno su suprotni sa humanističkim, ikonoklastičkim i antinomijskim duhom Gathasa – teksta koji mnogo više nalikuje poetskim skladbama predsokratskih grčkih filozofa, poput Heraklita, a koji su bili inspirirani Zaratustrom. Još gore je to što se ova regresivna ortodoksija Parsa i Iranaca odlučno protivi prelasku "autsajdera" na zoroastrizam, čak i kada su u pitanju Iranci u Iranu,  čiji su preci prisilno preobraćeni na islam i koji se sada, u velikom broju (posebno među mladima), žele vratiti svojoj drevnoj vjeri.

Cijela Zaratustrina poruka u Gathama je usmjerena protiv Karpana (ritualnog svećenstva) i Kavija (feudalnih gospodara i njihovih saveznika). Opet, upravo su takvi društveni tipovi, od osnutka Sasanidskog Carstva od strane Ardešira I. - zarobili za sebe, izopačili i pronevjerili zoroastrizam. Ti 'mobeds' i 'ratus' bili su jako daleko od ahemenidskih ili partskih 'Maga'. Postojali su mnogo eklektičniji i disidentskiji oblici zoroastrizma, poput mazdakizma, koji je Sasanidska država brutalno progonila, ali koji je preživio čak i nakon islamskog osvajanja - u obliku Khorramdinskog pokreta. Za razliku od ortodoksnih zoroastrijanaca, od kojih su neki plaćali danak (džizju) Arapskom kalifatu u zamjenu za "zaštitu", a drugi su poput kukavica pobjegli u Indiju, Khorramdin (kojega je u početku predvodio Babak) je predvodio stoljetnu kampanju otpora protiv islama (u ime Zaratustre), prije nego što su ih (nažalost)  apsorbirali drukčiji oblici perzijskog sufizma ili šijitske gnoze (Erfan) - što su najezoteričnija učenja, koja su ih uvelike oblikovala i koja kroz njihovu ostavštinu i preživljava.

Kozmički red (Asha Vahishta)

Nepravda se, u općem društvenom području, može razaznati kao takva samo obzirom na ispravan poredak na kozmičkoj razini. Zaratustrina koncepcija pravilno uređenog društva se temelji na određenoj ideji Kozmičkog reda. Idealno društvo je ono koje je usklađeno s Kozmičkim redom. Izraz koji Zaratustra koristi za označavanje ovog reda na kozmičkoj razini jest Asha Vahishta.

Avestanska riječ, Asha; i koja je Arta na staroperzijskom, srodna je sanskrtskoj riječi Rta. Znači "Red", prošireno i "Pravo", ali i u  određenom smislu "Istina" (novoperzijski je Rast, što također znači "ispravno").

Riječ Vahishta znači "najbolji". Skraćena je na Veh; zatim je postala Beh, što znači "dobar" na srednjeperzijskom (pahlavi), i završila je kao novoperzijski Behtar, što je očito srodno engleskoj riječi "bolji". Konačno, novoperzijska riječ za "Raj", Behesht, temelji se na ovome, doslovno značenje riječi je "bolje mjesto". Ovo je, naravno, i točan prijevod grčkog izraza Eutopos (Utopija) na engleski.

Slijedom toga, Asha (ili Arta) Vahishta, koja na srednjeperzijskom postaje Ordibehesht, znači "Najbolji (ili najviši, najosnovniji) Poredak", drugim riječima: Kozmički Poredak. U slikama koje je usvojio Heraklit - Zaratustra simbolizira Asha Vahishtu kao vječno goruću ili neugasivu vatru. Ova temeljna osnova postojanja nadilazi sve dualnosti, kako to Zaratustra kaže u Gathama: "O Ahura, ti nudiš tu harmoniju svakom od ova dva protivnika, putem svoje skrivene Vatre i Istine..." U Gathama, Zaratustra također jasno daje do znanja kako je sjaj i dinamička struktura ove vatre, izraz uma Mazde, "Mudrog":

"Ovo te pitam, reci mi zaista Ahura. Tko je stvoritelj Asha Vahishte? Tko je postavio Sunce i zvijezde na njihove staze? Tko mjesec podiže i spušta? Mudri, žudim znati sve ovo i više.

Ovo te pitam, reci mi istinski, Ahura. Tko drži zemlju ispod, tko sprječava nebo da se odvoji? Tko stvara vode, a tko biljke? Tko daje brzinu vjetru i oblacima? Mudri, tko je stvoritelj svijesti?

Ovo te pitam, reci mi istinski, Ahura. Koji je umjetnik oblikovao svjetlo i tamu? Koji je umjetnik planirao san i buđenje? Tko je stvorio zoru, dan i sumrak, koji mudre podsjećaju na krajnji cilj?

Ovo te pitam, reci mi istinski, Ahura. Jesu li stvari o kojima govorim i koje iznosim doista istinite? Promiče li sve dublje ukorijenjeni spokoj, postupcima koje nadahnjuje, usklađivanje sa Kozmičkim redom? Od koga je vladavina uređena kroz najbolji um? Za koga si oblikovao ovaj plodonosan, radosni svijet?

Ovo te pitam, reci mi istinski, Ahura. Tko je stvorio dragocjeni spokoj zajedno sa pravednom vlašću? Tko je učinio da se dijete sa  ljubavlju okrene prema majčinim grudima?

Kroz ova pitanja, Mazda, mogu te prepoznati kao Stvoritelja svega, po tvom progresivnom mentalitetu."

Progresivni vs. Ograničavajući Mentalitet (Spenta vs. Angra Mainyu)

Kao što možemo vidjeti u posljednjem retku gore, um iz kojega se razvija Kozmički red također je progresivan ili evolucijski. Izraz Spenta Mainyu doslovno znači "Progresivni mentalitet“, ali bi se mogao prevesti i kao "Duh napretka". Spenta dolazi od avestanskog korijena spi, što znači "povećanje". To je srodnik sanskrtskog spanda, koji u indijskim tekstovima označava "dinamički impuls“ ili "odjekujući kreativni nalet“. To je u velikoj mjeri smisao koji dobivamo u ovom retku iz Gatha: "Ahura Mazdina prva [iskonska] misao planula je u bezbrojne iskre svjetlosti i ispunila je cijelo nebo."

Mainyu ili "mentalitet" je izveden iz korijena mano ili "um", i u avestanskom i u sanskrtu. Spenta Mainyu postaje Sepandminou u srednjeperzijskom. Čovjek se tako naziva jer, za razliku od drugih bića u prirodi, on ili ona, ima um (mano). Dakle, Spenta Mainyu je ujedno i "Ekspanzivni Um", prepun neiscrpne energije, koja nam pruža mogućnost "napretka od dobra, prema većem dobru", ili od dobrote prema izvrsnosti. Ljudi kanaliziraju i utjelovljuju Spentu Mainyua putem Sraosha (srednjoperzijski Soroush) što predstavlja "inspiraciju“. Spenta Mainyu je sila izuma, marljivosti i inovacije. Zaratustra više puta naglašava "svježinu", ili stalnu obnovu. Njegova je prva teleološka ili "ciljno usmjerena" linearna koncepcija povijesti ona koja prekida sa cikličkom idejom vremena, koja je zajednička svim tradicionalnim društvima njegovog doba i mnogih stoljeća nakon njegovog vremena. (Pjesme: 3.9, 17.5, 1.6, 5.3)

Zaratustra prepričava kako je prvi put prepoznao "progresivni", "stalno rastući" (Spenta) karakter uma Mazdai Ahure, tijekom stanja zanosa, koje je postignuto tihom meditacijom (tishnu maiti):

"Shvatio sam te, Mazdai Ahura, da si progresivan kada sam te vidio pri rođenju života…

Shvatio sam te, Mazdai Ahura, da si progresivan kada sam bio okružen [zanesen] tobom kroz najbolje razmišljanje [Vohu Manah], i pokazao si mi da je tiha meditacija [tishnu maiti, tiho razmišljanje/kontemplacija ili tiha refleksija] najbolja…

Shvatio sam te, Mazdai Ahura, da si progresivan kada sam bio okružen tobom kroz najbolje razmišljanje [Vohu Manah], i upitao si me: "Tko si ti? Kome pripadaš? Kako bi u ovim danima ispitivanja objasnio upute život i sebi?”

Shvatio sam te, Mazdai Ahura, kao progresivnog kada sam bio okružen tobom kroz najbolje razmišljanje [Vohu Manah]. Na tvoje pitanje: "U koju svrhu tražiš znanje?“ odgovorio sam: "Sa darom poštovanja prema tvojoj vatri, meditirati ću, koliko god mogu, u potrazi za usklađivanjem sa Kozmičkim redom [Asha Vahishta ili "pravednost“, u smislu ispravnog uređenja]."

Ovo je poprilično otkrivajući niz stihova, utoliko što nam nudi značajan uvid u to što točno Zaratustra misli pod Mazdai Ahurom, što se često neprecizno prevodi kao "Mudri Gospod" ili "Mudri Bog". Ovo je pitanje na koje ćemo se uskoro vratiti. Za sada treba napomenuti: što god to biće bilo, sposobno ga je percipirati u svojoj biti putem introspektivne meditacije, a pronicljiva osoba koja uđe u ovo stanje može i komunicirati sa tim bićem i od njega primiti pitanja, koja osobu potiču na razmišljanje. Nepromišljeno je  pretpostaviti da Zaratustra ovu konstrukciju koristi samo kao retoričko ili književno sredstvo. Autori ovakvih arhaičnih skladbi nisu razmišljali na tako stilski sofisticirane načine; dok sami pisci to neće činiti sve do stoljeća kasnije (možda je počelo od Platona). Zaratustra opisuje iskustvo zanosa, gdje ga Mazdai Ahura aktivno angažira, postavljajući mu pitanja kao da su iz njegovog vlastitog uma, kao dio neke vrste telepatskog odnosa.

Prije nego što možemo povezati Asha Vahishtu i Spenta Mainyu kako bi razumjeli Mazdai Ahuru, potrebno je shvatiti suprotnost Spenta Mainyua. U Gathama i u zoroastrizmu općenito, Spenta Mainyu je jedan od dvaju iskonskih "blizanaca" koji se međusobno bore. Njegova suprotnost je Angra Mainyu.

Avestanska riječ Angra, od koje potječu perzijski gereh (ili "čvor") i engleski "ljut", označava biti "sputan" ili "sužen". Stoga je Angra Mainyu "Suzbijeni mentalitet" ili "Ograničavajući duh". Ukoliko je suprotnost Duhu napretka, može se shvatiti i kao "nazadni duh" ili "retardirajući mentalitet". Kasnije, u srednjeperzijskom (pahlavi), skraćeno je na Ahriman, i pogrešno je protumačeno kao zlo božanstvo koje se suprotstavlja Ahura Mazdi ili Ohrmazdu, kako se naziva u pahlavi spisima. Ali, u izvornoj gatskoj formulaciji Zaratustre, Angra Mainyu nije na razini Mazdai Ahure, iako jest princip kozmičkog opsega koji djeluje tako da ograničava ili ograničava ekspanzivnu moć Spenta Mainyua, također i da vrši iskrivljavajući, usporavajući ili degradirajući učinak na izražavanje Asha Vahishte, unutar našeg područja iskustva.

Baš kao i oni koji pogrešno tumače Angra Mainyua (Ahrimana) kao zlo božanstvo, griješe i oni koji vjeruju da se to jednostavno odnosi na pogrešan ili regresivan mentalitet kod ljudskih pojedinaca. Kao što se može vidjeti iz njegovog usvajanja od strane Pitagore, koji je studirao kod mudraca, Angra Mainyu je kozmički princip kaotičnog nereda, usporediv sa entropijom u modernoj fizici. Shvaćanje ovoga je apsolutno ključno za razumijevanje što je Mazdai Ahura, jer bi se inače netko zavarao vjerovanjem da se Zaratustra odnosi na nekog "Mudrog Boga" koji je svemoćan i sveznajući, kao kasnije "Božje" figure kršćanstva i islama.

Zapravo, Mazdai Ahura uopće nije "Bog". To je kozmička inteligencija s konačnom kreativnom moći i umom koji je nadljudski mudar, ali ne i sveznajući. Sveznanje i svemoć bilo kojeg pretpostavljenog božanstva logički bi uskratili ljudskim bićima slobodnu volju i samoodređenje koje je u srži Zaratustrine poruke. On to naziva Faravaraneh. Svaka se osoba rađa slobodna i potencijalno sposobna za slobodu misli, sa mogućnošću da bira svoje riječi i djela. Drugim riječima, ljudsko postojanje prethodi svakoj biti i za razliku od životinja, ljudsko biće stvara ili definira vlastitu bit. To je suštinski dio prirode ljudske slobode. Zaratustra potiče svaku osobu neka bude svoj vlastiti Gospodar, da bude slobodni mislilac i da odbaci sve oblike mentalnog i fizičkog ropstva, bilo da se radi o vjerskoj dogmi ili društveno-političkoj ideologiji. Ljudi nisu roba. Ljudska bića imaju um sposoban za razlučivanje i razlikovanje onoga što je ispravno, od onoga što je štetno za ljudsko društvo. (Pjesme: 3.2, 4.9, 11, 12) Zaratustra je svoje pjesme nazvao mantrama, od korijena man za "misliti", što znači: izreke koje "potiču na razmišljanje".

Svaki sveznajući Bog unaprijed bi znao sve što će se nužno dogoditi. Svaki svemoćni Bog bi bio učinkovita sila iza svih stvari koje se događaju u postojanju, svodeći slobodnu volju ljudske jedinke na puku iluziju. Angra Mainyu igra bitnu ulogu u ograničavanju konstruktivne moći Mudrog i čini tu moć ovisnom o ljudskoj inicijativi i suradnji (hamazuri) – uključujući i borbu protiv Usporavajuće Sile Stezanja i Ograničenja. Tek mnogo kasnije u iranskoj povijesti, i sa porastom manihejskog gnosticizma, Angra Mainyu, u srednjoperzijskom obliku Ahrimana - pogrešno je shvaćen kao zlo božanstvo koje predsjedava materijalnim svijetom (getig) za koji se vjerovalo da je bitno različito od duhovnog svijeta (minog). Odbacujemo ovaj gnostički dualizam i potvrđujemo Zaratustrino stajalište da postoji samo jedno postojanje ili stvarnost, fenomenalnog svijeta, ili Svemira koji doživljavamo. Zaratustra to naziva "svijetom koji donosi radost", i u njegovim učenjima nema ništa od gnostičke negacije ovog svijeta i ovog života.

Angra Mainyu je također neophodan za razumijevanje specifične konceptualne razlike između Asha Vahishte i Spenta Mainyua. Da nije Angra Mainyua, tada bi Asha ili Arta bili ekvivalentni svom sanskrtskom srodniku Rta. Drugim riječima: to bi bio Kozmički Red,  koji je već savršen i vječno dovršen. U vedskoj religiji ovo opisuje stanje Brahmana, Vrhovnog Bića, koje je vječno svemoćno i ujedno sveznajuće. To znači da iako bi Atman (sanskrtski: duša pojedinca), mogao biti "prosvijetljen" u prepoznavanju svog identiteta sa Brahmanom - ovo navodno "prosvjetljenje" je zapravo odbacivanje slobodne volje i osobnog djelovanja, kao iluzornih fenomena u koje vjeruju samo neupućeni i zavedeni ljudi.

Nasuprot tome, kao netko tko potvrđuje slobodan izbor i stvarno djelovanje pojedinca, tj. same osobe koja su-konstituira kozmos na egzistencijalnoj razini - Zaratustra mora poreći da postoji Vrhovno Biće i vječno savršeni Kozmički Red. Asha Vahishta je Kozmički Red koji nije savršen. Usavršljiv je, i u procesu je usavršavanja. Spenta Mainyu je princip usavršavanja Kozmičkog Reda. Prema ovom gledištu: za razliku od sanskrtskog svjetonazora, promjena nije samo iluzija i stvarni razvoj se odvija na svakoj razini postojanja. Kako bi se to dogovilo - potreban je princip kaosa, korupcije i poremećaja, koji nije obuhvaćen božanskim redom.

To nam konačno pruža razumijevanje zašto je točno Zaratustra odabrao ime Ahura (ili Ashura na sanskrtu) za biće koje opisuje kao Mazdai ili "Mudro". U vedskoj religiji: Deve ili "bogovi" prihvaćaju vječno savršeni božanski red kao opravdanje za svoje postupke u odnosu na ljudska bića i sva druga stvorenja (npr. opravdanje kastinskog sustava i žrtvovanja životinja). Zaratustra izričito osuđuje Deve u Gathama, posebno se pozivajući na incident u kojem su se okupili i zatim pojurili uništiti ljudski život u velikim razmjerima. On također vidi Deve kao agente Druja ili "Laži“, drugim riječima, kao varalice. Neki su ove odlomke interpretirali iz sekularne moderne perspektive, koja ih tumači kao sugestiju da je Zaratustra mislio da su Deve "lažni bogovi", jer oni zapravo ne postoje. Međutim, ako se pažljivo pogleda formulacija relevantnih odlomaka u Gathama, moguće je ustvrditi da on zna da oni postoje i da su u prošlosti vodili rat protiv čovječanstva. U tom slučaju, oni bi bili "lažni bogovi“ samo utoliko što su i veliki varalice.

Klasa "titana", ili Ashura/Ahura, suprotstavila se ovim Devama. U ideji Mazdai Ahure, Zaratustra kristalizira razlog za ovu pobunu koju hindusi, pa čak i budisti, smatraju "demonskom“ pobunom. Mazdai Ahura je koncepcija božanskog koja invertira ovu demonizaciju, pritom odbacujući vječno savršenstvo svemoćnog i sveznajućeg Vrhovnog Bića (poput Brahmana), postulirajući umjesto toga da ne postoji ništa što nije podložno promjeni. Ne nikakva proizvoljna promjena, već progresivno ekspanzivni razvoj i poboljšanje – usavršavanje, bez ikakvog pretpostavljenog vječnog savršenstva. Naravno, poboljšanje nije stalna putanja pozitivnog razvoja, već dijalektička borba, koja rezultira dugoročnom neto dobiti ili trajnim prevladavanjem entropije. To ovisi o postojanosti principa kaosa, kao negativnog polariteta u dijalektici, koji je neophodan za kreativnu evoluciju. Ovu ideju uvijek će odbacivati ​​tradicionalistički ili perenialistički nastrojeni ljudi, za koje su osjećaj sveobuhvatne sigurnosti i vjerovanje u bezvremensko i nepokvarljivo savršenstvo duhovni oslonac, i bez kojeg bi izgubili volju za životom.

Zaratustrino prisvajanje termina Ashura - kao Ahura - bio je korak prema apstrakciji i udaljavanje od antropomorfizma, na način gdje vraća termin Ahu njegovom korijenskom značenju, "vitalnosti" ili "životne sile". Kasnije u iranskoj povijesti, pojavom novog perzijskog jezika (parsi), Ferdowsi prevodi Ahura Mazdu kao Khodavandé Jan-o-Kherad, što znači "Gospodar života i mudrosti“. Izraz Khodavand ovdje, ili Khodavandegar na pahlaviju, vraća se izvornom značenju Ahure ili Ashure kao "Gospodara" (titana), ali ovaj Gospodar se sada opisuje apstraktnim, univerzalnim i naturalističkim terminima. Kao posljedicu toga: Ahura Mazdu ili "Mudrog Gospodara", ili "Gospodara mudrosti", zamišljamo kao živu silu mudrosti koja djeluje u kozmosu i kao silu koju može utjeloviti bilo koji broj bića sa vrlo različitim sposobnostima i horizontima za konstruktivno djelovanje.

Najbolji um ili najbolje razmišljanje (Vohu Manah)

Borba protiv Angra Mainyua uključuje poboljšanje i uma i tijela. Um osobe, koja se usklađuje sa Spenta Mainyuom, Zaratustra opisuje kao Vohu Manah, što je "najbolji um" ili "najbolje razmišljanje". Na srednjeperzijskom, to vremenom postaje Bahman, a na novoperzijskom Beh Manesh. Riječ čovjek može se vidjeti unutar Vohumana, i doista čovjek (izgovara se "hoomaan") postaje perzijsko ime. Koncept gdje se samo kultiviranjem uma postaje pravo ljudsko biće jest ideja koja je započela u drevnom Iranu. Tek kasnije vidimo da su je usvojili grčko-rimski učenjaci, vjerojatno širenjem mitraizma u Rimsko Carstvo. Ova ideja, naime humanitas, postaje osnovom za obrazovanje u "humanističkim znanostima", kao proces humanizacije i oživljena je kao središnja ideja tijekom  europske renesanse. Zanimljivo je što je životinjski svijet postao simbolom Vohumana u zoroastrizmu. To je vjerojatno zato što način na koji se odnosimo prema životinjama odražava našu vlastitu ljudskost ili nedostatak iste. To se odrazilo u ahemenidskim zakonima, gdje je zlostavljanje određenih životinja izjednačavano sa zlostavljanjem djece, i u smislu težine propisane kazne. Prvi korak prema kultiviranju Vohumana jest prepoznati razliku između Spenta Mainyua i Angra Mainyua, te namjerno odabrati da se uskladite s prvim, a ne s drugim. Nalozi za donošenje ovog pronicljivog izbora među najznačajnijim su odlomcima u Gathama:

"Sada ću govoriti onima koji žele čuti o dva načela, koja su važna čak i mudrima. Također ću, s poštovanjem prema dobrom umu i dobrim razmatranjem pravednosti, hvaliti Gospodina, kako bi mogli vidjeti blistavu sreću.

Čujte najbolje svojim ušima i razmišljajte bistrim umom. Zatim svaki muškarac i žena, za sebe, odaberu jedno od ta dva. Probudite se u ovoj našoj Doktrini, prije nego što nastupi Veliki Događaj Izbora.

Sada, dva najistaknutija mentaliteta, poznata kao blizanci, bolji su i gori u mislima, riječima i djelima. Od njih dobrotvorni biraju ispravno, ali ne i zlonamjerni.

Sada, kada su se dva mentaliteta prvi put spojila, stvorili su "život" i "neživo". Do kraja postojanja, najgori um biti će za nepravedne, a najbolji um [ili najbolje razmišljanje] biti će za pravedne.

Od ova dva mentaliteta, nepravedni mentalitet odabrao je najgore postupke, a najprogresivniji mentalitet, čvrst kao stijena, odabrao je pravednost [usklađenost s Kozmičkim Redom]. Stoga, oni koji žele ugoditi Mudrom Bogu, mogu to učiniti odabirom ispravnih postupaka.

Između ova dva, Deve nisu ispravno odlučile, jer ih je obuzela zabluda u njihovim vijećanjima. Stoga su odabrali najgori um, pojurili u gnjevu i pogodili ljudsko postojanje.

Ali, onome tko ispravno bira, dolazi izdržljivost tijela i postojan mir kroz snagu, najbolje razmišljanje i usklađenost s Kozmičkim Redom [tj. pravednošću]. Od svega toga, takva će osoba biti Tvoja, jer je u potpunosti izašla iz vatrenog iskušenja.

Sada ću proglasiti, čuti i slušati, vas koji ste došli izbliza i izdaleka kao tragači. Sada, jasno imajte ovo na umu. Neka zli učitelj, nepravedni, sa svojim zlim izborom i izopačenim jezikom, ne uništi život po drugi put.

Sada ću proglasiti dva najvažnija mentaliteta života. Od njih, progresivniji je rekao zaostalom ovako: Ni naše misli, ni učenja, ni intelekti, ni izbori, ni riječi, ni djela, ni savjest, ni duše se ne slažu.

Tko god, Mudri, usmjerio svoj um na bolje ili gore, usmjerava svoju savjest u skladu s tim svojim djelima i riječima. Njegova želja slijedi njegov dragocjeni izbor.

...Mudri, ovo je postavljeno kao izbor da je pravednost za promicanje doktrine, a nepravda za njezino nanošenje štete. Stoga žudim za sjedinjenjem s dobrim umom i odričem se svih veza s nepravednicima.

...Osoba koja govori istinu ne bi trebala razmatrati nikakvo povezivanje s nepravednicima jer oni koji su ujedinili svoje savjesti u nagradi ujedinjeni su u pravednosti [na] Velikom Događaju Izbora."

Zastanimo kako bismo razmotrili nekoliko značajnih fraznih obrata u ovim ključnim odlomcima, čije značenje neće biti jasno onima koji nisu upoznati s učenjima Zaratustre, a koje često krivo tumače čak i zoroastrijanci. Prvo, izraz preveden kao "blistava sreća" u prvom odlomku je Ushta, što se ponekad na engleskom baš i prevodi kao "blistava sreća". Usporediv je sa sanskrtskom Ananda ili grčkom Eudaimonia. Drugim riječima: umjesto da se odnosi na prolaznu sreću, koja je uvjetovana stjecanjem određenih materijalnih dobara, ili ovisi o jednom ili drugom prolaznom užitku, Ushta je duboka radost i osjećaj blaženstva koji proizlazi iz usklađivanja s Ashom, odabirom Spenta Mainyua i njegovanjem Vohumana. Naziva se "blistavim" (ili "briljantnim"), jer zrači ili sjaji iz osobe u psihičkom smislu, poput metaforičkog magnetskog polja koje mogu osjetiti drugi (nad kojima ima karizmatičnu moć). Vjerujemo kako je Mudrost korijen sve sreće i da sreća dolazi osobi koja daje sreću drugima čineći im dobro, ni iz kojeg drugog razloga nego samo zato što je to ispravna stvar. Idealno društvo je ono u kojem postoji maksimalna sreća. (Pjesma 8.1)

Druga točka, koju ovdje vrijedi istaknuti, jesu ponovljene reference na "savjest" i individualni izbor, koji svaki pronicljivi muškarac ili žena, mora donijeti u pogledu toga hoće li se pridružiti Spenta Mainyuu ili postati sredstvo za Angra Mainyu. Sama činjenica da se ovdje uopće spominje individualni izbor žene, što se slaže sa Zaratustrinim stavom da žena može biti vođa i njegovim prihvaćanjem izbora vlastitog muža njegove kćeri Pouruchiste, apsolutno je zapanjujuća, obzirom na društvene uvjete razdoblja u kojem su Gathe sastavljene. U skladu sa ovim stihovima i sa iznimnim položajem i utjecajem žena u prvom Perzijskom Carstvu, vjerujemo u jednaka prava žena i muškaraca, te u prosuđivanje pojedinca isključivo na temelju njegovih zasluga. Zapravo, sama "savjest" je poznata kao Daena, i prikazivana je kao žena u kasnijim zoroastrijskim tekstovima, na način sličan ženskoj slici anime u grčkoj kulturi. U srednjem perzijskom jeziku ova riječ postaje Din ili "religija, dužnost". Ali, u  avestanskom Zaratustrinom djelu ima značenje unutarnjeg razlučivanja, diskriminacije i introspektivne intuitivne vizije, koja je  usporediva sa grčkom riječju dianoia (sa kojom je srodna), ili sanskrtskom riječju bodhi, korijenom riječi Buddha. Ova ideja je toliko središnja za poruku Gatha, te je Zaratustrino vlastito ime za njegovo učenje Daena Vahnui ili "Dobra savjest“. Treba napomenuti: cijeli teret počiva na ideji da ne bi trebalo biti prisile i da bi svakoj osobi trebalo dopustiti (koliko god je to moguće)  da sama odlučuje o stvarima. To je povezano sa idejom što se u novom perzijskom (parzi) od vremena Ferdowsija (oko 1000. godine nadalje) naziva Azadegi ili "slobodan duh".

Istodobno, to ne znači odobravanje zloće i zlobe. Zapravo, na osobnoj razini, pravednicima koji odluče djelovati savjesno,  naređeno je neka zatraže zajedništvo i kombinaciju svojih napora (hamazouri), ali da se potpuno i radikalno distanciraju od pojedinaca koji nisu odabrali Spenta Mainyu, i koji su postali provodnici za Angra Mainyu. To je zato što će se u budućnosti dogoditi apokaliptični događaj u kojemu će svi zli biti uništeni zajedno. Na ovu ideju vratiti ćemo se kasnije.

Smirenost, zdravlje i vitalnost (Spenta Armaiti, Haurvatat i Ameretat)

Nastavimo sa našom egzegezom Amesha Spenta, kako se pojavljuju u Gathama. Budući da je Vohuman usklađenost sa Spenta Mainyuom, time ima karakter stalnog rasta ili progresivnog produbljivanja. Kao rezultat toga razvijaju se tri druga stanja bića (ne sukcesivno, nego u tandemu i kao posljedica ovog osnovnog usklađenja). Jedno od njih je više mentalno, a druga dva su više fizička, ali sva tri uključuju um i tijelo, budući da u Zaratustrinim učenjima (u usporedbi s učenjima kasnijih gnostika, koji su ga krivo shvatili) postoji duboka psihosomatska međusobna povezanost.

Prvo od ova tri stanja je Spenta Armaiti ili "stalno rastući, stalno produbljujući, mir". Perzijska riječ Aramesh za "smirenost“ ili "spokoj“, najnoviji je oblik avestanske riječi Armaiti. U srednjeperzijskom jeziku je Spenta Armaiti postala Sepandarmad, a u zoroastrizmu se povezuje sa Zemljom. To je zato što ukorijenjenost ili utemeljenost donosi mir. Obrnuto, spokojna osoba ostaje nepomična, ali u smislu da je nepokolebljiva. Vrlo je teško izbaciti takvu osobu iz ravnoteže. On ili ona je čvrsto utemeljen, poput majstora borilačkih vještina. Spenta Armaiti se također prevodi kao "sve veća odanost" u smislu da ta smirenost ukorijenjenosti ili utemeljenosti uključuje povratnu petlju, u kojoj što se više netko utjelovljuje, to se čvršće i drži.

Drugo od ova tri stanja je Haurvatat, što je na srednjeperzijskom postalo Khordad. To znači "cjelovitost“ ili "zdravlje“, te ima konotaciju zdravog tijela i uma. Simbolizira ga voda, a ta je povezanost povezana time kako su drevni narodi vjerovali da je krštenje - ritual koji može izliječiti i podariti zdravlje onima s fizičkim ili psihičkim tegobama.

Treće od ovih stanja je Ameratat, ili Amordad na srednjeperzijskom. To se često pogrešno prevodilo kao "besmrtnost", dok je doslovno značenje riječi "ne-mrtvo", u smislu "vitalnosti". To možemo vidjeti u činjenici da je njegov simbol bilo bujno zelenilo ili vegetacija. Ideja jest u tome da će usklađivanje sa Spenta Mainyuom kroz Vohumana na kraju donijeti. ne samo staložen mir i zdravlje, već i veću vitalnost.

Kao što se može vidjeti, simboličke asocijacije ova tri stanja čine ih ne samo osobnim, već i društvenim stanjem. Odnos prema zemlji, vodi i vegetaciji - signalizira (modernim riječima) ekološku dimenziju Zaratustrinog učenja. Spenta Armaiti se zapravo smatrala svojevrsnom figurom božice Majke Prirode. Sedam himni, koje sežu u razdoblje Gatha, a koje je možda skladao sam Zaratustra, uključuju štovanje rijeka. Vidimo kako ova ekološka dimenzija Zaratustrinog učenja odjekuje u stihovima kasnijeg avestanskog teksta, Vi-deva-data (Pahlavi Vendidad), koji hvali obrađivanje zemlje od strane sjedilačkih poljoprivrednika (u usporedbi s polunomadskim osvajačima i pljačkašima): "Onaj tko obrađuje žito obrađuje pravednost i promiče i njeguje... religiju sa stotinu novih prebivališta." 

Željena vlast (Khashatra Vairya)

To nas dovodi do Zaratustrine vizije utopije, kako se sada može bolje razumjeti u kontekstu različitih Amesha Spenta (srednjoperzijski: Ameshasepandan), konvencionalno prevedenih kao "darežljivi besmrtnici", ali je možda točnije: "progresivni principi“ ili "ekspanzivne ideje". Zaratustra je ove spomenute ideje zamislio kao šest zraka ili emanacija Spenta Mainyua. Pet od tih šest je do sada raspravljeno, a Khashtra Vairya ili Vohu Khashatra, jedina je koja ostaje. U Gathama postoji barem jedan dugi odlomak, gdje ih Zaratustra priziva svih šest zajedno, a sam Spenta Mainyu je sedmi od njih:

"Dođi k meni u biti i u viziji, o Mazda.

Neka budem poznat pred Redom mudraca,

djelujući kroz Ašu Vahišu i Vohumana.

Neka svečana obećanja dana Tebi

budu shvaćena i ispunjena od strane nas.

O Mazda, vodi moj rad

kako bih Te mogao nastaviti obožavati kroz Vohumana.

Pjevat ću Tvoju hvalu i držati se Aše Vahište.

Podari mi, stoga, vječni blagoslov

Tvoje Haurvatat i Tvoje Ameratat.

Ove dvije sile su Tvoje, o Mazda.

One su stalni pratitelji Aše Vahište

i prebivaju u blistavom svjetlu Tvoje Mudrosti.

Neka nas Tvoj Vrhovni Um blagoslovi s ovo dvoje

Koji su u biti nerazdvojni.

Sve u dobrom životu je Tvoje, o Mazda,

Sve što je bilo, što jest i što će biti.

Ti nam daješ naše nagrade u skladu s našim djelima.

Neka Ameratat u čovjeku raste

kroz Vohumana i Asha Vahištu

pod tvojom Khashatra Vairyom.

O Ahura, Ti si najmoćniji Gospodar Mudrosti,

Spenta Armaitija i Asha Vahište koja potiče ljudski život.

Ti si taj koji hrani Vohumana i Vohu Khashatru.

…Ustani u meni, o Ahura

i ispuni moju žarku želju za Haurvatatom

kroz Spenta Armaiti."

Ovi stihovi pokazuju nerazmrsivost šest Amesha Spenta, koje su slične zrakama obojene svjetlosti koje izlaze sa druge strane prizme, u usporedbi sa ulaznim bijelim svjetlom Spenta Mainyua. U kasnijem su zoroastrizmu ove filozofske ili teozofske ideje  hipostatizirane, zajedno sa samim Spenta Mainyuom, kao sedam arkanđela - simbolika koju će judeokršćanstvo u potpunosti prihvatiti, zajedno sa mnogim drugim stvarima iz zoroastrizma. To je relevantno za razumijevanje Zaratustrine vizije utopije, u smislu Khashatra Vairya, ponekad nazivano i Vohu Khashatra, naime: Dominion (Khashatra), ili društveno-politički poredak koji je "najpoželjniji", ili onaj koji je "vrijedan izbora" (Vairya), onaj koji je "najbolji" (Vohu). Drugim riječima: idealno društvo ne može biti sekularno, jer mu nedostaje bilo kakva sveobuhvatna struktura koja usmjerava ljude tog društva prema božanskom. Pravda, na društvenoj razini, zahtijeva usklađivanje društva sa božanskom pravdom (Asha) - putem pravilnog upravljanja od strane onih koji su već mudri.

Sloboda izbora, koja je u srži Zaratustrinog učenja, a koju su poštovali ahemenidski vladari, sigurno ne bi bila u skladu sa teokracijom, koja prisiljava građane neka usvoje određenu religiju, ili koja progoni ljude koji su sljedbenici drugih vjera. Međutim, iz odnosa između Amesha Spenta jasno jest - najbolja i najpoželjnija Khashatra, naime Utopija, može se ostvariti samo ako ljudi u društvu (i to većinom pojedinci koji su se povezali sa Spenta Mainyuom i koji se bore protiv Angra Mainyua) njeguju Vohuman, kako bi iskusili Spenta Armaiti i povećavajući Haurvatat i Ameratat. To bi bila meritokracija, onakve kakvu su Heraklit, Pitagora i Platon zagovarali pod izravnim perzijskim i zoroastrijskim utjecajem. Ne ona vrsta demokracije, ili mobokracije, koja je odgovorna za pogubljenje Sokrata i spaljivanje pitagorejskih škola.

Dužnost je pravednog režima, onoga koji se bavi utopijskim projektom, osigurati da je to slučaj. Slijedom toga, u Gathama, Zaratustra predlaže - "gospodara i vođu zajednice" ljudi trebaju birati na temelju njihovih zasluga. On, zapanjujuće za svoje vrijeme, dopušta mogućnost da to može biti i žena. To se ni na koji način ne smije pogrešno protumačiti kao odobravanje demokracije, kako su Zaratustru mnogi pogrešno protumačili. Sama ideja demokracije, bilo u svom modernom sekularnom obliku (kao što je ona u Francuskoj), ili u drevnom teokratskom obliku koji je poprimila u Ateni (gdje je Sokrat pogubljen zbog hereze od strane skupštine), i koja je još uvijek prisutna u Islamskoj Republici Iran - sustavna je anatema onoga za ono što se  Zaratustra predlaže. Zato su Ahemenidi, kada su prihvatili utopijski projekt Zaratustre, poprimili oblik carske države (novoperzijski: Dowlate Shahanshahi).

To nije zato što Perzijancima nikada nije pala na pamet ideja demokracije. Umjesto toga, zapravo se vodila rasprava između Darija i vojnih časnika (koji su zajedno s njim predvodili državni udar, 522. pr. Kr.), o tome trebaju li usvojiti demokratski oblik vladavine koji je sličan onome u Ateni, ili aristokratski režim koji je sličan onome u drugim grčkim gradovima-državama, nasuprot carskoj državi, kao najprikladnijoj za poticanje društveno-političke pravde. Odabrali su ovo drugo, a Darijevi natpisi uklesani na stijenama i zidovima palača kristalno jasno pokazuju da je sve to imalo veze sa učenjima Zaratustre, te kako je pritom namjerno ciljalo na stvaranje Vohu Khashatre. Simbol za Vohu Khashatru ili Khashatru Vairyu (srednjoperzijski Shahrivar) je metal. Zamislite metalne kovanice koje kuje vlada, ili metal mača pravednog vladara, koji se kuje u vatri Kozmičke Pravde, koja je Asha/Arta Vahishta (Ordibehesht) – odražavajući tako taj makrokozmos u mikrokozmosu zemaljskog zakona i reda.

Obnova i spasenje (Frashgard i Saoshyant)

Težnja pravednog vladara da zemaljsko carstvo pretvori u raj je privremena. U Gathama, Zaratustra govori o budućem "Velikom događaju izbora", kao povijesnom trenutku, koji će neposredno prethoditi nadolazećoj apokalipsi. Ovo je prototip judeo-kršćanskog "Posljednjeg suda", konačne prilike za svaku osobu na svijetu neka napravi izbor između dvije strane. Neki prijevodi Gatha to i prevode kao "Konačni sud".

To nas dovodi do teleološke dimenzije Zaratustrinog učenja, činjenice da, za razliku od uobičajenih cikličkih kozmologija svih ostalih kultura tog vremena - Zaratustra predstavlja prvu koncepciju povijesti usmjerenu na budućnost - koja je jasno vezana uz ideju progresivnog mentaliteta, koje je na djelu u cijelom kozmosu. Sastavni dio ove teleologije, koja je ujedno i prva eshatologija (religijska koncepcija budućeg spasenja), jest vjerovanje kako će doći do "kraja povijesti". Stvari se neće prestati događati nakon ove apokalipse, ali će uključiti ​​radikalnu transformaciju uvjeta života. U Gathama, Zaratustra ovu transformaciju naziva Frashokereti, što znači "obnova" ili doslovno: "ponovno osvježavanje" svijeta. Engleska riječ "fresh" je srodna avestanskoj riječi frash. To postaje Frashgard u pahlavijskim (srednjoperzijskim) zoroastrijskim spisima, poput Zande Vohuman Yasn (ili Bahman Yasht), gdje je ovaj događaj opisan donekle detaljno. Simbolična slika prikazuje cijeli svijet, koji je podvrgnut vatrenoj oluji i okupan rastaljenim metalom, iz kojega će pravednici izaći neozlijeđeni, jer su (možemo tako reći) izgrađeni od samog elementa vatre. Na to se Zaratustra referira kada kaže da oni koji savjesno biraju, "potpuno izlaze iz vatrenog testa". Zli su, nasuprot tome, proždirani i spaljeni plamenom.

Ova alkemijska metafora je vrlo značajna, u smislu utopijskog projekta Zaratustre, budući što vrlo snažno sugerira da, iako bi svakako trebali težiti transformiranju našeg društva u utopiju, i to bez obzira na vrijeme i mjesto u kojem živimo - sve ove pokušane utopije samo su glasnici nadolazeće i konačne svjetske utopije, koja će biti naseljena samo pravednicima. U ovom Fereštamamu, svatko tko ostane zapravo postaje ferešte - doslovno: "osvježena" osoba - izraz koji je na perzijskom jeziku označio "anđela". U stanju Fereštamama, nakon postapokaliptične budućnosti (nakon Fereshokereti), svaki od nas koji odluči živjeti pravedno će postati identičan našem Farvaharu ili Fravašiju - idealnom obliku našeg najsavršenijeg ili najistinitijeg "ja", koji djeluje kao svojevrsni anđeo čuvar i koji nas potiče na naše konačno ujedinjenje sa njim, ili ostvarenje arhetipskog potencijala koji predstavlja.

Postoji potencijalno, današnje, tehno-znanstveno objašnjenje ove ideje. Moguće je kako će buduća znanost, koja bi obuhvatila ono što smatramo "duhovnim" i koja bi usavršila tehnologije (ali da služe isključivo svim ljudima), poput: genetskog inženjeringa, robotike, umjetne inteligencije, nanotehnologije i putovanja kroz vrijeme - omogućiti budućim ljudima ili "post-ljudskim" fereshtesima ("anđelima") da se vrate u prošlost i uskrsnu određene mrtve ljude, iz bilo koje točke povijesnog kontinuuma. Ako postoje dobroćudna bića ove vrste, i sa ovom vrstom tehnologije, moguće je onda da postoje i usporediva zloćudna bića, i to je ono što Zaratustra misli kada govori o Daevama.

Konkretno: ovo bi imalo smisla obzirom na njegovu referencu na Deve, koji su pogrešno odabrali tijekom svojih zabludjelih vijećanja, te su kao rezultat toga požurili kako bi u gnjevu rasturile čovječanstvo i pogodili ga bijedom. Tu referencu treba postaviti uz Zaratustrinu zabrinutost kako bi se ovo uništenje života moglo dogoditi - "po drugi put". U svom prijevodu Gatha, Ali Akbar Jafarey, odstupio je od izvornog značenja ovog odlomka. Jafarey pokušava sugerirati kako Zaratustra zapravo nije vjerovao u Deve (onda kada krivo prevodi stih) i kako bi izgledalo kao da je usmjeren protiv štovatelja Deva, a ne protiv stvarnih Deva: "Između ove dvojice, tragači za lažnim bogovima nisu ispravno odlučili, jer ih je obuzela zabluda u njihovim vijećanjima. Stoga su odabrali najgori um, pojurili u gnjevu. i nanijeli štetu ljudskom postojanju.“ Ali, Zaratustra, pišući u kontekstu koji  uključuje usmene predaje sanskrtskih epskih izvještaja o bitkama između bogova i Titana (i koji su kasnije zapisani u Mahabharati i Ramayani), možda je stvarno gledao na Deve kao na stvarna bića.

Zaratustra ih je mogao smatrati "lažnim bogovima", samo u smislu toga da su to bića koja su odabrala laž (Druj) i agenti su Angra Mainyua. Ovdje se možda niti ne misli na zabludu njihovih sljedbenika, nego na zavedene umove samih bogova. Točniji prevod ovog retka je napisao Piloo Nanavuttyjev: "Daevasi nisu mudro razlikovali ovo dvoje. Zbunjenost ih je obuzela dok su raspravljali, pa su odabrali Najgori Um. Odmah su pali u Gnjev. Život čovjekov se razbolio." Veliki klasični znanstvenik, M.L. West,  preveo je ovo na engleski na sljedeći način: "Između to dvoje, sami Daevasi ne uspijevaju ispravno razlikovati, jer ih obuzima zabluda dok vijećaju, kada odaberu najgoru misao; oni jure zajedno prema nasilju kojim smrtnici uništavaju svijet." Za razliku od Westa, i poput Nanavuttyja, tako i Jafarey ispravno formulira prošlo vrijeme. U ovom stihu Zaratustra se referira na događaj koji se dogodio u ljudskoj 'prapovijesti', ili u izgubljenoj povijesti.

"Raspravljanja", koja su spomenuta u ovom odlomku, mogla bi se odnositi na sazivanje bogova prije nego što su započeli rat sa  titanima (Ašurama, Ahurama) i koji je doveo do uništenja velikog dijela čovječanstva. Platon spominje ovo sazivanje kao ono koje je sazvao Zeus radi uništenja titanske civilizacije Atlantide. Suprotno onome što mnogi sekularizirani moderni znanstvenici pretpostavljaju, Platon jest inzistirao na povijesnoj stvarnosti ovog izvještaja, pritom navodi ni manje ni više nego Solona kao autoritet, preko kojega je saznao za to događanje. Kao što je već gore navedeno, razorni rat Deva također je tema hinduističke epske književnosti, iako se u tom kontekstu i u skladu s vedskom teologijom, krivnja stavlja na Ašure.

Kada se stave u kontekst, tj. uz ideje Frašokereti i Velikog događaja izbora, onda je ono što ovi stihovi iz Gatha sugeriraju: na Posljednjem sudu će se odigrati još jedna bitka protiv Deva. Nisu samo zli ljudi oni koji bi trebali propasti u plamenu koji osvježava svijet, nego su to i sami bogovi. Kada napravimo razliku između cikličkih i teleoloških koncepcija povijesti, ova vizija apokalipse nije toliko drugačija od one Zaratustrinih indoeuropskih rođaka, Nordijaca; njihovom kozmologijom koja završava sa Götterdämmerungom ili "Sumrakom bogova", gdje su i bogovi uništeni zajedno sa smrtnicima, u apokaliptičnom ratu.

Hvala na čitanju. 

(Napomena: Ako drevna vanzemaljska intervencija, ili visokocivilizacijsko prosijanje, ima ozbiljnu šansu da bude dokumentirana - to je onda kroz iranski kulturni zapis, a ne kroz beskrajne priče i egipatske piramide. Pokušajmo dublje razumijeti iransku eshatologiju, ali i avestanske kozmografije (umjesto tehno-futurističke paranoje) i pokušajmo ga preusmjeriti na stvarne,  potencijalne skrivene strukture, koje se nalaze ispod Irana. I onda, ako ti čvorovi moći postoje, oni bi transformirali - ne samo iransku nacionalnu sudbinu, nego i cijeli globalni geostrateški poredak. Svijet mjesečari prema kolapsu. Trebao bi nam samo jedan filozof koji je spreman obaviti prljavi posao traženja arheoloških tragova i integriranja istih. Pokušajmo to shvatiti.)