Hrabrost pronalaska samoga sebe

Prispodoba o talentima 
»Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. ¹⁵ Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. ¹⁶ I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. ¹⁷ Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. ¹⁸ Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«
¹⁹ »Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. ²⁰ Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ ²¹ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
²² »Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ ²³ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’«
²⁴ »A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. ²⁵ Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ ²⁶ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! ²⁷ Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«
²⁸ »’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. ²⁹ Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. ³⁰ A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’«

(Luka 19: 11–27; Matej 25:14-30)

U prispodobi o talentima, Isus govori svojim sljedbenicima da će Kraljevstvo nebesko biti kao kada čovjek krene na put. Čovjek je povjerio trojici slugu da se brinu o njegovim talentima (novcu). Prva dva sluge udvostručila su novac koji im je povjeren, zbog čega su bili pohvaljeni i nagrađeni. Ali, treći sluga jednostavno je zakopao svoj talent na čuvanje, no ipak je bio ukoren, nazvan zlim i bačen u vanjsku tamu. Joj.

Ova se prispodoba često smatra prispodobom o bogatstvu. I doista, riječ "talent" u to vrijeme jest u antičkom svijetu značila veliku svotu novca. 'Talent' je bio oko 80 funti srebra. Dok ovo danas pišem, 'talent' bi vrijedio oko 45 000 dolara.

Međutim, Isus je govorio u prispodobama s razlogom. A taj je razlog bio prenijeti dublje značenje onima koji su bili duhovno spremni čuti pravu poruku iza njegovih riječi.

Govoreći u prispodobama, istovremeno je posijao sjeme kontemplacije u one koji nisu bili spremni razumjeti njegovu poruku, dok je otkrivao duboke duhovne istine onima koji su bili spremni. To je mislio kada je rekao: "Tko ima (duhovne) uši, neka čuje."

Ako prispodobu o talentima gledamo samo kao prispodobu o novcu, čini se prilično oštrom. Jadni treći sluga nije bio financijski savjetnik; vjerojatno se užasavao gubitka gospodarevog novca i stoga razumno, on nije riskirao. Zamislite njegovo iznenađenje kada se gospodar vrati, ukori ga, nazove ga bezvrijednim i baci ga u vanjsku tamu!

Ako vam osoba od autoriteta nekada preda pedeset tisuća dolara i kaže: "Pobrini se za ovo dok se ne vratim“, ne biste li bili u iskušenju da ih jednostavno stavite na račun, koji će imati neke kamate, kako ne bi izgubili novac ulaganjem u nepoznato? Taj jadni sluga nije bio upravitelj hedge fonda, pa što je trebao učiniti? No, gospodar je pohvalio dvojicu slugu koji su preuzeli veliki riziki i imali sreće ostvarivši 100% prinosa! Dva nepromišljena sluge su pohvaljena, a razboriti je ukoren. Uvijek mi je žao tog trećeg tipa.

Zapravo, cijelo površno tumačenje ove parabole kako se ovdje zapravo radi samo o novcu, čini se smiješnim. I to je naš prvi trag prema tome da ova parabola zapravo nije o novcu.

Umjesto toga, radi se o bogatstvu. Pravom bogatstvu. Točnije, radi se o duhovnom bogatstvu. Naš božanski učitelj svima nam je pružio jedinstvene oblike duhovnog bogatstva. To mogu biti prirodni talenti u umjetnosti, matematici, znanosti, plesu, glazbi, filozofiji, ili bilo kojoj drugoj temi. Ali, naše istinsko duhovno bogatstvo nalazi se malo dublje od "onoga u čemu smo dobri".

Naše duhovno bogatstvo otkriva se slušanjem šapata koji doziva naše pravo ime. Otkriva se onim osjećajem koji doživljavamo kada jurimo za čudom; entuzijazmom koji osjećamo kada čujemo poziv nadahnute znatiželje.

"Moja glazba je duhovni izraz onoga što jesam - moje vjere, mog znanja, mog bića."  (John Coltrane)

Coltrane, 20 x 20, Mješovita tehnika Jerryja Blanka. Ljubaznošću Jerryja Blanka. 

Nakon što čujemo poziv, Bog čeka naš odgovor. Što se sljedeće događa - ovisi o sposobnosti našeg srca da odgovori na taj poziv. Sljedeći korak je naša odgovornost.

Taj tihi glas u divljini naših kaotičnih umova je božanska misterija koja nas poziva, govori "slijedite me". Onda kada slijedimo, onda  intuitivno pronalazimo one stvari koje bi trebali raditi. Znamo da smo na pravom putu, kada stvari koje radimo osjećamo duboko ispravnima; kada se osjećaju kao cjelovito dobro. Slušanje tog transcendentnog šaputanja nam pomaže da otkrijemo tko smo zaista. To je intuitivno znanje.

Naši talenti se nalaze se u prihvaćanju naše jedinstvenosti; prihvaćanju naše neobičnosti; prihvaćanju naše sudbine (to je ono što neobično znači). Naši talenti su "čudne" stvari, koje nas ispunjavaju entuzijazmom, što znači ispunjeni Bogom. Naša neobičnost je naša kreativnost. To je jedinstvena kreativna prizma kroz koju se filtrira čisto božansko svjetlo stvaranja, kako bi se stvorio kaleidoskop boja, koje osvjetljavaju put do naše sudbine. Naša neobičnost pokazuje put do naših istinskih talenata. Kada slijedimo svoje istinske talente, one koje nam je gospodar povjerio, onda smo ispunjeni Bogom i povećavamo svoje duhovno bogatstvo.

U prispodobi, slugama koji su udvostručili svoje povjerene talente dopušteno je da ih zadrže i obećano im je još više. Ali, sluga koji je zakopao svoj talent? Čak mu je i to oduzeto i predano drugom slugi, koji je maksimalno iskoristio svoje talente: Ako ne slijedimo poziv onda kada nas udari inspiracija, ta će inspiracija biti dana nekome drugome.

Okrenuti se od ovog čudesnog poziva, zakopati svoju 'čudnovatost' i umjesto toga slijediti ono što svijet konformizma traži od nas jest pravo značenje "zakopavanja naših talenata". Doista, većina nas je zakopala svoje talente u modernom svijetu. Da sam postao računovođa, to bi bio "odgovoran", dobro plaćen put. To bi bio put kojim ovaj moderni svijet potiče ljude da idu.

"Uvijek možete pisati, neka bude hobi u slobodno vrijeme", reći će vam svjetovni ljudi. Nekoliko mi je ljudi reklo, dok sam gradio svoju softversku tvrtku za vizualne umjetnike, kako to neće funkcionirati. Imali su prilično uvjerljive i racionalne razloge. Ali, razvijati svoju dušu tako što slijediš svoje talente - iracionalna je težnja, koja zahtijeva skok vjere.

Ako poslušate svijet oko sebe, onda ćete slijediti racionalni put i biti ćete poput bogatog mladića koji se nije htio odreći svojih posjeda da bi slijedio Isusa. On je, racionalno, zadržao svoja svjetovna dobra, ali je na kraju bio tužan. I tako to ide, malo po malo, slušamo one koje poštujemo i počinjemo potiskivati unutarnji zov, sve dok ne zakopamo svoje talente toliko duboko da gotovo i  zaboravimo da su tu. Ali, poput bogatog mladića, to nas zarobi u tužni tjeskobni svijet, i na kraju, taj svijet postane pakao.

Zakopavamo svoje talente pod tvrdu ljusku traume, koja obavija naša srca, kako ne bi osjećali bol zbog našeg namjernog ignoriranja Božjeg poziva. Onda sami sebi odvratimo pažnju putem čitanja o propastima, drogama, statusnim igrama i seksu. 

Jednostavno se moramo osvrnuti oko sebe i pogledamo što je sve ovo učinilo modernim ljudima.

Ljudi su puni tjeskobe. Svi su ljuti. Kriminala je u izobilju. Ratovi eskaliraju.

Nastanjujemo svijet od osam milijardi jedinstvenih, nevjerojatnih, božanskih kreativnih bića. A opet, svoje vrijeme uglavnom provodimo ubijajući, porobljavajući, svađajući se jedni s drugima, dok naši talenti leže zakopani u zemlji čekajući naš povratak. 

U ovom stanju smo zakopali svoje talente pod zemlju, i to pod težinom svijeta i njegovih "razumnih" zahtjeva, odnosno pod težinom zemaljskih želja našeg ega, i stoga ne možemo ući u Kraljevstvo. Bačeni smo u vanjsku tamu vanjskog svijeta. Kada mislimo da je samo vanjski svijet stvaran svijet - tada smo odvojeni od dublje Istine transcendentnog kraljevstva u nama; izgubili smo svoje Poetske naočale Kreativnosti, koje našim očima otkrivaju istinsku Ljepotu svijeta oko nas.

Ali, ovo je dobra vijest: Božja čarolija, koja obnavlja ovaj svijet, jest u tome da je čudo božanska rana koja probija ovu ljusku oko naših srca i dopušta osvježavajućem svjetlu neka nas ponovno obasja. Kada se čudo "probije", onda smo ponovno stavili te Poetske naočale i svijet ponovno oživljava. Bili smo slijepi, ali sada opet vidimo.

Dakle, ako slijedimo čudo kada ga osjetimo, dopustimo entuzijazmu, ispunjenju Bogom, da ponovno obogati našu dušu.

Za to je potrebna hrabrost.

Riječ 'Courage' (Hrabrost) potječe od francuske riječi za srce: 'cour'. Pronaći svoju hrabrost znači biti vođen srcem. Ući u hrabrost znači ući u "doba vođeno srcem“. Ovo hrabro otvaranje omogućuje svjetlu, životu, ulazak u naše srce. Samo rijetki, koji pronađu hrabrost i slijede božanski poziv čuđenja, ulaze u doba vođeno srcem i otkrivaju kako im se brzo otvaraju novi putevi.

Ljudi koji odgovore na poziv svog osobnog herojskog putovanja često pričaju o tome kako se brzo činilo i kako se cijeli svijet postrojio iza njih s koincidencijama, slučajnim susretima i sinkronicitetima, čim su pronašli hrabrost napraviti prve korake.

"Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost; i sve će vam se ovo dodati."  (Krist, Matej 6:33)

Ovi događaji, gdje se čini kao da svemir podržava vaše talente, vaša su potvrda da nastavite dalje. Ovo je "trgovina talentima", u koju su se uključila dva pohvaljena sluge. Jer, vidite, "gospodar" iz priče je naše "pravo ja". On je naše duhovno središte. On je naša Kristova svijest. On je desna hemisfera našeg mozga. A sluge su samo različiti dijelovi naše psihe. Dobri sluga, koji je najviše umnožio talente, dio je čovjeka koji je slijedio božanski poziv čuđenja kući u Istinsko Ja u nama.

Što više pronalazimo svoju hrabrost, što više dopuštamo svom srcu neka nas vodi prema stvarima koje nas ispunjavaju Bogom; stvarima koje nas ispunjavaju entuzijazmom i inspiracijom – to će se više naši umovi preoblikovati, dok se potpuno ne ispunimo Kraljevstvom nebeskim, Istinskim Ja, Suverenim Umjetnikom u nama.

Tada gospodar, božanska stvaralačka pjesma svemira, Kristova svijest u nama, kaže: "Dobro učinjeno, dobri i vjerni slugo… uđi u radost gospodara svoga." I tako, skupljajući hrabrost da pronađemo svoje istinsko Ja, slijedimo poziv svojih talenata, svoje istinsko ime, kojim ulazimo u radost Kraljevstva....

Bog diše kroz nas tako potpuno...
tako nježno da to jedva osjećamo...
a ipak, to je naše sve.

(John Coltrane)

Hvala na čitanju. 

BY: Clintavo; 25.04.2025.