Ubojica boli na bojnom polju

Bolničar Eugene Roe sa špricom za morfij u filmu "Braća po oružju"

https://www.beachesofnormandy.com/articles/The_painkiller_of_battlefields/

Plaže Normandije - Obilasci

Upotreba morfija, opijatnog lijeka dobivenog iz biljke maka, tijekom Drugog svjetskog rata nije bila ništa novo u povijesti ratovanja, ali njegovi sustavi isporuke jesu. Obzirom na povećane razorne sposobnosti oružja Drugog svjetskog rata, u usporedbi sa oružjem iz Prvog svjetskog rata, vojnici (da niti ne spominjemo civile) imali su sve veću potrebu za učinkovitim ublažavanjem boli.

Variacije opijuma postoje stoljećima, vjerojatno i dulje. Morfij, nazvan po Morfeju, bogu snova u grčkoj mitologiji, razvijen je dijelom kao alternativa opijumu i alkoholu. Liječnici su, međutim, ubrzo shvatili da morfij izaziva veću ovisnost od bilo kojeg drugog. Godine 1853. je razvijena hipodermijska igla i upotreba morfija postala je raširenija. Analgetska svojstva morfija su neosporna i njegova je  upotreba bila je raširena u Europi, naime u Njemačkoj, tijekom 19. stoljeća, kao i u Americi, posebno tijekom Građanskog rata.

Neke procjene sugeriraju da je čak 400.000 vojnika postalo ovisno o morfiju tijekom Građanskog rata, oružanog sukoba u kojem je malo boraca zapravo umrlo od metaka ili topovskih kugli, za razliku od bolesti koje su nastale nakon toga. Opijati su se koristili za liječenje, ne samo rana, već i kroničnih bolesti uzrokovanih ratnim borbama, poput proljeva, dizenterije i malarije. Tijekom Prvog svjetskog rata, morfij se ubrizgavao špricom, ali tijekom međuratnog razdoblja znanstvenici su razvili samostalne davače morfija.

Nedugo prije Drugog svjetskog rata, farmaceutska tvrtka 'E.R. Squibb & Sons' iz Brooklyna u New Yorku, razvila je uređaj za jednokratnu upotrebu, tzv. siretu, za davanje morfija. Vojska ga je počela koristiti od 1940. godine. Bilo je slično šprici, ali je imalo zatvorenu fleksibilnu metalnu cijev, umjesto krute cijevi i klipa. Na vrhu cijevi nalazila se hipodermijska igla, sa prozirnim plastičnim poklopcem, u koju je bila umetnuta metalna žičana petlja, dizajnirana da probije unutarnji zatvarač cijevi, kako bi lijek mogao poteći stiskanjem cijevi.

Igla se morala umetnuti pod kožu pod plitkim kutom. Preporučeno je koristiti dio tijela kojem se najlakše moglo pristupiti, npr.  trbuh, nadlakticu ili bedro. Tijekom Drugog svjetskog rata, šprice sa morfinom dolazile su u različitim količinama i pakiranjima, u kompletima prve pomoći vojnika, ovisno o jedinicama kojima su izdavane. Npr. padobranci su bili opremljeni jednom tubom (broj medicinskog predmeta 9115700), dok su medicinari imali set od 5 šprica u kartonskoj kutiji (broj medicinskog predmeta 9115500), u svojim torbicama: 

Puni učinci morfija obično se nisu osjećali 20-30 minuta. Vojnici koji su primali morfij bi morali čekati na bilo kakvu kiruršku operaciju dok učinci ne bi nestali, što je moglo potrajati 3-7 sati. U nastojanju da se spriječi predoziranje i moguća ovisnost (jer, "Može izazvati ovisnost", kako je naznačeno na pakiranju), liječnicima je naloženo neka korištenu špricu pričvrste na pacijentovu ogrlicu. Nije se preporučivalo davanje druge injekcije unutar 2 sata, nakon prve doze. U poslijeratnim godinama nekoliko tona viškova kompleta morfija je prodano ili ukradeno. Mnogi ovisnici prešli su na heroin nakon što bi im ponestalo morfija.

Upute za ubrizgavanje morfija iz šprice. Fotografija: med-dept.com

Amerikanci nisu bili jedini koji su patili od ovisnosti o morfiju. Nacistički Reichsmarschall, Herman Göring, je upucan u prepone tijekom Pivskog puča u Münchenu 1923. godine, i operiran u Austriji. Dobio je morfij protiv bolova i ostao je ovisan o drogi sve do Nürnberškog suđenja. Njegova ovisnost vjerojatno je i dovela do debljanja i promjena raspoloženja, te se promijenio od zgodnog pilota borbenog zrakoplova u debelog nacističkog vođu, predmetom mnogih karikatura. Kada je pritvoren, prije suđenja, bio je prisiljen na strogu dijetu i detoksikaciju. Na kraju je počinio samoubojstvo kapsulom cijanida, noć prije vješanja.

Göring kao pilot u Prvom svjetskom ratu, 1918. godine i kao Reichsmarschall sa Hitlerom, 1943. godine

Upotrebu morfija i šprice moglo se vidjeti i u nekim poznatim ratnim filmovima i serijama. U jednoj od najtragičnijih scena ratnog filma, "Spašavanje vojnika Ryana" iz 1998. godine, liječnik tima kapetana Millera, "Doc" Irwin Wade (glumi Giovanni Ribisi), je upucan kada grupa napadne njemački položaj. Kada vidi da je smrtno ranjen, traži od svojih suboraca neka mu daju dvostruku dozu morfija. Vrijedno je napomenuti da je metoda ubrizgavanja morfija u filmu vjerojatno netočna. Umjesto metode uboda, koja je korištena u filmu, šprica je trebala biti umetnuta pod plitkim kutom, kao što je gore spomenuto.

Smrtno ranjeni "Doc" Irwin Wade prima morfij u filmu 'Spašavanje vojnika Ryana' 

U epizodi "Bastogne", HBO miniserije "Braća po oružju", gledatelji mogu pratiti liječnika Eugenea Roea, kojeg glumi glumac Shane Taylor, dok pokušava prikupiti prijeko potrebnu medicinsku opremu, uključujući morfij, od svojih kolega padobranaca, pužući od rovova do rovova u ledenoj hladnoći po šumi Bastogne, tijekom Bitke za Ardenne.

Pogledajmo danas što se radi i koliko ima laboratorija za razne sintetičke droge baš u Ukrajini, ali vjerojatno i Rusiji. Nitko od tog zla nikada nije slobodan. A ljudi koji su ranjeni i u bolovima - prava su prilika za stvaranje novih ovisnika...

Hvala na čitanju.