Moramo razmotriti državni udar u (ruskoj) Bijeloj kući 1993. godine

BY: Slavlander (bivši Rurik); 12.11.2026. 

Borisu Jeljcinu, agentu američke vlade, su se 1993. godine suprotstavili stari sovjetski partijski lojalisti, koji su pokušavali očuvati SSSR. Kako bi osujetio njihove pokušaje spašavanja SSSR-a od raspada, okupio je vojsku sastavljenu od kriminalaca i pripadnika etničkih manjina i napao sovjetske lojaliste na moskovskim ulicama. Dio te oružane skupine, koja je izvela državni udar 1993. godine, činile su američke i izraelske specijalne snage, poslane u Rusiju kao pomoć Jeljcinu.

Evo što danas čitamo:

https://www.politforums.net/world/1377158454.html

"Uvijek sam smatrao da je taj kontrarevolucionarni državni udar bio usmjeren na prebacivanje goleme državne imovine, koja je pripadala društvu, u ruke ljudi koje danas nazivamo oligarsima. Po mom mišljenju, svima je bila očita njihova beznačajnost."

Ruslan Hasbulatov

Organizaciju državnog udara 1993. godine isplanirale su i provele zapadne obavještajne službe. Još početkom rujna 1993. godine, poznati internacionalist Iona Andronov nije se ustručavao javno iznijeti činjenice o operaciji izraelske obavještajne službe Mossad, čiji je cilj bio eliminacija potpredsjednika Rusije, Ruckoja. Andronov, inače član Vrhovnog sovjeta, sa parlamentarne je govornice iznio činjenice kojima je raspolagao o diskreditiranju Ruckoja, putem "tajnih" organizacija povezanih sa Mossadom.

Dokazano je sudjelovanje 6. brigade NATO-a i 4. izraelske brigade. Šesta brigada NATO-a, pod zapovjedništvom pukovnika Jakea Cantyja, u listopadu je pucala na ljude sa obje strane Bijele kuće kako bi "sukob poprimio što krvaviji tijek", dok su se četvrta  izraelska brigada za specijalne operacije "Jerihon" i paravojna organizacija "Beitar" istaknule osobito okrutnim postupcima tijekom odmazde nad nenaoružanim ljudima." (iz "Nezavisimaja gazeta" i knjiga o rezultatima istrage događaja iz listopada 1993. godine, autorice zastupnice Ačalove Ivanove, pod naslovom "Anatema")

Nije bez razloga što ljudi na internetu (zapravo, uglavnom ja) neprijatelja nazivaju "židovsko-američkim imperijem".

"...(..)... Ovako događaje koji zanimaju našeg čitatelja opisuje I. P. Kazanceva, članica Saveza književnika Rusije, te profesor O. A. Platonov, doktor ekonomskih znanosti, koji je u Moskvi objavio veličanstveno, detaljno djelo pod naslovom "Ruski trnov vijenac: povijest ruskog naroda u 20. stoljeću". Knjiga je, usput rečeno, posvećena sjećanju na velikog ruskog domoljuba, mitropolita sanktpeterburškog i ladoškog Ivana, koji je preminuo u studenome 1995. godine, ali je prije smrti uspio blagosloviti objavljivanje ovog znanstvenog djela.

U drugom svesku (svezak sadrži 1040 stranica (!) – M. M.) ovog djela, objavljenog 1997. godine, O. A. Platonov piše: "U subotu i nedjelju, 02. i 03. listopada, stotine tisuća ljudi izašle su na ulice Moskve. Velika većina ruskog naroda mirnim je putem zahtijevala Jeljcinovu ostavku. Bivšeg predsjednika (misli se na g. Jeljcina, kojega je Ustavni sud Ruske Federacije razriješio dužnosti – M. M.) tih su dana uglavnom podržavale kriminalne skupine 'novih Rusa' i sa njima povezane osobe, većina Židova i kavkaskih naroda te, naravno, inteligencija 'malog naroda', koja je tradicionalno pozivala Jeljcina neka provede pogrom nad ruskim narodom." 

Zlobni zapadnjaci često me putem e-pošte ili u komentarima pitaju: "Zašto si toliko opsjednut 'Božjim izabranicima', zjenicom Njegova oka, narodom obećanja koji nas je spasio od naše poganske pokvarenosti? ... tvoj bi blog mogao biti sjajan da nije toliko opsjednut tom temom!" Pa, zašto su oni toliko opsjednuti nama?

Zašto ozbiljan proučavatelj povijesti - iza svih najvećih zločina i nepravdi ovoga stoljeća - pronalazi "dugi nos" Izraela?

"Židovski financijski klanovi, koji su se obogatili pljačkajući nacionalnu imovinu ruskog naroda, izdvojili su znatna financijska sredstva i vlastite borce da bi ugušili narodni otpor zločinačkom, protuustavnom režimu. Jelcinov državni udar jednako su aktivno podupirale zapadne vlade i njihove obavještajne službe. U listopadskim događajima sudjelovale su tisuće agenata CIA-e, izraelskih obavještajnih službi i židovske vojno-terorističke organizacije "Beitar" (str. 783).

Nekoliko stranica dalje, knjiga opisuje izravno sudjelovanje naoružanih cionističkih nasilnika, o čemu je ranije govorio V. I. Kotelnikov. Prema riječima profesora O. A. Platonova, Beitar je u krvavim događajima 04. listopada sudjelovao na sljedeći način: "Pokolj nenaoružanih Rusa započeo je napadom oklopnih transportera, kojima su upravljale posade iz židovske vojno-terorističke organizacije 'Beitar'." 

Napomena: Ovo je Bijela kuća o kojoj se u tekstu govori; ne ona u Washingtonu. Ruska bijela kuća (službeno: Dom Vlade Ruske Federacije, ruski: Дом Правительства Российской Федерации) je vladina zgrada smještena u Moskvi na Krasnopresnenskoj obali.

"Prvi rafali iz oklopnih transportera 'Beitara' usmrtili su 40-tak nenaoružanih ljudi, koji su proveli noć u šatorima u blizini Bijele kuće. Oklopna vozila uletjela su među šatore, gazeći ne samo muškarce koji su spavali, već i žene i djecu (budući su mnogi Rusi došli braniti "Bijelu kuću" zajedno sa svojim obiteljima). Na preživjele se nasumično pucalo iz strojnica. Oklopni transporteri Beitara su otvorili vatru i na kapelicu u kampu, u kojoj su se molile žene, pri čemu je ubijen svećenik. Zatim se sva silna vatrena moć sručila na zgradu Bijele kuće (str. 787). Ovdje se O. A. Platonov poziva na tadašnjeg glavnog tužitelja Ruske Federacije, A. I. Kazannika, koji je osudio masakr nenaoružanih ljudi što su ga počinili militanti: "Događaje od 04. listopada treba okvalificirati kao zločin počinjen iz osvete." 

Više detalja: https://oinfo.ru/blog/?id=14517

Želite li pročitati još detalja? Naravno da želite! Doznajmo više o tome što su "prijateljski" Izraelci u crnom radili u Moskvi tijekom događaja 1993. godine.

Nastavljamo priču.

"Crne sjene kod Bijele kuće

Dokumentarni film "Crne sjene kod Bijele kuće" iz projekta "Odraz" ("Refleksija") posvećen je desetoj obljetnici krvavih događaja u Moskvi u rujnu i listopadu 1993. godine. Autor filma, Aleksandar Meržanov, promatra te događaje očima izravnih sudionika napada na Bijelu kuću. Na prvi pogled sve nam je jasno: postoje dvije suprotstavljene strane, gori Bijela kuća, a na objema stranama ima žrtava. No, nije sve tako jednostavno kao što se čini... Autori dokumentarca televizije REN TV, nakon detaljnog proučavanja događaja iz rujna i listopada 1993. godine, dolaze do zaključka da je glavni akter te krvave drame bila nepoznata treća sila.

rutube.ru/tracks/12831…b06a6de13724b3e59e3732

TKO SU LJUDI IZ "BEITARA"? Na radiju i televiziji danas se mnogo govori o ruskom nacionalizmu, pri čemu se fokus stavlja na komuniste i pripadnike organizacije "Rusko nacionalno jedinstvo" (RNE), koje se čak naziva fašistima. O toj je temi pisao i list "Omskoje vremja", objavivši, između ostalog, opsežan intervju koji je sa vođom RNE-a, A. Barkashovom, vodio G. I. Kuskov. Poznato mi je stajalište tog lista o navedenom pitanju i podržavam ga, stoga vas molim da mi objasnite: tko su bili pripadnici pokreta 'Beitar' i kako su djelovali tijekom napada na Bijelu kuću u listopadu 1993. godine?"

Dakle, riječ je o povijesnoj zanimljivosti koju vrijedi istaknuti.

"Ruski nacionalsocijalistički pokret" (RNE) iz tog razdoblja je stao na stranu puča Borisa Jeljcina, te je tijekom uličnih akcija surađivao sa Izraelcima i Amerikancima. Ti su ljudi spojili nacionalsocijalizam i kršćanstvo... Iskreno, nisam siguran koja je od te dvije ideologije stranija i odvratnija...

…ma, koga ja zavaravam, taj kršćanski dio je zapravo daleko gori.

Čak sam razgovarao sa jednim od veterana te nacional-socijalističke stranke u Moskvi, u njihovu oronulom stranačkom sjedištu – bilo je to, čini mi se, prije gotovo deset godina (?). Razgovarali smo o tome kako je njihov stranački vođa, Dmitrij Rogozin, sklopio dogovor sa Kremljom da uništi vlastitu stranku – socijal-nacionalističku skupinu zvanu "Rodina" - i zauzvrat je za sebe osigurao ministarsku fotelju. O tome sam već mnogo puta pisao na blogu.

Zaključio sam da nacionalsocijalizam, kada se sve zbroji i oduzme, zapravo znači samo: "Mrzim Rusiju".

Bez obzira na to koji su navodni ideološki ciljevi, nacionalsocijalisti će uvijek pronaći način nauditi Rusima.

Ne zamjeram zapadnjacima što vjeruju u još jednu glupu ideologiju, jer na tome naša civilizacija i počiva: na vjerovanju u djetinjastu propagandu i "plemenite laži". Ali, tužno je kada Slaveni prihvate ideologiju naših rasnih neprijatelja, Nijemaca.

Kako bilo.

Još nekoliko riječi o cionističkim snagama koje su dovele Jeljcina na vlast.

"S poštovanjem, I. P. KAZANCEV, stalni pretplatnik lista "Omskoje vremja" 

Narodni poslanik RSFSR-a, V. I. Kotelnikov, jedan od aktivnih branitelja Bijele kuće, govorio je o tome kako su beitarovci djelovali u listopadu 1993. godine. O tome je govorio u redakciji naših novina, nekoliko dana nakon tih tužnih događaja. Zbog tog razotkrivajućeg izvještaja, objavljenog u "Omskom vremenu" (listopad 1993., br. 40), pod naslovom "Ljudi su ubijani cinično i proračunato", naše su novine dobile "upozorenje", a protiv njih je pokrenut i sudski postupak. Riječ je o prvom dokumentarnom opisu u Rusiji, koji svjedoči o represalijama Jeljcinovih pristaša i njihovih saveznika nad braniteljima sovjetske vlasti, braniteljima Ustava. Vjačeslav Ivanovič Kotelnikov opisao je početak krvavog 04. listopada 1993. godine: "Rano ujutro je sve probudila pucnjava. Velikom brzinom približila su se tri oklopna transportera. Bili su to oklopni transporteri jedne posebne vojne organizacije koja je, uz Gorbačovljevo dopuštenje, stekla legalnost u Rusiji. Nemam ništa protiv Kazahstanaca, Uzbeka, Židova – za mene su, općenito, sve nacionalnosti jednake i jednako poštovane – no, postoji agresivni cionizam. Ti su oklopni transporteri pripadali organizaciji BO-SER, borbenoj organizaciji cionista. Upravo iz tih oklopnih transportera ubijeno je prvih 12 ljudi u šatorskom naselju. Tako je sve počelo."

Zatim je naš sunarodnjak detaljno govorio o krvavom pokolju nad ljudima u središtu Moskve, čiji je bio svjedok i sudionik. Valja naglasiti da su navodi V. I. Kotelnikova, izneseni neposredno nakon događaja i kasnije potvrđeni u svjedočanstvima drugih narodnih zastupnika RSFSR-a, kao i ostalih sudionika tih zbivanja, objavljenima u ruskom domoljubnom tisku. U mnogim se publikacijama, pod različitim nazivima, spominju cionističke organizacije koje su sudjelovale u napadu na ruski parlament – ​​"BOSya" je borbena organizacija cionista, o kojoj je govorio V. I. Kotelnikov, kao i "Beitar". Oba se naziva pojavljuju u literaturi, no čini se kao da je riječ o istoj terorističkoj cionističkoj organizaciji."

A iz toga proizlazi imenovanje Vladimira Putina, koje se dogodilo otprilike sedam godina kasnije – na čelo Rusije, što je proveo Boris Jeljcin nakon savjetovanja sa Kissingerom i Primakovom.

Tijekom 1990-ih godina je Putin prolazio obuku koju su organizirali Amerikanci putem organizacije "Nacionalni demokratski institut za međunarodne poslove" (NDI), koja je povezana sa organizacijom USAID, ova opet sa CIA-om. Ironija nad ironijama jest: riječ je o istom programu kroz koji je kasnije prošao i Aleksej Navaljni, prije nego što se vratio i pokušao predvoditi "obojenu revoluciju" protiv Putina, a koji je i sam bio polaznik tog istog programa.

Evo o čemu je riječ: https://politsovet.ru/print:page,1,36762-vladimira-putina-ulichili-v-davnih-svyazyah-s-makfolom.html

"Trenutačni ruski premijer i predsjednički kandidat, Vladimir Putin, sredinom 1990-ih je prošao u Sjedinjenim Državama posebnu obuku namijenjenu ruskim političarima i dužnosnicima.

Informacije o Putinovim vezama sa američkim strukturama objavljene su u ruskom tisku prije deset godina, no tada nisu izazvale veće zanimanje. Danas te informacije poprimaju sasvim drukčije značenje – prvenstveno stoga što je suradnja sa Sjedinjenim Državama postala glavna točka optužbi koje vlasti pokušavaju usmjeriti protiv ruske oporbe.

Dakle, sredinom 1990-ih je Vladimir Putin bio jedan od 300 "reformističkih političkih aktivista", poslanih u Sjedinjene Države na obuku, u sklopu programa organizacija NDI (Nacionalni demokratski institut) i IRI (Međunarodni republikanski institut). Ta su putovanja financirana iz američkog proračuna, pri čemu je ukupno potrošeno više od 17 milijuna dolara. Zanimljivo je da je Putin prošao obuku pri NDI-ju, čiji je jedan od konzultanata u to vrijeme bio Michael McFaul, današnji američki veleposlanik u Rusiji.

Ispada da se sve optužbe iznesene protiv ruskih oporbenjaka mogu lako primijeniti i na samog Putina. I svaki put kada on govori o vezama političara sa Sjedinjenim Državama, o bespovratnim sredstvima (grantovima) ili o State Departmentu, on zapravo govori o samome sebi.

Valja napomenuti: otkako je Michael McFaul imenovan veleposlanikom u Rusiji, mnogi ruski dužnosnici i političari su već bili prozvani zbog svojih "prijateljskih" veza sa Sjedinjenim Državama. Primjerice, otkrilo se da je čelnik agencije "Rosmolodež", Vasilij Jakemenko, u više navrata putovao u Ameriku kako bi uspostavio dijalog."

Putinu je predavao Michael McFaul, koji je kasnije potvrdio da je Putin sudjelovao u programu obuke organizacije "National Endowment for Democracy" (NDI). U memoarima iz 2018. godine, naslova "From Cold War to Hot Peace: An American Ambassador in Putin's Russia", McFaul opisuje svoj rad sa organizacijom NDI u Moskvi početkom 1990-ih.

Pronašao sam citat za koji dosad nisam znao, a koji podupire tvrdnju da je Igor Sečin – blizak Putinov saveznik, kojega se u okviru standardne kremlinologije smatra "oligarhom", a ne "silovikom" – zapravo i sam nekoć bio agent KGB-a.

O Sečinu sam već ranije vrlo iscrpno pisao:

Prema mom mišljenju, to dokazuje da u Kremlju ne postoji nikakav raskol između oligarha i pripadnika tajnih službi. KGB iz razdoblja kasnog SSSR-a pretvorio se u oligarhiju. Ipak, dogodilo se da nije svaki "KGB-ovac" mogao postati oligarh, pa vlada  napetost i ogorčenost između onih koji su prošli tu preobrazbu i onih koji su ostali za svojim državnim radnim stolovima.

U svakom slučaju, McFaul navodi kako je koordinirao program i logistiku organizacije NED, zajedno sa Vladimirom Putinom i njegovim bliskim saveznikom, Igorom Sečinom.

https://history.stackexchange.com/revisions/69f3d361-03f5-48f4-a237-86915bb3acdd/view-source

"Prema riječima samog [Michaela McFaula][1],

> U mom radu sa NDI-jem, većina događaja nije bila niti približno uzbudljiva kao masovne demonstracije pokreta "Demokratska Rusija", u ožujku 1991. godine. U svibnju te godine je NDI organizirao novi ciklus "tehničkih seminara za obuku" – naziv koji smo koristili da bi ostavili dojam apolitičnosti – na temu demokratske vlasti i općinskih financija. Zvuči prilično dosadno, zar ne? [...] [Putin] me prepustio svom pouzdanom zamjeniku, Igoru Sečinu, koji je logistiku odradio besprijekorno – mnogo učinkovitije od svojih kolega u moskovskoj gradskoj upravi. [...] Na završnoj večeri, Rusi i Amerikanci zajedno su nazdravili našoj suradnji i uspjehu. Usred slavlja, Sečin, Putinov zamjenik, iznio je pomalo šokantno priznanje. Dok smo jedni drugima čestitali na uspješnoj konferenciji, **otkrio mi je da je i on radio u obavještajnoj službi, baš kao i njegov šef. Govorio je portugalski, baš kao i ja, te je radio u južnoj Africi, baš kao i ja**. Iako sam siguran da sam do tada već susreo desetke sovjetskih obavještajaca, nitko od njih to nije priznao. Pitao sam se je li mi to rekao – posebno spominjući naša zajednička iskustva u afričkim zemljama portugalskog govornog područja – kako bi sugerirao da me i on smatra obavještajcem, odnosno agentom CIA-e. Ili je samo pokušavao biti prijateljski nastrojen? Na kraju sam zaključio da to zapravo nije ni važno, budući smo sada svi bili na istoj strani."

To također objašnjava zašto su Putin i njegova klika toliko zbunjeni time što Washington odbacuje njihov režim.

Obučavali su ih Amerikanci, doveli su ih na vlast putem američkog (i izraelskog) državnog udara, a svoju su zemlju vodili prema Ustavu koji su za njih napisali Amerikanci. Da. Ruski Ustav koji je danas na snazi ​​također je napisan sredstvima američkih poreznih obveznika, putem agencije USAID.

Nikolaj Starikov komentira:

https://izborsk-club.ru/2467#1

"Tko je zažmirio na to što je Jeljcin 1993. godine naredio napad na parlament? SAD i njihovi saveznici. Upitajte bilo kojeg "demokrata": Je li dopušteno pucati iz tenkova na demokratski izabrano tijelo? Odgovor će biti: Ne. Zašto Washington nije primijetio očito kršenje "izbornih zakona" 1993. godine, dok je 2011. godine glasno upozoravao na nepravilnosti? Stvar je u rezultatima.

Ako pobijedi kandidat kojega Zapad želi, onda su izbori pošteni i riječ je o "trijumfu demokracije". Ako pak vlast preuzme netko nepoželjan, onda je sve krivotvoreno i riječ je o prijevari. Iz perspektive Washingtona: demokracija postoji samo onda kada na izborima pobjeđuju prozapadni kandidati, odnosno "demokrati".

Tko je, dakle, mogao pomoći Jeljcinu u pisanju Ustava 1993. godine?

Nedavno sam sudjelovao na okruglom stolu, posvećenom aktualnom Ustavu i mogućnostima njegove izmjene, pa čak i zamjene.

Jedan stručnjak za ustavno pravo ustvrdio je kako su priče o američkoj "pomoći" pri pisanju temeljnog zakona – besmislica. Zašto? Zato što se u opsežnim službenim zapisnicima radne skupine koja je sastavljala Ustav, Amerikanci i njihovo sudjelovanje u tom procesu nigdje ne spominju.

Teško je zamisliti naivniji zaključak. No, takvi su pravnici i može ih se i razumjeti: ako nečega nema u zapisniku, znači da ne postoji.

Nedavno je u Rusiji obustavljeno djelovanje jedne od triju američkih agencija "za razvoj demokracije" – Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Pod krinkom lijepih imena i plemenitih ciljeva, putem ove organizacije financirala se peta kolona, ​​a plaćao se i rad čitavog niza organizacija koje su djelovale protiv Rusije.

Inače, USAID djeluje u Ukrajini, a ljudi iz te "savjesne organizacije" – koja je zapravo samo paravan za američke obavještajne službe – ne jedu svoj kruh uzalud. Vidjeli smo to na primjeru vrlo aktivnog pokušaja "narančastih" da preuzmu vlast u Ukrajini, koji je na kraju propao.

No, sada ne govorimo o aktivnostima američkih obavještajnih službi u Ukrajini. Riječ je o nečem drugom. Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) ima svoju internetsku stranicu.

Na toj se stranici nalazi opsežan odjeljak: "USAID u Rusiji". Ovdje je, dakle, riječ o "minulim zaslugama". 

Tu sasvim otvoreno čitamo:

"Provedbeni partneri u području vladavine prava, financirani od strane USAID-a, pomogli su u izradi ruskog Ustava, prvog dijela ruskog Građanskog zakonika i ruskog Poreznog zakonika."

"USAID je financirao usklađivanje sa načelima vladavine prava kroz rad subjekata koji su sudjelovali u izradi Ustava Ruske Federacije, prvog dijela Građanskog zakonika Ruske Federacije, kao i Poreznog zakonika Ruske Federacije." 

Naši "američki partneri" pomagali su nam svim silama. U ime demokracije. I to čak niti ne skrivaju."

Štoviše, svatko može sam primijetiti očigledan američki utjecaj na ruski Ustav. Nisu se ugledali na Veliku Britaniju, Njemačku ili Francusku, već na američki libertarijanizam 1980-ih, u stilu Reagana i Ayn Rand.

Kao dodatak, Starikov u istom eseju (poveznica gore) spominje i djelovanje njemačkih obavještajnih službi u Ukrajini. On smatra da je njemačkim obavještajcima povjeren glavni dio posla na razgradnji Ukrajine i njenom okretanju protiv Rusije. Ono što ovdje navodi je istina, jer Nijemci obilno financiraju i vrbuju turske islamiste u Srednjoj Aziji, kao i njihove dijaspore u istočnoj Europi. Njemačka se, sasvim očito, priprema za reprizu Sedmogodišnjeg rata, Prvog i Drugog svjetskog rata. U tim su sukobima financirali i naoružavali svaku pojedinu nerusku etničku skupinu unutar SSSR-a samo da bi pobili što više Rusa, a teritorij razdijelili na oslabljene republike koje međusobno ratuju.

Riječ je o prastaroj njemačkoj strategiji koju stoljećima primjenjuju protiv slavenskih zemalja. Njihov glavni rasni neprijatelj, tj.  Velikorusi i kozaci - bili su prebrojni i previše ratoborni da bi ih njihova inferiorna vojska, sastavljena od vojnika-robova, mogla pokoriti u otvorenom sukobu. Nijemci su, u većini slučajeva, slab i feminiziran narod seksualnih perverznjaka.

Stoga su se Nijemci uvijek oslanjali na spletke i ratovanje putem posrednika. Njihova se strategija kroz stoljeća uglavnom sastojala od bliskog savezništva sa turskim ekspanzionističkim nastojanjima. Sami "Nijemci" su miješana rasa, a većina "povolških Nijemaca", koje možete vidjeti u Rusiji, ima izrazito tamnu put i žućkastu kožu; vjerojatno kao posljedicu stoljetnog rasnog miješanja sa Turcima, a možda i sa Afrikancima. Prosječan njemački vojnik:

Ali, to je tema za neki drugi put....

Jeffrey Sachs – čovjek koji u zapadnim alternativnim medijima neprestano brani Putina – bio je, zapravo, vodeći harvardski ekonomist, koji je od prosinca 1991. do siječnja 1994. godine, djelovao kao službeni američki ekonomski savjetnik i veza sa ruskom vladom. Savjetovao je predsjednika Borisa Jeljcina i ključne reformatore, npr. Jegora Gajdara, o prijelazu na tržišno gospodarstvo.

To se razdoblje često povezuje sa ekonomskim reformama, koje su poznatije kao "šok-terapija".

Dakle, čovjek odgovoran za program koji je stajao života milijune Rusa i uništio zemlju putem ekonomskog ratovanja... Da. Isti taj "ugodni rabin i učenjak" o Vladimiru Putinu i njegovu režimu govori isključivo biranim, pozitivnim riječima.

Nije li to pomalo sumnjivo?

Nije li sumnjivo što su Rajevski, Johnson i Ritter (baš svi redom), bili obavještajci usmjereni protiv Sovjetskog Saveza, koji su radili za Washington, i to prije nego što su na internetu počeli hvaliti Putina na sva zvona? Nije li Mearsheimer bio, u etničkom smislu, trockist i hladnoratovski borac? Nije li Tuckerov otac bio časnik CIA, zadužen za propagandne aktivnosti USAID-a u Istočnom bloku, prije nego što je u Južnoj Americi postao krijumčar droge?

Zašto su svi ti ljudi – koji dokazano imaju veze sa operativcima zapadne Duboke države, i koji iza sebe imaju dugu povijest djelovanja na uništenju SSSR-a – toliko naklonjeni Putinu?

Razmislite malo o tome.

Ali, odgovor je jednostavan: Putin je njihov čovjek!

Teorija glasi otprilike ovako: Putin im je prvi put zapeo za oko dok je radio za KGB u Dresdenu. Sjetite se: Putin je, dok je obnašao dužnost zamjenika gradonačelnika Sankt Peterburga, poslao svoje kćeri, Mariju i Katerinu, živjeti u Njemačku. Ondje im je zakonski skrbnik postao Matthias Warnig, kapetan Stasija, koji je već i prije surađivao sa Putinom. Warnig je postao zakonski skrbnik Putinovih kćeri, koje su odrasle u Njemačkoj, a ne u Rusiji. Također, postoje vjerodostojne glasine da je upravo Matthias bio koordinator projekta Sjeverni tok 2; projekta kojim su u potpunosti upravljali bivši pripadnici Stasija, a koji se oslanjao na Matthiasove bliske veze sa Putinom.

Zatim su BND i CIA, posredstvom jednog od svojih agenata, uspjeli uspostaviti blizak odnos sa Putinovom suprugom. Od tog su agenta saznali za Putinovu nevjeru i problematičan odnos sa njegovom prvom suprugom, Ljudmilom. Evo detalja:

https://intelnews.org/2011/11/09/01-862/#more-7515

"Jedan njemački istraživač tvrdi da je ruski premijer Vladimir Putin bio meta zapadnonjemačkih obavještajnih službi 1980-ih godina, dok je djelovao kao operativac KGB-a u Istočnoj Njemačkoj. U završnoj fazi Hladnog rata, Putin i njegova supruga Ljudmila Putina – tada u svojim tridesetima – proveli su pet godina u Dresdenu, u Njemačkoj Demokratskoj Republici.

Kao jedan od četvorice časnika KGB-a u Dresdenu, Putin je imao zadatak infiltrirati se na lokalno sveučilište i nadzirati aktivnosti djece sovjetskih i istočnonjemačkih dužnosnika. No, prema novom istraživanju objavljenom prošlog tjedna (link na istraživanje dolje), tajna agentica BND-a se uspjela uvući u dom obitelji Putin u Dresdenu, te prosljeđivati ​​privatne informacije o njihovu životu svojim nadređenima u Bonnu i NATO-u. Agentica, kodnog imena LENCHEN, bila je Njemica i radila je kao prevoditeljica u postaji KGB-a u Dresdenu.

https://www.theaustralian.com.au/news/world/vladimir-putin-and-wife-victim-of-cold-war-spy-sting/story-e6frg6so-1226184389770

Navodno se sprijateljila sa Ljudmilom Putinom i postala joj svojevrsno "rame za plakanje", tvrdi Erich Schmidt-Eenboom, ravnatelj Instituta za mirovne studije sa sjedištem u Weilheimu, koji je objavio nekoliko knjiga o povijesti BND-a. Schmidt-Eenboom navodi da je LENCHEN postala Ljudmilina najbliža osoba od povjerenja u Dresdenu. Ljudmila joj je povjerila da je Vladimir Putin tijekom godina imao brojne izvanbračne veze, te da ju je često tukao. LENCHEN je svoje nadređene izvijestila da je život u obitelji Putin bio iznimno disfunkcionalan, unatoč vanjskom dojmu sreće i normalnosti.

https://www.rferl.org/a/putin_spy_affairs_wife_beating_philanderer/24383939.html

Schmidt-Eenboom tvrdi da je te navode potvrdio kod najmanje dva međusobno neovisna izvora, upućena u djelovanje BND-a tijekom Hladnog rata. Ako je ova priča povijesno točna, riječ je o tek drugom poznatom slučaju da je BND uspio prodrijeti u strukture KGB-a u Europi. Jedini drugi takav primjer, kaže Schmidt-Eenboom, odnosio se na agenta imena PUKOVNIK VIKTOR, koji je 1980-tih također radio kao agent za BND.

Istraživač tvrdi da je LENCHEN vremenom zatrudnjela, tijekom afere sa pukovnikom KGB-a, te je 1989. godine uspjela uvjeriti svoje zapadnonjemačke nadređene da je treba izvući u Zapadnu Njemačku da bi obavila pobačaj. Ondje je uspješno obrazložila zašto želi napustiti svoju špijunsku dužnost na Istoku i trajno se nastaniti u Zapadnoj Njemačkoj. Zahtjev joj je odobren i danas živi u Njemačkoj pod novim identitetom, navodi Schmidt-Eenboom. Novinari su kontaktirali glasnogovornika BND-a, Dietera Arndta, vezano uz ovu priču, ali su dobili tek odgovor da ta obavještajna služba "ne raspravlja o svojim metodama, niti o svojim istragama"." 

Putin je, unatoč tome što je bio "nitko i ništa" – ili, prema uvriježenom narativu, tek "običan birokrat" – vrlo rano u svojoj karijeri, iz ovog ili onog razloga, postao predmetom velikog interesa zapadnih obavještajnih službi. Iako je obavljao besmislen posao špijuniranja studenata, ukazana mu je "čast" da mu BND dodijeli agenta kojemu je bila zadaća infiltrirati se u njegovu obitelj i prikupi kompromitirajući materijal za ucjenu. Zašto je bio zanimljiv? Je li tada možda bio vrbovan? Moguće.

Zatim slijedi razdoblje koje ostaje neobjašnjeno.

U posljednjim godinama SSSR-a priča postaje nejasna. Putin tvrdi da je u tom razdoblju boravio u Sankt Peterburgu i pripremao se za posao taksista. Možda je, zapravo, zajedno sa braćom Rotenberg bio uključen u krijumčarenje robe sa Zapada. Kako god bilo, prema toj priči, napustio je Njemačku u siječnju 1990. godine i nekoliko se mjeseci predstavljao kao docent na Lenjingradskom sveučilištu. Potom se ponovno pojavio – odjeven u Adidas trenirku i sako – kao član pratnje gradonačelnika Sankt Peterburga, Anatolija Sobčaka: 

Godine 1997., nakon što je iz gradske blagajne ukrao milijune i pohranio ih u francuske banke, Sobčak je pobjegao u New York, povevši sa sobom svoju židovsku suprugu. Sobčakova kći, Ksenija Sobčak – zvijezda pornografskih sadržaja i mogulica reality televizije koja u Rusiji promiče radikalni "SJW" aktivizam – Putinovo je kumče.

Nakon što je služio jednom od najkorumpiranijih gradonačelnika u ruskoj političkoj povijesti, Putin je proveo četiri godine učeći o "demokraciji" od Amerikanaca. Zatim se, zajedno sa svojom "džudo-ekipom", preselio u Moskvu da bi radio za Borisa Jeljcina. Ondje je, manje od godinu dana nakon pridruživanja Jeljcinovu timu, postao zamjenik šefa ureda. Godinu dana kasnije preuzeo je vodstvo nad FSB-om. Do kolovoza 1999. godine je Putin već obnašao dužnost premijera. Šest mjeseci kasnije, na samu staru 1999. godinu, Boris Jeljcin je podnio ostavku. U Rusiji je svanulo novo tisućljeće, a na čelu države našao se Putin kao vršitelj dužnosti predsjednika. Zahvaljujući masovnoj izbornoj krađi i potpori oligarha (svojih prijatelja), Putin je otprilike pet mjeseci kasnije postao i službeno izabrani predsjednik.

Neki tvrde da su isti akteri pomogli Putinu da pobijedi na tim izborima, djelujući iz inozemstva.

No, o tome nekom drugom prilikom....

MOLIM VAS, PODRŽITE OVAJ BLOG SVOJIM NOVČANIM PRILOGOM.
Ili barem podijelite moje objave i "lajkajte" ih, dajte molim vas.

https://slavlandchronicles.substack.com/p/yeltsin-was-brought-to-power-by-idf

Trudim se, zaista se trudim, prikazati informacije na jednostavan, pristupačan i logički dosljedan način – uz mnoštvo poveznica, citata, pokoju šalu i slično. No, čini se kao da 5900 od mojih prosječno 6000 dnevnih čitatelja samo zuri u riječi na ekranu, otprilike ovako: