Treći hram (13. dio)

Ponovo "Amerika First"

Trump je za nas "tupo oruđe", priznao je Steve Bannon u razgovoru sa Ken Sternom iz časopisa "Vanity Fair". "Ne znam shvaća li on to doista ili ne." Stern je primijetio: "Vjerojatno se Bannonova politička računica – ako ne i Trumpova – ovdje manje svodi na pobjedu na izborima, koji se čine pomalo izvan kontrole, a više na učvršćivanje američkog nacionalističkog pokreta." Kako je primijetio Taibbi: "Činilo se da to potvrđuje najmračniju teoriju o Trumpovoj administraciji: revoluciju usmjerenu na rušenje države, prikrivenu kao populistički politički teatar." Jeff Giesea, profesionalni trol iz redova "alt-right", objašnjava zašto je podržao Trumpa: "Trumpov izbor uzdrmati će korumpiranu i posrnulu Republikansku stranku. To će stvoriti priliku, kakva se javlja jednom u generaciji, za izgradnju budućnosti desnice." 

"Preuzevši dužnost u siječnju 2017. godine, Trump je potvrdio svoj ideološki dug prema tradiciji "stare desnice", te je istaknuo ideju "mira kroz snagu" kao temelj svoje vanjske politike, vođene načelom "America First". Trump nije sam napisao svoj prilično dosadan inauguracijski govor; učinili su to Steve Bannon i Stephen Miller, stavivši naglasak na izvorni slogan organizacije "America First Committee" (AFC)", tako je u časopisu "The New Republic" opisao stanje stvari Jeet Heer. 

Bannonizam je modernizirana inačica paleokonzervativne politike koju je Pat Buchanan zagovarao tijekom 1980-ih i 1990-ih. Odbacujući optimistične dogme o slobodnom tržištu koje su bile karakteristične za reaganizam, Buchanan je tvrdio da slobodna trgovina i otvorena imigracija uništavaju američku radničku klasu, dok istovremeno naciju slabi pretjerano vojno angažiranje u inozemstvu – politika koja je nakon propasti Sovjetskog Saveza izgubila svaki smisao. Bannon je u Obamino doba oživio sve teme, povezavši ih sa sveobuhvatnom porukom utemeljenom na rasnim frustracijama. Na internetskoj stranici "Breitbart" i drugdje, Bannon je prikazao bijelu američku radničku klasu kao skupinu pod opsadom globalističke elite, lukavih stranaca i nemirnog nebjelačkog potklasnog sloja. Bannonova strategija sastojala se u iskorištavanju 20-godišnjeg nezadovoljstva koje se razvijalo među rasistički nastrojenim bijelcima, uslijed navodne pošasti "političke korektnosti", tj. nezadovoljstva koje su poticali Fox News i izdavačka kuća "Regnery Publishing" kroz agendu pokreta "Tea Party", usmjereno protiv "velike države". U konačnici, moralna superiornost liberalne ljevice zapravo je pridonijela jačanju desnice, onemogućila je zdravu raspravu i stvorila močvaru nepomirljivog neprijateljstva. Ta dijalektika iskorištava povezanost "nove ljevice" sa progresivnom političkom i ekonomskom agendom zato da bi promicali niz liberalnih prava i vrijednosti koje odbacuju tradicionalni moral. Sa druge strane, konzervativna baza podrške izgrađena je prikazivanjem tih liberalnih vrijednosti kao suprotnih kršćanskim "obiteljskim vrijednostima", uz odbacivanje državne pomoći siromašnima kao oblika "komunizma" i zagovaranje neoliberalne ekonomije.

Zapravo, napad na "političku korektnost" bio je sredstvo za ostvarenje cilja braće Koch, što je Bannon nazivao "dekonstrukcijom administrativne države". Taj koncept vuče korijene iz djela Jamesa Burnhama "Menadžerska revolucija", što je nadahnulo Samuela T. Francisa u formuliranju ideje o "radikalima iz srednje Amerike". Sve se odvijalo unatoč činjenici da je Trump ranije na Twitteru napisao: "Želim puno sreće svim republikanskim kandidatima koji su otputovali u Kaliforniju kako bi molili braću Koch za novac i slično. Marionete?" 12. studenoga 2016. godine, dan nakon što je Trump izabran za predsjednika, Fox News je objavio komentar "Kako je pokret Tea Party pomogao Trumpu pobijediti na izborima". Autorica je bila Jenny Beth Martin, suosnivačica organizacije "Tea Party Patriots", koju je časopis "Time", 2010. godine, uvrstio na popis 100 najutjecajnijih vođa. U članku se navodi da je Trump pobijedio zato što je u kampanji zagovarao "iznimno popularna pitanja, utemeljena na zdravom razumu", uključujući fiskalnu odgovornost države i strože imigracijske zakone. Martin je istaknula: "Ako vam ta agenda zvuči poznato, to je zato što ona to i jest. Riječ je o istoj agendi koju je pokret Tea Party, u širem smislu, a posebno organizacija 'Tea Party Patriots', pomogao promicati tijekom posljednjih nekoliko godina." 

Analiza centra Pew pokazala je da je pokret "Tea Party" 2010. godine odigrao jasnu ulogu u revitalizaciji Republikanske stranke, pomogavši ​​joj preuzeti kontrolu nad Zastupničkim domom i ostvariti dobitke u Senatu. Prema izlaznim anketama, pristaše pokreta "Tea Party" činili su 41% biračkog tijela 02. studenoga 2011. godine, te je njih 86% glasalo za republikanske kandidate za Zastupnički dom. Analiza je pokazala da su bijeli evanđeoski protestanti u velikoj većini podržavali pokret "Tea Party". Amy Sullivan, progresivna evanđelistica, u tekstu za "The New York Times" objašnjava: "Nacionalistički oblik politike – koji potiče rasne napetosti i širi strah, a što sa oduševljenjem provode g. Trump i Roy Moore u Alabami – središnji je dio nove struje američkog evanđeoskog kršćanstva. Taj novi vjerski svjetonazor – nazovimo ga ’Fox evanđeoskim kršćanstvom’ – propovijeda se sa govornica konzervativnih medijskih kuća, poput Fox Newsa." 

U skladu sa programom pokreta "Tea Party", republikanci se, prema studiji centra Pew, ponajviše ističu sve snažnijim zalaganjem za smanjenje uloge države. Udio republikanaca koji smatraju da država ne treba imati odgovornost prema siromašnima pao je posljednjih godina na najnižu razinu, u posljednjih 25 godina. Sa druge strane, demokrati (čime dodatno produbljuju stranačke podjele) su postali društveno liberalniji i sekularniji, imaju pozitivniji stav prema imigrantima i snažnije podupiru politike usmjerene na postizanje jednakih mogućnosti. Također je zabilježen znatan pad udjela demokrata koji tvrde da "zastupaju tradicionalne vrijednosti vezane uz obitelj i brak". Trenutačno se sa ovom tvrdnjom slaže samo 60% demokrata, što je pad u odnosu na 70% (2007.), odnosno 86% iz prvog istraživanja o političkim vrijednostima.

Pitanje kojem se republikanci najviše protive jest imigracija; dok 4 od 10 demokrata smatraju kako država dobro postupa po tom pitanju, isto mišljenje dijeli tek 15% republikanaca, što je ujedno i najniža ocjena koju republikanci daju državnom djelovanju u bilo kojem području. Paranoju su potaknuli iz "Regnery Publishing", kada su 2015. godine objavili Trumpov bestseler, "Vrijeme je za oštru borbu", gdje je on iznio svoje argumente za konačno osiguranje američkih granica i rješavanje problema prenapuhane  imigracije, stvaranje američkih radnih mjesta prisiljavanjem komunističke Kine na istinski poštenu trgovinu, te kako otplatiti američki dug bez ugrožavanja dugo uspostavljenih programa, npr. socijalnog osiguranja, Medicarea i Medicaida.

Istraga časopisa "Fortune", iz ožujka 2016. godine, otkrila je da su brojni zaposlenici Trumpove kampanje slijedili bijelačke nacionalističke internetske račune. Prema nekoliko nedavnih studija, uključujući onu Philipa Klinknera (politolog na Hamilton College): što više ogorčenosti birač gaji prema manjinskim skupinama, posebno crncima, imigrantima i muslimanima, veća je vjerojatnost da će podržati Trumpa. Neposrednija pitanja, poput ekonomskog statusa, bila su daleko manje važni čimbenici, prema Klinkneru. Nacionalna analiza Trumpovih pristaša, koju je proveo "The New York Times", otkrila je da se 20% njih nije slagalo sa Proklamacijom o emancipaciji.

Nakon izbora 2016. godine, Sean McElwee, politički analitičar u progresivnoj skupini "Demos Action", izvijestio je kako je Donald Trump dobio najveću podršku Amerikanaca koji su smatrali da se bijelci i kršćani suočavaju sa "velikom" diskriminacijom. Spencer Greenberg, matematičar koji vodi web stranicu za poboljšanje donošenja odluka, otkrio je kako je jedan od vodećih prediktora glasova za Trumpa, nakon stranačke pripadnosti, protivljenje tzv. "političkoj korektnosti". McElwee je primijetio: "Parafrazirajući popularni idiom, kada ste navikli na privilegije, jednakost se osjeća kao diskriminacija." 

Matthew Fowler, Vladimir Medenica i Cathy Cohen su objavili u "The Washington Postu" rezultate novog istraživanja, usmjerenog na 41% bijelih milenijalaca, koji su glasali za Trumpa. Istraživanje je pokazalo da je rasni resentiment bio najsnažniji prediktor "bijele ranjivosti" u toj skupini. U radu, koji su u siječnju 2017. godine, objavili politolozi Brian Schaffner, Matthew MacWilliams i Tatishe Nteta, utvrđeno je da su pokazatelji seksizma i rasizma kod birača bili snažnije povezani sa podrškom Trumpu nego ekonomsko nezadovoljstvo, čak i nakon uzimanja u obzir čimbenika poput stranačke pripadnosti i političke ideologije. Drugo istraživanje, provedeno neposredno prije izbora, od strane znanstvenika Brende Major, Alison Blodorn i Gregoryja Majora Blascovicha, pokazalo je da su osobe koje su se snažno identificirale kao bijelci (nakon što im je rečeno da će do 2042. godine pripadnici drugih rasa brojčano nadmašiti bijelce) postale sklonije podržati Trumpa. Također, studija koju su u studenom 2016. godine, objavili istraživači Matthew Luttig, Christopher Federico i Howard Lavine, pokazala je da su Trumpovi pristaše bili znatno skloniji mijenjanju svojih stavova o stambenoj politici, ovisno o tome koje su rase bile uključene.

Američka nezavisna stranka (AIP) iz Kalifornije; stranka preko koje se George Wallace kandidirao za predsjednika 1968. godine, a predstavlja spoj Ku Klux Klana i Društva Johna Bircha – istaknula je Donalda Trumpa i Mikea Pencea kao svoje kandidate za predsjednika i potpredsjednika, uz njihovu kandidaturu ispred Republikanske stranke. Na glasačkom listiću, u studenom, uz imena Trumpa i Pencea stajala je oznaka: "republikanac, američki nezavisni". Bilo je to prvi put, u najmanje 80 godina, da se neki predsjednički kandidat na kalifornijskom glasačkom listiću pojavio kao izbor dviju stranaka. Program AIP-a obuhvaća izrazito konzervativna stajališta o pobačaju, uz protivljenje istospolnim brakovima i ilegalnoj imigraciji. "Mi smo ona demografska skupina kojoj se Trump obraća", izjavio je Markham Robinson, tajnik kalifornijskog ogranka AIP-a. "Slušamo glas svojih birača". Trumpov stožer negira da su tražili tu nominaciju, ali Robinson napominje: "Cijene to što će naš brend imati određeni utjecaj." "To će potaknuti ljude da izađu i glasaju."

Antiestablišmentarizam

Kako navodi Robert P. Jones u časopisu "The Atlantic", Trumpovi pristaše predstavljali su radikalno "antiestablišmentsko" krilo Republikanske stranke i oživjelo je "južnjačku strategiju", nasljeđe koje su čelnici Republikanske stranke proteklog desetljeća pokušavali pokopati. Paul Weyrich posvetio je cijelu svoju karijeru cilju zamjene liberalnog establišmenta konzervativnim. Još je,  1973. godine, Weyrich upozorio: "Razlikujemo se od prethodnih generacija konzervativaca. Više ne radimo na očuvanju statusa quo. Mi smo radikali koji nastoje srušiti postojeću strukturu moći u zemlji." Kako se požalio kolegama članovima Vijeća za nacionalnu politiku (CNP): "Proveo sam 30 godina života radeći u Washingtonu, polazeći od pretpostavke da će stvari krenuti nabolje ako samo dovedemo naše ljude na vodeće položaje... A ipak, od njih dobivamo iste politike kakve smo dobivali i od njihovih prethodnika – republikanaca povezanih sa Rockefellerom." Među one koje je smatrao izdajnicima svog fanatičnog oblika konzervativizma, Weyrich je ubrajao Nixona, Kissingera, Rockefellera i William F. Buckleyja.

Lee Atwater, partner u "Black, Manafort and Stone", objasnio je da je želio postati republikanac, jer je bio protivnik establišmenta. "Već 150 godina establišment je uvijek bio poslovni svijet. Roosevelt je došao i uspostavio drugi establišment – ​​državni aparat. Dakle, po prvi put imamo dva establišmenta", rekao je Atwater. "Godine 1980. uspjeli smo definirati establišment – ​​u onom smislu u kojem je on loš – kao državni aparat, a ne kao krupni kapital. Demokrati su 1984. godine, kao i 1982., pokušali definirati establišment kao krupni kapital i korporacije..." 

U ožujku 2016. godine je Trump angažirao Paula Manaforta, jednog od pionira tzv. "južnjačke strategije". Iako su mnogi Trumpovi savjetnici u kampanji bili veterani republikanskih izbornih utrka (i ranije radili za Bob Dolea, Richard Helmsa, a najčešće za George H. W. Busha i George W. Busha), mnogi od njegovih prvotnih odabira nisu dolazili iz redova tradicionalnih konzultanata unutar Republikanske stranke. "The New York Times" izvijestio je da su mnogi stručnjaci za politiku "razbijali glavu pokušavajući shvatiti koga je odabrao". U Trumpovoj kampanji mogle su se razaznati tri zasebne faze vodstva: ona pod Coreyjem Lewandowskim; ona pod Paulom Manafortom; i naposljetku ona pod Steveom Bannonom. Lewandowski, čiji je moto glasio "Pustite Trumpa neka bude Trump", došao je iz organizacije "Americans for Prosperity", koju su osnovala braća Koch; isto vrijedi i za niz drugih suradnika iz rane faze kampanje. Druga faza Trumpove kampanje označila je pomak od netradicionalnih prema etabliranijim konzultantima, dolaskom Manaforta, a koji je kasnije postao središnja figura istraga o ruskoj povezanosti sa Trumpovom kampanjom. Robert P. Jones, u kolovozu 2016. godine, piše za časopis "The Atlantic", osvrćući se na razdoblje u kojem je Manafort vodio kampanju:

"Trump je stekao reputaciju osobe koja ne djeluje strateški; doista, često ga vode njegove vlastite, nepromišljene reakcije na uvrede ili impulzivne objave na Twitteru u kasnim noćnim satima. No, osobito tijekom posljednja dva mjeseca, Trumpova kampanja djeluje manje kao stihijski pothvat, a više kao promišljen i svjestan pokušaj oživljavanja tih odbačenih taktika Republikanske stranke, prilagođenih trenutnim okolnostima." 

Paul Manafort

Manaforta je Trumpu preporučio njihov zajednički prijatelj Roger Stone. Prema Stoneovim riječima: izbor Trumpa je "ostvarenje sna koji sam sanjao još od 1988. godine. Uvijek sam smatrao da Donald Trump ima potrebnu veličinu, hrabrost i muda postati predsjednik Sjedinjenih Američkih Država." Dodaje: "Bio sam poput džokeja koji traži konja. Ne možeš pobijediti u utrci ako nemaš konja. A on je, po mom mišljenju, prvoklasan politički primjerak." 

Prema Mark Amesu: tajna Trumpove izborne strategije ležala je u njegovom savezu sa Roger Stoneom, čija je specijalnost bila  pretvaranje antiestablišmentske politike u oružje, koje služi kampanjama etabliranih republikanskih političara. Kako objašnjava Stone: "Trump je sada u prvi plan stavio pitanja u koja i sam vjerujem. Riječ je o antielitizmu – fenomenu koji je prvi prepoznao Richard Nixon, na kojem je gradio Ronald Reagan, a sada to čini i Donald Trump." Prema riječima Jane Mayer:

"Roger je "insajder" par excellence, zbog čega iznimno vješto pronalazi načine kako nekoga "upakirati" i predstaviti javnosti kao autsajdera. Postoji stvarno nezadovoljstvo zbog gubitka radnih mjesta, globalizacije, te činjenice da ljudi gube svoj društveni status i prihode. Na ta pitanja nude se razni odgovori, no oni koje on nudi uglavnom su odgovori koji idu u prilog milijarderima... Ne postoji nikakav narodni pokret koji bi zahtijevao ukidanje ovlasti Agencije za zaštitu okoliša (EPA) zato da bi ljudi dobili zagađenu vodu i zrak. Jedini kojima je do toga doista stalo jesu industrije koje zagađuju okoliš." 

Kako objašnjava Jane Mayer: "Roger Stone je došao na vlast sa Nixonom, a Nixon je, naravno, imao svoju 'južnjačku strategiju' – strategiju koja se svodila na iskorištavanje rasnih ogorčenosti kod ljudi (a u slučaju Trumpa, ogorčenosti prema imigrantima), uz poticanje mržnje koja bi ih okrenula protiv vlade i takozvanih elita koje njome upravljaju." Mayer pojašnjava kako Stone "iznimno dobro razumije bijes. To je jedna od stvari u koje se najbolje razumije. Riječ je o bijesnim bijelim glasačima iz radničke klase čije se ogorčenosti iskorištavaju kako bi se progurao program koji ide u prilog nekim od najbogatijih ljudi u zemlji. To zasigurno nisu ljudi koji mare za interese 'malog čovjeka'. No, oni itekako znaju kako manipulirati interesima tog 'malog čovjeka'." 

"Gledajte, ja sam pravi brend kada je riječ o prljavim trikovima", hvalio se Stone. U članku iz 2007. godine, objavljenom u časopisu "Weekly Standard", čiji je autor Matt Labash, Stone je opisan kao "gospodar nepodopština" i "hvalisavi crni princ republikanskog nemorala". Prema Stoneovim riječima: "Oni koji govore da nemam dušu ili načela – to su gubitnici. Ogorčeni gubitnici. Sve što sam učinio, sve za što sam radio, bilo je usmjereno na promicanje ideja i političke filozofije za koje želim da prevladaju u vlasti." Također je dodao: "Da, živim prilično makijavelističkim životom. Skeptik sam. Sklon sam vjerovati u najgore kod ljudi, jer razumijem ljudsku prirodu. Ljudska se priroda nikada nije promijenila. Zato jedno od 'Stoneovih pravila' glasi: 'mržnja je snažniji motivator od ljubavi'. A to je zato što uistinu jest tako." 

Stone je bio prisiljen podnijeti ostavku u predsjedničkoj kampanji Bob Dolea 1996. godine, nakon što je list "National Enquirer" otkrio da su on i njegova supruga objavljivali oglase u potrazi za partnerima za razmjenu partnera (tzv. "swinging"). Stone je kasnije radio u kampanjama George H. W. Busha i George W. Busha. Uvidjevši da je kandidatura ispred Reformističke stranke stajala George H. W. Busha drugog mandata 1992. godine, a želeći osigurati izbor George W. Busha, Stone je 2000. godine orkestrirao raspad Reformističke stranke. Nagovorio je svog prijatelja Donalda Trumpa neka se kandidira protiv Pat Buchanana (koji je prijetio oduzimanjem glasova George W. Bushu), a zatim neka se povuče iz utrke i napadne Buchananovu Reformističku stranku, nazvavši je "leglom" Hitlerovih obožavatelja i rasista.

Godine 2000. je Stone odigrao ključnu ulogu u organiziranju tzv. "nereda Brooks Brothers", ispred centra za ponovno prebrojavanje glasova u Miamiju. Taj je događaj pomogao u prekidu ponovnog prebrojavanja glasova na Floridi i osigurao pobjedu George W. Busha nad Al Goreom. Tijekom kampanje George W. Busha, 2004. godine, Stone je navodno nagovorio Al Sharptona neka se uključi u predsjedničku utrku kao svojevrsno oruđe za slabljenje njegova suparnika Al Gorea, usmjerivši pritom Sharptonovu retoriku o rasnim pitanjima protiv Howard Deana. Sharpton je isto bio član masonske lože "Prince Hall". 

Godine 2007., Stone, poznat po svom ekstravagantnom stilu, dao je na leđima istetovirati lice Richarda Nixona. Stoneov ured na Floridi opisivan je kao "Hall of Nixonia", ispunjena uokvirenim slikama, plakatima i pismima vezanim uz Nixona. Iznimke su plakat striptizete i fotografija gdje on stoji pokraj bazena sa porno-zvijezdom Ninom Hartley. Stone je također fotografiran na njujorškoj Povorci ponosa 2010. godine. Bio je bez majice, a u desnom mu se uhu nalazio jezik žene koja je bila u toplesu. U komentaru, koji se zasigurno odnosio i na njega samoga, Stone je izjavio: "Roy [Cohn] nije bio gej. Bio je muškarac koji je volio imati spolne odnose sa muškarcima. Gejevi su bili slabi, feminizirani." 

Kako je objasnio Jeffrey Toobin: "U mnogim pogledima, Roger Stone je stvorio Donalda Trumpa kao političku figuru. Nema sumnje da su ton, nastup i profil Trumpove kandidature bili čisti proizvod Rogera Stonea." Prema riječima Stoneova štićenika, Michael Caputa, koji je postao Trumpov politički savjetnik: "Rekao bih da je Roger Stone, nakon trideset godina rada za Donalda Trumpa, jedan od glavnih utjecaja na njega, možda čak i onaj glavni." Prema Manafortu: "Rogerov odnos sa Trumpom toliko je isprepleten da je teško razlučiti što pripada Rogeru, a što Donaldu. Iako bi to nedvojbeno bilo Trumpovo predsjedništvo, smatram da na njega utječe Stoneova filozofija." 

Ed Rollins, suradnik Lee Atwatera, izjavio je: "Roger je uvijek bio običan štakor". Rollins je supredsjedatelj organizacije "Great America PAC", koja podupire Donalda Trumpa. Osnovao ju je, 2016. godine, Eric Beach, zagovornik pokreta "Tea Party" i politički strateg koji je sudjelovao u predsjedničkim kampanjama Newt Gingricha, Rudy Giulianija i Rand Paula. Rollins je bio politički komentator na CNN-u prije nego što je, 2011. godine, prešao na Fox. Komentatorica "Fox News", Tomi Lahren, koju su podrugljivo nazivali "White Power Barbie", pridružila se organizaciji u svibnju 2017. godine kao viša savjetnica. Lahren je počela raditi u sektoru komunikacija pri ogranku organizacije "Great America PAC" – "Great America Alliance" – kojom predsjedaju Gingrich i Giuliani.

Teoretičar kulturnog marksizma, William Lind, koji je sa Paul Weyrichom osnovao zakladu "Free Congress Foundation", u društvu Donalda Trumpa

Kako je Jared Taylor, iz redova "alt-right", primijetio u publikaciji "American Renaissance": "Samuel T. Francis bio bi vrlo zadovoljan kada bi vidio kako se Republikanska stranka i konzervativni establišment ismijavaju i uništavaju." Osvrćući se na Trumpovo obraćanje rasistima, Taylor je rekao kako bi Francis "rekao da Trump čini upravo ono što je on savjetovao Patricku Buchananu neka učini." Buchanan je podržao kandidaturu Donalda Trumpa, koji je u utrku ušao zastupajući mnoga od onih stajališta koja je Buchanan zagovarao 20 godina ranije. Prema riječima Greg Muellera, koji je Buchananu služio kao direktor komunikacija tijekom kampanja 1992. i 1996. godine i koji mu je ostao blizak prijatelj, Buchanan je bio "pionir vizije na kojoj je Trump temeljio svoju kandidaturu i na kojoj je pobijedio." 

Sve ideje koje su u Trumpovoj kampanji djelovale izvorno, objasnio je Tim Alberta za "Politico", mogle su se pripisati Pat Buchananu, "od prikazivanja političke klase kao nesposobnih marioneta i označavanja jedne rastuće velesile kao gospodarske prijetnje (iako je tada to bio Japan, a ne Kina), pa sve do pozivanja građana neka ’vrate’ zemlju čiju sudbinu više nisu određivali. "Pitchfork Pat", kako su ga zvali, čak je upotrijebio frazu koja je spajala dva Trumpova prepoznatljiva slogana: "Make America First Again"." "Bio sam oduševljen, presretan što je Trump preuzeo upravo ona pitanja na kojima sam ja izazvao Busha", ispričao je Buchanan Alberti. "A onda on još uzme i moj slogan? Bolje od ovoga ne može.". "Ideje su zaživjele", rekao je Buchanan, prasnuvši u glasan smijeh. "Ali, ja nisam." 

Prema Paul Rosenbergu za "Salon": "Korporativni mediji nisu uspjeli pronaći jasnu logiku u djelovanju Donalda Trumpa. Jedna od stvari koju su istaknuli jest da on nije ideološki opredijeljen, ili da je barem u sukobu sa 'pravim konzervativcima'." Suosnivač platforme "Talk To Action", Bruce Wilson, ukazao je na sličnosti između Trumpovih izjava i paleokonzervativnih ideja; osobito onih iznesenih u knjizi "The Next Conservatism" (2009.), autora Paul Weyricha i William Linda, koji je primjerak knjige uručio Trumpu.

Upravo je William Lind razotkrio izvor Trumpove retorike kada mu je poklonio primjerak knjige "The Next Conservatism" (2009.), koju je napisao zajedno sa Paul Weyrichom, a koja sadrži opsežnu raspravu o Lindovoj teoriji zavjere o "kulturnom marksizmu" i "političkoj korektnosti". Kako navodi Moira Weigel: "Tijekom svoje nepredvidive kampanje, Trump je neprestano napadao političku korektnost, okrivljujući je za nevjerojatno širok spektar problema i koristio je taj izraz da bi odbacio svaku, baš svaku kritiku." Tvrdio je da Obama i Hillary dopuštaju da se problemi u Americi gomilaju i pogoršavaju, jer su previše privrženi političkoj korektnosti. Time se sugerira da su za rješavanje problema u zemlji potrebni pragmatični potezi, koji su u suprotnosti sa prevladavajućim stavovima javnosti. "Mislim da je veliki problem ove zemlje politička korektnost", odgovorio je Trump, popraćen pljeskom publike. "Toliko me ljudi napada i kritizira da, iskreno govoreći, nemam vremena za potpunu političku korektnost. A da budem posve iskren, ni ova zemlja za to nema vremena." 

Knjiga "The Next Conservatism" predlaže novi mehanizam za borbu protiv terorizma unutar zemlje, koji bi uključivao mobilizaciju ljudstva iz lokalnih protuvladinih milicija i te bi skupine onda "mogle odgovarati šerifima okruga". Takvi savezi na razini okruga već su pokrenuti pod okriljem nacionalne udruge šerifa, nazvane "Constitutional Sheriffs and Peace Officers Association" (CSPOA); do kraja 2016. godine, vodeći članovi Trumpova izbornog stožera i njegovi zastupnici uspostavili su kontakt sa vodstvom te organizacije. U članku koji je objavio "Intelligence Report" organizacije "Southern Poverty Law Center", navodi se da je "stvarni korijen pokreta za 'nadmoć okruga' ("county supremacy"), koji je CSPOA izričito prihvatila, koncept 'Posse Comitatus'." 

Tijekom posljednjih tjedana predsjedničke kampanje iz 2016. godine, desetak visokih savjetnika i zastupnika Trumpove kampanje gostovali su u relativno nepoznatoj radijskoj emisiji krajnje desne orijentacije, "Liberty Roundtable". U toj se emisiji često pojavljujivao suosnivač i trenutačni vođa organizacije CSPOA, Richard Mack, te je voditelj emisije, Sam Bushman, i sam bio član upravnog odbora CSPOA-e. Mack je bio i član upravnog odbora organizacije "Oath Keepers", patriotske skupine krajnje desnice poznate po svom kontroverznom prisustvu tijekom nemira u Fergusonu (što je bilo potaknuto zbog policijske brutalnosti i rasnih nejednakosti), uz podršku Cliven Bundyju tijekom njegova sukoba sa federalnom vladom.

Prema mišljenju William Linda, koji se u tome slaže sa Samuelom T. Francisom: konzervativci su "okrenuli leđa svom prirodnom biračkom tijelu: radničkoj klasi, koju većinom čine bijelci." Dr. James Scaminaci, bivši obavještajni analitičar američke vojske, tvrdi da su Trumpovi politički ciljevi zapravo proširenje Lindova koncepta "ratovanja četvrte generacije" (4GW). Kako objašnjava Bruce Wilson, knjiga Linda i Weyricha "djeluje kao da je posebno naručena da bi poslužila kao strateški predložak za Trumpovu predsjedničku kampanju." Wilson to sažima na sljedeći način:

"Oni oštro kritiziraju deindustrijalizaciju Amerike, te se protive globalizaciji i neoliberalnim politikama slobodne trgovine. Financijske makinacije Wall Streeta smatraju parazitskima i štetnima za ekonomsku dobrobit prosječnih Amerikanaca. I skloni su teorijama zavjere u kojima tajne elite, obično židovske, planiraju vladati ili osvojiti svijet i porobiti čovječanstvo." 

Lew Rockwell napisao je da se Trumpov "fenomen" može pripisati onome što je Samuel T. Francis nazvao "srednjoameričkim radikalima" (MAR). Nisu zabrinuti zbog konvencionalnih konzervativnih stavova o ekonomiji, poput regulacije i slobodne trgovine, te smanjenja socijalnih programa. Ali, nezadovoljni su "establišmentom", ili onim što je Francis nazvao u "Od kućanstva do nacije" za časopis "Chronicles": "Vladajuća klasa pokazala se nesposobnom iskorijeniti društvene, kulturne i nacionalne identitete i lojalnost srednjoameričkog proletarijata, a srednjoamerikanci su se sve više otuđivali od političke ljevice i njezina prihvaćanja antinacionalnih politika, kontrakulturnih manira i morala."

Rush Limbaugh

U siječnju 2016. godine je Rush Limbaugh rekao svojim radijskim slušateljima (kojih je u prosjeku oko 13 milijuna tjedno) kako  Trumpovi pristaše ne doživljavaju Trumpa kao dio establišmenta, već da ih pokreće gnjev usmjeren prema onome što je on nazvao "središtem republikanskog establišmenta" u Washingtonu. Pozivajući se na utjecajan članak Michael Brendan Doughertyja, "Kako je nepoznati savjetnik Pata Buchanana 1996. predvidio burnu Trumpovu kampanju", Limbaugh je rekao: "Želim da ovo dobro poslušate", nakon čega je pročitao ulomak iz članka, vezano uz Francisa. "Zanimljivo je koliko je točno predvidio Trumpa." Ipak, Limbaugh je napomenuo da je Francis "kasnije u životu stekao reputaciju zagovornika bjelačke nadmoći", reputaciju za koju je Limbaugh smatrao da je nezaslužena. Limbaugh je citirao Francisa, čiji je izričaj podsjećao na jezik kakav se inače očekuje od osoba poput Alexa Jonesa:

"Prije ili kasnije – dok globalističke elite pokušavaju uvući zemlju u sukobe i globalne obveze, dok nadziru gospodarsku 'pastoralizaciju' Sjedinjenih Država, upravljaju delegitimizacijom naše vlastite kulture i razvlaštenjem našeg naroda, te zanemaruju ili umanjuju naše nacionalne interese i nacionalni suverenitet – nacionalistička reakcija postaje gotovo neizbježna, a kada do nje dođe, vjerojatno će poprimiti populistički oblik." 

Keegan Hankes iz organizacije "Southern Poverty Law Center" je pratio reakcije koje su uslijedile nakon Limbaughovih komentara. Ulomak koji je Limbaugh spomenuo nadovezivao se na analizu Doughertyja, objavljenu u časopisu "The Week", gdje se tvrdilo kako je Francis točno opisao porast Trumpove popularnosti. Dan kasnije, časopis "National Review" je osudio  Trumpa, što je naišlo na odobravanje ekstremne desnice; oni su to protumačili kao potvrdu da je Trump kandidat koji se suprotstavlja konvencionalnom konzervativnom establišmentu. Nekoliko dana kasnije, nakon što se pojavio članak u "National Reviewu", Hannibal Bateman (pišući za časopis "Radix Journal", Richarda B. Spencera) je izjavio: "Lišavanje utjecaja desnice iz kruga oko Washingtona trenutak je koji treba proslaviti i iskoristiti... Kontrolirana gramatička tiranija koju su provodili nad mišljenjem desnice bliži se kraju. Umjesto da njihove osmrtnice završimo točkom, učinimo to uskličnikom!" Brad Griffin, jedan od vođa organizacije "League of the South" i autor bloga "Occidental Dissent" koji promiče bjelačku nadmoć, istoga je dana napisao: "Sam Francis bio je u pravu: moramo prestati glumiti da smo ‘pravi konzervativci’ ili da imamo išta zajedničko sa tim klaunovima sa leptir-mašnama i niskom razinom testosterona. Ne podržavamo ‘konzervativnu agendu’ kakvu artikulira "National Review". Mi smo populisti i nacionalisti, što znači da smo ‘vezani’ uz dobrobit vlastitog naroda te zaštitu i promicanje njegovih interesa, a ne uz neku apstraktnu ideologiju." Korisnik "Lord Tinsdale", vrlo aktivan na forumu "Stormfront", kritizirao je Limbaugha, jer ovaj nije prepoznao središnju ulogu rase u argumentaciji Sama Francisa. "Kada bi barem ‘El Rushbo’ još priznao da je u srži ovog nacionalističkog i populističkog pokreta – rasijalizam", napisao je. "Daj, Limbaugh, pokaži da imaš prava muda, hoćeš li?"

Populizam nacionalne države

"Trumpov politički program bio je čvrsto definiran mnogo prije nego što se Steve Bannon pridružio kampanji", rekao je Roger Stone voditelju Foxa, Tuckeru Carlsonu. "Čini se da je Stephen Miller pomogao predsjedniku da ga artikulira. No, taj program je Trumpov, a poriv za pobjedom dolazi od Trumpa. Ta populistička kampanja u potpunosti je djelo Donalda Trumpa. Nazivati ​​nekoga ’glavnim strategom’ u ovom je slučaju, u najboljem smislu, pogrešan opis", izjavio je Stone. Kada je Paul Manafort, u kolovozu 2016. godine, odstupio s dužnosti voditelja Trumpove kampanje (uslijed novinarskih istraživanja o njegovim vezama sa Dmitrom Firtašem i proruskom ukrajinskom vladom Viktora Janukoviča), na njegovo je mjesto, uz Kellyanne Conway, imenovan Steve Bannon. Bannonovo imenovanje označilo je treću i završnu fazu Trumpove kampanje. Bannonov pristup političkom izvještavanju, koji je CBS News opisao kao "sklonost prihvaćanju rubnih uvjerenja", bio je u suprotnosti sa dotadašnjim nastojanjima Manaforta surađivati sa etabliranim konzultantima.

Bannonova strategija predstavljala je alternativu kompromisu, koji je predložila Republikanska stranka 2012. godine, nakon što je Barack Obama pobijedio Mitt Romneyja i osvojio drugi predsjednički mandat. Reince Priebus, tadašnji predsjednik Republikanskog nacionalnog odbora, naručio je analizu (u Washingtonu je to poznato kao "autopsija") koja je republikancima savjetovala neka privuku rastuće latinoameričko biračko tijelo zalaganjem za sveobuhvatnu imigracijsku reformu. Bannon se oštro protivio takvoj procjeni. Zaintrigirao ga je članak Sean Trendea, višeg izbornog analitičara portala "RealClearPolitics", pod naslovom "Slučaj nestalih bijelih glasača". Trende je utvrdio da Obamina pobjeda nije bila toliko posljedica činjenice što 6.6 milijuna bijelih glasača, koji su sudjelovali na izborima 2008. godine, ali nisu izašli na izbore 2012. godine – iako nisu podržavali Obamu, istovremeno su se osjećali otuđenima zbog Romneyjeva elitizma.

U siječnju 2013. godine je Bannon pozvao tadašnjeg senatora Jeffa Sessionsa iz Alabame (kasnije Trumpov izbor za glavnog državnog odvjetnika) i njegovog glavnog suradnika, paleokonzervativca Stephen Millera, u "Breitbartovu ambasadu" u Washingtonu, kako bi razgovarali o toj temi. Poznato je da je Sessions jednom izjavio kako je smatrao da je Ku Klux Klan "u redu, sve dok nisam saznao da puše travu". Godine 2007. je časopis "National Journal" svrstao Sessionsa na peto mjesto među najkonzervativnijim američkim senatorima, ističući njegovu čvrstu privrženost Republikanskoj stranci po političkim pitanjima. Kao senator, ostao je zapamćen po protivljenju ilegalnoj imigraciji i zalaganju za smanjenje legalne imigracije. Podržavao je ključne zakonodavne inicijative administracije George W. Busha, uključujući pakete poreznih olakšica iz 2001. i 2003. godine, rat u Iraku, kao i prijedlog ustavnog amandmana kojim bi se zabranili istospolni brakovi. Sa druge strane, protivio se uspostavi Programa za sanaciju problematične imovine (TARP), zakonu o poticajima iz 2009. godine, te Zakonu o zaštiti pacijenata i pristupačnoj zdravstvenoj skrbi.

Miller je odrastao u židovskoj obitelji liberalnih nazora. Diplomirao je 2007. godine na Sveučilištu Duke, gdje je obnašao dužnost predsjednika ogranka organizacije "Studenti za akademsku slobodu", a koju je osnovao David Horowitz; također je za studentske je novine pisao konzervativne kolumne. Tijekom studija na Dukeu, Miller i "Duke Conservative Union" su pomogli svom članu, Richard B. Spenceru, u prikupljanju sredstava i promidžbi debate o imigracijskoj politici, održane u ožujku 2007. godine. U debati su sudjelovali Peter Laufer, profesor na Sveučilištu u Oregonu i zagovornik otvorenih granica; novinar Peter Brimelow, osnivač portala VDARE, također uz William Regneryja i Jared Taylora, član kluba "H.L. Mencken". 

Miller i Sessions razvili su koncept koji Miller naziva "populizmom nacionalne države" kao odgovor na globalizaciju i imigraciju; taj će koncept kasnije snažno utjecati na kampanju Donalda Trumpa 2016. godine. "Ne bismo mogli stići ondje gdje smo danas sa ovim pokretom da on nema težište koje je intelektualno koherentno", rekao je Steve Bannon. "A smatram da je veliki dio toga odradilo osoblje senatora Sessionsa, pri čemu je Stephen Miller bio na samom čelu tog procesa." Prema riječima Tuckera Carlsona, "Miller osigurava intelektualnu arhitekturu za pobunu protiv Republikanske stranke". Carlson je prihvatio Millerovu i Sessionsovu ideologiju i opisao je kao "nacionalističku". Na pitanje identificira li se i on sam kao nacionalist, Carlson je odgovorio: "Naravno."  Carlsonov portal "The Daily Caller" objavljivao je članke o imigraciji i trgovini, u kojima su Sessions i njegov program prikazivani u pozitivnom svjetlu.

Carlson je, 2010. godine, osnovao "The Daily Caller" sa Neil Patelom, bivšim savjetnikom nekadašnjeg potpredsjednika Dick Cheneyja i članom organizacije CNP. Prije toga, Patel je obnašao dužnost zamjenika Scooter Libbyja. U listopadu 2005. godine, Libby je napustio svoje dužnosti u administraciji George W. Busha, nakon što ga je savezna velika porota optužila po pet točaka u sklopu istrage o curenju informacija o tajnom identitetu agentice CIA, Valerie Plame Wilson. Kasnije je proglašen krivim po četiri točke optužnice, čime je postao najviše rangirani dužnosnik Bijele kuće osuđen u nekom vladinom skandalu još od Johna Poindextera, savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Ronalda Reagana u vrijeme afere Iran-Contra. Predsjednik Donald Trump u potpunosti je pomilovao Libbyja 13. travnja 2018. godine.

Carlson je ideju za "The Daily Caller" prvi put iznio 2009. godine na konferenciji CPAC. Kasnije te godine, on i Patel službeno su najavili pokretanje medija na skupu zaklade "Heritage Foundation". Organizacija "The Daily Caller News Foundation" prima financijska sredstva od braće Koch, kao i od zaklade "Bradley Foundation". U izvještaju organizacije "Southern Poverty Law Center", iz 2017. godine, navodi se da "The Daily Caller" "ima problem sa bijelim nacionalizmom". U izvještaju stoji: "The Daily Caller" ne samo da je objavljivao radove bijelih nacionalista, već su neki od njegovih autora redovito nastojali prikazati pokret "alt-right" u boljem svjetlu, dok je jedan od urednika povezan sa ključnim osobama tog pokreta. Dvojica suradnika "The Daily Caller", uključujući jednog višeg istraživačkog novinara, nedavno su najavljeni kao govornici na nadolazećoj konferenciji bijelih nacionalista – "H.L. Mencken Club" – koju organizira Paul Gottfried, svojevrsni kum pokreta alternativne desnice".

U studenom 2011. godine je Carlson, u svom domu, u sjeverozapadnom dijelu Washingtona, organizirao predstavljanje knjige Jack Abramoffa, "Kazna na Kapitolu: Gorka istina o korupciji u Washingtonu iz pera najozloglašenijeg američkog lobista". Carlson je večer otvorio osobnim osvrtom na ono što je Abramoff proživio, nakon što je proveo tri i pol godine u zatvoru u Marylandu zbog optužbi za prevaru putem pošte, urotu i utaju poreza. "Dižem čašu za Jacka Abramoffa i ponosan sam na to", rekao je Carlson.

Sessions je dijelio Bannonovo uvjerenje da bi Republikanska stranka trebala staviti naglasak na smanjenje imigracije, sigurnost granica i očuvanje radnih mjesta za pripadnike radničke klase putem trgovinske politike, umjesto što se dodvorava latinoameričkim biračima putem prijedloga zakona koji je on smatrao "amnestijom". Kako je Sessions šest mjeseci kasnije napisao u memorandumu svojim republikanskim kolegama: "Ovaj skroman i iskren populizam – za razliku od jeftine demagogije administracije – otvorio bi uši milijunima ljudi koji su okrenuli leđa našoj stranci." Bannon je predložio Sessionsu neka se kandidira za predsjednika kao svojevrsni "anti-kandidat" da bi osigurao nominaciju Republikanske stranke, pri čemu bi imigraciju postavio kao drugi prioritet, odmah iza trgovinske politike. Prema Bannonovim riječima: "Radnička klasa, a posebno niža srednja klasa, shvaća nešto posve očito – a to je da su oni, u biti, financirali uspon Kine." Međutim, budući je Sessions odbio, "do kraja večeri bilo je prilično jasno", prisjetio se Bannon, "kako će to morati učiniti netko drugi." 

Dva mjeseca kasnije, 15. ožujka 2013. godine, Bannon je prisustvovao konferenciji CPAC u Washingtonu, gdje je slušao Trumpa kako govori o kineskoj gospodarskoj nadmoći, 11 milijuna "ilegalaca" i propadanju američkog proizvodnog sektora. Do 2014. godine je Miller izrazio nadu da će se Trump kandidirati za predsjednika. U trenutku kada je Trump, u lipnju 2015. godine, objavio svoju kandidaturu, Sessions ga je već podržavao. U e-poruci, koju je 30. kolovoza 2015. godine, poslao svojoj bivšoj suradnici iz filmske industrije, Juliji Jones, Bannon je objasnio: iako su republikanski kandidati poput Ted Cruza, Bobby Jindala, Ben Carsona i Carly Fiorine "svi redom sjajni", Trump bolji izbor jer je on "nacionalist koji prihvaća plan senatora Sessionsa" o imigraciji. Miller je tijekom cijele kampanje bio glavni pisac Trumpovih govora; napisao je i govor koji je Trump održao na Nacionalnoj konvenciji Republikanske stranke 2016. godine. Jim Newell, iz časopisa "Slate", opisao je Millerov stil pisanja govora kao "sažete, učinkovite rafale hiperboličnog užasa usmjerene protiv elita sa obala, imigranata, velikih korporacija, stranih država, multikulturalizma i drugih zlokobnih interesa koji su se urotili da bi izbrisali bijelce iz radničke klase." 

Bannon se prisjeća kako je, nakon preuzimanja kampanje, rekao Trumpu: "Sve dok se držiš te poruke" (misleći pritom na vrstu antiimigrantskog populizma, koji su osmislili on, Jeff Sessions i Stephen Miller) "imaš sto posto šanse za pobjedu." Trump je u jednoj izjavi naveo da je Miller imao "središnju i vrlo značajnu ulogu" u kampanji. "On je duboko predan programu 'America First', te razumije politike i poteze potrebne za provedbu tog programa." U studenom 2016. godine je Trump nominirao Sessionsa za glavnog državnog odvjetnika. Miller, koji se Trumpovu timu pridružio u siječnju 2016. godine, preuzeo je dužnost višeg savjetnika za politiku. Miller je, zajedno sa Bannonom, sudjelovao u izradi Izvršne uredbe 13769, kojom se ograničavaju putovanja u SAD i useljavanje u SAD za osobe iz 7 zemalja, također gdje se na 120 dana obustavlja Program prihvata izbjeglica u Sjedinjene Države (USRAP), te se na neodređeno vrijeme obustavlja ulazak Sirijaca u Sjedinjene Države.