Treći hram (10. dio)

Post-Fact 

Aleksandr Dugin je izjavio: "Istina je stvar vjerovanja... činjenice ne postoje". Tijekom intervjua u emisiji "Meet the Press", 22. siječnja 2017. godine, savjetnica Donalda Trumpa, Kellyanne Conway, upotrijebila je izraz "alternativne činjenice" da bi obranila neistinitu izjavu glasnogovornika Bijele kuće Seana Spicera o broju posjetitelja na prilično mlakoj inauguraciji Donalda Trumpa. Takva zaobilazna logika i širenje "lažnih vijesti" potaknuli su Oxford Dictionaries proglasiti riječ "Post-truth" za riječ 2016. godine. Ovaj neologizam se opisuje kao pojam koji se "odnosi na okolnosti u kojima objektivne činjenice imaju manji utjecaj na oblikovanje javnog mnijenja od pozivanja na emocije ili osobna uvjerenja". Ovakvo stanje namjeravana je posljedica mračnih, milenijskih ambicija manijakalnih mistika, poput Aleksandra Dugina, i provodi se putem ruskog kibernetičkog ratovanja uz cilj stvaranja razdora i konfuzije u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako objašnjava Paul Ratner u članku za "Big Think":

"Nije riječ o tome da je Dugin osobno odgovoran za hakerske napade koji se trenutačno tumače kao Putinova osobna osveta protiv Clintonove. No, Duginova utjecajna filozofija vrlo se dobro poklapa sa onim što se, čini se, dogodilo i pruža zapanjujući uvid u ovaj, kao i u buduće, sukobe sa Rusijom." 

Prema riječima Vladislava Surkova, dok se Amerikanci zabrinuto pitaju o ruskom uplitanju u izbore 2016. godine, stvar je zapravo mnogo ozbiljnija: "Rusija se poigrava umovima Zapada", piše on. "Oni ne znaju kako se nositi sa vlastitom promijenjenom sviješću". U konačnici, objašnjava Molly K. McKew, ruski informacijski rat se "ne svodi na stvaranje alternativne istine, već na narušavanje naše temeljne sposobnosti uopće razaznati istinu." Kako je primijetio Adrian Chen: "Ruska uporaba propagande, prljavih trikova, curenja informacija i hakerskih napada u vanjskim odnosima funkcionira slično kao farma trolova, samo u većim razmjerima. Cilj je potaknuti ozračje nesigurnosti i paranoje, te produbiti podjele među protivnicima." Prema riječima finske novinarke Jessikke Aro, koja je u ožujku 2016. godine primila Bonnierovu novinarsku nagradu za svoje istraživanje proruskih internetskih trolova: "...jedan od ciljeva informacijskog rata je stvaranje kaosa, ne samo u informacijskoj sferi, već i unutar samog društva." 

Dugin je bio arhitekt ruske operacije utjecaja, koju je Craig Unger okarakterizirao kao "jednu od najvećih obavještajnih operacija u povijesti", tijekom koje je angažirana legija hakera da bi širili "lažne vijesti" na štetu izborne kandidature Hillary Clinton, a u korist njihova agenta, Donalda Trumpa. Prema riječima Scotta Shanea i Marka Mazzettija iz "New York Timesa":

"Rusi su proveli intervenciju od epohalnog značaja, koja će se proučavati još desetljećima. Potaknuti osobnim animozitetom g. Putina, javni i privatni instrumenti ruske moći djelovali su smjelo i vješto kako bi iskoristili strujanja u američkoj politici. Dobro povezani Rusi agresivno su radili na vrbovanju, ili vršenju utjecaja na ljude unutar Trumpove kampanje." 

Dugin je vodeći zagovornik "mrežnog ratovanja", "mrežno-centričnog ratovanja" i "euroazijske mreže" kao dijela svoje geopolitičke strategije usmjerene protiv atlantskog bloka. Duginova "euroazijska mreža" obuhvaća političke vođe, diplomate, znanstvenike, vojne organizacije, obavještajne službe, medije i komunikacijske kanale, međusobno povezane radi provođenja geopolitičke kampanje usmjerene na suzbijanje zapadnog utjecaja i informacija. On također ističe da stvaranje mreže mora biti popraćeno zaokretom prema postmodernizmu, a pod tim (kako se čini) podrazumijeva evoluciju ruske kulture koja bi mogla biti privlačna masama u 21. stoljeću. U izvješću koje je izradilo Zapovjedništvo za specijalne operacije Oružanih snaga SAD-a (USSOCOM), Duginov je prijedlog sažet na sljedeći način: "Kontinuirano odašiljanje poruka putem društvenih mreža ne samo da oblikuje stavove domaće publike i ciljanih skupina u zonama sukoba, već dovodi i do pojave spontanih skupina podrške u inozemstvu – ljudi koji sa oduševljenjem prihvaćaju ruske poruke i pomažu u njihovu širenju, bez izravne kontrole od strane države."

Ruske tehnike informacijskog ratovanja predstavljaju spoj metoda razvijenih još u doba Sovjetskog Saveza. Revitalizirana doktrina, poznata kao "specpropaganda" ("posebna propaganda"), podučava se na Katedri za vojne informacije i strane jezike, pri Vojnom sveučilištu Ministarstva obrane. Dvojica akademika imaju ključnu ulogu u razvoju informacijskog ratovanja u Rusiji: Igor Panarin i Aleksandar Dugin. Igor Panarin ima doktorate iz politologije i psihologije. Član je Vojne akademije znanosti, a trenutno predaje na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova. Bivši je pripadnik KGB-a i blizak suradnik Vladimira Putina. U svom nedavnom djelu, "Tehnologija pobjede", Panarin je hvalio rusku operaciju pripojenja Krima (smatrao je gotovo besprijekornom), te je njezin uspjeh, koji se očitovao u izbjegavanju oružanog sukoba i sprječavanju američkog uplitanja, pripisao osobnom vodstvu i izravnom nadzoru Vladimira Putina.

Panarin i Dugin smatraju da su nedavni politički prevrati – poput "obojenih" revolucija u državama bivšeg Sovjetskog Saveza ili Arapskog proljeća, što se često pripisuje utjecaju društvenih mreža – zapravo posljedica američkog informacijskog ratovanja. Kao odgovor na takve prijetnje, Panarin je istaknuo potrebu za centralno upravljanom kampanjom informacijskog ratovanja koja bi se služila propagandom, obavještajnim radom, analizama, tajnim agentima, manipulacijom medijima i odabranim specijalnim operacijama da bi se utjecalo na mase i političare. Za Dugina, vojne operacije igraju razmjerno sporednu ulogu. Kako objašnjava John B. Dunlop, Dugin zagovara sofisticiran program subverzije, destabilizacije i dezinformiranja, koji predvode ruske specijalne službe.

Teorije Dugina i Panarina postale su temeljem onoga što se naziva "doktrina Gerasimova", a koja je danas ključna u ruskoj obrambenoj strategiji. Pripisuje se generalu Valeriju Gerasimovu, prvom zamjeniku ministra obrane, kojeg je 2012. godine imenovao predsjednik Vladimir Putin. Gerasimov je trenutni načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RF; dok se u ruskoj vojsci Duginova knjiga "Osnove geopolitike" koristi se kao udžbenik za buduće časnike. "Doktrina Gerasimova" objedinjuje vojne, tehnološke, informacijske, diplomatske, gospodarske, kulturne i druge alate, kojima se služi ruska država. Glavna teza generala Gerasimova jest da se suvremeni sukobi znatno razlikuju od paradigme Drugog svjetskog rata, čak i od sukoba iz doba Hladnog rata. Umjesto konvencionalnog ratovanja, djelovanja liberalnih demokracija često dovode do inozemnih intervencija, kaosa, humanitarnih katastrofa i građanskih ratova. Takve aktivnosti mogu prerasti u "tipičan rat" modernog doba, pri čemu se čak i humanitarne operacije treba promatrati kao dio kampanje nekonvencionalnog ratovanja. "Metode sukobljavanja su se promijenile", napisao je, "i sada uključuju široku primjenu političkih, gospodarskih, informacijskih, humanitarnih i drugih nevojnih mjera". Dodao je: "Sve to može biti popraćeno poticanjem lokalnog stanovništva na djelovanje u ulozi "pete kolone", kao i uporabom "prikrivenih" oružanih snaga."

Jedan od ureda "farme trolova" Agencije za internetska istraživanja; Ulica Savuškina 55, Sankt Peterburg 

Farme trolova 

Prema navodima američkih dužnosnika: Putin je od povratka na predsjedničku dužnost, 2012. godine, nastavio ulagati novac i ljudske resurse u hakerske snage svoje zemlje. Ruski računalni napadi postali su agresivniji kako je raslo protivljenje te zemlje prema SAD-u i europskim državama po pitanju vojnih ciljeva: najprije u Ukrajini, a onda i u Siriji. Posljednjih godina su ruski hakeri izveli napade na francusku televizijsku mrežu, njemačkog proizvođača čelika, poljsku burzu, Bijelu kuću, Zastupnički dom SAD-a, američko Ministarstvo vanjskih poslova, The New York Times, uz mnoge druge.

Prema izvješću FBI-a i američkih obavještajnih službi: Rusija je dom najvještijoj zajednici kibernetičkih kriminalaca na svijetu, a Kremlj sa njima održava bliske veze. Sigurnosni stručnjaci navode da ruska mafija predvodi organizirane hakerske skupine. Ruskojezični hakeri zaradili su, na globalnoj razini, procijenjenih oko 4.5 milijardi dolara koristeći razne internetske kriminalne taktike, čime su zaslužni za 36% od ukupno procijenjenih 12.5 milijardi dolara koje su kibernetički kriminalci diljem svijeta zaradili 2011. godine; što stoji u izvješću ruske tvrtke za sigurnosnu analitiku "Group-IB", objavljenom 2012. godine. Još 2001. godine je ruska mafija djelovala u 50 zemalja, uključujući SAD, sa predstavnicima u svakom većem gradu. Većina kriminalnih organizacija u Rusiji zarađuje prodajom kibernetičkih "dobara" na internetskim stranicama kojima upravljaju: ponuda se kreće od mreža zaraženih računala (korištenih za DDoS napade) do trojanskih softvera osmišljenih za napad na određeni cilj.

Sigurnosni stručnjaci ističu da hakerskim skupinama, povezanima sa ruskom mafijom, često upravljaju bivši agenti KGB-a. Oni vrbuju mlade hakere koji se javljaju na internetske oglase za posao računalnih programera; oglase koje bi u Moskvi, Sankt Peterburgu i Murmansku postavile skupine organiziranog kriminala. Prema studiji koju je objavilo Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR), postoji bliska povezanost između ruske vanjske obavještajne službe, vojne obavještajne službe (GRU) i Federalne službe sigurnosti (FSB), te ruskih organiziranih kriminalnih skupina koje djeluju u europskim zemljama. "Ruska država uvelike je kriminalizirana, a prožimanje kriminalnog 'podzemlja' i političkog 'nadzemlja' dovelo je do toga da režim povremeno koristi kriminalce kao instrumente svoje vladavine", navodi se u studiji ECFR-a.

16. veljače 2018. godine, u sklopu istrage koju je vodio posebni savjetnik Robert Mueller, o ruskom utjecaju na američke izbore 2016. godine, podignute su optužnice protiv 13 ruskih državljana i 3 ruske organizacije zbog "urote" sa ciljem nezakonitog utjecaja na američku predsjedničku kampanju. Većina njih radila je za Agenciju za internetska istraživanja, koja ima sjedište u Sankt Peterburgu, u javnosti poznatu kao "Trolovi iz Olgina". U ruskim se medijima često navodi da je ta agencija zamisao Jevgenija Prigožina, oligarha i saveznika Vladimira Putina. Jedan bivši "trol", koji je dao intervju za neovisni ruski medij "Dožd" i predstavio se kao "Maxim" (ili "Max"), izjavio je kako se Agencija za internetska istraživanja sastojala od "ruskog" i "inozemnog" odjela. Ruski odjel, koji su uglavnom činili botovi i trolovi, koristio je lažne profile na društvenim mrežama da bi tijekom američke predsjedničke kampanje (osobito u danima uoči izbora u studenome) preplavio internet pričama koje su išle u prilog Donaldu Trumpu i "lažnim vijestima".

Od jeseni 2014. godine, Adrian Chen, novinar časopisa "The New Yorker", proveo je 6-mjesečno istraživanje o Agenciji za internetska istraživanja. U prosincu 2015. godine je Chen uočio obrazac prema kojem su proruski profili počeli pružati podršku predsjedničkoj kampanji Donalda Trumpa. Isto tako, "The Guardian" je, u studenome 2016. godine, izvijestio da najglasniji internetski zagovornici Trumpa nisu bili američki državljani, već plaćeni ruski propagandisti, čiji se broj procjenjivao na tisuće. "BuzzFeed" i "The Guardian" su proveli zasebna istraživanja, tijekom kojih su otkrili da su tinejdžeri u Velesu (mali grad u Rumunjskoj) zarađivali tisuće dolara mjesečno putem više od 100 internetskih stranica, koje su širile obmanjujuće sadržaje u korist Donalda Trumpa. Tinejdžeri su isprva eksperimentirali sa sadržajem usmjerenim prema "lijevo" (većinom vezano uz Bernie  Sandersa), ali su shvatili kako su izmišljene priče o Donaldu Trumpu popularnije i profitabilnije.

Izvještavanje medija Russia Today o prosvjedima pokreta BLM 

Uz botove su, objašnjava Watts, djelovali i tzv. "mamac-računi" ("honeypot accounts"), tj. profili privlačnih žena ili navodno strastvenih političkih aktivista, koji bi zatim stupali u kontakt i sprijateljivali se sa određenim korisnicima. Ciljali su gotovo svaku skupinu nezadovoljnih Amerikanaca, baveći se pritom temama, kao npr. tvrdnji da američka vojska uvodi vojno stanje tijekom vojne vježbe "Jade Helm"; kontroverzi vezanih uz prosvjede pokreta BLM, ili napetosti tijekom sukoba na ranču Bundy u Oregonu. Navečer 30. srpnja, Russia Today i Sputnik News istovremeno su objavili lažne vijesti o tome da su teroristi zauzeli američku zračnu bazu Incirlik. Najčešće riječi koje su se pojavljivale na profilima korisnika Twittera na engleskom jeziku bile su: Bog, vojska, Trump, obitelj, zemlja, konzervativac, kršćanin, Amerika i Ustav.

Stranica "EndingTheFed.com", popularan izvor lažnih vijesti pokrenut u ožujku 2016. godine, bila je pod upravom 24-godišnjeg Rumunja, Ovidiu Drobota. Ime stranice preuzeto je iz istoimene knjige Ron Paula, "End The Fed", koja je pri izlasku zauzela šesto mjesto na popisu najprodavanijih knjiga prema "New York Timesu". Knjiga zagovara ukidanje Sustava federalnih rezervi SAD-a, što je tema koja je među autorima "teorija zavjere" popularna još otkako ju je prvi put obradio Eustace Mullins. Web-stranica "EndingThe Fed" zabilježila je oko 3.4 milijuna pregleda tijekom 30 dana, u studenom 2016. godine. Također je bila izvor lažne vijesti iz kolovoza 2016. godine, kada se netočno tvrdilo da je TV-kuća Fox News otpustila novinarku Megyn Kelly; čak je priča nakratko bila istaknuta na Facebooku u rubrici "Trending News". Tri mjeseca prije izbora 2016. godine, 4 od 10 najpopularnijih lažnih članaka na Facebooku, koji su se ticali američkih izbora, potjecala su upravo sa stranice "EndingTheFed". Nakon što ga je kontaktirao časopis "Inc.", Drobota je izjavio da je ponosan na utjecaj koji je imao na američke izbore 2016. godine i išao je u korist njegova preferiranog kandidata, Donalda Trumpa.

Neke internetske stranice sa lažnim vijestima koriste metodu oponašanja drugih stranica (tzv. "spoofing"), osmišljeno tako da posjetitelji povjeruju kako se nalaze na pouzdanim izvorima. Poznat primjer je "ABCnews.com.co", koji oponaša "ABCnews.com". Paul Horner, vlasnik te stranice, tvrdio je kako od prometa generiranog oglasima zarađuje 10.000 dolara mjesečno. Horner, inače satiričar, dvaput je uvjerio internet da je on pravi Banksy; također je proširio priču o plaćenim prosvjednicima protiv Trumpa, uz tvrdnju da Yelp tuži seriju "South Park", kao i priču da je podvrgnut prvoj transplantaciji glave na svijetu. Unatoč tome, prema navodima "CBS News", njegove su priče imale "ogroman utjecaj" na američke predsjedničke izbore 2016. godine. Ozbiljno su ih shvatile i dijelile treće strane, poput voditelja Trumpove predsjedničke kampanje, Corey Lewandowskog, Erica Trumpa, ABC Newsa i kanala Fox News. Horner je kasnije izjavio kako mu je namjera bila "učiniti da Trumpovi pristaše ispadnu idioti, jer dijele moje priče". Ali, postigao je suprotan učinak:

"Mislio sam da će provjeriti činjenice, zbog čega bi ispale još gore. Mislim, tako to inače funkcionira: netko objavi nešto što sam napisao, zatim sazna da je riječ o laži i na kraju ispadne idiot. Ali, Trumpovi pristaše – oni jednostavno nastavljaju širiti priču! Nikada ništa ne provjeravaju! A on je sad u Bijeloj kući. Kad pogledam unatrag, mislim da nisam naštetio kampanji, već sam joj pomogao. I zbog toga se osjećam loše." 

Agencija za internetska istraživanja je imala vlastiti "Facebook odjel", čija je zadaća bila suprotstaviti se administratorima te društvene mreže, koji bi brisali brojne lažne račune nakon što bi počeli dobivati ​​na važnosti. Facebook je, u rujnu 2017. godine, priznao da je interna istraga otkrila 470 lažnih Facebook računa i stranica povezanih sa ruskom "tvornicom trolova", koja je tijekom nedavnih američkih predsjedničkih izbora kupila 3300 Facebook oglasa u vrijednosti od oko 100.000 dolara. Facebook je pronašao još 2200 oglasa, vrijednih 50.000 dolara, za koje se činilo kao da potječu iz SAD-a, ali kod kojih je jezik korisničkog sučelja bio postavljen na ruski. Prema jednom izvješću su ti oglasi dosegli između 23 i 70 milijuna korisnika Facebooka, a otkriveni su više od godinu dana nakon što su prvi oglasi objavljeni. Iako oglasi nisu otvoreno podržavali nijednog od kandidata, prema navodima Facebooka: "Činilo se da im je cilj bio pojačati društvene i političke poruke koje izazivaju podjele, i to duž cijelog ideološkog spektra".

Među tim računima bila je i kampanja na društvenim mrežama, "Blacktivist", koja je koristila Facebook i Twitter u (kako se čini) pokušaju raspirivanja rasnih napetosti. Facebook stranica "Blacktivist" je imala 360.000 "lajkova", što je više od službeno potvrđene stranice pokreta BLM, koja je u rujnu 2017. godine imala nešto više od 301.000 "lajka". Stranica je, tijekom 2016. godine, također promovirala najmanje sedam skupova i prosvjeda diljem zemlje. Povezani Twitter račun nalazio se među otprilike 200 računa za koje je Twitter utvrdio da su povezani sa onima koje je otkrio Facebook.

Jenna Abrams, ruski bot koji je djelovao pod korisničkim imenom "@Jenn_Abrams", na internetu je raspravljala o temama poput zastave Konfederacije i nedostataka političke korektnosti. Račun pod imenom Abrams prikupio je više od 70.000 pratitelja tijekom predsjedničkih izbora 2016. godine. Njezine su se objave pojavljivale u novinskim izvještajima raznih medijskih kuća, uključujući CNN, New York Times i Washington Post. Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn je pratio Abrams; kao i njegov sin, Michael Flynn Jr., koji je nekoliko dana prije izbora podijelio objavu sa računa pod ruskom kontrolom.

Desničarski mediji širili su teoriju zavjere o dvojnici Hillary Clinton, također ponovno plasirali staru i lažnu priču o kanadskom gradonačelniku koji muslimanskim imigrantima drži lekcije o integraciji, te su pogrešno tvrdili da je Obama u svom posljednjem govoru pred UN-om poručio Amerikancima da se moraju odreći svoje slobode u korist "nove svjetske vlade". Najzloglasniji primjer poznat je pod nazivom "Pizzagate". Prema riječima dvojice članova Odbora za obavještajne poslove Senata (senatora Marka Warnera i predsjednika odbora Richarda Burra), stotine ruskih trolova bile su 2016. godine plaćene za stvaranje lažnih vijesti o Clintonovima, i koje su potom usmjeravane prema biračima u ključnim, neodlučnim saveznim državama, zato da bi se podržalo izbor Trumpa.

Zbog stila Izbornog kolegija u kojem pobjednik uzima sve - sustav uvelike favorizira manje, konzervativnije države, što je omogućilo Trumpu pobijedu na izborima, unatoč gubitku glasova naroda. Prema saveznoj optužnici američkog posebnog tužitelja Roberta Muellera, visoki službenici koji rade kao ruski trolovi posjetili su SAD pod lažnim izgovorima, 2014. godine, kako bi prikupili obavještajne podatke o nadolazećim izborima; posjetili su nekoliko država, uključujući Michigan, koje bi se mogle pokazati ključnima za ishod. Zapravo, Trump je izgubio na glasovima naroda za oko 3 milijuna glasova, ali je pobijedio na Izbornom kolegiju zbog ukupne razlike od oko 100.000 glasova u tri neodlučne države: Pennsylvaniji, Wisconsinu i Michiganu.

Texas Nationalist Movement

U lipnju 2016. godine, ili otprilike u to vrijeme, isti ruski agenti (prema navodima optužnice) se predstavljaju na internetu kao američki državljani i stupaju u kontakt sa stvarnom osobom iz SAD-a, povezanom sa jednom organizacijom iz Teksasa. Od te su osobe Rusi saznali kako bi svoje aktivnosti trebali usmjeriti na "ljubičaste" (neopredijeljene) savezne države, poput Colorada, Virginije i Floride. Osoba povezana sa teksaškom organizacijom također je obećala ruskim državljanima kako će proslijediti informacije o događajima na Facebooku glasačima pokreta "Tea Party" na Floridi (stoji u optužnici). Jedna od skupina, "Texas Nationalist Movement" (TNM), koji se zalaže za secesiju, odmah je objavio prijavu gdje navodi da "nije imao nikakvih saznanja, niti je na bilo koji način sudjelovao u ruskim nastojanjima da utječu na izbore". Kako je otkrio Casey Michel: u rujnu 2016. godine, Nathan Smith, koji je obnašao dužnost "ministra vanjskih poslova" TNM-a, sudjelovao je na drugoj godišnjoj konferenciji "Dijalog nacija" u Moskvi. Konferenciju je financirao Kremlj i na njoj su sudjelovale zapadne organizacije koje zagovaraju odcjepljenje od svojih matičnih država. Domaćin konferencije bio je ruski "Antiglobalizacijski pokret", koji kao svoje "počasne članove" navodi sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i bivšeg iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada.

Uz Facebook stranice, "Blacktivist", "United Muslims of America", "Army of Jesus", Muellerova optužnica spominje i "Heart of Texas" kao najistaknutiju teksašku secesionističku inicijativu na društvenim mrežama. Sa više od 225.000 pratitelja u ljeto 2017. godine, ta je stranica u jednom trenutku imala više obožavatelja nego što su ih zajedno imale službene stranice Demokratske i Republikanske stranke u Teksasu. Kada je sa stranice "Heart of Texas" upitano TNM bi li sudjelovali u nizu skupova protiv imigranata i Hillary Clinton, koje su planirali održati diljem savezne države u studenome 2016. godine, predsjednik skupine TNM tvrdi da je odgovorio: "Hvala, ali ne hvala."

Zviždači 

10. lipnja 2013. godine, Daniel Ellsberg, poznat po objavljivanju tzv. "Pentagon Papers", objavio je uvodnik u "The Guardianu", gdje je pohvalio postupke Edwarda Snowdena vezane uz otkrivanje strogo povjerljivih programa nadzora koje je provodila NSA. Ellsberg smatra da su SAD pale u "ponor" potpune tiranije, ali je istaknuo kako zahvaljujući Snowdenovim otkrićima, "vidim neočekivanu mogućnost izlaza iz tog ponora". Istog mjeseca, Ellsberg se, zajedno sa brojnim slavnim osobama pojavio u videozapisu gdje su pružili podršku Chelsei Manning. Nju je američka vojska uhitila u Iraku nakon što je navodno dostavila WikiLeaksu "tajnu" snimku na kojoj se vidi kako američki borbeni helikopteri otvaraju vatru i ubijaju Iračane; civile, uz dvojicu novinara agencije "Reuters". Ellsberg je izrazio nadu da će Assange ili predsjednik Obama objaviti snimku; također je pružio snažnu podršku Assangeu i Manningovoj kao "svoja dva nova heroja". 

Lijevo orijentirani novinar i javna ličnost Glenn Greenwald pohvalio je WikiLeaks u časopisu "Salon" zbog "ključnog" rada. Manningovu je opisao kao "zviždačicu koja je djelovala iz najplemenitijih pobuda", kao "nacionalnu heroinu, sličnu Danielu Ellsbergu". S druge strane, bivši ravnatelj CIA-e, John Brennan je izjavio kako se, prateći objave WikiLeaksa tijekom vremena, jasno vidi da su one često bile tempirane tako da se poklope sa određenim događajima ili da ugroze nacionalnu sigurnost. Unatoč tome, Greenwald je članak u "Washington Postu", gdje se tvrdilo da su milijuni Amerikanaca bili obmanuti u masovnoj ruskoj "kampanji dezinformiranja", okarakterizirao kao "sramotno" promicanje "makartističke crne liste". 

Kako je u članku "Biste li drugačije gledali na Snowdena, Greenwalda i Assangea kada bi znali što oni doista misle?", objavljenom u časopisu "The New Republic", sažeo Sean Wilentz: Greenwald "smatra američke liberale – kao i sam američki liberalizam – jednako krivima kao i takozvane konzervativce iz Republikanske stranke za širenje i beskompromisnu obranu brutalnog američkog imperijalizma u inozemstvu, te tiranskog nadzora kod kuće." Unatoč svom liberalnom podrijetlu, Greenwald je isprva gravitirao prema desničarskim internetskim stranicama, npr. "Townhall", gdje je upoznao neke od njihovih pristaša i stekao simpatije prema njima. 1996. godine Greenwald je bio suosnivač odvjetničkog ureda u kojem je zastupao neonacističku organizaciju "National Alliance" i Matthew Halea, vođu organizacije "World Church of the Creator" (skupine koja zagovara nadmoć bijele rase sa sjedištem u Illinoisu), nakon što je Hale potaknuo napadača Benjamina Smitha na krvavi pohod u dvije savezne države. Halea je tužilo nekoliko preživjelih žrtava, među kojima su bila dva pravoslavna židovska tinejdžera i jedan crni svećenik. Greenwald je izjavio: "Smatram da su ljudi koji stoje iza ovih tužbi toliko odvratni i odbojni da mi to samo po sebi pruža motivaciju." Sud je utvrdio kako je Greenwaldovo postupanje bilo neetično, jer je tajno snimao svjedoke koje je pozvao na sud i manipulirao iskazima.

Godine 2005. je Greenwald postupno ugasio svoju odvjetničku praksu i pokrenuo vlastiti blog, "Unclaimed Territory". Godine 2007. je postao stalni kolumnist portala "Salon"; stekao je veliku popularnost na ljevici, i vremenom je dobio pohvale od osoba kao što su Christopher Hayes, Michael Moore i Rachel Maddow, koja ga je nazvala "najneustrašivijim političkim komentatorom američke ljevice." Osim ljevičarskim antiimperijalistima, Greenwaldove kritike američke vanjske politike svidjele su se i izolacionistički nastrojenim paleokonzervativcima. U kolovozu 2007. godine je gostovao u sjedištu "Instituta Cato", u Washingtonu. Nekoliko mjeseci poslije toga, Greenwald je opisao Ron Paula kao "jednako budnog branitelja američkih ustavnih sloboda... kao što je to itko od istaknutih nacionalnih političkih aktera u posljednje vrijeme". Kako bi obranio svoja brojna proturječna povezivanja, Greenwald je napao kritičare nazvavši ih "makartističkim širiteljima neistina, izmišljotina i laži". 

U članku, "Rusija i prijetnja nestvarnosti", objavljenom u časopisu "The Atlantic", Peter Pomerantsev se osvrnuo na Greenwaldovo nekvalitetno novinarstvo i napisao:

"Veze koje povezuju Greenwalda i Kremlj obuhvaćaju više od same zajedničke želje da se osigura sigurnost Edwarda Snowdena. U nekoj mračnoj, ideološkoj šumi, Putin – autoritaran protivnik homoseksualaca – i Greenwald – homoseksualac i ljevičarski libertarijanac – susreću se i pronalaze zajednički jezik. A kako se konsenzus oko politike utemeljene na stvarnosti raspada, taj prostor postaje pogodan za iskorištavanje. Upravo taj trend Kremlj se nada iskoristiti." 

U listopadu 2010. godine, neposredno prije nego što je WikiLeaks dosegnuo vrhunac svog utjecaja objavom depeša State Departmenta, Assange je obećao da će WikiLeaks razotkriti tajne ne samo Sjedinjenih Država, već i svih represivnih režima, uključujući Rusiju. Dan kasnije, neimenovani dužnosnik ruske FSB-a izjavio je za neovisni ruski informativni portal "LifeNews.ru": "Važno je imati na umu da se, uz postojanje volje i odgovarajućih zapovijedi, WikiLeaks može trajno učiniti nedostupnim". U studenom 2010. godine je podnesen zahtjev za izručenjem Assangea Švedskoj, gdje je nekoliko mjeseci ranije bio ispitan zbog optužbi za seksualni napad i silovanje. Assange je odbacio te optužbe, ali se 07. prosinca 2010. godine predao britanskoj policiji i proveo 10  dana u pritvoru, prije nego je pušten uz jamčevinu. Nekoliko dana nakon što je Assange uhićen pod optužbama za seksualni napad, dužnosnici Kremlja istaknuli su se kao jedni od njegovih najglasnijih zagovornika. "The Moscow Times" je izvijestio kako  je sam Putin osudio Assangeovo uhićenje, izjavivši: "Ako je riječ o potpunoj demokraciji, zašto su onda gospodina Assangea strpali u zatvor? Zar je to demokracija?" U tom članku također se navodi kako je publikacija "Russian Reporter", naklonjena Putinu, dobila "povlašteni pristup stotinama američkih diplomatskih depeša, koje sadrže informacije vezane uz Rusiju." 

Assange je na kraju završio u azilu unutar ekvadorskog veleposlanstva u Londonu. Ekvador ima dugogodišnje diplomatske odnose sa Rusijom. Ekvador i Sovjetski Savez uspostavili su diplomatske odnose 1969. godine. Ali, tek 1972. godine, kada se Ekvador pridružio OPEC-u, Sovjeti pokazali veći interes za tu zemlju. Do sredine 1970-ih Sovjetski Savez održavao je, u Quitu,  veleposlanstvo koje je po važnosti bilo ravno onom Sjedinjenih Američkih Država. Rusija i Ekvador njeguju bliske odnose više od desetljeća, budući je vlada Rafaela Corree udaljila zemlju od SAD-a. Godine 2017. je ekvadorski ministar vanjskih poslova,  Guillaume Long, izjavio za "Sputnik" kako odnosi između Rusije i Ekvadora imaju stratešku vrijednost, dodajući da takva suradnja promiče ideju multipolarnog svijeta.

Godine 2011. je WikiLeaks objavio da će ih zastupati Alan Dershowitz, koji je svog klijenta opisao kao "slučaj 'Pentagon Papers' iz 21. stoljeća". U travnju 2012. godine je Assange, na kanalu Russia Today, pokrenuo polusatnu političku TV-emisiju, "The Julian Assange Show". Prema zapisima razgovora do kojih je došao časopis "Foreign Policy", tijekom predsjedničke kampanje 2016. godine, Assange je navodno "iznosio jednu za drugom izliku" da bi opravdao svoje odbijanje objavljivanja mnoštva dokumenata povezanih sa korupcijom unutar ruske vlade.

Krajem 2012. godine je Assange, u Australiji, najavio osnivanje stranke "WikiLeaks Party". Stranka je istaknula kandidate za Senat u trima saveznim državama (sam se Assange kandidirao u Victoriji), te je ušla u savez sa nizom krajnje desnih stranaka. Jedna od njih bila je nativistička stranka Australia First, čija je najistaknutija figura bio bivši neonacist, ranije osuđen zbog organiziranja napada sačmaricom na dom australskog predstavnika Afričkog nacionalnog kongresa, Nelsona Mandele. Međutim, Assange je priznao: "95% stanovništva, koje čini 'stado', nikada nije bilo moja meta, a ne bi trebalo biti ni vaša. U fokusu su mi onih 2.5% na svakom od krajnjih rubova normalne raspodjele." Kako je primijetio Raffi Khatchadourian, u članku objavljenom u časopisu "The New Yorker", Assange je počeo shvaćati "ključnu ljudsku borbu ne kao sukob ljevice i desnice ili vjere i razuma, već kao sukob pojedinca i institucije." Naposljetku, 2013. godine, Assange je izjavio: "Jedina nada, što se tiče trenutne izborne politike... jest libertarijanska struja unutar Republikanske stranke." 

Edward Snowden snimio je u Moskvi "selfie" sa Glennom Greenwaldom, Davidom Mirandom i Laurom Poitras, koji je potom objavljen na Mirandinoj Facebook stranici.

Iz ekvadorskog veleposlanstva Assange je hvalio Edwarda Snowdena, nazvavši ga "herojem". 20. svibnja 2014. godine, Snowden je napustio Havaje sa tvrdim diskovima punim materijala NSA, i stigao u Hong Kong, gdje su mu se pridružili Greenwald i njegova suradnica, filmska autorica i aktivistica, Laura Poitras, koja je Snowdena svijetu predstavila kao "zviždača" iz NSA. U veljači 2014. godine su Greenwald i Poitras postali urednici portala "The Intercept", koji je pokrenula tvrtka "First Look Media". Ovu je medijsku organizaciju osnovao milijarder Pierre Omidyar (suosnivač eBaya i vlasnik PayPala), u sklopu posla vrijednog 250 milijuna dolara, zbog izvještavanja o dokumentima koje je objavio Snowden (kratkoročno), te "provođenja beskompromisnog, kritičkog novinarstva o širokom spektru tema" (dugoročno). "Omidyar Network" je povezan sa tvrtkom "Booz Allen Hamilton", Snowdenovim bivšim poslodavcem. Kada su se pojavile optužbe da dokumenti koje je Greenwald zadržao sadrže informacije koje povezuju PayPal sa NSA-om, on je na Twitteru odgovorio: "Ne sumnjam da PayPal surađuje sa NSA-om, ali tvrdnje da se to nalazi u dokumentima koje smo navodno plaćeni skrivati ​​– potpune su laži." 

Vremenom je Assange razotkrio da je WikiLeaks financirao Snowdenova putovanja i smještaj, te mu osigurao pravno savjetovanje. Prema izvještaju ruskih novina "Kommersant": Snowden se, 21. lipnja 2014. godine, smjestio u ruskom konzulatu u Hong Kongu. Dva dana kasnije, on i Sarah Harrison iz WikiLeaksa ukrcali su se na let Aeroflota za Moskvu. Izvještaji se razlikuju po pitanju tko je točno uputio Snowdena prema Rusima. Ipak, WikiLeaks je preuzeo zasluge za to, objavivši na Twitteru da su pomogli Snowdenu u dobivanju "političkog azila u jednoj demokratskoj zemlji". List "Izvestija" objavio je da su Kremlj i njegove obavještajne službe, u suradnji sa WikiLeaksom, organizirali Snowdenov bijeg. Ekvador je bio jedna od zemalja koje su Snowdenu ponudile politički azil dok se nalazio u moskovskoj zračnoj luci Šeremetjevo.

Nakon što je u srpnju 2016. godine objavio e-poruke DNC-a, WikiLeaks nije otkrio svoj izvor. Odgovornost za napad preuzeo je "Guccifer 2.0". Guccifer 2.0 također je izravno dostavljao dokumente publikaciji "The Observer" u vlasništvu Jareda Kushnera, Trumpova zeta i višeg savjetnika u Bijeloj kući. U ožujku 2018. godine, portal "The Daily Beast", pozivajući se na izvore iz američke vlade, izvijestio je kako je "Guccifer 2.0" zapravo časnik ruske obavještajne službe GRU. Guccifer je navodno jednom prilikom zaboravio upotrijebiti VPN i tako ostavio zapise IP adresa na poslužitelju "jedne američke tvrtke koja upravlja društvenom mrežom". Američki istražitelji iskoristili su tu IP adresu kako bi identificirali Guccifera 2.0 kao "određenog časnika GRU-a, koji djeluje iz sjedišta te agencije u Ulici Grizodubovoj u Moskvi." 

Nigel Farage posjetio je Assangea u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu u ožujku 2017. godine

Assange je, u 7 tjedana prije nego što je WikiLeaks objavio hakirane e-mailove DNC-a, primio više od 80 posjetitelja, među kojima su bili novinari medijske kuće RT, dokumentarist Michael Moore i filozof Slavoj Žižek. Među Assangeovim posjetiteljima našli su se i poznati podupiratelji WikiLeaksa: dizajnerica Vivienne Westwood, novinar John Pilger i njemački haker Andy Müller-Magun. 

Među njegovim gostima bili su i visoki dužnosnici medijske kuće RT. U deklasificiranoj procjeni američkih obavještajnih službi, objavljenoj u siječnju 2017. godine, RT je posebno izdvojen i opisan kao "partner" WikiLeaksa. Među posjetiteljima su bili voditelj londonskog ureda RT-a, Rus Nikolaj Bogačihin; te Afshin Rattansi, britanski državljanin i novinar RT, gorljivi zagovornik Assangea i Putinove vlade. U lipnju i srpnju 2016. godine su Assangea posjetila dva ruska državljanina: Bogačihin i 28-godišnja Jana Maksimova, Ruskinja koja je emigrirala u SAD i ondje radila kao volonterka-novinarka na jednoj lokalnoj radijskoj postaji u Portlandu. Prema evidenciji posjetitelja, u koju je uvid imao list "The Guardian", Adam Waldman (dugogodišnji američki lobist ruskog oligarha Olega Deripaske) je, tijekom 2017. godine, posjetio Assangea u ekvadorskom veleposlanstvu 9 puta. Waldman,  zastupnik i mnogih holivudskih zvijezda, također je bio pravni savjetnik ruskog ministra vanjskih poslova, Sergeja Lavrova.

Alternativna ljevica (Alt-Left)

Prema tzv. "Trump Dossieru", dužnosnik Kremlja zadužen za odnose sa SAD-om izjavio je da su ruske operacije uključivale pružanje potpore raznim političkim akterima, što je obuhvaćalo i neizravno financiranje njihovih posjeta Moskvi. Među njima su delegacija povezana sa Lyndon LaRoucheom; kandidatkinja Zelene stranke, Jill Stein; Carter Page; i Michael T. Flynn, koji će kasnije postati Trumpov kontroverzni savjetnik za nacionalnu sigurnost. Prema riječima tog dužnosnika, potpora se pokazala uspješnom obzirom na postignute ishode, a ciljevi su bili trostruki: "Pitati američke aktere sklone Moskvi kako im ona može pomoći; prikupljati relevantne obavještajne podatke; te stvarati i širiti kompromitirajuće informacije (tzv. ’kompromat’)."

Nakon izbora 2016. godine, pitanje lažnih vijesti pretvorilo se u političko oružje: pristaše ljevice tvrdili su da suprotna strana širi neistine, dok su pristaše desnice uzvraćali da su takve optužbe tek način cenzuriranja konzervativnih stajališta. Analiza portala "BuzzFeed" je pokazala da su 3 velike desno orijentirane Facebook stranice u promatranom razdoblju u 38% slučajeva objavljivale lažne ili obmanjujuće informacije; dok su 3 velike lijevo orijentirane stranice to činile u gotovo 20% svojih objava. Kako su autori zaključili:

"Najbolji način za privlačenje i širenje publike za politički sadržaj na najvećoj svjetskoj društvenoj mreži jest odustajanje od činjeničnog izvještavanja i, umjesto toga, podilaženje stranačkim predrasudama služenjem lažnim ili obmanjujućim informacijama, koje ljudima jednostavno govore ono što žele čuti." 

"Ruski propagandni mehanizmi prvenstveno ciljaju na ’alternativnu desnicu’, te tradicionalnije desničarske i fašističke stranke. To nije ograničeno samo na Trumpa. Oni su vrlo prisutni u zajednici bijelih nacionalista. Upravo smo ih tamo primijetili prije nego što su se okrenuli prema Trumpu. A zatim pokušavaju i na ljevici. Ciljaju na bilo koju skupinu u Sjedinjenim Državama koja je protivna vladi ili potiče neslaganje, odnosno širi teorije zavjere protiv američke vlade i njezinih institucija." 

Ključni aspekt ruske propagandne kampanje protiv SAD-a bila je kontrola nad alternativnim medijima i medijima desne orijentacije koji promiču teorije zavjere. Kako je izjavio ruski ministar obrane, Sergej Šojgu, Kremlj na masovne medije gleda kao na "oružje". U Rusiji su elektronički i tiskani mediji pod čvrstom kontrolom Kremlja. Nakon dolaska na vlast, 2000. godine, Putin je uspostavio nadzor nad trima glavnim televizijskim postajama. Godine 2001. i 2002. je preuzeo kontrolu nad dvama najvećim televizijskim kanalima: ORT-om (danas Prvi kanal) i NTV-om. Državna televizijska kuća RTR (danas Rossiya 1) već je bila pod njegovom kontrolom. Tijekom godina provedenih na vlasti, Putin je pod svoj utjecaj stavio i druge medijske kuće, sve dok nije preuzeo nadzor nad većinom glavnih medija, postavljajući urednike i glavne direktore, bilo službeno ili neslužbeno.

Kremlj je, 2005. godine, osnovao međunarodni informativni kanal "Russia Today", koji emitira program 24 sata dnevno i financira ga država. Ruska vlada je 2014. godine pokrenula "Sputnik", namijenjen publici izvan Rusije. Poput Russia Todaya, i Sputnik je naišao na brojne kritike zbog pristranosti, širenja dezinformacija i djelovanja kao oruđe ruske propagande. Kako ističe Jessikka Aro: "Mnoge stranice sa lažnim vijestima, poput Sputnika, svoj sadržaj opisuju kao ’alternativni’. U stvarnosti to obično znači ’proruski’, ’teorije zavjere’ i ’antizapadni’. Članci kritični prema Putinovom režimu se ne objavljuju." 

Weisburd i Watts, u kolovozu 2016. godine, za "The Daily Beast", pišu da su članci stvoreni ruskom propagandom šireni putem Russia Todaya i Sputnika, popularizirani na Twitteru i drugim društvenim mrežama. Glavni YouTube kanal RT-a na engleskom jeziku, pokrenut je 2007. godine, ima 1.85 milijuna pretplatnika i ukupno 1.8 milijardi pregleda, čime je gledaniji od YouTube kanala CNN-a. Watts je za CNN izjavio da oni također "ciljaju svaku skupinu u Sjedinjenim Državama koja je protivna vladi, odnosno potiču neslaganje ili teorije zavjere protiv američke vlade i njezinih institucija." 

Nestranačka skupina anonimnih istraživača, "PropOrNot", izradila je izvještaj koji je dostavljen "Washington Postu", u kojem se više od 200 internetskih stranica identificira kao dio ruske propagandne mreže, sa ukupnom publikom od najmanje 15 milijuna Amerikanaca. Te se stranice mogu prepoznati po tome što doslovno ponavljaju službenu liniju Kremlja; često umotano u antiestablišmentsku, antiimperijalističku ili ljevičarsku retoriku, odnosno popularne teme teoretičara zavjere, i usklađenosti sa  euroazijskom filozofijom Aleksandra Dugina. Neke od tih priča potekle su iz RT-a i Sputnika, dok su druge širene putem računa na društvenim mrežama da bi se pojačao doseg već postojećih obmanjujućih sadržaja; to navodi algoritme vijesti da ih označe kao "popularne" ("trending"), a ponekad je namjerno potaknuto izvještavanje o njima u glavnim medijskim kućama. PropOrNot procjenjuje da su članci koje je kampanja dezinformiranja plasirala ili promovirala na Facebooku pregledani više od 213 milijuna puta. "Ti su trendovi", kako je napisao John Herrman u časopisu "New York Times Magazine", "možda najčišći izraz Facebookova dizajna i poticaja ugrađenih u njegov algoritam". Obuhvaćali su širok raspon internetskih stranica sa oba kraja političkog spektra: od portala "Global Research" do popularnih stranica koje promiču teorije zavjere, "BeforeItsNews", "VeteransToday", "Rense.com" i "InfoWars" Alexa Jonesa.

Portal "Politico" je izvijestio da je Kate Starbird, profesorica na Sveučilištu u Washingtonu koja je proučavala ulogu portala Veterans Today (VT) u "ekosustavu alternativnih medija" naklonjenih Rusiji, opisala tu stranicu kao "aktivnog partnera" u širenju ruske propagande. VT je uspostavio partnerstvo sa publikacijom "New Eastern Outlook" (NEO), geopolitičkim časopisom koji izdaje Ruska akademija znanosti, institucija pod pokroviteljstvom ruske države. Prije toga, VT je surađivao sa iranskom državnom televizijom PressTV, a u njegovu uredničkom odboru sjedio je i bivši čelnik pakistanskih obavještajnih službi. Sestrinska stranica portala VT, "Veterans News Now", počela je objavljivati ​​sadržaj Zaklade za stratešku kulturu, moskovskog think tanka koji vodi Jurij Prokofjev, bivši čelnik moskovske Komunističke partije i član sovjetskog Politbiroa.

VT je također stupio u partnerstvo sa "South Frontom", koji je stručnjak State Departmenta za ruske kampanje utjecaja opisao kao dio kremaljskog aparata za vršenje utjecaja, napomenuvši pritom da Rusija već dugo nastoji pojačati glasove zapadnih teoretičara zavjere. Predsjednik VT-a, Gordon Duff, u intervjuu iz 2012. godine je izjavio: "Otprilike 30% onoga što je napisano na Veterans Todayu očito je neistinito. Otprilike 40% onoga što ja pišem barem je djelomično neistinito – i to namjerno – jer da ne pišem neistinite informacije, ne bih ostao živ." 

"New Eastern Outlook" je također uspostavio suradnju sa F. William Engdahlom i Tony Cartaluccijem sa portala "Land Destroyer Report". Obojica su ujedno i autori koji objavljuju na stranici "GlobalResearch.ca", koju je osnovao Michael Chossudovsky. Uz istraživače, popularne u krugovima teoretičara zavjere, poput Webster Tarpleya i Alex Jonesa, RT je kao stalne suradnike angažirao i niz komentatora popularnih na ljevici, uključujući Chossudovskog i Engdahla, kao i John Pilgera, George Gallowayja, Dean Hendersona i Pepe Escobara. Galloway na "Sputniku" vodi emisiju "Orbiting the World with George Galloway". Sean Stone, sin Olivera Stonea koji je prešao na šijitski islam, na RT-u vodi emisiju "Watching the Hawks". Oliver Stone je snimio film o Edwardu Snowdenu, uz serijal intervjua sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, vođenih tijekom dvije godine, pod naslovom "The Putin Interviews". 

Chossudovsky je osnivač kanadskog "Centre for Research on Globalization", te je kritičan prema američkoj vanjskoj politici, NATO-u, službenom narativu o napadima 11. rujna, te "ratu protiv terorizma". Chossudovsky i suradnici Centra, Mahdi D. Nazemroaya i William Engdahl, članovi su znanstvenog odbora talijanskog časopisa "Geopolitica". U tom odboru također sjede John Laughland i Natalija Naročnickaja, koja je ključna zagovornica mita o "Trećem Rimu" i, uz Dugina, članica je "Izborskog kluba". Časopis "Geopolitica" uređuje Tiberio Graziani, gorljivi zagovornik euroazijske suradnje i član Visokog vijeća "Međunarodnog euroazijskog pokreta", koji predvodi Aleksandar Dugin. "Geopolitica" je, zapravo, proizašla iz talijanskog časopisa krajnje desne orijentacije, "Eurasia, Rivista di Studi Geopolitici", koji izdaje i uređuje Claudio Mutti.

John Laughland je britanski euroskeptični konzervativni akademik, koji je pisao članke za "The Guardian", "The Mail on Sunday", "The Sunday Telegraph", "The Spectator", "Brussels Journal", "The Wall Street Journal", "National Review" (koji je pokrenuo William F. Buckley), te za "The American Conservative" (paleokonzervativni časopis Pata Buchanana) i portal "Antiwar.com" (paleolibertarijanski portal). Od 2008. godine Laughland obnaša dužnost direktora studija na Institutu za demokraciju i suradnju (IDC) u Parizu, kojim rukovodi Naročnickaja. Laughland se, uz Chossudovskyja, Dugina, Engdahla i Naročnickaju, nalazi među političkim komentatorima još jednog medijskog servisa koji financira Kremlj – "Voice of Russia". Njegov ogranak u Francuskoj je "ProRussia TV", povezan sa Nacionalnom frontom.

Laughland je član akademskog vijeća "Instituta Ron Paul za mir i prosperitet" (RPIPP), u čijem se savjetodavnom vijeću nalaze Lew Rockwell, Dennis Kucinich i bivša američka veleposlanica u Švicarskoj, Faith Whittlesey. Prema analizi portala "Washington Free Beacon": RPIPP "godinama djeluje kao skupina profesionalnih kreatora javnog mnijenja ("spin-doktora") u službi ruskog predsjednika Vladimira Putina i drugih vođa represivnih režima." Ron Paul je dospio u središte pozornosti kada je branio Putinovu invaziju na Ukrajinu. "Zapravo, zakon je u određenoj mjeri na njegovoj strani", izjavio je Paul, 2014. godine, u emisiji "The Independents" na Fox Business. Paul Craig Roberts je za RPIPP izjavio kako "neokonzervativni nacisti iz Washingtona već dugo zagovaraju rat sa Rusijom", jer "žele ukloniti jednu od tri preostale prepreke (Rusiju, Kinu, Iran) svjetskoj hegemoniji Washingtona." RPIPP je također branio sirijski režim Bašara al-Asada, bivšeg libijskog diktatora Moamera Gadafija i iransku vladu.

Whittlesey je član Savjetodavnog vijeća za nacionalnu sigurnost (NSAC), podorganizacije Centra za sigurnosnu politiku (CSP), koju je osnovao Frank Gaffney. U NSAC-u su, između ostalih: Edwin Feulner ml., osnivač i predsjednik Heritage Foundation; te neokonzervativci poput Midge Dector, Jeane Kirkpatrick i Richarda Perlea. Među ostalim članovima RPIPP-a su: Eric Margolis; Michael Scheuer, bivši voditelj CIA-ine jedinice za Osamu bin Ladena; Lawrence Wilkerson, bivši predstojnik ureda državnog tajnika Colina L. Powella; Claes Ryn, bivši predsjednik društva Philadelphia Society; Flynt Leverett, bivši viši analitičar CIA-e i viši direktor u Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC), koji je također djelovao kao viši suradnik i direktor projekta za geopolitiku i geoekonomiju energetske sigurnosti pri zakladi New America Foundation (NAF). Predsjednik upravnog odbora je Eric Schmidt, predsjednik i glavni izvršni direktor Googlea.

Webster Tarpley, autor knjige "9/11 Synthetic Terror: Made in USA", baš kao i Engdahl, dugogodišnji je suradnik LaRoucheovog pokreta, te je napisao brojne članke za njihove publikacije. Engdahl je autor knjige "Stoljeće rata: anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak", gdje raspravlja o ulozi Henryja Kissingera i konferencija skupine Bilderberg u orkestriranju naftne krize iz 1973. godine. Engdahl piše za rusku internetsku stranicu "New Eastern Outlook", kao i "Voltaire Network", te kao vanjski suradnik piše i za razne informativne časopise, poput "Asia Times".

"Voltaire Network" je osnovao 1994. godine francuski teoretičar zavjera, Thierry Meyssan, zbog "obrane slobode izražavanja i sekularizma". Meyssan je autor knjige "9/11: The Big Lie". 2014. godine je sudjelovao na Euroazijskom medijskom forumu u Kazahstanu, a njegovi se članci, uz one Dugina, objavljuju u publikaciji "Odnako". Meyssan piše i za "Geopoliticu". Bio je osnivač konferencije "Osovina za mir", održane 2005. godine, čiji je cilj bio "pokretanje dijaloga između svjetskih političkih vođa i intelektualaca koji žele postići zajedničko razumijevanje i strategiju protiv imperijalizma i cionizma". U SAD-u je konferenciju podržao list "American Free Press", Willis Carta, a na njoj su sudjelovali Christopher Bollyn, Tarpley, te general Leonid Ivašov – bivši član ruskog Združenog stožera i potpredsjednik Akademije za geopolitička pitanja – za kojeg se navodi da je sudjelovao u izradi Duginova djela "Osnove geopolitike". O konferenciji su izvijestili RT, "TeleSur" (venezuelski televizijski kanal Huga Cháveza) i Al Jazeera. Organizacija LaRouche opisuje generala Ivašova kao aktivnog sudionika ruskog kluba "Izborsk", koji ima sve veći utjecaj. Ivašov je, početkom 2013. godine, bio jedan od autora njihova vojno-strateškog dokumenta, tzv. "bijele knjige". 

Natalija Vitrenko, čelnica Progresivne socijalističke partije Ukrajine i članica Vrhovnog vijeća Duginova "Međunarodnog evroazijskog pokreta" (koji ima ogranke u 22 zemlje) je također bliska saveznica LaRoucheove mreže. Vitrenko već godinama promiče LaRoucheove ideje, sudjeluje na skupovima i konferencijama koje organiziraju njegovi sljedbenici, te uživa pozitivan tretman u njihovim publikacijama. Primjerice, u veljači 2014. godine, časopis "Executive Intelligence Review" objavio je izjavu Natalije Vitrenko, pod naslovom: "SAD i EU, zajedno sa ukrajinskim teroristima, uspostavljaju nacistički režim." 

Kako ističe Matthew N. Lyons: dok se u Sjedinjenim Državama LaRouchea odbacuje kao "ekscentričnog teoretičara zavjera", u Rusiji "njegovu ideologiju ozbiljno shvaćaju visokopozicionirani političari i znanstvenici, a ona se pritom isprepliće sa idejama ruske krajnje desnice, poput onih Aleksandra Dugina. Od 1994. godine, LaRouche je više puta posjetio Rusiju, promičući svoje teorije zavjere i protivio se tome da Rusija usvoji zapadne liberalne ekonomske modele. Kada ih je, 1995. godine, iznio u Državnoj dumi, njegove su ideje naišle na odjek među mnogim zastupnicima Dume, tijela kojim su uvelike dominirale antiliberalne i antidemokratske snage, poput Komunističke partije Ruske Federacije, Liberalno-demokratske partije Rusije i drugih ultranacionalista." 

Otprilike u to vrijeme, LaRouche je uspostavio veze sa Sergej Glazjevom, Putinovim savjetnikom za pitanja regionalne gospodarske integracije. LaRoucheovi sljedbenici hvalili su Glazjeva, objavljivali njegove intervjue i članke u svom tjedniku, "Executive Intelligence Review". Godine 1999. je LaRouche objavio prijevod Glazjevljeve knjige "Genocid: Rusija i novi svjetski poredak" na engleski jezik. U knjizi je autor iznio svoje teorije o tome kako "svjetska oligarhija" koristi "tehnike depopulacije koje su razvili fašisti" da bi "očistila gospodarski prostor Rusije za međunarodni kapital". Prema Glazjevu: pod vodstvom "svjetske oligarhije", SAD provode "antiruske politike", a čiji je cilj spriječiti "ponovno ujedinjenje ruskog naroda", također potaknuti "daljnje komadanje Rusije" i onemogućiti "integracijske procese na teritoriju ZND-a [Zajednice Nezavisnih Država]". Odnosi između LaRouchea i Glazjeva nastavili su se i u 2000-ima, u doba Putina. Konkretno, LaRouche i Helga Zepp-LaRouche sudjelovali su na saslušanju u Dumi, "O mjerama za osiguravanje razvoja ruskog gospodarstva u uvjetima destabilizacije svjetskog financijskog sustava", koje je održano u lipnju 2001. godine na inicijativu Glazjeva, tada predsjednika Odbora Dume za ekonomsku politiku i poduzetništvo.

Ruska internetska stranica "Terra Americas" objavila je serijal u pet dijelova, "Posljednji rozenkrojcer", u kojem je prikazan izvor LaRoucheova utjecaja u Rusiji. U serijalu se pojašnjava da LaRouche nije bio izravno povezan sa redom rozenkrojcera, baš kao što je bio slučaj i sa redom Zlatne zore, ali je njegov utjecaj opisan na sljedeći način:

"Bit i duša onoga što se nazivalo rozenkrojcerskom predanošću – sveobuhvatna preobrazba umjetnosti, znanosti, religije i intelektualne sfere u tadašnjoj Europi, koja se suočavala s globalnom krizom (Tridesetogodišnji rat) – prema našem shvaćanju ponovno se rodila kroz djelovanje Lyndona LaRouchea i njegovih pristaša. Upravo zato na LaRouchea gledamo kao na svojevrsnog posljednjeg rozenkrojcera – intelektualca koji se bori za skladan spoj duhovnosti i znanosti." 

Posljednjih godina sljedbenici LaRouchea sve više ističu važnost Rusije na svjetskoj pozornici i uvelike su se uskladili sa  međunarodnom politikom predsjednika Vladimira Putina, npr. po pitanju sukoba u Siriji i Ukrajini. Godine 2011. LaRouche je pozdravio kandidaturu Putina za povratak na dužnost predsjednika: "Ovo iskazivanje vodstva šalje jasnu poruku prkosa prema igrama 'zavadi pa vladaj' Britanskog Carstva, te predstavlja veliki korak naprijed, prema novom programu oporavka za cijeli svijet, usmjerenom na pacifičku regiju." U intervjuu za Russia Today, Webster Tarpley bio je jednako oduševljen Putinovom izbornom pobjedom 2012. godine:

"Perspektiva koju sada imamo predstavlja odmak od unipolarnog svijeta – koji se pokazao kao potpuni promašaj – prema uravnoteženijem svijetu, stvaranjem svojevrsne protuteže ili mehanizma kontrole naspram neodgovornijih i nepromišljenijih politika angloameričkog bloka... Riječ je o povijesnom trenutku. Usporedio bih to sa osvajanjem trećeg mandata Franklina D. Roosevelta 1940. godine ili povratkom generala de Gaullea na vlast u Francuskoj 1958. godine. Prema mom sudu, Vladimir Putin je trenutno najugledniji politički vođa na svijetu, koji raspolaže golemim političkim kapitalom." 

Godine 2011., TV-kuća "Global Research TV" emitirala je govor Cynthije McKinney, bivše američke kongresnice iz redova Demokratske stranke, poznate po zagovaranju teorija zavjere o napadima 11. rujna, koji je prenesen putem libijske državne televizije. McKinney je još od 2005. godine bliska sa Ameliom Boynton Robinson, potpredsjednicom "Schillerova instituta" (dio  LaRoucheova pokreta), a 2009. godine je napisala članak gdje je George Sorosa optužila za sudjelovanje u zavjeri sa ciljem uspostave "svjetske vlade". McKinney je predvodila izaslanstvo u Libiju u kojem su se, uz ostale, nalazili Wayne Madsen i američki odvjetnik Ramsey Clark, pravni zastupnik i gorljivi pristaša LaRouchea. 

Nakon napuštanja javne dužnosti, 1969. godine, Clark je predvodio brojne progresivne aktivističke kampanje i pružao podršku Lyndon LaRoucheu. Kao odvjetnik, Clark je pružao pravne savjete istaknutim osobama, uključujući mnoge kontroverzne pojedince, kao što su Saddam Hussein, Radovan Karadžić (bivši političar bosanskih Srba), Karl Linnas (zapovjednik nacističkog koncentracijskog logora), Jakob "Jack" Reimer (nacistički ratni zločinac), Charles Taylor (liberijski političar), PLO i otac Philip Berrigan, katolički svećenik i antiratni aktivist, član skupine "Harrisburg Seven" koja je planirala otmicu Kissingera. Clark je također zastupao 100 preživjelih i rođaka poginulih članova sekte "Branch Davidian". Za glavnog istražitelja angažirao je Gordon Novela, koji je povezan sa teorijama zavjere o ubojstvu J. F. Kennedyja. Bivši direktor CIA-e, William Colby, surađivao je sa Novelom na istrazi nepravilnosti na višim zapovjednim razinama, uključujući i FBI.

Clark je osnovao "International Action Center" (IAC), paravan-organizaciju stranke "Workers World Party" (WWP), kojom upravlja zajedno sa čelnicom WWP-a, Sarom Flounders. WWP je mala staljinistička stranka, nastala kao frakcija koju je predvodio Sam Marcy, a koja se 1958. godine odvojila od stranke "Socialist Workers Party". WWP je slao članove kao podršku Slobodanu Miloševiću tijekom rata na Balkanu, a kasnije je poslao delegata u skupinu staljinističkih stranaka koje su podupirale "irački otpor", inicijativu Subhija Tome, suradnik neofašista Thierryja Meyssana. Neofašisti, Mahdi Darius Nazemroaya i Thierry Meyssan, kao i novinarka medijske kuće RT, Lizzie Phelan, boravili su te iste godine u Libiji, zajedno sa McKinney.

Clark je putovao sa delegacijama WWP-a da bi pružio podršku Miloševiću, a 2006. godine prisustvovao je i njegovom pogrebu, zajedno sa generalom Leonidom Ivašovom, Genadijem Zjuganovom i Sergejem Baburinom (tadašnjim suvoditeljem stranke "Rodina"). U ožujku 2009. godine je Clark, zajedno sa Baburinom, potpisao otvoreno pismo protiv neovisnosti Kosova, a u travnju iste godine sudjelovao je na skupu srpskih ultranacionalista održanom u znak podrške Miloševiću. Clark je bio i supredsjedatelj Međunarodnog odbora za obranu Slobodana Miloševića, zajedno sa fašistom Baburinom. Baburin je također član znanstvenog odbora euroazijskog časopisa "Geopolitica" (uz Chaupradea, Engdahla, Chossudovskyja, Naročnickaju i Nazemroayu), te član znanstvenog odbora publikacije "Eurasia", zajedno sa Engdahlom i Duginom.

Turneju McKinneyjeve po Libiji organizirala je koalicija ANSWER ("Act Now to Stop War and End Racism"), koja je bila povezana sa  ogrankom WWP-a, "Strankom za socijalizam i oslobođenje" (PSL), osnovanom 2004. godine. Na toj su turneji, uz McKinneyjevu, govorili i Ramsey Clark; Brian Becker, suosnivač i čelnik PSL-a; te Akbar Muhammad, sin Elijaha Muhammada iz organizacije "Nation of Islam" (NOI). Organizacija "Nation of Islam", jedna od mnogih krajnje desnih skupina koje je financirao Gadafi, također je surađivala sa LaRoucheom tijekom 1990-ih, i u to je vrijeme već počela pokazivati ​​sklonost prema Scijentološkoj crkvi. Zbog toga su brojni palestinski aktivisti osudili stajališta McKinneyjeve, te je koalicija ANSWER onemogućila Libijcima sudjelovanje na njenim predavanjima, jer su se protivili njenim stavovima u prilog Gadafiju.

Flounders i Nazemroaya kasnije su sudjelovali u izradi knjige McKinneyjeve o Libiji, koju je objavila izdavačka kuća "Clarity Press", koja navodi "Global Research" kao partnersku internetsku stranicu. "Clarity Press" objavljuje djela brojnih teoretičara zavjere, poput Jamesa Petrasa i Paula Craiga Robertsa. Ta je izdavačka kuća objavila i knjigu Nazemroaye, "The Globalization of NATO". 

Svečana večera medijske kuće Russia Today u Moskvi, u prosincu 2015. godine, na kojoj je održana panel-rasprava na temu "Geopolitika 2015. i promjenjiva uloga Rusije u svijetu". 

Najveći dio ruskog novca koji je Flynn primio (više od 45.000 dolara) stigao je od medijske kuće Russia Today (RT). Flynn je, naime, u prosincu 2015. godine bio pozvan na svečanu večeru u Moskvi da bi sudjelovao u panel-raspravi "Geopolitika 2015. i promjenjiva uloga Rusije u svijetu". Flynn, koji je nakon odlaska iz državne službe povremeno nastupao kao analitičar za RT, sjedio je pokraj Putina, za istim stolom je bila i Jill Stein, kandidatkinja Zelene stranke. 18. prosinca 2017. godine, Richard Burr, predsjednik Odbora za obavještajne djelatnosti američkog Senata, izjavio je za portal "BuzzFeed" da je Stein pod istragom zbog mogućeg "dosluha sa Rusima". 

Flynn je bio jedna od 10 osoba za glavnim stolom, među kojima su bila i 3 Rusa koji su u to vrijeme bili pod američkim sankcijama. To su bili Putin, Sergej Ivanov i Dmitrij Peskov (Putinov savjetnik za nacionalnu sigurnost u praksi, ako ne i formalno). Sa Putinove desne strane, dva mjesta dalje od Flynna, sjedio je Aleksej Gromov, zamjennik šefa Putinova ureda, kojega američke obavještajne službe smatraju glavnim Putinovim propagandistom. Za stolom iza Putinova sjedio je Mihail Gorbačov. Među prisutnima je bio i Viktor Vekselberg, dok se Julian Assange uključio putem satelitske veze.

Nekoliko tjedana nakon sudjelovanja na tom događaju u organizaciji RT-a, Flynn (koji je do tada bio demokrat) pridružio se Trumpovoj predizbornoj kampanji. Tijekom razdoblja tranzicije vlasti, Flynn i njegovi odvjetnici došli su u Bijelu kuću i upozorili da je on primao novac od stranih vlada, te da je pod istragom Ministarstva pravosuđa upravo zbog primanja tog novca, kao i zbog toga što se pritom nije registrirao kao strani agent. Sally Yates, vršiteljica dužnosti glavnog državnog odvjetnika, dvaput se sastala sa pravnim savjetnikom Bijele kuće i prenijela detaljno upozorenje da su Rusi "kompromitirali" Flynna, da je podložan ucjenama i da nije bio iskren u pogledu svoje komunikacije sa stranom vladom.

Dezinformacijski ratovi

Tarpley je bio čest gost u emisijama Alexa Jonesa, kao i LaRouche, koji je upozoravao na "destabilizaciju Ukrajine" od strane Zapada, kao i na "mogućnost termonuklearnog rata sa Rusijom." Prema izvještaju agencije McClatchy, dva anonimna izvora "upućena u istragu" navode da istražitelji FBI-a, koji ispituju Trumpove veze sa Rusijom, također provjeravaju mrežu botova na društvenim mrežama pod kontrolom Kremlja. Ti su botovi objavili milijune poveznica na članke iz medija RT i Sputnik News, kao i na sadržaje sa portala InfoWars Alexa Jonesa, uz Breitbart News. "Ruski botovi i internetski trolovi nastojali su potajno širiti određene priče", izjavio je Mike Carpenter, bivši visoki dužnosnik Pentagona iz vremena Obamine administracije, čiji je posao bio usmjeren na Rusiju. "Te su priče potom dodatno pojačavali rubni elementi naših medija, poput Breitbarta." 

Facebook je također potvrdio da su ruski operativci koristili lažne identitete kako bi na toj platformi kreirali događaje, uz cilj daljinskog organiziranja i promicanja političkih prosvjeda u SAD-u. Među njima je bio i skup protiv imigranata i muslimana, održan u kolovozu 2016. godine, u Twin Fallsu (Idaho); gradu koji su Breitbart, InfoWars i WorldNetDaily kritizirali zbog politike otvorenih vrata prema izbjeglicama. Portal "WorldNetDaily" vodi Joseph Farah, član upravnog odbora organizacije CNP. Događaj je "organizirala" skupina "SecuredBorders", koja se predstavljala kao američka protuimigracijska organizacija, ali je u ožujku 2017. godine otkriveno kako je riječ o ruskoj paravan-organizaciji. Njihova Facebook stranica imala je 133.000 pratitelja u momentu kada ih je Facebook, u kolovozu, ugasio. Kada je tvrtka Chobani planirala zaposliti imigrante u svom pogonu u Twin Fallsu, portal WorldNetDaily reagirao je člankom, "Američki tajkun u industriji jogurta obećava zatrpati SAD muslimanima". U mjesecu koji je prethodio tom događaju, Breitbart je objavio 37 članaka o imigrantima u Twin Fallsu, uključujući i lažnu priču o silovanju. Kada je u članku na portalu "InfoWars" ustvrđeno da su radnici tvrtke "Chobani" odgovorni za "porast broja slučajeva tuberkuloze od 500% u Twin Fallsu", tvrtka je tužila InfoWars, koji je potom bio prisiljen objaviti ispravak.

U svom napadu na "alternativnu desnicu", Hillary Clinton je okrivila Trumpa zato što sluša Alex Jonesa, suradnika Rogera Stonea. Roger Stone bio je čest gost u Jonesovoj emisiji. Prema Stoneu: InfoWars je "glavni izvor svega" i "uspon alternativnih medija" je zaslužan za Trumpovu neočekivanu izbornu pobjedu; pritom je istaknuo InfoWars i Matt Drudgea kao ključne snage tijekom kampanje. "Alex Jones i njegov sustav InfoWars – koji obuhvaća radijske emisije, prijenose na YouTubeu i Facebooku, internetsku stranicu i objave na Twitteru – pokazali su se kao Trumpovo tajno oružje", izjavio je Stone. Također je poručio: "Hvala Bogu na medijima kao što su Breitbart, Daily Caller, Townhall i InfoWars.com, kao i na mnogim drugim alternativnim medijskim stranicama gdje možemo saznati istinu, iznijeti istinu i širiti istinu." 

Iako je u intervjuu iz 2008. godine Stonea nazvao "potpunim gubitnikom" i optužio ga da previše žudi za medijskom pažnjom, Trump je pohvalio Stonea tijekom gostovanja u radijskoj emisiji Alexa Jonesa u prosincu 2015. godine, emisiji koju je organizirao upravo Stone. "Roger je dobar čovjek", rekao je Trump. "Bio je tako vjeran i divan." Stone je napustio kampanju 08. kolovoza 2015. godine uslijed kontroverzi; pritom je Stone tvrdio kako je sam dao otkaz, dok je Trump tvrdio da je Stone otpušten. Tijekom prijenosa uživo sa konvencije Republikanske stranke je došlo do napetog sukoba (gotovo fizičkog obračuna) između Jonesa i Stonea (sa jedne strane) i suosnivača platforme "The Young Turks", Cenka Uygura (sa druge strane). Uygur je vikao: "Ti si bolestan tip, Roger Stone! Ti si najveći lažljivac na svijetu! Ti si obično smeće!" 

Dio Stoneovih kampanjskih taktika uključivao je "potvrdu" tvrdnje da je otac Teda Cruza bio umiješan u atentat na JFK-a (Stone je napisao knjigu u kojoj za tu umiješanost optužuje Lyndona Johnsona); poziv da se Bernieja Sandersa upuca zbog izdaje; uz obećanje Alexu Jonesu da će "Trump uništiti Hillary". Stone je ponavljao razne popularne teorije zavjere da bi potkopao kandidaturu Hillary Clinton; među njima su bile tvrdnje da Chelsea Clinton nije biološka kći Billa Clintona, da su Clintonovi povezani sa ubojstvima Vince Fostera i drugih osoba, da su oni (zajedno sa George H. W. Bushom) "prokrijumčarili kokain u vrijednosti od više milijuna" preko mjesta Mena u Arkansasu, te da je Hillary bila u lezbijskoj vezi sa svojom suradnicom Humom Abedin, koja je navodno povezana sa Muslimanskim bratstvom.

Wikileaks

Izjave pod zakletvom, koje je FBI podnio radi ishođenja naloga za pretragu u sklopu kaznene istrage protiv Stonea, otkrile su da je on, na vrhuncu kampanje 2016. godine, bio u kontaktu sa jednim ili više Izraelaca koji su, po svemu sudeći, imali dobre veze. List "The Times of Israel" identificirao je jednu od tih osoba (ime je u dokumentima zacrnjeno, a opisana je kao "ministar bez portfelja u vladi zadužen za pitanja obrane i vanjskih poslova") kao Tzachi Hanegbija. Hanegbi je obnašao dužnosti ministra pravosuđa, ministra unutarnje sigurnosti, ministra za obavještajna i nuklearna pitanja, te ministra u uredu premijera zaduženog za nadzor izraelskih obavještajnih službi, Mossada i Shin Beta. Također je obnašao dužnost vršitelja dužnosti izraelskog premijera, tijekom Netanyahuovih putovanja u inozemstvo. Prema navodima izjave pod zakletvom, Hanegbi je, negdje 12. kolovoza 2016. godine, poslao poruku Stoneu: "Roger, pozdrav iz Jeruzalema. Ima li kakvog napretka? Trump će izgubiti ako ne interveniramo. Imamo ključne obavještajne podatke. Ključ je u tvojim rukama!" 

Glavna propagandna strategija Trumpove kampanje je bilo prikazati ga kao legitimnog kandidata "protiv establišmenta" se sastojala u ocrnjivanju Hillary Clinton kao "liberalne" političarke i oruđa "globalista", pri čemu je naglasak stavljen na 33.000 izbrisanih e-poruka. Nakon prvih otkrića, Trump je pozvao WikiLeaks neka im pomogne u pronalaženju izbrisanih e-poruka Hillary Clinton. Ovo je postalo središnja točka njegove kampanje, tijekom koje je Clinton nazivao "pokvarenom Hillary" ("Crooked Hillary"), a pristaše su uzvikivale: "Lock Her Up". U ljeto 2014. godine, pravnici State Departmenta uočili su niz e-poruka sa  osobnog računa Hillary Clinton, dok su pregledavali dokumente koje je zatražio Posebni odbor Zastupničkog doma za Benghazi. Zahtjev State Departmenta za dostavom dodatnih e-poruka doveo je do pregovora sa njenim odvjetnicima i savjetnicima. U listopadu je State Department uputio dopise Hillary Clinton i svim njenim prethodnicima na dužnosti državnog tajnika (sve do Madeleine Albright), tražeći e-poruke i dokumente povezane sa njihovim radom tijekom mandata. Clinton je naložila svojim odvjetnicima neka State Departmentu predaju sve njene e-poruke "vezane uz posao". Ipak, druga skupina e-poruka, "koje nisu bile povezane sa poslom" – oko 32.000 – na kraju je izbrisana.

09. listopada 2016. godine, tijekom TV-debate, Trump je rekao Clintonovoj: "Ako pobijedim, naložiti ću glavnom državnom odvjetniku neka imenuje posebnog tužitelja koji će istražiti vaš slučaj, jer nikada nije bilo toliko laži i toliko obmana." "Rusijo, ako me slušate, nadam se da ćete uspjeti pronaći onih 30.000 e-poruka koje nedostaju", izjavio je Trump sljedećeg dana na predizbornom skupu. "Obožavam WikiLeaks!" Analize medijskog izvještavanja, provedene nakon izbora, pokazuju da je kontroverza oko e-poruka Hillary Clinton bila najzastupljenija tema tijekom predsjedničke kampanje 2016. godine. U svojoj knjizi, "What Happened", Clinton je navela tu kontroverzu, kao i odluku direktora FBI-a, James Comeyja, da ponovno otvori istragu svega nekoliko dana prije izbora - kao jedan od glavnih razloga svog poraza. Međutim, u studenom 2016. godine, nakon izbora, Trump je novinarima "New York Timesa" rekao da neće zagovarati kazneni progon Clintonove, jer to "jednostavno nije nešto do čega mu je osobito stalo", te je dodao kako je Clintonova već "dovoljno propatila." 

Roger Stone je, početkom 2016. godine, tvrdio da mu je osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, rekao kako je njegova organizacija došla do ukradenih e-poruka koje bi mogle naštetiti predsjedničkoj kampanji Hillary Clinton, izvijestio je "Washington Post". Stone i Trump surađuju još od sredine 1980-ih na kampanjama koje su pomagale Trumpovom poslovanju sa kockarnicama, kao i na njegovom političkom djelovanju. Stone i Trump prvi su se put susreli 1979. godine, upoznao ih je Roy Cohn, u vrijeme dok je Stone radio za predsjedničku kampanju Ronalda Reagana. Godine 2000., kada je kockarnica u vlasništvu Indijanaca u gorju Catskill zaprijetila preuzimanjem dijela poslovanja Trumpovih odmarališta u Atlantic Cityju, Trump i Stone kažnjeni su novčanom kaznom od 250.000 dolara. Kazna im je izrečena, jer su u New Yorku osnovali "Institute for Law and Society", paravan koji se navodno zalagao za "obiteljske vrijednosti", a zapravo je služio za plasiranje niza rasističkih oglasa usmjerenih protiv indijanskog rezervata.

Dvojica Stoneovih suradnika (bivši Trumpov savjetnik Sam Nunberg i još jedna osoba koja je za Washington Post govorila pod uvjetom anonimnosti) izjavili su da im je Stone, u proljeće 2016. godine, rekao da je WikiLeaks došao do e-poruka koje pripadaju Johnu Podesti, tadašnjem voditelju kampanje Hillary Clinton. Taj se razgovor odvio prije nego što je u javnosti postalo poznato da su hakeri došli u posjed tih e-poruka. Portal "The Smoking Gun" izvijestio je da je Stone tijekom predsjedničke kampanje,  putem privatnih poruka na Twitteru komunicirao sa osobom ili skupinom "Guccifer 2.0". U svom prepoznatljivom stilu, Roger Stone se (kada ga je u travnju 2017. godine suočio Matthew Rozsa iz portala "Salon") najprije prikazao kao heroj, navodeći da je bio žrtva prometne nesreće u kojoj je počinitelj pobjegao sa mjesta događaja. Pritom je sugerirao kako ga je netko pokušao "maknuti", jer Rusi "ne žele da svjedočim, jer bi to otkrilo njihove namjere. To bi bilo očito." Shvativši da je sam sebe kompromitirao, Stone je svoju prethodnu izjavu opisao kao "pogrešan termin". 

U intervjuu od 12. lipnja 2016. godine, samo nekoliko tjedana prije objave hakiranih podataka DNC-a, Assange je britanskom TV-voditelju Robertu Pestonu (sa mreže ITV) rekao da je njegova organizacija došla u posjed "e-poruka povezanih sa Hillary Clinton,  koje čekaju na objavu", opisavši ih pritom kao "odlične". Peston je primijetio: "Jasno je da ono što govorite i što objavljujete šteti Hillary Clinton. Biste li više voljeli da Trump postane predsjednik?" Assange je odgovorio kako je nemoguće predvidjeti što bi Trump činio kao predsjednik. Sa druge strane, smatrao je predvidljivim da bi Clinton vlast koristila na dva načina koja je on smatrao problematičnima. Kao prvo, Assange je optužio Clinton da je bila među onima koji su zagovarali njegovo kazneno gonjenje nakon što je WikiLeaks, tijekom njezina mandata na dužnosti državne tajnice, objavio četvrt milijuna diplomatskih depeša. Osim toga, Assange je kritizirao Clinton zbog njezina zalaganja za intervenciju u Libiji 2011. godine, ustvrdivši da je to omogućilo uspon ISIS-a. U eseju iz veljače 2017. godine je Assange napisao da glas za Clinton na predsjedničkim izborima zapravo znači "glas za beskrajni, glupi rat". 

Časopis "The Atlantic" došao je u posjed niza izravnih poruka razmijenjenih između WikiLeaksa i Donalda Trumpa Jr., koje su odvjetnici Trumpa Jr. predali istražiteljima iz Kongresa. Prepiska je započela tjednima prije izbora, i trajala je barem do srpnja 2017. godine. WikiLeaks je uputio niz sve odvažnijih zahtjeva, među kojima su bili traženje Trumpovih poreznih prijava, poticanje Trumpove kampanje neka na dan izbora odbaci izborne rezultate kao namještene, te zahtjev da novoizabrani predsjednik zatraži od Australije neka imenuje Juliana Assangea veleposlanikom u Sjedinjenim Državama. "The Atlantic" je napisao: "Niti u jednom trenutku, tijekom desetomjesečne prepiske, Trump Jr. ne odbija WikiLeaks, koji je objavljivao ukradene dokumente i za koji se već primijetilo da iznosi informacije koje idu u prilog ruskim interesima." 

Portal "The Smoking Gun" je izvijestio kako je tijekom predsjedničke kampanje Stone putem privatnih poruka na Twitteru komunicirao sa ruskim hakerom, pseudonima "Guccifer 2.0", a koji je hakirao DNC i proslijedio ukradene dokumente WikiLeaksu. Prema navodima raznih tvrtki za kibernetičku sigurnost i dužnosnika američke vlade, "Guccifer 2.0" je identitet koji su stvorile ruske obavještajne službe da bi prikrile svoje uplitanje u američke predsjedničke izbore 2016. godine. Ipak, "Guccifer 2.0" je tvrdio da je usamljeni aktivist posvećen "borbi protiv svih tih iluminata", tvrdnja koju je ponovio i Stone. 21. kolovoza 2016. godine, dan prije nego što će "Guccifer 2.0" objaviti novu seriju dokumenata, Stone je na Twitteru napisao da će John Podesta, tadašnji voditelj kampanje Hillary Clinton, uskoro doći "na red za stradavanje". Tijekom izborne kampanje, Stone je za "Boston Herald Radio" izjavio kako očekuje da će "Julian Assange i ljudi iz WikiLeaksa uskoro početi tjedno objavljivati ​​nove dokumente. A to će, naravno, dati odgovor na pitanje što je točno izbrisano sa tog poslužitelja e-pošte." Podesta je smatrao kako je Stone možda imao "prethodna saznanja" o tome da su njegovi privatni e-mailovi hakirani i da će biti objavljeni na WikiLeaksu. "Smatram da postoji opravdana sumnja kako je g. Assange možda prenio tu informaciju g. Stoneu". Glasnogovornik Hillary Clinton, Brian Fallon, istaknuo je kako je Stone tvrdio da je bio u kontaktu sa Assangeom putem "zajedničkih prijatelja"; također je u više navrata upozoravao da će Assange uskoro objaviti dodatne informacije o Clinton, kako na Twitteru, tako i u intervjuu za InfoWars Alexa Jonesa.

Stone je Odboru za obavještajne poslove Zastupničkog doma izjavio da je imao posrednika za komunikaciju sa Assangeom, a to je bio komičar i radijski voditelj, Randy Credico. Assange je tri puta gostovao u Credicovoj radijskoj emisiji; a Credico je na Twitteru objavio svoju fotografiju snimljenu ispred ekvadorskog veleposlanstva u Londonu. 02. listopada 2016. godine, Stone je u emisiji Alexa Jonesa izjavio: "Nedavno se s njim [Assangeom] u Londonu sastao posrednik – moj prijatelj, koji je ujedno i njegov prijatelj, te zagovornik slobode. Uvjeravaju me da u srijedu stiže 'glavni ulov'. Kada bih vam otkrio o čemu je riječ, to više ne bi bilo 'listopadsko iznenađenje', no imam razloga vjerovati da je riječ o nečemu pogubnom, jer mi tako govore ljudi sa političkom procjenom, koji su upućeni u samu tematiku." 07. listopada 2016. godine, dva sata nakon što je "Washington Post" objavio priču o emisiji "Access Hollywood", WikiLeaks je objavio Podestine e-mailove. Podesta je sugerirao da je WikiLeaks tempirao tu objavu kako bi zasjenio skandal koji bi nastao nakon što se u procurjeloj snimci staroj deset godina čulo kako Trump govori da voli hvatati žene za spolne organe. Taj je trenutak objave nazvao "zanimljivom slučajnošću." 

Qanon

U sudskom iskazu FBI se navodi daljnja komunikacija između Rogera Stonea i Jerome Corsija, koji je 20. kolovoza 2016. godine "rekao Stoneu da se moraju sastati sa [IME UKLONJENO] kako bi utvrdili ’što, ako išta, Izrael planira učiniti u listopadu’." Corsi je politički komentator krajnje desnice i teoretičar zavjere koji objavljuje tekstove na portalima "WorldNetDaily" i "Human Events". Bio je član upravnog odbora organizacije CNP (Council for National Policy) i čest gost u emisiji Arta Bella na radijskoj mreži "Coast to Coast AM". Godine 2004. je izdavačka kuća "Regnery Publishing" objavila Corsijevu knjigu "Unfit for Command: Swift Boat Veterans Speak Out Against John Kerry". Knjiga je prodana u više od 1.2 milijuna primjeraka. Corsi je najpoznatiji po dvjema knjigama koje su dospjele na popis najprodavanijih djela prema "New York Timesu", to su: "The Obama Nation" i gore spomenuta, "Unfit for Command". U listopadu 2009. godine je objavljena njegova knjiga "America for Sale: Fighting the New World Order, Surviving a Global Depression, and Preserving USA Sovereignty", gdje se iznosi tvrdnja o "planu globalista da stave Ameriku na prodaju – od tvrtki za financijske usluge do javne infrastrukture, poput autocesta i zračnih luka." Kod promocije knjige, gostovao je u emisiji Seana Hannityja na "Fox News", kao i u emisiji "Coast to Coast" sa George Nooryjem.

Nacrti sudskih dokumenata, objavljeni u studenome 2018. godine, pokazali su da je Corsi, dva mjeseca prije objave e-mailova ukradenih iz stožera Hillary Clinton, poslao e-mailove Rogeru Stoneu. U njima ga je obavijestio da će WikiLeaks objaviti e-mailove u dvije "ture"; naveo je datume planiranih objava i napomenuo kako će "planirani učinak" biti "vrlo štetan". Stone je poslao e-mail Corsiju, uputivši ga neka kontaktira Assangea "i pribavi e-mailove koji čekaju na objavu (na WikiLeaksu)". Iako je Corsi rekao Muellerovim istražiteljima da je zanemario tu uputu, oni su otkrili da ju je proslijedio suradniku u Londonu (Corsi ga je kasnije identificirao kao Teda Mallocha), suradnika na Trumpovoj kampanji. 

Posebni tužitelj Robert Mueller izdao je sudski nalog za svjedočenje Tedu Mallochu, kontroverznom akademiku i gostu portala "InfoWars", koji je povezan sa Stoneom i Nigelom Farageom, zato da bi svjedočio u istrazi o Rusiji. "Počeli smo istraživati ​​tko je Stone i s kim je sve povezan, a trag je zapravo vodio prema međunarodnoj krajnjoj desnici. Zatim se dogodio Brexit, a Nigel Farage postao je osoba koja nas je jako zanimala – i mislim da je to i dalje vrlo zanimljivo." Farage i Malloch često su se sastajali. Malloch je više puta gostovao u Farageovoj radijskoj emisiji, a viđeni su zajedno i u Bruxellesu. "Zaključio sam, na temelju svojih saznanja, da je postojao svojevrsni prešućeni odnos između ljudi iz Trumpova tima i članova stranke UKIP, te da je put prema WikiLeaksu vodio upravo tuda", rekao je Simpson. "To mislim i danas". Na pitanje je li otkrio "konkretne veze" između Faragea i WikiLeaksa, Simpson je ukazao na Farageova putovanja u New York i naveo kako je čuo (iako to nije potvrdio) da je Farage dodatno posjetio ekvadorsko veleposlanstvo i predao Assangeu USB uređaj sa podacima.

Malloch je izjavio da su ga istražitelji ispitivali o odnosu sa Stoneom, njegovom angažmanu u kampanji predsjednika Donalda Trumpa i o tome je li posjetio ekvadorsko veleposlanstvo gdje boravi osnivač WikiLeaksa, Julian Assange. Malloch je napisao knjigu "Zavjera za uništenje Trumpa: Kako je 'duboka država' izmislila ruski dosje da bi potkopala predsjednika", objavljenu u svibnju 2018. godine. Knjiga sadrži predgovor koji je napisao Stone, uz preporuke Faragea i Alexa Jonesa. Malloch je nekoliko puta gostovao na platformi InfoWars. U videu "Insajder iz skupine iz Davosa razotkriva globalističku luciferijansku agendu", kaže: 

"EU je, naravno, dio globalističkog Carstva, Novog svjetskog poretka. Smatram da su mnogi njezini korijeni zapravo prilično zli...

To je, u biti, njemačko preuzimanje Europe, pri čemu se Europa pretvara u njihovu marionetsku državu, uz njihov ortački kapitalizam i lažnu valutu – euro... Luciferijanizam je sustav vjerovanja koji štuje temeljne karakteristike koje se pripisuju Luciferu. Ta je tradicija prožeta gnosticizmom i sotonizmom; ona Lucifera obično ne promatra kao samog vraga, već kao svojevrsnog osloboditelja, čuvara ili duha vodilju – zapravo kao pravog Boga, nasuprot Jehovi... Naravno, znamo tko je Lucifer; on se doživljava kao jedna od 'zvijezda danica0, kao simbol prosvjetljenja, svojevrsne neovisnosti i istinskog ljudskog napretka – okretanje od Boga prema Luciferu radi postizanja vlastitog prosvjetljenja." 

Malloch je dospio u središte pozornosti javnosti nakon izvještaja da ga Trump razmatra za položaj veleposlanika SAD-a pri Europskoj uniji. Međutim, "Financial Times" je izvijestio da je u svojoj autobiografiji iznio niz neistinitih tvrdnji; i u naknadnom članku ispravio i druge netočne navode koje je Malloch iznio u članku za "Breitbart". Glenn Simpson, suosnivač tvrtke "Fusion GPS", koja je izradila tzv. "Trump Dossier", opisao je Mallocha kao "suradnika Bannona i Stonea", te izjavio kako vjeruje da je Malloch "značajna figura" u vezi između Trumpa i WikiLeaksa. Stone je Mallocha opisao kao "stručnjaka za politike" ("policy wonk"), koji je tijekom i nakon kampanje postao "samoproglašeni zastupnik Trumpa". 

07. ožujka 2017. godine je WikiLeaks objavio "Vault 7", niz dokumenata koji detaljno opisuju aktivnosti i sposobnosti Središnje obavještajne agencije (CIA) u provođenju elektroničkog nadzora i kibernetičkog ratovanja. Curenje informacija otkrilo je zbirku pod nazivom UMBRAGE, koju je WikiLeaks opisao kao "opsežnu biblioteku tehnika napada ‘ukradenih’ iz zlonamjernog softvera (malwarea) proizvedenog u drugim državama, uključujući Rusku Federaciju"; uz objavu na Twitteru: "CIA krade viruse i zlonamjerni softver drugih skupina, omogućujući time napade pod lažnom zastavom". Ubrzo se pojavila teorija zavjere prema kojoj je CIA podmetnula ruskoj vladi krivnju za uplitanje u američke izbore 2016. godine. Konzervativni komentatori, poput Seana Hannityja i Ann Coulter, nagađali su o toj mogućnosti na Twitteru; dok je Rush Limbaugh o tome govorio u svojoj radijskoj emisiji. Portal "Breitbart" je u naslovu objavio: "WikiLeaks: CIA koristi ‘ukradeni’ zlonamjerni softver kako bi kibernetičke napade ‘pripisala’ državama poput Rusije". Portal "Infowars" je objavio Corsijev članak "Vault 7: CIA može inscenirati lažne ruske hakerske napade kako bi potkopala Trumpa". Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov dodao je kako "Vault 7" pokazuje da "CIA može doći do takvih ‘otisaka prstiju’ i potom ih iskoristiti."