Treći hram (9. dio)

Globalni mozak

Peter Thiel je priznao: "Više ne vjerujem da su sloboda i demokracija spojive." Prema riječima izvršnog direktora Googlea i sudionika sastanaka skupine Bilderberg, Erica Schmidta: "Ako imate nešto za što ne želite da itko zna, možda to uopće ne bi trebali niti raditi." Isto tako, predsjednik Facebooka, Mark Zuckerberg, tvrdi da privatnost više nije "društvena norma". Ova pravila vrijede samo za nas ostale, jer su u izravnoj suprotnosti sa Thielovim izjavama. Thiel je danas istaknuti član skupine Bilderberg, dio je njihova elitnog Upravnog odbora koji odlučuje o tome tko će sudjelovati na sastancima. Objašnjavajući potrebu skupine za privatnošću, Thiel je pojasnio:

"Moramo pronaći načine za razgovor sa ljudima u kojima nije sve potpuno transparentno. Libertarijanizam nije isto što i radikalna transparentnost; to je argument kakav bi često koristio Stasi u Istočnoj Njemačkoj, gdje je društvo moralo nadzirati sve. Sa druge strane, u manjim skupinama, gdje nije sve pod nadzorom, moguće je voditi vrlo iskrene razgovore i kvalitetnije promišljati o budućnosti." 

Thiel nije samo osnovao PayPal i tvrtku Palantir, već je i član upravnog odbora Facebooka. Prema Newton Leeju, autoru knjige "Facebook Nation": platforme poput Facebooka, Googlea, Twittera i YouTubea predvode put prema konceptu "Total Information Awareness" (TIA). Riječ je o programu masovnog nadzora koji je osmislio američki Ured za informacijsku svijest i koji je, 2002. godine, pokrenula agencija DARPA. Temeljen na konceptu prediktivnog policijskog djelovanja, program TIA ima za cilj digitalno prikupljanje detaljnih podataka o pojedincima, kako bi se zločini predvidjeli i spriječili prije nego što budu počinjeni. Program TIA je glavni cilj Ureda za informacijsku svijest (IAO), koji je DARPA osnovala 2002. godine. Zanimljivo je, kao i pomalo uznemirujuće, da je logotip tog ureda sadržavao masonsku piramidu i "svevideće oko" koji promatraju cijeli svijet, uz geslo Francisa Bacona: "Znanje je moć". Zabrinjava i činjenica što je Zuckerberg javno preporučio knjigu Henryja Kissingera "Svjetski poredak". "Riječ je o vanjskim odnosima i o tome kako možemo izgraditi miroljubive odnose diljem svijeta. To je važno za stvaranje svijeta kakav svi želimo za svoju djecu, a upravo o tome razmišljam ovih dana", rekao je Zuckerberg. 

Kibernetika, eugenika, koncept 'noosfere' Teilhard de Chardina, interes za suvremeno računalstvo, psihodelici i okultizam – sve se to spojilo u suvremeni fenomen poznat kao transhumanizam. Stvaranje osobnog računala bilo je jedna etapa, odskočna daska prema ambicioznijem cilju: repliciranju ljudskog uma i stvaranjem stroja koji može misliti. Ostvarenje "umjetne inteligencije" (čime bi se ispunio san Norberta Wienera) zapravo bi značilo pretvaranje čovjeka u boga. U konačnici, čovjek bi stvorio stroj sposoban za razmišljanje i koji bi postao sveznajućim. Pristupanjem cjelokupnom ljudskom znanju – putem Googlea i Wikipedije, korištenjem interneta i raznih društvenih mreža poput Facebooka, Twittera i drugih – postalo bi moguće pratiti postupke svakog čovjeka na Zemlji, čime bi se u stvarnosti ostvario simbol masonskog "svevidećeg oka". Kako je Jacob Silverman napisao za "The Washington Post", u članku "Upoznajte čovjeka čija je utopijska vizija interneta osvojila – a potom i izobličila – Silicijsku dolinu": kako bi shvatili odakle potječe cyber-libertarijanska ideologija, moramo razumjeti utjecaj "Deklaracije o neovisnosti cyberprostora" koju je, 1996. godine, napisao Perry Barlow, bivši član skupine Grateful Dead. "Možda više nego ijedna druga", piše Silverman, "upravo je njegova filozofija – koja je spojila kontrakulturni utopizam, skeptičan stav rančera prema vlasti i futurističku vjeru u virtualni svijet – oblikovala tu industriju." Jezik Barlowova manifesta nadahnut je djelom Teilharda de Chardina, kojega je Barlow iznimno cijenio:

"Vlade industrijskog svijeta, vi umorni divovi od mesa i čelika, dolazim iz cyberprostora, novog doma Uma [Noosa]. U ime budućnosti, tražim od vas – predstavnika prošlosti – da nas ostavite na miru. Niste dobrodošli među nama. Nemate nikakav suverenitet ondje gdje se mi okupljamo." 

Slične je ideje izrazio Timothy Leary. Godine 1990. je Leary objasnio kako je njegova "vizija Boga" prikazana u posljednjoj sceni knjige "Neuromancer", Williama Gibsona. Iznoseći viziju koja bi odražavala viziju de Chardina, Leary je rekao: "Na kraju svijeta, sve informacije pohranjene u svim računalima uzdići će se u cyberprostor i stopiti jedna sa drugom – to je Bog." Godine 1995., Jennifer Cobb Kreisberg izjavila je u časopisu "Wired": "Teilhard je predvidio dolazak Mreže više od pola stoljeća prije nego što se ona pojavila." Kako Erik Davis, u knjizi "TechGnosis: Myth, Magic and Mysticism in the Age of Information", objašnjava vezano uz "Wired": 

"Od prvog broja, zarazan i često apsurdno gorljiv entuzijazam tog časopisa – usmjeren kako na internet, tako i na globalno tehno-gospodarstvo – prožet je svojevrsnim sekulariziranim teilhardovskim žarom. Uz Kevina Kellyja, koji hvalospjevima slavi nadolazeću neobiološku civilizaciju, i stalni suradnik "Wireda", John Perry Barlow, veliki je poklonik Teilharda; on na stranicama časopisa izjavljuje da je "svrha cjelokupne evolucije do ove faze stvaranje kolektivne organizacije Uma". Štoviše, u jednom internetskom intervjuu, suosnivač časopisa, Louis Rossetto, odaje priznanje Teilhardu i utjecaju tog isusovca na internetsku kulturu." 

Transhumanisti smatraju da postizanje vrhunske umjetne inteligencije najavljuje dolazak nečega što nazivaju "singularnošću" (termin koji je prvi skovao John von Neumann). Ta tzv. "singularnost" i ekvivalent Teilhardovoj "Točki Omega" će, prema mišljenju transhumanista, označiti trenutak kada će čovjek evoluirati u postljudski oblik postojanja, putem "prijenosa uma" ("mind uploading"). Time bi se postigla besmrtnost putem sjedinjenja sa internetom, što podsjeća na koncept "kolektivne svijesti" ili "globalnog mozga" iz pokreta New Age. Poput projekta MK-Ultra, osobno računalo je projekt "Cybernetics Group",  osmišljeno zato da bi pružio vrhunski alat za društvenu kontrolu. Budući bi ostatak društva lako prepoznao sveprisutno uvođenje računala u svako kućanstvo kao zadiranje "Velikog brata", hipijevska kontrakultura povezala se sa tehnološkom kulturom (koja je bila u nastajanju u Kaliforniji) da bi računalo predstavila – i plasirala – kao sredstvo osobnog oslobođenja. U korijenu je ideja o "duhovnoj evoluciji". Umrežavanjem svakog pojedinca na planetu i objedinjavanjem cjelokupnog ljudskog znanja, internet se zamišlja kao kolektivna svijest – svojevrsno ispunjenje milenarističkih očekivanja iz kabale, prema kojima čovjek postaje Bog, ili stvara Boga. 

Riječ je o okultnom projektu stvaranja golema, nalik dr. Frankensteinu koji iz nežive tvari stvara život. U pozadini svih nastojanja "Kibernetičke skupine" leži apsurdno uvjerenje da je ljudski um stroj, kao i uvjerenje (nalik onom o Babilonskoj kuli) kako se njegovo funkcioniranje može analizirati (reverzno inženjerstvo) i da, na kraju, računala mogu nadmašiti ljudski mozak. Pionir tog pothvata, koji su njegovi sudionici nazivali "Projekt Čovjek-stroj"”, bio je John von Neumann; jedan od predvodnika "Kibernetičke skupine", poznat po radu u matematici i računalnim znanostima. Kako navodi Jeffrey Steinberg u tekstu "Od kibernetike do Littletona" ("From Cybernetics to Littleton"):

"Za Johna von Neumanna i Norberta Wienera, srž projekta "Kibernetičke skupine" bio je razvoj računala i mogućnost spajanja brzih računala sa tzv. "umjetnom inteligencijom" da bi se ljudski rod doslovno "programirao". U temelju svih tih nastojanja ležalo je nepokolebljivo, premda posve apsurdno uvjerenje (a koje je najgorljivije zastupao upravo von Neumann) kako u ljudskom umu nema ničeg svetog i da je ljudski mozak zapravo stroj čije se funkcioniranje može replicirati, a vremenom i nadmašiti, pomoću računala."

Za transhumaniste, internet nije samo skup neživih informacija, već pruža mogućnost da čovječanstvo stvori kolektivnu svijest mistične prirode. Zapravo, transhumanizam je halucinacija do koje su došli računalni znanstvenici pod utjecajem droga. Budući psihodelične droge otežavaju razlikovanje stvarnosti od mašte, često dovode do pogrešnog pripisivanja života, pa čak i "božanskog", neživim objektima, kao npr. računalnog programa. Krajnji, naivni san transhumanista jest da ćemo, stvaranjem "cyberprostora" ući u "Pleromu" tako što ćemo svoje umove "učitati" na internet. Time bi internet postao cjelokupno ljudsko znanje, sveznajuća kolektivna svijest o kojoj je govorio Teilhard de Chardin, poznato i kao "globalni mozak".

Poput Teilharda de Chardina, i Sri Aurobindo (također imao značajan utjecaj u centru Esalen) je opisivao razvojni put od nežive materije prema budućem stanju božanske svijesti. Ono što de Chardin naziva "Omega točkom", Aurobindo naziva "Nadumom" ("Supermind"). Omega točka Teilharda de Chardina utjecala je i na Joséa Argüellesa, koji je 1987. godine u Sedoni (Arizona) organizirao događaj naziva "Harmonijska konvergencija" (povezano sa fenomenom 2012. godine), a koji se temelji na istoimenom konceptu Alice Bailey, sljedbenice Helene Blavatsky.

U konačnici, vizija interneta počivala je na mističnoj ideji koja seže do William Jamesa, koncepta "svjetske duše" američkih transcendentalista i "kozmičke svijesti" Maurice Buckea. Slične je ideje, 1912. godine, razvio i francuski filozof Émile Durkheim; u djelu "Elementarni oblici religijskog života" on tvrdi da društvo predstavlja višu inteligenciju, jer nadilazi pojedinca u prostoru i vremenu. Među ostalim prethodnicima nalazi se i koncept "svjetskog mozga", H. G. Wellsa. U djelu "Svjetski mozak", zbirci eseja i govora, nastaloj u razdoblju od 1936. do 1938. godine, Wells opisuje svoju viziju nove, slobodne, sintetičke, mjerodavne i trajne "Svjetske enciklopedije", koja bi "svjetskim građanima" pomogla da na najbolji način iskoriste univerzalne informacijske resurse i tako doprinesu svjetskom miru.

U knjizi "Profili budućnosti" iz 1962. godine, Arthur C. Clarke (također ga nadahnuo de Chardin) je predvidio kako će se izgradnja onoga što je H. G. Wells nazvao "Svjetskim mozgom" odvijati u dvije faze. Prvu fazu Clarke je odredio kao izgradnju "Svjetske knjižnice" (tj. Wellsove univerzalne enciklopedije), koja bi do 2000. godine bila dostupna svima, iz vlastitog doma, putem računalnih terminala. U drugoj fazi bi "Svjetska knjižnica" bila integrirana u "Svjetski mozak" – superinteligentno računalo sa  umjetnom inteligencijom, kojim bi ljudi komunicirali radi rješavanja raznih globalnih problema. Predložio je da superračunalo bude smješteno u nekadašnje ratne stožere SAD-a i SSSR-a, nakon što ove velesile dovoljno sazru i pristanu na suradnju umjesto na međusobno ratovanje. Clarke je predvidio da će izgradnja "Svjetskog mozga" biti dovršena do 2100. godine.

Arthur C. Clarke, uz Roberta Heinleina (član OTO) i Isaaca Asimova, smatra se jednim od "velike trojke" pisaca sf-a. U znamenitoj kratkoj priči Isaaca Asimova, "Posljednje pitanje" (objavljenoj u knjizi "Robot Dreams"), čovječanstvo sjedinjuje svoju kolektivnu svijest sa svojom vlastitom tvorevinom: svemoćnim kozmičkim računalom. Inteligencija koja iz toga nastaje provodi vječnost pokušavajući dokučiti može li se odgovoriti na "posljednje pitanje": "Može li se entropija ikada preokrenuti?" Kada stvorena  inteligencija otkrije da je preokretanje entropije moguće, učini to naredbom: "NEKA BUDE SVJETLO."

Kanadski teoretičar medija, Marshall McLuhan (također nadahnut mislima de Chardina), poznat je po tome što je skovao izraze "medij je poruka" i "globalno selo", kao i po tome što je predvidio pojavu interneta kao "produžetka svijesti". U "Gutenbergova galaksija: Nastanak tipografskog čovjeka", McLuhan piše:

"Sljedeći medij – ma što on bio, a mogao bi biti upravo produžetak svijesti – uključivati će televiziju kao svoj sadržaj, a ne kao svoje okruženje, te će televiziju preobraziti u umjetničku formu. Računalo, kao instrument za istraživanje i komunikaciju, moglo bi unaprijediti pronalaženje informacija, učiniti zastarjelim masovne knjižnične sustave, vratiti pojedincu njegovu enciklopedijsku ulogu, te se preobraziti u privatni kanal za brz pristup prilagođenim podacima koji imaju tržišnu vrijednost." 

Kako je Erik Davis primijetio u djelu "TechGnosis": "Neki kršćani, osobito oni sa čvrstim protestantskim uvjerenjem u apsolutnu nepogrešivost biblijske riječi, složili bi se sa Teilhardom kako je naš nagli juriš prema planetizaciji dijelom nekog višeg plana." Davis je pritom komentirao intervju koji je Marshall McLuhan, 1969. godine, dao za časopis "Playboy"; ondje McLuhan spominje kako računalne mreže nude mogućnost stvaranja "tehnološki iznjedrenog stanja univerzalnog razumijevanja i jedinstva – stanja utapanja u "Logosu" – koje bi moglo povezati čovječanstvo u jednu obitelj, te stvoriti trajnu kolektivnu harmoniju i mir." McLuhan je pojasnio: "U kršćanskom smislu, to je tek novo tumačenje mističnog tijela Kristova; a Krist je, naposljetku, krajnje proširenje čovjeka." 

Međutim, kako ističe Davis, u pismu sinarhistu Jacquesu Maritainu, McLuhan je odstupio od idealizma koji je ranije izrazio:

"Budući su posve eterična, električna informacijska okruženja potiču iluziju svijeta kao duhovne supstancije. Ona su sada vjerna preslika mističnog tijela [Kristova] – očigledna manifestacija Antikrista. Uostalom, Knez ovoga svijeta vrlo je vješt elektroinženjer." 

Odnos između "globalnog mozga" i interneta, kao i povezanost sa mislima Teilharda de Chardina, obrađeni su u romanu "Izgubljeni simbol" Dana Browna koji je, baš kao i Stewart Brand, i osnivač Facebooka Mark Zuckerberg, pohađao školu Phillips Exeter. U romanu, koji se temelji na otkrivanju tajni slobodnog zidarstva, ključnu ulogu ima Institut za noetičke znanosti (IONS) Willisa Harmana. U tom dijelu romana lik Katherine Solomon objašnjava značenje noetike:

"…dvije su glave pametnije od jedne… no dvije glave nisu tek dvostruko bolje; one su mnogo, mnogo bolje. Više umova koji djeluju skladno pojačava učinak misli… i to eksponencijalno. Upravo u tome leži skrivena moć molitvenih skupina, krugova za iscjeljivanje, zajedničkog pjevanja i masovnog bogoslužja. Ideja o univerzalnoj svijesti nije tek eteričan koncept iz domene New Agea. Riječ je o čvrstoj znanstvenoj stvarnosti, a njezino iskorištavanje ima potencijal preobraziti naš svijet. To je temeljno otkriće noetičke znanosti. Štoviše, taj se proces odvija upravo sada. Možete ga osjetiti svuda oko sebe. Tehnologija nas povezuje na načine za koje nismo ni slutili da su mogući: Twitter, Google, Wikipedia i drugi – sve se to isprepliće stvarajući mrežu međusobno povezanih umova...

Bog se nalazi u skupu mnogih... a ne u Jednom." 

Razrađujući "hipotezu o Gaji", fizičar i filozof Peter Russell skovao je, 1982. godine, pojam "globalni mozak" u istoimenoj knjizi. Način na koji bi se internet mogao razviti da bi se to postiglo iznio je 1986. godine David Andrews, kada je predstavio ideju o komponenti društvenih mreža nazvanoj "skupina za usmjeravanje informacija" ("Information Routing Group" ili kraće: IRG). U radu se predviđalo da bi se, zahvaljujući načelu "šest stupnjeva razdvojenosti", određene poruke (koje pojedini član šalje članovima svoje lokalne skupine) mogle, na kraju, prenijeti cijeloj IRG skupini, čime bi se prevladala zemljopisna i društvena ograničenja i riješio tzv. paradoks relevantnosti. Iako je ideja predložena prije pojave interneta, osobna računala i modemi bili su zamišljeni kao posrednici u tom povezivanju.

Ovaj pojam, poznat i kao "kolektivna inteligencija", u novije je vrijeme razmatrao francuski filozof Pierre Lévy, koji ga je uveo u javnost u svojoj knjizi "Kolektivna inteligencija: svijet čovječanstva u nastajanju u kibernetičkom prostoru" (1994.). Lévyjeva knjiga iz 1995. godine, "Becoming Virtual: Reality in the Digital Age", razrađuje pojam "virtualnog", što potječe od filozofa Gillesa Deleuzea. Osim toga, Doug Engelbart je, sredinom 1990-ih, počeo koristiti izraz "Collective IQ" kao mjeru kolektivne inteligencije, kako bi usmjerio pozornost na mogućnost da poslovni svijet i društvo proaktivno povećaju svoj kolektivni IQ.

Prvi znanstveni članak o toj temi, koji je prošao recenzentski postupak, objavio je Gottfried Mayer-Kress 1995. godine. Prve  algoritme koji su bili sposobni pretvoriti svjetsku mrežu (WWW) u kolektivno inteligentnu mrežu, predložili su belgijski kibernetičar Francis Heylighen i njegov doktorand Johan Bollen, 1996. godine. Heylighen je najpoznatiji po svom radu na projektu "Principia Cybernetica", modelu interneta kao "globalnog mozga" i doprinosu teorijama memetike i samoorganizacije. Projekt "Principia Cybernetica" predstavlja međunarodnu suradnju znanstvenika na području kibernetike i sistemskih znanosti, a posebno je poznata po svojoj internetskoj stranici "Principia Cybernetica Web". Organizacija je povezana sa "American Society for Cybernetics" koje je, 1964. godine, osnovao neurofiziolog Warren Sturgis McCulloch; bio je jedan od izvornih članova "Cybernetics Group" i također pomagao u radu Andrije Puharicha pri "Round Table Foundation". Organizacija "Principia Cybernetica" posvetila se onome što oni nazivaju "evolucijsko-sistemskoj filozofiji podržanom računalima, u kontekstu transdisciplinarnih akademskih područja znanosti o sustavima i kibernetike." 

U djelu "Darwin među strojevima: Evolucija globalne inteligencije" (1997.), George Dyson (boravio kao gostujući stručnjak na "Institute for Advanced Study" u Princetonu), razrađuje tezu iz istoimenog članka Samuela Butlera (član "X Cluba") iz 1863. godine, te sugerira kako je internet živo i svjesno biće. Prema jednom recenzentu:

"Dysonova glavna tvrdnja jest da je evolucija svjesnog uma iz današnje tehnologije neizbježna. Nije jasno hoće li biti riječ o jednom ili više umova, koliko bi taj um bio inteligentan, pa čak niti hoćemo li s njime moći komunicirati. Također jasno sugerira da na Zemlji postoje oblici inteligencije koje trenutno nismo u stanju razumjeti. Iz knjige: "Koji će um – ako itko – postati svjestan velikog preplitanja ideja koje je trenutno u tijeku, nije besmisleno pitanje; no, još je prerano očekivati ​​odgovor koji bi za nas imao smisla"."

Godine 2000. je Howard Bloom napisao knjigu "Globalni mozak: Evolucija kolektivnog uma od Velikog praska do 21. stoljeća". Bloom je bivši publicist i radio je sa glazbenicima, kao npr. Michael Jackson, Talking Heads, AC/DC, Simon & Garfunkel, Prince, Billy Joel, Styx, Earth, Wind & Fire i Kiss. ​​U djelu "Luciferovo načelo" (1995.) Bloom iznosi tezu da su društvene skupine, a ne pojedinci, primarna "jedinica selekcije" u kontekstu gena i ljudskog psihološkog razvoja. Prema Bloomu: evoluciju genoma oblikuje natjecanje između skupina i natjecanje između pojedinaca. Bloom "istražuje složene odnose između genetike, ljudskog ponašanja i kulture", te je "zlo nusproizvod prirodnih strategija stvaranja i utkano u samo naše biološko tkivo."

U djelu "Roots of Radical Theology" (1988.), John Charles Cooper navodi da je Teilhard de Chardin "učio kako je Bog kojeg treba štovati onaj koji će proizaći iz ljudske vrste u razvoju." Slično tome, kako objašnjava Heylighen u "The Global Brain as a New Utopia", taj će globalni um poslužiti kao novi Bog:

"Iako je većina istraživača ideju globalnog uma razmatrala sa znanstvenog ili tehnološkog stajališta, autori poput Teilharda de Chardina [1955.] i Russella [1995.] istraživali su neke njezine duhovne aspekte. Slično mnogim mističnim tradicijama, ideja globalnog uma nosi obećanje znatno uzdignute razine svijesti, te stanja duboke sinergije ili sjedinjenja koje obuhvaća čovječanstvo u cjelini. Teisti bi to stanje holističke svijesti mogli promatrati kao sjedinjenje sa Bogom. Humanisti bi ga mogli vidjeti kao stvaranje – od strane samog čovječanstva – entiteta sa božanskim moćima. Sljedbenici hipoteze o Gaji sugeriraju da "živa Zemlja", čiji smo svi mi dio, zaslužuje strahopoštovanje i štovanje; stoga bi mogla činiti temelj sekularne, ekološki nadahnute religije. Vizija globalnog uma može pružiti sličan osjećaj pripadnosti većoj cjelini i postojanja sveobuhvatne svrhe." 

Dr. Ben Goertzel, poznati otac opće umjetne inteligencije i izvršni direktor tvrtke "SingularityNET"

Heylighen trenutno radi kao istraživački profesor na "Vrije Universiteit Brussels" ("Slobodno sveučilište u Bruxellesu"), gdje vodi transdisciplinarnu istraživačku skupinu "Evolucija, složenost i spoznaja", te zajedno sa Ben Goertzelom i "Global Brain Institute". Goertzel je američki autor, matematičar i istraživač na području umjetne inteligencije. Kao zagovornik psihodelika, Goertzel je također član savjetodavnog odbora Arhiva Timothyja Learyja, kojim upravlja Michael Horowitz, otac glumice Winone Ryder. Teilhardov koncept noosfere se trenutno istražuje i u sklopu projekta Princeton Global Consciousness Project (GCP), koji se privatno financira putem organizacije IONS. GCP nadzire geografski rasprostranjenu mrežu hardverskih generatora slučajnih brojeva, u nastojanju identificiranja anomalnih rezultata koji koreliraju sa široko rasprostranjenim emocionalnim reakcijama na određene svjetske događaje, ili sa razdobljima usmjerene pažnje velikog broja ljudi.

Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA)

Highland Group

Dr. Nafeez Ahmed u članku "Kako je CIA stvorila Google" otkriva da je ovaj div među internetskim tražilicama bio projektom  Ministarstva obrane i korijeni sežu do moćne skupine "Highlands Group", koja je djelovala pod okriljem Ureda ministra obrane, Ureda za procjenu stanja (​​ONA) i agencije DARPA. Prema Godišnjem izvješću Pentagona za 1997. godinu, koje je upućeno predsjedniku i Kongresu – u odjeljku naslova "Informacijske operacije" (IO) – Ured ministra obrane (OSD) odobrio je "osnivanje skupine Highlands Group, koju čine ključni stručnjaci za informacijske operacije iz Ministarstva obrane, industrije i akademske zajednice", sa zadaćom koordinacije informacijskih operacija unutar saveznih vojnih obavještajnih agencija.

Skupinu Highlands Group osnovao je, oko 1994. godine, umirovljeni kapetan američke ratne mornarice Dick O’Neill, kao službeni projekt Pentagona i na poticaj tadašnjeg ministra obrane u administraciji Billa Clintona, Williama Perryja. Nakon odlaska iz državne službe, 2003. godine, Perry je postao član upravnog odbora jednog od najmoćnijih obrambenih izvođača u zemlji, tvrtke "Science Applications International Corporation" (SAIC), koja je surađivala sa skupinom Highlands. Tvrtka SAIC promijenila je 2013. godine ime u "Leidos", te je SAIC nastavio djelovati kao podružnica. SAIC/Leidos ubraja se među 10 najvećih obrambenih izvođača u SAD-u; blisko surađuju sa američkom obavještajnom zajednicom, osobito sa Agencijom za nacionalnu sigurnost (NSA). Jedan od osnivača foruma "Highlands Forum" bio je savjetnik CIA-e Jeffrey Cooper, koji danas obnaša dužnost glavnog direktora za inovacije u tvrtki SAIC/Leidos.

Edwin C. May
Edwin C. May

Program CIA-e za "gledanje na daljinu" ("remote viewing") prebačen je iz "instituta SRI" u tvrtku SAIC, gdje se provodio od 1992. do 1994. godine, kada je dobio naziv Operacija STAR GATE. Tvrtka SAIC dobila je ugovor (dodijeljen izravno, bez natječaja) za pružanje usluga istraživanja i analize ovog fenomena za Obrambenu obavještajnu agenciju (DIA), pri čemu je procijenjeno da je upravo ta tvrtka jedini sposoban izvođač, obzirom na njezino iskustvo i zahtjeve nacionalne sigurnosti. SAIC je navodno imao "opsežne inozemne istraživačke kontakte, koji uvelike pridonose uspješnom ostvarenju ovog pothvata." Njihov glavni istraživač bio je Edwin May, veteran sa 20-godišnjim iskustvom u istraživanjima pri institutu SRI, koji je preuzeo vodstvo programa nakon odlaska Hal Puthoffa 1985. godine. May je međunarodno poznat po svom radu na području parapsihologije. Počevši od kolovoza 1974. godine, proveo je gotovo godinu dana u Indiji istražujući navodne psihičke fenomene u suradnji sa jogijima i drugim učiteljima. Pod njegovim vodstvom, SAIC je utvrdio kako prekid signala "anomalne kognicije" (AC) može smanjiti alfa-valove, koji nastaju dok mozak miruje. Taj su fenomen nazvali "desinkronizacijom povezanom sa događajem" (ERD) i zaključili kako se "anomalni mentalni fenomeni" (AMP) mogu koristiti za daljinski utjecaj na biološke sustave.

Prema riječima samog O’Neilla, skupina je trebala djelovati kao "laboratorij ideja" za Pentagon. Godine 1989., Richard O’Neill, tada kriptolog u Ratnoj mornarici SAD-a, napisao je rad za "US Naval War College", pod naslovom "Prema metodologiji za upravljanje percepcijom". U knjizi "Future Wars", pukovnik John Alexander navodi da je O’Neillov rad prvi put iznio strategiju "upravljanja percepcijom" kao dio informacijskog ratovanja. Na seminaru, održanom 2001. godine na Harvardu, O’Neill je okupljenima više puta naglasio kako je njegova uloga, kao predsjednika Foruma, analizirati studije slučaja iz stvarnih tvrtki u privatnom sektoru (npr. eBaya i Human Genome Sciences) da bi se utvrdili temelji američke "informacijske nadmoći", tj. "kako dominirati" informacijskim tržištem, zato da bi se iskoristilo za "ono što su predsjednik i ministar obrane željeli postići u pogledu transformacije Ministarstva obrane i strateške revizije." 

Supredsjedatelj i svojevrsni "Yoda" Highlands Foruma je bio Andy Marshall, koji je vodio jednu od najmoćnijih agencija Pentagona – Ured za procjenu stanja (Office of Net Assessment – ​​ONA). Taj ured provodi strogo povjerljiva istraživanja usmjerena na buduće planiranje obrambene politike unutar američkih oružanih snaga i obavještajne zajednice. Na tu ga je dužnost imenovao Nixon, a Marshall je tamo ostao sve do umirovljenja, 02. siječnja 2015. godine. Andrew Krepinevich i Barry Watts, u knjizi "The Last Warrior" opisuju Marshalla kao "intelektualnog diva, usporedivog sa stratezima nuklearnog doba kao što su Bernard Brodie, Herman Kahn, Henry Kissinger, James Schlesinger i Albert Wohlstetter." 

Marshall, na kojeg je snažan utjecaj imao Friedrich Hayek, pridružio se organizaciji RAND 1949. godine, na poticaj svog mentora W. Allena Wallisa. Wallis je obnašao dužnost rizničara "Mont Pelerin Society", te je održavao cjeloživotno prijateljstvo s Miltonom Friedmanom, Aaronom Directorom i Georgeom Stiglerom. Godine 2002., novinar časopisa "Wired", Douglas McGray, opisao je Marshalla kao "najnedostižnijeg", ali i "jednog od najutjecajnijih" dužnosnika Ministarstva obrane (DoD). Dodao je kako su među Marshallovim "štićenicima" bili i "potpredsjednik Dick Cheney, ministar obrane Donald Rumsfeld, te zamjenik ministra obrane Paul Wolfowitz." Treći supredsjedatelj bio je Anthony J. Tether, ravnatelj agencije DARPA, kojeg je na tu poziciju imenovao Rumsfeld. Prije dolaska u DARPA-u, Tether je bio potpredsjednik sektora za napredne tehnologije u tvrtki SAIC.

Među delegatima foruma nalazili su se visoki američki vojni dužnosnici iz brojnih agencija i odjela, uključujući "kapetane, kontraadmirale, generale, pukovnike, bojnike i zapovjednike", kao i "članovi vodstva Ministarstva obrane." Među delegatima su bili i visoki dužnosnici iz tvrtki i organizacija kao što su SAIC, Booz Allen Hamilton, RAND, Cisco, Human Genome Sciences, eBay, PayPal, IBM, Google, Microsoft, AT&T, BBC, Disney, General Electric i Enron. Među ostalim sudionicima bio je i David Ignatius, pomoćnik urednika u "Washington Postu" i izvršni urednik lista "International Herald Tribune"; kolumnist "New York Timesa",  Thomas Friedman; član skupine "Le Cercle" i urednik "Washington Timesa", Arnaud de Borchgrave; Steven Levy, bivši urednik "Newsweeka", viši novinar časopisa "Wired" i glavni urednik za tehnologiju na platformi "Medium"; Lawrence Wright, novinar časopisa "The New Yorker"; Noah Shachtman, izvršni urednik portala "The Daily Beast"; Rebecca McKinnon, suosnivačica platforme "Global Voices Online"; Nik Gowing sa BBC-ja; te John Markoff iz "New York Timesa".

In-Q-Tel

Godine 1994., iste godine kada je osnovan "Highlands Forum", Sergey Brin i Larry Page (dva mlada doktoranda na Sveučilištu Stanford) su ostvarili značajan iskorak razvojem prve automatizirane aplikacije za pretraživanje weba i rangiranje stranica. Brin i Page svoj su rad provodili uz financijsku potporu inicijative Digital Library Initiative (DLI), zajedničkog programa Nacionalne zaklade za znanost (NSF), NASA-e i agencije DARPA. Dok je Pageova sredstva osigurao NSF; Brin je bio financiran putem bespovratnih sredstava dodijeljenih Stanfordu, a kojima je upravljao njegov mentor, prof. Jeffrey D. Ullman. On je, 1996. godine,  sudjelovao u zajedničkom projektu financiranja u sklopu programa agencije DARPA, pod nazivom "Inteligentna integracija informacija" ("Intelligent Integration of Information").

Tijekom razvoja tražilice, Brin je redovito podnosio izvještaje dr. Bhavani Thuraisingham i dr. Ricku Steinheiseru, predstavnicima osjetljivog istraživačkog programa američke obavještajne zajednice, koji se bavio informacijskom sigurnošću i rudarenjem podataka. Steinheiser je predstavljao Ured za istraživanje i razvoj (ORD) pri CIA-i. Thuraisingham je obnašala dužnost glavne znanstvenice za upravljanje podacima i informacijama u korporaciji MITRE, vodećem američkom obrambenom izvođaču. Ondje je vodila inicijativu "Massive Digital Data Systems" (MDDS), projekt koji su sponzorirale NSA, CIA i Ured ravnatelja središnje obavještajne službe, sa ciljem poticanja inovativnih istraživanja u području informacijske tehnologije.

Prema riječima Thuraisingham, uz sredstva iz privatnog sektora, početno financiranje za Brinov projekt djelomično je osigurano putem programa MDDS, kojim je ona upravljala tijekom rada u korporaciji MITRE, zajedno sa Steinheiserom. Glavni sponzori programa MDDS bile su tri agencije: NSA, Ured za istraživanje i razvoj pri CIA-i, te "Community Management Staff" (CMS) unutar obavještajne zajednice i koji djeluje pod okriljem ravnatelja središnje obavještajne službe.

Robert Steele, bivši visoki dužnosnik CIA-e, jedan od osnivača i civilni zamjenik ravnatelja Obavještajne službe Marinskog korpusa, izjavio je kako je Steinheiser (njegov dugogodišnji kolega) bio glavni časnik za vezu CIA-e pri Googleu, te je omogućio rano financiranje tvrtke prilikom njezina osnutka, 1998. godine. U zahvalama, u svojoj knjizi "Web Data Mining and Applications in Business Intelligence and Counter-Terrorism", Thuraisingham navodi da je ona, zajedno sa "dr. Rick Steinheiserom iz CIA-e, započela razgovore s DARPA-om o primjeni rudarenja podataka (data mining) u svrhu borbe protiv terorizma", što je ideja koja je izravno proizašla iz programa MDDS, koji je djelomično financirao i Google.

U rujnu 1998. godine, Andreas Bechtolsheim i David Cheriton, obojica povezani s DARPA-om, uložili su po 100.000 dolara u Google. Bechtolsheimovo pionirsko istraživanje na Stanfordu, financirano od strane DARPA-e, poslužilo je kao temelj za osnivanje tvrtke "Sun Microsystems", koju je pokrenuo zajedno sa William Joyom. Godine 1996., Bechtolsheim je napustio Sun Microsystems i sa Cheritonom osnovao tvrtku "Granite Systems". Cheritonova su istraživanja na Stanfordu tijekom više od 20 godina uživala potporu DARPA-e.

Čelnici tvrtki "Cisco" i "Granite" blisko su povezani sa Pentagonom. Lawrence Zuriff, upravljački partner u tvrtki Granite, sudjelovao je u radu Highlands Foruma. Zuriff je prethodno, od 1993. do 1994. godine, radio kao vanjski suradnik za tvrtku SAIC, pri čemu je surađivao sa Pentagonom na pitanjima nacionalne sigurnosti, točnije u sklopu Marshallova Ureda za procjenu stanja. Tijekom rada u SAIC-u, Zuriff je napisao rad, "Razumijevanje informacijskog rata", koji je predstavio na okruglom stolu američke vojske o revoluciji u vojnim poslovima, održanom pod pokroviteljstvom tvrtke SAIC.

Nakon osnivanja tvrtke, Google je, 1999. godine, dobio 25 milijuna dolara kapitalnih ulaganja, predvođenih tvrtkama "Sequoia Capital" i "Kleiner Perkins Caufield & Byers". Prema portalu "Homeland Security Today": "Brojni startupi, koje je financirala tvrtka Sequoia, sklopili su ugovore sa Ministarstvom obrane, osobito nakon 11. rujna, kada se Mark Kvamme iz Sequoie sastao sa  ministrom obrane Rumsfeldom da bi razgovarali o primjeni novih tehnologija u ratovanju i prikupljanju obavještajnih podataka." 

Slično tome, tvrtka "Kleiner Perkins" je razvila "bliske odnose" sa In-Q-Telom, ogrankom CIA-e za rizični kapital, nazvano prema Q iz James Bonda. Zamisao je bila, u biti, zamijeniti funkcije koje je nekoć obavljao ORD, mobiliziranjem privatnog sektora za razvoj informatičkih rješenja namijenjenih cjelokupnoj obavještajnoj zajednici. Osim CIA-e, In-Q-Tel su, među ostalim agencijama, podržali i FBI, NGA i Obavještajna agencija Ministarstva obrane (DIA). Gilman Louie, bivši izvršni direktor In-Q-Tela, sudjelovao je u radu Highlands Foruma. Isto vrijedi i za dr. Anitu Jones, članicu upravnog odbora, članicu Vijeća za vanjske odnose (CFR) i povjerenicu organizacije MITRE, koja je obnašala dužnost ravnateljice agencije DARPA i bila voditeljica odjela za istraživanje i inženjerstvo u Pentagonu. Od 1987. do 1993. godine je bila i članica upravnog odbora tvrtke SAIC; od 1993. do 1997. godine je bila supredsjedateljica Highlands Foruma. Također je članica upravnog odbora Nacionalne zaklade za znanost (NSF).

In-Q-Tel ulaže u tvrtke koje se bave rudarenjem podataka sa društvenih mreža i nadzorom. Tvrtka Dataminr prikuplja podatke sa Twittera u potrazi za trendovima; onda te podatke koriste tijela za provedbu zakona i investicijski fondovi. Geofeedia prikuplja objave sa društvenih mreža kako bi za potrebe policijskih uprava i korporacija pratila aktiviste. FBI angažira tvrtku Pathar za rudarenje podataka sa društvenih mreža da bi se utvrdile mreže i znakovi radikalizacije. Netbase pretražuje milijarde internetskih izvora, dok Recorded Future prati svjetski internetski promet kako bi predvidjeli buduće događaje.

Total Information Awareness (Potpuna informacijska svijest)

Nedugo nakon napada 11. rujna, Brian Sharkey, glavni tehnološki direktor u tvrtki SAIC i zamjenik ravnatelja Ureda za informacijske sustave (ISO) pri agenciji DARPA, pridružio se Johnu Poindexteru kako bi predložili program nadzora, "Total Information Awareness" (TIA). Program TIA bio je glavni cilj Ureda za informacijsku svijest (IAO), koji je DARPA osnovala 2002. godine, gdje je objedinila nekoliko projekata usmjerenih na primjenu nadzornih i informacijskih tehnologija u svrhu praćenja i nadziranja terorista, kao i drugih asimetričnih prijetnji nacionalnoj sigurnosti SAD-a. Cilj je bilo integrirati komponente iz postojećih i novih vladinih obavještajnih i nadzornih programa sa "data mining" iz privatnog sektora, stvarajući tako resurs namijenjen obavještajnim, protuobavještajnim službama i tijelima za provedbu zakona.

Na čelu Ureda za informacijsku svijest (IAO) nalazio se admiral John Poindexter, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a Ronalda Reagana. Poindexter je, u travnju 1990. godine, osuđen za više kaznenih djela zbog uloge u aferi Iran-Contra, ali su te su presude u žalbenom postupku 1991. godine poništene. Prema navodima Davida Teachera: osim kanala prema Reaganu, koji su išli preko ravnatelja CIA-e William Caseyja, skupina "Le Cercle" i organizacija "6I" Briana Croziera,  održavale su se izravne veze i sa Reaganovim uzastopnim savjetnicima za nacionalnu sigurnost: Dickom Allenom, Williamom P. Clarkom, Budom McFarlaneom i Poindexterom. Poindexter, koji obnaša vodeću dužnost unutar Reda sv. Huberta, također je vlasnik tajanstvenog ranča Cibolo Creek. Taj je ranč povezan sa organizacijom "Bohemian Grove". Prema nekim tvrdnjama je upravo ondje sudac Scalia ubijen, i to navodno od strane dječaka kojeg je prethodno seksualno zlostavljao.

Nakon javnih kritika da bi ova tehnologija potencijalno mogla dovesti do sustava masovnog nadzora, Kongres je 2003. godine ukinuo financiranje IAO-a. Annie Jacobsen, autorica knjige "The Pentagon’s Brain: An Uncensored History of DARPA", vjeruje da je propast programa uvelike bio posljedica reakcije na logotip. Međutim, nekoliko IAO projekata nastavilo se financirati i samo su se vodili pod različitim imenima, kako je razotkrio Edward Snowden tijekom objave masovnog nadzora 2013. godine.

TIA je navodno zatvorena 2003. godine zbog protivljenja javnosti i nakon što je program razotkriven u medijima, ali sljedeće godine je Poindexter sudjelovao u Pentagon Highlands Group. Iako je program formalno obustavljen, njegov softver za rudarenje podataka kasnije su usvojile druge vladine agencije, uz površne promjene. Prema članku "New York Timesa" iz 2012. godine: nasljeđe "Total Information Awareness" i dalje "tiho cvjeta" u Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji (NSA). Tvrtke koje su imale ugovore za rad na TIA-i su: Science Applications International, Booz Allen Hamilton, Lockheed Martin, Schafer Corporation, SRS Technologies, Adroit Systems, CACI Dynamic Systems, ASI Systems International i Syntek Technologies.

Palantir

Prema časopisu "Wired": Thiel i njegov poslovni partner, Alex Karp, sastali su se 2004. godine sa John Poindexterom u domu Richarda Perlea, još jednog sljedbenika Andrewa Marshalla. "Rekao sam im da smatram kako imaju zanimljivu ideju", rekao je  Poindexter. Nakon napada 11. rujna, suosnivač Alex Karp je ponovno stupio u kontakt sa Thielom; smatrao je da bi Silicijska dolina trebala učiniti nešto za poboljšanje nacionalne sigurnosti i zaštite građanske slobode. Karp je doktorirao neoklasičnu društvenu teoriju na Sveučilištu u Frankfurtu, gdje mu je mentor bio Jürgen Habermas, vodeći mislilac Frankfurtske škole.

Thiel i Karp potom su osnovali tvrtku "Palantir Technologies"  koju podupire CIA, sa sjedištem u Palo Altu. Specijalizirana je za analizu velikih količina podataka (tzv. "big data") za obavještajnu zajednicu; navodno je pomogla u lociranju Osame bin Ladena. Thiel na Palantir gleda kao na "tvrtku usmjerenu na misiju", koja može primijeniti softver sličan onome koji je PayPal koristio za otkrivanje prijevara da bi se "smanjio terorizam uz istovremeno očuvanje građanskih sloboda." Karp smatra prijateljima bivšeg direktora CIA-e Teneta, kao i Tenetova poslodavca Herba Allena (vodi tvrtku "Allen & Co", jednog od ulagača u Palantir). Thiel se sastao sa Gilman Louieom iz organizacije In-Q-Tel i tako osigurao potporu CIA-e. Poindexter je pomogao Palantiru otvoriti vrata i okupiti "legiju zagovornika iz najutjecajnijih vladinih krugova."

Dokument koji je procurio u javnost i dospio do portala "TechCrunch" otkriva da je među klijentima Palantira bilo najmanje 12 skupina unutar američke vlade, uključujući: CIA-u, Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS), NSA-u, FBI, CDC, Marinski korpus, Ratno zrakoplovstvo i Zapovjedništvo za specijalne operacije. Iako tvrtka poriče povezanost, većina sigurnosnih analitičara uvjerena je da je Palantir glavna tvrtka koja stoji iza razvoja softvera korištenog u programu PRISM, kojim upravlja NSA. Postojanje programa PRISM otkriveno je kada su "The Washington Post" i "The Guardian" objavili dokumente koje je dostavio Edward Snowden, a koji su razotkrili uključenost tvrtki Microsoft, Yahoo!, Google, Facebook, Paltalk, YouTube, AOL, Skype i Apple. Jedan je izvor za "The Washington Post" izjavio da putem programa PRISM kako NSA može "doslovno promatrati kako se vaše ideje oblikuju dok tipkate". 

Interni dokument otkriva da je tvrtka Palantir 2014. godine surađivala i sa korporacijom "News Corp". Murdoch je posjetio Palantir, baš kao i Gerard Baker, glavni urednik "Wall Street Journala" (u vlasništvu "News Corp"), te William Lewis, izdavač tog lista. Rad Palantira za "News Corp" uključivao je aktivnosti usmjerene na smanjenje odlaska korisnika u trima publikacijama. Glasnogovornik korporacije "News Corp", James Kennedy, izjavio je u e-poruci za "BuzzFeed News" da je "News Corp" bio "zadovoljan" radom tvrtke Palantir.

Google Earth

Prema Leeju: "Prepoznavanje lica, praćenje lokacije, ambijentalne društvene aplikacije na GPS uređajima, Google Street View, digitalni otisci i rudarenje podataka neki su od ključnih elemenata u informacionoj svijesti." 29. ožujka 2012. godine, Obamina administracija najavila je više od 200 milijuna dolara financiranja za "Inicijativu za istraživanje i razvoj velikih podataka". "Ured za informacijske inovacije", objašnjava Lee, "zamijenio je Ured za informacionu svijest. Prvi val agencijskih obveza uključuje Nacionalnu zakladu za znanost (NSF), Nacionalne institute za zdravlje (NIH), Ministarstvo energetike (DOE), Američki geološki zavod i Ministarstvo obrane (uključujući DARPA-u)".

Prema "Homeland Security Today": navodno tajni odnos Googlea sa američkom obavještajnom zajednicom (IC) je otkrio IT izvođač radova, a potvrdile su ga američke obavještajne vlasti upoznate sa tim pitanjem tijekom konferencije 'OSS.Net IOP', u blizini Washingtona, 2006. godine. Izvođač radova (koji je govorio bez navođenja izvora) je rekao da barem jedna američka obavještajna agencija (koju je odbio identificirati) radi na "iskorištavanju Googleovih mogućnosti praćenja [korisničkih] podataka" kao dio napora IC-a filtrirati informacije od "nacionalnog sigurnosno-obavještajnog interesa" u ratu protiv terora. Izvori, također govoreći bez navođenja izvora, nisu htjeli reći pod kojim je ovlaštenjem IC dobio Googleovu suradnju, ili koje su obavještajne agencije bile uključene. Jedan od izvora je, međutim, rekao da im Ured za istraživanje i razvoj (ORD) "daje dodatni novac, smjernice i zahtjeve". 

Godine 2003. je Google počeo prilagođavati svoju tražilicu prema posebnom ugovoru sa CIA-om za njihov Ured za upravljanje Intelinkom, "nadzirući strogo povjerljive, tajne i osjetljive, ali neklasificirane intranet mreže za CIA-u i druge agencije IC-a", prema portalu "Homeland Security Today". Te je godine financiranje CIA-e također bilo usmjeravano putem Nacionalne zaklade za znanost (NSF) u projekte koji bi mogli pomoći u stvaranju "novih sposobnosti za borbu protiv terorizma primjenom napredne tehnologije". Sljedeće je godine Google kupio tvrtku "Keyhole" (izvorno financirao In-Q-Tel). CIA je surađivala sa drugim organizacijama unutar obavještajne zajednice da bi prilagodila softver tvrtke Keyhole za satelitsko kartografiranje svojim potrebama.

Rob Painter, direktor za tehničku procjenu u In-Q-Telu (također odigrao ključnu ulogu u ulaganju te organizacije u "Keyhole"), prešao je u Google u srpnju 2005. godine. Kao bivši obavještajni časnik za specijalne operacije u američkoj vojsci, u In-Q-Telu je bio zadužen za identificiranje, istraživanje i procjenu "novih tehnoloških start-up tvrtki za koje se smatralo da nude iznimnu vrijednost CIA-i, Nacionalnoj geoprostornoj obavještajnoj agenciji (NGA) i Obavještajnoj agenciji Ministarstva obrane (DIA)". NGA je potvrdila da je obavještajne podatke prikupljene putem sustava Keyhole koristila Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) kao potporu američkim operacijama u Iraku, počevši od 2003. godine.

Pod Painterom, Google je počeo koristiti CIA-in softver Keyhole, koji je razvio In-Q-Tel, u razvoju naprednog softvera za satelitsko mapiranje koji stoji iza Google Eartha. Godine 2010. Google je potpisao višemilijardni ugovor o isključivom pružanju usluga sa sestrinskom agencijom NSA-e, Nacionalnom geoprostornom obavještajnom agencijom (NGA), kako bi koristili Google Earth za usluge vizualizacije. Michele Weslander Quaid (obnašala izvršne dužnosti u NGA, Nacionalnom izviđačkom uredu i Uredu direktora Nacionalne obavještajne službe) je postala Googleova tehnička direktorica i razvijala programe koji "najbolje odgovaraju potrebama vladinih agencija". Quaid, koja je među nekoliko Googleovih rukovoditelja blisko povezanih sa O'Neillom, bivši je izvođač radova CIA-e i bivši visoki dužnosnik obavještajne službe Pentagona.

GeoEye-1 je satelit za promatranje Zemlje visoke rezolucije u vlasništvu tvrtke DigitalGlobe, lansiran u rujnu 2008. godine.

Godine 2007. je Painter za "Washington Post" izjavio da je Google u "početnim fazama" prodaje naprednih, tajnih verzija svojih proizvoda američkoj vladi. "Google je tijekom protekle godine proširio svoj prodajni tim na području Washingtona kako bi prilagodio svoje tehnološke proizvode potrebama vojske, civilnih agencija i obavještajne zajednice", izvijestile su novine. Pentagon je već koristio verziju Google Eartha, razvijenu u partnerstvu sa tvrtkom Lockheed Martin, za "prikazivanje informacija vojsci na terenu u Iraku", što je uključivalo "kartografski prikaz ključnih regija u zemlji", kao i označavanje "sunitskih i šijitskih četvrti u Bagdadu, kao i američkih i iračkih vojnih baza u gradu. Ni Lockheed ni Google nisu otkrili na koji način geoprostorna agencija koristi te podatke". Google je namjeravao vladi prodati nove, "poboljšane verzije Google Eartha" i "tražilice koje bi agencije mogle koristiti za interne potrebe." 

Godine 2008. je Google pomogao u lansiranju špijunskog satelita GeoEye-1, koji pripada agenciji NGA (National Geospatial-Intelligence Agency), a fotografije sa tog satelita dijele sa američkom vojskom i obavještajnim zajednicama. Godine 2010. je NGA dodijelila Googleu ugovor vrijedan 27 milijuna dolara za "usluge geoprostorne vizualizacije". Iste godine, nakon što je kineska vlada optužena za hakiranje Googlea, tvrtka je uspostavila odnos "službene razmjene informacija" sa agencijom NSA, što je, prema navodima, omogućilo analitičarima NSA-e "procjenu ranjivosti" Googleova hardvera i softvera.

U travnju 2010. godine je njemački povjerenik za zaštitu podataka objavio da su Googleova vozila nezakonito prikupljala podatke putem Wi-Fi mreža. Taj je skandal postao poznat kao slučaj "Wi-Spy". Dok su fotografirala četvrti, vozila Street View su presretala promet sa nezaštićenih bežičnih mreža, prikupljajući pritom lozinke, e-poruke, medicinske zapise, financijske podatke, audio i video datoteke. To se dogodilo nakon što je osnivač tvrtke Keyhole, John Hanke, prešao u Google, gdje je kao potpredsjednik za upravljanje proizvodima vodio odjel "Geo", koji je obuhvaćao usluge Street View i Maps. Hanke je kasnije došao na čelo tvrtke  "Niantic", zaslužne za stvaranje iznimno popularne igre "proširene stvarnosti" – Pokémon GO. Prema medijskim izvještajima je Hanke, 2010. godine, unutar Googlea pokrenuo Niantic kao samostalnu poslovnu jedinicu. 2015. godine je izdvojena u zasebnu tvrtku, pri čemu je primila 20 milijuna dolara financijskih sredstava od Googlea i Nintenda.

Kako je u pismu zabrinutosti, upućenom saveznim regulatorima, navela organizacija za zaštitu privatnosti Electronic Privacy Information Center, igra Pokémon GO zahtijeva "veliku količinu osjetljivih korisničkih podataka". Hanke je, 2012. godine, u ime tvrtke "Niantic", prijavio patent "Sustav i metoda za prijenos virtualnih objekata u igri u paralelnoj stvarnosti". U patentu se opisuje kako bi se igra poput Pokémon GO-a mogla iskoristiti za prikupljanje podataka iz stvarnog svijeta od igrača, a da oni toga nisu svjesni:

"Cilj igre može biti izravno povezan sa aktivnošću prikupljanja podataka. Primjer takvog cilja igre, koji je izravno povezan sa  prikupljanjem podataka, može uključivati ​​zadatak prikupljanja informacija o stvarnom svijetu, pri čemu je pružanje tih informacija uvjet za ispunjenje cilja igre." 

Patent navodi znanstveni rad iz časopisa "International Journal of Virtual Reality", naslova "Razigrano prikupljanje geoprostornih podataka putem zajednica igrača u igrama temeljenim na lokaciji", autora Sebastiana Matyasa, koji u uvodu sadrži sljedeći odlomak:

"Prema našem mišljenju, pravi izazov leži u motiviranju korisnika da kontinuirano pruža podatke, čak i nakon što početna privlačnost tehnološke inovacije izblijedi. Proces prikupljanja podataka trebao bi biti zabavan za potencijalnog sudionika kako bi ga se dugoročno zadržalo. Smatramo da su zabava i užitak važan aspekt dizajna takvih usluga za prikupljanje podataka." 

Jigsaw

Godinu dana nakon što su Thiel i Larry Summers postali članovi skupine Bilderberg, Sheryl Sandberg je, 2008. godine,  angažirana na mjesto operativne direktorice (COO) Facebooka. Nakon rada u Svjetskoj banci, Sandberg je obnašala dužnost šefice ureda u Ministarstvu financija tijekom administracije Billa Clintona, pod vodstvom tadašnjeg ministra financija Larryja Summersa. Potpredsjednik Facebooka je Elliot Schrage, pravnik školovan na Harvardu, prethodno je radio u Googleu kao potpredsjednik za komunikacije i odnose sa javnošću, a prije toga se bavio vanjskom politikom u Vijeću za vanjske odnose (CFR) sa sjedištem u New Yorku, te savjetovao nekoliko globalnih korporacija o pitanjima korporativne društvene odgovornosti.

Otprilike u isto vrijeme, Google se uključio u program poznat kao "Enduring Security Framework" (ESF), razmjenu informacija između američkih tehnoloških tvrtki i agencija povezanih sa Pentagonom, "brzinom mreže". Schmidt i Brin dopisivali su se o ESF-u sa šefom Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), generalom Keith Alexanderom, ključnim članom tzv. "Defense Industrial Base" (DIB). Ministarstvo domovinske sigurnosti definira obrambenu industrijsku bazu (DIB) kao "globalni industrijski kompleks koji omogućuje istraživanje i razvoj, kao i projektiranje, proizvodnju, isporuku i održavanje vojnih oružanih sustava, podsustava te komponenti ili dijelova, kako bi se zadovoljile potrebe američke vojske". DIB osigurava "proizvode i usluge koji su ključni za mobilizaciju, raspoređivanje i održavanje vojnih operacija".

Sredinom svibnja 2011. godine se Assange sastao sa Ericom Schmidtom, njegovom tadašnjom djevojkom Lisom Shields (potpredsjednicom CFR-a) i Jaredom Cohenom (vanjskim višim suradnikom u CFR-u). Schmidt, koji je četiri godine zaredom sudjelovao na sastancima skupine Bilderberg, upravo je bio imenovan izvršnim direktorom Googlea. Na početku karijere, Schmidt je obnašao niz tehničkih dužnosti u IT tvrtkama, uključujući Byzromotti Design, Bell Labs, Zilog i Xeroxov PARC. Radio je u tvrtki Sun Microsystems, a kasnije je postao izvršni direktor tvrtke Novell. Godine 1999. Schmidt se pridružio upravnom odboru zaklade New America Foundation i 2008. godine postao je predsjednik njezina upravnog odbora. Među ostalim članovima upravnog odbora zaklade (gdje se sedmero navodi također kao članovi CFR-a) se nalaze: neokonzervativac Francis Fukuyama; Rita Hauser, članica Savjetodavnog odbora za obavještajna pitanja (Intelligence Advisory Board) za vrijeme mandata Busha i Obame; Jonathan Soros, sin Georgea Sorosa; Walter Russell Mead, američki sigurnosni strateg i urednik časopisa "American Interest"; Helene Gayle, iz upravnih odbora Coca-Cola i Colgate-Palmolive, zaklade Rockefeller, Jedinice za vanjskopolitičku strategiju pri State Departmentu, organizacija CFR i CSIS, programa "White House Fellows", te kampanje ONE koju je pokrenuo Bono; kao i Daniel Yergin, naftni geostrateg i bivši predsjednik radne skupine pri Ministarstvu energetike SAD-a.

Izvršna direktorica zaklade, imenovana 2013. godine, je Anne-Marie Slaughter. Ona je bivša nadređena Jareda Cohena u Uredu za planiranje politike pri State Departmentu. Slaughter je članica CFR-a i dvostranačkog Razvojnog vijeća pri centru CSIS. Od siječnja 2009. do veljače 2011. godine je bila prva žena na dužnosti direktorice za planiranje politike u State Departmentu, pod vodstvom američke državne tajnice Hillary Clinton. Slaughter je članica organizacije Atlantic Council; gdje su Kissinger, Zalmay M. Khalilzad, Brent Scowcroft, Paul G. Kaminski (kao osnivački direktor tvrtke In-Q-Tel).

Cohen je stekao magisterij iz međunarodnih odnosa na Sveučilištu u Oxfordu, gdje je studirao kao stipendist zaklade Rhodes, a obnašao je i dužnost člana Odjela za planiranje politika pri Uredu državnog tajnika te savjetnika Condoleezze Rice, a kasnije i Hillary Clinton. Prema časopisu *The New York Times*, neposredno prije odlaska, Cohen je – uz Richarda Bolyja i nekoliko službenika vanjske službe u Uredu za e-diplomaciju pri State Departmentu – bio jedan od arhitekata koncepta koji je 2010. godine nazvan „državništvom 21. stoljeća” (*21st century statecraft*).[73]

Na svojoj stranici u sklopu Vijeća za vanjske odnose (CFR), gdje je djelovao kao vanjski suradnik, Cohen je kao područja svoje stručnosti naveo: „terorizam; radikalizacija; utjecaj tehnologija povezivanja na državništvo 21. stoljeća; Iran.”[74] Upravo je Cohen, dok je još radio u State Departmentu, navodno poslao e-poruku izvršnom direktoru Twittera, Jacku Dorseyju, sa zamolbom da odgodi planirano održavanje sustava kako bi se pomoglo ustanku u Iranu 2009. godine, koji je na kraju ugušen.[75] Schmidt i Cohen zajedno su napisali tekst o javnim politikama za časopis *Foreign Affairs* (koji izdaje CFR), u kojem su hvalili potencijal digitalnih tehnologija kao instrumenta vanjske politike SAD-a. Opisujući ono što su nazvali „koalicijama povezanih”, Schmidt i Cohen ustvrdili su: „Demokratske države, koje su već izgradile koalicije svojih vojnih snaga, imaju kapacitet učiniti isto i sa svojim tehnologijama povezivanja... Suočene s ovim mogućnostima, demokratske vlade imaju obvezu udružiti se, istovremeno uvažavajući moć privatnog i neprofitnog sektora da potaknu promjene.”[76]

Cohen je izvršni direktor tvrtke Jigsaw (ranije poznate kao Google Ideas), koju opisuju kao Googleov interni "think/do tank" (spoj think-tanka i operativnog tijela za provedbu ideja). Jigsaw je tehnološki inkubator koji je pokrenuo Google, a danas djeluje kao podružnica tvrtke Alphabet Inc. Prema riječima Schmidta, misija Jigsawa je "korištenje tehnologije za rješavanje najtežih geopolitičkih izazova – od suzbijanja nasilnog ekstremizma i sprječavanja internetske cenzure do ublažavanja prijetnji povezanih sa digitalnim napadima." Jigsaw je razvio tzv. "metodu preusmjeravanja" kao metodologiju otvorenog koda koja koristi Googleovu platformu AdWords i YouTube da bi ciljala potencijalne regrute skupine ISIS i odvratila ih od pridruživanja toj organizaciji. U svibnju 2016. godine, Jigsaw je objavio da je u suradnji sa "Vice News" pokrenuo dokumentarnu seriju u pet nastavaka pod nazivom "Blackout", uz krajnji cilj istraživanja slobode izražavanja diljem svijeta.

Jigsaw je organizirao niz konferencija, od kojih je posljednja bila serija okruglih stolova "Sukob u povezanom svijetu"; provedeno u partnerstvu sa Centrom za preventivno djelovanje CFR-a. Organizacija se našla pod povećalom javnosti zbog veza s američkim State Departmentom i djelovanja usmjerenog na promjenu režima. Prema e-porukama tvrtke Stratfor koje je objavio WikiLeaks, a do kojih je došao list "Al-Akhbar": Schmidt i nekoliko visokopozicioniranih rukovoditelja Googlea slali su obavijesti u obavještajnu agenciju Stratfor o aktivnostima i internoj komunikaciji unutar Googlea, vezano uz "promjenu režima" ​​na Bliskom istoku. U e-poruci upućenoj zamjeniku državnog tajnika (u vrijeme mandata Hillary Clinton), 25. srpnja 2012. godine, Cohen otkriva kako Jigsaw u suradnji sa "Al Jazeerom" radi na projektu praćenja pripadnika sirijske vojske koji su dezertirali, sa izričitim ciljem "poticanja daljnjih dezertiranja i pružanja podrške oporbi".

Ray Kurzweil, voditelj inženjerskog odjela u Googleu i prorok Singularnosti

Singularnost

Jedan od važnih zagovornika transhumanističke agende je Ray Kurzweil, voditelj inženjerskog odjela u Googleu. Pod njegovim vodstvom, tvrtka (koja se inače vodi načelom "Ne čini zlo") je proširila opseg poslovanja na čitav niz transhumanističkih interesa, uključujući umjetnu inteligenciju (UI), čak i dugovječnost. Thiel za sebe kaže: "Nisam poput Raya Kurzweila, koji smatra da je Singularnost blizu i da sve što trebamo učiniti jest zavaliti se i jesti kokice. To je nešto na čemu moramo svjesno raditi i što moramo sami ostvariti." Thiel je također objasnio da uzima tablete hormona rasta u sklopu svog plana da doživi 120 godina, te da ga zanima parabioza (što je praksa primanja transfuzije krvi od mlađe osobe) kao način za poboljšanje zdravlja i potencijalno poništavanje procesa starenja.

Thiel je član savjetodavnog odbora "Machine Intelligence Research Institute" (MIRI), ranije poznatog kao "Singularity Institute for Artificial Intelligence". Osnovan 2000. godine, MIRI promiče ideje koje su izvorno iznijeli I. J. Good i Vernor Vinge, a tiču ​​se "eksplozije inteligencije" ili Singularnosti (što je još jedna inačica koncepta "kraja vremena"), a za koju MIRI smatra da bi mogla uslijediti nakon stvaranja dovoljno napredne umjetne inteligencije. Jedan od direktora MIRI-ja bio je Ray Kurzweil. Prema Kurzweilu: nakon što se dosegne Singularnost, strojna inteligencija će biti beskrajno moćnija od cjelokupne ljudske inteligencije zajedno. "Nakon toga", tvrdi Kurzweil, "inteligencija će se širiti sa planeta sve dok ne ispuni cijeli svemir, čime će, zapravo, postati Bog". Godine 2006. MIRI je, u suradnji sa studijskim programom "Symbolic Systems" na Stanfordu, Centrom za proučavanje jezika i informacija, portalom "KurzweilAI.net" i Peterom Thielom, suorganizirao konferenciju "Singularity Summit" na Stanfordu. Konferencija "Singularity Summit" 2012. godine održana je u "Nob Hill Masonic Center" u San Franciscu.

Član MIRI-jeva odbora istraživačkih savjetnika je i Nick Bostrom, koji se smatra jednim od utemeljitelja transhumanističkog pokreta. Godine 1998. Bostrom je bio suosnivačem "World Transhumanist Association" (WTA), koja je u međuvremenu promijenila ime u "Humanity+". Godine 2004. suosnovao je "Institute for Ethics and Emerging Technologies". Časopis "Foreign Policy" uvrstio je Bostroma na popis vodećih svjetskih mislilaca 2009. godine, uz obrazloženje da on "ne prihvaća nikakva ograničenja ljudskog potencijala". U djelu "Povijest transhumanističke misli", Bostrom prati povijest transhumanizma do alkemije, Francisa Bacona i romana "Frankenstein" Mary Shelley. Bostrom tvrdi: ako umjetna inteligencija nadmaši ljudsku, onda bi ta nova superinteligencija mogla zamijeniti ljude kao dominantan oblik života na Zemlji, što bi za čovječanstvo značilo egzistencijalnu katastrofu. U siječnju 2015. godine je donirao 10 milijuna dolara "Future of Life Institute", organizaciji usmjerenoj na izazove koje donose napredne tehnologije.

Jeffrey Epstein, osnivač zaklade "Jeffrey Epstein VI Foundation", zajedno sa pionirom računalnih znanosti Marvin Minskyjem, suosnivačem laboratorija za umjetnu inteligenciju na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT).

Jeffrey Epstein VI Foundation

Direktor istraživanja u organizaciji MIRI bio je Ben Goertzel, član upravnog odbora organizacije "Humanity+". Sa belgijskim kibernetičarom Francis Heylighenom, Goertzel vodi transhumanistički "Global Brain Institute". Uz rad Marvina Minskyja na MIT-u, istraživanja Bena Goertzela također su bila financirana od strane "Jeffrey Epstein VI Foundation". Tu je zakladu 2000. godine osnovao osuđeni pedofil Jeffrey Epstein. Financirala je i istraživanja Martina Nowaka na Institutu za napredne studije (IAS) u Princetonu, gdje se proučava evolucija molekularne biologije primjenom matematike. Nowak je profesor biologije i matematike na Harvardu, gdje vodi Program za evolucijsku dinamiku, što je svojevrsni oblik suvremene eugenike. Epstein je aktivno financirao nekoliko sveučilišta i znanstvenih instituta, uključujući Institut Santa Fe, MIT i "Media Lab" pri MIT-ju.

"Jeffrey Epstein VI Foundation" je organizirala konferencije na luksuznom imanju na Epsteinovom privatnom karipskom otoku Little St. James (poznat i kao "Otok grijeha"), gdje je Epstein navodno pribavljao "seksualne robinje" za razne utjecajne osobe. Teme nedavnih konferencija uključivale su gravitaciju, evoluciju jezika i globalne prijetnje Zemlji. Na tim su konferencijama sudjelovali brojni istaknuti znanstvenici, među kojima su Minsky, Gerard ’t Hooft i Stephen Hawking. John Brockman, Steven Pinker, Daniel Dennett, Katinka Matson i Richard Dawkins otputovali su, 2002. godine, na konferenciju TED Epsteinovim zrakoplovom. Brockman je književni agent i autor koji je osnovao "Edge Foundation", organizaciju čiji je cilj okupiti ljude koji djeluju na samim granicama širokog spektra znanstvenih i tehničkih područja, a među njima su i Richard Dawkins, Daniel Goleman i Jared Diamond. Daniel Clement Dennett III. je američki filozof kojeg se, uz Dawkinsa, Sama Harrisa i pokojnog Christophera Hitchensa, naziva jednim od "četiri jahača novog ateizma". 

John Brockman, Steven Pinker, Daniel C. Dennett III., Katinka Matson i Richard Dawkins lete Epsteinovim zrakoplovom na TED konferenciju u Montereyu u Kaliforniji

Godine 2019. je Evgeny Morozov ustvrdio kako je Brockman bio "intelektualni pokrovitelj" Jeffreyja Epsteina, i koji je Brockmanovoj "Edge Foundation" redovito isplaćivao novčane naknade. Organizacija "The Edge Organization Inc." internetska je skupina nagrađivanih akademika i autora iz područja prirodnih i društvenih znanosti. Tijekom 1060-tih je Brockman pripadao njujorškoj multimedijskoj sceni okupljenoj oko skupine USCO, u kojoj su sudjelovali John Cage, Jonas Mekas i Andy Warhol, a koja je surađivala sa Timothy Learyjem, Richard Alpertom i Ralph Metznerom. Upravo je Cage upoznao Brockmana sa knjigom "Cybernetics", Norberta Wienera. Tijekom 1980-ih Brockman je stekao bogatstvo i slavu kao agent fizičara, genetičara i računalnih stručnjaka. U 1990-ima je njegova izdavačka tvrtka, "Brockman Inc.", postala je središte globalne mreže tzv. "digerata" ili digitalne elite. Među njima su bili Heinz von Foerster, jedan od tvoraca kibernetike i sudionik konferencija „Macy”, Gregory Bateson i Stewart Brand. Govoreći o toj mreži, Brockman je objasnio: "Nitko u New Yorku nije slutio da se nešto događa. Da se razvila određena svijest ili način razmišljanja i da je moguće povezati sve te ljude." 

"Unabomber, LSD i internet" (njem. "Das Netz") je dokumentarni film Lutza Dammbecka iz 2013. godine, koji istražuje ideje i povijest pionirskih umjetnika poput Marshalla McLuhana i Nama Junea Paika, hipijevskih idealista poput Timothyja Learyja i Kena Keseyja, predstavnika kontrakulture, poput Johna Brockmana i Stewarta Branda, kibernetičara poput Roberta Williama Taylora i Heinza von Foerstera, te neo-ludita i "Unabombera" Teda Kaczynskog.

Godine 1993. se Brockmanova mreža našla na meti bombaškog napada. Žrtva je bio računalni znanstvenik David Gelernter. Ted Kaczynski (kasnije postao poznat kao "Unabomber", serijski ubojica čije su mete bili akademici i tehnolozi) je kao 16-godišnjak bio sudionik eksperimenata na Harvardu, koji je provodio suradnik Timothy Learyja i bivši glavni psiholog obavještajne službe OSS, Henry A. Murray. Od jeseni 1959. do proljeća 1962. godine, Murray je vodio etički upitne eksperimente u sklopu programa MK-Ultra, koji je financirala CIA, a gdje su 22 studenta bila pokusni kunići. Između ostalog, Murrayjevi su se eksperimenti usredotočili na mjerenje reakcija ljudi izloženih ekstremnom stresu. Studenti, koji nisu znali o čemu je riječ, bili bi izloženi napadima, koje je sam Murray opisao kao "žestoke, sveobuhvatne i osobno uvredljive". Napadi na njihov ego, drage im ideje i uvjerenja služili su kao sredstvo za izazivanje visoke razine stresa i patnje. Knjiga Alstona Chasea, "Harvard i Unabomber: Obrazovanje jednog američkog terorista", povezuje traumatična iskustva koja je Kaczynski proživio pod Murrayjevim vodstvom sa njegovim kasnijim zločinima.

Morozov je iznio tezu kako bi Brockman mogao biti razlog zašto su se mnogi istaknuti akademici, poput Marvin Minskyja i Joi Ita, povezali sa Epsteinom. Minsky je, uz Johna McCarthyja, 1950-ih na MIT-ju pokrenuo projekt umjetne inteligencije, preteču današnjeg "Laboratorija za računalne znanosti i umjetnu inteligenciju" (CSAIL) pri toj instituciji. Virginia Roberts Giuffre, koja je optužila Epsteina, izjavila je da joj je naloženo neka stupi u seksualne odnose na otoku Jeffreyja Epsteina na Djevičanskim otocima sa samo 17 godina. Ito je bivši ravnatelj MIT "Media Lab", te bivši profesor medijskih umjetnosti i znanosti na MIT-ju. "Media Lab" su osnovali, 1985. godine, Nicholas Negroponte i tadašnji predsjednik MIT-a Jerome Wiesner. Laboratorij je stekao popularnost nakon 1988. godine, kada je Stewart Brand objavio knjigu "The Media Lab: Inventing the Future at M.I.T."; njihov je rad 1990-ih redovito bio zastupljen u tehnološkim časopisima. Ito je 07. rujna 2019. godine podnio ostavke na mnoge dužnosti na MIT-u, Harvardu, zakladama John D. and Catherine T. MacArthur Foundation i Knight Foundation, u tvrtkama PureTech Health i The New York Times Company, nakon optužbi o financijskim vezama sa Epsteinom. Priznao da je za laboratorij primio 525.000 dolara sredstava od Epsteina i da je Epsteinu omogućio ulaganje 1.2 milijuna dolara u njegove investicijske fondove. 

Između 2001. i 2015. godine, "Edge Foundation" primila je 638.000 dolara od raznih Epsteinovih zaklada. Tijekom mnogih navednih godina, Epstein je bio jedini donator zaklade Edge. Godine 2004., Brockman je organizirao večeru u restoranu Indian Summer u Montereyu u Kaliforniji, gdje je g. Epstein upoznao znanstvenike, među kojima je bio i fizičar sa MIT-ja, Seth Lloyd. Prema navodima na internetskoj stranici Brockmanove "Edge Foundation": na toj su večeri, u restoranu Indian Summer, također bili osnivači Googlea, Sergey Brin i Larry Page, kao i Jeff Bezos. Znanstvenici su se okupljali na večerama u Epsteinovoj rezidenciji na Manhattanu. Epstein je privukao ugledan popis znanstvenika, uključujući fizičara i dobitnika Nobelove nagrade Murrayja Gell-Manna, koji je otkrio kvark; paleontologa i evolucijskog biologa Stephena Jaya Goulda; te neurologa i autora bestselera Olivera Sacksa; George M. Churcha, molekularnog inženjera koji je radio na identificiranju gena koji bi se mogli izmijeniti zato da bi se stvorili superiorni ljudi; te teorijski fizičar sa MIT-ja, Frank Wilczek, dobitnik Nobelove nagrade.

U vili Jeffreyja Epsteina na Manhattanu, 2011. godine, slijeva na desno: James E. Staley, tadašnji visoki dužnosnik banke JPMorgan; bivši ministar financija Lawrence Summers; Epstein; Bill Gates; Boris Nikolić, koji je bio znanstveni savjetnik Zaklade Billa i Melinde Gates.

Bill Gates je razvio redovito prijateljstvo sa Epsteinom nakon što je ovaj već bio osuđen za seksualne zločine. Zaposlenici Gatesove zaklade također su u više navrata posjetili Epsteinovu vilu. Melanie Walker, koja je poznavala Epsteina još od 1992. godine i radila kao njegova znanstvena savjetnica, pridružila se Zakladi Gates 2006. godine kao viša programska dužnosnica. Walker je upoznala Epsteina sa Borisom Nikolićem (imunologom, investitorom u biotehnološke tvrtke i bivšim suradnikom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard), koji je bio znanstveni savjetnik Zaklade Gates, a njih su dvojica postali prijatelji. Od 2011. godine se Gates sastao sa Epsteinom u brojnim prilikama, uključujući najmanje tri susreta u Epsteinovoj gradskoj kući na Manhattanu. "Njegov je način života vrlo drukčiji i na neki način intrigantan, iako meni ne bi odgovarao", napisao je Gates kolegama u e-poruci, nakon svog prvog susreta s Epsteinom, 31. siječnja 2011. godine, kada im se pridružila dr. Eva Andersson-Dubin (bivša Miss Švedske) sa svojom 15-godišnjom kćeri. Gates je u e-poruci prokomentirao: "Navratile su vrlo privlačna Šveđanka i njezina kći, a ja sam na kraju ostao prilično dugo." 

Epstein i Eva bili su u vezi godinama prije nego što se ona, 1994. godine, udala za milijardera i upravitelja hedge fonda, Glenn  Dubina, Epsteinova prijatelja i poslovnog suradnika. Epstein je, 2014. godine, rekao suradnicima, ako bi se ikada ženio, onda bi se želio oženiti Celinom Dubin, Evinom kćeri, koja je tada imala 19 godina. Godine 2019. objavljeni su dokumenti gdje su otkrivene veze između Dubina i Jeffreyja Epsteina, uz navode o sudjelovanju u mreži za seksualno zlostavljanje. Rinaldo Rizzo, bivši upravitelj kućanstva obitelji Dubin, opisao je događaj iz 2005. godine u domu obitelji Dubin, u kojem je sudjelovala 15-godišnja djevojka zaposlena kao dadilja. Rizzo je izjavio da mu je djevojka, drhteći i plačući, rekla kako ju je Ghislaine prisiljavala na spolni odnos sa Epsteinom i kada je odbila, Maxwell joj je oduzela putovnicu. Prema pisanju portala "The Daily Beast": mjesec dana nakon što su je zaposlili, supružnici Dubin poveli su djevojku sa sobom u Švedsku, gdje su je ostavili u zračnoj luci. Godine 2012. su Dubin i Eva potpisali inicijativu "The Giving Pledge", koju su pokrenuli Bill Gates i Warren Buffett, obvezavši se pritom da će tijekom života najmanje 50% svog bogatstva donirati u dobrotvorne svrhe.

Oko 2011. godine je Epstein razgovarao sa Zakladom Billa i Melinde Gates i bankom JPMorgan Chase o osnivanju fonda "Global Health Investment Fund"; predloženog dobrotvornog fonda vrijednog više milijardi dolara, čiji bi cilj bio pružiti "individualnim i institucionalnim ulagačima priliku za financiranje tehnologija u području globalnog zdravstva koje su u završnoj fazi razvoja, a imaju potencijal spasiti milijune života u siromašnim zemljama." Iste godine su sudionici konferencije TED u Long Beachu vidjeli Gatesa i Epsteina u privatnom razgovoru. Prema popisu putnika, Gates je 2013. godine letio Epsteinovim zrakoplovom, poznatim "Lolita Expressom", od zračne luke Teterboro u New Jerseyju do Palm Beacha na Floridi. U listopadu 2014. godine je Gates donirao dva milijuna dolara "Media Lab" pri MIT-ju. U internoj e-pošti su dužnosnici sveučilišta naveli kako je donaciju "usmjerio" g. Epstein. Nekoliko dana prije nego što se, 10. kolovoza 2019. godine, "objesio" u zatvorskoj ćeliji na Manhattanu, Epstein je izmijenio oporuku i imenovao Nikolića za zamjenskog izvršitelja oporuke. Nakon odlaska iz Zaklade Gates, 2014. godine, Nikolić je financirao više od 10 tvrtki koje se bave uređivanjem gena i drugim zdravstvenim tehnologijama.

Epstein je na Harvardu osnovao Program za evolucijsku dinamiku, gdje se proučava evolucija mikrobiologija i bolesti primjenom matematike. Aktivno je sudjelovao u "Theoretical Biology Initiative" pri "Institute for Advanced Study" (IAS) u Princetonu, a također je bio član Savjetodavnog odbora za um, mozak i ponašanje na Harvardu. IAS je najpoznatiji kao akademski dom Alberta Einsteina i Johna von Neumanna, utemeljitelja kibernetike. Osnovan u vrijeme uspona europskog fašizma, IAS je odigrao ključnu ulogu u prijenosu intelektualnog kapitala iz Europe u Ameriku, te ubrzo stekao ugled središta akademskog i znanstvenog života – ugled koji je zadržao do danas.

Epstein je također bio zainteresiran za eugeniku. Često je govorio o usavršavanju ljudskog genoma, izražavajući fascinaciju načinom na koji se određene osobine prenose i kako bi to moglo dovesti do stvaranja "superiornih" ljudi. Znanstvenicima i poslovnim ljudima govorio je o svojim ambicijama "zasijati" ljudski rod vlastitim DNK-om tako što bi oplodio 20 odabranih žena koje bi rodile njegovu djecu, pri čemu bi njegov ranč u Santa Feu (Novi Meksiko) služio kao "polazišna točka" za tu zajednicu. Prema riječima NASA znanstvenika, Jaron Laniera: Epstein je svoju zamisao o "ranču za bebe" temeljio na konceptu "Spremišta za genetski odabir", koje je trebalo sadržavati spermu dobitnika Nobelove nagrade koji su željeli ojačati ljudski genski fond. Epstein se također zanimao za kriogeniku; jednom je poznaniku rekao kako želi da mu nakon smrti zamrznu glavu i penis.

SpaceX

Sredinom 2014. godine, knjiga Nicka Bostroma "Superinteligencija: putovi, opasnosti, strategije" je potaknula javnu raspravu o dugoročnom društvenom utjecaju umjetne inteligencije; podržali su je Bill Gates i Elon Musk, glavni izvršni direktor tvrtki Tesla Motors i SpaceX. "Founders Fund", čiji je suosnivač Peter Thiel, bio je prvi institucionalni ulagač u SpaceX. Thiel i Musk istaknuti su članovi skupine poznate kao "PayPal mafija", tj. riječ je o bivšim zaposlenicima i osnivačima PayPala koji su kasnije pokrenuli i razvili druge tehnološke tvrtke, poput Tesle, LinkedIna, Palantir Technologiesa, SpaceX-a, YouTubea, Yelpa i Yammera. Većina tih članova je tijekom svog obrazovanja pohađala Sveučilište Stanford ili Sveučilište Illinois u Urbani-Champaignu.

Elonova majka je Maye Musk, manekenka duge 50-godišnje karijere, koja se pojavljivala na naslovnicama časopisa, uz "Time".  Odrastala je u Južnoj Africi, a njezini roditelji – Winnifred Josephine "Wyn" (rođ. Fletcher) i Joshua Norman Haldeman – su 1952. godine poveli obitelj na putovanje oko svijeta u malom zrakoplovu. Obitelj je više od 10 godina provodila vrijeme istražujući pustinju Kalahari u potrazi za legendarnim "Izgubljenim gradom". Prema legendi: negdje u pustinji nalaze se ruševine davno zaboravljenog grada. Godine 1885. je Kanađanin William Leonard Hunt bio jedan od prvih zapadnjaka koji su prešli neistraženi dio Kalaharija. Hunt, poznat i pod umjetničkim imenom kao "Veliki Farini", te se proslavio 1860. godine hodanjem po užetu iznad slapova Niagare. Navodno je bio prvi bijelac za kojeg se zna da je pješice prešao pustinju Kalahari i preživio. Nakon povratka, pokazao je fotografije i svoj izvještaj o otkrivenim ruševinama, koje su, čini se, upućivale na ostatke izgubljene civilizacije zakopane u pijesku. Svoja je iskustva opisao u knjizi "Kroz pustinju Kalahari", objavljenoj 1886. godine.

Otprilike 1955. godina. Stražnji red: otac Maye Musk, dr. Joshua Haldeman; njezina majka Wyn; i njezin stariji brat, Scott. Prednji red: Mayina starija sestra Lynne; njezina sestra blizanka Kaye; i Maye. 

Među knjigama koje su ga nadahnule, Musk navodi trilogiju "Foundation" Isaaca Asimova, roman "Mjesec je okrutna gospodarica" Roberta Heinleina i "Superinteligencija: putovi, opasnosti, strategije" Nicka Bostroma (gdje istražuje što bi se dogodilo kada bi računalna inteligencija nadmašila ljudsku). Bostromovu je knjigu kritizirao računalni znanstvenik sa Sveučilišta u New Yorku, Ernest Davis, zbog tvrdnji: "inteligencija je potencijalno beskonačna veličina, jasno definiranom, jednodimenzionalnom vrijednošću", kako bi superinteligentna umjetna inteligencija mogla "lako odoljeti i nadmudriti zajedničke napore osam milijardi ljudi" i postići "gotovo potpunu svemoć", te "iako je postizanje inteligencije manje-više lako, računalu usaditi etički svjetonazor je iznimno teško." U intervjuu na simpoziju povodom 100. obljetnice odjela "AeroAstro" na MIT-ju (listopad 2014.), Musk je iznio sljedeću tvrdnju, utemeljenu na scenariju koji podsjeća na Goetheova "Čarobnjakova učenika":

"Sa umjetnom inteligencijom prizivamo demona. Znate one priče u kojima se pojavljuje lik sa pentagramom i svetom vodom, uvjeren da može kontrolirati demona? Pa, to ne završi dobro." 

Među Muskovim je ciljevima smanjenje "rizika od izumiranja čovječanstva", putem pretvaranja života u "multiplanetarni"; konkretno: uspostavljanjem ljudske kolonije na Marsu. Musk je izjavio da je vjerojatnost da ne živimo u računalnoj simulaciji "jedna naprema nekoliko milijardi." "Mnogi ljudi u Silicijskoj dolini postali su opsjednuti hipotezom o simulaciji – idejom da je ono što doživljavamo kao stvarnost zapravo računalno stvorena konstrukcija", piše Tad Friend za časopis "The New Yorker". "Dvojica tehnoloških milijardera otišla su toliko daleko da su potajno angažirala znanstvenike kako bi pronašli način da nas izvuku iz te simulacije." Ako zapravo ne živimo u simulaciji, dodao je Musk, onda se ljudskom životu vjerojatno bliži kraj – stoga bi trebali priželjkivati ​​da ipak živimo u jednoj. "U suprotnom, ako civilizacija prestane napredovati, to bi moglo biti posljedica nekog katastrofalnog događaja koji bi zaustavio civilizaciju", rekao je na konferenciji Recode. Sam Altman, koji je sa Muskom suosnovao neprofitnu organizaciju "OpenAI", naizgled je potvrdio to stajalište. Za časopis "The New Yorker" izjavio je kako ga brine da bi uređaji koji nas okružuju mogli dovesti do izumiranja svake svijesti u svemiru. Prema Altmanu: najbolji način za rješavanje tog problema jest "stapanje", trenutak u kojem naši mozgovi i računala postaju jedno, možda putem prijenosa naših mozgova u "oblak".