Treći hram (8. dio)

Kalifornijska ideologija

Stewart Brand, štićenik Gregoryja Batesona, postao je jedan od prvih pripadnika "digeratija" (tehnološke elite) 1980-ih, usvojivši pritom ideju Norberta Wienera prema kojoj strojevi proširuju ljudske potencijale. Upravo su Brand i njegov "Whole Earth Catalog" uspjeli privući tehnološki potkovane pojedince iz redova kontrakulture 1960-ih, koji su uspon osobnih računala i interneta tumačili kao sredstva osobnog oslobođenja od tiranije. Iako ove težnje zvuče kao da naginju ljevici, one su zapravo bile ukorijenjene u libertarijanskoj struji, koja je omogućila povezivanje tehnološke industrije sa neoliberalnim načelima. Povezano sa razigranim, subverzivnim duhom diskordijanizma, kao i učenjima isusovca Teilharda de Chardina, taj je trend potaknuo razvoj tadašnje hakerske kulture. Rezultat je bio zabrinjavajući politički trend koji je zahvatio Silicijsku dolinu i koji je, vremenom, prerastao u transhumanizam i tehnolibertarijanizam.

Tehnolibertarijanizam, ponekad nazivan i cyberlibertarijanizmom, slavio je novu "kibernetičku granicu" koja bi se, uz pomoć snažnih oblika enkripcije, mogla zaštititi od vladinih zadiranja. Pojam tehnolibertarijanizam je u kritički diskurs uvela autorica tekstova o tehnologiji, Paulina Borsook, autorica knjige "Cyberselfish: A Critical Romp Through the Terribly Libertarian Culture of High Tech". Taj pojam označava ono što su engleski teoretičari medija, Richard Barbrook i Andy Cameron, u svom eseju iz 1995. godine nazvali "kalifornijskom ideologijom". Prema Fred Turneru: sociolog Thomas Streeter sa Sveučilišta u Vermontu, u djelu "From Counterculture to Cyberculture: Stewart Brand, the Whole Earth Network, and the Rise of Digital Utopianism", napominje da se kalifornijska ideologija pojavila kao dio obrasca romantičarskog individualizma, pri čemu je ključan utjecaj imao Stewart Brand. Turner njihove težnje opisuje na sljedeći način:

"…srušili bi hijerarhije, potkopali korporacije i vlade koje su ih iznjedrile, te na mjestu tih hijerarhija stvorili suradničko društvo ravnopravnih sudionika, povezanih nevidljivim strujama energije i informacija."

Razvoj kalifornijske ideologije bio je oblikovan prisutnošću braće Koch u Kaliforniji. Oni su "CATO Institute" preselili iz Wichite u San Francisco, zajedno sa nizom drugih libertarijanskih organizacija koje su financirali. U Menlo Parku nalazio se "Institute for Humane Studies", što je glavni libertarijanski istraživački centar (ili tzv. think-tank) Charlesa Kocha, nad kojim je on preuzeo kontrolu 1960-ih. Časopis "Reason" i "Reason Foundation", uz David Kocha na čelu, imali su sjedište u Santa Barbari. Godine 1979. je Libertarijanska stranka, uz financijsku potporu braće Koch, održala svoju konvenciju u Los Angelesu. Tamo je ova politička stranka, koju su podupirali Kochovi, odabrala Davida Kocha za svog kandidata za potpredsjednika na izborima 1980. godine. "SIL News" je izvijestio da se najranija skupina aktivista Libertarijanske stranke sastojala od 75% bivših republikanaca, od toga: 36% objektivista, 16% onih koji su prihvaćali ideologiju Roberta Heinleina (člana organizacije OTO), 23% sljedbenika Ludwiga von Misesa; uz 17% anarhista.

Tijekom 1990-ih, pripadnici poduzetničkog sloja iz Silicijske doline spojili su ideje Marshall McLuhana sa elementima radikalnog individualizma, libertarijanizma i neoliberalne ekonomije, a za širenje svojih zamisli koristili su publikacije kao časopis "Wired" Ideologija je objedinjavala uvjerenja "nove ljevice" i "nove desnice", temeljeći se na zajedničkom interesu za antietatizam, kontrakulturu 1960-ih i tehnoutopizam. Časopis "Wired" je pokrenuo Louis Rossetto, radikalni libertarijanac na kojeg su, uz Marshall McLuhana, utjecali Ayn Rand i Teilhard de Chardin. Dok je početkom 1970-ih studirao na Sveučilištu Columbia, Rossetta je dobio inspiraciju iz časopisa "Reason", koji su izdavala braća Koch. Rossetto i Stan Lehr, obojica mladi radikalni studenti Sveučilišta Columbia, povezani sa časopisom "The Abolitionist" (glasilom organizacije "Radical Libertarian Alliance") napisali su, u siječnju 1971. godine, za "New York Times" naslovni članak o tada rastućem libertarijanskom pokretu. Na naslovnici su se pojavili oni sami, a članak je nosio naslov "Vjerovanje nove desnice: libertarijanizam". "Pokret je stvoren!" – uskliknuo je Rothbard.

Najsnažniji utjecaj na uređivačku viziju časopisa "Wired" (ranije poznat kao "Wired News" ili "HotWired") potekao je iz tehno-utopizma suosnivača Stewarta Branda i njegova dugogodišnjeg suradnika Kevina Kellyja. Stewart Brand angažirao je Kellyja 1983. godine za uređivanje kasnijih izdanja publikacija "Whole Earth Catalog", "Whole Earth Review" i "Signal". Zajedno sa Brandom, Kelly je, 1985. godine, sudjelovao u pokretanju platforme WELL ("Whole Earth ‘Lectronic Link"), jedne od najstarijih virtualnih zajednica, a  koje su neprekidno aktivne. Jedan od ranih i vrlo aktivnih članova bio je Howard Rheingold, bivši direktor "Instituta IONS", zaposlenik laboratorija Xerox PARC, te jedan od osnivača i izvršnih urednika "HotWired". Rheingold je, u suradnji sa Willis Harmanom, napisao knjigu "Higher Creativity: Liberating the Unconscious for Breakthrough Insight". Prema navodima iz Rheingoldove knjige, pristup "Usenetu" za platformu WELL - godinama je osiguravala tvrtka Apple.

Adam Curtis povezuje korijene "kalifornijske ideologije" sa objektivističkom filozofijom Ayn Rand. Tehno-libertarijanizam poznat je i kao ekstropijanizam, čiji je utemeljitelj Max More; koji je osoba kojoj R.U. Sirius pripisuje kovanje termina "transhumanizam". U knjizi "Escape Velocity: Cyberculture at the End of the Twentieth Century", Mark Dery piše: "Kako je teoretizirano u časopisu "Extropy", ekstropijanski transhumanizam predstavlja spoj ideja Ayn Rand i Friedricha Nietzschea. Konkretno, Randina uvjerenja da su etatizam i kolektivizam korijen svakog zla, te Nietzscheovih komplementarnih koncepata o kraju morala, ’volji za moći’ i "Übermenschu", odnosno ’nadčovjeku’." Moreov se libertarijanizam temelji na njegovu luciferijanizmu, što je izrazio u članku "In Praise of the Devil": "Lucifer nam uporno pokušava ukazati na to da nemamo razloga prihvatiti altruizam. Tek oslobađanjem od lažne vrline altruizma stječemo slobodu od Boga i ’Države’." 

Uključi, pokreni, priključi 

"Kalifornijska ideologija je", prema Barbrook i Cameron, "spoj kibernetike, ekonomije slobodnog tržišta i kontrakulturnog libertarijanizma; promiču je časopisi poput "Wired" i "Mondo 2000", a o tome govore i knjige Stewarta Branda, Kevina Kellyja i drugih." 1980-tih godina se Timothy Leary ponovno pojavio kao glasnogovornik "cyberdelične" kontrakulture, čiji su se pripadnici nazivali "cyberpunks", i bili pioniri u IT industriji Silicijske doline i, općenito,  zapadne obale SAD-a. Tijekom 1980-ih i 1990-ih mnogi su se mladi zainteresirali za Learyjev model svijesti od osam krugova ("Eight-Circuit Model"), smatrajući da im on, putem povezivanja duhovnosti sa znanošću i tehnologijom, pomaže definirati novu tehno-generaciju kojoj su pripadali. Za razliku od hipika 1960-ih, koji su bili izrazito antiznanstveno i antitehnološki nastrojeni, cyberpunks 1980-ih i 1990-ih su sa oduševljenjem prihvatili tehnologiju i hakersku etiku. Leary je pritom preformulirao svoju poznatu krilaticu, proglasivši kako je "osobno računalo LSD 1990-ih", te pozvao pripadnike boemske supkulture riječima: "Uključi, pokreni, spoji se" ("Turn on, Boot up, Jack in").

Tijekom 1960-tih je sam Leary bio vrlo kritičan prema računalima. No, njegov se stav vremenom potpuno promijenio. Već 1973. godine je Leary predviđao kako će svijet jednoga dana biti povezan putem "elektroničkog živčanog sustava" (interneta), te da se računala mogu iskoristiti za osnaživanje pojedinca. Početkom 1980-ih, Leary je došao do zaključka da psihodelične droge i računala zapravo imaju mnogo toga zajedničkog; "jednostavno dva načina na koja su pojedinci naučili preuzeti moć natrag od države". Leary je tvrdio da nam i psihodelici i računala mogu pomoći osloboditi se autoriteta i "stvoriti vlastite stvarnosti". U "Chaos & Cyberculture", svom posljednjem objavljenom djelu prije smrti, Leary također iznosi teoriju o evoluciji kontrakultura od 1950-ih do 1990-ih, pritom definira novu kontrakulturu nazvanu "cyberpunk" ili "nova vrsta" ("new breed"). Leary je objasnio: kako bi razumjeli što riječ "cyberpunk" ili "cyber-osoba" doista znači, moramo se vratiti na grčke korijene pojma "kibernetika". Leary je tvrdio da postoje brojne paralele između srednjovjekovnih alkemičara i računalnih stručnjaka iz svijeta cyberpunka:

"Srednjovjekovni alkemičari opisivali su izradu čarobnih naprava za promatranje budućih događaja, ili razgovor sa prijateljima koji su daleko ili su preminuli. Paracelsus je opisao izradu zrcala od "electrum magicum" koje je posjedovalo takva svojstva [...]

Danas moderni alkemičari raspolažu alatima jasnoće i moći kakve njihovi prethodnici nisu mogli zamisliti. Računalni zasloni su čarobna zrcala koja na zapovijed (invokaciju) prikazuju alternativne stvarnosti na različitim stupnjevima apstrakcije. Okultna legenda iz 19. stoljeća, Aleister Crowley, definira "magick" sa dodanim slovom "k" [Crowleyjev pravopis] – kao "umjetnost i znanost izazivanja promjena u skladu sa našom voljom". U tom smislu, računalo je suvremena Arhimedova poluga pomoću koje možemo pokrenuti svijet." 

Prema Learyju: revolucija individualizma i slobode, koju su 1960-tih pokrenuli hipici, nastavila se 80-tih godina kroz djelovanje mladih ljudi, a koji su koristili kibernetičku tehnologiju da bi potkopali autoritarne društvene strukture i stvorili vlastite digitalne stvarnosti. U "Chaos & Cyberculture", Leary predviđa da će psihodelične droge i računala pomoći ovom pokretu u stvaranju postpolitičkog "cyberdruštva", utemeljenog na individualnoj slobodi i "ekstazi", koju Leary definira kao "iskustvo postizanja slobode od ograničenja, bilo onih koje smo sami sebi nametnuli ili onih vanjskih". Elektronička tehnologija omogućila bi oslobođenje od dogmatskih društvenih struktura i stvaranje vlastite cyberstvarnosti (ili cyberprostora). Govoreći o računalnoj tehnologiji, pritom se poziva na poznatu McLuhanovu krilaticu, Leary objašnjava: "Medij je poruka kulturne evolucije". Prema Learyju: "cyberpunk" je "snalažljiv i vješt pojedinac koji pristupa tehnologijama komunikacije znanjem i usmjerava ih prema vlastitim ciljevima – radi osobnog užitka, dobiti, načela ili rasta". Leary je osmislio i cyberpunk geslo: "Misli svojom glavom; preispituj autoritet." 

Mondo 2000

Rheingold se, uz Timothy Learyja, Albert Hofmanna, Terence McKennu i Robert Anton Wilsona, često pojavljivao u prvom časopisu posvećenom cyberkulturi, "Mondo 2000". Taj je časopis (zajedno sa tiskanim izdanjem "Boing Boing" i sa kojim je dijelio nekoliko autora, gdje su bili Mark Frauenfelder, Richard Kadrey, Gareth Branwyn i Jon Lebkowsky) pridonio razvoju onoga što će kasnije postati poznato kao cyber-supkultura ili kraće: cyberpunk. Prema riječima Jon Lebkowskyja (suradnik internetskog časopisa "HotWired"), razvoj kibernetičke supkulture, unutar današnje dinamične digitalne kulture, potaknut je dvama važnim događajima: jedan je otvaranje interneta, a drugi pojava časopisa "Mondo 2000" koji je izlazio u Kaliforniji tijekom 1980-ih i 1990-ih. 

Urednici časopisa "Mondo 2000" bili su R.U. Sirius i Rudy Rucker (Hegelov praprapraunuk i član "Church of the SubGenius"). Rucker, autor beletristike i publicistike, najpoznatiji je po romanima iz serijala "Ware Tetralogy"; te su prva dva romana iz tog ciklusa osvojila nagradu "Philip K. Dick". R.U. Sirius (rođen kao Ken Goffman) postao je najistaknutiji promotor kibernetičke ideologije. 

Prema Learyju: "Mondo 2000", čiji je podnaslov bio "Novine iz svemirskog doba o psihodelicima, znanosti, ljudskom potencijalu, prkosu i modernoj umjetnosti" je postao "prekrasan spoj psihodeličnog, kibernetičkog, kulturnog, književnog i umjetničkog". Časopis se isprva zvao "High Frontiers"; 1988. godine je, na inicijativu Siriusa i hakerice Jude Milhon, preimenovan u "Reality Hackers" da bi bolje podražavao svoju tematsku usmjerenost na droge i računala. Milhon, poznata pod pseudonimom "St. Jude", skovala je termin "cyberpunk" i bila članica "lijevo-revolucionarne programerske komune" u Berkeleyju, koja je stvorila legendarni projekt "Community Memory", tj. prvi javni računalni sustav dostupan putem mreže. Publikacija "Reality Hackers" je vremenom prerasla u "Mondo 2000", a fokus se pomaknuo sa teme psihodelika na cyberkulturu.

Leary kao jedan od urednika suradnika časopisa, uz McLuhana, proroka "globalnog sela" i pisca sf-a William Gibsona, prikazivan je kao jedan od najvažnijih pionira cyberprostora. Mnogi Learyjevi eseji o cyberpunkerima i subverzivnom potencijalu računala (najvažniji se nalaze u "Chaos & Cyberculture") su prvi put objavljeni upravo u časopisu "Mondo 2000". R.U. Sirius vodio je online tečaj o Learyjevoj filozofiji za "Maybe Logic Academy"; također je bio suautor Learyjeve posljednje knjige, "Design for Dying" (1998.), te je napisao uvod za Learyjevu knjigu "The Politics of Ecstasy" (izvorno objavljena 1968. godine) za izdanje iz 1998. godine. U knjizi  "Design for Dying" Sirius iznosi tezu da se većina Learyjevih predviđanja – iznesenih u sklopu njegova modela "Eight Circuit model" – o budućem tehnološkom i kulturnom razvoju doista i ostvarila.

Kako ističe Mark Dery, u djelu "Escape Velocity: Cyberculture at the End of the Century", časopis "Mondo 2000" je bio "jednom nogom u dobu Vodenjaka, a drugom u Vrlim novim svjetovima". U časopisu su se provlačile teme transhumanizma, npr. "smart"  droga, virtualne stvarnosti, cyberpunka, interaktivnih medija, afrodizijaka, umjetnog života, nanotehnologije, moždanih implantata uz produljenja životnog vijeka, ali i dizajnerskih afrodizijaka, psihodelika, tehno-erotskog poganstva i slično. "Mondo 2000" je obuhvaćao širok spektar supkultura: od računalnih hakera, rejvera i New Age tehnofila do tehnopagana (supkulture koja spaja neopaganizam, uključujući vjerovanja poput Wicce i neodruidizma, sa digitalnom tehnologijom). U knjizi "Mondo 2000: A User’s Guide to the New Edge", uz očitu aluziju na slobodno zidarstvo, Rucker je njihove pothvate nazvao "Velikim djelom" ("The Great Work"), što se u masoneriji izjednačava sa ponovnom izgradnjom Salomonova hrama. Rucker čak uspoređuje njihov rad sa radovima srednjovjekovnih graditelja katedrala, za koje se u masonskoj predaji vjeruje da su bili templari.

Svoj doprinos časopisu "Mondo 2000" dao i Hakim Bey, osnivač "Moorish Orthodox Church of America". Bey je, uz Wilsona i Ruckera, također uredio "Semiotext(e) SF" (1989.), antologiju znanstvene fantastike. U njoj su se našli tekstovi Burroughsa, Kerry Thornleyja, i autora koji su definirali žanr cyberpunka (npr. Williama Gibsona). "Semiotext(e) SF" je zamišljen kao sf-verzija časopisa "Semiotext(e)", Sylvère Lotringera. "Semiotext(e)" je objavio prijevod djela "Nadolazeći ustanak" ("The Coming Insurrection"), francuskog političkog spisa koji iznosi tezu o "skorom slomu kapitalističke kulture". O tome se pisalo u "New York Timesu", u kontekstu slučaja "Tarnac 9". U intervjuu za "The Hollywood Reporter", Michael Moore navodi tu knjigu kao posljednju koju je pročitao. Glenn Beck, voditelj emisije "The Glenn Beck Program", u više je navrata opisao knjigu kao "ludu" i "zlu". Beck je pozvao svoje gledatelje neka sami naruče knjigu da bi bolje razumjeli ono što je on nazvao razmišljanjima ljevičarskih radikala.

Discordijanske psine cvjetale su u IRC chat sobama, na mreži EFnet, te na hakerskoj sceni 1990-ih. Kembrew McLeod napominje da je discordijanska "narav nepoštivanja imala određenu privlačnost za tadašnji hakerski pokret u nastajanju, tijekom 1970-ih i 1980-ih, kao i za druge zagovornike slobodne kulture (tzv. "copyfighters")". Trilogija "Illuminatus!", Roberta Antona Wilsona, "privukla je one koji su se aktivno odupirali sustavima – društvenim, tehnološkim, pravnim – koji su nametali ograničenja na to kako se možemo igrati računalnim kodom, kulturom, pa čak i takozvanom stvarnošću, kako ih možemo prerađivati ​​ili ih ‘hakirati’." Wilson, "Illuminatus!", Eris i discordijanizam zauzimaju istaknuta mjesta u "New Hacker’s Dictionaryju", izvorno internetskom glosaru hakerskog žargona, gdje su Wilsona hakeri smatrali svojevrsnim "herojem". U računalnim supkulturama često se koristi riječ "Fnord". Ovu su riječ, 1965. godine, skovali Kerry Thornley i Greg Hill u djelu "Principia Discordia" i postala je popularna nakon što se pojavila u trilogiji "Illuminatus!". U kulturi internetskih grupa za raspravu (tzv. "newsgroup") i hakerskoj kulturi - izraz se koristi kako bi se naznačilo da je netko ironičan, duhovit ili nadrealan.

Tm May, John Gilmore i Eric Hugues, osnivači pokreta "cypherpunk"

Cypherpunk

R.U. Sirius je bio predsjednik (stranke) i kandidat na američkim predsjedničkim izborima 2000. godine ispred Revolution Party, čiji je program od 20 točaka predstavljao spoj libertarijanizma i liberalizma. Leary je također bio libertarijanac; 1988. godine je podržao kandidaturu Ron Paula za predsjednika, koji je tada nastupao kao čelnik Libertarijanske stranke. Pozivnica za događaj prikupljanja sredstava za Ron Paula, a čiji je domaćin bio Timothy Leary, bila je disketa sa softverom koji je projekt "Libertech" namijenio onima koji "vole ideju tehnološkog onemogućavanja državne zlouporabe". Disketa je "besplatno podijeljena libertarijancima, objektivistima, diskordijancima, "cyberpunkerima", zagovornicima preživljavanja (tzv. "survivalists"), plaćenicima, hakerima, entropistima, deltafilima i sličnim skupinama...". Sadržavala je DOS programe za generiranje fraktalne grafike i tekst "Od samostrela do kriptografije: Onemogućavanje države putem tehnologije". Autor teksta bio je Chuck Hammill, diskordijanac i libertarijanski aktivist, koji je rad izložio na konferenciji "Future of Freedom", u studenom 1987. godine, zaključivši: "Razmislite o ovome: uz djelić vremena, novca i truda koje bih inače potrošio pokušavajući uvjeriti državu neka ukine prisluškivanje i sve oblike cenzure, mogu svakog zainteresiranog libertarijanca naučiti kako koristiti kriptografiju da ih jednostrano sam ukine."

Hammillov članak bio je prva objava na dopisnoj listi koju su, 1992. godine, pokrenuli Tm May, John Gilmore i Eric Hugues – lista namijenjena radikalnim libertarijancima koji su sebe nazivali "cypherpunkerima". Gilmore je bio član zajednice WELL, jedan od osnivača "Electronic Frontier Foundation"; te je kao (bukvalno) peti zaposlenik tvrtke "Sun Microsystems" i osnivač "Cygnus Support" - stekao dovoljno bogatstva za rano umirovljenje i mogućnost posvetiti se drugim interesima. Tim May tvrdio je kako "politika nikome nikada nije donijela trajnu slobodu, niti će je ikada donijeti", te predložio razvoj novog softvera koji bi ljudima pomogao u izbjegavanju vladinog nadzora. "Cypherpunks" su se nadali i vjerovali da će njihovi pothvati, vremenom, dovesti do gospodarske, političke i društvene revolucije. Prva rasprava o cypherpunks se, u msm, pojavila u članku "Crypto Rebels", autora Stevena Levyja, iz 1993. godine u časopisu "Wired", Naslovnici tog broja bili su prikazani maskirani May, Hughes i Gilmore.

Godine 1994. je May, na dopisnoj listi, objavio "Cyphernomicon", manifest cypherpunk-svjetonazora (naziv aludira na Lovecrafta,  "Necronomicon"). Tamo je May objasnio da su "mnogi od nas izričito antidemokratski nastrojeni i nadaju se da će pomoću enkripcije potkopati takozvane demokratske vlade diljem svijeta." Dokument je iznio određene ideje na kojima počiva kriptoanarhizam, kao i njegove učinke; zagovarao je anonimnu digitalnu valutu i elektroničku privatnost; ali se dotaknuo i ezoteričnijih tema, poput "tržišta atentata" ("assassination markets").

Članovima dopisne liste preporučivalo se čitanje kultnih sf-romana, poput "The Shockwave Rider", ili transhumanističkog "True Names", Vernor Vingea (često se smatra vizionarskim djelom koje je prethodilo internetskoj revoluciji), uz rad David Chauma "Sigurnost bez identifikacije: transakcijski sustavi koji 'Velikog brata' čine suvišnim" i obavezni "Atlas Shrugged", Ayn Rand. Na listi se nalazio i Julian Assange, kasniji osnivač WikiLeaksa, koji je dijelio libertarijanska načela skupine. U uvodu knjige "Cypherpunks", Assange je primijetio: "Internet, naš najmoćniji alat za emancipaciju, pretvorio se u najopasnije sredstvo za uspostavu totalitarizma koje smo ikada vidjeli." Assange je, 2006. godine, pokrenuo WikiLeaks da bi svoje libertarijanske ideje proveo u djelo.

Dok je Julian bio dijete, Assangeova majka bila je kratko u braku sa muškarcem koji je pripadao moćnom australskom kultu iz pokreta New Age, zvanom "Obitelj" ("The Family"), na koji je utjecala H. P. Blavatsky. Skupina, poznata i kao "Veliko bijelo bratstvo", osnovana je sredinom 1960-ih, pod vodstvom učiteljice joge Anne Hamilton-Byrne, koju su njezini sljedbenici štovali kao reinkarnaciju Isusa Krista i živog boga. Među sljedbenicima se našao i dr. Raynor Johnson, upravitelj Queen’s College Sveučilišta u Melbourneu, povezan sa "Society for Psychical Research" iz Londona. Johnson je autor knjige "Watcher on the Hills", koju je spominjao Aldous Huxley, i koja se temelji na privatnim mističnim i polumističnim iskustvima koja su povjerena autoru. Skupina je primala upute od Swamija Muktanande, osnivača pokreta Siddha Yoga. On je surađivao sa Wyatt Woodsmallom, jednim od utemeljitelja neurolingvističkog programiranja (NLP); i koji je podučavao suosnivačicu organizacije NXIVM, Nancy Salzman.

"Obitelj", koja je predstavljala "gospodarsku rasu", trebala je nakon Armagedona poučavati svijet. Pod utjecajem LSD-a, Hamilton-Byrne tvrdila je kako je imala viziju gdje ona treba okupiti djecu i odgojiti ih kao svoju obitelj da bi ih zaštitila od nadolazeće globalne apokalipse. Među članovima je bilo liječnika koji su nagovarali majke neka joj prepuste svoju novorođenčad. Ispostavilo se da je Hamilton-Byrne tijekom godina okupila 28 djece. Identiteti djece mijenjani su pomoću lažnih rodnih listova. Svima je dodijeljeno prezime "Hamilton-Byrne"; odijevali su ih na isti način, čak su im i kosu bojili u jednoličnu plavu boju. Djeci su davali LSD, također su bila izložena okrutnim kaznama i uskraćivanju hrane. Assangeov očuh je bio "zlokobna prisutnost" i nastojao je održati "određenu psihološku moć" nad svojom obitelji, izjavio je Assange. Kada je muškarac postao nasilan, Julian i njegova majka su pobjegli. Ali, Assange je sumnjao da sekta ima svoje ljude u državnoj upravi i oni su dojavljivali informacije o tome gdje se oni nalaze.

Svi bivši sudionici platforme WELL, John Gilmore, Mitch Kapor i John Perry Barlow (nekadašnji tekstopisac za "Grateful Dead") su osnovali, 1990. godine, "Electronic Frontier Foundation" (EFF), međunarodnu neprofitnu organizaciju za digitalna prava. Kapor, koji je na Yaleu studirao kibernetiku, široj je javnosti poznat kao osnivač tvrtke "Lotus Development Corporation" i tvorac programa "Lotus 1-2-3"; "ključne aplikacije" ili "killer app", koja je tijekom 1980-ih godina učinila osobno računalo sveprisutnim u poslovnom svijetu. Organizacija EFF izvorno je pokrenuta zbog zabrinutosti osnivača u hakerske aktivnosti FBI-ja; smatrali su da takvi postupci predstavljaju kršenje Ustava. Djelovanje Barlowa u EFF-u bilo je oblikovano njegovim libertarijanskim idejama; o tome se pisalo u publikacijama "Cato Institute". Ipak, unatoč njihovu deklariranom zalaganju za ograničavanje državnog uplitanja, i Barlow i Kapor radili su za CIA-u. Koristeći prikrivenu masonsku terminologiju, Barlow je o njihovim aktivnostima zapisao: "Ponekad se čini kao da je cijelo čovječanstvo uključeno u Veliko djelo... koje ja zamišljam kao trajno povezivanje ljudske svijesti."

Otvoreni kod (Open Source) 

Mitch Kapor bio je povezan sa Shuttleworth Foundation, koja je, uz Open Society Institute, sudjelovala u promicanju pokreta za otvoreni kod (Open Source Movement). Zaklade Otvoreno društvo (Open Society Foundations ili kraće: OSF), ranije poznate kao Institut Otvoreno društvo je osnovao, 1993. godine, poslovni magnat George Soros da bi financijski podupro skupine civilnog društva diljem svijeta, sa ciljem promicanja pravde, obrazovanja, javnog zdravstva i neovisnih medija. Soros je pohađao London School of Economics, gdje mu je mentor postao Karl Popper, prijatelj Friedricha Hayeka. Popper je napisao "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji" (1945.), gdje razrađuje koncept "otvorenog društva", što je izvorno osmislio Henri Bergson. Kako navodi Nicolas Guilhot, viši istraživač pri CNRS-u: "Ovo 'austrijsko nasljeđe' vjerojatno predstavlja temeljni aspekt Sorosevog intelektualnog formiranja i filantropske ideologije koju će kasnije razviti." 

Godine 1984. je Soros potpisao ugovor između Zaklade Soros (New York) i Mađarske akademije znanosti, kao osnivački dokument Zaklade Soros u Budimpešti. Još 1991. godine se Zaklada Soros spojila sa "Fondation pour une Entraide Intellectuelle Européenne" (FEIE), koje je osnovano 1966. godine zbog "nekonformističkih" istočnoeuropskih znanstvenika antitalitarnih i kapitalističkih nazora. FEIE je bila povezana sa "Kongresom za kulturnu slobodu" (CCF), organizacijom za koju je Francis Stonor Saunders u djelu "Tko je platio svirača? CIA i kulturni hladni rat" dokazao da je služila kao paravan za CIA-u. Financirana putem zaklada Ford i Rockefeller kao posrednicima, organizacija je promicala intelektualce ljevičarske orijentacije da bi se suprotstavila sovjetskom utjecaju u Europi.

Upravo je poznati haker i anarhist, Richard Stallman, pojasnio značenje pojma "slobodan" ("free") u kontekstu softvera – ne u smislu kao "besplatno pivo" ("free beer"), već u smislu "slobode govora" ("free speech"). Stallmanu se pripisuje pokretanje pokreta za slobodni softver, pri čemu se oslanjao na tradicije suprotstavljanja establišmentu, prisutne u hakerskoj kulturi i akademskim krugovima 1970-ih, što je potaknulo uspon tehnolibertarijanizma. Godine 1983. je Stallman pokrenuo projekt GNU, projekt masovne suradnje usmjeren na slobodni softver. Kako bi pružio još i veću podršku tom pokretu, Stallman je 1985. godine osnovao Zakladu za slobodni softver ("Free Software Foundation"). Godine 1991., Linus Torvalds iskoristio je razvojne alate projekta GNU za stvaranje slobodne i monolitne jezgre operacijskog sustava Linux.

Godine 1997. je Eric S. Raymond objavio utjecajno djelo "Katedrala i bazar", gdje je analizirao hakersku zajednicu i načela slobodnog softvera. Raymond i drugi tražili su način kako pokretu za slobodni softver dati novo ime, zato da bi istaknuli poslovni potencijal dijeljenja izvornog koda softvera i suradnje u radu na njemu. Novi izraz koji su odabrali bio je "open source". Ubrzo su ga prihvatili Bruce Perens, izdavač Tim O’Reilly, Linus Torvalds, kao i mnogi drugi. Tijekom 1996. i 1997. godine, dok je još radio u Pixaru, Perens je obnašao dužnost voditelja projekta Debian, koordinirajući razvoj operacijskog sustava otvorenog koda Debian. Na tom je mjestu zamijenio tvorca Debiana, Iana Murdocka. Budući je riječ o jednom od najranijih operacijskih sustava temeljenih na Linux jezgri, odlučeno je da se Debian razvija na otvoren način i da se slobodno distribuira, u duhu projekta GNU.

Godine 1998. su Perens i Raymond osnovali "Open Source Initiative" i objavili Definiciju otvorenog koda (Open Source Definition) kako bi potaknuli uporabu novog termina i promicali načela otvorenog koda. Perens je preinačio Smjernice za slobodni softver projekta Debian (Debian Free Software Guidelines) u Definiciju otvorenog koda, uklonivši pritom reference na Debian i zamijenivši ih izrazom Open Source. Ovu Definiciju priznaju vlade diljem svijeta, kao i mnogi od najvećih svjetskih projekata softvera otvorenog koda, uključujući Drupal, Linux, Mozillu, Wikimediju i WordPress.

Pokret otvorenih obrazovnih resursa (OER) proizašao je iz razvoja otvorenog učenja i učenja na daljinu (ODL), a smješten je u širi kontekst kulture otvorenog znanja, otvorenog koda, slobodnog dijeljenja i suradnje među pojedincima. Poveznicu je 1998. godine uspostavio David Wiley, koji je skovao termin "otvoreni sadržaj" i spojio taj koncept (prema analogiji) sa otvorenim kodom.

Međutim, kako je 2007. godine primijetio Guilhot: "Open Society Foundations" – unatoč svojemu glasu kao zagovornika liberalnih vrijednosti – zapravo pridonose održavanju institucija i učvršćuju postojeći društveni poredak. U tome slijede primjer zaklada Ford i Rockefeller, pritom podupiru kapitalizam i globalne institucije. Ključan događaj u povijesti otvorenog obrazovanja bio je sastanak održan u Cape Townu, u rujnu 2007. godine, koji su organizirali Open Society Institute i Shuttleworth Foundation. Rezultat je bio manifest "The Cape Town Open Education Declaration", gdje se vlade, edukatore i izdavače poziva neka se "obvežu na ostvarivanje i promicanje otvorenog obrazovanja".

"Shuttleworth Foundation", drugi pokrovitelj konferencije u Cape Townu, osnovana je u siječnju 2001. godine. Njezin je osnivač južnoafrički poduzetnik Mark Shuttleworth i zaklada je pokrenuta kao svojevrsni eksperiment zbog financiranja pojedinaca koji djeluju na području društvenih promjena. Shuttleworth je osnivač i izvršni direktor tvrtke "Canonical Ltd.", koja stoji iza razvoja operacijskog sustava Ubuntu, temeljenog na Linuxu. Među istaknutim bivšim i sadašnjim suradnicima nalaze se Marcin Jakubowski (razvija istovremeno projekt Open Source Ecology), Rufus Pollock (suosnivač zaklade Open Knowledge Foundation) i Mark Surman (izvršni direktor zaklade Mozilla Foundation). Mitch Kapor bio je predsjednik i čelnik upravnog odbora zaklade Open Source Applications Foundation; te je 2003. godine postao prvi predsjednik upravnog odbora Mozilla Foundation, tvorca web-preglednika otvorenog koda, Firefoxa. Godine 2005. Rufus Pollock je, oslanjajući se na definiciju otvorenog koda sastavio "Open Definition". Taj je dokument objavila zaklada Open Knowledge International (OKI), a njime je prvi put formalno definirano što su otvoreni sadržaj i otvoreni podaci. Definicija je do danas ostala standardnim referentnim okvirom.

Mimetička teorija

Poznati zagovornik tehnolibertarijanizma je Peter Thiel, pristaša Donalda Trumpa. On je, uz Elona Muska, najutjecajniji član tzv. "PayPal mafije", također je i osnivač tvrtke Palantir (koju podupire CIA), prvi ulagač u Facebook, a navodi se i kao član upravnog odbora zloglasne skupine Bilderberg. Kako je Youssef El-Gingihy primijetio u članku "Kako su Silicijska dolina, obavještajci i superbogataši preuzeli kontrolu nad 21. stoljećem": "Čini se da Thiel sebe doživljava kao herojsku figuru poput Johna Galta, lika izravno preuzetog sa stranica romana "Atlas Shrugged", autorice Ayn Rand." Thiel, otvoreno homoseksualac, prijatelj je sa Ann Coulter. Ona mu je posvetila svoju knjigu "Demonski: Kako liberalna rulja ugrožava Ameriku". U članku iz 2009. godine, koji je napisan za Institut Cato, Thiel je izrazio svoju predanost "autentičnoj ljudskoj slobodi kao preduvjetu za najviše dobro. Protivim se konfiskatornim porezima, totalitarnim kolektivima i ideologiji neizbježne smrti svakog pojedinca." 

Tijekom studija, 1987. godine, Thiel je bio suosnivač "The Stanford Review", konzervativne i libertarijanske novine. Financijsku potporu pružio im je Irving Kristol, otac neokonzervativnog pokreta, koji je prethodno vodio časopis "Commentary" kao paravan za CIA-u. Nakon završetka Pravnog fakulteta na Stanfordu, Thiel je radio kao pravni suradnik suca James Larry Edmondsona na Žalbenom sudu SAD-a za 11. sudski okrug. Zatim je u New Yorku radio kao odvjetnik specijaliziran za vrijednosne papire u tvrtki "Sullivan & Cromwell". Podrijetlo tvrtke se povezuje sa Suverenim redom svetog Ivana Jeruzalemskog (SOSJ), i upravo je ondje svoju karijeru započeo Allen Dulles. Godine 1993. se Thiel zaposlio kao trgovac izvedenicama (derivatima) vezanim uz valutne opcije u banci Credit Suisse; dok je istovremeno radio kao pisac govora za američkog ministra obrazovanja, William Bennetta. Godine 1981. je predsjednik Reagan predložio Mel Bradforda za čelnika Nacionalne zaklade za humanističke znanosti (NEH), no zbog Bradfordovih stavova naklonjenih Konfederaciji, na to je mjesto imenovan Bennett. To je dovelo do razdora između paleokonzervativaca (podržavali Bradforda) i neokonzervativaca (predvođenih Kristolom, koji su stali na stranu Bennetta).

Tijekom boravka na Stanfordu, Thiel je upoznao René Girarda, francuskog filozofa i člana Francuske akademije (Académie française), čija je mimetička teorija snažno utjecala na njega. Iako se Girard deklarirao kao rimokatolik, na njega je velik utjecaj imao i Nietzsche, a njegova je teologija prilično neortodoksna. Prema Girardovoj mimetičkoj teoriji: mi svoje želje preuzimamo od drugih. Stoga svaki sukob proizlazi iz mimetičke želje i vremenom može dosegnuti destruktivne razmjere; u takvim trenucima društvene skupine sklone su okriviti nekoga ili nešto da bi razriješile sukob putem mehanizma "žrtvenog jarca" (koncept koji je Girard preuzeo od Jamesa Frazera i njegove ideje o ritualnom ubijanju svetog kralja). Za Girarda su religija i mitologija nužne etape u ljudskoj evoluciji i služile su za obuzdavanje nasilja proizašlog iz mimetičkog suparništva; to se postizalo usmjeravanjem težnje za pronalaženjem žrtvenog jarca prema imaginarnim pojmovima, poput Sotone ili demona. Thielu se svidjelo Girardovo tumačenje uloge žrtvovanja i mehanizma žrtvenog jarca u rješavanju društvenih sukoba, jer mu je to pružilo temelj za vlastitu kršćansku vjeru, oslobođenu fundamentalizma kakav su zastupali njegovi roditelji.

Thiel se vratio u područje zaljeva San Francisca (Bay Area) usred "dot-com" procvata, te osnovao "Thiel Capital Management", čime je započeo svoju karijeru u sektoru rizičnog kapitala. Godine 1998. je bio suosnivačem "PayPala", gdje je obnašao dužnost izvršnog direktora sve do prodaje tvrtke eBayu, 2002. godine, za 1.5 milijardi dolara. Nakon PayPala osnovao je Clarium Capital, investicijski  (tzv. "hedge") fond, sa sjedištem u San Franciscu. Godine 2004. pokrenuo je tvrtku "Palantir Technologies", koju podupire CIA. Tvrtka se često spominje kao izvor obavještajnih podataka koji su Amerikancima omogućili hvatanje Osame bin Ladena. Thiel je  igrao igru ​​"Dungeons & Dragons" i bio strastven čitatelj sf-romana. Među njegovim omiljenim autorima bili su Isaac Asimov i Robert A. Heinlein (član organizacije OTO); također je ljubitelj djela J. R. R. Tolkiena i sam tvrdi da je "Gospodara prstenova" pročitao je više od deset puta. Šest tvrtki koje je osnovao – uključujući Palantir Technologies, Valar Ventures, Mithril Capital, Lembas LLC, Rivendell LLC i Arda Capital – dobilo je imena inspirirana Tolkienovim djelima. Thiel je tvrtku Palantir nazvao prema kristalnoj kugli, koju u "Gospodaru prstenova" koristi zli čarobnjak Sauron.

Thiel je osnovao "Palantir" sa Alex Karpom, koji je doktorirao neoklasičnu društvenu teoriju na Sveučilištu u Frankfurtu, gdje mu je mentor bio Jürgen Habermas, vodeći mislilac Frankfurtske škole. Članak Moire Weigel, "Palantir Goes to the Frankfurt School", rasvjetljava desničarsku ideologiju koja stoji iza Karpove disertacije "Agresija u životnom svijetu" ("Aggression in the Life-World"), koju je 2002. godine obranio na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu. Karp se deklarira kao "neomarksist", čak i socijalist. Karpova glavna mentorica bila je Karola Brede, koja je objavila kritiku bestselera "O agresiji" ("Das sogenannte Böse: Zur Naturgeschichte der Aggression"), Konrada Lorenza, člana organizacije GRECE. Karpova disertacija, objašnjava Weigel, nudi "sustavnu" reinterpretaciju djela "Žargon autentičnosti", Theodora Adorna – kritike jezika kojim su se služili njemački egzistencijalisti, posebice Martin Heidegger – i "nastoji opisati ulogu koju agresija ima u društvenoj integraciji, odnosno u skupu procesa koji dovode do toga da se pojedinci u određenom društvu osjećaju povezanima jedni sa drugima." Istražujući što bi Thielu i Karpu moglo biti zajedničko, Weigel ističe kako Karpova "Agresija u životnom svijetu" pokazuje da obojica "smatraju želju za počinjenjem nasilja stalnom i temeljnom činjenicom ljudskog života." 

Prema Geoff Shullenbergeru: filozofska osnova za Thielovo osnivanje "Palantira" nalazi se u eseju "The Straussian Moment" iz  2007. godine, objavljenom u zborniku "Politics and Apocalypse". Esej istražuje odnos između ideja Lea Straussa i njegova prijatelja Carla Schmitta – nekadašnjeg "krunskog pravnika" Trećeg Reicha i ključne figure njemačke konzervativne revolucije – kao i njihov odnos prema Girardovoj mimetičkoj teoriji. Prema Thielu, koji prihvaća Schmittovo odbacivanje prosvjetiteljstva, napadi 11. rujna su "doveli u pitanje... cjelokupni politički i vojni okvir 19. i 20. stoljeća, pa čak i modernog doba." Zapravo, Thiel smatra da je Zapad postao preosjetljiv na nasilje, što je posljedica nasljeđa prosvjetiteljstva i njegove potrage za racionalnim alternativama. Umjesto toga, kako to sugerira Thiel, Schmittovo djelo "Pojam političkoga" pomaže shvatiti da je dihotomija "mi" nasuprot "neprijatelju" neizbježna. Thiel citira Straussa, koji kaže da bi "umjesto Ujedinjenih naroda, ispunjenih beskrajnim i besplodnim parlamentarnim raspravama... trebali razmotriti Echelon – tajnu koordinaciju svjetskih obavještajnih službi – kao odlučujući put prema istinski globalnoj 'pax Americani'." Thiel je Palantir stvorio kao "tvrtku usmjerenu na misiju", gdje bi se moglo primijeniti softver sličan onome koji PayPal koristi za prepoznavanje prevara da bi se "smanjio terorizam, uz istovremeno očuvanje građanskih sloboda".

Akceleracionizam

Thiel je zagovornik desničarske filozofije poznate kao neoreakcionarni pokret (ponekad skraćeno NRx); filozofije koja je antidemokratska, antiegalitarna i reakcionarna. Taj se pokret naziva i "Mračno prosvjetiteljstvo" ("Dark Enlightenment"), termin koji je skovao engleski autor i filozof Nick Land, u istoimenom eseju. Land se opisuje kao "otac" akceleracionizma, što bi bio skup ideja koje zagovaraju drastično ubrzanje kapitalizma i tehnoloških promjena da bi se potaknule daljnje radikalne društvene promjene. Land je tvrdio da su trijumf kapitalizma i uspon tehnokulture neraskidivo povezani. Oslanjajući se na radove postmodernista Gillesa Deleuzea, Félixa Guattarija i Jean-Françoisa Lyotarda, Land je iznio tezu da kapitalistički tehnološki napredak ne mijenja samo naša društva, već i samog pojedinca, koji postaje manje važan od tehno-kapitalističkog sustava. Akceleracionizam odražava pristup sličan onome koji su zauzimali sotonisti, osobito skupina unutar "Process Church" i Charles Manson. Iako teologija skupine "Process Church" nije povezansa "Teologijom procesa", Alfred North Whiteheada (utjecao na Deleuzea), i nakon što je njihov vođa DeGrimston uklonjen sa položaja "Učitelja" odlukom "Vijeća gospodara" - mnogi bivši članovi tog kulta pridružili su se Deleuzeu u predvođenju "antiedipalnog" pokreta 1968. godine. Ukazujući na tu povezanost, Land je u e-poruci za "Vox" objasnio: "Modernost ima kapitalizam (samoubrzavajući tehno-komercijalni kompleks) kao svoj motor. Naše je pitanje bilo što ’proces’ želi (tj. što spontano promiče) i kakve otpore pritom izaziva." 

Land je od 1987. do 1998. godine predavao kontinentalnu filozofiju na Sveučilištu u Warwicku. Ondje je, zajedno sa Sadie Plant, suosnovao Istraživačku jedinicu za kibernetičku kulturu, "Cybernetic Culture Research Unit" (CCRU). Sadie Plant britanska je filozofkinja čije je izvorno istraživanje bilo vezano uz Situacionističku internacionalu, prije nego što se okrenula kibernetičkoj tehnologiji. Godine 1992. je objavila djelo "Najradikalnija gesta: Situacionistička internacionala u postmodernom dobu". Njezini tekstovi iz 1990-ih su se  pokazali iznimno značajnima za razvoj "cyberfeminizma". Land je autor knjige "Žeđ za uništenjem: Georges Bataille i virulentni nihilizam" iz 1992. godine. Tekstovi skupine CCRU crpili su inspiraciju iz djela Blavatsky, Junga, Burroughsa, Ballarda i Gibsona. Nakon što se CCRU, 1998. godine, odvojio od Sveučilišta u Warwicku, Land se sa svojim preostalim sljedbenicima (prema riječima novinara Andy Becketta, koji je u "Guardianu" pisao o povijesti skupine) preselio u Leamington.  Ondje se skupina okrenula numerologiji, H. P. Lovecraftu i Aleisteru Crowleyju, što je bilo dijelom šire opsesije okultnim koja je procvjetala u redovima akceleracionista. "CCRU je poprimio kvazikultni i kvazireligijski karakter", objasnio je bivši član Robin Mackay. "Otišao sam prije nego što je sve skliznulo u čisto ludilo." 

Land bi "toplo preporučio" djela fašističkog sotonističkog reda "Order of Nine Angles" (O9A), autora Davida Myatta i distributera  Kerry Boltona (okultista, osnivača organizacije "Black Order", suradnika Aleksandra Dugina). Na svom blogu i na Twitteru, Land opisuje Dugina kao svog "najboljeg neprijatelja" i prihvaća Duginovu etiketu da je "atlantist"; što je dijelom Duginove dihotomije "kopna i mora", prema kojoj se Zapad i NATO suprotstavljaju njegovoj ambiciji za stvaranjem antiliberalnog euroazijskog carstva. "Potpuno se slažemo oko toga što rat jest", pojašnjava Land, "samo što smo na suprotnim stranama." 

Ipak, akceleracionistička dijalektika igra ulogu u nadahnjivanju obiju strana. Poznato je da se desničarski ekstremisti i neonacisti pozivaju na "ubrzanje" rasnog sukoba putem nasilnih sredstava – poput atentata, ubojstava, terorističkih napada i društvenog kolapsa – kako bi ostvarili stvaranje bijele etničke države. Kao izvor nadahnuća za ovu rasističku varijaciju akceleracionizma navodi se bilten "Siege", Jamesa Masona (člana Američke nacističke stranke i Nacional-socijalističkog oslobodilačkog fronta, kao i suradnik Charlesa Mansona). U tom su biltenu veličani Adolf Hitler, Joseph Tommasi, Charles Manson i Savitri Devi. Iako je "Siege" prestao izlaziti 1986. godine, privukao je pozornost glazbenika povezanih sa "industrial noise" i "neofolk" underground glazbenom scenom, uključujući Michaela Moynihana i Boyda Ricea, prijatelja Antona LaVeya, osnivača Crkve sotonizma. Moynihan je naknadno Masonove biltene uredio u knjigu istog naziva, "Siege" (1993.). Oznaka #ReadSiege postala je popularna na društvenim mrežama tzv. "alternativne desnice" ("alt-right"), osobito nakon što su je počele promovirati skupine i utjecajne osobe povezane sa neofašističkim i neonacističkim internetskim forumom "Iron March". 

Masonova djela ponovno su objavili i popularizirali forum "Iron March" i njegova izdanak-skupina "Atomwaffen Division" (povezana sa organizacijom O9A). "Iron March" je bio glavna organizacijska platforma za transnacionalnu neofašističku akceleracionističku terorističku mrežu. 2010. godine je započeo djelovati kao "International Third Positionist Federation" (ITPF). Forum je osnovao Alexander Slavros, uzbekistanski imigrant u Rusiji. Njegovo je pravo ime Alisher Mukhitdinov i pretpostavlja se da živi u četvrti u "blizini Kremlja". Slavros je u izravnoj poruci na platformi Iron March ustvrdio da ga je Dugin svojedobno regrutirao za "Globalni revolucionarni savez" (GRA). Zagovaraju apokaliptičnu viziju prema kojoj se čovječanstvo nalazi na rubu kraja, "kapitalizma, resursa, društva, nacija, naroda, znanja, napretka", a za što okrivljuje "globalni svijet usmjeren na Zapad" i "vladajuću klasu globalizma". 

Članovi skupine "Atomwaffen" i mnogih drugih sličnih skupina, zainteresirali su se za organizaciju "The Base", koju je osnovao Rinaldo Nazzaro; za sebe je govorio da je "bivši terenski obavještajni časnik CIA-e". Izvještaji otkrivaju da je Nazzaro Amerikanac. Krajem 2010-ih se preselio iz New Yorka u Rusiju, ali je prethodno bio ugovorno angažiran za Ministarstvo domovinske sigurnosti, Ministarstvo obrane i američke specijalne snage. BBC je izvijestio da je Nazzaro bio analitičar FBI-ja i vanjski suradnik Pentagona. Portal "Vice News" doznao je da je Nazzaro bio vanjski suradnik Pentagona i 2014. godine je, u sklopu Zapovjedništva za specijalne operacije (SOCOM), sudjelovao u brifiranju časnika specijalnih snaga o vojnom odabiru ciljeva i protuterorističkim naporima na Bliskom istoku. "Proveo sam nekoliko rotacija u Iraku i Afganistanu tijekom pet godina", izjavio je Nazzaro 2019. godine. Međutim, prema izvorima iz američkih tijela za provedbu zakona i obavještajnih službi, Nazzaro "radi za Rusiju i iz Sankt Peterburga vodi nasilnu neonacističku organizaciju koja zagovara nadmoć bijele rase i usmjerava nasilne terorističke napade na tlu SAD-a". 

Matthew Heimbach, još jedan poklonik Dugina, na forumima "Iron March" je vrbovao članove za "Traditionalist Workers Party". Prije nego što je ugašen, 2017. godine, forum "Iron March" se dovodio u vezu sa nekoliko slučajeva neonacističkog terorizma i nasilnim militantnim skupinama, kao što su: Nordic Resistance Movement, National Action, bojna Azov, CasaPound i grčka Zlatna zora (također održava veze sa Duginom). Osim sa bojnom Azov, skupina "Atomwaffen" održava veze i sa organizacijom O9A. "Atomwaffen" distribuira časopis "Musta Kivi", te prodaje knjige autora povezanih sa O9A i Kerry Boltonom. "Atomwaffen" u Finskoj, nazvan "Siitoin Squadron" (AWDSS), osnovan je nakon što je finska vlada 2019. godine zabranila Nordijski pokret otpora (NRM), i članovi te tajne skupine okrenuli su se akceleracionizmu i okultizmu. Predstavnici organizacije "Finski pokret otpora", finskog ogranka NRM-a, posjetili su James Masona u Sjedinjenim Američkim Državama 2019. godine.

Forum "Iron March" i skupina "Atomwaffen Division", od 2017. godine se dovode u vezu sa osam ubojstava u SAD-u, kao i nizom nasilnih zločina iz mržnje (napade, silovanja, više slučajeva otmica i mučenja). "Prijelaz te mreže sa aktivizma na terorizam", objašnjava H. E. Upchurche, "omogućen je uvođenjem nasilnih ritualnih inicijacijskih praksi, preuzetih iz spisa organizacije "Order of Nine Angles" (O9A). To je članovima pomoglo da se naviknu na nasilje, a istovremeno je stvorilo osjećaj zajedničke pripadnosti militantnoj eliti." Od 2010-ih godina, politička ideologija i vjerski svjetonazor organizacije O9A sve više utječu na militantne neofašističke i neonacističke pobunjeničke skupine, koje su povezane sa međunarodnim mrežama desničarskih ekstremista i zagovornika nadmoći bijele rase. 

O9A potiče svoje članove neka preuzmu "insight roles" unutar anarhističkih, neonacističkih i islamističkih skupina, kako bi destabilizirali moderno zapadno društvo. Prema Upchurchu, najvjerojatnije je pod utjecajem Ryana Fleminga skupina "Iron March" upoznata sa ideologijom O9A. Fleming je kasnije postao član organizacije "National Action". Početkom 2021. godine,  Fleming, prethodno osuđen zbog seksualnog zlostavljanja djece, završio je u zatvoru zbog kontakta sa djecom bez nadzora.  Skupina "Atomwaffen Division" bila je blisko povezana sa američkim ogrankom O9A, organizacijom "Tempel ov Blood". U UK je "National Action" povezana sa ogrankom O9A, "Drakon Covenant". Australska skupina "Antipodean Resistance" je povezana sa  organizacijama "Black Order" (osnivač Kerry Bolton) i "Temple of THEM". Od 2010. do 2019. godine, Haakon Forwald, vođa norveškog ogranka "Nordijskog pokreta otpora" (NRM), također je sljedbenik skandinavskog ogranka O9A, poznatog pod različitim nazivima: "Misanthropic Luciferian Order", "Temple of Black Light" i "Current". 

Zapisi razgovora sa platforme "Iron March", koje je kasnije objavio portal "ProPublica", otkrili su postojanje dvadesetak ćelija skupine Atomwaffen diljem Sjedinjenih Američkih Država. Iz njih je također vidljivo da članovi hvale Timothyja McVeigha (odgovornog za bombaški napad u Oklahoma Cityju), Dylanna Roofa (počinitelja napada na crkvu u Charlestonu), kao i norveškog masovnog ubojicu i zagovornika bjelačke nadmoći Andersa Behringa Breivika. U svibnju 2017. godine, 18-godišnji Devon Arthurs, korisnik platforme "Iron March", ubio je svoja dva cimera, također članova skupine "Atomwaffen". Policija je u njegovom domu pronašla neonacističku literaturu, fotografiju McVeigha i eksploziv. Arthurs je prešao na islam, sebe je opisivao kao "salafističkog nacionalsocijalista". Nakon uhićenja, do kojeg je došlo poslije talačke krize, utvrđeno je da Arthurs nije sposoban za suđenje. U prosincu 2019. godine nekoliko je stručnjaka svjedočilo da Arthurs, uz ostale poteškoće, boluje od shizofrenije i bipolarnog poremećaja, ima halucinacije i vjeruje da može komunicirati sa mrtvima. U siječnju 2018. godine, Samuel Woodward, član skupine "Atomwaffen", optužen je u okrugu Orange u Kaliforniji za ubojstvo Blazea Bernsteina, studenta koji je bio Židov i otvoreno se izjašnjavao kao homoseksualac.

Brenton Harrison Tarrant, počinitelj masakra u džamijama u Christchurchu (15. ožujka 2019. godine je tijekom molitve petkom ubijena 51 osoba i 49 ih je ranjeno), u jednom je dijelu svog manifesta, "Destabilizacija i akceleracionizam: taktike", zagovarao desničarski akceleracionizam. Tarrant tvrdi da je autor manifesta na 74 stranice "The Great Replacement", što je izravna referenca na teorije o "velikoj zamjeni" i "genocidu protiv bijelaca". Potaknut Tarrantom i sličnim akceleracionističkim idejama, John Timothy Earnest, odgovoran je za podmetanje požara u džamiji Dar-ul-Arqam u Escondidu (Kalifornija), u ožujku 2019. godine. 27. travnja, prije nego što je identificiran kao osumnjičenik, Earnest je ušao u obližnju sinagogu Chabad of Poway i otvorio vatru, pri čemu je jedna osoba smrtno stradala, a tri su ranjene. "Podržavam napadača iz Christchurcha i njegov manifest", napisao je Crusius prije nego što je počinio napad u trgovini Walmart u El Pasu, gdje je ubijeno 23 ljudi i još 23 ih je ranjeno. "Hispanska zajednica nije bila moja meta prije nego što sam pročitao 'Veliku zamjenu'."