New Age (11. dio)

Armagedon

Ključnu skupinu birača u Sjedinjenim Državama čine kršćanski cionisti – pokret unutar evanđeoskog kršćanstva koji je proizašao iz Moravske crkve,tj. kriptosabatejskog kulta grofa Nicolausa Zinzendorfa. Oni slijede ideologiju koja zagovara povratak židovskog naroda u Svetu zemlju, čime dolaze u izravan sukob sa očekivanjima muslimanskog svijeta. Istraživanje iz 2002. godine je pokazalo da 59% Amerikanaca vjeruje da će se događaji opisani u Knjizi Otkrivenja doista ostvariti. Institut Brookings je objavio rezultate istraživanja, naslova "Američki stavovi prema Bliskom istoku i Izraelu", koji otkrivaju da 73% od 50 milijuna američkih evanđeoskih kršćana vjeruje kako će se svjetski događaji okrenuti protiv Izraela što se više budemo približavali Smaku svijeta. Nadalje, 79% evanđelika tumači nasilje koje se širi Bliskim istokom kao znak da je Smak svijeta blizu.  Kako je objasnio jedan evanđelik, James Bagg: "Vidite, Bog ima plan za svijet, a sve se vrti oko Izraela." Evanđelici kontroliraju oko 60.000 američkih radiopostaja. Okupljaju se u megacrkvama koje broje i do 25.000 vjernika, te sjede u školskim odborima i zakonodavnim tijelima diljem zemlje. Ono što im je svima zajedničko jest uvjerenje da Izrael zauvijek mora ostati židovska država. Teologija o Smaku svijeta nalaže da židovski narod mora zadržati kontrolu nad Izraelom i Jeruzalemom, te ponovno preuzeti džamiju Al-Aksa (i Kupolu na stijeni), jer se u protivnom Isus ne može vratiti. Najneposrednija i najočitija prepreka ostvarenju tih ciljeva je činjenica da su dvije povijesne islamske građevine stare 1300 godina – džamija Al-Aksa i Kupola na stijeni – izgrađene na Platou hrama (Brdu hrama). Al-Aksa je treće najsvetije mjesto u sunitskom islamu. Muslimani vjeruju da je Muhamed tijekom Noćnog putovanja, poznatog kao Isra i Mi’radž, prenesen iz Svete džamije u Meki do Al-Akse. Time evanđelici riskiraju stvaranje onoga što velečasna Barbara Rossing naziva "samoispunjavajućim proročanstvom smrti i razaranja". ISIS je, primjerice, tek karikatura zapadnjačkih predrasuda o islamu kojom mediji namjerno manipuliraju kako bi hranili paranoju evanđelika o "posljednjim vremenima". Ta su shvaćanja, kako je primijetio Graeme Wood u članku "Što ISIS doista želi", za časopis 'The Atlantic' - dijametralno suprotna očekivanjima o posljednjim vremenima koja oblikuju vojnu strategiju ISIS-a. Budući islam proizlazi iz iste judeokršćanske tradicije, u islamskoj se literaturi mogu pronaći brojne paralele sa proročanstvima iz Knjige Otkrivenja, uključujući dolazak Goga i Magoga, ili povratak Isusa Krista, koji će predvoditi pravedne muslimane u svladavanju Antikrista (poznatog kao Dedžal); potonji će u tom scenariju zavesti koaliciju Židova i kršćana. Kako je u članku "Evanđelici i ISIS zadovoljni su idejom kraja svijeta" za 'The Daily Beast' istaknuo Jay Michaelson:

"Što ako dva smrtna neprijatelja istovremeno i na približno istom mjestu priželjkuju kataklizmičku bitku koja bi značila kraj svijeta?

Može li se to nazvati 'samoispunjavajućim proročanstvom'?"

Za najzagriženije, odbrojavanje do Armagedona je započelo povratkom Židova u Izrael, nakon čega su ubrzo uslijedili daljnji znakovi koji upućuju na blizinu konačnog obračuna: nuklearno oružje, europske integracije, izraelsko zauzimanje Jeruzalema, američki ratovi u Afganistanu i Perzijskom zaljevu. Ista eshatološka očekivanja definiraju zbunjujuću i barbarsku misiju ISIS-a. ISIS predstavlja nužnu antitezu u "sukobu civilizacija". Oni su karikatura zapadnjačkih predrasuda o islamu, kojom mediji namjerno manipuliraju da bi nahranili evangelističku paranoju o Smaku svijeta. Prema riječima Jaya Michaelsona, autora doktorske disertacije o Sabbatai Zeviju:

"Doista, kao dugogodišnji proučavatelj milenarizma... bilo je šokantno vidjeti podudarnost između vizije Smaka svijeta kakvu ima Islamska država i one evangelističkog kršćanstva: velika bitka negdje sjeverno do sjeveroistočno od Jeruzalema, konačna bitka u Jeruzalemu u kojoj herojski vjernici zamalo bivaju poraženi od strane figure Antikrista, a zatim se Isus pojavljuje s neba kako bi jednom zauvijek dobio bitku." 

Drevne milenarističke težnje okultnih tajnih društava, koja nastoje ostvariti proročanstva iz Knjige Otkrivenja, preoblikovane su za modernu publiku u "sukob civilizacija" ili Armagedon; konačni obračun između muslimana i kršćana, gdje obje strane imaju suprotstavljena očekivanja vezana uz proročanstva o povratku Mesije Isusa. Zapravo, sukob služi kao hegelovska dijalektika kojom se manipulira radi promicanja cionističkih ambicija Države Izrael, ili suprotstaviti evangelističke kršćane najodvratnijem primjeru fanatizma islamskih salafista i Muslimanskog bratstva – Islamskoj državi Iraka i Levanta, poznatoj i kao ISIS.

Doug Coe, nasljednik Abrahama Vereidea na čelu organizacije "The Fellowship", te Billy Graham sa George H. W. Bushom

Inicijative utemeljene na vjeri

Različite struje američkog konzervativizma – uključujući staru i novu desnicu, kršćansku desnicu, Malteške vitezove i sudionike afere Iran-Contra – okupile su se u Vijeću za nacionalnu politiku (CNP), moćnoj i vrlo tajnovitoj krovnoj organizaciji i mreži za povezivanje američkih konzervativnih aktivista, osnovanoj 1981. godine. 'The New York Times' je opisao CNP kao "slabo poznatu skupinu od nekoliko stotina najmoćnijih konzervativaca u zemlji", koji se triput godišnje sastaju iza zatvorenih vrata na tajnim lokacijama radi povjerljivih konferencija da bi "osmislili strategiju za pomicanje zemlje udesno". Max Blumenthal u časopisu 'The Nation' je opisao tu organizaciju kao tajno tijelo koje "povezuje bogate donatore desnice sa vodećim konzervativnim operativcima radi planiranja dugoročne strategije pokreta". 

Prema riječima Chrisa Hedgesa i Davida Neiwerta, skupine poput "Moral Majority" i CNP-a nastavljaju tradiciju kristofašizma, što je započelo sa Gerald K. Smithom, William Dudley Pelleyjem, Društvom Johna Bircha i pokretom Posse Comitatus, dok su "domoljubni pokret" i "pokreti milicija" predstavljali nastojanja da se ta filozofija uvede u politički mainstrem tijekom 1990-ih. Među osnivačima CNP-a bili su: Tim LaHaye, Nelson Bunker Hunt, T. Cullen Davis, William Cies i Paul Weyrich. Do sredine 1980-ih je Weyrichova zaklada Heritage Foundation izrasla je u ključnu organizaciju nacionalnog konzervativnog pokreta, objavljujući utjecajna izvješća o pitanjima unutarnje i obrambene politike, uz tekstove istaknutih konzervativaca, poput Bob Dolea i člana CNP-a, Pat Robertsona. Godine 1986. je časopis 'Time' nazvao je Heritage "predvodnikom nove vrste zagovaračkih instituta". 

Među najmilitantnijim kršćanskim ekstremistima u zemlji bio je Chuck Colson, sudionik urote povezane sa aferom Watergate i prijatelj E. Howarda Hunta. Colson je prešao na kršćanstvo i postao štićenik Douglas Coea, koji je nakon smrti Abrama Vereidea,  1969. godine, preuzeo vodstvo organizacije "The Fellowship". Prema Vereideovu aranžmanu, Coe je bio pod mentorstvom Billy  Grahama. Coe, kojega su nazivali "tajnim Billy Grahamom", proširio je ogranke organizacije "The Fellowship" diljem svijeta i  osiguravao financijsku potporu od strane zaklada Lilly Foundation i Pew Charitable Trusts. Colson je "The Fellowship" opisao kao "pravi podzemni pokret Kristovih ljudi unutar cijele američke vlade". 

Coe i drugi čelnici organizacije "The Fellowship" objasnili su težnju organizacije za tajnovitošću pozivajući se na biblijska upozorenja protiv javnog isticanja dobrih djela, ističući kako ne bi mogli provoditi diplomatski osjetljive misije ako bi privukli pozornost javnosti. Coe je citirao jedan od svojih omiljenih biblijskih stihova, Mateja 18,20: "Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima", i pritom primijetio: "Hitler, Goebbels i Himmler bili su trojica ljudi. Zamislite golemu moć koju su ta trojica imala... No, oni su se međusobno povezali sporazumom... Isus je rekao: 'Moraš me staviti ispred drugih ljudi. I moraš me staviti ispred samoga sebe.' Hitler – to je bio zahtjev za članstvo u nacističkoj stranci. Moraš staviti nacističku stranku i njezine ciljeve ispred vlastitog života i ispred drugih ljudi." 

Časopis 'Time' je 2005. godine uvrstio Coea među 25 najutjecajnijih evangelika u SAD-u. D. Michael Lindsay, bivši sociolog sa Sveučilišta Rice, a koji proučava evanđeoski pokret, proveo je intervjuu sa 360 pripadnika evanđeoske elite i od njih je trećina navela Coea ili organizaciju Fellowship kao važan čimbenik. Lindsay je izjavio: "Ne postoji druga organizacija poput Fellowshipa, osobito među vjerskim skupinama, sa takvim pristupom ili utjecajem na vodstvo zemlje." Lindsay je također izvijestio da su zakonodavci češće spominjali Fellowship nego bilo koju drugu organizaciju kada su trebali navesti vjersku organizaciju koja je najviše utjecala na njihovu vjeru.

Među gostima govornicima na Doručku, uz predsjednika, našli su se i jordanski kralj Abdulah II., Elizabeth Dole, Tony Blair, pa čak i Bono. Coe je djelovao iz sjene tijekom pregovora za Sporazum iz Camp Davida 1978. godine, surađujući sa predsjednikom Jimmyjem Carterom na upućivanju globalnog poziva na molitvu sa izraelskim premijerom Menachem Beginom i egipatskim predsjednikom Anwar Sadatom. Godine 2000. se Coe sastao sa visokim pakistanskim gospodarskim dužnosnicima, u svojstvu "posebnog izaslanika" američkog kongresnika Joe Pittsa. Coe se sastao i sa predsjednikom George H. W. Bushom dok je ovaj,  sredinom 1980-ih, priređivao ručak za iračkog veleposlanika u SAD-u. Državna tajnica, Hillary Clinton, sastajala se sa Coeom u više navrata, dok je obnašala dužnost prve dame SAD-a.

Govoreći na Nacionalnom molitvenom doručku 1990. godine, predsjednik George H. W. Bush pohvalio je Coea zbog njegove "tihe diplomacije – ne bih rekao tajne diplomacije". Bush je prešao na kršćanstvo 1985. godine nakon svađe sa roditeljima, kada mu je otac, George Bush stariji, dogovorio da provede nekoliko dana sa Billy Grahamom. Bush je nakon toga postao promijenjen čovjek; prestao je piti i počeo pohađati proučavanje Biblije. Tijekom svog predsjedničkog mandata je Bush svakodnevno čitao Bibliju. Časopis 'GQ' je izvijestio da je Donald Rumsfeld u tajne ratne dopise namijenjene Bushu umetao citate iz Biblije. Kako primjećuje Anton Wessels, to je očito bilo zato što je Bush gajio milenarističke ideje o dolasku tisućgodišnje vladavine mira.

Još jedan štićenik Douglasa Coea bio je posebni pomoćnik George W. Busha, David Kuo. Prema Kuovim riječima: "Gotovo je nemoguće precijeniti, ili čak pojmiti, doseg djelovanja organizacije The Fellowship u vladama diljem svijeta." Kuo je obnašao dužnost zamjenika voditelja Bushova Ureda za inicijative utemeljene na vjeri (OFBCI). Ta je inicijativa bila nastavak ideja koje su tijekom 1980-ih razvili članovi organizacije CNP – glavni državni odvjetnik Ed Meese i Gary Bauer (iz organizacije Campus Crusade, a kasnije Reaganov savjetnik za unutarnju politiku) – koji su se dopisivali sa Coeom o saveznom odgovoru na siromaštvo, koje će biti utemeljeno na vjeri. OFBCI je bio jedna od ključnih politika unutarnjeg uređenja, u sklopu Bushova predizbornog obećanja o "suosjećajnom konzervativizmu". Inicijativa je nastojala ojačati vjerske i lokalne organizacije, kao i proširiti njihove kapacitete za pružanje socijalnih usluga, financiranih iz saveznog proračuna. Prema Sharletu:

"No, njezina provedba bila je u mnogim pogledima logična posljedica desetljeća djelovanja organizacije The Family među washingtonskom elitom, u kombinaciji sa sve snažnijim utjecajem populističkog fundamentalizma: bila je to mješavina sofisticiranih političkih manevara i svojevrsnog sentimentalizma, koji je mnogim pristašama prikrio činjenicu da inicijative utemeljene na vjeri – bez obzira na to koliko su dobronamjerne – zapravo predstavljaju "privatizaciju socijalne skrbi", kako je to 1996. godine u izvješću, naručenom od tadašnjeg guvernera Busha, opisao teoretičar vjerski utemeljenih inicijativa, Marvin Olasky." 

Putem administrativnih promjena, uvedenih putem izvršnih uredbi, Bush je preobrazio Clintonove reforme sustava socijalne skrbi iz 1996. godine. Naposljetku su uredi za suradnju sa vjerskim organizacijama uspostavljeni, ne samo pri Ministarstvu zdravstva i socijalnih usluga, već i pri Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu obrazovanja i Ministarstvu trgovine. Takav je ured dobila i Uprava za mala poduzeća (SBA), kao i USAID. Veliki dijelovi proračuna ministarstava i agencija u kojima su ti uredi djelovali sada su se mogli koristiti za vjerski usmjerene ciljeve. Prema Sharletu: "Pravo postignuće inicijativa usmjerenih na vjerske zajednice nije bilo pokretanje spektakularnih programa, niti kupnja glasova za republikance. Bila je to prilika da se vjerskim skupinama otvore vrata prema golemoj riznici saveznih sredstava namijenjenih socijalnim uslugama – riječ je o desecima milijardi dolara." 

U knjizi "Tempting Faith", Kuo prikazuje taj ured kao tijelo koje se koristilo gotovo isključivo radi pridobivanja političke potpore, kako među evanđeoskim kršćanima, tako i među manjinama koje su tradicionalno glasale za demokrate. Prema Kuu: "Istaknuti kršćanski vođe osobno su dočekivani zagrljajima i osmijesima, da bi im se potom iza leđa podsmjehivalo i opisivalo ih se kao 'smiješne', 'nekontrolirane' i jednostavno 'šašave'." Kuo tvrdi da je Ken Mehlman, tadašnji direktor za politička pitanja u Bijeloj kući, svjesno sudjelovao u planu iskorištavanja tog ureda za organizaciju naizgled "nestranačkih" događaja, a koji su zapravo bili osmišljeni zbog mobilizacije vjernika kao birača. Taj je angažman bio toliko opsežan i snažan da Kuo pipisuje Bushovu pobjedu u Ohiju 2004. godine, "barem djelomično... konferencijama koje smo pokrenuli dvije godine ranije."

Coe je upoznao Kua sa Billy Grahamom i Bill Brightom, članom organizacije CNP. Bright, blizak i dugogodišnji Grahamov prijatelj je također bio član skupine Fellowship i osnivač organizacije Campus Crusade, jedne od najvećih evanđeoskih skupina na svijetu. Grahamov biograf. William Martin, nazvao je Billa Brighta "jednim od najvažnijih predstavnika generacije evanđeoskih velikana." Bright je pružao potporu organizaciji Alliance Defense Fund, zajedno sa James Dobsonom iz organizacije "Focus on the Family" i D. James Kennedyjem iz "Coral Ridge Ministries". Krajem 1980-ih, organizacija "Family Research Council" i službeno je postala dijelom organizacije "Focus on the Family".

Prema riječima Jeff Sharleta, autora knjige "The Family": Colson je spojio "Brightov populistički stil sa Coeovom političkom sofisticiranošću". Colson je bio jedan od glavnih potpisnika ekumenskog dokumenta iz 1994. godine, "Evangelicals and Catholics Together" (ECT), koji su potpisali vodeći evanđeoski protestanti i rimokatolički čelnici u Sjedinjenim Američkim Državama. Taj je dokument bio dijelom šireg procesa ekumenskog zbližavanja u SAD-u, započetog još 1970-ih godina suradnjom katolika i evanđelika tijekom mandata Geralda R. Forda, ali i u kasnijim paracrkvenim organizacijama poput "Moral Majority". 

Chuck Colson i Richard John Neuhaus

Među supotpisnicima dokumenta bili su Chuck Colson, J. I. Packer, Pat Robertson, Bill Bright i Richard John Neuhaus. Neuhaus je bio istaknuti kršćanski vjerski službenik (najprije kao evangeličko-luteranski pastor, a kasnije kao rimokatolički svećenik) i djelovao je kao neslužbeni savjetnik predsjednika George W. Busha za pitanja bioetike; pripadnik rastućeg neokonzervativnog pokreta i glasni zagovornik "demokratskog kapitalizma". Također se zalagao za to da savezna vlada provodi političke inicijative utemeljene na vjeri i židovsko-kršćanskim vrijednostima. Bright je bio i jedan od potpisnika pisma iz 2002. godine (koje je poznato i kao "Landovo pismo"), u kojem je izneseno opravdanje za invaziju na Irak 2003. godine na temelju doktrine pravednog rata, čime je pruženo i teološko utemeljenje za invaziju koju je planirao predsjednik George W. Bush.

Sveprisutni Jesse Helms, osnivač Vijeća za nacionalnu politiku (Council for National Policy), bio je i članom Vijeća konzervativnih građana (CCC), organizacije koja je sljednica Vijeća bijelih građana (White Citizens’ Councils), povezana sa KKK. Među njezinim članovima nalazili su slobodni zidari 33. stupnja Škotskog obreda, senator Strom Thurmond i Jesse Helms. Još jedan član CCC je bio republikanski političar Trent Lott iz Mississippija, koji je također slobodni zidar 33. stupnja Škotskog obreda. Kao vođa manjine, Lott je imao važnu ulogu u senatskom procesu nakon opoziva predsjednika Billa Clintona. 20. prosinca 2002. godine, nakon velikih kontroverzi izazvanih komentarima o predsjedničkoj kandidaturi Strom Thurmonda (koja se protivila desegregaciji), Lott je podnio ostavku na mjesto vođe manjine u Senatu.

Organizacije Southern Poverty Law Center i Anti-Defamation League tvrde da mnogi članovi CCC imaju veze s Klanom, Nacionalnom udrugom za napredak bijelaca (National Association for the Advancement of White People) i drugim organizacijama koje zagovaraju nadmoć bijele rase. Godine 1997. je nekoliko članova CCC bilo prisutno na skupu koji je organizirala Nacionalna fronta (Front National), Jean-Marie Le Pena. David Duke također je govorio na skupu CCC zbog prikupljanja sredstava, dok je voditelj kampanje Patricka Buchanana bio povezan i sa Dukeom i s Vijećem.

Povezanost postoji i kod Don Blacka, bivšeg člana Klana, koji je osnovao internetsku stranicu Stormfront, posvećenu ideologiji nadmoći bijele rase i neonacizmu. Black je pokrenuo Stormfront.com početkom 1990-ih kao sustav internetskih oglasnih ploča (BBS), da bi 1995. godine preraslo u internetsku stranicu koja promiče ideje ezoteričnog hitlerizma. 1970-ih je bio član Američke nacističke stranke (American Nazi Party), u vrijeme kada ju je vodio Matt Koehl; a oslanjajući se na učenja Savitri Devi, počeo je  zagovarati tezu da je nacionalsocijalizam više nalik vjerskom pokretu nego političkom. Black je, 1981. godine, osuđen zbog pokušaja oružanog svrgavanja vlasti u Dominikanskoj Republici, čime je prekršio američki Zakon o neutralnosti (Neutrality Act). Osuđen je na tri godine zatvora; i tijekom tog razdoblja naučio je računalno programiranje, što je pomoglo kod osnivanja internetske stranice. U članku za 'USA Today' (2001.) je novinarka Tara McKelvey nazvala je Stormfront "najposjećenijom internetskom stranicom bijelih supremacista". 2008. godine je stranica privlačila više od 40.000 korisnika dnevno.

Na Stormfrontu su se objavljivali tekstovi William Luther Piercea i David Dukea, kao i radovi Cartova Instituta za povijesnu reviziju (IHR). Duke je nekoć bio član odcijepljene skupine Američke nacističke stranke i bivši "veliki čarobnjak" Ku Klux Klana,  sredinom 1970-ih. Krajem 1960-ih je Duke upoznao William Luther Piercea, bivšeg urednika časopisa 'National Socialist World' (čiji je osnivač bio Colin Jordan), službenog glasila Svjetske unije nacionalsocijalista (WUNS). Kao nacionalni predsjednik organizacije "National Youth Alliance", Carto je uspješno pridobio dr. Piercea. Nakon smrti George Lincoln Rockwella, Pierce je,  1974. godin, reorganizirao organizaciju u američku neonacističku skupinu "National Alliance". Pierceu je pomagao Revilo P. Oliver, jedan od osnivača Društva John Birch (JBS), koji je napustio tu skupinu zbog onoga što je nazivao "obmanom Bircha" ("Birch hoax"), tvrdeći – prema riječima Eustacea Mullinsa – da je JBS osnovao David Rockefeller. Pierce je kasnije postao zloglasan kao autor romana "Turnerovi dnevnici" ("The Turner Diaries"), gdje prikazuje nasilnu revoluciju koja dovodi do rušenja vlade Sjedinjenih Država, nuklearnog rata i, naposljetku, rasnog rata. Taj se roman povezuje sa nizom nasilnih zločina koje su počinili bijeli separatisti. Vjeruje se da je nadahnuo i Timothy McVeigha, počinitelja bombaškog napada u Oklahoma Cityju, 1995. godine.

David Duke, veliki čarobnjak (Grand Wizard) Ku Klux Klana

"Knjižnica sa informacijama o rasama" na Dukeovoj internetskoj stranici se uglavnom sastoji od članaka autora koje je financirao Pioneer Fund, a mnogi od njih objavljeni su u časopisu 'Mankind Quarterly'. Duke je kasnije osnovao Nacionalnu udrugu za napredak bijelaca (National Association for the Advancement of White People), koja je promovirala i distribuirala "Protokole", djelo "Imperium", Francisa Parkera Yockeyja, uz publikacije organizacije IAAEE i časopis 'Occidental Quarterly'. Duke se također pojavljivao u časopisu 'Spotlight' Willisa Carta, službenom glasilu organizacije "Liberty Lobby". Prema riječima Martina A. Leeja u knjizi "The Beast Reawakens":

"Pod [Cartovim] vodstvom, Liberty Lobby izrastao je u najveću i najbolje organiziranu antisemitsku skupinu u Sjedinjenim Državama. Djelujući kao vodeća krovna organizacija pokreta bijelih rasista, razvio je bliske veze sa američkim pokretom milicija,  te uspostavio opsežne kontakte sa desničarskim ekstremistima diljem svijeta."

Carto je također pomogao u osnivanju Populističke stranke (Populist Party), koja je tijekom 1988. godine poslužila kao izborna platforma za neonaciste i članove KKK, poput Dukea, kao i za Bo Gritza, pristašu pokreta Christian Identity. Filmski lik Rambo iz 1992. godine je upravo oblikovan je prema Gritzu. Bio je pristaša pokreta Christian Identity, koji je usko povezan sa pokretom Christian Patriot. U tom je razdoblju Carto regrutirao i mentorirao nekoliko članova Klana, uključujući Louisa Beama i Toma Metzgera. Tom Metzger, osnivač i vođa organizacije White Aryan Resistance (osnovane 1983. godine), također je bio aktivan vođa u Društvu Johna Bircha (John Birch Society) na području Fallbrooka u Kaliforniji. Duke je nekoliko godina prodavao knjige putem kataloga za narudžbu poštom, gdje su se nudila djela koja se smatraju neonacističkim klasicima. 

Kako detaljno opisuje Russ Bellant, u knjizi "The Coors Connection": Tom Ellis, politički operativac senatora Helmsa, osnovao je 1987. godine koaliciju "Leadership Coalition for Freedom Through Truth", uz financijsku potporu "Pioneer Funda". U upravnom odboru bio je Richard Schoff, poslovni čovjek iz Sjeverne Karoline i izdašan financijer KKK-a. Početkom 1970-ih obnašao je dužnost "Grand Kilgrappa" ogranka KKK u Indiani. Policija iz Indianapolisa izjavila je da su se na Schoffovu imanju, tijekom skupova Klana čiji je on bio domaćin, održavala spaljivanja križeva. Ellis je bio član organizacije "The Conservative Caucus" (TCC), koja je, prema riječima Russa Bellanta, "jedna od najradikalnijih reakcionarnih skupina u SAD-u". TCC je financirao Coors, a na čelu mu je bio Joseph Phillips. TCC je također primao sredstva od tvrtke Milliken & Company (vlasništvo Rogera Millikena). Ta je organizacija osnovala "Citizens Cabinet Organization Committee", u kojem su sudjelovali predsjednik zaklade Heritage, Frank Walton; Paul Weyrich; Richard Viguerie; uz niz vodećih članova "John Birch Society", uključujući predsjednika Larryja McDonalda, člana Malteških vitezova iz Shickshinnyja. TCC je dijelio svoje članove sa organizacijom "United Council for World Freedom" (USCWF) pod vodstvom Singlauba (američki ogranak organizacije WACL), koju je financijski podupirao Joseph Coors. USCWF i Fond za nikaragvanske izbjeglice (Nicaraguan Refugee Fund), još jedan projekt koji je podupirao Coors, pomagali su u financiranju nikaragvanskih kontrasa.

Vijeće za nacionalnu politiku (Council for National Policy)

Ideja koja stoji iza osnivanja Vijeća za nacionalnu politiku (CNP) bila je izgraditi kršćansku konzervativnu alternativu Vijeću za vanjske odnose (CFR), koje je LaHaye smatrao previše liberalnim. Kako se navodi u časopisu 'Rolling Stone', u članku "Velečasni Sudnji dan" ("Reverend Doomsday"): "Prema LaHayeu, civilizaciji prijeti svjetska urota tajnih društava i liberalnih skupina sa namjerom uništenja ’svakog traga kršćanstva’.” Krajnji je cilj "pretvoriti Ameriku u amoralnu, humanističku zemlju, spremnu za spajanje u jedinstvenu svjetsku socijalističku državu". Osnivači CNP-a izjavili su da "nastoje stvoriti kršćansku konzervativnu alternativu onome što su smatrali liberalizmom Vijeća za vanjske odnose (Council on Foreign Relations – CFR)". Kako je objasnio Russ Bellant: "Stajalište radikalne desnice o potrebi za organizacijom poput CNP-a proizlazilo je iz njihove percepcije da Vijeće za vanjske odnose (CFR) – koje se usko povezivalo sa obitelji Rockefeller – izdaje američke interese radi provođenja... vanjskopolitičke agende ljevice". Ipak, istraživači su otkrili da je u ranom vodstvu CNP-a, također bilo predstavnika CFR-a.

CNP je okupljao predstavnike organizacije ASC, vođe kršćanske desnice, veterane afere Iran-Contra i članove Društva Johna Bircha. Među članovima CNP-a bili su i osnivač organizacije "Western Goals", J. Peter Grace, uz ključne osobe kršćanske desnice poput osnivača organizacije "Christian Voice" Robert G. Granta, Terry Dolana, Richard Viguerieja, Howard Phillipsa, velečasnog Pat Robertsona, Jerry Falwella, Jesse Helmsa, Thomas Ellisa i Phyllis Schlafly, također su ondje bili i senator Trent Lott, bivši američki državni odvjetnici Ed Meese i John Ashcroft, odvjetnički partner Roya Cohna Thomas A. Bolan, Pat Boone, Joseph i Jeffrey Coors, predsjednik Društva Johna Bircha Larry McDonald, John Singlaub i Oliver North. Sredinom 1980-ih Hunt je donirao gotovo pola milijuna američkih dolara organizaciji "National Endowment for the Preservation of Liberty" (NEPL), konzervativnoj organizaciji za prikupljanje sredstava, koja je kasnije bila snažno povezana sa aferom Iran-Contra. Hunt je bio bivši predsjednik upravnog odbora Biblijskog društva Teksasa (Bible Society of Texas), te bivši predsjednik i značajan donator kampanje "Here’s Life" organizacije "Campus Crusade for Christ International" krajem 1970-ih, također je dao jamstvo za zajam od 3,5 milijuna dolara za film "Isus", organizacije "Campus Crusade", iz 1979. godine. Isto tako, CNP je održavao veze sa organizacijom "World Anti-Communist League" (WACL), čija se glavna djelatnost sastojala od pružanja financijske i materijalne pomoći desničarskim organizacijama i antikomunističkim paravojnim skupinama diljem svijeta, poput nikaragvanskih gerilaca u aferi Iran-Contra.  Sveprisutni Jesse Helms, jedan od osnivača Vijeća za nacionalnu politiku (Council for National Policy – ​​CNP), postao je ključna osoba za povezivanje američkih obavještajnih službi i Republikanske stranke sa CAL-om (ogranak WACL-a u Latinskoj Americi), nakon posjeta sjedištu WACL-a na Tajvanu 1975. godine. Helmsov suradnik, Ramon Molina, kubansko-američki veteran iz invazije u Zaljevu svinja, bio je, čini se, osoba za kontakt koja je 1976. godine povezivala Helmsa sa njegovim drugim poslodavcem, nikaragvanskim diktatorom Somozom. Helms, koji je često kritizirao politiku popuštanja napetosti (detanta) koju su Nixon i Kissinger vodili prema Kini i Sovjetskom Savezu, na konferenciji WACL-a 1975. godine izravno je optužio Kissingera da pregovorima o sporazumu SALT-1 slabi obrambeni sustav SAD-a.

Godine 1978., Roger Pearson, povezan s organizacijom ASC i čiji je spisateljski rad financirao Pioneer Fund, postao je svjetski predsjednik WACL-a. Pearson je bio kritiziran zbog prisutnosti neonacista, ratnih zločinaca, osoba povezanih sa odredima smrti i atentatima unutar te organizacije. Prema riječima William H. ​​Tuckera: on je "iskoristio tu priliku kako bi u WACL doveo europske naciste – bivše dužnosnike Trećeg Reicha i nacističke kolaboracioniste iz drugih zemalja tijekom rata, kao i nove pristaše te ideologije – stvarajući ono što je jedan novinar nazvao 'jednim od najvećih fašističkih blokova u poslijeratnoj Europi'." Iste je godine Pearson bio domaćin 11. godišnje konferencije WACL-a, na kojoj su sudjelovali predstavnici organizacija MSI, Liberty Lobby i Nouvelle École.

Washington Post je objavio kritički osvrt usmjeren protiv krajnje desnih političkih stavova organizacije WACL i samog Pearsona, nakon čega je od njega zatraženo neka odstupi iz uredničkog odbora časopisa 'Policy Review'. Ipak, nastavio je surađivati ​​sa  drugim organizacijama, a časopis 'CovertAction Quarterly' je 1986. godine otkrio njegove veze sa James Jesus Angletonom, bivšim šefom protuobavještajne službe CIA-e, generalom Danielom O. Grahamom, bivšim ravnateljem Obavještajne agencije Ministarstva obrane (DIA), generalom Robertom C. Richardsonom i drugim članovima Američkog vijeća za sigurnost (American Security Council). U pismu iz 1982. godine je Reagan osobno zahvalio Pearsonu: "Obavljate vrijednu zadaću približavajući širokoj javnosti rad vodećih stručnjaka koji podupiru gospodarstvo slobodnog tržišta, čvrstu i dosljednu vanjsku politiku, te snažnu nacionalnu obranu." 

Nakon ruske invazije na Afganistan je Svjetski muslimanski kongres (WMC) – koji je održavao veze sa organizacijom WACL – započeo blisku suradnju sa američkim obavještajnim službama i pakistanskim dužnosnicima na pružanju tajne potpore mudžahedinima. WMC je izvorno osnovao al-Husseini, poznat i kao "Hitlerov muftija". U to je vrijeme na čelu WMC-a bio Pakistanac, dr. Inamullah Khan. Godine 1949. i 1951. je vođa Muslimanskog bratstva, Said Ramadan, otputovao u Pakistan, gdje je bio sudionik na sastancima WMC-a. U Pakistanu je Ramadan blisko surađivao sa mladim Maududijem. Ramadan je pomogao Maududiju u organiziranju otpora ljevici u toj zemlji. Khan je također djelovao i kao savjetnik saudijske kraljevske obitelji, koja je izdašno financirala WMC. Khan je objasnio da je sudjelovao na konferencijama WACL-a, jer se "kao vjernik protivim svim ateističkim svjetonazorima".

Crkva ujedinjenja 

CNP je također povezan sa organizacijom "Odbor za slobodni svijet" (CFW), neokonzervativnom skupinom povezanom sa mrežom Le Cercle, paravanom CIA-e osnovanom na Jeruzalemskoj konferenciji 1979. godine, a koja je okupljala, među ostalima, članove Crkve ujedinjenja iz SAD-a, čelnike Republikanske stranke i latinoameričke kontrarevolucionare (osobito tijekom 1980-ih). Među zagovornicima rada CFW-a našao se širok spektar desničara i neokonzervativaca, uključujući: Richarda V. Allena, Edwina J. Feulnera, Raya Clinea, Arnauda de Borchgravea, Eugenea Wignera, Michaela Ledeena, Normana Podhoretza, Richarda Perlea, Elliotta Abramsa i Lewisa Tambsa. Tambs je bio član organizacije WACL i obnašao dužnost veleposlanika u Kostariki do 1986. godine. Allen je kasnije postao savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Reagana. Abrams je bio duboko umiješan u sve aspekte afere Iran-Contra, a prvotno je djelovao u Reaganovoj administraciji. Wigner, fizičar po struci i član upravnog odbora "Odbora za sadašnju opasnost" primio je "Nagradu utemeljitelja" u iznosu od 200.000 dolara od velečasnog Moona.

U radu su sudjelovale brojne skupine, uz Crkvu ujedinjenja velečasnog Sun Myung Moona, koja je CNP-u donirala milijune dolara. Moon je bio kritiziran zbog svojih veza sa političkim i vjerskim dužnosnicima, uključujući američke predsjednike Richarda Nixona, Georgea H. W. Busha i Georgea W. Busha, sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, sjevernokorejskog predsjednika Kim Il Sunga i Louisa Farrakhana, vođu pokreta "Nation of Islam". Moonovo uvjerenje u doslovno Kraljevstvo Božje na Zemlji, koje bi se ostvarilo ljudskim djelovanjem, potaknulo ga je na osnivanje skupina čija svrha nije bila isključivo vjerska.

Godine 1977., Richard Viguerie, osnivač organizacije "Moral Majority" (prethodno umiješan u aferu "Koreagate" sa Tong Sun Parkom, agentom korejske obavještajne službe, KCIA), radio je na projektu prikupljanja sredstava za Moonov "Fond za pomoć djeci" ("Children’s Relief Fund"). Taj je fond, prema izvješćima, primio samo 6,3% od ukupno prikupljenih 1.508.256 dolara. Prema nalazima revizora dobrotvornih organizacija države New York, Viguerie je zadržao 920.000 dolara. Ali, Viguerie se također pridružio upravnom odboru organizacije "American Freedom Coalition" (AFC), isto povezane sa Moonom, koja je osnovana okupljanjem bivših članova skupine "Christian Voice". Supredsjedatelji su bili iskusni bivši kongresnici: demokrat Richard Ichord i republikanac Robert Wilson, dugogodišnji član Odbora za oružane snage Zastupničkog doma SAD-a. 27. siječnja 1980. godine, kada je Frank Nugan pronađen mrtav (ustrijeljen) u svom Mercedes-Benzu, uz njega su pronađeni Biblija i komad papira sa ispisanim imenima "Bob Wilson"i "Bill Colby".

Viguerie je također bio član "George Town Club", koji su osnovali Park i Robert Keith Gray, bivši izvršni direktor tvrtke "Hill & Knowlton"; tvrtka je služila kao baza za operacije ucjenjivanja Edwina Wilsona i bila povezana sa zataškavanjem afere Franklin. Među istaknutim klijentima te tvrtke su bili: saudijski milijarder i trgovac oružjem u aferi Iran-Contra, Adnan Khashoggi; haićanska vlada pod vlašću obitelji Duvalier; sindikat Teamsters, kao i velečasni Moon. Gray je ušao u upravni odbor banke BCCI nakon što je ona preuzela banku First American Bank. Još jedan klijent je bio trgovac robama i financijaš Marc Rich. On je, 1983. godine, optužen za trgovanje sa Iranom tijekom talačke krize, ali i za niz drugih kaznenih djela, nakon čega je pobjegao iz zemlje, a kasnije ga je pomilovao predsjednik Bill Clinton.

Moon se preselio u Ameriku 1972. godine i njegovi desničarski stavovi ubrzo su mu otvorili vrata republikanskih krugova. Dočekivan je na velikim skupovima, susreo se sa Nixonom, čak je tijekom afere Watergate tri dana postio na stubama Kapitola, moleći se da Bog ne dopusti Nixonov opoziv. Ipak, Moonove poslovne prakse ubrzo su izazvale sumnje. 1978. godine, nakon afere Koreagate, kongresni pododbor za međunarodne organizacije opisao je Moonovu organizaciju kao "multinacionalnu korporaciju... paravojnu organizaciju... i strogo discipliniranu međunarodnu političku stranku". Dodali su: "Među [njezinim] ciljevima je uspostava svjetske vlade u kojoj bi se ukinulo razdvajanje crkve i države, a kojom bi upravljali Moon i njegovi sljedbenici." 

Preporuka odbora za daljnju istragu nezakonitih radnji je odbačena, nakon što je Ronald Reagan 1980. izabran za predsjednika. Za vrijeme Reaganova mandata Moonov se politički utjecaj znatno povećao. Potpredsjednik George Bush, bivši direktor CIA-e, pozvao je Moona kao svog gosta na Reaganovu inauguraciju. U to je vrijeme Moon uživao potporu dvojice japanskih tajkuna – Yoshi Kodame i Ryoichi Sasakawe (osnivača organizacije WACL) – koje je američka okupacijska vlast prethodno bila zatočila kao ratne zločince. Tijekom 1980-ih Moon je proširio svoje financijsko carstvo, te je obuhvaćalo: tvornicu automobila u Kini; rudnik titana, tvornicu oružja i tvrtku Tong Il Heavy Industries u Južnoj Koreji; nekretnine u Južnoj Americi; hotel u New Yorku; ribarstvo na Aljasci; golf-igralište u Kaliforniji; računalnu tvrtku u Japanu; tvrtku za proizvodnju lakog naoružanja i sveučilište u Novoj Engleskoj; novine u Koreji, Argentini i Japanu, te konzervativni list 'Washington Times', koji je osnovao 1982. godine; simfonijski orkestar i baletnu trupu; kabelsku TV-mrežu; novinsku agenciju UPI; izdavačku kuću u New Yorku; časopis 'Insight'; kao i brojne restorane i trgovine nakitom. Živio je u vili sa 30 prostorija u New Jerseyju. 

Terry Dolan, član Upravnog odbora za politiku organizacije CNP, bio je članom savjetodavnog odbora organizacije "CAUSA International", obrazovne i antikomunističke organizacije koju je osnovao Moon. General Richard G. Stilwell, viši član Crozierove skupine 6I, i general Daniel O. Graham (član Tima B i Upravnog odbora CNP-a) su omogućili organizaciji Le Cercle pristup Moonovoj organizaciji CAUSA, kao i njihovom američkom kanalu za geostratešku propagandu, Vijeću za globalnu strategiju SAD-a (USGSC); to je neovisni institut za strateška istraživanja (tzv. think tank) i osnovan je 1981. godine. Fokusira se na dugoročna strateška pitanja. Među osnivačima su bili Henry Luce i supruga Clare Boothe Luce, i general Richard Stilwell iz organizacije Le Cercle. USGSC također održava veze sa Crkvom ujedinjenja (Moonovim sljedbenicima) i organizacijom CAUSA posredstvom Woellnera i Arnauda de Borchgravea, urednika lista Washington Times', koji je u vlasništvu Moonovih sljedbenika.

Organizacija "Konzervativci protiv liberalnog zakonodavstva" ("Conservatives Against Liberal Legislation" ili kraće CALL), kasnije preimenovana u "Konzervativni savez" ("Conservative Alliance", isto: CALL), koju je osnovala Dolanova organizacija NCPAC, i bila je dijelom "Koalicije za mir putem snage" ("Coalition for Peace Through Strength", kraće CPTS). Prema izvještajima 'Wall Street Journala' i drugih medija, CALL je primao znatna financijska sredstva od skupina povezanih sa velečasnim Moonom. CALL je pokrenuo "Nacionalnu koaliciju za opstanak Amerike", u čijem je sastavu i novoosnovani "America First Committee", rasistička organizacija sa sjedištem u Chicagu koju je vodio Art Jones, ideološki vođa nacističkih skupina sa područja Chicaga. Jones je, u listopadu 1985. godine, sudjelovao na skupu ujedinjenja pripadnika Ku Klux Klana i nacista, održanom pod pokroviteljstvom organizacije "Aryan Nations". 

Godine 1982., kada je Moon u Sjedinjenim Državama osuđen zbog podnošenja lažnih saveznih poreznih prijava i urote, i kada je osuđen na 18 mjeseci saveznog zatvora, Falwell i drugi istaknuti vjerski vođe potpisali su peticije prosvjedujući protiv postupka koji je pokrenula vlada. Organizacije "American Baptist Churches in the U.S.A"., "National Council of Churches", "National Black Catholic Clergy Caucus" i "Southern Christian Leadership Conference" podnijele su podneske u znak potpore Moonu. Crkva ujedinjenja kasnije je intenzivno nastojala pridobiti naklonost predstavnika glavnih vjerskih zajednica, potrošivši pritom (prema pisanju časopisa 'Time') 30 milijuna dolara na kampanju za stjecanje vjerskog ugleda. Tijekom 1990-ih je Crkva ujedinjenja angažirala Abernathyja kao glasnogovornika i on je prosvjedovao protiv toga što mediji koriste naziv "Moonies" (Moonijevci), uspoređujući ga sa pogrdnim izrazom "nigger". Izdavačka kuća Regnery je, 1991. godine, objavila djelo u obranu Moonijevaca, pod naslovom "Inkvizicija: Progon i sudski postupak protiv velečasnog Sun Myung Moona". 

Nakon što je pušten iz zatvora, nakon odsluženih 13 mjeseci kazne, Moon se susreo sa britanskim premijerima, Margaret Thatcher i Edward Heathom; bivšim američkim predsjednicima, Gerald Fordom i George Bushem starijim; bivšim kanadskim premijerom Brian Mulroneyjem; američkim senatorima, Strom Thurmondom, Jesse Helmsom, William Fulbrightom i Orrinom Hatchom; Reaganovim ministrom obrane Casparom Weinbergerom; bivšim zapovjednikom NATO, generalom Alexanderom Haigom; bivšim američkim ministrom obrazovanja William Bennettom; rektorom Sveučilišta u Bostonu John Silberom; bivšim čelnikom organizacije "Christian Coalition" Ralph Reedom; te Jerry Falwellom. Od svih je dobio izraze potpore. Falwell otvoreno priznaje da je, 1994. godine, od Moona prihvatio 2.5 milijuna dolara kako bi financijski spasio svoje Sveučilište Liberty, u Lynchburgu u Virginiji.

Reagan i malteški vitez J. Peter Grace

Zaklada Western Goals 

Povjerenstvo Tower otkrilo je da je dio mreže za financiranje afere Iran-Contra bila i zaklada Western Goals Foundation, koju su 1979. godine osnovali J. Peter Grace i John Singlaub, a čiji su pokrovitelji bili Henry Regnery i Nelson Bunker Hunt (sin H. L. Hunta i član Vijeća Društva John Birch). Još jedan važan financijer organizacije Western Goals bio je Roger Milliken. Organizaciju Western Goals financirale su i tvrtke Deering-Milliken, te Deering-Milliken Research Corporation.

Pri osnivanju organizacije Western Goals, Singlaubu su pomagali članovi JBS-a: John Rees, te kongresmen i suosnivač organizacije ASC, Larry McDonald. Nakon McDonaldove smrti, 1983. godine, vodstvo organizacije privremeno je preuzeo Roy Cohn. Rees je vodio mrežu privatnih doušnika u sveučilišnim kampusima diljem Sjedinjenih Država. Organizacija Political Research Associates navodila je kako su ti infiltrirani suradnici unutar studentskih skupina često bili bolje pozicionirani od samih agenata FBI-ja. Mreža je informacije prosljeđivala Reesu, koji ih je potom slao direktoru obavještajne službe, u sjedištu FBI-a. Odatle su se informacije prosljeđivale prema terenskim uredima. Ove su aktivnosti bile dio mreže privatnih desničarskih skupina kojima se FBI koristio za prikupljanje obavještajnih podataka o kritičarima vlasti i osobama koje su se protivile vanjskopolitičkom stajalištu Reaganove administracije u Srednjoj Americi.

Reesova ljubavnica bila je Grace Metalious, američka spisateljica, poznata po kontroverznom romanu "Peyton Place" (jedno od najprodavanijih djela u povijesti izdavaštva). Roman opisuje kako se tri žene moraju suočiti sa svojim identitetom u malom, konzervativnom gradiću u Novoj Engleskoj, sklonom ogovaranju; priča uključuje incest, pobačaj, preljub, požudu i ubojstvo. Prodano je u 60.000 primjeraka u prvih deset dana od objavljivanja, te se zadržalo na popisu najprodavanijih knjiga časopisa 'New York Times' tijekom 59 tjedana.

Poput "Safari Cluba", i organizacija Western Goals je osnovana kako bi se zaobišla ograničenja uvedena nakon otkrića povezanih sa aferom Watergate i programom COINTELPRO. U knjizi "Roads to Dominion: Right-Wing Movements and Political Power in the United States", sociologinja Sara Diamond je istaknula da su se korporacije, radi smanjenja troškova proizvodnje i distribucije antikomunističkih materijala, okrenule neprofitnim organizacijama, poput JBS-a. Western Goals je imao reputaciju svojevrsnog "središta za razmjenu informacija" za pojedine policijske uprave, kojima su zakoni (npr. Freedom of Information Act) ograničili ovlasti prikupljanja obavještajnih podataka. Prema pisanju 'The Spokesman-Review': cilj organizacije je bio "suzbiti subverziju, terorizam i komunizam" popunjavanjem praznine "nastale raspuštanjem Odbora Zastupničkog doma za istraživanje neameričkih aktivnosti (HUAC), te onim što je [McDonald] smatrao paraliziranjem FBI-a tijekom 1970-ih". Prema navodima novinara Jon Lee i Scott Andersona, skupine poput Western Goalsa omogućuju "krajnjoj desnici pratiti 'subverzivnu' domaću oporbu..." 

McDonald je poginuo kao putnik na letu 007 kompanije Korean Air Lines, kada su ga oborili sovjetski presretači. Sovjeti su ga zamijenili za američki špijunski zrakoplov nakon što je skrenuo s kursa i ušao u sovjetski zabranjeni zračni prostor, u vrijeme kada se odvijala američka misija zračnog izviđanja. Taj je incident bio jedan od najnapetijih trenutaka Hladnog rata i doveo je do porasta antisovjetskog raspoloženja, osobito u SAD-u. Politbiro Komunističke partije SSSR-a je tvrdio da je bila riječ o namjernoj provokaciji Sjedinjenih Država, sa ciljem testiranja vojne spremnosti Sovjetskog Saveza, ili čak izazivanja rata. Bijela kuća optužila je Sovjetski Savez za ometanje operacija potrage i spašavanja. Sovjeti su tvrdili da je bivši američki predsjednik Richard Nixon trebao sjediti pokraj McDonalda, ali da ga je CIA upozorila da ne putuje; tu su tvrdnju prenijeli i New York Post i Telegrafska agencija Sovjetskog Saveza (TASS). Nixon je sve opovrgnuo.

WACL je održavao veze sa Western Goals Institute (WGI), konzervativnom skupinom za zagovaranje interesa (tzv. "pressure group") iz Velike Britanije, osnovanom 1985. godine kao ogranak američke Western Goals Foundation. Njihov deklarirani cilj bio je antikomunizam, iako je skupina bila poznata i po protivljenju useljavanju nebijelaca u Europu i Veliku Britaniju. U skladu sa  politikom "Reaganove doktrine" svojih američkih pokrovitelja, britanski ogranak, Western Goals UK, uspostavio je veze sa  militantnim, često i nasilnim antikomunističkim skupinama diljem svijeta. Među njima su bili angolski pokret UNITA, te salvadorska stranka Nacionalni republikanski savez (ARENA), čiji je vođa, Roberto D’Aubuisson, postao jedan od međunarodnih pokrovitelja skupine. Također se tvrdilo da su američki partneri možda koristili WGI kao kanal za slanje sredstava nikaragvanskim skupinama. Nakon završetka Hladnog rata, WGI je izgubio svoj izvorni antikomunistički fokus, ali je nastavio graditi veze sa drugim krajnje desnim i nacionalističkim političkim strankama. Podržavali su nastavak vladavine europske manjine u Južnoj Africi i uspostavili bliske veze sa Konzervativnom strankom Južne Afrike; ta se stranka nekoliko godina ranije odvojila od Nacionalne stranke Južne Afrike, nakon što je P. W. Botha uveo ograničene reforme apartheida, a Institut je njezino djelovanje smatrao borbom protiv komunizma oličenog u Afričkom nacionalnom kongresu.

Le Penova Nacionalna fronta (Front National) je također održavala veze sa WGI, koji je toj stranci pružao otvorenu podršku. 12. listopada 1989. godine, WGI je organizirao kontroverzan skup na marginama konferencije Konzervativne stranke u Blackpoolu, gdje je kao gostujući govornik nastupio Pierre Ceyrac, zastupnik Nacionalne fronte u Europskom parlamentu. Navodi se da je poziv upućen 31-godišnjoj talijanskoj zastupnici Alessandri Mussolini (unuci Benita Mussolinija i nećakinji glumice Sophije Loren) "izazvao ogorčenje" i doveo do zahtjeva da joj se zabrani ulazak u zemlju.

Židovska obrambena liga (Jewish Defense League)

Singlaub i Rees su bili povezani sa Josephom Churbom, koji je 1968. godine sa Meir Kahaneom (zaređenim ortodoksnim  rabinom i kasnijim zastupnikom u izraelskom Knessetu, na slici gore), osnovao Židovsku obrambenu ligu (JDL) zbog "zaštite Židova od antisemitizma svim potrebnim sredstvima". U knjizi "Lažni prorok: Rabin Meir Kahane: Od doušnika FBI-a do zastupnika u Knessetu", Robert Friedman je razotkrio veze između Kahanea, CIA-e, FBI-a, Mossada i mafije. Prema Friedmanu: "Visoki dužnosnici Mossada" su usmjeravali Kahanea, a "ključna osoba" je bio bivši voditelj operacija Mossada, Yitzhak Shamir.

Krajem 1950-ih, Kahane je uzeo pseudonim Michael King da bi se mogao predstavljati kao ne-Židov. Zbog svojih snažnih antikomunističkih stavova je dobio posao savjetnika u FBI-u. Godine 1963. je FBI od Kahanea i Churbe zatražio neka se infiltriraju u "John Birch Society". Kahane i Joseph Churba osnovali su "Pokret 4. srpnja" kao odgovor na rašireno protivljenje američkom sudjelovanju u Vijetnamskom ratu. Kasnije su zajedno napisali tekst "Židovski interes u Vijetnamu", gdje su pokušali uvjeriti američke Židove u "zlo komunizma". U uvodu knjige navode: "Svi Amerikanci imaju udjela u ovom mračnom ratu protiv komunizma... ključno je da Židovi shvate prijetnju vlastitom opstanku [u slučaju uspjeha komunizma]." 

Do 1976. godine je Churba bio vodeći obavještajni stručnjak Ratnog zrakoplovstva za Bliski istok, kada je javno kritizirao izjave predsjednika Združenog stožera, generala Georgea S. Browna, o tome kako Izrael predstavlja vojni teret za Sjedinjene Države. Godine 1980. je Churba radio kao savjetnik u predsjedničkoj kampanji Ronalda Reagana. Bio je prijatelj sa neokonzervativcem Douglas Feithom, koji je bio podtajnik obrane za politiku u administraciji George W. Busha.

Churba je postao čelnik Vijeća za međunarodnu sigurnost (ISC), koji je 1985. godine osnovala "CAUSA International" (povezana sa  Moonom). ISC je bio istraživački institut (think-tank) sastavljen od bivših državnika i visokih vojnih časnika koji su se bavili pitanjima međunarodne sigurnosti. Prethodnicu ISC-a, Centar za međunarodnu sigurnost (CIS), Churba je osnovao 1979. godine. Ondje su, u upravnom odboru, bili: general-bojnik George Keegan Jr., William Kintner, admiral Elmo Zumwalt, general Daniel O. Graham (iz organizacije ASC), te Bernard Yoh, suosnivač organizacije Accuracy in Media i bivši savjetnik za protupobunjeničko djelovanje južnovijetnamskog predsjednika Ngo Dinh Diema i drugih režima pod američkim utjecajem.

Organizacije ISC i CAUSA International održale su, u siječnju 1986. godine, u Tel Avivu, veliku konferenciju o državnom terorizmu i međunarodnom sustavu, na kojoj su govorili: dr. Bo Hi Pak, Arnaud de Borchgrave, Charles Lichenstein, Gordon Sumner Jr. i Yehuda Blum (bivši izraelski veleposlanik pri UN). U brošuri, koju je ISC objavio u listopadu 1987. godine, Churba izražava zahvalnost za "velikodušnu i nepokolebljivu potporu organizacije CAUSA International i velečasnog Sun Myung Moona, čije je razumijevanje prijetnje judeokršćanskoj civilizaciji jedinstveno, baš kao i njegova nesebična predanost slobodi, sigurnosti i miru." Te su se organizacije, uz druge, ujedinile pod okriljem "Federacije za svjetski mir" (FWP), koju je velečasni Moon osnovao 1991. godine, nakon završetka Hladnog rata.

Kako navodi Edward S. Herman, u djelu "The 'Terrorism' Industry", Churba je bio povezan s drugim elementima krajnje desnice putem angažmana savjetnika tvrtke GeoMilitech Consultants Corporation, sa John Singlaubom i Edward Luttwakom iz centra CSIS. Tvrtku GeoMilitech osnovala je 1984. godine Barbara Studley, Singlaubova prijateljica, očito kao kanal za trgovinu oružjem. Tvrtka je opskrbljivala oružjem vladu Salvadora, kao i nikaragvanske pobunjenike. Singlaub je putem tvrtke GeoMilitech nabavio oružje u vrijednosti od 5.3 milijuna dolara, koje je u lipnju 1985. godine predano Adolfu Caleru.

Jerry Heller, bivši menadžer skupine N.W.A i repera Eazy-E-ja

FBI je 2011. godine objavio dokumente o ubojstvu repera Tupaca Shakura iz 1996. godine, gdje se navodi da je ta zvijezda primala prijetnje smrću od organizacije JDL. U izvještaju je opisano da je JDL upućivao prijetnje smrću, a zatim nazivao repera i nudio mu zaštitu uz novčanu naknadu. Prema dokumentima je Shakur bio žrtva te sheme, baš kao i još jedan pokojni reper, Eazy-E iz skupine N.W.A (također osnivač izdavačke kuće Ruthless Records sa Jerry Hellerom). Heller je tvrdio da su prijetnje smrću stizale od neonacističkih skinheadsa zbog pjesme "Fuck Tha Police". Kada je izvođač kuće Ruthless i bivši član skupine N.W.A, Dr. Dre, poželio surađivati ​​sa izdavačkom kućom Death Row Records, čelnici Ruthlessa (Mike Klein i Jerry Heller) bojali su se mogućeg fizičkog zastrašivanja od strane čelnika tvrtke Death Row Entertainment, i izvršnog direktora Sugea Knighta, te su zatražili zaštitu od nasilne organizacije JDL. Eazy-E je navodno cijenio JDL zbog njihova slogana "Never Again" i planirao je snimiti film o toj skupini. Glasnogovornik JDL-a, Irv Rubin, objavio je priopćenje u kojem je naveo: "Između Eazy-E-a i Lige postojao je samo blizak i čvrst odnos." 

Christian Broadcasting Network (CBN)

Pat Robertson (na slici gore), vjerski TV djelatnik i politički komentator, bio je član Upravnog odbora organizacije CNP; 1987. godine je obnašao i dužnost njezina predsjednika. Godine 1988., nakon financijski snažne, ali neuspjele kandidature za predsjednika SAD-a, Robertson je iskoristio preostala sredstva iz kampanje da bi potaknuo inicijative za mobilizaciju birača pod nazivom "Kršćanska koalicija". Koalicija se suočila sa istragom porezne uprave (IRS) vezano uz njezin privremeni porezni status neprofitne organizacije, kao i tužbom Savezne izborne komisije (FEC) zbog navodnih nezakonitih donacija kampanjama republikanaca George Busha, Jesse Helmsa, Oliver Northa i Newt Gingricha, među ostalima.

Robertson je autor bestselera i voditelj emisije "The 700 Club", kršćanskog info TV programa, koji se radnim danima emitira uživo na kanalu Freeform (bivši ABC Family) iz studija mreže CBN, kao i na brojnim kanalima diljem Sjedinjenih Država, ali i na partnerskim postajama mreže Christian Broadcasting Network (CBN) širom svijeta. Zaklada Coors bila je jedan od ranih podupiratelja mreže CBN. Teksaški milijunaš Bunker Hunt, LaHayeova supruga Beverly, Oral Roberts i Jimmy Swaggart podržali su Robertsonovu neuspjelu predsjedničku kandidaturu 1988. godine.

Richard Mellon Scaife je promovirao film "Clinton Chronicles" iz 1994. godine, koji je pridonio širenju teorije zavjere poznate kao "Clintonov popis mrtvih", o popisu suradnika za koje se tvrdilo da ih je Clinton dao likvidirati. Film je distribuiran uz pomoć Falwella (koji se u njemu i pojavljuje), te je film promovirao i Robertson putem svoje Kršćanske koalicije. Film je producirala organizacija "Citizens for Honest Government", a djelomično financirao Larry Nichols, dugogodišnji Clintonov protivnik koji se hvalio time da je bio operativac CIA-e. Godine 1990. je Nichols podnio tužbu protiv Clintona tvrdeći da je nepravedno otpušten sa svog radnog mjesta nakon što je otkriveno da je 1988. godine, kao direktor marketinga pri Agenciji za razvojno financiranje Arkansasa (ADFA), o državnom trošku obavio 642 međugradska poziva u ime nikaragvanskih pobunjenika (Contrasa), bilo prema samoj Nikaragvi ili prema američkim političarima koji su ih podržavali. Nichols je, uz "Justice Jim" Johnsona (rasističkog političara iz Arkansasa čiju je kandidaturu za guvernera 1966. godine podržao KKK), pripovjedač u tom filmu, kao i u drugom filmu, "The Mena Connection". Tijekom Clintonova predsjedničkog mandata, Nichols je bio čest gost konzervativnih radijskih emisija i širio je razne teorije zavjere o Clintonu, uključujući priče o krijumčarenju droge povezanom sa aferom Iran-Contra u zračnoj luci Mena. List 'The New York Times' opisao je Nicholsa kao jednog od "Clintonovih luđaka". 

(film možete pogledati na: https://www.youtube.com/watch?v=zCGW033-82c)

Teorije zavjere "patriotskog" pokreta uspješno su predstavljene široj javnosti u knjizi Pata Robertsona iz 1991. godine, "The New World Order", gdje se zavjera Iluminata tumači u svjetlu proročanstava o Sudnjem danu. Robertson, koji slobodno zidarstvo povezuje sa "misterijskom religijom osmišljenom da zamijeni stari kršćanski svjetski poredak Europe i Amerike", opisuje scenarij gdje Wall Street, Sustav Federalnih rezervi, Vijeće za vanjske odnose (CFR), skupina Bilderberg i Trilaterarna komisija iz sjene upravljaju svjetskim događajima, manipuliraju ljudima i usmjeravaju ih prema svjetskoj vladi kojom vlada Antikrist. Godine 1995. su Michael Lind i Jacob Heilbrunn, u časopisu 'The New York Review of Books', ukazali da korijeni Robertsonovih tvrdnji sežu do djela desničarske autorice Neste Webster ("Svjetska revolucija" i "Tajne udruge i subverzivni pokreti") i knjige Eustacea Mullinsa "Tajne Federalnih rezervi". Robertson se također pozivao na knjigu William T. Stilla, "Novi svjetski poredak: drevni plan tajnih društava", gdje se slobodni zidari napadaju kao dio zavjere, a čiji je cilj "staviti sve narode pod vlast jedinstvene svjetske vlade", što bi zapravo predstavljalo "biblijsku vladavinu Antikrista". 

Greg Grandin je, u časopisu 'The Nation', istaknuo da su organizacije "Moral Majority" Jerryja Falwella i "Freedom Council" Pata Robertsona bile dijelom financijske mreže operacije Iran-Contra. Prema Grandinovim riječima: "Kako bi zaobišla protivljenje javnosti i Kongresa, Bijela kuća je zadaću pridobivanja 'srca i umova' u svojim ratovima u Srednjoj Americi prepustila evanđeoskim kršćanima." Organizacija "Eagle Forum", Phyllis Schlafly, slala je Kontrašima "pakete prijateljstva za borce za slobodu", koji su sadržavali pastu za zube, sredstvo protiv insekata i Biblije. Organizacije "Gospel Crusades Inc.", "Friends of the Americas", "Operation Blessing" Pata Robertsona, "World Vision", "Wycliffe Bible Translators" i "World Medical Relief", također su slale stotine tona humanitarne pomoći Kontrašima i izbjegličkim kampovima u Hondurasu.

Kršćanski cionizam

Prema riječima Allan C. Brownfielda: "Upravo zbog svoje čežnje za krajem svijeta mnogi američki fundamentalistički vođe, poput Jerry Falwella i Pat Robertsona, prihvatili su najekstremnija izraelska stajališta o Svetoj Zemlji i usprotivili se nastojanjima da se postigne kompromisni mirovni sporazum između Izraelaca i Palestinaca." Izraelski premijer Menachem Begin, 1980. godine, uručio je Falwellu medalju Jabotinsky, nazvanu po Ze’evu Jabotinskom, utemeljitelju revizionističkog cionizma. Falwell je jedini ne-Židov koji je ikada primio to odličje. Dr. William Gordon, prezbiterijanski pastor, profesor i koautor knjige "Jerry Falwell: Neovlašteni profil", navodi: "Jedina razlika između njegove filozofije i one Jabotinskog jest u tome što Falwell govori o Kristu... Nakon što su mu uručili medalju Jabotinsky, Izraelci su još više koristili Falwella za svoje ciljeve." 

Izraelska vlada službeno je poticala kršćanski cionizam, dopustivši 1980. godine osnivanje Međunarodnog kršćanskog veleposlanstva u Jeruzalemu (International Christian Embassy Jerusalem), čija je glavna zadaća bila pridobiti potporu protestanata diljem svijeta za Izrael i njegovu vladu. Veleposlanstvo je prikupljalo sredstva za financiranje useljavanja Židova iz bivšeg Sovjetskog Saveza u Izrael, te je pomagalo cionističkim skupinama pri osnivanju židovskih naselja na Zapadnoj obali.

Zanimanje javnosti za kršćanski cionizam je naraslo negdje 2000. godine, zahvaljujući serijalu romana, "Left Behind", autora Tima LaHayea i Jerry B. Jenkinsa. LaHaye je odigrao značajnu ulogu u tome da vjerska desnica podrži George W. Busha na predsjedničkim izborima 2000. godine. Romani se temelje na proročkoj ulozi Izraela u apokaliptičnim "posljednjim vremenima". Falwell je, o prvoj knjizi iz serijala, rekao: "Što se tiče utjecaja na kršćanstvo, on je vjerojatno veći od utjecaja bilo koje druge knjige u novije doba, izuzev Biblije." Serijal "Left Behind" je prodan u 80 milijuna primjeraka i dospio na vrhove ljestvica najprodavanijih knjiga gotovo svih relevantnih medijskih kuća. Serijal je do danas adaptiran u četiri filma. Izvorni serijal od tri filma su: "Left Behind: The Movie" (2000.); "Left Behind II: Tribulation Force" (2002.); i "Left Behind: World at War" (2005.), gdje  glavnu ulogu tumači Kirk Cameron, najpoznatiji po ulozi Mikea Seavera iz 1980-ih, u ABC-jevu "Growing Pains". Nova verzija (reboot), sa Nicolas Cageom u glavnoj ulozi, naslovljena je jednostavno "Left Behind" i objavljena 2014. godine.

Temeljen na dispenzacionalističkom tumačenju proročanstava iz biblijskih knjiga Otkrivenja, Daniela, Izaije i Ezekiela - serijal "Left Behind" pripovijeda priču o posljednjim vremenima, smještenu u suvremeno doba. Istinski Kristovi vjernici su "uzneseni" i ostavili su svijet u stanju kaosa. Dok ljudi tragaju za rješenjima, relativno nepoznati rumunjski političar, Nicolae Jetty Carpathia,  dolazi na položaj glavnog tajnika UN-a i obećava uspostavu mira i stabilnosti u svijetu. No, Carpathia je zapravo Antikrist. Nakon što su prihvatili istinu i postali nanovo rođeni kršćani, pilot putničkog zrakoplova Rayford Steele, njegova kći Chloe, pastor Bruce Barnes i mladi novinar Cameron "Buck" Williams (kojega glumi Kirk Cameron) započinju svoju misiju kao "Tribulation Force" da bi pomogli spasiti izgubljene duše i pripremili se za nadolazeće razdoblje Velike nevolje, tijekom kojega će Bog sedam godina izlijevati svoj sud na svijet.

Kako objašnjava jedan evanđelik, James Bagg: "Vidite, Bog ima plan za svijet, a sve se u njemu vrti oko Izraela." Evanđelici kontroliraju oko 60.000 američkih radiopostaja. Okupljaju se u megacrkvama sa desecima tisuća vjernika, sjede u školskim odborima i zakonodavnim tijelima diljem zemlje. Ono što je svima zajedničko jest uvjerenje da Izrael mora zauvijek ostati židovska država. Teologija o posljednjim vremenima nalaže da židovski narod mora zadržati kontrolu nad Izraelom i Jeruzalemom, te ponovno preuzeti džamiju Al-Aksa (Kupolu na stijeni), jer se u suprotnom Isus ne može vratiti. Time evanđelici riskiraju stvaranje onoga što velečasna Barbara Rossing naziva "samoispunjavajućim proročanstvom smrti i razaranja". 

Robertsonova mreža CBN djeluje u Izraelu i često promiče program fundamentalističke organizacije International Christian Embassy Jerusalem. Robertson upravlja najsnažnijim televizijskim odašiljačem na Bliskom istoku, MET-om, koji je smješten u južnom Libanonu, te održava bliske kontakte sa izraelskim dužnosnicima.

Jerry Falwell i Benjamin Netanyahu

Kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu, u siječnju 1998. godine, posjetio Washington radi sastanka sa predsjednikom Clintonom, najprije se u gradu sastao sa Falwellom i drugim vođama evanđeoskih kršćana. 'The Washington Post' je izvijestio da je Netanyahu bio "oduševljeno primljen" od strane skupine "Voices United for Israel", koju je predvodio John Hagee, a činili su je konzervativni Židovi i kršćani koji su se protivili bilo kakvim daljnjim teritorijalnim ustupcima Izraela Palestincima. Uz skandiranje "Not One Inch!", okupljeno mnoštvo od više od 500 ljudi nagradilo je Netanyahua ovacijama. 

Hagee vjeruje da Biblija nalaže kršćanima podupirati Državu Izrael i židovski narod. U jednoj propovijedi, s kraja 1990-ih, iznio je tvrdnju da je Bog poslao Hitlera da bi pomogao Židovima stići u Obećanu zemlju. Napisao je knjigu "Odbrojavanje do Jeruzalema: Upozorenje svijetu", nadahnutu bestselerom iz 1970-ih, "Kasna, velika planeta Zemlja", koja se temelji na eshatologiji dispenzacionalizma. Hagee biblijska proročanstva tumači: Rusija i islamske države će napasti Izrael, nakon čega će ih Bog uništiti. To će potaknuti Antikrista, kojega on poistovjećuje sa čelnikom EU, izazvati sukob između Kine i Zapada oko pitanja Izraela. Organizacija AIPAC više je puta ugostila Hageeja kao govornika. Vijeće organizacije B’nai B’rith iz San Antonija dodijelilo mu je nagradu "Humanitarac godine", što je bio prvi put da je to priznanje dobila osoba koja nije Židov. "Israel Award"  Cionističke organizacije Amerike, uručila mu je neokonzervativka i bivša veleposlanica pri UN-u, Jeane Kirkpatrick, u ime židovske zajednice iz Dallasa, Teksas.