New Age (6. dio)

Ultimativno zlo

Knjiga Maury Terryja, "Ultimativno zlo" otkrila je povezanost Roy Cohna sa sotonističkim pedofilskim krugovima, tijekom istrage ubojstava Sina Samova. David Berkowitz, poznat i kao 'Samov Sin' i kao 'Ubojica kalibra .44', američki je serijski ubojica. Osuđen je za osam odvojenih napada i ubojstava pucnjavom, a započelo je u New Yorku tijekom ljeta 1976. godine. Priznao je sve, tvrdio da je izvršavao naredbe demona koji se manifestirao u obliku psa "Harveyja" i koji je pripadao njegovom susjedu "Samu". U vrijeme Berkowitzova uhićenja, službena izjava njujorške policijske uprave bila je da je Samov Sin samostalno obavljao ubojstva. U svojoj kasnijoj istrazi, Maury Terry otkrio je kako su ubojstva "Samova Sina" zapravo bila sotonistička ritualna ubojstva.

Terry je prikupio uvjerljive dokaze da je kult koji stoji iza ovih zločina sotonistička skupina poznata kao Procesna crkva Posljednjeg suda, što se također impliciralo kod ubojstava Charlesa Mansona. Terry je prikazao Procesnu crkvu (Proces) kao glavnog igrača iza ogromne sotonističke podzemne mreže koja se bavila pornografijom, drogom i ritualnim ubojstvima. Procesnu crkvu su razvili njeni britanski osnivači, kao odcijepljenu klijentsku kultnu skupinu Scientologije. Prema Berkowitzu: Proces je osiguravao djecu za seks na zabavama koje su organizirali bogati ljudi u Westchesteru, Manhattanu, Connecticutu i Long Islandu. Berkowitz je obavijestio Terryja da se jedna od tih zabava održavala i u Cohnovoj kući u Connecticutu. Osim toga, još dva svjedoka tvrdila su da su na tim zabavama povremeno bili prisutni sudac iz Yonkersa; najmanje dva političara okruga Westchester; visoki političar države New York; slavni, ali kasnije ubijeni liječnik, liječnik dobitnik Nobelove nagrade; kao i dva pomoćnika tadašnjeg gradonačelnika New Yorka Abrahama Beamea.

David Berkowitz aka Samov Sin

Michael Zuckerman, bivši novinar, primio je informacije od Vinnyja, zatvorskog doušnika, koji je tvrdio da je proveo vrijeme u zatvoru sa Berkowitzom i da ima informacije o njegovim vezama sa sotonističkim kultom. Vinny je tvrdio da šesta žrtva ubojstva, 20-godišnja Stacy Moskowitz, nije bila slučajno ubojstvo, već dio snuff filma koji je snimio Ron Sisman, povezan sa sotonističkim kultom. Sisman je kasnije ubijen na Noć vještica, u pucnjavi koja nikada nije riješena. Vinny je dodao da je bio upleten sa nekim  misterioznim likom, poznat samo kao RR i koji je živio u vili na Long Islandu, a bio je vođa sotonističkog kulta kojem je Berkowitz pripadao. Zuckerman i Terry uspjeli su povezati RR sa osobom Roy Radina, bio poznat po seksualnim orgijama potaknutim drogom koje je priređivao u Ocean Castleu, svojoj ogromnoj vili u Hamptonsu. Zapravo, glumica Melonie Haller, koju je Sisman upoznao sa Radinom, optužila je da je bila brutalno silovana i pretučena u Radinovoj vili 1980. godine, jer je odbila sudjelovati u orgiji. Haller je sa Radinom upoznao upravo Sisman. Radin je optužen za posjedovanje kokaina i LSD-a, ilegalno posjedovanje pištolja i prijetnju. Robert McKeage IV., Hallerov pratitelj na zabavama, također je optužen i priznao je krivnju. Haller je dodala kako je napad na nju snimljen video kamerom.

Jedan od Radinovih glavnih kontakata u Hollywoodu, u to vrijeme, bio je filmski producent Robert Evans. Njega je sa Radinom upoznala bivša dilerica droge Karen Greenberger (poznata i kao Lanie Jacobs). Bliski prijatelj Henryja Kissingera, Evans je bio filmski producent i bivši direktor studija, najpoznatiji po svom radu na filmovima "Rosemaryna beba", "Ljubavna priča", "Kum" i "Kineska četvrt", prije nego je osuđen za trgovinu kokainom. Film "Rosemaryna beba" je režirao Roman Polanski, a njegovu je  suprugu Sharon Tate i nerođeno dijete brutalno ubila obitelj Manson. Sharonin prvi veliki film bio je, 1965. godine, "Oko vraga", film o ljudskom žrtvovanju. Engleski mađioničar, Alex Saunders, poznat kao "Kralj vještica", angažiran kao tehnički savjetnik, kasnije je tvrdio kako je Tate uveo u vještičarenje. Polanski je producirao i kućne seks videozapise koje je dijelio sa prijateljima. Također je snimao sadomazohističke orgije u njihovoj kući i prikazivao te filmove na zabavama. Polanski je, 1977. godine, osuđen za nezakoniti spolni odnos sa maloljetnikom.

Uz Evansovu pomoć, Radin je pokušavao prodrijeti u filmsku industriju, tako što je pomogao u financiranju filma Francisa Forda Coppole o legendarnom harlemskom noćnom klubu, Cotton Clubu, 1984. godine. No, ubijen je po narudžbi u dobi od 33 godine. Greenberger je osuđen za ubojstvo drugog stupnja i otmicu, na suđenju koje je postalo poznato kao "Ubojstvo u Cotton Clubu". Dva svjedoka rekla su policiji da je i Evans bio umiješan u ubojstvo. Međutim, kada su ga pod zakletvom pitali poznaje li Radina, Evans se pozvao na svoje pravo iz Petog amandmana protiv samooptuživanja. Konačno, Greenberger je svjedočio da Evans nije bio umiješan u zločin. Kada je Terry istraživao mjesto zločina, otkrio je Bibliju u blizini, za koju vjeruje da je potvrdila njegove sumnje kako je Radin ubijen zbog njegove vezanosti i ulogu u kultu. Biblija je namjerno bila otvorena da bi se istaknuo odlomak iz Izaije 22: "...baci se kao loptu u zemlju i ondje ćeš umrijeti... I gle, radost i veselje, klanje volova i klanje ovaca, jedenje mesa i pijenje vina; jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti."

Bolnica Maudsley

Roy Cohn je bio osobni prijatelj australskog medijskog mogula i Malteškog viteza, Ruperta Murdocha. Prijatelja Murdocha, Kerry Packera je Fiona Barnett (preživjela iz Projekta Monarch) također imenovala kao pripadnika VIP pedofilskog kruga sotonističkog ritualnog zlostavljanja i međunarodne trgovine djecom, u koju su uključeni liječnici MK-Ultre. Prema istraživaču Steve McMurrayu, koji je istraživao tvrdnje Barnett, projekt MK-Ultra je u Australiju, 1960. godine, donijela obitelj Huxley. Rođak Aldousha i Juliana Huxleyja, Leonard G.H. Huxley, bio je prorektor Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) tijekom 1960-ih. Godine 1923., Leonard je studirao na New Collegeu u Oxfordu i tamo upoznaje rođaka Juliana Huxleyja, tadašnjeg člana fakulteta i docenta biologije, sa kojim uspostavlja čvrsto i trajno prijateljstvo. Godine 1956. je Leonard izabran u Vijeće Australske akademije znanosti (AAS), dok je sljedeće godine postao potpredsjednikom. AAS radi paralelno sa Akademijom društvenih znanosti u Australiji (ASSA). U to vrijeme, sjedište ASSA je bilo na terenu ANU u Canberri, čiji je predsjednik bio Leonard. Na ASSA su utjecali Carnegie Corporation, kao i pro-eugenički UNESCO, koji je osnovao Julian Huxley. Vijeće ASSA se sastalo sa čelnicima UNESCO Australije 1956. godine, te su zajedno odlučili o smjeru njihove eugeničke agende za Australiju.

Godine 1965. je Leonard Huxley voditelj australskog programa Fulbrightovih stipendija pri Američkoj obrazovnoj zakladi u Australiji (USEFA), koja je premještala liječnike MKULTRA između Australije i SAD-a. Te je godine Huxley prihvatio prijavu za stipendiju dr. Johna D. McCaffreyja sa Sveučilišta Stanford. Jedna od McCaffreyjevih referenci bio je Gregory Bateson. Huxley je nadgledao i dodjelu Fulbrightovog financiranja Martin Orneu, liječniku MK-Ultre, povezanog sa Zakladom za sindrom lažnog pamćenja, kako bi posjetio Sveučilište u Sydneyu. Huxley je imenovan u upravni odbor 1960. godine, a bio je i u upravnom odboru Organizacije za znanstvena i industrijska istraživanja Commonwealtha (CSIRO), gdje je Richard Casey bio izvršni direktor. Casey je pomogao u osnivanju Australske sigurnosno-obavještajne službe (ASIO), pod okriljem Britanske tajne obavještajne službe, poznate i kao MI6. Također je pomogao u osiguravanju financiranja za USEFA, 1959. godine.

U travnju 1960. godine, četiri mjeseca prije Orneovog dolaska u Sydney, G.H. Estabrooks (otac "mandžurijskog kandidata"), poziva Ornea neka održi dovor na simpoziju u Colgate Collegeu. Estabrooks se dopisivao sa Bill Donovanom, H. Edgar Hooverom, te Aldousom i Julianom Huxleyjem.[13] Estabrooks, diplomant Sveučilišta Harvard, Rhodesov stipendist i predsjednik katedre za psihologiju na Sveučilištu Colgate u Kanadi, jedini je liječnik kontrole uma koji je javno priznao da provodi opsežan hipnotički rad za CIA-u, FBI i vojnu obavještajnu službu. Jednom je izjavio: "Ključ za stvaranje učinkovitog špijuna ili ubojice leži u cijepanju čovjekove osobnosti, ili stvaranju multipersonalnosti uz pomoć hipnoze... Ovo nije znanstvena fantastika... Ja sam to učinio." 

Rad koji je Orne predstavio na simpoziju je kasnije nazvan "Antisocijalno ponašanje i hipnoza". Orneovo istraživanje, na Sveučilištu u Sydneyju, financirali su Fond za ljudsku ekologiju i Ured za znanstvena istraživanja američkog ratnog zrakoplovstva, posebno u okviru projekta "Formiranje stava, matrice odlučivanja". Orneu je dopušteno provesti eksperiment u prostorijama Fakulteta psihologije, od strane Alfreda Gordona Hammera, voditelja odjela, koji je ujedno bio i predsjednik australske podružnice Britanskog psihološkog društva (1960.), a kasnije i Australskog psihološkog društva. Hammer će provesti dva sabatejska obreda u Orneovim laboratorijima u Sjedinjenim Državama, tijekom 1960-ih i 1970-ih.

Još jedan ključni liječnik MKULTRA Australia, John Phillip Sutcliffe, također je imao sponzorstvo ASSA za svoje studije. Kako je objasnio dr. Peter W. Sheehan: Sutcliffe je bio pokretačka snaga istraživanja hipnoze MK-Ultra i stigao je u Australiju, na Sveučilište u Sydneyu, preko svojih veza sa Martin Orneom. Prije toga je Sutcliffe bio u kontaktu sa dr. Hans J. Eysenckom, rasističkim psihologom koji je bio uključen u GRECE (Alaina de Bemoista), što je bila glavna organizacija francuske Nouvelle Droitea. U 1960-ima, Eysenck je bio direktor MK-Ultra podprojekta 111. Šef kemijskog odjela CIA, odgovoran za psihološka istraživanja, kao i za lijekove i otrove, primijetio je: "Eysenck je jedan od najvještijih i najproduktivnijih psihologa na međunarodnoj sceni danas", te bi mu dodijeljena potpora dodala na ugledu, ili Društvu za ljudsku ekologiju. "Ovaj projekt također će biti u skladu sa planom razvoja (Društva) kao svjetske organizacije."

Eysenck je djelovao iz Instituta za psihijatriju (IoP) u bolnici Maudsley u Londonu, središtu za MK-Ultru u Europi i Africi, možda i u Australiji. IoP je izvorno bio konkurent zloglasnoj klinici Tavistock, sve dok nije došao pod kontrolu Tavistocka i kada su dr. John Rawlings Rees i Eric Trist počeli djelovati odande. Bolnica Maudsley je održavala veze sa Njemačkom, primajući i pronaciste i židovske emigrante putem stipendija koje je osigurao Commonwealth Fund, a nakon 1935. godine, i velikih sredstava Američke Rockefellerove zaklade.

Eliot Slater imenovan je medicinskim službenikom Maudsleyja 1931. godine. Bio je potpredsjednik Britanskog eugeničkog društva i dugo je, blisko, surađivao sa liječnikom MK-Ultre, William Sargantom, koji je radio sa Ewen Cameronom. Godine 1934. je Slater dobio putujuću stipendiju Rockefellerove zaklade, koju je iskoristio za proučavanje psihijatrijske genetike pod Brunom Schulzom, na Institutu Kaiser Wilhelm u Münchenu. Slater je nastavio posjećivati ​​München tijekom 1930-ih i sudjelovao je u akademskim svečanostima u čast nacističkog eugeničara Ernsta Rudina. Julian Huxley kasnije je promovirao Slaterov rad u Maudsleyu. Godine 1936., prijatelj Julian Huxleyja, Julian Treveleyan, sudjeluje u studiji meskalina u bolnici Maudsley.

U međuratnom razdoblju, djelatnici Maudsleyja su se bavili široko rasprostranjenim eksperimentiranjem sa životinjskim hormonima, predoziranjima kao šok-terapijom i brojnim psihoaktivnim drogama, u onome što je opisano kao "neograničeno eksperimentiranje". Jedan od uključenih, kao pripravnik, a zatim i mlađi liječnik, bio je kontroverzni William Sargant iz Instituta Tavistock i autor knjige "Bitka za um". Godine 2009., BBC Radio 4 emitirao je program James Mawa pod nazivom "Otkrivanje generala koji savija um", vezano uz Sargantove tretmane u sobi za spavanje bolnice St. Thomas'. Među ispitanicima bio je njegov bivši liječnik David Owen i brojni pacijenti iz St. Thomas', kao i preživjeli eksperimentiranja na ljudima u Porton Downu (jedno od najtajnijih i najkontroverznijih vojnih istraživačkih objekata u Velikoj Britaniji), a koji su svjedočili da su im Sargantovi tretmani uništili živote.

Dok je Eysenck imao utjecaj na Sutcliffea, Wendy A.F. Thorn bila je studentica na Sutcliffeovom odjelu, gdje je proučavala hipnozu i poremećaj višestruke osobnosti, sa doktorom Frederick J. Evansom, u okviru podprojekta MKULTRA broj 84. Godine 1961. je  Thorn dobila poslijediplomsku istraživačku stipendiju na ANU za studije o placebo efektu, nakon što je godinu prije završila tezu na Sveučilištu u Sydneyu o posthipnotičkoj amneziji. Iste godine (1961.) predstavlja rad u australskoj podružnici Britanskog psihološkog društva, na temu "Hipnoza i sugestibilnost". Tijekom narednih godina je Thorn bila uključena u istraživanje hipnoze, te je primala pomoć od projekta Studije hipnoze, kojim je upravljao Orne, i koje je financirala CIA. Evans je dobio Fulbrightovu stipendiju za rad sa Orneom na Harvardu, dok je kasnije Thorn nastavila raditi sa Evansom i Eysenckom. Također, bila je uključena u istraživanje koje je financirala australska podružnica Britanskog psihološkog društva, uz pomoć Eysencka na ANU, prije nego što je otputovala u Maudsley i započela istraživanje sa samim Eysenckom.

Privatna bolnica Chelmsford

Barnett tvrdi da je mreža koja je sastavljena od poznatih glumaca, slavnih osoba, sudaca, političara i drugih visokopozicioniranih osoba, infiltrirala sve ključne organizacije i institucije u Australiji, baš kao i u SAD-u i Britaniji. Tvrdi da je Australija skrivala veliki  broj nacističkih ratnih zločinaca, uključujući i njene vlastite očuhe i bake. Također, prisjeća se boravka u Bohemian Groveu. Među onima, za koje Barnett tvrdi da su je seksualno zlostavljali, silovali i mučili, bili su: bivši australski premijeri Gough Whitlam, Bob Hawke i Paul Keating, ali i Richard Nixon, Billy Graham i Ted Turner. Barnett tvrdi da je korištena kao ljudski pokusni kunić, podvrgnuta silovanju kao dijete, elektrokuciji i mučenju na lokacijama koje uključu: Pine Gap, vojnu bazu Holsworthy i nuklearni reaktor Lucas Heights- To je bio dio Projekta JASON, od strane liječnika MK-Ultra John Gittingera i dr. Antony Kidmana (oca glumice Nicole Kidman) i uz puno znanje i odobrenje australske vlade.

Prvi koji je radio na kontroli uma Fione Barnett, bio je nacistički liječnik, Leonas Petrauskas, u vezama sa dr. Harry Baileyjem. Petrauskas je živio u Engadineu, NSW, i vodio lokalni medicinski centar u vrijeme Fioninog zlostavljanja. Fioni Barnett je kolegica koja je preživjela zlostavljanje dr. Petrauskasa rekla da ju je uputio na liječenje dubokim snom kod Harry Baileyja, u zloglasnu privatnu bolnicu Chelmsford, koja je izvijestila o svojim vezama u eksperimentima dr. Ewan Camerona u Kanadi. Dr. Eric Cunningham Dax, vodeća figura australske psihijatrije, opisao je neobičnu karizmu Baileyja: "Harry Bailey, da je otišao u neku opskurnu i religioznu sektu u Americi, ako hoćete, mogao je imati sljedbenike. Obzirom na njegovu figuru, briljantnost i tako dalje, mogao je imati veliki broj sljedbenika." Govoreći o svojim eksperimentima, vezano uz psihokirurgu, na Sveučilištu Tulane i sa izvođačem radova na MK-Ultra podprojektu 68, dr. Robert Heathom, Bailey je primijetio: "Bilo je jeftinije koristiti crnce nego mačke, jer su bili posvuda, a bili su jeftine eksperimentalne životinje." Bailey je, kao i većina australskih liječnika povezanih sa MK-Ultra, diplomirao na Sveučilištu u Sydneyu. 1954. godine je dobio stipendiju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za proučavanje metoda Ewena Camerona i Williama Sarganta.

Nakon povratka iz inozemstva, Bailey je ostao u kontaktu sa Sargantom i vodio novoosnovanu Jedinicu za cerebralnu kirurgiju i istraživanje, u Psihijatrijskoj bolnici Callan Park. Nakon njegovog imenovanja, tabloid 'Sydney Sunday', u rujnu 1957. godine, objavljuje: "Ljudski pokusni kunići u testiranju: Psihijatar iz Sydneya i 15 drugih volontera namjerno su se privremeno izluđivali u nedavnim testovima mentalnih istraživanja." Bailey i njegovi kolege uzimali su meskalin i LSD, sve u ime poticanja "mentalnog sloma ili slučaja", i tako su se nadali pratiti dio mozga zahvaćen shizofrenijom.

Leonas Petrauskas (lijevo) prakticira medicinu

Godine 1963. Bailey je osnovao privatnu bolnicu Chelmsford, gdje je koristio hipnotičke lijekove, ECT i DST, eksperimentalno, i bez informiranog pristanka. Svi liječnici u Chelmsfordu, uključujući Baileyja, prethodno su bili uključeni u rad bolnice Crown Street za žene u Sydneyu. Tamo su bili uključeni u eugenički program prisilnog posvajanja od "nesposobnih" majki, i ondje je Bailey pomogao uvesti metode korištenja hipnotičkih lijekova da bi se natjeralo majke da se pokore. Izravno je naredio pobačaj blizanačkih fetusa bez ženinog pristanka, dok je bila pod utjecajem tih lijekova. Od 64% neudanih majki, djeca su uzeta u Crown Streetu. U Chelmsfordu je zavodio ranjive pacijentice, stare samo 18 godina, i zatim ih poticao neka mu potpišu svoje oporuke. To je bio slučaj i sa Sharon Hamilton, žrtvom iz Chelmsforda, čija je imovina od 100.000 dolara nakon samoubojstva otišla izravno Baileyju. Bailey je, koliko je poznato, svojim elektrokonvulzivnim tretmanom, terapijom izazivanja ovisnosti i raznim  eksperimentiranjem sa lijekovima okončao živote najmanje 28 pacijenata u bolnici Chelmsford. Na kraju je Bailey počinio samoubojstvo predoziranjem barbituratima, 1985. godine, dok je bio pod istragom.

Fionino sjećanje na rituale u kojima je bila prisiljena sudjelovati kao dijete

Fiona Barnett priča kako je Petrauskas odigrao ključnu ulogu u upoznavanju sa Antony Kidmanom, koji je pohađao Sveučilište u Sydneyu u isto vrijeme kada i Petrauskas. Kidman je također studirao psihologiju u Sydneyu tijekom Orneovog eksperimenta i predavanja. Nastavio je studirati na Sveučilištu u Pennsylvaniji kod dr. Aaron Tim Becka, oca kliničke psihologije i člana savjetodavnog odbora Zaklade za sindrom lažnog pamćenja. Tamo je Kidman postao dugogodišnji kolega dr. Martin Seligmana, čovjeka čije je karijerno istraživanje postalo jezgrom programa mučenja CIA-e. Kidman se vratio u Australiju 1972. godine, nakon godina rada u bolnici St. Elizabeth u Washingtonu, u Laboratoriju za predkliničku farmakologiju, koji se bavio istraživanjem LSD-a i služio kao središte Programa istraživanja shizofrenije Škotskog obreda. Prof. Jacqueline Goodnow, koja se specijalizirala za istraživanje osobnosti i dječju psihologiju; kao i John Gittinger također su provodili istraživanja u ovoj bolnici. Godinu dana kasnije, Sidney Gottleib pobjegao je u Australiju i nestao bez traga. Jacqueline je bila udana za dr. Robert E. Goodnowa, psihologa iz CIA-e, koji je sa Gittingerom osnovao Psychological Assessments Associates (PAA). Kao predsjednik PAA-e, Goodnow je dao ogroman doprinos tajnom istraživanju Gittingerovog "Sustava procjene osobnosti". 

U filmu "Batman zauvijek" (1995.), koji je producirao Tim Burton i režirao Joel Schumacher, Nicole Kidman glumi dr. Chase Meridian, psihologinju specijaliziranu za poremećaje višestruke osobnosti i oporavak potisnutih sjećanja. Dijagnosticira Two Face (Tommy Lee Jones) i Riddlesa (Jim Carrey) kao osobe koje pate od tog stanja, pritom sugerira Bruce Wayneu da i on možda pati od istog simptoma, od kojeg pati i ona sama, jer je privlače Batman i Wayne na različite načine. Kada se Meridian i Batman sretnu, raspravljaju o mogućnosti uvjeravanja Two Facea neka pusti nevine taoce, ali Meridian zaključuje da je to uzaludno, jer će ih "poklati bez razmišljanja". Batman počinje objašnjavati da "trauma dovoljno jaka da stvori alternativnu osobnost ostavlja žrtvu...", pri čemu ga Meridian prekida i završava rečenicu: "...u svijetu u kojem više ne vrijede normalna pravila dobra i zla". 

Liz Mullinar, direktorica castinga u australskoj filmskoj industriji, kojoj se pripisuje Nicolein međunarodni uspjeh, osnivačica je Heal for Life, vodeće australske klinike za sotonističko ritualno zlostavljanje. Mullinar tvrdi da je bila žrtva pedofilskog kruga i kaže da je njen otac, velečasni Stephan Hopkinson (vrlo cijenjena osoba u Velikoj Britaniji) za to odgovoran. Mullinar je napustila filmsku i televizijsku industriju i osnovala je Australsko udruženje za obnovljena sjećanja (1995.). Dvije godine nakon toga je  suosnovala Centar za iscjeljivanje Mayumarri (danas Heal For Life Foundation) sa suprugom Rodney Phillipsom, navodno da bi osigurali sigurno mjesto gdje bi se preživjeli zlostavljanja u djetinjstvu mogli oporaviti od svoje traume. Godine 1999., Nicole Kidman glumi u filmu Stanley Kubricka, "Oči širom zatvorenih", zajedno sa scijentologom Tom Cruiseom. Film prikazuje elitni seks-kult, koji upražnjava sotonističke rituale.

Ranč Cibolo Creek u zapadnom Teksasu

Red sv. Huberta 

Barnett tvrdi da su ona i David Shurter, preživjeli sotonističkog ritualnog zlostavljanja (SRA), kao djeca bili prodani u Bohemian Grove. U knjizi "Rabbit Hole: A Satanic Ritual Abuse Survivor's Story", Shurter tvrdi da su njegovi roditelji bili dio mreže štovanja vraga i povezani sa nekima od elite Omahe koji su bili uključeni u skandal Franklin. Shurter posebno rangira bivšeg suca Vrhovnog suda Antonin Scaliju kao "jednog od tri najgora" pedofila koji su ga zlostavljali tijekom mladosti.

Zapravo, Shurter tvrdi da je Scalia ubijen na ranču Cibolo Creek u zapadnom Teksasu, od strane 13-godišnjeg dječaka koji mu je prerezao grkljan kada ga je ovaj pokušao zlostavljati. Međunarodni red sv. Hubertusa privukao je medijsku pozornost u veljači 2016. godine, jer je Scalia umro na ranču Cibolo Creek, koji je bio u vlasništvu članova reda. Red je 1695. godine osnovao grof Franz Anton von Sporck i okupljao je plemićke lovce iz Austrije, Češke i drugih zemalja diljem Habsburškog Carstva. Godine 1726. je Sporck osnovao i masonsku ložu u Pragu. Kako je izvijestio Washington Post, američki ogranak reda pokrenut je 1966. godine, u Bohemskom klubu u San Franciscu, koji je bio odgovoran za osnivanje Bohemskog gaja. Veliki majstor ove grupe je "Njegova Carska Visost Istvan von Habsburg-Lothringen, nadvojvoda Austrije".

Vlasnik ranča Cibolo Creek je bio John Poindexter, kao i C. Allen Foster, istaknuti washingtonski odvjetnik koji je na ranč putovao sa Scalijom privatnim avionom. Obojica drže vodeće pozicije unutar Reda sv. Huberta. U moderno doba se ranč koristio za lov i kao mjesto za snimanje filmova. Korišten je kao lokacija za snimanje "Tri pokopa Melquiadesa Estrade" (2005.), "There Will Be Blood" i "No Country for Old Men" (2007.). Vjenčanje country pjevača Charlie Robisona i Emily Robison (iz Dixie Chicks) održano je na ovom ranču 1999. godine. Među ostalim značajnim gostima bili su Jerry Hall, Mick Jagger, Tommy Lee Jones, Randy Quaid, Julia Roberts i Bruce Willis.

Kada je teksaški mirovni sudac potvrdio da je Scallia umro prirodnom smrću, prema New York Timesu, odmah su izbila pitanja. Nije provedena obdukcija, i potvrda je izdana bez pregleda tijela. Teksaški dužnosnici rekli su da su poslušali želje obitelji Scalia. "Pronašli smo suca u krevetu, sa jastukom preko glave. Posteljina mu nije bila zgužvana", izvijestio je John Poindexter, vlasnik ranča Cibolo Creek.

"Volio bih da je smrt bila prirodna", rekao je Alex Jones o Scalijinoj smrti, u veljači 2016. godine. "Ali, moj osjećaj mi govori da nije. Ako je ovo atentat, to znači da spuštaju čekić.... To je kanarinac u rudniku ugljena." Jones je sugerirao da bi Clarence Thomas mogao umrijeti od "srčanog udara sljedeći tjedan", jer je Obama bio u križarskom ratu za jačanje Novog svjetskog poretka. Jones je također rekao kako je Scalia rekao Matt Drudgeu da vladini dužnosnici predvode napad na novinare, poput njih samih. "Možda će ubiti Rona Paula. Možda će sljedeće ubiti Donalda Trumpa", primijetio je Jones. "To je strašna tema, ali kažu da su pronašli jastuk na njegovom licu, što je prilično neobično mjesto za pronaći jastuk. Ne mogu vam dati odgovor", rekao je Trump u intervjuu za 'The Savage Nation'. Intervju je vodio Michael Savage, bivši prijatelj Allena Ginsberga, sada konzervativni komentator.

Bivši premijer, Gough Whitlam, obraća se novinarima ispred zgrade Parlamenta u Canberri, nakon što ga je smijenio australski generalni guverner 11. studenog 1975. godine

Svrgavanje Whitlama 

Fiona Barnett imenovala je i medijskog tajkuna Kerry Packera (bliskog prijatelja Rupert Murdocha i poslovnog suradnika Lorda Jacoba Rothschilda) dijelom elitnog pedofilskog lanca. Tvrtka obitelji Packer posjedovala je kontrolni udio u televizijskoj mreži Nine i vodećoj australskoj izdavačkoj kući Australian Consolidated Press; spojeno u Publishing and Broadcasting Limited (PBL).

04. siječnja 1973. godine, Nixon i Kissinger postali su sve zabrinutiji zbog Whitlamove kritike američke vanjske politike. Predstavnik Sir Franka Packera (Kerryjev otac) i tadašnji generalni direktor, kao i glavni dioničar Australian Consolidated Press, poslao je Nixonu dopis gdje "bi Vama (Nixonu) izrazio svoju (Packerovu) osobnu podršku i podršku njegovih časopisa i njegove televizijske mreže." Godine 1989., Kerry Packer preuzeo je najveću australsku inženjersku grupu, Australian National Industries, i udružio se sa Sir James Goldsmithom i Lord Rothschildom pri kupnji udjela u Rank Hovis McDougall, u Britaniji.

Murdochov dugogodišnji poslovni partner, Peter Abeles, bio je optužen da je suradnik Abe Saffrona, jedne od glavnih figura australskog organiziranog kriminala druge polovice 20. stoljeća, te da je bio umiješan u trgovinu drogom sa CIA kontroliranom Nugan Hand Bank. Prema Alfredu W. McCoyu, autoru knjige "Politika heroina: Suučesništvo CIA-e u trgovini drogom": Safron i vlada Novog Južnog Walesa, na čelu sa Sir Robert Askinom, redovito su zajedno večerali u baru i restoranu 'Bourbon and Beefsteak', u vlasništvu američkog iseljenika Bernie Houghtona, jednog od osnivača Nugan Hand Bank. Kontakt za banku je bio Ted Shackley iz CIA-e, koji je izravno surađivao sa Handom i Houghtonom. Godine 1979. Richard Secord, stručnjak za aferu Iran-Contra, upoznao je Houghtona sa Shackleyjevim suradnikom, Thomas G. Clinesom, što je dovelo do dogovora (uz Shackleyjevu podršku) o prodaji filipinskih džipova Egiptu. Ubrzo nakon Nuganove smrti, u siječnju 1980. godine, Clines i Rafael Quintero pregledali su torbu sa Houghtonovim dokumentima, koje je ostavio u uredu Edwina Wilsona u Ženevi, sa ciljem da skiju Secordovo ime u istrazi. Allan Parks, bivši pukovnik zračnih snaga, dodaje kako je Houghton također bio povezan sa generalom John K. Singlaubom.

Houghton je, na neki način, bio povezan i sa John D. Walkerom, šefom postaje CIA-e u Australiji tijekom vlade Gougha Whitlama, vođe Laburističke stranke, a koji je izabran za premijera 1972. godine. Kada je Whitlamova vlada predložila niz progresivnih politika, kao npr. povlačenje australskih trupa iz Vijetnama, podršku palestinskim pravima, zatvaranje Pine Gapa - Shackley je utvrdio da Whitlam predstavlja sigurnosni rizik. U listopadu 1974. godine, Ray Cline, zamjenik ravnatelja obavještajne službe, počeo je provoditi plan ravnatelja Središnje obavještajne službe, William Colbyja, za svrgavanje Whitlama. Osnovan je tajni fond za propuštanje sredstava putem Nugan Hand Bank tako da bi se sredstva proslijedila oporbenim strankama. Osim tajnog fonda, CIA je stvorila niz krivotvorenih dokumenata koji povezuju visokopozicionirane članove Laburističke stranke sa nizom  skandala, što je javno objavilo Murdochovo medijsko carstvo. Godine 1981., ugovorni agent CIA, Joseph Flynn, priznao je kako je krivotvorio dokumente na zahtjev Michaela Handa.

Kako su se izmišljeni skandali pojačavali, proglašeno je izvanredno stanje. 11. studenog 1975. godine, na dan kada je Whitlam trebao obavijestiti parlament o tajnoj prisutnosti CIA-e u Australiji, pozvao ga je generalni guverner Australije, Sir John Kerr, kojega je CIA nazivala "našim čovjekom Kerrom". Pozivajući se na "rezervne ovlasti", Kerr je otpustio Whitlama na vrhuncu australske ustavne krize. Whitlam i danas ostaje jedini australski premijer kojemu je mandat ukinut na taj način.