Kineska kapitalistička partija

Vatikanska suvenirnica kupuje svoje krunice i molitvene tepihe iz Kine. Raspela također, i svijeće za tjednu misu. I iPhonee.

Jer, čak i Papa kupuje iz Kine. Bože blagoslovio kapitalizam.

Kineska komunistička partija izgradila je kapitalističku zemlju namjerno, metodično i mukotrpno, tijekom posljednjih 50 godina, dok se i dalje nazivala komunističkom. Rezultat je jedna od najvećih semantičkih prijevara u modernoj političkoj povijesti, kao i najposljedičnija, jer cijelo zapadno uokviravanje "novog hladnog rata" ovisi o prihvaćanju ove prevare zdravo za gotovo.

Ako je Kina komunistička, onda je sukob između Pekinga i Washingtona ideološki: kapitalizam protiv svog starog neprijatelja, sloboda protiv autoritarizma, ljudska prava protiv ugnjetavanja. Ako je Kina kapitalistička, što jest prema svakoj poštenoj procjeni, onda je sukob nešto drugo. Sukob između konkurentskih modela kapitalizma, između frakcija vladajuće klase, natjecanje za stjecanje više tržišta, jeftinijeg rada, financijske infrastrukture i podataka. Prestanimo se pretvarati.

1. Započnimo sa brojkama.

Na temelju podataka iz 2026. godine, prema Hurunovoj globalnoj listi bogatih - Kina ima 1110 milijardera. Sjedinjene Američke Države trenutno imaju 1000 milijardera. Dakle, Kina je nadmašila Sjedinjene Američke Države i postala zemlja sa najviše milijardera na svijetu. Ovaj porast se uvelike pripisuje rastu proizvodnje, poluvodiča, zdravstva i umjetne inteligencije.

Što bi Marx rekao gledajući modernu Kinu?

Plaćeni rad postoji. Prema Marxu: kapitalizam ovisi o iskorištavanju radnika, korištenjem viška vrijednosti njihovog rada za akumulaciju kapitala. Uspon Kine se, u osnovi, temelji na masovnoj jeftinoj radnoj snazi ​​kojom upravlja država.

Kapital se u Kini privatno akumulira. 65% BDP-a dolazi od privatnih poduzeća. Privatni kapital posluje u tržišnoj konkurenciji, akumulira profit i iskorištava plaćeni rad. Ovo su ključne značajke koje je Marx povezivao sa kapitalizmom. KPK je legalno priznala prava privatnog vlasništva, uključujući i vlasništvo nad proizvodnom imovinom. Komunizam, prema Marxovom mišljenju, zahtijeva ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, besklasne društvene odnose, i odumiranje države. Ništa od navedenog se ne odnosi se na Kinu. Država neće odumrijeti u skorije vrijeme. Zapravo, država se u Kini proširila i u punom je cvatu. U Kini postoji značajna klasa bogatih (1%), stvorena je i snažna srednja klasa (24%), dok je radnička klasa preostalih 75% stanovništva. Društvena stratifikacija jako podsjeća na zapadno kapitalističko društvo.

Sredstva za proizvodnju djelomično su u privatnom vlasništvu; izvlači se višak vrijednosti; vidljiva je klasna diferencijacija; kinesko stanovništvo je drugi najveći vlasnik stambenih nekretnina na svijetu. Stopa vlasništva nad nekretninama u Kini iznosi 96% (podaci iz 2022. godine), što je stavlja na drugo mjesto nakon Kazahstana.

2. Kako je Kineska komunistička partija izgradila kapitalističku zemlju?

Morala bi se prepisati povijest Kine zadnjih 47 godina, od početka ere "Reformi i otvaranja", ako je Kina komunistička zemlja.  Treba izbrisati povijesni zapis o metodičnoj i namjernoj izgradnji (od strane same Komunističke partije) svake institucionalne značajke kapitalističkog gospodarstva: privatno vlasništvo, tržište rada sa nadnicama, izravna strana ulaganja, burze, klasa milijardera, kao i puna integracija u globalne tokove kapitala.

Zapravo su postojala četiri ključna trenutka koja su to omogućila:

1978. godine - Deng otvara vrata. Prosinac 1978. godine, Treći plenum 11. Centralnog komiteta, formalno napušta klasnu borbu kao organizacijski princip kineskog društva i zamjenjuje ga ekonomskom izgradnjom. Deng Xiaoping i njegova "Reforma i otvaranje" ponovno uvodi tržišne mehanizme, dekolektivizira poljoprivredu, te u roku od dvije godine uspostavlja Posebne ekonomske zone da bi privukli strani kapital. Dengove reforme bi desetljeće ranije bile hereza. U intervjuu za "60 minuta" (1986.), Deng je branio težnju za bogatstvom u socijalizmu, navodeći: "Obogatiti se nije grijeh... Glavni zadatak u socijalističkoj fazi je razviti proizvodne snage... i stvoriti materijalne uvjete za dolazak komunističkog društva." Dengovo inzistiranje na tome da je materijalno obilje nužno za napredak komunističkog društva nije se temeljilo na tome da socijalizam postane skela za komunističko društvo. Temeljilo se na tome da kapitalizam postane skela za jednopartijsku državu.

2001. godine - Kapitalisti se pridružuju KPK. Dva događaja u jednoj godini su zapečatila integraciju Kine u globalni kapitalizam. U srpnju 2001. godine, doktrina Jiang Zemina, "Tri predstavnika", formalno je pozvala privatne poduzetnike (jednostavnije rečeno: kapitaliste) neka se pridruže Komunističkoj partiji. To je bio kamen temeljac Jiang Zeminovih napora modernizacije Partije, gdje je pretvorio iz "revolucionarne stranke" u "vladajuću stranku", koja je sada sposobna upravljati tržišnim gospodarstvom.

Pet mjeseci kasnije, Kina se pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Stranka koja je osnovana radi svrgavanja buržoazije sada se bez otpora pridružila neprijatelju; zemlja koja je provela pola stoljeća izvan globalnog trgovinskog sustava sada je potpisala njegova pravila. Jack Ma i prva generacija "crvenih kapitalista" izronili su na površinu tog trenutka, prodajući tostere sa socijalističkim karakteristikama.

2002. do 2012. godine: Hu-Wen procvat. Pod Hu Jintaom i Wen Jiabaom, Kina je postala radionica svijeta. BDP je rastao otprilike 10% godišnje, tijekom ovog desetljeća. Proizvodni obim je nadmašio Sjedinjene Države. Privatni sektor je dosegao 65% BDP-a. Pojavilo se tržište nekretnina, i zatim je ovo tržište bukvalno eksplodiralo. Burze u Šangaju i Shenzhenu su narasle. Država i dalje kontrolira glavne stupove gospodarstva: bankarstvo, telekomunikacije, energetiku. No, svakodnevni život prosječnog kineskog građanina postao je nepogrešivo kapitalistički: plaćeni rad, potrošački krediti, špekulacije nekretninama, potrošnja robnih marki i rastuća nejednakost u raspodjeli bogatstva. Ginijev koeficijent (mjeri nejednakost bogatstva) popeo se na preko 0,49. Kineska nejednakost u raspodjeli bogatstva je dramatično narasla sa Ginijevog koeficijenta od 0.30 (1980.), na iznad 0.50 (2000-ih). Ova je nejednakost potaknuta ruralno-urbanim podjelama i regionalnim razlikama. Čak je i ova brojka usporediva sa SAD-om, jer obje zemlje imaju Ginijeve koeficijente iznad praga od 0.4 - što ukazuje na visoku nejednakost u raspodjeli bogatstva.

2013. godina do danas: Xi konsolidira. Xi Jinpinga na Zapadu često uspoređuju sa Maom (navodni povratak tvrdokornom komunizmu). No, ono što je Xi konsolidirao nije povratak komunizmu, nego je to autoritet stranke-države nad kapitalom, a to nije baš komunizam. Tehnološki milijarderi, koji su postali previše autonomni (Jack Ma, inicijalna javna ponuda Ant Grupe), su u to vrijeme disciplinirani, ali ne i eksproprirani. Npr. inicijalna javna ponuda Ant Grupe, Maove fintech podružnice, vrijedna 37 milijardi dolara, naglo je obustavljena nekoliko dana nakon njegovog govora iz 2020. godine, gdje je kritizirao propise KPK o kapitalu, tvrdeći da kineske banke posluju sa mentalitetom "zalagaonice". Alibaba je 2021. godine kažnjena sa 2.8 milijardi dolara zbog kršenja antimonopolskih zakona.

Državna poduzeća ojačana su kao instrumenti industrijske politike, a ne kao zamjena za privatni sektor. Hurunova lista iz 2026. godine pokazuje 1110 kineskih milijardera - povećanje od 287 u jednoj godini. Novo je bogatstvo koncentrirano u poluvodičima, umjetnoj inteligenciji, baterijama za električna vozila i farmaceutskim proizvodima - kao strateškim sektorima kojima je Peking eksplicitno dao prioritet. Xi nije preokrenuo kapitalizam u Kini. Samo ga je podredio partijskoj državi.

3. Kapitalizam kineskog predznaka 

Tvrditi da je Kina komunistička zemlja koja slijedi marksizam, lenjinizam, socijalizam ili bilo koju drugu varijaciju na tu temu - nije samo grubo kršenje jezika, nego je i izdaja Karla Marxa. "Socijalizam sa kineskim karakteristikama" je eufemizam za kapitalizam.  Kina trenutno trguje sa preko 200 nacija i teritorija - jasno se može reći da cijeli planet kupuje kinesku robu.

Pod kapitalističkim ekonomskim upravljanjem KPK, i njenog izvršnog direktora Xi Jinpinga - postoji izražen i namjeran napor tzv. "siniziranja marksizma" i njegove integracije sa tradicionalnom kineskom kulturom. Konfucije i tradicionalna kultura: Xi Jinping snažno promiče "kulturno povjerenje", često citira Konfucija i druge klasične kineske mislioce.

Nedavno je snimljena TV serija, emitirana na satelitskoj televiziji Hunan, "Kad se Marx susreo sa Konfucijem", namijenjena popularizaciji ideološkog koncepta Xi Jinpinga, koje je poznato kao "Druga kombinacija" i gdje nastoji spojiti marksističku teoriju sa tradicionalnom kineskom kulturom. Serija je temeljena na kratkoj priči Guo Morua iz 1925. godine, i prikazuje digitalne avatare Karla Marxa i Konfucija koji sudjeluju u sesijama pitanja i odgovora sa studentima, isprepleteno tradicionalnim nastupima i modernom rap glazbom. Na kineskim društvenim mrežama, kao i platformama inozemne dijaspore, gledatelji su seriju opisali kao bizarnu, neugodnu i ideološki nekoherentnu. Tvrdokorne maoističke web stranice, poput Wuyouzhixianga i Red Songs Associationa, kritizirale su seriju zbog odstupanja od marksističke ortodoksije, kao i rehabilitacije Konfucija (Mao ga je osudio). U međuvremenu, glavne konfucijanske web stranice, poput Kineske konfucijanske akademije, uglavnom su ignorirale seriju, sugerirajući time nelagodu zbog politiziranog prikaza konfucijanizma.

Slon u sobi, kojeg Xi Jinping ne može i/ili ne želi priznati, je kapitalizam. Da bi Kina bila relevantna, Kina treba snimiti TV seriju o razgovoru između Karla Marxa, Konfucija i Adama Smitha, gdje svi sjede, opijaju se, raspravljaju o Kineskoj kapitalističkoj partiji i njenoj masovnoj ekonomskoj integraciji u globalno kapitalističko tržište. Karl Marx i Adam Smith bi se vjerojatno potukli, a Konfucije bi to morao prekinuti: "Hej ljudi, zar se ne možemo svi pokušati složiti?" 

Kina je državna mega tvornica u kojoj rade nadničarski robovi, srednji menadžeri i poduzetnička klasa (koja trenutno broji 1110 milijardera) kojima je dopušteno ubirati plodove kapitalizma. Za to vrijeme, ipak država upravlja mega tvornicom.

4. Komunizam je mrtav

Xi Jinping identificira marksizam-lenjinizam kao temeljni ideološki okvir Kineske komunističke partije (KPK), tvrdeći da je ona "politička duša" i "duhovni stup" komunista. Xi dosljedno naglašava potrebu prilagodbe marksizma kineskom kontekstu i potrebama vremena, tvrdeći kako je njegova znanstvena istina spasila Kinu od nacionalnog poniženja i omogućila joj uspon do globalne supersile. To je apsurdno, jer je kapitalizam spasio Kinu od nacionalnog poniženja i omogućio postati globalna sila. 

Alternativno, komunizam je mrtav (ili jedva diše). Prije pada Berlinskog zida je bilo preko 40 zemalja koje su bile otvoreno komunističke. Pad Berlinskog zida, 09. studenog 1989. godine, označio je simboličan kraj komunističke vladavine u Istočnoj Europi i pritom izazvao brzi kolaps marksističko-lenjinističkih vlada diljem regije. Komunizam se srušio 1989. godine. To se u Kini nije dogodilo, jer ono što je preživjelo u Kini nikada nije bio komunizam. Kineski pokušaj vraćanja mrtvog konja komunizma u život, tvrdnjama kako je marksizam temeljna ideologija Kine je apsurdan, licemjeran, ili jednostavno kratkovidan.

Drugi komentatori i politolozi sa Zapada, poput Francisa Fukuyame, slavno su tvrdili da je neoliberalni demokratski model jedini preostali model i da smo sada na kraju povijesti, jer je kapitalizam najbolji model za svijet. Ako je to istina, onda se KPK sa ovim tvrdnjama slaže svim srcem. 

5. Ulaze tosteri

Kada su ljudski lovci-sakupljači, prije 12000 godina, odustali od nomadskog načina života i usvojili primarno poljoprivredu i stočarstvo - razvila se potreba za pravednom razmjenom dobara. Pojavilo se privatno vlasništvo, podjela rada i potreba za javnim tržištem. Kapitalizam je kupnja i prodaja robe i usluga korištenjem medija razmjene - novca. Razmjena je univerzalna, kapitalizam je povijesno specifičan institucionalni oblik organiziranja razmjene.

Ideološki modeli organiziranja ljudskog društva se temelje na idealima, a ne na idejama. Idealima, poput slobode, mira, ljubavi, tolerancije, pravde i sklada. Kapitalizam ne uključuje, ali niti isključuje, nijedan od ovih ideala.

Ne možemo temeljiti ljudsko društvo na razmjeni roba i usluga. Možemo temeljiti ljudsko društvo samo na neuhvatljivim, subjektivnim, relativnim i prolaznim pojmovima. Vrijednostima. Značenjima. Porijeklima. Svrhama.

Kupnja nove toster pećnice na Alibabi ili Amazonu nema nikakvog značenja, osim ako joj ne date nekakvo značenje. Nije važno je li vaša toster pećnica komunistička ili kapitalistička, sve dok dobro peče tost. Kakve veze ima je li država komunistička ili kapitalistička ako su rezultati isti, gdje vlada i milijarderi zajedno u sobi, iskorištavaju i kontroliraju ostatak stanovništva. Prava borba nikada i nije bila kapitalizam protiv komunizma; uvijek je to neki oblik kapitalizma protiv drugog kapitalizma. 

Trumpova jurnjava u Peking

Suočeni sa sistemskim globalnim šokom opskrbe koju su sami izazvali, tri od četiri frakcije formiraju privremeni kartel (primirje) da bi pregovarali o uvjetima sa četvrtom frakcijom: državnim kapitalistima u Pekingu.

Ovako izgleda građanski rat u pokretu. TCC je međusobno povezana mreža igrača. Iako imaju geografske centre - Davos u Švicarskoj, Washington kao carski glavni grad, Silicijska dolina u Kaliforniji, Peking u Kini - ipak oni djeluju preko istih međunarodnih lanaca opskrbe i financijske infrastrukture. Trebaju jedni druge, sviđalo se to nama ili ne.

Popis američke delegacije koja je putovala u Peking (predsjedničkim AirForce One), jasnije ocrtava situaciju: 

  - Financijere Davosa su predstavljali: Larry Fink iz BlackRocka, Stephen Schwarzman iz Blackstonea, David Solomon iz Goldman Sachsa, Jane Fraser iz Citija, Dina Powell McCormick iz Mete. Sve su ovo globalni financijski operateri koji će biti potrebni za sklapanje bilo kakvih pregovora između SAD-a i Kine.

  - Imperijalistička industrijska baza je poslala svoje glavne izvođače radova: Kelly Ortberg iz Boeinga i Larry Culp iz GE Aerospacea, jer uokolo kruže glasine da će Kina naručiti 500 aviona od Boeinga, što je potez za Trumpa koji spašava obraz, ali i spašavanje posrnulog Boeinga zbog bankrota. Na kraju je navodno naručeno 200 Boeinga. 

  - Tvrtke iz Silicijske doline, koje su direktno izložene i zastupljene u Kini, poslale su svoje izvršne direktore: Tim Cook iz Applea, Cristiano Amon iz Qualcomma, Sanjay Mehrotra iz Microna, izvršni direktor Cisca, Chuck Robbins. Redom, sloj poluvodiča, umrežavanja i hardvera, čija je egzistencijalna ovisnost o kineskoj proizvodnji veliki politički spor u Washingtonu. Zajedno, ove četiri tvrtke su generirale prihode od oko 522 milijarde dolara u 2025. godini. Oko 25-27% toga (oko 130-140 milijardi dolara) njima dolazi od prodaje u Kini, ili od licencnih ugovora koji ovise o kineskim proizvođačima originalne opreme.

A tu je bio i Elon Musk kao superdiplomat. Musk je djelovao kao da je glavna osoba na ovom putovanju, jer je njegovo carstvo strukturno povezano sa tri od četiri frakcije, što ga čini savršenim kandidatom za upravljanje krizom. On se ne uklapa u potpunosti niti u jednu frakciju, jer njegov kapital i ugovori eksplicitno ovise o opstanku i suradnji tri od četiri frakcije. Musk je dužan Silicijskoj dolini, jer ga je stvorila PayPal mafija, dok ga je mreža Thiel-Andreessen-Sacks financirala. Njegovi ključni projekti ovise o umjetnoj inteligenciji, autonomnoj robotici i dominaciji u zrakoplovstvu; tehnološkoj agendi oko koje se organizirala frakcija Silicijske doline.

Njegovo preusmjeravanje prema imperijalnom nacionalizmu je testirano i potvrđeno sukobom sa Trumpom u svibnju 2025. godine, ali i očitim pomirenjem koje je u tijeku. Činjenica što se Musk nalazi u Air Force One u svibnju 2026. godine, manje od godinu dana nakon što je prijetio financiranjem suparničke političke "Američke stranke", dokazuje da se radilo o sukobu dvije osobnosti. Musku treba domaća deregulacijska moć i obrambeni ugovori imperijalističke nacionalističke frakcije - kompleks SpaceX-NASA-Pentagon-Space Force, regulatorno okruženje Tesle, FCC-ove dodjele spektra na kojima Starlink radi - kako bi zaštitio svoje operacije. Njegova međuovisnost sa državno-kapitalističkim sustavom nije predmet pregovora. Teslina šangajska gigatvornica je najveća izravna izloženost američkog kapitala Kini. Muskovi odnosi sa elitom KPK su opsežno dokumentirani, uključujući izravne sastanke sa premijerom Li Qiangom; također su operativni i nisu apstraktni. Musk si nikako ne može priuštiti rat protiv Pekinga. Putuje sa Trumpom da bi iskoristio svoj pristup kineskom politbirou. To ga trenutno čini korisnim Trumpu. On je jedini američki kapitalist čije se linije protežu u sve tri zapadne frakcijske mreže, ali i u Peking. On je hodajući stroj za sukob interesa. Hitni summit o smanjenju rizika je potreba da bi svi njegovi mehanizmi i dalje radili istovremeno.

Iranski rat kao globalni destabilizator

Zašto tri zapadne frakcije lete prema Pekingu, a ne obrnuto? Moramo pogledati rat koji ih je podigao u zrak. Trenutni iranski rat, koji je započeo zajedničkim američko-izraelskim zračnim napadima na iransku nuklearnu infrastrukturu 28. veljače 2026. godine, kao i naknadnim odmazdama i protuodmazdama - temeljno je razbio globalne mreže opskrbe. Prekid pregovora o prekidu vatre, kada je Trump kritizirao iranske uvjete kao "potpuno neprihvatljive" - gurnuo je Brent sirovu naftu u područje koje je posljednjih deset tjedana nasilno osciliralo između 100 i 150 dolara po barelu.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca učinkovito je ugušilo otprilike 20% globalnih zaliha nafte, i otprilike isto toliko ukapljenog prirodnog plina. Međunarodna agencija za energiju nazvala je to najvećim poremećajem u opskrbi u povijesti globalnog tržišta nafte, još i većim od arapskog embarga (1973.), većim od iranske revolucije (1979.), i većim od Zaljevskog rata (1990.). Izvršni direktor IEA, Fatih Birol, naziva to najvećom prijetnjom globalnoj energetskoj sigurnosti u povijesti. Premije pomorskog osiguranja u Zaljevu narasle su za čak 1000%. 1500 trgovačkih brodova ostaje zarobljeno u Perzijskom zaljevu.

Iranski rat radi pritisak na globalni financijski sustav, pritom oduzima od tri zapadnocentrične frakcije njihov utjecaj i prisiljava  ih da se okupe oko Pekinga. Budući Kina drži ekonomsku liniju za Iran, jer kupuje većinu iranske izvezene nafte putem svojih "čajnika" neovisnih rafinerija - Peking je jedini geopolitički posrednik koji je sposoban jamčiti globalni ekonomski opstanak.

Imperijalistički nacionalisti započeli su ovaj rat. Šok prestanka opskrbe koji je izazvao sada ih prisiljava, zajedno sa frakcijom iz Davosa (18 mjeseci ih ignorirali) i frakcijom iz Silicijske doline (naizmjenično jedni druge osvajali i maltretirali) - odletjeti za Peking istim avionom, i zatraže olakšanje od Xi Jinpinga. Kina drži odlučujuće karte u ovom krugu.

Što svaka od ove tri frakcije želi od Xija?

"Smanjenje rizika" je kodna riječ za intervenciju u obiteljsku svađu. Kina i SAD ne mogu se "razdvojiti", niti Silicijska dolina ili Davos. Oni su u četverostranom trajnom lošem braku. "Smanjenje rizika" je riječ koja znači četiri različite stvari za četiri različite frakcije. Ovo je temeljni podtekst cijelog summita.

Za financijere iz Davosa je smanjenje rizika nužna operativna prilagodba. Fink i Schwarzman žele sačuvati pristup Zapada ogromnom kineskom potrošačkom tržištu i financijskom sustavu, te istovremeno izolirati institucionalnu imovinu od nepredvidivih političkih sankcija ili vojnih eskalacija. Slom globalne arhitekture pomorskog osiguranja je neposredna prijetnja. Blokada Hormuškog tjesnaca osiguranjem je daleko gora mjera od stvarne fizičke blokade. Za vođe frakcije Davosa (npr. Larry  Finka) je ovo scenarij iz noćne more. Cijeli njihov svjetonazor, koji jest izgrađen na globaliziranim financijama, lancima opskrbe i slobodnim tržištima, demontira se u stvarnom vremenu, jer su pomorski osiguravatelji otkazali 90% polica osiguranja brodova u zoni Zaljevskog rata. Davos se oslanja na predvidljivu i nesmetanu globaliziranu trgovinu, kao i nesmetani novčani tok, dok zatvaranje Hormuza preusmjerava globalne rute roba, te prijeti strukturnom nestašicom hrane i energije u europskim i azijskim državama klijentima Davosa. Fink i Schwarzman putuju da bi Kini ponudili neke zapadnjačke institucionalne kapitalne ustupke, npr. moguće ublažavanje specifičnih tehnoloških sankcija ili sporazuma o financijskoj integraciji, u zamjenu za to da će Peking iskoristiti svoju diplomatsku težinu za stabilizaciju bliskoistočnih brodskih putova.

Za imperijalne nacionaliste je smanjenje rizika ekonomska strategija kao oružje, osmišljena izgladniti državno-kapitalistički kineski blok (još uvijek ključnog zapadnog kapitala i tehnologije), kao i prisiliti povratak korporativne proizvodnje natrag na Zapad. Ali, iranski rat je Trumpu oduzeo dosadašnji utjecaj. Visoke cijene nafte će dodatno uništiti američko gospodarstvo, uoči srednjoročnih izbora. Budući je Iran zaobišao američke sekundarne sankcije putem kineskih neovisnih rafinerija, Trumpu nedostaju ekonomski instrumenti kojima bi mogao izgladniti Teheran, kako bi ga doveo u pokornost. Mora zatražiti od Xi Jinpinga neka smanji kinesku kupovinu iranske nafte, istovremeno je Kina najveća muzara za financiranje iranskog rata. To je zamolba, a ne zahtjev. Ne treba propustiti činjenicu kako Trump i njegova pratnja lete u Peking da bi se dodvorili Jinpingu, a ne obrnuto. Trump će također tražiti od Pekinga neka prisili Iran da zaustave svoj nuklearni program.

Za izvršne direktore Silicijske doline, smanjenje rizika znači zaštitu, a ne odlazak. Cook seli dio montaže iPhonea u Indiju. Amon diverzificira Qualcommove kupce čipova izvan kineskih proizvođača telefona. Cilj nije izaći iz Kine; cilj je imati neku rezervu ako se stvari pokvare. Oni su na AirForce One iz dva razloga. Prvo: trebaju Peking zato da bi njihove postojeće kineske operacije i dalje nesmetano funkcionirale, jer ništa što grade u Indiji ili Vijetnamu još ne može zamijeniti Kinu. Drugo: trebaju zaštitu za vlastitu stranu. Trumpova frakcija prijeti sekundarnim sankcijama kineskim tvrtkama koje su optužene za pomaganje iranskom raketnom programu; istim sankcijama koje bi mogle pomesti kineske dobavljače Applea i Qualcomma kao kolateralnu štetu. Izvršnim direktorima je potrebno neka obje vlade ostave međusobne lance opskrbe na miru, dok se rat odvija.

Za državne kapitaliste u Pekingu, smanjenje rizika je nešto sasvim drugo. Xi Jinping već više od desetljeća radi na vlastitoj verziji "Made in China", domaćoj samodostatnosti u proizvodnji hrane, energije i poluvodiča - izgrađeno posebno zato da bi se Kina izolirala od zapadnog financijskog oružja, koje je sada usmjereno na Teheran. Iz perspektive Pekinga: zapadno smanjenje rizika nije za njih prijetnja; to je priznanje da poredak predvođen SAD-om više ne može nametati svoje zahtjeve kineskom kapitalu. Iranski rat je ubrzao, a ne preokrenuo, ovu dinamiku. Dolazak zapadnih kapitalista u Peking kako bi pregovarali o uvjetima, pred Xijevu fotelju, dokaz je kako njegova strategija smanjenja rizika ipak djeluje.

Veliki dogovor o kupnji Boeinga. Potencijalna narudžba Boeinga, o kojoj se mnogo izvještava, iznose navodnih 500 zrakoplova, prvenstveno 737 MAX mlažnjaka, što bi bio najveći pojedinačni ugovor u zrakoplovstvu u povijesti. Ovo ima dvostruku svrhu.  Funkcionira kao korporativna misija spašavanja ugroženog američkog industrijskog diva, ali i kao visokorizični geopolitički žeton. Također se smatra dobitnom kombinacijom i za SAD i za Kinu, jer smanjuje trgovinsku neravnotežu i ublažava sankcije. Ali, velika mrkva na štapu je navodno ugovor od 1 bilijun dolara koji će Kini omogućiti izgradnju tvornica na američkom tlu.

Toliko o Americi na prvom mjestu.

Narudžba ove veličine znači da će Fink i Schwarzman biti potrebni za financiranje isporuka tijekom sljedećeg desetljeća. Za Davos: stabilizacija Boeinga štiti duboke institucionalne portfelje koji su vezani za zapadnu proizvodnju. Za imperijalne nacionaliste: vraća proizvodna radna mjesta u države zahrđalog pojasa o kojima ovisi Trumpova administracija, uz dodatno upozorenje da će radnike zapošljavati kineske tvrtke.

Za sam Boeing, to je preživljavanje. Predati Boeingu narudžbu za 500 zrakoplova također je šahovski potez niskog rizika, ali nosi visoku nagradu za Xi Jinpinga. Budući narudžbe zrakoplova tek kroz niz godina prelaze u isporuke, Peking zadržava stalnu prednost. Ako Trump bude preagresivan u pogledu sekundarnih sankcija povezanih sa iranskim ratom ili pooštri kontrolu izvoza poluvodiča - Peking jednostavno može zaustaviti ili zamrznuti buduće termine isporuke. Narudžba nije transakcija. Jednostavno je Trump Pekingu dao taoca. Peking koristi obećanje ove ogromne narudžbe da bi prisilio na produljenje trgovinskog primirja, ali i značajno ukidanje postojećih američkih ograničenja na izvoz napredne opreme za poluvodiče i čipove. Boeingovi zrakoplovi su vidljiva strana dogovora. Koncesije za poluvodiče su ono što Xi zapravo kupuje.

Inicijativa Pojas i put (BRI) zatvara puni krug

Dublji značaj ovog putovanja je za Peking ono što sve okreće naglavačke. Tijekom 20 godina je BRI trebala biti način na koji bi kineski kapital došao do svijeta. Zapadni analitičari su je uokvirili kao pekinški pokušaj globalnog utjecaja, strategiju dužničke zamke, poticaj meke moći. Frakcija carskih nacionalista je posebno izgradila svoju politiku prema Kini na pretpostavci da je BRI  ofenzivni projekt koji treba obuzdati, te da sekundarne sankcije i kontrola izvoza mogu disciplinirati kineski kapital kako bi prihvatili zapadne uvjete.

Ono što ova delegacija pokazuje je nešto potpuno obrnuto. Zapadni kapitalisti dolaze u Peking tražiti dopuštenje za nastavak poslovanja. Carski nacionalisti pokušali su naoružati dolarski sustav, globalne platne tračnice i kontrolirati izvoz svojih čipova kako bi razbili utjecaj Pekinga. Iranski rat je, u stvarnom vremenu, pokazao da to nije moguće postići. Peking može poremetiti zapadnu energetsku sigurnost jednostavnim nastavkom kupnje iranske nafte putem kineskih rafinerija, i ne postoji nijedan zapadni instrument koji ih može zaustaviti, bez da prvo sruše globalno gospodarstvo.

Delegacija za smanjenje rizika leti u Peking kako bi ih zamolili neka smanje rizik od kineskih odluka koje su ih slomile. Peking nije slučajno upao u ovu poziciju. 20 godina je izgrađuje kroz energetske koridore Pojasa i puta, infrastrukturu za obračun nafte u renminbiju, širenje BRICS-a, približavanje Saudijske Arabije i Irana kojima je Peking posredovao u ožujku 2023. godine, uz namjernu izgradnju kineskih rafinerijskih kapaciteta izvan financijskog dosega SAD-a. Iranski rat nije uzrokovao utjecaj Pekinga. Iranski rat je trenutak kada je akumulirani utjecaj Pekinga postao vidljiv frakcijama protiv kojih je korišten. Ovo je pravi trenutak uspjeha kineskih državnih kapitalista. Zaslužili su ga strpljivom izgradnjom alternativne geoekonomske arhitekture. Zapadni kapitalisti, bez obzira na unutarnje frakcije, sada pregovara unutar kineske arhitekture, a ne protiv nje.

Što američka Delegacija za smanjenje rizika zapravo želi? Ovdje se vodi rat, ali ne u rovovima, nego kroz nevoljna i nužna savezništva, dogovorena kao odgovor na krize koje su same frakcije uzrokovale. Iranski rat je projekt imperijalističkih nacionalista, proveden uz neokonzervativnu podršku i izraelsko partnerstvo, zbog prigovora na Davos i tjeskobe Silicijske doline. Šok opskrbe koji je proizveo, sada je prisilio tri od četiri frakcije odletjeti u Peking istim predsjedničkim avionom, kako bi zamolili Xi Jinpinga za pomoć. Dakle, frakcija koja je započela rat sada traži od frakcije koju je trebala oslabiti da sanira posljedice.

To je stvarna struktura kapitalističkog rata. Frakcije, koje se ne mogu međusobno poraziti, ne mogu se međusobno izvući iz dogovora, niti se mogu prestati boriti, osim u momentu krize kada ih vanjski šok prisili podijeliti bračni krevet u kabini. Zajednička kabina je stvarna. Zajedničko odredište je stvarno. Ali, onda kada kotači zrakoplova dotaknu Peking, primirje se rastvara u četiri različita razgovora o tome što znači "smanjenje rizika". Pažljivo pratite. Ishod summita neće biti jedinstveni zapadni stav. Biti će to četiri bilateralna sporazuma: financiranje Davosa sa pekinškim regulatorima, Silicijska dolina sa pekinškim ministarstvom trgovine, Boeing sa pekinškim kupcima zrakoplovstva, Trump sa samim Xijem - umotani u jednu priliku za fotografiranje. Fotografija će prikazivati ​​Trumpa u MAGA kapi. Ali, podtekst će govoriti o četiri frakcije, četiri pogodbe, sve "Made in China". Ovaj summit je ujedno i trenutak kada zapadni kapital javno priznaje da nova globalna karta ima četiri glavna grada; i svaki od ova četiri glavna grada kontrolira različitu usku točku globalnog sustava. Peking kontrolira protok iranske nafte, rijetke zemlje i preradu kritičnih minerala, bazu za montažu proizvodnje, alternativne platne tračnice za dolar, uz diplomatske odnose sa globalnim Jugom. Washington kontrolira dolar, mornaricu, intelektualno vlasništvo nad dizajnom čipova, tržišta rezervne imovine i sustav saveza. Davos kontrolira institucionalni kapital, regulatornu arhitekturu, aparat za financiranje klime i multilateralni ostatak. Silicijska dolina kontrolira platforme, umjetnu inteligenciju, satelitske komunikacije i proizvodnju alata sljedeće generacije koje će svi ostali morati koristiti.

Ovaj aranžman nije postojao prije pet godina

Godine 2019. svjetski poredak je činio Davos plus tri izazivača koji su se tek pojavili na kraju ulice, i tada još uvijek nominalno ujedinjeni oko agende Velikog reseta. Pandemija je trebala učvrstiti hegemoniju Davosa. Klaus Schwab je praktički slinio od prilike koju je vidio kao mogućnost da preoblikuje svijet na svoju sliku. Izjavio je da COVID-19 predstavlja "rijedak, ali uzak prozor prilike za promišljanje, ponovno osmišljavanje i resetiranje našeg svijeta". 

Projekt Velikog reseta je propao baš tada. Populizam je eksplodirao pod pritiskom međunarodnih zdravstvenih mandata, koji su uništili radničku klasu. Amazon i Walmart ostali su otvoreni, dok su mama i tata morali zatvoriti restoran. Najveći transfer bogatstva u modernoj povijesti istjerao je radničku klasu na ulice; prijetili su pobunom, ojačala je MAGA, i zatim su izabrali Trumpa za svog političkog spasitelja. Razdoblje od 2020. do 2022. godine je bilo razdoblje kada su carski nacionalisti otkrili da imaju vlastitu političku bazu, koja je bila jako ljuta, glasna i motivirana. Tehno-suvereni otkrili su da imaju vlastitu ideologiju. Državni kapitalisti su preživjeli sankcije. Svaka se frakcija pozicionirala protiv Davosa koji je pokušao učvrstiti svoju bazu moći.

Elon Musk je tvitao da je odbio poziv u Davos, "ne zato što sam mislio da su uključeni u đavolske spletke, već zato što je zvučalo dosadno, lol." Trump je odbacio elitnu publiku WEF-a, nazivajući ih ljudima koji nas "zajebavaju već 30 godina". Jinping je, u svom obraćanju Davosu, 2017. godine, rekao: "Trebali bi ostati predani međunarodnom pravu i međunarodnim pravilima, umjesto da tražimo vlastitu nadmoć." Kvadripolarni poredak su četiri slomljena dijela davoskog projekta koji se raspao.

To objašnjava zašto se "kvadripolarni" poredak čini novim, zato što zapravo jest nov. Star je otprilike pet godina. Većina ljudi nije svjesna da se uopće dogodilo. Sam Davos je, međutim, bolno svjestan toga. Zato je Mark Carney i dobio ovacije na Svjetskom ekonomskom forumu, u siječnju 2026. godine. Rekao je naglas ono što svi misle: "Poredak temeljen na pravilima blijedi... Usred smo raspada, a ne tranzicije... Znamo da se stari poredak ne vraća. Ne bi ga trebali oplakati. Nostalgija nije strategija, ali vjerujemo da iz raspada možemo izgraditi nešto veće, bolje, jače, pravednije." 

Iranski rat je događaj koji je narušio prethodnu ravnotežu moći. Prije Irana, četiri frakcije su se polako kretale prema ostvarenju svog cilja. Nakon Irana, savezi su se otkrili u cijelosti: frakcija iz Davosa odlučno se povukla u koaliciju srednjih sila; imperijalni nacionalisti su se obvezali na bilateralne dogovore i napustili ono što je ostalo od multilateralnog pretvaranja; tehno-suverena Silicijska dolina otkrila je da njihovi lanci opskrbe prolaze kroz Hormuz; državni kapitalisti su shvatili kako su sada neophodni za rješavanje krize koju su stvorili njihovi suparnici. Iranski rat je trenutak kada se 'kvadripolarni poredak' učvrstio. To je trenutak kada je pozicija svake frakcije postala strukturno fiksirana, jer su snage i međuovisnosti svake od njih razotkrivene.

U Pekingu se ništa bitno nije dogodilo. Oni su se samo složili da će nastaviti razgovarati, uz pokušaj izgradnje mehanizma za upravljanje budućom nemogućnošću dogovora. Okvir je nešto što najavite kada nema sporazuma. Odbor za upravljanje trgovinskim sporovima priznaje kako će se trgovinski sporovi nastaviti. Vođe su izjavile: zemlje su "partneri, ne suparnici". 

Zajednički su izjavili da Hormuški tjesnac "mora ostati otvoren da bi se osigurao globalni protok trgovine". Ali, Iran nije bio na summitu. Iran se nije složio. Ono što je najavljeno bila je izjava o sferi utjecaja, gdje se dvije supersile slažu da se rat protiv treće zemlje sada treba riješiti na način koji odgovara objema. Od frakcije kineskog državnog kapitalizma traži se neka isporuči Iran, ali iranski potpredsjednik Mohammad Reza Aref poslao je oštru poruku, izravno usmjerenu na summit: "Naše pravo na Hormuški tjesnac je utvrđeno i stvar je zatvorena." Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Guo Jiakun, potvrdio je tu poruku u ponedjeljak, rekao kako je stav Pekinga ostao "jasan i dosljedan", te prioritet treba biti sprječavanje obnove rata i daljnje eskalacije. Iranska revolucionarna garda (IRGC) izričito je izuzela kineske brodove od blokade, dopuštajući kineskom supertankeru prolaz kroz tjesnac potpuno besplatno.

U međuvremenu, tehnološka delegacija dobila je ono po što je došla. Washington je odobrio otprilike deset kineskih tvrtki da kupe drugi najmoćniji Nvidijin čip. Ne H200. Ne Blackwell B200. Silicijum druge klase, pažljivo kalibriran kako bi kineski sektor umjetne inteligencije nastavio funkcionirati na namjerno ograničenoj razini. Nvidia zadržava pristup tržištu. Imperijalistički nacionalisti zadržavaju režim kontrole izvoza u imenu, dok ga zapravo uništavaju. Kina dobiva tek toliko hardvera da ostane u utrci, a da ne sustigne druge. Nitko ne pobjeđuje; svi dobiju dovoljno da odu tvrdeći da su pobijedili. Huang je sesije nazvao "glatkima". Musk ih je nazvao "vrlo dobrima, vrlo produktivnima". Poveo je svog petogodišnjeg sina X Æ A-Xii na sastanak sa premijerom, Li Qiangom, jer Tehno-Suvereni ne prihvaćaju protokole sustava sa kojima pregovaraju. Musk je viđen kako snima video Dvorane naroda, još jedan čin razigrane pobune.

Boeing je dobio narudžbu za zrakoplove. Ali, samo 200 zrakoplova, a ne 500, što je uzrokovalo pad dionica Boeinga (BA) od otprilike 4% do 5% nakon objave. Cargill i poljoprivredna delegacija nisu dobili ništa. Cijene soje su pale, kada se iz Kine pojavio komentar da su kupnje kineske soje "gotove", sugerirajući da su završili kupnju dogovorenih 12 milijuna metričkih tona za ovu godinu, i da nemaju interesa kupovati više.

Financijska frakcija Davosa došla je radi otvaranja tržišta: šireg pristupa kineskim tržištima kapitala, proširenih mandata za upravljanje imovinom, prava obrade za Visu i Mastercard, dugo odgađane liberalizacije koju BlackRock i Blackstone traže već desetljeće. Zasad nisu dobili ništa.

Onda, nakon dana toplih optika i ceremonijalnih banketa, Xi je odveo Trumpa na dvosatni sastanak i upozorio ga da je Tajvan "najvažnije pitanje" i da će, ako se s njim loše postupa, dvije supersile "imati sukobe". Sve ostalo ovog tjedna je kazalište.

Kapitalistički građanski rat kojemu je izložen cijeli svijet: četiri frakcije Transnacionalne kapitalističke klase, svaka ima polugu koju druge ne mogu zaobići, svaka ne može izravno pobijediti, svaka ne može odustati. Rat ne stvara pobjednike. On stvara samite, tj. privremena primirja između frakcija koje trebaju jedna drugu, i dovoljno se mrze da se nastave boriti. Dodatno, ovaj kapitalistički rat pokazuje avione pune milijardera koji lete uokolo da bi pregovarali o boljem dijelu kolača za sebe. Holivudski  redatelj Brett Ratner snima pregovore.

Nitko od njih ne predstavlja narod. Nitko od njih ne gradi institucije koje mogu donositi pozitivne odluke o krizi troškova života, nejednakosti bogatstva, ili ratu sa Iranom. Bore se za kontrolu nad sustavom koji je izgubio sposobnost rješavanja problema,  koje je sam sustav stvorio. Ovaj rat neće završiti, jer rat nije nešto što sudionici žele okončati. To je struktura unutar koje postoje. Ne mogu je napustiti, jer tada prestaju biti ono što jesu.