Četiri frakcije Transnacionalne kapitalističke klase

Prije nego krenem detaljnije vezano uz naziv, pogledajte ovaj video (oko 15 minuta). Mnogi se pitaju kako su postali toliko bogati. Ovaj video to objašnjava. I samo su nastavili istim tempom do danas. Objedinjavanje ogromnog kapitala i državne moći, uz "vladavinu prava" (koja ima veze sa svima nama, ali ne sa njima). Ništa se u 150 godina zapravo nije promjenilo. Klasa super bogatih i dalje radi što hoće, gdje hoće, kome god hoće, i nikome za to ne odgovaraju. Organizirane pljačke i prevare provode kroz Trannacionalne institucije (WEF, UN, MMF, Govaj-onaj, društvene mreže, itd). A politika i političari su tu da bi uzimali nama i dali njima. Ništa se puno nije promijenilo.

Ili, kako bi rekli neki poznati likovi: "Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi."

Transnacionalna kapitalistička klasa (Transnational Capitalist Class, TCC) je termin koji posuđujem od dvojice sociologa, Leslieja Sklaira i Williama I. Robinsona, i u ovoj je analizi to vrlo mala i specifična skupina. To su globalni milijarderi: otprilike 3400 ljudi na svijetu, koji posjeduju, kontroliraju, ili upravljaju imovinom od najmanje milijardu dolara. Velika većina prolazi kroz Ivy League ili njene međunarodne ekvivalente: Oxford, Cambridge, Tsinghua, London School of Economics, École Normale Supérieure. Kombinacija kapitala i elitnog obrazovanja ono je što stvara klasu, a ne popis bogatih pojedinaca. Poznaju se. Sjede u istim odborima, prisustvuju istim konferencijama, i vjenčavaju se u obitelji jedni drugih.

TCC nisu "bogati ljudi" u širem smislu. Kirurg koji na računu ima pet milijuna dolara i kuću za odmor nije član ove klase; on ili ona je samo podložan njima. Kada državne kapitaliste nazivam frakcijom TCC-a, onda ne mislim na kineske, ruske, iranske, ili narode Perzijskog zaljeva. Mislim na njihove vladare: stranačke dužnosnike, prinčeve, upravitelje državnih fondova i politički povezane milijardere, koji posjeduju i usmjeravaju transnacionalni kapital iznutra tih državnih struktura. Klasna linija prolazi kroz svaku naciju. Ne proteže se između njih.

Ovdje odstupam od izvorne definicije Transnacionalne kapitalističke klase. Sklair i Robinson pratili su klasu koja je bila povezana isključivo sa Zapadom, vođenim globalizacijom. Ta slika više ne odgovara stvarnosti. Kineski milijarderi i elite KPK (koje partijom upravljaju), upravitelji državnih fondova u Zaljevu, ruski oligarsi, indijski konglomeratski dinasti - ovi akteri posjeduju i pokreću transnacionalni kapital u dovoljnoj mjeri da ih smjesti unutar klase, sviđalo se to starijim zapadnocentričnim frakcijama ili ne.

Posuđujem termin Transnacionalna kapitalistička klasa, jer je to najbolji dostupni termin. Analiza koja slijedi više se oslanja na djela Antonija Gramscija o organskoj krizi i C. Wrighta Millsa o moćnim elitama, nego na akademsku literaturu Transnacionalne kapitalističke klase.

Skraćenice za Četiri frakcije: DAVOS (želi održati postojeću infrastrukturu); IMPERIJALISTI (žele naoružati); SILICIJSKA DOLINA (želi ga privatizirati i izaći iz ovog sustava); DRŽAVNI KAPITALISTI (žele izgraditi paralelnu infrastrukturu). 

Ovo nisu politička neslaganja unutar zajedničkog projekta. To su suparnički odgovori na najosnovnije pitanje sa kojim se suočava vladajuća klasa: putem kojih institucija vladati? Kapitalistički građanski rat - što znači za sve nas, jer ćemo se vi suočiti sa posljedicama i rezultatima frakcije koja pobijedi - tema je članaka koji slijede.

1. FRAKCIJA - DAVOS: Održavajte infrastrukturu!

Svjetski ekonomski forum je igralište gdje svi konkurentski timovi dolaze igrati. To ga razlikuje od ostalih frakcija, jer nije samo igrač, nego je i arena. I to je ono što njegovu trenutnu krizu čini toliko značajnom.

Davoski globalisti održavaju infrastrukturu. To je uspostavljanje Transnacionalne kapitalističke klase. Forum se sastaje svake godine u Davosu u Švicarskoj, ključnom međunarodnom financijskom središtu. Klaus Schwab predsjedavao je elitnim klubom tijkom 50 godina. Njegov mandat završava, dok pitanje nasljeđivanja samo po sebi puno otkriva: vodeća kandidatkinja je predsjednica ECB, Christine Lagarde, osoba izravno dovedena iz zajednice MMF-a i ECB-a, simbola Davosa.

50 godina je Klaus Schwab promovirao Kapitalizam dionika (Stakehold capitalism), njegov zamišljeni brend menadžerske ekonomije, koji zaobilazi demokratske konvencije, pritom ih i zamjenjuje. Umjesto odgovornosti prema građanima, nudi raspravu među dionicima. Umjesto izbora, tu je upravna soba: korporacije, banke, nacionalni čelnici, gradonačelnici i nevladine organizacije raspravljaju o globalnoj ekonomskoj politici za stolom gdje nitko nije izabran i odakle nitko ne može biti izbačen.

Ostali istaknuti članovi ove frakcije uključuju: Larry Finka, Mark Carneyja, Børge Brendea, Al Gorea, Marc Benioffa, Chrysti  Freeland, Kristalinu Georgievu i jordansku kraljicu Raniu. Oni su prvenstveno zapadnocentrični ili zapadno susjedni, iako nisu isključivo lojalni Zapadu. Njihova misija uključuje degradaciju nacionalnog suvereniteta, kao i prijenos moći prema gore u transnacionalne institucije: WHO, MMF, BIS, tržišta ugljika, infrastrukturu CBDC-a. Veliko resetiranje je njihov plan puta, kapitalizam dionika je njihovo vozilo kojim pokreću promjenu.

Njihov odnos prema globalnoj financijskoj infrastrukturi je intiman: oni su je izgradili, oni njome upravljaju, namjeravaju je zadržati. Njihova moć u potpunosti ovisi o nastavku globalizacije denominirane u dolarima, kojom se upravlja putem multilateralnih institucija. Održavanje protoka novca njihova je glavna direktiva.

Njihova fatalna slabost je što nemaju tvrdu moć. Cijeli njihov model ovisi o uvjeravanju, normama i institucionalnoj legitimnosti. Sve tri danas istovremeno erodiraju. Jedna od ponavljajućih tema u Davosu jest da je svijet fragmentiran, i WEF se pozicionira kao posrednik kod te fragmentacije. Ali, fragmentaciju pokreću ostale tri frakcije, od kojih nijedna nema interesa biti  posredovana. Arena puca, jer su timovi odlučili da im više nije potrebna, niti je žele.

Izvješće WEF-a iz 2025. godine procjenjuje da bi ekstremna fragmentacija mogla smanjiti globalni BDP do 5% (5,7 bilijuna dolara). Prema izvješću: "Zemlje sve više koriste globalni financijski sustav za promicanje geopolitičkih ciljeva putem sankcija, ograničenja ulaganja i drugih ekonomskih mjera. Rastuće geopolitičke napetosti riskiraju fragmentaciju globalnog financijskog sustava u zasebne blokove, smanjujući učinkovitost koja je desetljećima pokretala gospodarski rast." 

Prema Londonskoj burzi (LSEG): sankcije su narasle za 370% od 2017. godine, uz primjetan porast subvencija diljem svijeta. Davos je izgradio cijeli civilizacijski model na pretpostavci da će tvrda moć postupno ustupiti mjesto institucionalnoj koordinaciji. Porast sankcija govori vam u kojem smjeru se povijest zapravo kreće, i koja je frakcija pokreće.

2. DRUGA FRAKCIJA - IMPERIJALISTI. Naoružajte infrastrukturu!

Imperijaliste trenutno predstavljaju: Trump, Netanyahuova koalicija, neokonzervativni establišment, vojno-industrijski kompleks, te Jared Kushner (zet predsjednika Trumpa i posrednik u pregovorima). Vojno-industrijski kompleks: Lockheed Martin, Raytheon, Northrop Grumman, ostali - stvara oružje i lobiste koji imperijalnu ambiciju pretvaraju u trajni sukob.

Njihova vizija "Trumpove Amerike" i izraelske dominacije tvrde sile nije multilateralno upravljanje, niti je institucionalno upravljanje. To je jednostrana projekcija sile i beskompromisno korištenje imperijalne prerogative. Kushnerov plan za Gazu najvidljiviji je izraz ove frakcije: oduzimanje imovine kao razvoj, carstvo kao investicijska prilika.

Odnos prema financijskoj infrastrukturi: koriste kao oružje. Sankcije, zamrzavanje imovine, protjerivanje neprijatelja iz SWIFT-a, dominacija dolara kao sredstvo prisile. Ne žele reformirati postojeću infrastrukturu, oni je samo žele iskoristiti kao oružje za pokoravanje i prisiljavanje zamišljenih neprijatelja na prihvaćanje njihovog globalnog imperijalnog projekta.

Njihova ideološka jezgra iskovana je 1990-ih. 'Projekt za novo američko stoljeće', kreiran od Wolfowitza, Cheneyja, Rumsfelda,  rezultirao je Obnovom američke obrane, 2000. godine. Ovdje se jasno pozivalo na promjenu režima u Iraku, proširenu vojnu prisutnost na Bliskom istoku i globalnu raketnu obranu. Dokument je, također, poznato sugerirao da takve ambicije zahtijevaju "katalizirajući događaj". Napad od 11. rujna 2001. godine je pružio takav događaj. Uslijedio je rat u Iraku 2003. godine.

Heritage Foundation, Project 2025 i Stephen Miller preuzeli su baklju 2024. godine. Trenutno Stephen Miller, zamjenik šefa kabineta za politiku, pokreće veliki dio Trumpove tvrdokorne agende. NBC News ga je nazvao "nedodirljivom silom" u Trumpovoj Bijeloj kući.

"Millerovci" i "Finkovci" zapravo jesu usklađeni, ali se ne slažu oko metode. Millerovci vjeruju u nametanje reda silom: promjenu režima, trajne baze, vječita projekcija američke i izraelske vojne moći. Finkovci vjeruju u red putem multilateralnih sporazuma: upravljanje dionicima, strpljivu arhitekturu institucionalne legitimnosti. Jedni gradi nosače zrakoplova; drugi gradi odbore. Niti jedno ne vjeruje demokraciji, ali Millerovci se barem pretvaraju da im je potreban narodni mandat, dok su Finkovci odavno napustili narod i preselili se u upravne sale.

Fatalna slabost: Svaki čin financijskog naoružanja ubrzava dedolarizaciju, koja će na kraju uništiti infrastrukturu o kojoj ovise. Oni troše temelje vlastite moći. Troškovi rata nisu ekonomski održivi. Ukupni troškovi američkog rata u Afganistanu procjenjuju se na između 2.3 ​​do 2.6 bilijuna dolara (prema istraživanju projekta Troškovi rata Sveučilišta Brown). Rat Trumpove administracije protiv Irana procjenjuje se na 51 milijardu dolara, ili otprilike milijardu dolara dnevno (do sada).

Krajnji cilj imperijalista nije globalna kontrola u smislu Davosa; više bi to bila trajna hijerarhijska dominacija sa Sjedinjenim Državama (i njihovim najbližim saveznicima) na vrhu. Temeljna vojna doktrina imperijalista jest Dominacija punog spektra, koja izričito poziva na američku vojnu nadmoć na kopnu, moru, zraku, svemiru, kibernetičkom prostoru i elektromagnetskom spektru, te sposobnost poraza bilo kojeg protivnika i kontrole bilo koje situacije u cijelom rasponu vojnih operacija. Ovo nije retorika. To je organizacijska logika američkog obrambenog proračuna: ~750 prekomorskih baza i kupnje oružja vojno-industrijskog kompleksa.

Frakcija u Davosu želi integraciju: jedinstvenu, usklađenu arhitekturu upravljanja, gdje kapital nesmetano teče kroz upravljani globalni sustav. Imperijalisti žele hegemoniju: stratificirani poredak gdje vlada američka tvrda sila, dolar, i gdje sustav saveza (NATO, AUKUS, izraelsko-zaljevska sigurnosna arhitektura) trajno stoje iznad svih ostalih. Iz udaljnosti izgledaju slično, jer oba projiciraju američku moć globalno. Ali, njihovi krajnji ciljevi su strukturno suprotstavljeni.

3. FRAKCIJA - DRŽAVNI KAPITALISTI: Izgraditi paralelnu infrastrukturu!

KPK Xi Jinpinga nadgleda kinesku jednopartijsku razvojnu državu i inicijativu "Pojas i put", najambiciozniji infrastrukturni projekt u modernoj povijesti. Kina je primarna državno-kapitalistička sila; dok Rusija, Iran, Indija i zaljevske zemlje djeluju kao varijante, a ponekad i usklađeni partneri. No, svaka od kojih vodi vlastitu verziju državno vođenog kapitalizma unutar šireg otpora zapadnom poretku temeljenom na pravilima.

Rusija je egzistencijalno u sukobu sa Davosom i sa imperijalističkim frakcijama. Obje se protive ruskom ratu u Ukrajini. Isto vrijedi i za Iran, koji je trenutno u ratu sa imperijalističkom frakcijom. Indija pažljivo igra svoje karte, prelazi iz jedne frakcije u drugu, ovisno o kontekstu. Zaljevske zemlje imaju vlastitu državno-kapitalističku agendu koja se ne poklapa uvijek sa kineskom.

Vizija KPK jest multipolarni svjetski poredak, gdje svaki suvereni blok upravlja vlastitim razvojnim kapitalizmom. Suverenitet nije predmet pregovora - ne prenosi se prema gore poput Davosa, ne demontira se poput Silicijske doline, ne projicira se tvrdom silom poput imperijalista - brani se i replicira kao organizacijski princip novog svjetskog poretka. 'Inicijativa Pojas i put' njihovo je Veliko resetiranje: fizičko i financijsko preoblikovanje globalne povezanosti, što dalje od zapadnih uskih točaka.

Njihov odnos prema financijskoj infrastrukturi je konstruktivan, a ne menadžerski, naoružan ili destruktivan. Kina ne duplicira zapadnu financijsku arhitekturu. Kina gradi međusobno povezane alternative: Azijska investicijska banka za infrastrukturu, Nova razvojna banka, sustav kliringa juana CIPS, financijska arhitektura BRICS-a i Projekt mBridge, nude paralelne tračnice uz  SWIFT. Cilj nije zauzeti postojeći sustav, već ga učiniti nebitnim u ključnim koridorima. mBridge je već obradio preko 55 milijardi dolara prekograničnih transakcija, djelujući u potpunosti izvan arhitekture kliringa dolara.

Fatalna slabost: paralelni projekt zahtijeva održivu koordinaciju među državama sa vrlo različitim interesima. Rusija, Indija, Iran i Zaljev su kvadratni klinovi u okrugloj rupi kineskog državnog kapitalizma. A razvojna legitimnost, gdje ukazuju na stotine milijuna ljudi izvučenih iz siromaštva – vrijedi samo dok se razvoj nastavlja.

Odgovor Davosa na državne kapitaliste bio je znakovit. Službeno, Schwab je inzistirao da je "kapitalizam dionika očito najbolji odgovor na današnje društvene i ekološke izazove", i njegovo usvajanje je ključno za Kinu i druga tržišta u nastajanju. Neslužbeno, WEF se morao prilagoditi stvarnosti i shvatiti kako paralelna infrastruktura više nije samo hipotetska. Čuvari arene počeli su javno priznavati da im svijet koji su izgradili i upravljali, sada izmiče ispod nogu.

4. FRAKCIJA - SILICIJSKA DOLINA: Privatizirajte infrastrukturu!

Novi digitalni bogataši izravno su ušli u dvorane američke državne moći. Elon Musk, Peter Thiel, Marc Andreessen i Sam Altman - ljudi čije bogatstvo potječe od monopola digitalnih platformi, platnoj infrastrukturi i novonastaloj umjetnoj inteligenciji - prešli su sa financiranja politike na okupaciju politike. Musk je imenovan na čelo Odjela za učinkovitost vlade (DOGE), nakon što je u Trumpovu kampanju (2024.) uložio oko 288 milijuna dolara. Potpredsjednik JD Vance dolazi izravno iz Thielove orbite, što je prvi put da ova frakcija obnaša izvršnu dužnost, a ne samo financira. Frakcija više ne lobira za državu izvana; ona je unutra. 

Pripadnik MAGA-e će prigovoriti: Musk je vodio kampanju za Trumpa, Vance je potpredsjednik. Ali, pogledajte što on radi, a ne što govori. DOGE nije zauzeo USAID; uništio ga je. To nije nacionalizam. To je sabotaža iznutra države.

Muskov tim, uglavnom mladi inženjeri iz njegovih tvrtki, dobio je pristup osjetljivim vladinim sustavima u Uredu za upravljanje osobljem, Upravi za opće usluge i USAID-u. Izjavljeni cilj je učinkovitost; stvarnost je rušenje. USAID, koji je Musk okarakterizirao kao "zmijsko gnijezdo radikalno ljevičarskih marksista", nije reformiran, već je raspušten. Agencija je, u biti, nestala.

Ovo je kritična točka i lako ju je propustiti ukoliko gledate na globalnu elitu kao jedan koordinirani blok. USAID nije bio teret američkom kapitalu. Bio je jedan od mekših instrumenata putem kojih se američki globalizam projicirao u inozemstvo:  financiranje razvoja, mreže nevladinih organizacija, cijeli aparat koji su politolozi poput Josepha Nyea nazivali "mekom moći". Davoska frakcija tretira slične institucije kao saveznike u svojim dugoročnim ciljevima. Uzlazna frakcija, koja slijedi vlastitu viziju globalnog kapitalizma, obično bi nastojala zauzeti i preusmjeriti taj stroj prema vlastitim ciljevima. Silicijska dolina je krenula u  uništavanje. Rušenje se kategorički razlikuje od zauzimanja, i jasno dokazuje kako pretpostavka da globalna elita dijeli zajedničku agendu i samo se prepire oko detalja - više ne vrijedi.

Ideološka inspiracija Silicijske doline dolazi od Curtisa Yarvina (izvorno pisao pod pseudonimom Mencius Moldbug). Yarvinovo Mračno prosvjetiteljstvo odbacuje i liberalnu politiku i samu arhitekturu legitimnosti liberalne demokracije. To je ono što on naziva "Katedralom", isprepleteni autoritet medija, akademske zajednice i birokracije državne službe. Njegova predložena alternativa - neokameralizam - preoblikuje državu kao korporaciju kojom upravlja tehno-monarh izvršni direktor, sa građanima koji su preoblikovani u dioničare, čije je jedino političko pravo izlazak. Yarvin nije poznato ime, ali njegov utjecaj putuje kroz ljude koji jesu: Vance ga izravno citira, Thiel financira širi intelektualni ekosustav oko sebe, Andreessenov 'Tehno-optimistički manifest' odražava njegove premise. Yarvin tvrd da je Thiel "potpuno prosvijetljen" - što znači da je mračno prosvijetljen.

Ovdje nije važno je li neokameralizam funkcionalan sustav vlasti (jer nije) - važno je znati da četiri frakcije više ne govore istim političkim jezikom. Davos nudi vokabular stručnosti, upravljanja dionicima i upravljane globalizacije; još uvijek odaje retorički danak liberalno-demokratskim normama, čak i dok ih prazni. Imperijalistički nacionalisti zahtijevaju narodni mandat: MAGA, nacionalizam, zastavu, koji bi odobrili projekciju tvrde moći. Silicijska dolina, preko Yarvina, odbacuje oba vokabulara. Oni ne apeliraju na stručnost, niti na ljude. Apeliraju na izlazak. Državni kapitalisti govore o multipolarnom svijetu, gdje regionalni hegemoni stvaraju i održavaju ravnotežu moći.

To je ono što sadašnji trenutak čini istinskim prijelomom, a ne obiteljskom svađom.

Distopijska vizija Mračnog prosvjetiteljstva jest Mrežna država: privatno upravljane digitalno-teritorijalne enklave, korporativni suverenitet koji je odvojen od oblika nacionalne države, te financijska infrastruktura izgrađena izvan institucija koje kontroliraju druge frakcije. Kriptovaluta i blockchain ključni su za Mrežnu državu.

Thielova izvorna vizija PayPala je bila eksplicitno usmjerena na stvaranje novca izvan dosega vlade. Kriptovalute nisu samo spekulativna klasa imovine, već infrastrukturni projekt: platni sustavi, sustavi namirenja i pohrane vrijednosti, koji djeluju izvan arhitekture kliringa dolara (koju je izgradio Davos, tj. SWIFT, MMF, BIS) i režima sankcija (kroz koji imperijalisti projiciraju financijsku moć). Kada bi globalna elita bila homogena gruda sa zajedničkim udjelom u postojećem poretku denominiranom u dolarima - ništa od ovoga ne bi imalo smisla.

Pa ipak, središnja kontradikcija frakcije i razlog zašto je malo vjerojatno da će se rascjep riješiti u njihovu korist, je u tome što projekt Silicijske doline ovisi o infrastrukturi koju danas demontira. Mrežna država zahtijeva funkcionalne električne mreže, lance opskrbe poluvodičima, ili provediva imovinska prava - što znači da zahtijeva upravo onaj državni kapacitet koji je DOGE pokušao uništiti (i koji nije uspio uništiti). Sam Musk nazvao je DOGE inicijativu samo "donekle uspješnom", što je daleko ispod njegovog izvornog cilja uštede od 2 bilijuna dolara. 288 milijuna dolara koje je doprinio Trumpovoj kampanji vjerojatno mu je donijelo minimalnu neto fiskalnu korist.

Mnogi u MAGA koaliciji imaju dojam da su Musk, Thiel i tehnokrati iz Silicijske doline, u njihovom timu. Nisu. Krajnji cilj frakcije nije obnovljena američka nacija, već izlazak kroz suverene enklave, privatne valute, postdemokratsku korporativnu monarhiju.

Stari elitni konsenzus, onaj koji je Francis Fukuyama zamijenio za kraj povijesti, se raspao. Frakcija koja zadaje najoštriji udarac ne dolazi izvan kapitalističkog poretka, već se nalazi duboko unutar transnacionalne kapitalističke klase.

Organska kriza. Zajednički jezik legitimnosti je ono što omogućuje suparničkim frakcijama međusobne sukobe, dok i dalje opstaju kao koherentna, konsolidirana klasa. Oduzmite zajednički jezik i dobivate nešto bliže onome što je Antonio Gramsci (pišući iz zatvora 1930-ih) nazvao organskom krizom. Trenutak kada stari poredak više zapovijeda vjerovanjem, a novi još nije rođen. U ovom razdoblju tranzicije javljaju se morbidni simptomi.

Povratak na Davos 2026. godine. Frakcija Davosa (Fink, Carney, WEF kao institucija) javno priznaje da arhitektura koju su izgradili više ne može funkcionirati i pljeskala je posmrtnom govoru. Trump i Kushnerov Plan za gazu, tj. imperijalistička frakcija je iskoristila pozornicu Davosa da bi osudila konsenzus iz Davosa, prijetila saveznicima tarifama, pokazivale mape tuđe zemlje mape nakon aneksije, te je u stvarnom vremenu otkrila carstvo kao investicijsku priliku. Imperijalistička frakcija došla je u Davos kako bi ukinula Davos. Frakcija državnog kapitalizma (Kina, nespomenuta u Davosu, ali svugdje u podtekstu) je utjecala na svaki potez koji je uslijedio. Carneyjev govor je pročitan u Pekingu kao uvod. Unutar tjedan dana, Trump je Kanadi zaprijetio 100%-tnim tarifama da bi ih spriječio u kineskom trgovinskom sporazumu. Kina nije trebala biti u Davosu da bi ga oblikovala. Musk, koji je prethodno odbacio Forum kao "neizabranu svjetsku vladu" je prihvatio Finkov poziv za razgovor. Izašao je na pozornicu i iskoristio je kako bi se narugao Trumpovom novootkrivenom mirovnom summitu. "Da li to P-I-E-C-E, znači mali dio?". Frakcija Silicijske doline će prihvatiti pozornicu Davosa kada im se ponudi. Neće prihvatiti pravila Davosa.

Ovo nije obiteljska svađa unutar ujedinjene vladajuće klase. Ovo su četiri frakcije transnacionalne kapitalističke klase, od kojih svaka slijedi nekompatibilnu viziju toga kako bi trebalo upravljati transnacionalnim kapitalom. Arena više nije samo arena. To je bojno polje. Ovo je Kapitalistički građanski rat.

Mi ostali nismo glasali, niti smo ikada izabrali, ijednu od ove četiri frakcije. Ali, izgleda smo prisiljeni živjeti unutar svijeta pobjedničke frakcije, ili, što je puno vjerojatnije - unutar ruševina njihovog građanskog rata.

Frakcija iz Davosa zastupa Sjedinjene Države Europe

Zadnjih dana prošlog mjeseca su, iz triju glavnih gradova različitih nacija izašle četiri vijesti koje, naizgled, nisu imale nikakve veze jedna sa drugom. Ali, grupirane zajedno, otkrivaju temeljni kapitalistički građanski rat koji tiho bjesni.

U intervjuu CNN-ovoj Christine Amanpour u srijedu, 29. travnja 2026. godine, češki predsjednik Petr Pavel javno se založio za stvaranje "Sjedinjenih Europskih Država". Tvrdio je kako je federalna superdržava jedini način da kontinent ostane "relevantan na svjetskoj karti". Opisao je ovu integraciju kao "gotovo neizbježnu" i potencijalno nužnu za suprotstavljanje geopolitičkom obračunu supersila: Rusije, Kine i Sjedinjenih Država.

Češki predsjednik Petr Pavel bivši je šef NATO-a (2015.-2018.) i strateški je pozicioniran kao član frakcije u Davosu. Češka je doživjela ponovni porast populizma na parlamentarnim izborima u listopadu 2025. godine, kada su se Andrej Babiš i njegova stranka ANO vratili na vlast, porazivši aktualnu koaliciju desnog centra, koju je predvodio premijer Petr Fiala, saveznik Davosa.

Dakle, Pavel ide protiv vlastite vlade. Pavel naglašava kako Europa mora "govoriti jednim glasom" da bi učinkovito riješila sigurnosne i energetske izazove, navodeći da se blok više ne može oslanjati isključivo na transatlantsku (američku) podršku. Podržava centraliziranu strukturu EU, gdje države članice prepuštaju više suvereniteta Bruxellesu, usklađujući se sa širim federalističkim naporima za produbljivanje europske integracije do kraja desetljeća.

To je dokaz da Prva frakcija (Davos) pokušava konsolidirati svoje snage. Već je spomenuto, ali uvijek vrijedno ponoviti, obvezu  koju je davoski insajder, Mark Carney, izgovorito u siječnju 2026. godine, na konklavi WEF-a. Carney je savjetovao (poučio) zarobljenu publiku da je put naprijed za frakciju u Davosu, usred "raskida, a ne tranzicije", da "srednje sile" formiraju koaliciju. "Srednje sile" su šifra za europske nacije.

Raskid je detonirala Trumpova kontinuirana neokonzervativna politika sankcija, rata, tarifa i povlačenja iz međunarodnih sporazuma. Predsjednik Donald Trump povukao je Sjedinjene Države iz 66 međunarodnih organizacija, ugovora i sporazuma, u siječnju 2026. godine, i to prema predsjedničkom memorandumu u kojem se navode interesi američkog suvereniteta i prosperiteta. Ovaj sveobuhvatan potez uključivao je i tijela povezana s Ujedinjenim narodima, kao i subjekte izvan UN-a.

Ovaj potez može se smatrati daljnjim dokazom da je raskid između frakcije u Davosu i imperijalističke frakcije praktički potpun. Izlazak SAD-a iz NATO-a bio bi državni udar.

Predsjednik Donald Trump, koji je kritizirao Njemačku i druge saveznike NATO-a zbog toga što nisu poslali svoje mornarice kako bi pomogli u otvaranju Hormuškog tjesnaca, napisao je na svom Truth Socialu da njegova administracija razmatra smanjenje broja američkih trupa u Njemačkoj. Poruka je napisana 29. travnja. Slijedećih dana se Trump prepirao sa njemačkim kancelarom Merzom oko rata u Iranu. Izjavio je da Merz ne zna o čemu govori nakon što je njemački čelnik rekao da Iranci ponižavaju SAD u pregovorima o okončanju rata. Merz je također rekao da su odnosi sa Trumpom dobri, unatoč svađi oko rata.

Predsjednikovi komentari bili su odgovor na Merzov govor u Marsbergu, gdje je ovaj rekao da američko "vodstvo očito nema strategiju" u Iranu i da ih "iransko vodstvo ponižava".

Nakon online razmjene, Trump je odgovorio 90-minutnim razgovorom sa ruskim predsjednikom Putinom kako bi razgovarali o mogućem prekidu vatre u ratu u Ukrajini. Putinova Rusija je dijelom frakcije državnog kapitalizma, koju predvodi KPK Kine. Većina Trumpovog pozerstva sa Rusijom pokušaj je odvlačenja Rusije iz kineske orbite, ponuditi Rusiji bolji dogovor ili barem separatni mir. Ovaj slijed događaja može se promatrati kao dio daljnje eskalacije kapitalističkog građanskog rata unutar transnacionalne kapitalističke klase, tekućeg sukoba između četiri frakcije TCC-a: Davosa, imperijalista, Silicijske doline i državnih kapitalista.

Elon Musk otvoreno je neprijateljski raspoložen prema europskim propisima, posebno nakon što je EK, u prosincu 2025. godine, kaznila njegovu platformu društvenih medija X sa 120 milijuna eura (140 milijuna dolara) zbog kršenja Zakona EU o digitalnim uslugama (DSA). Kazna je izrečena zbog obmanjujućih praksi oko sustava provjere plavim kvačicama, nedostatka transparentnosti oglasa, i nemogućnosti pružanja pristupa podacima istraživačima. Musk je odgovorio na X da treba poništiti EU i vratiti vlast nacionalnim suverenim državama, tako da vlade mogu bolje predstavljati svoje ljude. 

Frakcija Silicijske doline, iako na prvu ne izgleda tako, jest u sukobu sa frakcijama Davosa i imperijalista - najviše zbog propisa (za sada). Projekt Curtisa Yarvina Dark Enlightenment kroz Thiela financira 'konzervativce' u britanskoj politici i pritom se infiltrira u politički spektar. Prema nedavnim komentarima britanskog političkog komentatora:

"Zajedno, ove niti tvore međustranački pokret kliješta: Thielova tvrda moć kroz Palantirove ugovore i njegova meka moć kroz normalizaciju diskreditiranih pseudoznanstvenih neoreakcionarnih ideja. Dok se osobe poput Yarvina kreću uz imena establišmenta, Thielova mreža prebacuje ideje koje su nekoć bile ograničene na krajnje desni rub u središte mainstream rasprave." 

Zatim je Mark Carney napravio svoj potez. Kanadski premijer objavio je da imenuje Jonathana Wilkinsona (aktualnog liberalnog zastupnika i bivšeg ministra za okoliš i prirodne resurse iz Trudeauove ere) za sljedećeg kanadskog veleposlanika u EU.  Imenovanje košta Carneyja mjesta u Zastupničkom domu i pokreće dopunske izbore. Ured premijera to je eksplicitno uokvirio oko "novog strateškog partnerstva budućnosti između EU i Kanade", Partnerstva za sigurnost i obranu, te pristupanja Kanade inicijativi EU-a za nabavu obrambene opreme SAFE. Wilkinsonova vlastita izjava: "2026. nije 2015. Svijet se promijenio na temeljne načine, a Kanada se sada suočava sa novim ekonomskim, geopolitičkim i ekološkim testovima." Carney postaje prvi neeuropski čelnik koji je ikada prisustvovao summitu Europske političke zajednice u Erevanu. On uvodi Kanadu u europski blok, u stvarnom vremenu, na dan kada Trump iz njega izvlači Sjedinjene Države.

Odvojeni događaji, ali postoji obrazac.

Kako bi vidjeli obrazac, moramo prestati razmišljati o politici u terminima ljevice i desnice. Ljudi koji zapravo vode globalno gospodarstvo - ljudi koji posjeduju kapital, zapovijedaju institucijama i postavljaju dnevni red - nisu jedinstvena klasa. Oni su, trenutno, u ratu jedni sa drugima. Ono što je viđeno u zadnjih dana prošlog mjeseca, bile su tri od četiri frakcije, koje su javno bacale udarce jedni na druge.

Pavel je lice jedne frakcije, lice Davosa i Svjetskog ekonomskog foruma, BlackRocka, MMF-a, konstelacije multilateralnih institucija, transnacionalnih nevladinih organizacija, bivših članova središnjih banaka koji su vodili poredak nakon Hladnog rata. Njihov projekt je kapital bez granica, usklađena regulacija, arhitektura financiranja klime i postupna erozija nacionalne države u korist nadnacionalnog upravljanja. Pavelove "Sjedinjene Europske Države" maksimalistička je verzija njihove vizije.

Takav je bio i glavni govor Marka Carneyja u Davosu u siječnju, gdje je kanadski premijer rekao okupljenim milijarderima da se  "nalazimo usred raskida, a ne tranzicije" i pozvao svjetske "srednje sile" neka se udruže, jer "ako niste za stolom, na jelovniku ste". Carney je taj govor održao uz Larryja Finka iz BlackRocka, koji je privremeni supredsjedatelj WEF-a. Živčani sustav frakcije bio je u punom sjaju.

Trump, kada se javlja Putinu na telefon i prijeti povlačenjem trupa iz Njemačke, govori u ime potpuno druge frakcije - imperijalista. Oni vjeruju u čvrstu vojnu moć, bilateralne sporazume između snažnih ljudi i rušenje multilateralne arhitekture koju je izgradila gomila u Davosu.

U siječnju ove godine, Trump je povukao Sjedinjene Države iz 66 međunarodnih organizacija, ugovora i sporazuma u jednom izvršnom memorandumu. Povlačenje nije bio izljev bijesa. Bio je to svjetonazor imperijalističke frakcije u akciji. Oni WTO, UN, klimatske sporazume, ali i samu EU vide kao ograničenja američke moći koju treba smanjiti. Kada Trump sklapa bilateralni sporazum sa Putinom oko Ukrajine, on ne samo da završava rat. On baca bombu na međunarodni poredak "temeljen na pravilima" (tzv. "Rule of Law"), Atlantski savez, pravo EU na mjesto za stolom velikih sila o kojem ovisi frakcija u Davosu.

Merz je uhvaćen u sredini, zbog čega ga je Trump napao. Njemačka je temelj europskog projekta. Bez američkih trupa koje jamče njemačku sigurnost, "više Europe" prestaje biti federalistička vizija, i postaje očajnička hitna situacija. Pavelov poziv na Sjedinjene Države Europe i Trumpova prijetnja povlačenjem trupa iz Njemačke nisu nepovezane priče. To je ista priča, samo je ispričana sa suprotnih strana istog raskola.

Ono oko čega se bore jest financijska i institucionalna arhitektura planeta: tko kontrolira tokove kapitala, tko piše propise, tko zapovijeda vojskom, tko postavlja pravila za umjetnu inteligenciju, energiju i trgovinu. Rasprava između ljevice i desnice, koju nam se još uvijek svake večeri prodaje na kabelskim vijestima, vrsta je kazališta u kojem glumci nisu svjesni da su na pozornici. Prava rasprava odvija se u telefonskim pozivima između predsjednika, objavama na Truth Socialu, CNN-ovim intervjuima sa  bivšim češkim generalima, i u glavnim govorima na švicarskim planinskim konklavama.

Istog tjedna, tri od četiri frakcije napravile su svoj potez na istoj šahovskoj ploči, u istih 48 sati, pred cijelim svijetom.

BY: Richard Revelstoke; 30.04.2026. 

(Komentar na ove 4 frakcije TCC. Zapravo, ima smisla. A ima smisla, jer nema novaca više za sve njihove ideje. Od Breton Woodsa i njihovog sustava svijeta postavljenom na dolaru kao rezervnoj valuti (ili petrodolar, previše za objašnjenje ovdje) i politiku centralnih banaka prema svim državama koje imaju valjda "moralnu" obvezu njima biti dužne - desio se čudni preokret situacije. UN od dana svog osnutka, kao i poslije WEF, teže deindustrijalizaciji. Njihova težnja ipak njima doprema manje novca. Onda se tu dogodilo financiranje raznih ideja, od klimatskih promjena, preko programa kontrole uma, do feminizma i ostalih čuda. Napuštanjem zlatnog standarda, SAD-u je ostala politika tzv. "utjecaja". Vojne baze diljem svijeta, "rat protiv terora", maksimalno naoružavanje vojne Izraela. Sve redom je išlo kroz odgoj političkih struktura i "izvršnih direktora" korporacija u programu WEF-a, "Mladi globalni lideri". Mladi su postali stariji, i danas smo tu. U svijetu gdje nacionalnim državama "vladaju" ti lideri. No, zbog politika UN-a i Davosa, koje su težile "očuvanju planeta Zemlje" i depopulaciji, uz obvezno ukidanje industrija - stigli smo u vremena kad dug više ne donosi prihode, jer se nema odakle generirati (makar onaj njegov dio koji stvara prave vrijednosti, jer burze ne stvaraju vrijednosti, kao ni upravitelji imovinom). Ako hoćeš izgraditi tisuće podatkovnih centara, moraš imati za materijal. Ako želiš pucati po Iranu, moraš imati oružje. Ako želiš pokoriti svijet raznim novim porezima i pravilima, moraš stvoriti alate kojima ćeš to učiniti. A svi redom zapravo se bore za oko 10% prave vrijednosti, jer tako su dugovi postavljeni. Tiskanje papirića bez pokrića je stiglo na naplatu. KIna ima industriju, Rusija ima sirovine, ali i jedna i druga danas imaju ogromni problem nedovoljno ljudi (Kina je kroz vrijeme izgubila nevjerojatnih 400 milijuna ljudi; možda ih nikada nije ni imala, ali ako je tako onda ih prebrojavanje može doći glave). Tako da - da. Imamo nekoliko frakcija koje su ojačale vremenom i svaka od njih ima alatke za "dosezanje globalne premoći". Ono što im fali je stvarni novac. Zato očekujem daljnju krađu i porezna opterećenja na sve ljude svijeta. Tko sebi dozvoli digitalizirati prihode - taj im daje konkretne brojeve u ruke. Niti sekunde, ali baš niti jedne sekunde, nemojte misliti da oni brinu o vašim "ljudskim pravima" ili "demokracijama". Ne. Redom smo svi mi njima samo brojke koje im nose prihode. Kao što ste vidjeli u videu gore - monopol nije stvoren radom, nego krađom. Monopol se čuvao kroz generacije, ali generacije su trošile i potrošile. Sad rođaci ratuju oko onog što je ostalo. Poznato, zar ne?)

Za kraj još jedan video. Riječima i slikom jednog južnokoreanca što se i kako dogodilo u Južnoj Koreji. Kako je siromaštvo postalo "napredak", a onda se danas jasno vidi za koga je stvoren taj napredak. Rijetko gdje je to jasno vidljivije nego tamo. Evo: