"Drugačija vrsta"

Djelomično objavljivanje Epsteinovih dosjea izazvalo je neke zanimljive reakcije. "Duh Jurija Bezmenova" je objavio: 

"Iz Epsteinovih dosjea možete vidjeti kako je na sebe gledao kao na duhovnu elitu, probuđenog izabranika, iznad standardnog morala. Taj status "izabranog" dao mu je moralni bianco ček, kojim je odobravao grabežljivost. Njegova transhumanistička perspektiva također je bila dio ovog okvira."

https://x.com/Ne_pas_couvrir/status/2018326559526948887

Komičar Duncan Trussell je ovo zapažanje proširio i usporedio je Epsteinovo razotkrivanje sa hipotetskim otkrićem izvanzemaljskog života, u razgovoru sa Jeremy Corbellom (video gore): 

"Sa Epsteinovim dosjeima dobivate oblik katastrofalnog razotkrivanja, ne UAP-a ili izvanzemaljskog života, nego razotkrivanje činjenice da superelita - oni ne slijede iste zakone kao mi. Nemaju isti pogled na etiku i moral. To je zapravo gotovo drugačija vrsta. Promatranje utjecaja koji to ima na psihu ljudi, a koji vjerojatno nisu otišli toliko daleko na tankom ledu kao vi i ja, jest  zaista zanimljivo, jer gledate ljude koji su na najekstremniji način progutali "crvene pilule", i kada pogledate ove e-mailove, to nisu samo e-mailovi koje je Epstein napisao. To su e-mailovi Epsteinu od ljudi koje je ista ta moć uvukla u orbitu. Iako Epstein nije bio u fazonu: 'Upravljati ću ovom osobom', nego je samo nešto u druženju sa tim nekim - samo gledanje hedonizma, gledanje kako je to biti u sobi sa svim tim vrlo moćnim ljudima - to je zavodljivo. Samo stajanje pored toga vas natjera da želite postati dio toga. A taj doktor, kako se zove? Attia."

https://x.com/DrCamRx/status/2017464428334313708

Očarani Attia je pisao Epsteinu: "Život koji vodiš je toliko nečuven, a ipak to ne mogu nikome reći..."

Ovo je primjer prvog kriterija ponerogeneze: nemogućnost prepoznavanja psihopatologije onakve kakva jest. Bez takvog znanja i praktičnih vještina, mnogi na kraju romantiziraju zlo.

https://x.com/Maninamerica/status/2021645595266478385

Seth Holehouse je napisao opširni post na X-u, "Dosjei Epstein su nešto u meni slomili", gdje spominje ponerologiju. Većinu njegove objave citiram u nastavku, sa mojim komentarom:

"Objavljivanje Epsteinovih dosjea pogodilo me na način koji nisam očekivao. Proučavam ove stvari više od desetljeća, tako da nije da je ovo za mene nešto novo i šokantno, ili me iznenadilo. Ali, iz nekog razloga, vidjeti te e-mailove, vidjeti poruke, fotografije - jednostavno to čini stvarnijim nego ikad prije. To me dovelo u duboko refleksivno stanje uma. Možda donekle slično onome kako sam se osjećao tijekom tjedana nakon atentata na Charlieja Kirka. I pretpostavljam da to ima smisla. Jer meni i atentat i objavljivanje ovih dosjea daju isti osjećaj. Osjećaj nepodnošljivog zla.

Zlo koje je toliko stvarno da ga gotovo možete dodirnuti.

Jedno je gledati dokumentarce, čitati knjige ili slušati podcaste, koji opisuju zle ljude na ovom svijetu. Sasvim je druga stvar kada osjećate kao da je zlo izašlo iz sjene i zuri vam ravno u lice. Više se ne skriva. Ne pretvara se. Samo vas gleda i kaže: 'Evo me'. 

I kada zuriš u nešto takvo, imaš samo dva izbora. Možeš skrenuti pogled. Ili možeš pokušati to razumjeti.

Večeras biram to razumjeti. Jer mislim da je to jedini način da se borimo."

Ponerologija je teoretska za većinu čovječanstva, sve dok je sami ne iskuse. Ali, čak je i to teorijsko znanje neophodno. Bez njega, zlo će vas udariti poput teretnog vlaka. Zato je Lobaczewski uvijek naglašavao iskustvo Istočnih Europljana i prirodni imunitet koji su razvili tijekom desetljeća komunizma - potrebu 'cijepljenja' naivnog stanovništva teorijskim znanjem kao pripremu, a  idealno kao zaštitu. Što se njega samog tiče, Lobaczewskog je prvi susret sa sigurnosnim službama ostavio bespomoćnim i u neskladu. Nakon nekoliko godina iskustva sa ovim ludorijama, pristupio im je odvojenom snagom i samopouzdanjem, koje ih je razoružalo. Njegovo iskustvo bilo je mikrokozmičko, i za naciju u cjelini.

Znanost zla na vlasti

"Kako bi onda trebali razumjeti ono što su otkrili ovi Epsteinovi dokumenti? Nije stvar samo u tome da se pokazuje da su neki političari korumpirani. Radi se o tome da se čini da je gotovo cijela globalna struktura moći izgrađena na korupciji, mitu, ucjeni, ubojstvima i čistom zlu.

I dok to shvaćate, želim vas odvesti negdje gdje bi mogli shvatiti što zapravo gledamo.

Postoji knjiga pod nazivom "Politička ponerologija", poljskog psihologa, Andrewa Łobaczewskog. Napisao ju je dok je živio pod komunističkom vlašću u Poljskoj. Počeo ju je pisati krajem 1960-ih, proučavajući kako se patološki ljudi uzdižu unutar totalitarnih sustava. Izvorni rukopis je zaplijenila i uništila tajna policija. Kasnije je cijelu knjigu prepisao po sjećanju, početkom 1980-ih, nakon što je pobjegao iz zemlje. Na engleskom jeziku je objavljena tek desetljećima kasnije.

I evo što ovu knjigu čini tako uznemirujućom. Zlo ne tretira kao religijsku ideju ili filozofsku raspravu, već kao nešto kliničko. Nešto što se može uočiti. Nešto što možete proučavati na isti način na koji bi proučavali bilo koju bolest.

Njegovo ključno otkriće je sljedeće: društva se ne urušavaju samo zbog loših politika ili korumpiranih zakona. Urušavaju se kada ljudi sa duboko poremećenim umom - posebno psihopati i ekstremni narcisi - tiho dođu na pozicije moći i počnu preoblikovati institucije, kako bi odražavale njihov vlastiti unutarnji svijet."

Loše politike, korumpirani zakoni, nekompetentnost, moralna slabost - sve su to stvari koje stvaraju prostor za te duboko poremećene umove.

"Łobaczewski objašnjava da mali postotak stanovništva, otprilike četiri posto, ne doživljava empatiju, suosjećanje ili savjest na način na koji to čine normalni ljudi. Te pojedince gotovo u potpunosti pokreću vlastiti interesi, moć i kontrola, bez obzira na štetu nanesenu drugima. I zbog toga ih prirodno privlače pozicije moći, gdje mogu steći utjecaj na veliki broj ljudi. Gravitiraju prema ulogama gdje su: političari, suci, tužitelji, obavještajni dužnosnici, rukovoditelji tvrtki, bankari, medijski moćnici ili čelnici  velikih institucija. Gdje god je moć koncentrirana, naći ćete ih kako se pokušavaju popeti što više.

I evo u čemu je stvar. Budući im nedostaje normalna moralna suzdržanost, spremni su činiti stvari o kojima većina ljudi nikada ne bi niti sanjala. Lagati će bez oklijevanja. Varati. Krasti. Manipulirati. Ucjenjivati. Uništavati druge kako bi napredovali. I to čine potpuno svjesni toga da su normalni ljudi ograničeni savješću i strahom od posljedica. To im daje ogromnu prednost u konkurentnim sustavima. Točno znaju gdje će normalni ljudi stati. Oni nikada ne stanu. 

Ono što sve ovo čini još opasnijim jest i to što postaju stručnjaci za uklapanje. Proučavaju normalno ljudsko ponašanje. Uče oponašati emocije. Mnogi od njih su vrlo inteligentni, karizmatični, lijepo govore, izvana su kreposni. Mogu se činiti suosjećajnima, domoljubnima, moralno ispravnima, a da uopće nemaju unutarnji moralni kompas. Oni su, doslovno, vukovi u ovčjoj koži. Skrivaju se na očigled svih."

Gotovo kao da su drugačija vrsta, kako je Trussell rekao. Čak i Lobaczewski to kaže, iako su za njega psihopati oni koji nas smatraju drugom vrstom. 

"Promatraju nas sa određene distance, poput paralelne vrste. Prirodne ljudske reakcije - koje često ne izazivaju interes normalnih ljudi, jer se smatraju samorazumljivima - bitne su psihopatima, čine im se čudnima i stoga zanimljivima, čak i komičnima. Stoga nas promatraju, izvlače zaključke, formiraju vlastiti drugačiji svijet pojmova. Postaju stručnjaci za naše slabosti i ponekad provode bešćutne eksperimente. Patnja i nepravda koju uzrokuju ne izazivaju u njima krivnju, budući su izravna posljedica njihove emocionalne "drugosti", i primjenjuju se samo na "one" ljude koje ne doživljavaju kao sasvim slične sebi. Normalna osoba, sa prirodnim svjetonazorom, ne može u potpunosti shvatiti, niti pravilno procijeniti, postojanje ovog svijeta različitih pojmova, niti ga tumačiti kroz moralističku prizmu."

Za psihopata poput Epsteina, riječ gojim jest, u osnovi, ekvivalentna "normalnim ljudima"; dok je gore dobro navedeno kako on gleda na takve ljude.

Nakon što ukratko opisuje patokraciju, Holehouse nastavlja:

"Kada se slučaj Epstein pogleda kroz ovu prizmu, prestaje izgledati kao pojedinačni kriminalac, koji djeluje izolirano. Razmjeri zlostavljanja. Zaštita. Šutnja. Uništeni dokazi. Ponovljeni institucionalni propusti da se u potpunosti razotkrije istina. Sve to ukazuje na nešto dublje. Izgleda kao patokratski sustav koji štiti svoje.

Epstein nije bio bolest. On je bio simptom."

Kako se s tim nosimo?

"Dakle, jednostavno rečeno, našim svijetom upravljaju zli ljudi koji će učiniti bilo što, prekršiti bilo koji zakon, prijeći bilo koju granicu, kako bi zadržali svoju kontrolu i unaprijedili svoju moć.

I pitanje koje si stalno postavljam jest: kako bi mi to trebali shvatiti? Ljudi poput vas i mene - ljudi koji se razbole, ili jecaju pri samoj pomisli da bi nevino dijete moglo biti ozlijeđeno - kako bi se trebali nositi sa stvarnošću da nama vladaju ljudi koji se ne razbole pri pomisli da će ozlijediti djecu? Ljudi koji u tome uživaju? Koji to rade iz sporta?

I tu ne staju. Doslovno konzumiraju krv i meso svojih žrtava, puni adrenalina. To je njihova droga po izboru. Neki kažu da im daje deset puta jači euforiju od heroina. I navodno bi trebala preokrenuti starenje. Održavati ih mladima. Po čemu se ovo razlikuje od drevnih priča i mitova o vampirima ili demonima, koji konzumiraju ljudske duše da bi im dali moć i besmrtnost?"

Ovako sam rekao prošle godine: "Mračnije je nego možeš i zamisliti"

https://ponerology.substack.com/p/its-darker-than-you-can-imagine

Što se tiče paralele s demonologijom: "Natprirodno zlo i ponerologija"

https://ponerology.substack.com/p/supernatural-evil-and-ponerology

"Inicijacija u stvarnost zla"

https://ponerology.substack.com/p/an-initiation-into-the-reality-of-evil

Osnivači su nas upozoravali

"John Adams je jednom napisao: "Naš Ustav je stvoren samo za moralan i religiozan narod. Potpuno je neadekvatan za vladu bilo kojeg drugog naroda."

Nije bio jedini Otac osnivač, koji je zastupao ovo stajalište. James Madison napisao je da naš Ustav zahtijeva "dovoljno vrline među ljudima za samoupravu", inače ih "ništa manje od okova despotizma ne može spriječiti da unište i prožderu jedni druge“.

Biste li rekli da je naša nacija još uvijek moralna i religiozna? Biste li rekli da među ljudima ima dovoljno vrlina? Možda za mnoge od nas, da. Ali, naša nacija u cjelini? Naši vođe i institucije?

Ovo je doslovno zlo na razini Noinih dana, koje danas vidimo. Gledamo oko sebe i pitamo se kako je naš svijet postao toliko poremećen. Djeca su zbunjena spolovima. Smrtonosni lijekovi nam se prodaju kao čudotvorni lijekovi. Propaganda umjesto vijesti. Milijuni nestale djece. Otvoreno sotonistička industrija zabave. Popis se nastavlja unedogled.

Možda se ponekad osvrnete oko sebe i pomislite: Što se, zaboga, dogodilo s ovom zemljom?

Pa. Obzirom na ono što sada svi znamo. Ono što je jasno napisano u ovim milijunima dokumenata. Ima li to sada smisla?

Govore nam kako je naša zemlja predstavnička demokracija. Ne slažem se. To je nereprezentativna patokracija. Zatvorenici vode azil. I čini se da više ne osjećaju potrebu da to skrivaju od nas."

Zato je Lobaczewski proveo godine, nakon što je napisao "Ponerologiju", razvijajući koncept logokracije - sustava vlasti koji je  osmišljen tako da spriječi patokraciju, eksplicitno ugradi intuicije Adamsa i Madisona u ustav i svakodnevnu praksu politike i života u društvu. Jer, unatoč uokvirivanju američkog ustava, participativni elementi američke demokratske republike su se otvorili prema najgorim posljedicama demokracije. Kako su intuitivno primijetili Adams i Madison, to je omogućilo vlast amoralnih, bezbožnih, onih kojima nedostaje vrlina - da i ne spominjemo nesposobne. Jeste li primijetili da su rezultati Alice, kćeri Ariane de Rothschild, koja se dopisuje sa Epsteinom, na SAT-testovima bili 1070, u 58. percentilu? Epstein joj je pokušao pomoći da se upiše na Columbiju, ali su je odbili. Na kraju je studirala na NYU, iako tipični kandidati postižu oko 1470-1570 na svojim SAT testovima.

https://x.com/chrisbrunet/status/2025047411878482402

Zašto sada? Otkrivenje metode

"I to me dovodi do sljedećeg pitanja koje si postavljam cijeli tjedan. Zašto sada? Zašto sada objaviti sve te dokumente? Zašto određena imena ostaviti neredigiranima? Zašto dopustiti javnosti neka vidi sve uznemirujuće detalje, sadržane u tim datotekama?

Nisu ih morali objaviti. Mogli su objaviti tri milijuna stranica crnih kutija, i reći oprostite, ali sve je to redigirano iz razloga nacionalne sigurnosti.

Je li ovo otkriće metode?

Jesi li upoznat sa ovim izrazom? To je kada zli ljudi na vlasti prestanu skrivati ​​što rade i jednostavno to iznesu na vidjelo. Jer znaju da većina ljudi i dalje neće djelovati. Istina izađe na vidjelo. Ljudi su uznemireni. Možda ljuti na trenutak. A onda se ništa ne događa. Život ide dalje.

To je zlo na vidiku. Gotovo kao što kažu, pokazali smo vam. Vidjeli ste to. I niste ništa učinili.

U njihovim mislima, ta tišina postaje dopuštenje. Ne zato što su se ljudi složili. Već zato što su se ukočili. Ometeni su. Uvjerili su sebe da je sve to preveliko za suočavanje.

Tako se ljudi uvjetuju. Kada se strašne stvari otkrivaju polako, kroz naslove, dokumente ili zabavu, šok nestaje. Ono što bi trebalo izazvati bijes počinje se činiti normalnim. A to je cilj. To nije iskrenost. To je dominacija. To je dokaz da sustav može razotkriti vlastitu korupciju i dalje funkcionirati.

Zato je stara izreka danas toliko važna: Jedino što je potrebno za trijumf zla jest da dobri ljudi ne čine ništa.

I upravo sada, računaju na to da ljudi neće ništa raditi."

Nadalje, citira članak Aleksandra Dugina:

"Cijela zapadna elita je diskreditirana. Epstein je funkcionirao kao svojevrsni 'kadrovski odjel' za svjetsku vladu. Kandidati za globalnu moć prolazili su kroz određene rituale i zločine tamo - uključujući zlostavljanje maloljetnika, ubojstva i kanibalizam - sve snimljeno na filmu radi kasnije kontrole. Zapadni svijet se urušio. Niti jedan zapadni politički vođa, bilo u Sjedinjenim Državama ili Europskoj uniji, ne zadržava nikakav moralni autoritet. Ovo je coming out: gotovo cijeli globalni Zapad pojavljuje se kao pedofilna sotonistička organizacija. To je kraj svake tvrdnje o vodstvu. Sada svatko tko sklapa sporazume sa zapadnim političarem mora shvatiti da možda sjedi pored manijaka i ubojice. Ovo je Zapad. Stoga će, nakon objavljivanja ovih dokaza, ili čovječanstvo uništiti ovaj sustav, ovu monstruoznu totalitarnu sektu, ili će Zapad uništiti čovječanstvo pretvarajući cijeli planet u nešto što nalikuje Epsteinovom otoku , koji je već postao simbolom modernog Zapada u cjelini."

Pitajući se kamo možemo ići odavde, Holehouse se vraća na ponerologiju...

Kako patokracije padaju

"I želim se ovdje vratiti na Łobaczewskog, jer on nije samo dijagnosticirao bolest. Opisao je kako ona završava. I tu je zapravo nada u svemu ovome.

Vidite, Łobaczewski je primijetio da svaka patokracija nosi sjeme vlastitog uništenja. Ti sustavi izvana izgledaju nepobjedivo. Oni kontroliraju banke. Oni kontroliraju medije. Oni kontroliraju sudove. Oni kontroliraju obavještajne agencije. Ali, imaju kobnu slabost.

Ljudi koji ih vode nisu sposobni shvatiti kako normalna ljudska bića zapravo misle i osjećaju.

Mogu imitirati empatiju. Mogu pokazati suosjećanje. Ali, ne mogu ga istinski shvatiti. I zbog toga stalno precjenjuju vlastitu moć i podcjenjuju otpornost običnih ljudi .

Opisuje proces koji naziva "disidentstvom normalnog". To je kada dovoljan broj ljudi unutar patokratskog sustava počne tiho prepoznavati što se događa. Počinju gledati kroz masku. Primjećuju okrutnost prikrivenu kao politika. Primjećuju laži prikrivene kao vodstvo. Primjećuju prazninu iza predstave.

I kada to prepoznavanje dosegne kritičnu masu, sustav postaje neodrživ. Ne zbog neke dramatične revolucije. Već zato što normalni ljudi, koji su održavali stroj u pogonu, jednostavno prestaju surađivati. Prestaju vjerovati lažima. Prestaju provoditi pravila. Prestaju okretati pogled.

I upravo smo tu sada. To je ono što ovi dosjei predstavljaju. Tri milijuna stranica dokaza da je maska ​​skliznula. I da se ne može vratiti. Ne ovaj put."

Imajte na umu: vremenska razlika između trenutka kada se dostigne ova kritična masa i trenutka kada patokracija konačno propadne može biti i nekoliko desetljeća. To ne znači da su ljudi koji u njoj žive samozadovoljni. "Promjena režima" nije laka; još je teže to dobro izvesti. Upravo tijekom tog razdoblja koje prethodi promjeni režima, ljudi stječu dublje razumijevanje oblika  patokracije, uz praktične vještine snalaženja u njoj, kao i društvene veze potrebne za stvaranje jedinstvenog fronta protiv onih koji drže svu institucionalnu moć.

Svjesnost je prava pobjeda

"Znam da su neki od vas ljuti. I trebali bi biti. Znam da neki od vas žele uhićenja. Želite da se počinitelji odu u zatvor. Želite Gitmoa. I ja se molim za to.

Ali, želim biti iskren sa vama večeras. Čak i ako se to dogodi - čak i ako se šačica moćnih ljudi suoči sa posljedicama - to neće popraviti strukturu. Možete iščupati nekoliko korova iz vrta, ali ako je tlo otrovano, novi korov će odmah ponovno izrasti.

Prava pobjeda ovdje - ona na koju bi Łobaczewski ukazao - jest svijest. To je ono čega se zlo najviše boji. Ne provođenja zakona. Ne istraga. Čak niti kazne. Ono čega se najviše boji jest da bude viđeno. Da bude prepoznato kao ono što zapravo jest.

Jer, kada to jednom vidiš, ne možeš to više ne vidjeti. A kada dovoljno ljudi to vidi, igra je gotova.

Zato su nas desetljećima uvježbavali da se smijemo frazi "teorija zavjere". Zato su potrošili milijarde gradeći medijske sustave osmišljene da nas odvlače od bitnoga. Zato ismijavaju svakoga tko postavlja previše pitanja. Jer, u trenutku kada prosječna osoba pogleda ove informacije i kaže: Ne, ovo je stvarno, i neću se pretvarati da nije - to je onaj mali trenutak kada se njihova moć počinje raspadati."

Što se tiče djelovanja: Holehouse preporuča da činimo "upravo ono što radimo baš sada", tj. nastavimo proučavati dokaze, dijeliti ih, raspravljati o njima u svojim domovima, sa susjedima, u crkvi; uz to da "odgajamo svoju djecu neka prepoznaju zlo kada ga vide, kako sljedeća generacija ne bi bila prevarena kao što je bila naša." 

"Ono što znam jest da se, kroz povijest, svaki sustav izgrađen na lažima i okrutnosti, na kraju srušio. Svaki. Ne zato što je neki heroj ujahao i spasio stvar. Već zato što su obični ljudi - ljudi poput tebe i mene - odlučili da im je dosta. I prestali su surađivati.

Kao što sam rekao, mislim da će ovaj proces raspada biti težak. Mislim da će se naši životi, i naš svijet, promijeniti na načine koje ne možemo niti zamisliti. Ali, s druge strane, nakon što ovo zlo carstvo padne, mislim da će nas čekati nešto zaista posebno.

Samo trebamo proći kroz vremena koja su pred nama, a da ne izgubimo svoju ljudskost i vjeru.

Jer, to nas razlikuje od ovih čudovišta."

BY: Harrison Koehli; 23.02.2026.