Ne sjećam se točno kada sam mu formalno predstavljen. Viđao sam njega i Al Bieleka u klubovima, još davne 1989-te. U svojim poliesterskim kompletima, sa kariranim visokim kapama kako bi se pokazale njihove smeđe cipele, isticali su se poput "tajnih" policajaca među bajkerima, mafijašima i svježe iskovanim wall street frajerima, koji su činili uobičajenu gomilu. Radio sam kao osiguranje za nekoliko striptiz klubova, točno preko puta gradske vijećnice Babylon, na Long Islandu. Preston Nichols bio je želatinozni drobec od 145 kilograma, a Bielek je izgledao kao da glumi Stana Laurela u starom crno-bijelom filmu.
Te sam noći radio na vratima i obojica su stali točno ispred mene, nešto što većina ljudi izbjegava kada nije bilo ulaznice. Vodili su živahan razgovor o glazbi, govoreći sa pretjeranom samovažnošću, ono što sam smatrao parom štrebera na hirovitom ponoćnom izletu u divljinu. Iz nekog razloga mi je to ostalo u sjećanju. Sjećam se kako je Preston rekao: "Pa, stvarno mi se sviđa U2", kao da je upravo donesena neka važna odluka.
Godine 1992. je isti taj čudni čovjek objavio još čudniju knjigu. Priča koju je ispleo Preston Nichols, "bivši zaposlenik Grummana" i stanovnik East Islipa, zajedno sa svojim koautorom Peterom Moonom, poprimila je kultni status (nakon još tri knjige). One glatko spajaju snažnu halucinogenu stvarnost laboratorija Brookhaven, zrakoplovne industrije, stare radarske stanice u Montauk Pointu na Long Islandu, kao i izuma vakuumskih i tranzistorskih cijevi. Središnji dio narativa je masovno bombardiranje osciliranim mikrovalovima odabranih ljudskih bića, u posebno izgrađenoj stolici. Stolica Montauk omogućila im je kanaliziranje alternativnih stvarnosti. Sve se to temeljilo na matematici Johna von Neumanna. Tu su bili Aleister Crowley, tajne podzemne baze, nacistička okultna znanost, Sivi i putovanje kroz vrijeme. Ovu kasniju trilogiju "Illuminatus" kontrolira "zlokobna" klika koja je sposobna djelovati u alternativnim stvarnostima, a kako bi manipulirala ovom.
Prema Nicholsu: u Montauku postoji podzemni kompleks koji je sjedište tajne vojske supervojnika kontroliranog uma. Obučeni su od strane nacista, sposobni putovati kroz vrijeme i prostor, djeluju kao transdimenzionalni ubojice i mijenjaju povijest kako god kabala to želi. U Nicholsovom krugu prijatelja je njegova priča shvaćena toliko ozbiljno da su: John Ford, predsjednik Mreže NLO-a na Long Islandu, i trojica njegovih prijatelja dobili duge zatvorske kazne - nakon što su 1996. godine bili "uhvaćeni" u zavjeri o trovanju - tadašnjeg predsjednika Republikanske stranke okruga Suffolk Johna Powella, zastupnika Suffolka Freda Towlea i šefa Konzervativne stranke Brookhavena Anthonyja Gazzole - putem izlaganja radiju. Nakon što je Ford uhićen, proveo sam nekoliko kratkih dana sa njim, u popravnom domu Long Islands Riverhead. Prestona Nicholsa poznavao sam do tada oko četiri godine.
Nicholsova i Moonova priča koristi Babilon kao razlog postojanja kabale. Veliki dio onoga što se događa u Montauku vrti se oko postizanja ovog magnum opusa svih okultnih ceremonija. U njihovoj pripovijesti, babilonsko djelovanje je osmišljeno kako bi se dovelo do inkarnacije Božice Mjeseca. To je vrhunac misterioznog i arhaičnog obreda, koji je Aleister Crowley nazvao djelovanjem Amalantre. Crowley je izveo djelovanje Amalantre u proljeće 1918. godine, na otoku Esopus na rijeci Hudson, u New Yorku. To ljeto proveo je na Long Islandu, Montauk Pointu.
Crowleyjeva seksualna partnerica ili provodnik, Grimizna Žena, kako ju je Crowley nazivao, bila je žena po imenu Roddie Minor. Crowley ju je nazvao 'devom', prema kabalističkom značenju trećeg hebrejskog slova Gimel, što je put do Božje krune u Sepher Yasirahu. Dugo nakon toga, Crowley će praviti kriptične reference na grad piramida i eteričnog vodiča kojeg je koristio za djelovanje Amalantre, i kojeg je nazvao Lam. Jedna slika Lama koju je Crowley nacrtao opisati će Sive sljedećih stotinu godina.
Ritual, ili neki njegov dio, ponovno su pokušali izvesti, 1946. godine, nekolicina Crowleyjevih značajnijih učenika: osnivač scijentologije, L. Ron Hubbard; ekstravagantni američki raketni znanstvenik, Jack Parsons, čovjek sa plakata Operacije Spajalice, kojega je Wernher von Braun nazivao pravim ocem američkog svemirskog programa. Parsonova 'grimizna žena' bila je glumica Marjorie Cameron. Svoj su ritual preimenovali u Babalon Working.
Godine 1952., Parsons, koji je u pismima Crowleyja oslovljavao "Najvoljeniji oče", recitirao Crowleyjevu "Himnu Panu" prije svakog probnog lansiranja - navodno je poginuo u eksploziji u laboratoriju. Njegovo tijelo je izgorjelo do neprepoznatljivosti. Nekoliko sati kasnije, Parsonsova voljena majka počinila je samoubojstvo. Oboje su pokopani u zatvorenim lijesovima, što je potaknulo teorije zavjere da nijedan od njih nije mrtav. Novinar Michael Hoffman je rekao da je Parsons pokušavao prizvati homunkula, kada se dogodila eksplozija u laboratoriju. Homunkulus je eterično biće koje majstor alkemičar uzgaja u staklenci. Zna mnoge tajne svemira koje će prenijeti alkemičaru koji ga stvori. Na tamnoj strani Mjeseca nalazi se krater nazvan po Jacku Parsonsu.
Naslovnica Nicholsove prve knjige, "Projekt Montauk: Eksperimenti u vremenu", sadrži umjetnički prikaz pastuha zloslutnih mišićavih proporcija koji se propinje. Nichols dalje u knjizi kaže da se čovjekovoj budućnosti može pristupiti samo do tamo gdje će se putnik kroz vrijeme uvijek naći u neplodnom i nenaseljenom krajoliku i pred kipom velikog konja koji se propinje.
Godine 1993., novomeksikanski umjetnik, Luis Jimenez, dobio je narudžbu za izgradnju 9 metara visokog kipa pastuha koji se propinje, usred još uvijek nedovršene međunarodne zračne luke Denver. Zračna luka otvorena je 1995. godine, ali kip je dovršen mnogo kasnije. Jimenez je poginuo 2006. godine, kada je dio nedovršenog konja pao sa dizalice u njegovom studiju, u Hondu u Novom Meksiku. Njegovi sinovi konačno su dovršili konja 2008. godine. Od tada oko dvadeset osam milijuna putnika godišnje uživa u spektaklu konja koji se propinje. Njegova najznačajnija karakteristika jest sposobnost ostavljanja trajnog dojma straha i užasa kod male djece. Kip je također poznat kao 'Vražji konj' ili 'Sotonin konj'.
Zbog svoje neobične arhitekture, uređenja i povijesti, međunarodnu zračnu luku Denver mnogi legitimni istraživači nazivaju svetištem Novog svjetskog poretka. Neki su čak pokušali potvrditi da je to vanjsko lice goleme podzemne izgradnje, u službi luciferske elite, koja je skriveni gospodar Zapada. Samo je jedno doista sigurno. Konj u zračnoj luci nevjerojatno podsjeća na konja s naslovnice Prestonove prve knjige. Kao što je Jim Morrison jednom rekao: "Kada sve ostalo zakaže / Možemo bičevati konja po očima / I uspavati ga.“
Čak i prije nego što su general Patton i njegova Treća armija stigli do tvornice Škoda u Pilsenu, već je otkriveno postojanje podzemnih industrijskih citadela nacionalsocijalizma u Ohrdrufu. Pukovnik Robert S. Allen, koji je bio Pattonov obavještajni časnik, opisao je minijaturni Akakor. Središnja instalacija je imala između dva i tri kata, izgrađena je od masivno armiranog betona. Dvanaest hodnika protezalo se od središta, na nekoliko kilometara poput žbica na kotaču. Vojni signalni korpus procijenio je cijenu izgradnje, i to samo telefonske centrale koja je opsluživala instalaciju Ohrdruf (izgrađenu krajem 1944.), na deset milijuna dolara.
"Za ove građevinske projekte bilo je potrebno 257.000 kubičnih metara betona armiranog čelikom, 213.000 kubičnih metara tunela [danas je poznato oko 97.000 kubičnih metara tunela, što znači da ako pretpostavimo da je izgradnja bila blizu završetka, više od polovice podzemnih galerija i komora još nije otkriveno], 58 km cesta sa šest mostova i 100 km cjevovoda".
(Albert Speer, "Memoari")
Podzemne instalacije za Nijemce je izgradila Todtova organizacija, njemački ekvivalent Inženjerijskom korpusu vojske. Organizacija je izgradila autocestu, Siegfriedovu liniju. Kasnije će izgraditi Atlantski zid, navodno pod Albertom Speerom, kada je osnivač Fritz Todt, ministar naoružanja i član najužeg svetišta nacionalsocijalista, poginuo u avionskoj nesreći, nakon sastanka sa Hitlerom o nastavku rata, u veljači 1942. godine.
"Sličan uređaj onome koji radi ispod Ohrdrufa pronalazi mjesto u deklasificiranoj literaturi na sljedeći način: 6. prosinca 1944. američka Vojna obavještajna služba započela je istraživački projekt 1217, "Istraga o mogućoj njemačkoj upotrebi zraka za neutralizaciju savezničkih zrakoplovnih motora". To je rezultat "nedavnih fenomena interferencije koji su se povremeno javljali tijekom operacija iznad Njemačke u području Frankfurta na Majni". Obično se opisivao kao "neobična interferencija motora i električnih instrumenata" iznad sjeverne obale rijeke Majne, oko deset milja od Führerovog sjedišta Adlerhorst.
U strogo povjerljivom izvješću, pod naslovom "Protumjere za ometanje motora", upućenom ravnatelju Zapovjedništva zrakoplovne tehničke službe, Wright Field, Dayton, Ohio, spominje se rasprava OSS-a o njemačkoj jedinici negdje u blizini Frankfurta na Majni, i "...utjecaj koji ometa konvencionalne zrakoplove... koliko god nevjerojatno izgledalo projicirati s tla na visinu od 30 000 stopa dovoljno magnetske energije da ometa funkcioniranje sustava paljenja zrakoplova, mora se zaključiti da neprijatelj ne samo da namjerava ometati naše zrakoplove nekim nematerijalnim sredstvima, već je i uspio ostvariti tu namjeru..."
(Američki nacionalni arhiv NARA/Američke strateške zračne snage u Europi - Sažeci zrakoplovne obavještajne službe, siječanj 1945. i dalje, 6. veljače 1945.)
Speer, unatoč cionističkom bajkovitom narativu, nikada nije bio član najužeg svetišta nacionalsocijalizma. Kao Todtov nasljednik na mjestu ministra naoružanja, bio je zadužen za Todtovu organizaciju, ali samo po tituli. Operativni šef bio je Franz Xaver Dorsch, preživjeli iz izvornog puča u pivnici i jedan od osnivača Nacionalsocijalističke partije. Dorsch je izravno izvještavao Martinu Bormannu. U travnju 1944. godine, kada je Hitler odlučio premjestiti njemačku industriju u ilegalu, smijenio je Speera i zamijenio ga Dorschom na čelu Todtove organizacije.
Dorsch je otišao, iako je bio zadužen za gotovo milijun robovskih radnika. Nastavio je živjeti još 40 godina kao titan iznenada oživljene njemačke industrije. Dorsch Consult je osnovan 1951. godine. Postao je Dorsch Gruppe, 2006. godine. Dorsch Gruppe trenutno je najveća njemačka neovisna tvrtka za planiranje i savjetovanje. Komesari još nisu završili sa silovanjem Njemica kada je Dorsch dobio zadatak neka piše radove za američku vojsku. Jedan od njih objavljen je 1947. godine, u "Skriveno na vidiku: Iza Dosjea X", dr. Richard Saudera, gdje opširno piše o dubokim podzemnim vojnim bazama, navodi: "U svojim dosjeima imam dva deklasificirana memoranduma o Projektu Paperclip, u kojima se posebno traže četiri muškarca sa stručnošću u podzemnoj gradnji, od kojih je jedan bio Xaver Dorsch."
Do trenutka kada je Njemačka bila domaćin ljetnih Olimpijskih igara u Berlinu, 1936. godine, to je bio dragulj u kruni zapadne civilizacije. Nacionalsocijalizam ga je tamo preni sa europskog gomile gnoja, u roku od nekoliko godina. Ali, nacionalsocijalisti su imali pomoć. Njemačka tehnologija bila je, prema nekim procjenama, stotinu godina ispred ostatka svijeta. Kada su se Nijemci htjeli pokazati, baron Manfred von Ardenne je izumio je televiziju da se Olimpijske igre mogu prenositi uživo. Što se tiče radiovalova, koji su se širili po prostranstva svemira, Adolf Hitler je imao 38 godina prednosti, u pogledu poruke iz Areciba.
Prije nego što su stigli do njemačke granice, zapanjeni Amerikanci pronašli su audio vrpcu, pri "oslobođenju" Luksemburga. U listopadskom izdanju "Harpera" (broj 46), prikazan je američki obavještajac koji iz ladice na svom stolu vadi minijaturnu vakuumsku cijev "veličine pola palca" i kalem trake. Zadihano se našalio: "To je magnetofonska traka." Zapanjen njemačkom magnetskom znanošću, on brblja o "njenoj plastici, metaliziranoj sa jedne strane željeznim oksidom. U Njemačkoj je to zamijenilo gramofonske snimke. Dnevni radijski program može se magnetizirati na jednom kolutu. Možete ga demagnetizirati, obrisati i staviti novi program, u bilo kojem trenutku. Nema igle, dakle apsolutno nema buke ili trošenja ploče. Kolut od sat vremena košta pedeset centi."
Među plijenom donesenim u Ameriku, 'Harper' također spominje "motor veličine oraha, koji je vrtio rotor brzinom od 10000 okretaja u minuti - tpliko brzo da je izvorno uništio sva maziva velikom količinom ozona koju je proizvodio". Postojala su ultraljubičasta svjetla za sterilizaciju mlijeka i infracrvena crvena svjetla za optiku za noćno gledanje. Postojao je proces hladne ekstruzije, koji je omogućio tisućupostotno povećanje proizvodnje malih dijelova, izrađenih od čelika. Magnetska polja, osim što su se koristila za snimanje zvuka, korištena su i za umjetnu proizvodnju tinjca. Revolucionarni njemački kondenzator, sada nazvan kapacitor, u 'Harpersu' je opisan kao "magični, dvostruko destilirani".
Davne 1934. godine je njemački izumitelj, Oskar Heil, proširujući rad dr. Heinricha Barkhausena, razvio cijev sa moduliranom brzinom. Heilova cijev mogla je slati elektrone u snopovima, omogućujući generiranje daleko viših frekvencija, nego što je to bilo moguće sa vakuumskom cijevi. Heilova cijev bila je prvi praktični generator mikrovalova. Tri godine je prethodio klistronu, specijaliziranoj vakuumskoj cijevi, koja se koristila u iste svrhe. Wikipedia svojim čitateljima suzdržano govori da se cijevi modulirane brzinom, "u velikoj mjeri", još uvijek koriste u mikrovalnoj tehnologiji.
Heilu je također izdano nekoliko patenata za uređaje "slične tranzistorima", prije rata. Godine 1947. je "pozvan" u Ameriku. Do kraja 1947. godine, Bell Laboratories najavio je izum "tranzistora sa točkastim kontaktom". Tranzistorska cijev debitirala je za Božić. Godine 1956., John Bardeen, William Shockley i Walter Brattain iz Bell Labsa, osvojili su Nobelovu nagradu za nju. Godine 1962. je Heil osnovao Heil Scientific Labs Inc. i živio sretno do kraja života, radeći u obrambenoj industriji carstva.
Pametna bomba
'Harper' pripisuje Nijemcima zasluge za posjedovanje "138 vrsta vođenih projektila u različitim fazama proizvodnje ili razvoja", kao i "korištenje svake poznate vrste daljinskog upravljanja i upaljača: radio, radar, žičani, kontinuirani val, akustični, infracrveni, svjetlosne zrake i magnetski". Postojali su planovi za bombarder sa raketnim motorom, koji bi iz Europe bio iznad New Yorka za četrdeset minuta. V9 je bila raketa teška 10000 kilograma koja je mogla pogoditi metu udaljenu 4800 kilometara, dostižući brzinu od 9800 kilometara na sat nakon ispaljenja. 'Harper' citira visokog američkog obavještajnog časnika koji je rekao: ishod rata bi bio upitan da je invazija na Europu odgođena samo za šest mjeseci.
Sovjetski ministar vanjskih poslova, Vjačeslav Molotov, na kraju će javno optužiti Ameriku i Britaniju da su si, kroz opljačkane njemačke patente i tehnologiju, pomogle u ostvarivanju deset milijardi dolara reparacija. To su dolari iz 1940-ih. Izvješće tajnika iz 1946. godine, koje je izdalo Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Država, dokumentira kako je "Odbor za tehničku industrijsku obavještajnu službu" pregledao oko tri i pol milijarde dokumenata, iz svakog aspekta njemačke industrije. Od toga su tri i pol milijuna stranica pohranili na mikrofilm. Tromjesečni časopis Kongresne knjižnice o nabavama za kolovoz 1946. godine, procjenjuje da je prikupljeno između 1000-1500 tona njemačkih zrakoplovnih dokumenata. Dalje se navodi kako se procjenjuje da konačna "pregledana knjižnica", sada na Wright Fieldu, teži 220 tona.
Američko bezobzirno otimanje njemačkog privatnog intelektualnog vlasništva nije samo prekršilo Hašku konvenciju, već i svako pravilo pristojnosti. Čak su i Britanci bili zgroženi, i javno su se zakleli da će poštovati njemačke patente. Amerika to nikada nije učinila. Svoje zlatno doba tehnologije pokrenula je velikom pompom, dovodeći Wernhera von Brauna neka bude voditelj ceremonije i dvorska luda.
"Jedna od najvećih zaliha povjerljivih informacija koje su Saveznici prikupili došla je iz laboratorija i pogona IG Farbena, sindikata sa bliskim američkim vezama, koji je imao gotovo potpuni monopol na kemijsku proizvodnju. Kemija je, naravno, bila temelj za stvaranje većine sintetičkih materijala. Ogromna zgrada IG Farben u Frankfurtu, u kojoj su se nalazili zapisi procijenjive vrijednosti, 'čudesno' je pošteđena tijekom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, što dokazuje da je bolja točnost bombardiranja bila moguća da su Saveznici to željeli. Trezori zgrade Farben sadržavali su tajne industrijske informacije o, između ostalog, tekućim i krutim gorivima, metalurgiji, sintetičkoj gumi, tekstilu, kemikalijama, plastici, lijekovima i bojama. Dobivene su tajne formule za više od 50000 boja. Nekoliko časnika američke vojske, stacioniranih u zgradi Farben nakon rata, komentiralo je da bi vrijednost zaplijenjenih dosjea i zapisa sama po sebi bila dovoljna za financiranje rata." (Daniel W. Michaels)
Od Ohrdrufa do istočnih granica Njemačke protezalo se hipogejsko carstvo SS-a, kojim je predsjedavao nemilosrdni i učinkoviti princ-general, Hans Kammler. Dvorac Książ, na današnjoj zapadnoj granici Poljske sa Češkom, smješten je u zloslutnom šumarku, izvan drevnog sela Fuerstenstein. "Nacističko zvono" nalazilo se tamo, prije nego što je premješteno u Waldenburg, danas Walbrzych, 45 kilometara južnije. Posljednji put je viđeno ispod sela Ludwigsdorf (Ludwikowice), u labirintu rudarskih tunela, koji poput vena prolaze kroz sjevernu stranu Sudetskih planina.
Nacističko zvono je postalo odgovor 21. stoljeća na Frankensteina, Mary Shelly. Poput modnog Borisa Karloffa, neki su pisci od toga napravili kućnu radinost. Ali, poput Frankensteina koji se uvijek vraća Mary Shelly, sve priče o nacističkom zvonu sežu do Igora Witkowskog, poljskog pisca, koji je proveo opsežan povijesni rad o Drugom svjetskom ratu. Witkowski tvrdi da je bio upoznat sa sudskim odlukama i transkriptima koje je NKVD snimio tijekom ispitivanja Jakoba Sporrenberga, SSgruppenführera i generalleutnanta policije za Poljsku i Bjelorusiju. Poljski sudovi će potom objesiti Sporrenberga, krajem 1952. godine, nakon što su ga 1950. godine proglasili krivim za ratne zločine.
Prema Sporrenbergu, 'Die Glocke', kako se zvao na njemačkom, bilo je kućište u obliku zvona, izrađeno od tvrdog i teškog metala. Bilo je ispunjeno tvari sličnoj živi, kodnog naziva Xerum 525. Metalna tekućina bila je ljubičaste boje i morala se pohranjivati u posudama obloženim olovom debljine tri centimetra. Eksperimenti su se uvijek odvijali pod keramičkim poklopcem i uključivali su dva cilindra, koja su se rotirala velikom centrifugalnom silom, u suprotnim smjerovima. Tijekom eksperimenata, koji su trajali oko minutu, zvono bi svijetlilo blijedoplavom bojom.
Komora u kojoj su se odvijali eksperimenti bila je duboko pod zemljom, površine od trideset četvornih metara. Cijela komora bila je obložena keramičkim ciglama, prekrivenim gumenim prostirkama. Nakon svakog eksperimenta temeljito je isprana tekućinom sličnom slanoj vodi. Prostirke su se mijenjale nakon svakih nekoliko eksperimenata, a nakon svakih deset je cijela komora zamijenjena, a ostalo je samo zvono.
Tijekom testiranja je osoblje zadržano na udaljenosti od 150-200 metara. Električna oprema, unutar tog opsega, neizbježno bi izazvala kratki spoj. Prvi eksperimenti su provedeni krajem 1944. godine. Tijekom tih testova, životinje i biljke bile su smještene u sferu utjecaja zvona. Svi ispitanici su uginuli. Kristalna tvar bi se formirala unutar tkiva, a tjelesne tekućine bi se zgrudale, odvojile u frakcije, i ubile organizam. Svi ispitanici su pokazali ubrzanu stopu raspadanja, ali nije bilo nikakvih mirisa truljenja. U roku od osam do četrnaest sati nakon eksperimenta, biljke bi imale konzistenciju masti za osovine.
Pet, od prvobitnih sedam znanstvenika koji su radili na zvonu, je umrlo. U drugim eksperimentima, početkom 1945. godine, stopa smrtnosti smanjena je na 10-15%. Ljudi bi iskusili poremećaje spavanja, nestabilnost na nogama i gubitak pamćenja. Također, mučio bi ih stalni metalni okus u ustima.
Ako se prati stara željeznička pruga iz Ludwigsdorfa, gore u podnožje Sudeta, presijeca se sada napušteni rudnik Vaclav, koji je sakriven u dolini. Na krajnjem dnu doline, pored danas raspadajućeg postrojenja koje je nekoć moglo spaljivati tisuću tona ugljena dnevno, betonski prsten širine trideset metara je obješen na deset metara visine, na deset betonskih stupova. Na vrhu svake od njih ugrađene su kuke za teške uvjete, a na tlu se nalazi spoj za električne kabele, koje je nekoć napajalo postrojenje za spaljivanje ugljena. Unutar prstena tlo je iskopano do otprilike jednog metra, i obloženo je keramičkim ciglama.
Slični kavezi koriste se u testiranju helikoptera.
Tijekom rata, ispod zgrada i svježe zasađenog drveća u rudniku Wenceslas, betonski bunkeri bili su pažljivo skriveni. Betonski prsten bio je obojen u zeleno, kako bi se kamuflirao od aviona. Nitko više ne ide tamo, čak niti pješice. Samo okno rudnika je poplavljeno. Nick Cook, u knjizi "Potraga za nultom točkom", u najboljoj britanskoj tradiciji, tvrdi kako su SS-ovci strijeljali svih 62 znanstvenika, koji su bili uključeni u projekt. Unatoč tome, Nijemci su zvono smatrali Kriegsentscheidend, ratno odlučujućim i svojom najvišom sigurnosnom klasifikacijom.
Junkers 390
General Hans Kammler, koji je trebao biti zapovjednik Zvona, nestao je pred sovjetskim napredovanjem. Kammler je službeno odbio pisani zahtjev svog Reichsführera Heinricha Himmlera za "kamion", SS kodnu riječ za Junkers 390, monstruozni teretni avion sa šest motora, sposoban letjeti do New Yorka i natrag bez punjenja gorivom. Zatim je Kammler nestao u povijesti, zajedno sa Zvonom, i jednim od samo dva njemačka prototipa 390. Neke priče kažu da je ustrijeljen u Čehoslovačkoj, druge da je zvono odnio u Argentinu, a treće u Sjedinjene Države. Nikada nije pronađeno tijelo, Zvono, niti avion.
Witkowski kaže da je Sporrenberg ukazivao na Waltera Gerlacha kao znanstvenika zaduženog za eksperimente sa Zvonom. Od početka 1944. godine, Gerlach je bio opunomoćenik za nuklearnu fiziku u Istraživačkom vijeću Reicha. Nakon rata, Anglosasi su ga ciljali zbog pokopa i prisluškivanja u Farm Hallu. Lako se može zaključiti: nacističko zvono je bilo neka vrsta eksperimentalnog akceleratora čestica, koji se koristio za obogaćivanje uranija.
No, Walter Gerlach je doktorirao dok je bio naučnik kod Friedricha Paschena, kojega su kolege priznavale kao najvećeg eksperimentalnog spektroskopista svog vremena. Paschen je otkrivač 'Paschenove serije', serije spektralnih linija vodika u infracrvenom području, koje je prvi put primijetio 1908. godine, upravo kada je 20-godišnji Gerlach započeo doktorski studij kod njega. Tijekom Prvog svjetskog rata je Gerlach radio na bežičnoj komunikaciji za njemačku vojsku, pod vodstvom briljantnog Maxa Wiena, kojega su cionisti izbrisali iz povijesti zbog njegovog otvorenog antisemitizma, ali je izumitelj Wienovog mostnog oscilatora. Wien je surađivao i dopisivao se sa Paschenom još od ljeta 1895. godine.
Godine 1921. je Gerlacha regrutirao njemački židovski znanstvenik, Otto Stern, koji, baš kao i njegov mentor Albert Einstein, nije imao niti najosnovnije vještine eksperimentalne fizike. Gerlach će u laboratoriju dokazati ono što je Stern sumnjao. Magnetska polja ograničavaju prostornu orijentaciju atomskih i subatomskih čestica. "Njihovo" otkriće nazvano je Stern-Gerlachov eksperiment i otvorilo bi vrata njemačkim znanstvenicima, nezaraženima lažnom znanošću Einsteina, kako bi iskoristili neograničenu energiju etera.
Bez Riemannove geometrije ne bi bilo teorije relativnosti. Pola stoljeća prije nego što je Einstein ukrao svoj prvi patent, njemački matematičar, Bernard Riemann, izumio je neeuklidsku geometriju, koja je omogućila opise viših dimenzija, što je omogućilo teoriju relativnosti.
Godine 1932. je Jon von Neumann napisao matematičku bibliju kvantne mehanike, "Mathematische Grundlagen der Quantenmechanik". Do tada je von Neumann beskonačne svemire, koje su on i njegovi kolege pokušavali opisati, nazvao Hilbertovim prostorom, po svom učitelju na Sveučilištu u Göttingenu, Davidu Hilbertu. Nijemci su uzimali zdravo za gotovo da gravitacijski valovi postoje, i to ne samo u ovom svemiru, već se protežu i u neistražena područja multiverzuma. Shvatili su kako bi korištenjem njih iskoristili iskonsku silu kozmosa i prisvojili za sebe moć boga svog neprijatelja.
Kraftstrahlkanone ili Kanon jakih zraka, prema shematskim prikazima koje je reproducirao još jedan nacistički istraživač tajnog oružja, Henry Stevens, i kako je prikazano u djelu Josepha Farrella, "Reich of the Black Sun".
https://www.bibliotecapleyades.net/sociopolitica/reichblacksun/chapter13.htm
Farrell ga opisuje kao "oružje čudnog izgleda, u obliku slova L, koje se sastojalo od neke vrste kristala, zatim niza šupljih cijevi, od kojih je svaka fokusirala generiranu zraku na sve užu i užu točku, sve dok nije izašla iz male rupe, sa navodno smrtonosnom učinkovitošću, iako ograničenog dometa." Šuplje cijevi, izvana prema unutra, postupno su dulje, što ukazuje na fokusiranje neke vrste longitudinalnog vala. Kristal bi vrlo lako mogao biti kvarcni kristalni oscilator, koji je dizajnirao L. A. Meacham i predstavio 1938. godine. Bio je to napredak Wienovog mostnog oscilatora. U 1940-ima omogućio bi najsuvremenije precizno podešavanje valnih frekvencija.
Navodno slike letjelica koje su isparile u prašinu komet Ison
Godine 1997., Waldyr A. Rodrigues Jr i Jian-Yu Lu napisali su rad o onome što su nazvali Neiskrivljeni progresivni valovi. To su obitelji valova koji putuju proizvoljnim brzinama, bez iskrivljenja, i ne šire se na udaljenost. Čak i ako su ometani, vraćaju se u "svoj izvorni oblik nakon određenog vremenskog razdoblja". Rad je predstavio eksperimentalne podatke koji pokazuju kako se "superluminalni (brži od brzine svjetlosti) elektromagnetski X-val" može pokrenuti proguravanjem jednog od ovih valova kroz sićušnu rupu, koju su nazvali "Aproksimacija konačnog otvora". Nastavljaju matematičkim argumentom, prema kojemu je teorija relativnosti ugrožena podacima koji su rezultat njihovih eksperimenata.
Do 1922. Gerlach je već dokazao da se snaga atoma može iskoristiti magnetizmom. Radio je na vrhuncu infracrvene spektroskopije i bežične komunikacije, sa najbriljantnijim ljudima u tom području. Zbog nedovoljnih podataka, Gerlachovo vlastito područje stručnosti može se samo generički opisati kao elektromagnetizam. Bez obzira na to, do Drugog svjetskog rata vrlo je vjerojatno bio najvažniji živi fizičar. Hitler je tako mislio. Kao opunomoćenik Istraživačkog vijeća Reicha, Gerlach je imao moć poduzeti bilo koju akciju, koju je smatrao prikladnom u njemačkoj verziji Projekta Manhattan. Unatoč tome, u tradiciji Wolfganga Cordana, na Wikipediji je malo dostupno o Walteru Gerlachu. Kada se vratio u Njemačku 1946. godine, Gerlach će nastaviti karijeru kao ugledni profesor i prvi predsjednik Fraunhoferovog društva. Ali, nikada više neće prakticirati eksperimentalnu fiziku, barem ne otvoreno.
Bogovi rata će imati svoje dane tijekom 1940.-tih, i mnoge nade i snovi biti će zgaženi pod njihovim kolima. Možda nijedan dio pokolja nije ispričao tužniju priču za ljudsku rasu od priče o Viktoru Schaubergeru. Schauberger je bio austrijski šumarski inženjer, čovjek izvanrednog genija, koji je sanjao samo o izgradnji boljeg svijeta za cijelo čovječanstvo. Bio je samouk, i po uzoru na von Ardennea, i baš kao i on, držao je predavanja u laboratoriju, te nije imao puno koristi od pedantne znanosti sveučilišta. Njegovi učitelji bili su žuboreći potoci i vrtložne rijeke drevnih teutonskih šuma.
Dok je promatrao pastrvu kako drži svoj položaj, bez ikakvog napora plivanja, protiv jurišne struje potoka, Schauberger je zaključio da pastrva koristi nešto drugo osim kinetičke energije. Schauberger je zaključio da životinja izvlači energiju iz molekula vlastitog tijela, "kondenzirajući" ih ekstremnim temperaturnim gradijentima. Došao je do zaključka kako se taj proces kondenzacije odvija kretanjem vrtloga, koji se kovitla u vlastito središte. Iz svojih promatranja prirodnih tornada, vrtloga i vrtloga galaksija, Schauberger je zaključio da se na taj način energija oslobađa u prirodi. Kada bi mogao prisiliti materiju na to spiralno kretanje, ono što je nazvao implozijom, brzim zgušnjavanjem i vrtnjom, sve dok se čestice atoma ne bi "odlijepile", mogao bi iskoristiti snagu zvijezda, bez potrebe da ikada razdvoji atom.
Prema Schaubergeru, industrijalizacija je, sa svojim branama i zagađivačima, ometala prirodne vrtložne obrasce vode. Ti obrasci su neophodni za procvat života. Voda, nekada životna krv planeta, sada je postala zagađivačem, koji iscrpljuje vitalnost planeta. Svojim spisima Schauberger se zalagao za razvoj "biotehničkih" strojeva. Ubrzo je privukao pozornost Adolfa Hitlera. Godine 1934. je Schauberger pozvan na sastanak sa Hitlerom i Maxom Planckom, osnivačem kvantne fizike. Schauberger je upozorio Hitlera: pod trenutnim uvjetima njegov Tisućgodišnji Reich neće trajati dulje od deset godina. Predložio im je potpuno novi svijet, sa neograničenom slobodnom energijom, utemeljenoj na znanosti i u skladu s prirodom. Hitler, kao mistik, morao je biti očaran Schaubergerovim idejama. Sastanak je znatno premašio vrijeme koje mu je bilo predviđeno. Nakon otprilike dva sata, Planck mu se narugao i rekao kako priroda i znanost nemaju nikakve veze. Nekoliko godina kasnije se nitko više neće rugati Viktoru Schaubergeru.
Ideja o negiranju gravitacije vrtlozima je kružila Njemačkom, barem od dvadesetih godina prošlog stoljeća. Godine 1933., Ott Christoph Hilgenberg je napisao svoju najpoznatiju knjigu, "Zemlja u ekspanziji" (Vom wachsenden Erdball), gdje je pretpostavio kako je pomicanje kontinenata rezultat širenja Zemljinog volumena. No, prije toga objavio je "Rješenje misterija gravitacije" (Das Rätsel Gravitation gelöst) 1929. godine, i "O gravitaciji, vrtlozima i valovima u tijelima u pokretu" (Tromben und Wellen in bewegten Medien) 1931. godine. Hilgenberg je bio jedan od najutjecajnijih njemačkih znanstvenika. Sam je spasio Tehničko sveučilište u Berlinu, povrativši vrhunsku znanstvenu knjižnicu sveučilišta od Sovjetskog Saveza nakon rata, manje-više samo zato što je zamolio svoje ruske znanstvene kolege.
Godine 1940. je Schauberger podnio zahtjev za patent za generator energije, koji bi se mogao koristiti za zrakoplove ili podmornice. Schauberger je opisao uređaj kao "višestupanjsku centrifugu sa koncentrično postavljenim tlačnim komorama". Samostalni centrifugalni sustav oslanjao se samo na mali starter (koji je 'Harper' naveo kao američki ratni plijen) da bi svoju turbinu ubrzao na oko 20000 okretaja u minuti, ali jednom kada bi bio tamo, proizvodio je vlastitu energiju, i kada bi bio spojen na osovinu zupčanika - mogao bi djelovati kao generator.
Repulsine
Ubrzo nakon toga, Schauberger će pisati svom rođaku kako je izumio novi zrakoplov koji ne proizvodi nikakvu buku. Početkom 1941. godine, o vlastitom trošku, još uvijek je tražio izvođača radova za izradu prototipa makete onoga što je nazvao "Repulsator". Planirao ga je iskoristiti za istraživanje "proizvodnje slobodne energije" i dokazivanje svoje teorije "levitacijskog leta". U sljedećim mjesecima će Schauberger spremiti svoj novčanik. SS će mu dati Carte Blanche u Trećem Reichu, zaklinjući ga da će raditi samo za njih u potpunoj tajnosti, i dojavljujući mu da industrijski div Heinkel krade njegove patente.
Schauberger je bio neuobičajeno tajnovit o tome što je radio za SS sljedećih nekoliko godina, ali poznato je da je radio na području oko Sudetskih planina. Tijekom jednog eksperimenta Repulsator je zapravo izletio takvom silom i udario u strop hangara, teško se oštetivši.
U lipnju 1944. godine, Schauberger je pozvan u Breslau, navodno kako bi bio regrutiran u SS. No, mjesec dana ranije dobio je naredbu neka ode u koncentracijski logor Mauthausen da među zatvorenicima odabere vlastiti tim tehničara za izgradnju čak pet različitih vrsta strojeva. U njihovim se arhivima navodi kako je SS želio da prestane "petljati se s prototipovima i započne ozbiljne građevinske radove". U svojim dnevnicima Schauberger kaže kako su strojevi bili pročišćivači vode, energetski uređaj sposoban za generiranje visokonaponske električne energije, stroj za "biosintezu" vodikovog goriva iz vode, te još jedan koji je "prirodno" proizvodio intenzivnu toplinu ili hladnoću. Peti je nazvan 'Fliegende Scheibe', ili leteći tanjur.
Fliegende Scheibe trebao je imati svoj prvi let 06. svibnja 1945. godine. Schaubergerov tim prestao je sa radom 08. svibnja. Njemačke oružane snage službeno su prestale sa borbama te noći. Nekoliko dana kasnije, Schaubergera će uhititi američke obavještajne snage u Leonsteinu. Gotovo istovremeno, diljem zemlje, Rusi bi ulazili u njegov stan, konfiscirali sve što su mogli pronaći, a zatim bi zgradu digli u zrak, za slučaj da su nešto propustili. Amerikanci su sljedećih devet mjeseci intenzivno ispitivali Schaubergera, i pustili ga u ožujku 1946. godine, pod zakletvom da više nikada neće raditi na onome što je on nazivao "atomskom" tehnologijom.
1958. godine je Schauberger imao 72 godine, patio je od lošeg srca i emfizema. Karl Gerchsheimer, doseljenik iz Njemačke, koji je djelovao kao agent američkog financijera Roberta Donnera, odletio je u njegov dom u Austriji i obećao mu slavu i bogatstvo u Sjedinjenim Državama. Gerchsheimer je imao prethodne veze sa obavještajnom zajednicom i NASA-om. Donner je bio povezan sa američkom verzijom Frankensteinovog dvorca, Nacionalnim laboratorijima za atomska istraživanja u Brookhavenu, Long Island. Schauberger, još uvijek sanjajući o tome da ljudskoj rasi da svoju tehnologiju slobodne energije, zagrizao je. Po dolasku u Ameriku, sastao se sa stručnjacima za imploziju iz Brookhaven laboratorija, navodno kako bi procijenio izvedivost svojih ideja.
Nakon što se mjesecima cjenkao sa umirućim čovjekom, Donner ga je konačno natjerao da potpiše dokument, koji nije bio preveden na njemački, gdje ovaj konzorciju Donner-Gerchsheimer predaje sve što je ikada učinio sa svojom tehnologijom implozije. Zakleli su ga na tajnost i stavili ga u avion natrag u Austriju. Schauberger je umro pet dana nakon povratka kući.
Devedesetih godina prošlog stoljeća ruski znanstvenik Eugene Podkletnov izazvao je bijes među zrakoplovnom industrijom i njihovim akademskim dronovima kada je objavio da je u eksperimentima modifikacije gravitacije uspio postići smanjenje težine ciljanog objekta za čak 5%. Koristio je rotirajuće magnete za vrtnju supravodljivih diskova u obliku krafne, koje je za njega posebno izradila Toshiba, brzinama većim od dvadeset tisuća okretaja u minuti.
U potpunosti predviđajući svoju neprijateljski raspoloženu publiku, Podkletnov je pokušao objasniti svoj eksperiment, ugrožavajući eksperimentalne rezultate, objašnjenjem za svoje istraživanje ovog zabranjenog područja. Ispričao im je skromnu priču o tome kako je prvi put primijetio torzijske učinke na gravitaciju kada je dim iz lule kolege iz laboratorija izlazio usmjeren u stupcu, iznad nepovezanog eksperimenta koji je provodio.
U intervjuu sa Nickom Cookom, prije više od deset godina, priznao je da je pri brzinama između 25000-50000 okretaja u minuti postigao puni levitacijski efekt. U vrijeme intervjua, Podkletnova je financirala Toshiba. Također je priznao Cooku da potječe iz duge loze istaknutih ruskih znanstvenika. Njegov otac, koji je bio cijenjeni znanstvenik, bio je primatelj onoga što je Crvena armija pronašla kada su pretražili bečki stan Viktora Schaubergera, nakon Drugog svjetskog rata. Podkletnov je cijeli život proučavao očeve Schaubergerove dokumente. Oni su bili temelj njegova rada.
Izvršna naredba predsjednika Trumana 9604:
"Politika je ove Vlade, podložno zahtjevima nacionalne vojne sigurnosti, da se osigura brzo, javno, slobodno i općenito širenje neprijateljskih znanstvenih i industrijskih informacija. Izraz "neprijateljske znanstvene i industrijske informacije", kako se ovdje koristi, definiran je kao sve informacije o znanstvenim, industrijskim i tehnološkim procesima, izumima, metodama, uređajima, poboljšanjima i napretcima koje je do sada, ili u budućnosti, prikupio bilo koji odjel ili agencija ove Vlade u neprijateljskim zemljama, bez obzira na njihovo podrijetlo, ili u oslobođenim područjima, ako su takve informacije neprijateljskog podrijetla, ili ih je neprijatelj stekao ili prisvojio.
Članak 53. Okupacijska vojska može preuzeti samo gotovinu, fondove i unovčive vrijednosne papire, koji su strogo vlasništvo države, skladišta oružja, prijevozna sredstva, zalihe i potrepštine, te općenito svu pokretnu imovinu u vlasništvu države, koja se može koristiti za vojne operacije.
Svi uređaji, bilo na kopnu, na moru ili u zraku, prilagođeni za prijenos vijesti ili za prijevoz osoba ili stvari, isključujući slučajeve uređene pomorskim pravom, skladišta oružja i općenito sve vrste ratnog streljiva, mogu se oduzeti, čak i ako pripadaju privatnim osobama, ali se moraju vratiti i odrediti odšteta kada se sklopi mir.
Članak 56. Imovina općina, ustanova posvećenih religiji, dobrotvornim aktivnostima i obrazovanju, umjetnosti i znanosti, čak i kada je državno vlasništvo, tretirati će se kao privatna imovina.
Svako oduzimanje, uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova ovog karaktera, povijesnih spomenika, umjetničkih i znanstvenih djela zabranjeno je, i treba biti predmet sudskog postupka."
(Dodatno: Konvencija (IV) o zakonima i običajima ratovanja o Zemlja i njezin aneks: Pravilnik o zakonima i običajima ratovanja na kopnu. Haag, 18. listopada 1907.)
"Promatrajte i kopirajte prirodu" (Viktor Schauberger)
"Svi smo dobro znali da, ako su djevojke Njemice, mogu biti silovane, a zatim strijeljane. To je bila gotovo borbena odlika." (Aleksandar Solženjicin, "Arhipelag Gulag")
"Pazite da se, boreći se protiv čudovišta, i sami ne pretvorite u čudovište... jer, kada dugo gledate u ponor, ponor također gleda u vas." (Friedrich Nietzsche)
"Brojni pokušaji Bundesbanke da repatrira svoje zlatne rezerve naišli su na neuspjeh, a do danas je Njemačka izravno od njujorških FED-ova vratila samo neznatnih 5 tona - od ukupno 674 tone." (Zero Hedge)
"Njihov pristup razvoju tehnologije bio je u mnogim aspektima drugačiji, i to je ono što sam htio naglasiti, jer je po mom mišljenju još uvijek slabo shvaćeno. Tek kada se spoje različita područja, pojaviti će se cjelokupna slika, što je jednostavno zanimljivo. Pokazuje se da je to bio drugačiji model civilizacije, koji je funkcionirao drugačije. Možda ćemo iz toga učiti, ili bismo trebali..." (Igor Witkowski)
"Jules Vernes inspirirao je mnoge mlade dječake da sanjaju o putovanjima među zvijezdama i moćnim strojevima. Ono što su romanopisci zamišljali, znanstvenici su nastojali ostvariti, često crpeći iz drevnih tekstova i promatrajući prirodu. Prijelaz stoljeća pokrenuo je juriš za posljednjim granicama.
Jeste li se ikada pitali odakle potječu izumi koji su postali ikone američkog sna? Svakodnevni uređaji na koje se oslanjamo, pogodnosti modernog života i zabave? Uz sve te naprave koje su dominirale našim modernim životima posljednjih 60 godina, postoje stvari koje idu daleko dalje. Ono što su futuristi sanjali došlo je iz izvora koji propagandisti od tada opisuju kao krajnje zlo." (Orage)
Ovi artefakti nazivaju se Zierscheibe. Odaju počast Crnom Suncu. Pronađeni su u grobovima nordijskih žena, još iz brončanog doba. Nekako od originalne objave ovog članka, u lipnju 2014. godine, svi Zierscheibei, sa svastikama u sredini, su uklonjeni sa interneta...
Rimljani su prevareni i natjerani na teren koji je bio neprikladan za njihov stil bitke, i to od strane vlastitog saveznika, pouzdanog njemačkog plemića po imenu Arminius. Bio je odgojen među Rimljanima i pripremljen ujediniti zavađene vojskovođe Germanije pod zastavom Carstva. Neobjašnjivo, ali Arminius je od početka znao da će se suprotstaviti svojim rimskim mentorima. Nagrada za njegovu odanost plemenima je bila njegovo ubojstvo od njihove ruke desetljeće kasnije, i nikada nije moglo završiti drugačije. Ali, on je vodio pobunu, unatoč tome.
Niti jedan legionar ne bi živ napustio Teutoburšku šumu. Tijekom sljedećeg tisućljeća, Germanija bi ostala slobodna, neovisna od Carstva i izolirana od kršćanske kuge koja će na kraju uništiti Rim i gurnuti zapadni svijet u mračni vijek.
("Rômere in ungetrûwelîche sluogen, ûf einir yrmensûl sie in begruoben" (Massm. 624) – "Pobijediti Rimljane i pokopati ih na Irminsulu" (na srednjovisokonjemačkom Irmansûl, Yrmensûl, Ermensul, "allgemeine", "alles tragende Säule", Irminsäule) Za Saksonce, stup Irminsul, nazvan po bogu rata Irminu, bio je ogromno, sveto drvo i sa svojim korijenjem simbol Drveta života i Svjetskog stabla. Irmin je bio sin Mannusa, pretka Herminona. Ime Irmin povezano je s Irminsulom. Mnoga germansko-nordijska prezimena potječu od imena Irmin: Armin, Ermenbert, Ermenhard, Ermelinda, Erminia, Emma, itd.)
Arminije je rođen u plemenu Keruski, najistaknutijem plemenu u sjeverozapadnoj Germaniji. Zbog jezičnih razlika od okolnih germanskih plemena, znanstvenici su ih povezali sa zagonetnim i drevnim indoeuropskim plemenom, poznatim kao Veneti. Prevedeno je preko tri stotine venetskih natpisa.
Venetijska klinasta pločica
Prema navodnom rimskom povjesničaru Titu Liviju (Livije), za kojeg se kaže da je porijeklom iz te regije, Veneti su izvorno naselili sjevernu Italiju preko Troje. Natpisi pokazuju da su štovali božicu koju su zvali Reitia. Njihova abeceda slična je Etruščanima, koji su graničili sa njima na jugozapadu.
Postoje dokazi mitohondrijske DNK koji povezuju sjeverne Talijane, Nordijce i plemena Amerike, koja govore dene međusobno, kao i sa onim što bi tada bio drevni Sumer. Haplo skupina X je ponavljajući genetski marker koji se pronalazi kod ovih različitih naroda. Posebno je zastupljen kod Druza, manjinske populacije u Izraelu, Jordanu, Libanonu i Siriji, ali se nalazi i kod sjevernih Europljana, koji su bili preci Kelta.
Sjeverni Europljani mogu se izravno povezati sa Egiptom, putem nebeskog diska iz Nebre. Osim toga, haplo skupina X se nalazi u koncentracijama na području Italije, koje je nekoć obuhvaćalo zemlju Etruščana, predaka Rima. Etruščani vode vlastito podrijetlo do Minojaca, koji su pisali linearnim pismom A, što znanstvenici danas popularno smatraju ranim oblikom semitskog pisma.
Među Indijancima, haplogrupa X se pojavljuje u sjevernim američkim indijanskim skupinama, uključujući Ojibwe, Nuu-Chah-Nulthe, Siouxe, Yakime i Navajo, koji govore Na-Dene. Homogenost Dene sekvenci sugerira da su haplogrupu X stekli relativno nedavno, prije otprilike 1000 godina. Podaci o sekvencama i filogenetska analiza sugeriraju da mitohondrijska DNK haplogrupe X Indijanaca i neazijske Starosvjetske haplogrupe dijele zajedničkog majčinog pretka, ali također sugeriraju da su se razišli prije 31000–36000 godina, podrijetlom iz Starog svijeta i migrirajući u Ameriku. Haplogrupa X je najuočljivija po svojoj odsutnosti iz Sibira, slično kao i Clovis Spear Point.
U trećem dijelu ovog eseja predstavili smo dokaze, koji su pod svaku cijenu zataškani, kako su Maje gradile i živjele u Tikalu, bez da su uopće dirali okolnu džunglu, a kamoli koristili alate, što je isti način na koji Talmud govori svojim čitateljima da je izgrađen prvi hram. Maje su nestale u orgiji nasilja. Nekoliko godina kasnije, njihove tradicije kanibalizma, ljudskog žrtvovanja, pa čak i njihove omiljene igre loptom, koju su igrali ljudskom glavom, ponovili su Anasazi.
Nedavnim uvođenjem Disturnellove karte na akademsko igralište, vjerojatno su čak i najnepopravljiviji obožavatelji National Geographica konačno shvatili. Karta je povezana sa Ugovorom iz Guadalupe Hidalga iz 1848. godine, i prikazuje tri migracijske točke koje prikazuju južnu migracijsku rutu Asteka, koja započinje u Utahu.
Raširenost uto-aztečkog jezika, od Kanade do Južne Amerike, prehrambena konzumacija kukuruza i ljudskog mesa, kao i samo postojanje samih Anasaza, čine neizbježnim zaključak (svakog znanstvenika koji ne prihvaća akademsku tvrdnju) kako su Asteci migrirali u meksičku dolinu iz područja Velikog slanog jezera i zemlje Anasaza.
Činjenica da su Asteci bili Anasazi logičan je znanstveni zaključak, ali nažalost za znanstveni empirizam, tu istu krvlju natopljenu zemlju sada zauzimaju mormoni. Masonske i židovske veze mormona dobro su dokumentirane, kao i njihova sklonost prilagođavanja povijesti kako bi odgovarala onome što smatraju otkrivenjima anđela Moronija.
Neizreciva istina jest: kada su kanibalistički Asteci nahrupili u meksičku dolinu prije manje od 1000 godina; oni, ili barem kadar sumerskog svećenstva koji je bio njihova zla jezgra, koristili su svoje biblijsko "pravo na povratak" u svoju majansku domovinu. Upravo su oni i njihova vatikanska ekipa konkvistadora uništili mezoameričku civilizaciju, te se pobrinuli da se kodeksi, čak i samo vrijeme, izbrišu - sve u nastojanju da prikriju svoje đavolske tragove. Možda je i to samo slučajnost, ali plemenska imena Anasazi i Aškenazi gotovo su identična.
Potpis "Kolumbo", sa upletenim X, označava ga kao templara za buduće generacije. Došao je u Ameriku kako bi kontaktirao ostatke sumerske civilizacije. Sa sobom je doveo Luisa de Torresa, kaldejskog tumača, najvjerojatnije i enigmatičnu "Crónicu X".
Crónicu X, legendarnu predkolumbovsku knjigu o mezoameričkoj civilizaciji, sastavili su templari tijekom svog gotovo 300-godišnjeg ekskluzivnog pristupa rudniku srebra Potosí u Boliviji, kao i cijeloj istočnoj obali Amerike.
Kaže se da je Livije opširno pisao o povijesti Rima za vrijeme vladavine Cezara Augusta. Iako je njegova monumentalna "Povijest Rima" sve što je poznato i sačuvano od njegovog djela, Livije je iskorišten kao izvor mnogim povjesničarima koji su došli nakon njega. Julije Obsequens koristio bi ga kao svoj izvor za pisanje "Knjige čuda", prikaza nadnaravnih događaja koji su pratili osnivanje Rimskog Carstva, između 249. i 12. godine prije Krista.
U zapisu iz 100. pr. Kr., Obsequens kaže: "Kada su C. Murius i L. Valerije bili konzuli, u Tarkviniji, prema zalasku sunca, okrugli predmet, poput globusa, okruglog ili kružnog štita, kretao se nebom od zapada prema istoku." Prema akademicima, do 100. pr. Kr. je Rim upravo uspješno završio više od desetljeća dugi Cimbrijski rat sa nordijskim plemenima, oko toga tko će vladati talijanskim poluotokom. Bio je to niz žestokih bitaka između golemih vojski, gdje su obje strane nanijele drugoj preko sto tisuća mrtvih u različitim sukobima.
U "Povijesti Rima", 91. pr. Kr. vodi se građanski rat. Povjesničari su taj rat nazvali Socijalnim ratom. Obsequens piše: "U Aenariaeu, dok je Livije Troso proglašavao zakone na početku talijanskog rata, pri izlasku sunca, na nebu se začula strašna buka, a na sjeveru se pojavila vatrena kugla koja je gorjela. Na području Spoletuma, vatrena kugla, zlatne boje, pala je na zemlju okrećući se. Zatim se činilo kao da se povećava, digla se sa zemlje i uspinjala u nebo, gdje je svojim sjajem zaklanjala sunce. Okretala se prema istočnom kvadrantu neba.“ U Socijalnom ratu, rimski saveznici na talijanskom poluotoku dobili bi jednakopravno građanstvo u nastajućem Rimskom Carstvu. Obsequens također bilježi naizgled nasumične fenomene, poput ovog opisa onoga što u svim namjerama i svrhama zvuči kao lansiranje rakete: 42. godine prije Krista "nešto poput neke vrste oružja ili projektila, uz veliku buku se podiglo sa zemlje i vinulo u nebo". "Knjiga čuda" prvi put će biti objavljena 1508. godine u Veneciji, od strane pionira tiskarstva, Alda Manutia. Upravo u Veneciji, u isto vrijeme, započinje naša priča.
Simbol Veneta
Govori se da su se Veneti borili na strani Rima još od Punskih ratova, a nakon Socijalnog rata postali su građani. Dakle, Veneti su praktički od pamtivijeka govorili latinski, a opet, praktički sve što se o njima zna dolazi od rijetkih i vrlo osporavanih prijevoda natpisa zaboravljenoj božici.
http://www.paabo.ca/veneti/index.html
Kako akademska povijest dalje kaže: u 05. stoljeću su Venete preplavili Vizigoti i Huni, a u 06. stoljeću su ih napali i okupirali Lombardi. Mali pojas na obali, sa neprestano rastućim otočnim gradom Venecijom, bilo je sve što je ostalo pod kontrolom Carigrada, rimskog nasljednika na Istoku i srca Bizantskog Carstva.
Početkom 08. stoljeća je Venecija odbacila bizantski jaram i počela birati vlastitog vođu, ulažući velike napore u razvoj sve složenijeg izbornog procesa, koji bi ograničavao utjecaj bilo koje obitelji. Ovaj izabrani vladar, zvan dužd, služio je doživotno.
Početkom 09. stoljeća, ono što je tada bio embrion Mletačke Republike, uspješno se oduprlo Karlu Velikom i njegovom papi, uzrokujući smrt Karlovog sina Pipina, "kralja Italije". Do druge polovice 12. stoljeća, prosperitetni gradovi regije formirali su savez nazvan Lombardijska liga, te su uspješno obranili svoj suverenitet od Karlovog germanskog nasljednika na mjestu svetog rimskog cara, Fridrika I. Barbarosse (Crvenobradog).
U zoru 13. stoljeća, osvećujući se za etničko čišćenje mletačkih stanovnika grada 20 godina ranije, mletačka flota napravila je zaobilazni put, te je četvrtim križarskim ratom napala i opljačkala kršćanski Carigrad. Opljačkali su sve vrijedno što se moglo odnijeti, čime je okončan Bizantski Carstvo.
70 godina kasnije, u onome što će se nazivati Putem svile, Marko Polo uspostavio je Veneciju kao glavnu europsku vezu sa Mongolskim Carstvom, Perzijom, Armenijom, Kavkazom i Malom Azijom. Sljedećih 500 godina je Mletačka Republika bila najmoćniji grad-država u Europi, ali i njeno središte trgovine.
Dok su Mlečani pljačkali Carigrad, u Europi se spremala oluja. Kao carevi Svetog Rimskog Carstva, kuća Hohenstaufen, čiji je Barbarossa bio rodonačelnik, vodila je ratove diljem talijanskog poluotoka pola stoljeća. Pokušavali su uspostaviti svoju vlast nad spletkarskim papama, kneževinama i feudima, poput Venecije, koji su dijelili Italiju, Njemačku i Burgundiju. Pristaše cara nazivali su se gibelini, a pristaše pape gvelfi.
Fridrik II. i orao
Fridrik II. je bio unuk Barbarosse, treći i posljednji od careva Hohenstaufena. Godine 1208. postao je punoljetan, ne samo kao car Svetog Rimskog Carstva, već i kao kralj Sicilije. Fridrik je također bio kralj Jeruzalema putem braka, a 1228. godine je pregovarao o beskrvnom rješenju šestog križarskog rata, koje je bilo povoljno i za islam i za kršćanstvo.
Nazvan prvim Europljaninom od strane Friedricha Nietzschea, antikristom od strane pape Grgura IX. i Stupor mundi ("Čudom svijeta") od strane svojih suvremenika. Fridrik je gotovo sam uvukao Europu u renesansu. Izopćen je, ne manje od četiri puta, nije imao koristi od nijedne velike religije. Navodno je jednom "primijetio da su u povijesti postojale tri velike prijevare - Mojsije, Isus i Muhamed": http://www.vlib.us/medieval/lectures/frederick_ii.html
Fridrik je govorio pola tuceta različitih jezika. Na svojim je teritorijima organizirao prvu sekularnu vladu od vremena Rima. Uspostavio je pisani ustav i jamčio za prava svojih podanika. Bio je ključan u promicanju rimskog prava, i predstavničkih institucija u južnoj Italiji. Osnovao je Sveučilište u Napulju, prvo sekularno sveučilište na zapadu, kako bi se suprotstavio papinsim think-tankovima. Njegovi su nastavnici uključivali kršćane, muslimane i Židove. Njihovi su se jezici tamo podučavali, zajedno sa zakonima i književnošću kultura.
Fridrik je volio prirodu, pa je čak napisao i ilustrirao knjigu pod naslovom "Umjetnost lova sa pticama". Bio je pažljiv promatrač šuma i šumskih predjela, te je bio prvi u nizu njemačkih prirodoslovaca koji su se zalagali za učenje znanosti iz prirode.
To je bila linija koja će kulminirati 700 godina kasnije sa Viktorom Schaubergerom i njegovim "pastrvskim motorima", temeljeno na implozijskoj tehnologiji.
Fridrik je pružio utočište trubadurima koji su bježali od albigenskog križarskog rata, u kojem je na jugu Francuske poginulo preko milijun ljudi. Pod njegovim pokroviteljstvom, ovi putujući pjesnici postavili su temelje lirske kvalitete talijanskog jezika, koju je kasnije utjelovio Dante.
Castel del Monte (Fotografija: Michael Fritz)
Nekoliko godina prije svoje smrti, 1250. godine, u dobi od 56 godina, Fridrik će sagraditi Castel Del Monte, tajanstvenu osmerokutnu tvrđavu u južnoj Italiji, koja je oponašala stil templarskih crkava tog vremena. Templari su bili posvećeni božici, kao i katari, koje je papinstvo progonilo u albigenskom križarskom ratu. Za ove hrabre muškarce i žene mučenike, osmokraka zvijezda Ištare bila je daleko svetija od križa.
Dom Hohenstaufena preživio je Fridrikovu smrt 1250. godine za samo nekoliko godina, prije nego što je podlegao beskrajnoj potrazi papinstva da je istrijebi. Conradin, Fridrikov unuk, napustio je relativnu sigurnost svog kraljevstva u Švapskoj na poziv grofa Guida de Montefeltra, kako bi došao i zatražio svoje talijansko prijestolje koje je zauzeo papin nasilnik, Karlo I. Napuljski. Montefeltro je formalno predstavljao rimskog senatora Henrika Kastiljskog, a neformalno je predstavljao gibeline koji su se pobunili diljem južne Italije. Nakon što je izgubio bitku u Italiji, 16-godišnjeg kralja zarobio je Karlo I. i javno mu odrubio glavu.
Dugo nakon što je to prešlo u povijest, gorak okus je mogao ostati u ustima talijanskih i njemačkih gibelina, koji su podržavali Hohenstaufene. Pod razdornim okom Vatikana, Njemačka i Italija ostale su skup konkurentskih feudalnih država stotinama godina, dok su hrabri među njima stvarali globalna carstva za Španjolsku, Francusku i Englesku.
Do 16. stoljeća je papinstvo gotovo 250 godina miješalo svoj šekspirovski kotao prokletstava. Papa je sklopio savez između sebe, svojih marioneta i francuskog kralja, kako bi jednom zauvijek uništio Mletačku Republiku. Rat Cambraiške lige trajao je od 1508. do 1516. godine. Bio je to glavni događaj Talijanskih ratova, koji su se vodili od 1494. do 1559. godine, kao dar papinstva renesansi. Intrige su se vrtjele niz svaku bogatu ulicu Venecije, grada koji nikada nije stvarno prihvatio papinski pečat boga.
Na trgu San Marco, visoko iznad trga, nalazi se brončani krilati lav, težak tri tone. Krilati lav najstariji je simbol Venecije. Bronca je tijekom stoljeća mnogo puta oštećena i popravljana, ali znanstvenici se slažu da originalni odljev datira oko 2500 godina prije.
Krilati lav, Venecija (Carlo Naya (1816.-1882.) Venezia, Leone na trgu Piazza San Marco)
Prije 2800 godina krilati lav je krasio Ištarina vrata Babilona. U epu o Gilgamešu, velika božica Ištar upozorava: "Ako mi odbiješ dati Nebeskog Bika, provaliti ću vrata pakla i razbiti zasune; doći će do zbrke među ljudima, onima gore sa onima iz donjih dubina. Izvesti ću mrtve da jedu hranu kao živi; i vojske mrtvih će brojčano nadmašiti žive."
Krilati lav, Ištarina vrata, Babilon, "575. pr. Kr.", Louvre
Nekada su bili glavno jelo na jelovniku, a sada u krvi nose genetski marker Haplo skupine X, Dene šamani američkog jugozapada znaju ponešto o babilonskoj magiji. Vjeruju da se duša može prenijeti u kornjači.
Rekli smo prije da tetovaža kornjače iznad srca Tatunca Nare označava njega kao SS. Babilon je grčka riječ za Bab Ilua što znači Božja vrata, Vrata nebeske svjetlosti. Križ Ilua je osmokraka zvijezda Ištare predstavljena u templarskim crkvama osmerokutnikom, a u ezoteričnom okultnom simbolizmu kornjačom (zbog osmerokuta koje čine njen oklop).
Osmerokutne linije u oklopu kornjače
"Kraljevska tajna", cijenjena knjiga o masonskom simbolizmu, daje kornjaču kao simbol Bab Ilua. Objašnjenje koje je dao autor, I. Edward Clark, nakon mnogo improvizacije, uključujući i neke mentalne gimnastike koje završavaju pripisivanjem svastike Jehovi i izmišljanjem zoološke anegdote o migracijama kornjača u Africi, ostavlja mnogo toga za poželjeti.
Ali, nakon što je mutio sa dogmom koju je naučio u loži, gospodin Clark uspijeva stvoriti donju ilustraciju "Sjevernoameričke vodene kornjače" kao živu metaforu za Zemlju. Dobro je pogledajte i zapamtite.
Sama priroda tajne jest u tome da se nikada ne izgovara. Nećete pronaći nikakve reference na nju na Wikipediji.
"Odbor za tehničku industrijsku obavještajnu službu" pregledao je tri i pol milijarde dokumenata. Carstvo je ubilo svog najboljeg generala kako bi ga ušutkalo. Okultni korijeni nacionalsocijalizma su tu da ih svi vide. Nemoguće ih je sakriti. Ali, mogu se potisnuti, i jesu. Da prije pedeset godina "Jutro mađioničara" nije postalo međunarodni bestseler, nitko nikada ne bi čuo za Društvo Vril. Kao što smo rekli na samom početku; Abwehr je imao mnogo tajni, a Nijemci su učinkoviti. Nijemci su oduvijek bili učinkoviti.
Vril Gesellschaft (društvo) bio je ogranak Svenjemačkog društva za metafiziku koje je pak bilo ogranak Društva Thule; izvornih sponzora Hitlera i nacionalsocijalizma. Društvo Vril sastojalo se isključivo od zapanjujuće lijepih žena. Većina ih je nosila kosu što je duže moguće, vjerujući da ženska kosa djeluje kao psihička antena, ali druge su kasnije nosile kratku kosu poput dječaka, označavajući se kao svećenice Ištar.
Wilhelm Landig bio je nepopustljivi član SS, koji je nakon rata napisao "Idoli protiv Thule" i nekoliko drugih knjiga koje su možda bile fikcija, a možda i nisu. Landig je zajedno s Rudolfom J. Mundom i Erichom Halikom činio jezgru onoga što je postalo poznato kao Bečka grupa, jer su se njihovi sastanci održavali u Landigovom studiju u Wiedenu u središtu Beča.
Poruka koju su proračunato prenijeli onima koji su imali uši da čuju bila je da nacionalsocijalizam nikada nije poražen. Zapravo su imali tajnu flotu letećih tanjura ovdje na Zemlji, a elementi nacionalsocijalizma su pobjegli na planet koji kruži oko Aldebarana; divovska crvena zvijezda i blistavo krvavo oko bika u zviježđu Bika.
Maglica Rak, čiji je nastanak 1054. godine zabilježio Anasazi u gornjem petroglifu, također se nalazi u zviježđu Bika.
Ona, zajedno sa zviježđem Labuda, glavni je izvor kozmičkih zraka koje u ovom trenutku bombardiraju Zemlju i prodiru do dubine od pola milje. Kozmičke zrake mogu promijeniti DNK, što im daje sposobnost stvaranja novog čovjeka. Na latinskom, Taurus znači bik, kao što je u Ištarinom Nebeskom Biku.
Božica u Vril prikazu, s raširenom kosom, bodežom i ogledalom u ruci
Prema predaji, koju je proširila Bečka grupa, ove ženski mediji su uspjeli uspostaviti kontakt sa pretorom, ljudskom inteligencijom, koja im je prenijela planove za vozilo nalik tanjuru koje bi moglo prelaziti kroz eter.
Planove je zabilježilo automatsko pisanje medija na drevnom sumerskom klinastom pismu. Znanstvenici Društva Thule uspjeli su prevesti pismo, i već 1922. godine, možda najbriljantniji od svih njemačkih znanstvenika za kojeg Zapad nikada nije čuo, Winfried Otto Schumann, koristio ih je za izgradnju "letjelice zagrobnog života".
http://www.causa-nostra.com/Rueckblick/Die-Alldeutsche-Gesellschaft-fuer-Metaphysik--r0808a04.htm
Nakon Drugog svjetskog rata Schumann će provesti dvije godine u zračnoj bazi Wright Patterson u Americi kao gost 'Operacije Paperclip'. Godine 1952. će otkriti Schumannovu rezonancu; ULF (ultraniski frekvencijski raspon) i ELF (ekstremno niski frekvencijski raspon) rezonantne frekvencije Zemljine ionosferske šupljine, o kojima se prethodno raspravljalo.
Ep o Atra-Hasisu u Britanskom muzeju
Društvo Thule nije nastalo niotkuda. 1872. godine je briljantni mladi engleski asiriolog, George Smith, pronašao izvještaj o "Noinom potopu" u Epu o Gilgamešu, kaldejskoj pločici koju je prevodio, a za koju se znalo da je daleko starija od Biblije. Godine 1876. će objaviti "Kaldejski izvještaj o Postanku".
http://www.aina.org/books/eog/eog.pdf
Baš kao i Wolfgang Cordan, njemački majanski znanstvenik, Smith će umrijeti na ekspediciji iste godine. Imao je 36 godina. Ali, njegova knjiga će biti geneza panbabilonskog pokreta u kontinentalnoj Europi. Početkom 19. stoljeća je zahvatila njemački intelektualizam poput blitzkriega. Njemački znanstvenici, uvijek ogorčeni prema kršćanstvu, ustrajali su u pokušaju da jednom zauvijek riješe Europu strane religije, čije su sve priče bile plagijati iz Babilona. Knjige i predavanja o panbabilonizmu i kontroverzama koje su izazvali označili su početak 20. stoljeća za obrazovane Nijemce.
https://archive.org/details/babelbible1903deli/mode/2up
Gilgameš, kip u Uruku
Zbog dvije tisuće godina ogorčenosti prema Vatikanu, njemačka znanost i aristokracija su osvetoljubivo vjerovali u panbabilonizam. Početkom 1898. godine je osnovana 'Deutsche Orient-Gesellschaft' (Njemačko orijentalno društvo) radi istraživanja. Njeni početni osnivači bili su elita Njemačke, uključujući najbogatije Židove, Henrija Jamesa Simona i bankara, Franza von Mendelssohna.
Do 1901. godine je Deutsche Orient-Gesellschaft bila pod zaštitom i financirana od strane Kaisera Wilhelma II. Sa bianco čekom od strane njemačkog prijestolja, Deutsche Orient-Gesellschaft prekopala je pola mezopotamske ravnice, čak tvrdeći da je pronašla Babilonsku kulu. Izbijanje Prvog svjetskog rata naglo je okončalo njihova iskapanja, na neko vrijeme.
Nakon rata, Bavarska je divlje izmicala kontroli. Židovski karijerni subverzivac i izbjegavač regrutacije, Kurt Eisner, govorio je pred ogromnom publikom, obećavajući socijalističke reforme. Dana 07. studenog 1918. godine, mobilizirao je rulju od oko šezdeset tisuća prosvjednika u Münchenu i klimava kuća Wittelsbach, koja je vladala Bavarskom sedamsto godina je propala.
Kralj je otišao u progonstvo. Već sljedećeg dana se Eisner proglasio novim vladarom bavarske "slobodne države". Tri mjeseca kasnije ustrijelio ga je na ulici Anton Arco-Valley, njemački židovski aristokrat, koji je bio blisko povezan sa Društvom Thule i koje je sada mobiliziralo cijelu Njemačku protiv boljševičke prijetnje.
U svojoj epskoj pjesmi "Eneida", rimski pjesnik Vergilije naziva najudaljeniju točku na sjeveru, izvan svega onoga što je poznato - Ultima Thule. Friedrich Nietzsche, u "Antikristu", svojim čitateljima se obraća kao Hiperborejcima. Prema grčkoj mitologiji su Hiperborejci bili prva ljudska rasa, prvobitna rasa, više bogovi nego ljudi. Živjeli su na nepoznatom sjeveru, iza smrznutih pustoši, a ponekad ih je kao ravne sebi posjećivao Apolon, bog svjetlosti i mudrosti.
Početkom travnja 1919. godine, skupina bijesnih židovskih boljševika pod izravnim zapovjedništvom Vladimira Lenjina u Moskvi, proglasila je "revoluciju ljubavi", kao i Bavarsku "Sovjetskom Republikom". Između telegrama Lenjinu da je bavarska privremena vlada pobjegla iz Münchena, noseći sa sobom ključeve ministarskog WC-a, nova bavarska vlada izdala je proglas kojim se privatno vlasništvo nad oružjem kažnjava smrću. Ministar vanjskih poslova nove Sovjetske Republike, Franz Lipp, bivši mentalni pacijent, koji je nekoć bio institucionaliziran, objavio je rat Švicarskoj zbog odbijanja da mu posudi šezdeset vlakova.
Taoci, za koje se tvrdilo da su članovi Društva Thule, uzeti su među vodećim građanima Münchena. Do trenutka kada su ovi ruski židovski "njemački" boljševici, potaknuti od Lenjina, proslavili Valpurginu noć brutalnim ubojstvom svojih talaca, Nijemci su već vidjeli dovoljno. Okaljeni dobrovoljci zvani 'Freikorps', koje je organiziralo Društvo Thule, već su opkolili München.
Među ubijenim žrtvama bili su princ Gustav od Thurn-and-Taxisa i tajnica Društva Thule, grofica Heila von Westarp. Također je ubijen židovski njemački nacionalist, profesor Ernst Berger. To će loše završiti za boljševike. Princ nije bio samo jedan od najmoćnijih ljudi u Društvu Thule, već i jedan od najmoćnijih ljudi u cijeloj Njemačkoj.
Tri dana kasnije, trideset tisuća bijesnih veterana Prvog svjetskog rata je upalo u München. U žestokim uličnim borbama brzo su se obračunali sa improviziranom Crvenom armijom i njenim vođom, ruskim Židovom, Eugenom Levinéom. U borbama je ubijeno tisuću boljševika, a gotovo tisuću je pogubljeno, uključujući Levinéa. Nažalost, uspostavljen je obrazac. Iako su odani njemački Židovi ubijali i umirali boreći se protiv boljševika, u očima prosječnog Nijemca su na ulici Židovi sada bili neprijatelji.
Nakon što su boljševici slomljeni, Rudolf von Sebottendorff, tajanstveni glavni čovjek Društva Thule, ponovno će se stopiti sa sjenama. 1920. godine je nestao. Prije se pojavio u Njemačkoj 1913. godine, sa turskom putovnicom, njemačkom titulom i naizgled neograničenim sredstvima i energijom.
Do sredine travnja 1919. godine je organizirao Freikorps. Mnoge je osobno regrutirao iz svog ureda, hotela Deutscher Kaiser u Nürnbergu. Godine 1923. godine je Freikorps preimenovan u 'Bund Oberland' i marširali u Hitlerovom neuspjelom Pivskom puču. Kasnije će postati Sturmabteilung ili SA. Na kraju će Hitlera dovesti na vlast na svojim širokim ramenima.
Među Sebottendorffovim, naizgled beskrajnim pripremama za dolazak nacionalsocijalizma, bila je kupnja novina Münchener Beobachter 1919. godine; 1920. postale su Völkischer Beobachter, a nakon što ih je Hitler kupio 1921. godine su postale službene novine nacionalsocijalizma sljedećih dvadeset pet godina.
Povjesničari se sada uglavnom slažu da je Sebottendorff, preko Antona Drexlera, osnovao Deutsche Arbeiterpartei ili DAP, početkom 1919. godine. Početkom 1920. godine je stranka preimenovana, pod svojim novim vođom, članom DAP-a 555, Adolfom Hitlerom. Od tada će biti poznati kao Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei ili NSDAP, što cionistički medijski trutovi nazivaju nacistima.
Godine 1933. Sebottendorff se ponovno pojavio u Njemačkoj slaveći trijumf nacionalsocijalizma, sa svojom potpuno novom knjigom "Bevor Hitler kam" ("Prije Hitlera", povijesna studija). Navodio je datume, mjesta, izvore financiranja, pa čak i imena, poput Guida von Lista i Jörga Lanza von Liebenfelsa. Do tada se o činjenici da je nacionalsocijalizam bio ukorijenjen u mističnom panbabilonizmu Društva Thule nije smjelo otvoreno raspravljati.
Majstori okultisti, poput Dietricha Eckarta, obučili su i stvorili Hitlera posebno za ulogu mesije. Ne bi bilo dobro da kršćanski Nijemci znaju kako je njihov Führer bio visoki svećenik drugog Boga.
Godine 1934., drugo izdanje Sebottendorffove knjige je zaplijenjeno, a on je vraćen u Tursku gdje će provesti rat na platnom spisku njemačke obavještajne službe. Njegovo područje stručnosti, prema njegovom zbunjenom nadređenom, Herbertu Rittlingeru, bile su tibetanske lame. Nestao je na kraju rata, kao i većina drugih ključnih nacionalsocijalista.
Blistave žene Društva Vril također su sve nestale bez traga nakon rata. Navodno su otišle u Aldebaran sa svojom vođom, Marijom Orsitsch. U ožujku 1945. godine, neposredno prije nestanka, predvidjele su da će se vratiti 1992./93. ili 2004./05. Njihov plan, po povratku, bio bi promovirati nadolazeću konačnu bitku između sila svjetla, utjelovljenih u gnostičkom individualizmu na kojem je ukorijenjen nacionalsocijalizam, i kolektivne tame judeokršćanskog egalitarizma, utjelovljenog u boljševizmu.
Godine 2005., grupa sa sjedištem u Veneciji, koja svoje podrijetlo prati barem do Landiga i Bečke grupe, postavila je web stranicu pod nazivom 'Causa Nostra'. Poznato je da je grupa iz Venecije aktivna i u Milanu i Americi. Uključuje 90-godišnju bivšu tajnicu Reinhardta Heydricha. Sama stranica je na njemačkom jeziku i potječe iz Münchena, kolijevke izvornog društva Vril.
München je također baza Gudrun Burwitz; Heinrichova Himmlerova kći. Prije nekoliko godina, u izdanju od 17. lipnja 2011. godine, cionistički glasnik 'Mail Online' optužio je ostarjelu, ali još uvijek "oštroumnu" Gudrun da je "baka" novoj generaciji nacistkinja na radikalnoj desnici. Ove Hitlerove sljedbenice nose tradicionalne bavarske dirndl haljine i kosu u pletenicama.
Maria Orsic
Sadržaj stranice Causa Nostra navodno pruža uvid u 'Ordo Bucintoro'; petsto godina star red, čiji ciljevi nadilaze svijet živih. Riječ Bucintoro potječe od legendarnog broda ili teglenice, izgrađene negdje u prošlosti, u spomen na brak Venecije i mora.
U tekstovima "Behind the Bush" i "Black Sun Rising" postoji dovoljno dokaza, zabilježenih za svakoga tko ih želi vidjeti, kako je postojala odcijepljena civilizacija mnogo prije uspona nacionalsocijalizma. Od početka vremena postoje odcijepljeni svjetovi. Citirajući Gordona Duffa, koji je ovaj esej započeo svojim otkrićima o kometu Ison: "Stvarnost, postojanje, nema nikakve veze sa onim što vam se govori da jest."
Stvarnost, kako se obično shvaća, etiološki je mit.
Njemački znanstvenici otvoreno su izjavili da je nacionalsocijalizam imao pomoć iz drugih svjetova. Koji su to drugi svjetovi, nikada nije otkriveno i gotovo sve što se zna je nagađanje. Čini se kao da web stranica 'Causa Nostre' može pružiti detalje iz potpuno nove perspektive, one koja je u skladu i sa povijesnim činjenicama i sa drevnim okultnim principima, kroz koje mudraci čine svoja čuda. Od sada ćemo ih koristiti kao izvor.
Prema predanju 'Causa Nostre': ono što će na kraju postati nacionalsocijalizam započelo je u Veneciji 1510. godine. Antonia Contenta, rimska plemkinja, uz tajnu podršku mletačkog dužda, zajedno sa vodećim mletačkim i njemačkim trgovcima je osnovala 'Ordo Bucintoro', aristokratsku transgeneracijsku zavjeru. posvećenu stvaranju novog eona i ujedinjenog Njemačko-Rimskog Carstva. Novus Ordo Seclorum bio bi oslobođen lažnog sebičnog morala papistoizma. Muškarci i žene bili bi jednaki, gomilanje bogatstva zabranjeno, a prava pojedinca poštovana.
Ezoterična predaja Ordo Bucintoro priznaje da svećenica ima moć "hodanja kroz vrijeme". Kaže se da su cara Rudolfa II. od kuće Habsburg, posjetili u 17. stoljeću, te je on dobio upute o širenju ciljeva reda tijekom Tridesetogodišnjeg rata.
Također se govori kako je imao nezakonito dijete sa svećenicom, koja je i sama bila izravni potomak Augusta Cezara. Skrivena krvna loza, koja se prenosi kroz to dijete, je zakoniti nasljednik i vladar 'Novus Ordo Seclorum'.
Prema predaji: Julietta Montefeltro bila je visoka svećenica reda od 1516. do 1562. godine. Nitko ne zna što se s njom dogodilo nakon toga, ali se kaže kako tijekom tog razdoblja nije ostarjela ni dana. Muškarci su je se bojali pogledati, jer bi je vidjeti značilo biti očaran njezinom ljepotom. Pola stoljeća je izazivala istovremeno strah i fascinaciju po europskoj aristokraciji. Svi su znali da je čarobnica. Dolazila je i odlazila iz duždeve palače kao da je bila njezina. Mogla je biti u Rimu i Madridu istog dana.
http://www.causa-nostra.com/Einblick/Bucintoro-Loewenruf--e0804a04.htm
Julietta Montefeltro
Grof Guido de Montefeltro zakleo se na odanost gibelina i drevne rimske aristokracije osuđenom hohenstaufenskom princu Conradinu. Dvjesto godina kasnije, kuća Montefeltro biti će katalizator za intrige renesanse. 1478. godine će se grof Federico de Montefeltro urotiti sa papom Sikstom IV. da ubije braću Medici, obojicu u Vatikanu, uz ostatak europskih financijera, dok su prisustvovali uskrsnim službama.
Ovaj bogohulni djelić papinske izdaje pokrenuo je katastrofalne talijanske ratove, u kojima je jedan od braće preživio. Radnja je nedavno opisana u povijesnom romanu "Zavjera Montefeltro", Marcella Simonette. Preživjeli brat, Lorenzo de' Medici, dopustio je da nekoliko obiteljskih banaka propadne, i obitelj Fugger iz Augsburga zamijeniti će Medicije kao glavnu financijsku silu Europe. Fuggeri će financirati uspon kuće Habsburg do vrhunca moći u Europi. Godine 1576. su postavili Rudolfa II. na prijestolje Svetog Rimskog Carstva, a Habsburška dinastija vladala je neprekidno do 1918. godine.
Unatoč istaknutosti obitelji u europskoj povijesti, dokumentacija o Julietti Montefeltro ne postoji. Njeno pravo ime vjerojatno je bilo Livia Loredan, što se u predanju Causa Nostra poriče, ali njeno se ime ponekad koristi naizmjenično sa Montefeltro, a ponekad kao nasljednica. Za Loredan se govorilo da je posjedovala "Spiritus Eros", okultne doktrine reda. Leonardo Loredan bio je dužd Venecije od 1501. do 1521. godine. U sljedećim godinama su iz Kuće Loredan dolazila još dva venecijanska dužda. Možda bi prisutnost čarobnice u obitelji ometala obiteljsku dinastiju.
Legenda navodi red 'Ordo Bucintoro', preko njegove osnivačice Antonije Contente, kao nasljednike templarskih tajni, od kojih su jedna posjete, magijska poduka i dar božice Ištar. Ukazala se skupini templarskih vitezova, "pod zapovjedništvom Komtura Hubertusa Kocha", dok su bili na križarskom ratu, u blizini drevnog grada Ninive, 1220. godine.
Zapanjujuće lijepa Božica, ponekad dječačkog izgleda sa kratkom frizurom, ponekad sa dugom, raspuštenom kosom, rekla im je da se povuku na planinu Untersberg i čekaju daljnje upute. Tamo im se ukazala više puta tijekom sljedećeg desetljeća, ili nešto više.
Dala im je bodež, ogledalo i ljubičasti kristal; pola ametist, pola kvarc, koji je mogao otvoriti portal u Zeleni svijet. Rekla im je da čovjekovo fizičko tijelo nije ništa, već vremenski dom, izgrađen za i od strane njegove bezvremenske duše, kako bi manifestirala svoje postojanje u ovom sirovom svijetu materije.
Ovaj svijet praznih i beskrajnih udaljenosti između drugih svjetova, ovaj svijet smrti i propadanja, kraljevstvo je sjena koje je stvorio mračni bog kako bi zarobio i uhvatio u zamku svjetleći duh, koji je božanska bit svake duše. Pravo prebivalište te izgubljene duše je mjesto između života i smrti, ono što se sada naziva eteričnim svijetom. To je svijet nerođenih i mrtvih. To je svijet mnogih svjetova. Ištar ga je nazvala Zelenim svijetom.
http://www.causa-nostra.com/Einblick/Jenseits-Diesseits-Wanderungen_e1305a02.htm
Ištar im je pričala o vječnoj bitci koja bjesni u tim nevidljivim područjima, u kraljevstvima uzvišenog. Rekla im je da je ovo doba tame, ali u nadolazećem dobu Vodenjaka svjetlost unutarnjeg sunca, "Crnog sunca", otkriti će ove nevidljive svjetove i čovjek će biti vraćen veličini. Rekla im je da duša velikog ratničkog kralja spava unutar svete planine Untersberg, kako bi se u tim vremenima probudila za obračun s gospodarem sjena. U pobjedi će ujediniti plemena Svetog Rimskog Carstva i stvoriti novi poredak svjetlosti.
https://www.scribd.com/document/218609494/Isais-Revelation
Neki kažu da je kamen Garil, kao u Svetom Garilu, jednoj od dvije verzije Svetog grala, GRL. Žudi za njim demonski bog koji ga je nekoć posjedovao, ali ga je Ištar prevarila kada je ošišala kosu kratko poput dječaka, kako bi mu ga ukrala. Demonski bog, u "Ištar proročanstvima" nije nitko drugi nego abrahamski bog, kojega u svijetu živih predstavlja papa. Tijekom posljednje opsade, albigenskih križarskih ratova, 1244. godine, kamen je navodno otela neka žena koja ga je prokrijumčarila, baš noć prije pada Montsegura.
Negdje tijekom svega toga, skupina vitezova dobila je upute da osnuju tajni viteški red u južnoj Njemačkoj, Austriji i sjevernoj Italiji. Ovim vitezovima bio bi povjeren zadatak čuvanja kamena za konačnu bitku između tame i svjetla. Ovaj red, obavijen sjenom, čak i za druge templare, trebao je biti poznat kao 'Die Herren vom Schwarzen Stein' (Gospodari Crnog kamena). SS je zapravo kratica za njemački akronim za red (DHvSS).
Negdje, vremenom, razvila se legenda oko tajanstvene planine Untersberg. Neki kažu da je Fridrik I., sa dugom crvenom bradom i vatrenom naravi željnom bitke, drugi kažu da Fridrik II., koji je nadmudrio svakog papu kojeg je Vatikan bacio protiv njega, spava u katakombama labirinta planine. Prate ih vilenjaci i probuditi će se kako bi vodili vojske svjetlosti na dan konačne bitke sa tamom.
Otkad ljudi znaju za nju, planina Untersberg oduvijek je bila mjesto neobjašnjivih fenomena. Stotine ih je nestalo na planini i oko nje. Postoje priče o nekima, koji su se ponovno pojavili mjesecima kasnije ne znajući gdje su bili.
Postoje i druge priče, drevne priče, o malim ljudima koji silaze sa planine u letjelicama i odlete u noć. Njemačke novine nagađaju da je planina, poput Bermudskog trokuta, portal kroz vrijeme. Kaže se da je Adolf Hitler vjerovao da je planina vrata u unutrašnjost Zemlje. Dao je izgraditi Berghof, svoju rezidenciju za odmor sa pogledom na nju. Provodio bi duge sate promatrajući planinu kroz najsuvremenije teleskope....
Hvala na čitanju.
BY: Jack Heart & Orage; prvi put objavljeno na VT, 15.07.2014.
(Samo nekoliko riječi od mene. Jack Heart je inače južnoameričkog podrijetla. Odrastao je nekoliko kuća dalje od kuće gdje se odigralo užasno ubojstvo u Amityvillu. Bio je vojnik, puno je putovao, zaista ima puno fotografija sa mnogih mjesta. Orage je Francuz, no umro je snu ranije ove godine. Interesantno je to što su Jack i Orage upravo prije te nesreće završili zadnji dio putovanja koje su nazvali "Tragom Otta Rahna". Mislim kako je ove tekstove bitno objaviti zato što se zapravo ova priča neprekidno sakriva pod tepih. Sada, ako napišem da Jack zadnje vrijeme ima uredne posjete likova koji sebe nazivaju FBI, i da je drugi čovjek, Britanac, koji također puno piše o ovim stvarima uhapšen od Keira Starmera, pa...ništa ne pretpostavljam, ali se pitam: Zašto? Za kraj vam ostavljam video intervju sa Jasonom Rezom Jorjanijem, jednim od velikih današnjih mudraca...Pozdrav)
Add comment
Comments