Black Sun Rising (1. dio)

"Ponovno ćemo ih vidjeti u doba Revolucije." 

(Abbé Louis Constant aka Éliphas Lévi)

"Što je točno uzrokovalo da komet ISON pukne? Što se može vidjeti kroz ogledalo? Što se pojavilo u Göbekli Tepeu prije 12000 godina? Odakle su Templari nabavili svoje srebro? Zaroniti ćemo u sparnu amazonsku džunglu kako bi pronašli tragove skrivenog podrijetla."

(Orage)

Komet Ison otkrili su, 21. rujna 2012. godine, astronomi Artjom Novichonok i Vitalij Nevski. Odakle je došao projektil širine 2 kilometra bila je znanstvena misterija onda, kao što je i danas. Postojala su nagađanja kako je komet davne 1680. godine vidio njemački astronom. No, zbog putanje kometa koja bi ga izbacila iz Sunčevog sustava nakon što bi prošao pored Zemlje, ovakva  nagađanja nisu bila ništa drugo nego pusta želja intelektualnih eunuha, koji pokušavaju ubrizgati "znanstveni" kontinuitet tamo gdje ga nema.

Gotovo dvije tisuće astronomskih opažanja je korišteno za izračun krivulje svjetlosti, koja je Ison učinila svjetlijim od punog mjeseca, kada bi prolazio pored Zemlje, krajem prosinca 2012. godine. Društveno izazvani jajoglavci iz cijelog svijeta radovali su se što mogu provesti blagdane ispijajući fermentirani jabučni mošt i žmireći kroz svoje teleskope.

Ali, pragmatičniji znanstvenici su se zabrinuli da bi se komet zapravo mogao sudariti sa Zemljom. Te su se bojazni raspršile kada se Ison neobjašnjivo raspao, dok je kružio oko Sunca, prije svog konačnog približavanja Zemlji krajem studenog. Dana 18. prosinca je  NASA usmjerila svemirski teleskop Hubble kako bi istražila ono što je preostalo od kometa i nije pronašla ništa do magnitude 25. Komet Ison postao je galaktička prašina.

Dana 30. listopada 2013. godine, poznati politički komentator i međunarodni obavještajni analitičar, Gordon Duff, objavio je vrlo neobičan članak, pod naslovom "Što se može reći", u 'Veterans Today'. Kratki članak je upozorio čitatelje, nedvosmisleno, na moguću nadolazeću katastrofu biblijskih razmjera. Čitatelji VT-a, od kojih su mnogi vojnici, veterani i obavještajni operativci, upozoreni su neka ostanu u "pripremnom načinu rada". Iznesene su mračne aluzije na komet Ison, a g. Duff citirao je neimenovani izvor koji je uvjeravao one koji promatraju komet da "nisu ludi, stvarno se događa nešto jako loše". Članak je bio popraćen fotografijom za koju se tvrdilo da je iz Kineske svemirske agencije, koja prikazuje "anomalije u blizini kometa Ison". Činilo se kao da su anomalije dvije vrlo velike umjetne strukture u obliku pravokutnih slova ili slova L, suspendirane u svemiru.

Anomalije u blizini kometa Ison (Kineska svemirska agencija)

Od 01. do 17. listopada je NASA bila zatvorena. Radilo je manje od 600, od ukupno 18000 zaposlenih. Računi agencije na društvenim mrežama, profili posvećeni novostima o misijama i svemirskim letjelicama - sve je bilo ugašeno.

Prekid rada je bio dijelom zatvaranja rada vlade u Americi, pri čemu je 800.000 od ukupno 3.300.000 zaposlenika savezne vlade dobilo naredbu da se ne javljaju na posao. Razlozi djelomičnog zatvaranja, a koje su naveli lobotomizirani američki mediji, bili su unutarnji sukobi demokrata i republikanaca oko proračuna.

U članku je g. Duff nagovijestio kako su razlozi, u najboljem slučaju, prividni, te da je približavanje Isona bio pravi razlog i za zatvaranje, i za sustavno naoružavanje agencija za provođenje zakona i raznih grana vojske, izgradnju kampova FEMA-e, nestanak nuklearnih zaliha i uklanjanje glavnih zapovjednika nuklearnih snaga. Dalje zloslutno govori čitateljima kako su "sustavi naoružanja već lansirani", u suradnji sa ostatkom svijeta, "baš kao što je predsjednik Reagan predvidio u svom govoru UN-u".

20. listopada 2013. godine, brzorastući alternativni izvor vijesti, 'secureteam10', objavio je video na YouTubeu, gdje je predstavljen  tajni intervju sa NASA-zviždačem. Doušnik koji koristi pseudonim dr. Norton se predstavio kao vanjski konzultant, koji trenutno radi sa NASA Uredom za meteoroidni okoliš. Dr. Norton započeo je kriptično, aludirajući na znanja unutar NASA, koje da se izloži javno bi promijenilo same temelje ljudskog vjerovanja. Zatim je uslijedilo ono što se na videu naziva "misterioznim prekidom veze", što je možda u stvarnosti bila samo teatralna pregnantna stanka. Intervju se nastavlja, i dr. Nortonom kaže da je 22. siječnja 2012. godine bio pozvan u opservatorij McDonald u Teksasu, gdje se nalaui drugi najveći optički teleskop na kontinentu. Kada je avionom stigao u Teksas, u zračnoj luci su ga dočekali agenti domovinske sigurnosti i otpratili do opservatorija. Tamo se sastao sa još četvoricom znanstvenika, koji su već radili za opservatorij. Pozvali su ga neka pogleda kroz teleskop. Kada je to učinio, ono što je vidio natjeralo ga je da sjedne na minutu.

Kroz leću je vidio "niz masivnih trodimenzionalnih crnih struktura, u svemiru, u pravolinijskoj formaciji, koje su se kretale prema Zemlji." Dr. Norton rekao je kako su objekti opaženi tri mjeseca ranije, ali su se u samo nekoliko mjeseci približili milijunima i milijunima kilometara. Strukture su sada bile dovoljno blizu da se ispitaju korištenjem sofisticirane opreme za detekciju koju je osiguravala NASA, makar je tako rečeno slušateljima.

Slušateljima se zatim govori kako su strukture sastavljene od umjetnog materijala ojačanog ugljikom, za koji se procjenjuje da je nekoliko tisuća puta strukturno čvršći od onoga što se može proizvesti poznatom znanošću. Čini se kao da su objekti zaštićeni od svemirskih čestica, uređajem za odbijanje, koji je sličan magnetskom polju oko Zemlje. Dr. Norton zatim opisuje oblik objekta kao trodimenzionalni L, točno i kao objekti prikazani u članku Gordona Duffa u VT, objavljenom 7 dana prije videa.

Do siječnja 2013. godine, objekti su popraćeni na oko 200.000 tisuća milja iza Marsa. Nakon što su stigli do te točke, trenutno su nestali ispred NASA instrumenata. Dr. Norton je rekao kako mu je kolega rekao da su se, početkom listopada 2013. godine, objekti ponovno pojavili, poravnali u kružnu formaciju i pristali na tamnoj strani Mjeseca, skriveno od zemaljskih očiju. Kolega dr. Nortona je također tvrdio kako je gašenje NASA promatračkih aparata bilo ključno za čuvanje tajnosti ovih događaja.

Dana 18. siječnja 2014. godine, isti oblik je pronađen na Google Moon, na koordinatama 22°42’38.46″N 142°34’44.52″E

Nitko, osim najstrastvenijih čitatelja Huffington Posta, ne treba generala Michaela Haydena kako bi im rekao da je naziv 'Ison' vrlo tanki anagram riječi 'Sion', kao u Zionist. Astronomska tijela obično se nazivaju po svojim otkrivačima, ali ne u ovom slučaju.

Ison je akronim za Međunarodnu znanstvenu optičku mrežu. Oni su poslodavac Novichonoka i Nevskog, program noćnog istraživanja, sa 20 opservatorija i 30 teleskopa diljem svijeta. Ali, ISON je prvenstveno smješten oko Crnog i Kaspijskog mora, područja za koje se zna da je svijetu darovalo Aškenaskog Židova, kvintesencijalnog cionista.

Ovlaštena verzija povijesti osmišljena je da vas drži glupima. Započinje u staroj Grčkoj sa "Ocem laži", Herodotom, a završava sa  podlim i osuđenim kriminalcem, dr. Zahijem Hawassom, koji izmišlja sve dok se pojavljuje na televiziji. Obmana zvana povijest detaljno je istražena u mom prekinutom eseju od devet dijelova, "Iza grma: Aleister Crowley, Yeats, Antikrist i Armagedon". Činjenica što je serijal zaustavljen na šestom dijelu, od strane Veterans Today na vrhuncu popularnosti,  govori sama za sebe. Okosnica laži jest: abrahamske religije, koje su sam temelj zapadne civilizacije, proizvod su malog plemena nomadskih kozara,  semitskog podrijetla. Oni su zapravo najnoviji reaktivni agens zlobe, koja vlada ovom zemljom 12000 godina.

Pošast je započela u Maloj Aziji na mjestu zvanom Göbekli Tepe. Proširila se poput malignog raka, koji je zahvatio Kavkaz i Bliski istok, zatim progutao plemenite civilizacije Egipta i Indije, pustošeći drevne citadele bogova u Americi. Vede i Avesta pričaju priču o jadu, kao i bitkama koje su vodila i gubila plemenita plemena zemlje protiv potomstva pakla i njihovog demonskog kralja, kojega  njegovi sluge sada nazivaju Jahvom u slučaju Židova, a Bogom Ocem u kršćanstvu.

Te vojske tame bile su ogromne još i prije vremena kada su njihovi pisari prepisivali povijest, bile su nepobjedive. Kada se plima rata konačno okrenula protiv njih i bili su poraženi na bojnim poljima, pribjegli su lukavstvu i prevari, kako bi održali svoju zlonamjernu hegemoniju. Tisućama godina oslanjali su se na tajnost i obmanu. Kao što je veliki francuski pjesnik, Charles Baudelaire, čovjek koji je istinski poznavao zlo, rekao: "Najljepše od vražjih lukavstava jest da vas uvjeri da on ne postoji.“ Najveći vražji trik jest u tome da vas uvjeri kako ne postoji.

Kolumbovo kazališno "otkriće" Novog svijeta će ostati najveća psihijatrijska operacija u povijesti, više od 500 godina, sve dok Bushevi nisu spalili tri tisuće ljudi i uništili polovicu svjetskog financijskog središta, a zatim za to okrivili terminalno bolesnog obiteljskog prijatelja, zato da bi započeli Treći svjetski rat.

Židovi su dolazili u Novi svijet tisućama i tisućama godina. Postoje biblijski zapisi koji ovu zemlju nazivaju Ofirom; zemlja gdje je  Solomon pljačkao svoje zlato. Otkrića i naseljavanje opisuju, ni manje ni više, nego autoriteti poput Aristotela i Didora Sicilskog. Postoji ogromna većina arheoloških dokaza, kao i genetski dokazi. Vitezovi templari počeli su posjećivati ​​Novi svijet u 12. stoljeću. 

U Francuskom nacionalnom arhivu nalazi se pečat koji dokumentira prisutnost templara u Novom svijetu. Prikazan je kao djelomična slika u "Colon Llego Despues"; knjizi koju su napisali Jacques De Mahieu i Martinz Roca. Pečat nosi natpis SECRETUM TEMPLI. U njegovom središtu je indijanska figura, odjevena u pregaču i sa pokrivalom za glavu od perja. U desnoj ruci lik drži luk, ispod njega je svastika sa zakrivljenim krakovima, a pored nje "Othala", Odinova runa:

Othala - "Oh-thall-ah" – Doslovno: "Domovina" ili "Predačka gomila". Ezoterično: Nasljedstvo, imanje, plemstvo. Upravlja: Pravednim nasljeđivanjem posjeda predaka. Prikupljanje numinozne moći i znanja iz prošlih generacija. Stjecanje bogatstva i imovine. Ispravno razumijevanje globalnog jedinstva. Sigurnost, zaštita, zidovi Asgarda. Uzašašće do kralja među ljudima.  Ostvarenje Raja. "Odnosi se na transcedenciju geografije, i planetarne i kozmičke. Čovjek je svugdje kod kuće. Mi smo jednostavno ljudsko pleme". Ili, možete vjerovati na riječ ADL-u, koji Othalu navodi kao simbol mržnje. Vi odlučite.

Godine 1536. je konkvistador Don Mendoza izvijestio o dobro održavanoj cesti, koja se proteže od brazilske obale, preko planina Cerro Cora u Paragvaju do Potosija u Boliviji. Potosí je osnovan kao rudarski grad za Španjolsku, 1546. godine. Tijekom 200 godina, više od 40000 tona srebra je izvezeno iz grada. To je Španjolsko Carstvo učinilo jednim od najbogatijih koje je svijet ikada vidio.

Ali, prije toga, počevši od 12. stoljeća, templari su preplavili Europu ogromnim količinama srebra, kakvu zapadni svijet nikada nije vidio. Cero Cora je niz malih planina, i protežu se 50 kilometara prema zapadu i 250 kilometara prema jugu. 

Dokazi o pretkolumbovskim vikinškim prebivalištima su pronađeni diljem planinskog lanca, npr. ruševine tvrđave, potopljeni hram, prevelike stepenice i tisuće runskih natpisa. Mnogi runski natpisi su dešifrirani i odgovaraju schleswiškom dijalektu, koji se govori u sjevernoj Njemačkoj i Danskoj. Postoje dokazi o talionici srebra na planini poznatoj kao Cerro Kyse, oko 32 kilometra južno od Nacionalnog parka Cero Cora. Natpisi pronađeni na Cerro Kyseu nalikuju onima pronađenim na templarskim građevinama u Španjolskoj, što je ilustrirano u knjizi "El Misterio de los Templarios", autora Martina Walkera.

Konkistadori su izvijestili o ranim usmenim predajama Indijanaca, koji su naseljavali planinski lanac Cero Cora. Svjedočili su o postojanju bijelog kralja, kojega su zvali Ipir. Oko 320 kilometara južno od Cerro Kysea nalazi se planina Cerro Ipir. Unutar Cerro Ipira nalazi se podzemni svod koji se proteže u duljinu oko 300 metara i čini se kao da je grobna komora. Do danas su svi napori potvrde ovoga propali, jer je svod izgrađen od neprobojnog betona, koji je otporan i na bušilice i na eksplozive.

Templari su preplavili Europu ovim novčićima tijekom 13. stoljeća.

Otkad su Francisco Pizarro i 183 konkvistadora prvi put koračali Carstvom Inka poput divljih bogova, kružile su glasine. Priče koje su im ispričali Indijanci o golemom podzemnom sustavu tunela, koji povezuje južnoamerički kontinent, kao i podzemnim gradovima koji su naseljeni božanskim bićima. David Hatcher Childress daje vjerodostojan prikaz ovih priča, svojim istraživanjima, i o potrazi, u knjizi "Podzemni tuneli i Šuplja Zemlja". Svijet je izgubio neustrašivog i eruditnog istraživača, kada je uzeo šekele, da bi se pojavio pred narančastim tipom u humorističnoj televizijskoj emisiji National Geographica, 'Ancient Aliens'.

Sluge boga ovoga svijeta su stručnjaci u prikrivanju činjenica i uništavanju dokaza. Kamen Paraíba, koji dokazuje ranu feničku kolonizaciju Brazila, ukraden je prije nego što ga je itko uspio vidjeti. Internet je preplavljen hakerima, obučenima u židovskoj pseudoznanosti, koji cmizdre kako je riječ o krivotvorini, unatoč činjenici što je danas jednako sigurno da su Feničani bili u Brazilu prije više od 3000 godina, kao što doktorati Jahvinih agenata nisu intelektualno impresivniji od korištenog toaletnog papira.

Čim sam, prije više od dvije godine, pisao o runskom kamenu iz Narragansetta, nestao je. Međutim, vraćen je. Kako su namjeravali prokrijumčariti natopljeni dvotonski kamen, koji su cistercitski redovnici stavili u zaborav, dok ga je svaki policajac Massachusettsa tražio? Ali, kao što sam vam rekao o Židovu koji nikada ne odustaje, isto vrijedi i za sve ostale sluge "gospodara". Neuspjeh nije opcija sa njihovim bogom.

Natpis je na paleohebrejskom, feničanskom, ista stvar.

Nigdje ova zla bratstva se, poput žohara, ne skrivaju od svjetla očitije nego u slučaju oca Carla Crespija, katoličkog svećenika u Cuenci (Ekvador), koji se sprijateljio sa lokalnim Quechua Indijancima. Svećenik je živio u siromaštvu, služio je njihovoj zajednici svetom odanošću. Kao znak zahvalnosti, Indijanci su mu donosili darove iz dubina neprobojne džungle, koju nazivaju domom.

U zbirci oca Crespija nalazile su se zlatne ploče sa prikazima nezemaljskih prizora, piramida, zigurata, hramova, posvuda zmija i grifona, slonova i dinosaura, sve ugravirano na zlatu, srebru koje nije potamnilo, ali i kovnoj metalnoj leguri koja je nepoznata modernoj znanosti. Eric von Däniken, u svojoj knjizi "Zlato bogova", iz 1973. godine, daje sliku kamenog diska iz kolekcije Crespija, koji prikazuje lava i zmiju, što je u skladu sa popisom gnostičkih svetaca Aleistera Crowleyja, navodno hrabrih ljudi koji su proveli rat protiv tame. Crowley svece naziva "Sinovima lava i zmije!"

Svi artefakti su stari tisuće i tisuće godina. Kada je Indijance pitao odakle su ih nabavili, ispričali su priče o tunelima sa zidovima koji su glatki poput stakla, skriveni u istočnoj džungli, dovoljno veliki da kroz njih prolaze kamioni; pričali su i o fantastično ukrašenim zidovima i napuštenim gradovima, koji su još uvijek sjali u jezivom plavom sjaju.

Artefakti imaju izrazito egipatski, sumerski i fenički izgled, te su ispisani su hijeroglifima i paleohebrejskim pismom. Wayne Hamby,  u svojoj knjizi, "Glasovi iz prašine", iz 1977. godine, prikazuje sliku onoga što bi otprilike bila ploča od punog zlata, dugačka oko pola metra, sa prikazom piramide okružene florom, slonovima, mačkama i zmijama koje se migolje sa svake strane, iznad piramide je  sunce. Natpis je na paleohebrejskom, i trebao je jednom zauvijek dokazati kako su Židovi zapravo Feničani.

Ako pokušate pretražiti knjigu na Googleu, pronaći ćete izmet razmazan po cijeloj pretrazi. Ovaj put je to Donnie Osmond: "Glasovi u prašini". Google očito smatra kako trećerazredni pjevač, koji je prije gotovo pola stoljeća pao u zaborav, relevantniji od najvažnijeg arheološkog otkrića ikada. No, nije ovdje kraj. Muzej oca Crespija u Cuenci je dva puta izgorio do temelja (1962. i 1974.). Pritom je uništen veliki dio neprocjenjive zbirke. Nakon njegove smrti je Vatikan zaplijenio ostatak i zbirka je nestala. Još uvijek nezadovoljni, Jahvini sluge su proširili apsurdnu glasinu kako je sitni talijanski svećenik zapravo odbjegli Adolf Hitler, dok su artefakti izgubljeno nacističko blago.

Čovjek sa lijeve strane je očito Adolf Hitler.

Godine 1624. je Francis Bacon objavio knjigu na latinskom, naslova "Nova Atlantida". Francis Bacon, osim što je široko priznat kao otac empirijske znanosti, mnogi sumnjaju da je pravi identitet Williama Shakespearea, pjesnika laureata Rozenkrojcera. Knjiga je neobična i nekarakteristična je za Bacona. Govori o putnicima koji su se izgubili uz obalu Perua, te naiđu na nepoznati otok, naseljen rasom superljudi. Nakon što ih prvo odbiju, superljudi im pokažu milost, nahrane ih i daju im određeno vrijeme za oporavak. Tijekom tog razdoblja, glasnogovornik superljudi ih učio o povijesti otoka i prošle epohe Zemlje. Glasnogovornik kaže kako su stanovnici otoka uglavnom kršćani, i da oni nevoljko toleriraju Židove koji zauzvrat nevoljko toleriraju njih.

Čini se kao da glasnogovornik opisuje genetski inženjering, kada o životinjama na otoku kaže: "Pronalazimo načine za stvaranje mješavina i parenja različitih vrsta, što je proizvelo mnoge nove vrste, a one nisu neplodne, kako je opće mišljenje." Nastavlja: "Gdje nalazimo mnoge čudne učinke: kao što je nastavak života u njima, iako različiti dijelovi, koje smatrate vitalnima, propadaju i uklanjaju se; oživljavanje nekih koji izgledaju mrtvima, i slično." O cvjetajućem drveću i plodovima na otoku, glasnogovornik kaže da su "veći i slađi, te različitog okusa, mirisa, boje i oblika, od svoje prirode. I mnoge od njih uređujemo tako da postanu ljekoviti."  Čuda otoka nisu ograničena samo na uzgoj njegove flore i faune. Glasnogovornik kaže: "Imamo i lijepe i velike kupke, od nekoliko mješavina, za liječenje bolesti i obnovu ljudskog tijela od truljenja; a druge za jačanje tetiva, vitalnih dijelova, samih sokova i supstanci tijela."

Stotinama godina prije nego što je bilo tko, osim Leonarda da Vincija, uopće sanjao o avionima i podmornicama, glasnogovornik kaže kako oni posjeduju vozila koja "imitiraju let ptica; imamo razne stupnjeve letenja u zraku. Imamo brodove i čamce za podvodno putovanje i plovidbu morem." Stanovnici otoka također posjeduju moć iluzije, te mogu neupućenima pokazati što god žele. Njima upravlja svećenstvo zvano Solomonova kuća, nazvano po Solomonu, čije izgubljene knjige posjeduju. Sjećaju se davno zaboravljenih vremena iz stare svjetske povijesti kada su Tirci, Feničani i Kinezi plovili Zemljom sa velikim flotama, i kada je najveća od svih nacija bila Atlantida.

Kontinent koji se sada zove Amerika se potopio kada su se njegove rijeke i potoci izlili. Sve životinje, koje nisu mogle dulje vrijeme živjeti u vrhovima drveća, utopile su se zajedno sa većinom ljudi, koji su polako umirali od gladi, na krovovima svojih zgrada. "Stoga, ne čudite se rijetkoj populaciji Amerike, niti grubosti i neznanju ljud, jer morate njene stanovnike smatrati mladim narodom, barem tisuću godina mlađim od ostatka svijeta, obzirom na to da je prošlo toliko vremena između sveopćeg potopa i njihove posebne poplave." 

Peter Wilhelm Lund i Charles Darwin su bili suvremenici. Lund, osnivač brazilske arheologije i paleontologije, istraživao je pokrajinu Rio de Janeiro onda kada je Darwin tamo prošao, 1832. godine. Sumnjivo je i nepoznato da li se briljantni danski znanstvenik uprljao susretom sa ovim engleskim šarlatanom, iako će Darwin idolizirati Lunda tijekom cijele svoje karijere.

Lund je pronašao i dokumentirao dokaze o vikinškim naseljima, od rijeke Orinoco do Rio de la Plate. To priznaju i akademski krugovi, no čini se kao da nitko ne može javno predočiti te dokaze. Još čudnije: tijekom iskapanja špilje, otkrivene zbog suše, 1843. godine, Lund, tada najistaknutiji arheolog svog vremena, pronašao je dokaze o ljudskom suživotu sa davno izumrlim životinjama. Posljedice njegovog otkrića su bile toliko uznemirujuće da se Lund povukao na godinu dana, tvrdeći da je lošeg zdravlja. Živio je još 37 godina i nikada se više nije vratio u Europu.

U izgubljenom pismu, koje je nedavno pronađeno i objavljeno u danskom jeziku, Lund opisuje kako su kosti, netaknute iz svojih drevnih slojeva, bile sortirane sa lubanjama na jednoj hrpi, prstima na drugoj, i svaki je dio tijela bio u odgovarajućoj hrpi. Sve lubanje su bile uredno rascijepljene jednim snažnim udarcem, instrumentom nalik sjekuri. Ostaci do danas nisu pravilno datirani, i možete se kladiti da nikada neće ni biti.

http://img.kb.dk/tidsskriftdk/pdf/ffo/ffo_1998_37-PDF/ffo_1998_37_101237.pdf

Ali, nigdje očajnička želja za očuvanjem tajni, skrivenih u kipućim džunglama Južne Amerike, nije očitija nego u priči o Akakoru. Teško je reći gdje priča počinje. Da li je to bilo prije 15000 godina, kada je nebo bilo ispunjeno blistavim zlatnim brodovima, koji su vatrom pržili ravnice ispod sebe i uzrokovali da zemlja podrhtava od grmljavine koju su proizvodili?

Ili je to bilo u tami najranijih sati Drugog svjetskog rata, kada su se SS-ovci i njihove obitelji iskrcali iz podmornica na ušću moćne rijeke Amazone, i tajno se probili u neistraženu unutrašnjost Brazila? Malo je slika koje to dokumentiraju i nema više očevidaca koji bi o tome govorili, samo priče koje se prenose sljedećoj generaciji Brazilaca, koji grade svoj dom na neukroćenoj rijeci. Njemačka obavještajna agencija Abwehr imala je mnogo tajni, a Nijemci su učinkoviti. Nijemci su oduvijek bili učinkoviti.

"Ya Fritz, reći ću Židovima da smo otišli na Antarktik."

Oni koji se zakunu na vjernost energiji Othale shvaćaju da je rad prema nebu na zemlji zapravo jest nebo na zemlji. Ova runska vizija ujedinjenog svijeta neizbježan je poticaj zbog moći običnih, svakodnevnih, miroljubivih ljudi, koji međusobno djeluju na svakodnevni način, duboko u svojoj jednostavnosti…

"Saruman vjeruje da samo velika sila može držati zlo pod kontrolom. Ali, to nije ono što sam otkrio. Otkrio sam da male stvari, svakodnevna djela običnih ljudi drže tamu na distanci. Jednostavna djela ljubaznosti i ljubavi." (Gandalf u "Hobitu")

Postupajte prema drugima onako kako biste željeli da se drugi ponašaju prema vama. (Zlatno pravilo)

Ono što se može provjeriti je počelo 1972. godine, u zagušljivom baru grada Manausa. Izolirani grad krasi pupak džungle, ondje se  crne i vrtložne vode rijeke Rio Negro ulijevaju u prostranu i smeđu vodu Amazone. Tamo se njemački novinar Karl Brugger sastao sa preplanulim i vitkim, mišićavim muškarcem, koji je očito bio europskog podrijetla. Muškarac je govorio mješavinom njemačkog,  portugalskog i kečuanskog (indijanskog) jezika. Plemena Yaminauá i Cashinahua smatrala su ga velikim poglavicom, a sebe je predstavio kao Tatunca Nara.

Brugger, sumnjičav prema čovjekovim tvrdnjama o njegovom identitetu, provjerio je sa vlastima u Rio de Janeiru, Brasiliji, Manausu i Rio Brancu. Ono što je pronašao je dokumentacija, koja počinje 1968. godine, kada je bijeli poglavica spasio živote 12 brazilskih dužnosnika, čiji se avion srušio u Acreu, divljoj i neistraženoj brazilskoj džungli, provinciji koja graniči sa Peruom.

Tatunca Nara je zatražio njihovo oslobađanje od Haisha Indijanaca i odveo je dužnosnike u Manaus. Za njega su jamčili najviši časnici brazilske tajne službe. Od 1969. do 1971. godine je predvodio Indijance u njihovom propalom ratu protiv nadolazećih bijelih doseljenika, koji su željeli minirati njihovu domovinu u neukroćenoj peruanskoj pokrajini, Madre de Dios. Pobjegao je preko granice u Brazil kada je rat izgubljen. U Rio Brancu, glavnom gradu provincije Acre, Tatunca Nara je uspio pridobiti pomoć biskupa Gioconda Grottija, u svojim stalnim naporima pomoći svom narodu. No, biskup je poginuo u avionskoj nesreći tri mjeseca kasnije. Peru je sada bezuspješno tražio izručenje Tatunce Nare. Čini se kao da je on bio pravi Tarzan i da ga je brazilska vojska, koja nije imala koristi od Perua, najviše poštovala.

Tatunca Nara lijevo, kornjača tetovirana preko srca prilično ga označava kao SS.  O tome ćemo poslije razgovarati. U drevnoj Indiji, Kini i Americi se vjerovalo kako je svijet u kojem čovjek živi, ili divovska kornjača, ili ga ona podržava. Treba napomenuti da je oklop kornjače šupalj, sa otvorima na vrhu i dnu. 

Tatunca Nana je Bruggeru prepričao povijest Ugha Monguhala Indijanaca, rase bijelih Indijanaca, koje su vanzemaljski polubogovi odabrali da budu njihovi izaslanici na zemlji. Rekao je kako je on njihov poglavica i dao je Bruggeru objašnjenje koje započinje prije 15000 godina s knjigom o Jaguaru u Kronici Akakora.

Zlatni brodovi su se pojavili nad južnoameričkim kontinentom, onda bez planina, gdje je velika rijeka tekla iz istočnog oceana u Veliko jezero Titicaca, a zatim u zapadni ocean. Putnici brodova, 130 obitelji bijeloputih plavokosih ljudi sa šest prstiju na rukama i nogama, sišli su na Zemlju i donijeli civilizaciju njenim divljim stanovnicima. Plavokosi polubogovi tvrdili su da dolaze sa dalekog mjesta između zvijezda, zvanog Schwerta, i da su se, kako bi zapečatili svoj savez sa njima, spojili sa Ugha Monguhalama, što znači da su ovi postali njihova Saveznička Izabrana Plemena.

Ubrizgavanje njihove krvi učinilo je pripadnike Ugha Monguhale odabranim slugama Bivših Gospodara, i njih su Ugha Monguhala ponekad nazivali plavokosim polubogovima. Osim što su imali pet prstiju na rukama i nogama, izgledali su baš kao polubogovi:  visoki, plavkasto-crne kose, izbočenim jagodičnim kostima i oštro ocrtanim nosovima, očima u obliku badema. Ugha Monguhala bili su jedini ljudi bijele kože na kontinentu. Kroz slijedeće 12.453 godine, kroz kataklizmične ratove i prirodne katastrofe, koje su ovaj svijet gurnule na rub izumiranja, oni će ostati kao novi gospodari, potomci Bivših Gospodara.

Ugha Monguhala izgradili su velike gradove, od kojih je Akakor (prijestolnica), bio najveći. Izgrađen je prije 14000 godina, u visokoj dolini između granica dviju zemalja, danas poznate kao Peru i Brazil, pod vodstvom Bivših Gospodara. Akakor znači druga tvrđava. Postojale su tri tvrđave.

Akakor, raspoređen u skladu sa četiri svete točke Bivših Majstora, bio je okružen visokim kamenim zidom, u kojem se nalazilo 13 uskih vrata. Najveća od građevina, unutar zidina, bio je Veliki hram Sunca. U vrijeme Bivših Majstora bilo je 26 manjih gradova u okolici Akakora. Svi gradovi su katastrofalno uništeni 13 godina nakon odlaska Bivših Majstora. Također, izgradili su 3 velika hramska kompleksa (zabranjena čovjeku), koja su se koristila samo u njihovim vlastitim ceremonijama. U sredini svakog kompleksa se nalazila piramida, a jedna se još uvijek mogla pronaći osam dana putovanja od Manausa.

Za Bivše Majstore, piramida nije samo lokacija, već simbol mjesta između života i smrti, drugog svijeta između ovog i sljedećeg, i  gdje vrijeme teče drugačije. Za njih su piramide bile veza sa drugim životom u tom eteričnom svijetu.

Dolaskom Bijelih barbara, Ugha Monguhala su na kraju morala uništiti Akakor i pobjeći u hipogej ispod njega, koji je bio točna replika onog iznad. U podzemnom Hramu Sunca postoji 12 tunela, koji su povezani sa 12 drugih podzemnih gradova, raspoređeni  u skladu sa zviježđem Schwerta. Hipogej Akakor je bio središte drugih podzemnih gradova, koji se šire iz njega. Ove gradove su za njih izgradili Bivši Majstori. Čak niti njemački vojnici koji su se naselili sa ljudima Ugha Monguhala, 1942. godine, nisu mogli shvatiti kako funkcioniraju. Nakon godina mukotrpnog i metodičnog proučavanja, uz rasvjetu koja sve obasjava užarenim plavim sjajem, i ventilacijski sustavi - sve ostaje misterij. Zastava Akakora je Crno Sunce koje se diže nad morem.

Kada su Bivši Gospodari napustili ovaj svijet, 10481. godine prije Krista, uslijedio je rat između njih i druge rase polubogova, ​​tijela ljudi i glavama životinja. Rat je uništio, ne samo Zemlju, nego i Veneru i Mars. Negdje tijekom svega toga, Mjesec se smjestio u orbitu oko Zemlje. 10468. godine prije Krista, dogodilo se ono što se samo može opisati samo kao pomicanje kore, koje je postulirao i Charles Hapgood: https://archive.org/details/eathsshiftingcru033562mbp/mode/2up

Zemlja se uzdigla u divovske planine, zamrzavajući ljude na mjestu. Velika rijeka je promijenila smjer, i uz njene obale su iznikle  dimne džungle, koje su progutale ogromne površine zemlje. Masivni plimni valovi su potopili sve velike otoke u zapadnom oceanu. Ono što je uslijedilo je bilo više od 7000 godina barbarstva, koje je završilo tek kada su se vode velike rijeke podigle i poplavile zemlju, dok su se vode jezera Titicaca ulile u more.

Poplava je ubila većinu stanovnika. Jedan od Ugha Monguhala izašao je na površinu i sagradio splav kako bi sačuvao životinje. Nakon što je prošlo 13 mjeseca, životinje su dovedene na suho tlo, na svetoj planini.

Godine 3166. pr. Kr. započinje knjiga Orla. Bivši Gospodari vratili su se na 3 mjeseca i ostavili za sobom dva brata: Samona, koji je otišao na istok preko oceana i pronašao Samariju; i Lahasu, koji je ostao sa Ugha Monguhalama i ponovno ih učinio velikim carstvom. Za Lahasu se govorilo da je Bog i da ga se ne može pobijediti u bitci. Pretvarao bi se u orla tijekom 13 dana, uzdizao se u nebo 13 dana i hodao prema suncu 13 dana.

Sva plemena su se poklonila pred Lahasom. Pod njegovim vodstvom izgradili su Machu Picchu. Lahasa bi često sjeo u svoj leteći disk i odletio preko oceana kako bi posjetio Samona, svog brata na istoku, koji je osnovao Carstvo Samona. Kako bi ojačao veze dvaju carstava, Lahasa je sagradio grad Ofir na ušću velike rijeke, koji je postao trgovačko središte između dva velika carstva.

Nakon 300 godina provedenih na Zemlji, Lahasa se vratio u svoj dom među zvijezdama, ali je iza sebe ostavio leteći disk, koji je  izrađen od nepoznate zlatne legure.

Također, ostavio je za sobom neobično plovilo, koje je moglo prelaziti preko planina i vode. Imalo je sedam dugih fleksibilnih nogu, tri sprijeda i četiri straga, koje su završavale valjcima i bile pričvršćene za srebrnu zdjelu. Vanzemaljska vozila su ostavljena u Hramu Sunca, u podzemnom Akakoru.

Tisuću godina je Ofir bio najbogatiji grad na zemlji, sve dok ga konačno nisu opljačkale barbarske horde sa istoka. Godine 570. su  žestoki ratnici, koji su sebe nazivali Gotima, došli u zmajevim brodovima, sa druge strane oceana. Sklopili su savez sa Ugha Monguhalama. Svojim znanjem o obradi željeza i superiornim borilačkim sposobnostima su uništili sva ostala plemena, uključujući i novopečene Inke, koji su izazivali Ugha Monguhale za prevlast.

Prema knjizi Mrava: bradati bijeli ljudi ponovno stižu, ovaj put u visokim jedrenjacima, tijekom ranog 16. stoljeća. Bijelci su pomeli sve pred sobom, osim nekih odlučnih žena iz Akahima, grada pobratima Akakora, i još jedne od tri tvrđave Savezničkih Izabranih Plemena. Žene su postale poznate kao Amazonke. One su se hrabro suprotstavile pljačkaškim bijelim muškarcima, koji su bili brojni kao mravi, varali su, pljačkali i ubijali u ime križa, lažnog simbola njihovog lažnog boga.

Na kraju su Amazonke bile prisiljene povući se u podzemni život, kao i Ugha Monguhala. Godine 1920., princ Sinkaia je prkosno  pozvao na ograničeni rat odmazde, protiv bijelih barbara. Nakon što je prolio mnogo krvi u udaljenim naseljima, poslao je 80 ratnika Ugha Monguhala kroz podzemni sustav prolaza da izađu u dvorište crkve, citadele ležećeg križa, u srcu Lime. Pokušali su osloboditi nekog zarobljenog plemića Inka, ali svi ratnici su ubijeni nakon žestoke bitke.

Ovaj herojski podvig je donio Ugha Monguhalama trenutak ponosa, ali ne i stvarne pobjede. Bijeli barbari donijeli su 400-godišnje razdoblje tuge za Izabrane Sluge Bivših Gospodara, vrijeme kada su pjevali pjesmu Crnog Sunca: 

"Teško nama
Sunce sja crno
Njegova svjetlost prekriva zemlju tugom
Njegove zrake predviđaju smrt
Teško nama."

Godine 1936. su Ugha Monguhala zarobili četiri žene iz grada Santa Marije. Tri su se utopile pokušavajući pobjeći, ali četvrta je bila njemačka misionarka po imenu Reinha i postala je nevjesta princa Sinkaie, nakon što se odrekla križa. Princeza Reinha rodila je princu Sinkai sina; Tatunca Nara. Nakon četiri godine se Reinha vratila u Njemačku i posredovala u savezu između Trećeg Reicha i Ugha Monguhala. Prvi Nijemci pristigli su u Akakor u sušnoj sezoni 1941. godine. Do 1945. godine su dosegnuli dogovoreni broj od 2000 njemačkih ratnika. Donijeli su naoružanje i obučili Ugha Monguhale u korištenju modernog oružja. Plan je bio napasti Brazil iz unutrašnjosti, dok Njemačka zauzima njihovu obalu, ali to se nikada nije ostvarilo. Njemačku su preplavili neprijatelji, ostavljajući njemačke vojnike na miru, zajedno sa Izabranim slugama.

Kada su u Peruu otkriveni rudnici zlata Inka, Nijemci su upotrijebili svoje znanje o modernom ratovanju i oružju, te su spriječili Bijele barbare, opsjednute zlatom, u prodiranju dovoljno duboko u džunglu i pronalaženju Akakora. Tatunca Nara je obaviješten kako je, jedno od njegovih vazalskih plemena, zarobilo 12 visokih dužnosnika Bijelih barbara. Njegov otac, princ Sinkaia, naredio mu je da ih pogubi, ali Tatunca Nara nije poslušao. Umjesto toga, odveo ih je u Manaus. Koristio je zahvalnost dužnosnika kako bi pokušao posredovati u miru i iako su mu pokušali pomoći, bilo je neuspješno. 

Od 1968. do 1970. godine, upadi Bijelih barbara eskaliraju zbog otkrića naftnih rezervi u Madre de Dios. Na kraju su Nijemci i Ugha Monguhala, sa nekim od svojih vazala, potjerani u podzemne gradove. Oni uništavaju sve dokaze o svom postojanju na površini.  Kada princ Sinkaia umre, Tatunca Nara postaje poglavica Ugha Monguhala. Još uvijek u nadi kako će moći posredovati u miru, putuje u Rio Branco, i sastaje se sa visokim svećenikom Bijelih barbara. Tatunca Nara daje visokom svećeniku dva dokumenta koje su napisali Bivši Majstori i uvjerava ga da je on onaj za koga se predstavlja. Visoki svećenik dolazi u Akakor sa Tatunca Narom, usto  dobiva tri dokumenta Bivših Majstora kako bi uvjerio svoj narod da je priča o Akakoru istinita. Vraća se u civilizaciju Bijelih barbara, ovi ga čekaju šest mjeseci. Nikada se više nije vratio. Kasnije su saznali da je poginuo u avionskoj nesreći i da je Vatikan sada u  posjedu dokumenata. 

Prije više od 12000 godina, Bivši Majstori pozivaju svog voljenog slugu Ma prije nego što su otišli, i govore mu: "Ina, idemo kući. Naučili smo te mudrosti i dali ti dobar savjet. Vraćamo se svojoj vrsti. Idemo kući. Naši dani su završeni. Čuvaj nas u svom sjećanju i ne zaboravi nas. Vratiti ćemo se kada budeš ugrožen."

Na kraju, svećenici Ugha Monguhale proriču da će bijeli barbari pronaći Akakor, i u njemu vidjeti svoju vlastitu zrcalnu sliku. Rat će izbiti na mjestu gdje je Samon osnovao svoje carstvo, te će se postupno proširiti na cijelu zemlju. Bijeli barbari će požnjeti ono što su posijali i ostati će ih jako malo. Tada će se krug zatvoriti, bogovi će se vratiti i ponovno hodati zemljom sa ljudima. 

https://archive.org/details/brugger-karl-the-chronicle-of-akakor_202012/mode/2up

Smrt biskupa Gioconda Grottija u avionskoj nesreći je bio samo početak Cirque du Soleil, koji će postati legenda Akakora.

Krajem 1972. godine je Karl Brugger pokušao pronaći Akakor. Poveo je snimatelja i Tatuncu Naru. Na nepoznatoj rijeci Yaku, u blizini Anda, kanu im se prevrnuo i izgubili su većinu opreme. Demoralizirani Brugger i snimatelj vratili su se kanuom prema Manausu. Sada već potpuno iritiran cviljenjem svojih previše civiliziranih suputnika, Tatunca Nara odlazi u neprobojnu džunglu,  kako bi posjetio svoj narod. Sa sobom ponese samo pregaču, premazan ratnom bojom. Brugger i snimatelj vraćaju se u Manaus. 

Godine 1984. je Karla Bruggera ustrijelio napadač, naoružan automatom sličnim Uzi-ju, na plaži Ipanema u Rio de Janeiru.

Bio je sa Ulrichom Enckeom, kojega je obučavao da ga zamijeni na ARD-u, konzorciju javnih emitera u Njemačkoj. ARD je druga najveća radiotelevizijska kuća na svijetu. Brugger se povlačio sa posla kako bi mogao krenuti u još jednu ekspediciju, u potrazi za Akakorom. U to vrijeme Brugger je bio na vrhuncu svoje karijere. Kada je javno objavljen memorandum čileanskog moćnika,  Augusta Pinocheta, gdje su navedeni strani dopisnici iz Južne Amerike koje treba špijunirati, Brugger je bio na vrhu tog popisa. 

Izvještaj Ulricha Enckea je uživo emitiran samo jednom, na Bavarskom radiju. Već je slijedećeg jutra atentat postao "fatalna cestovna pljačka". Enckeov izvorni izvještaj uživo se više nikada nije ponovio/čuo na njemačkom radiju, niti bilo gdje drugdje.

Istina jest: neidentificirani muškarac se pojavio iz gomile, ispalio dva hica u svoju metu, od čega jedan ravno u srce i zatim se ponovno stopio sa gomilom. Zapravo, jedina krađa koja se dogodila je ona kada su muškarci, koji su se predstavili kao predstavnici njemačkog konzulata, pretresli sobu pokojnika i uklonili njegovo istraživanje o Akakoru.

Tema Akakora nikada nije bila adekvatno istražena na engleskom jeziku, ali je dosta toga napisano na španjolskom, portugalskom i njemačkom jeziku. Jedan posebno dobro istražen brazilski rad nosi naslov OLIVRO PROIBIDO DE KARL BRUGGER (CRONACA DI AKAKOR) A CIDADE SUBTERRÂNEA DA AMAZÔNIA, ili "Zabranjena knjiga Karla Bruggera (Kronika Akakora) Podzemni grad Akakora" (link gore). 

Autor Rodrigo Garcia Veronezi kaže da je Brugger, istražujući arhive iz nacističke Njemačke, otkrio glavnu nagradu, u obliku filma iz 1945. godine, koji dokumentira izgradnju strogo povjerljive baze u srcu Amazone, od strane elitnih jedinica SS, opremljenih podmornicama i hidroavionima. Veronezi dalje navodi kako postoje dokazi o dolasku nacističkih timova u to područje, i to sve do  1965. godine. 

Ne treba niti spominjati kako film nikada nije bio dostupan javnosti, ali postoji film na njemačkom jeziku, koji dokumentira ekspediciju nacista iz 1935. godine, ravno u samo srce amazonske tame. Ekspedicija 'Jary' (1935.-1937.), kako ju je klasificirala SS obavještajna služba, financirala je NSDAP/AO i nadzirao sam Himmler, i navodno je bila dio projekta 'Gvajana'. Dokumentirana je u dokumentu "Documentário: Expedição Nazista na Amazônia" (Vale do Jari), 1935. godine.

(Robson Oliveira, 16 Mar. 2013. Web. 26 Apr. 2016.: https://www.youtube.com/watch?v=gLdElqO4hQw)

Izjavljena svrha projekta 'Gvajana' bila je istraživanje pritoke Amazone, Jary, u blizini Francuske i Britanske Gvajane, radi potencijalne nacističke kolonizacije. Do danas nisu pronađeni nikakvi podaci o ekspediciji Jary, niti se ona spominje u filmu, ali njen će vođa kasnije postati priznati stručnjak No1 Trećeg Reicha, za interpretaciju zračnih fotografija.

(Farell, Joseph P: "The Nazi Mission in Brazil: Some Correlations". Giza Death Star. 02 Nov 2008. Web. 26 Apr. 2016.)

https://gizadeathstar.com/2008/11/the-nazi-mission-in-brazil-some-correlations/

Nedugo nakon što je Bruggera ubio njegov potencijalni "pljačkaš", kao po nekom znaku, cionistički okupirani Savezni ured za kriminalističke istrage Njemačke, izdao je apsurdnu izjavu kako je Tatunca Nara zapravo Günther Hauck.

Hauck je nemilosrdni otac iz Njemačke, koji je nestao 1967. godine, što mu je dalo godinu dana uhvatiti let za Brazil, onda postane Tarzan, povede indijansku pobunu kao priznati poglavica najmisterioznijeg i najstrašnijeg plemena u amazonskoj prašumi, spasi 12 brazilskih političara od plemena poznatih lovaca na glave, jer su ga ovi smatrali svojim vođom, te u slobodno vrijeme nauči i zapamti više o zabranjenoj arheologiji, nego cijela glumačka postava serije 'Drevnih izvanzemaljaca' zajedno.

Cionistički okupirana Njemačka je također optužila Tatunca Naru za ubojstvo gotovo svih koji su ikada nestali u neistraženim regijama SZ brazilske prašume. Čak su zahtijevali njegovo izručenje, bez ikakvog dokaza. Srećom za Tatuncu Naru, brazilska vlada im se smijala, baš kao i svi ostali na svijetu, osim Wikipedije koju su okupirali cionisti.

Cionisti, uvijek budni samozvani čuvari širenja svih informacija u zapadnom svijetu, nikada ne odustaju, posebno kada je riječ o njihovom području stručnosti, atentatu na karakter. Godine 1990., medijski miljenici njemačke cionističke okupacije, Rüdiger Nehberg i Wolfgang Brög, surađivali su na produkciji Borgovog filma, "Das Geheimnis des Tatunca Nara" ("Misterij Tatunce Nare"), o navodnom razotkrivanju Tatunce Nare.

"Das Geheimnis des Tatunca Nara" dobro je prošao, 1991. godine, na ARD-u, za njemačku verziju američkog Huffington Posta, ali oni koji poznaju činjenice ne vjeruju u to. U izdanju časopisa "Nexus", za veljaču i ožujak 2011. godinu, objavljena je priča vezana za  Akakor, prikladnog naslova, "Zona sumraka". Članak u dobro etabliranom i jednako cijenjenom časopisu počinje na stranici 63., pritom obećavajući svojim čitateljima ulomke iz "rijetke knjige" Karla Bruggera.

Zahvaljujući "Nexusu", knjiga više nije rijetka, niti je zabranjena, a poveznica na cijelu knjigu dostupna je gore u tekstu. Članak u "Nexusu" završava uredničkom bilješkom: "Dobro smo svjesni njemačkog dokumentarca koji, temeljen na knjizi Rüdigera Nehberga, tvrdi kako dokazuje da je Tatunca Nara bio prevarantski njemački radnik po imenu Hans Günther Hauck. Međutim, i dalje vjerujem da Tatunca Nara, koji je razotkriven u tom dokumentarcu, nije ista osoba koju je opisao Karl Brugger."

Netko tko je znao prave činjenice priče kako je Rüdiger Nehberg, kojega su brazilske vlasti sumnjičile kao Buggerovog ubojicu, mogao bi zaključiti da je Nehberg iskoristio njemačke cionističke medije zato da ocrni Tatunca Naru i prikrije svoj trag. Primjer Nehbergovog novinarskog integriteta može se vidjeti iz priče koju prepričava o tome kako nezasitni serijski ubojica Tatunca Nara, očito iz hira, pokušava upucati Roldaa Piresa Brandaa, pred cijelom ekspedicijom. Brandao je bio arheolog koji je predstavljao brazilsku vladu u ekspediciji, 1978. godine, kako bi pronašli grad Akahima. Nehberg tvrdi da je, dok su se obojica borili za pištolj na kanuu, pištolj opalio, pogodivši Brandaa kroz ruku, i time uzrokujući otkazivanje ekspedicije.

Poznati avanturist i pilot Swissaira, Ferdinand Schmid, svjedočio je cijelom ovog događaju. Kaže za Brandaa: "Izbacio je potpuno neosigurani pištolj iz broda i brod je dodirnuo okidač. Cijev je držao među prstima, a hitac je otišao u njegovu desnu ruku. Bila je to površinska rana koju sam obradio i previo." O tome gdje se Tatunca Nara nalazio tijekom incidenta, Schmid kaže: "Pripremao je logor za noć tamo na visoravni sa svojim nožem. Mogao sam ga dobro vidjeti. Brandao je bio sam na brodu i sam je aktivirao hitac." 

(Siebenhaar, Von Wolfgang: "Die Tatunca-Nara Story". Alternative Archäologie & PaläoSETI-Forschung. Mysteria3000, Aug. 2002.)  

Sumnjivo je što će Brandao ponovno krenuti za nekoliko mjeseci, bez ikakvih Europljana ili Tatunce Nare. Njegovu ekspediciju financirala je isključivo brazilska vlada. U izdanju 'Veje', brazilskih novina od 01. kolovoza 1979. godine, objavljeno je da je ekspedicija pronašla Akahim. Uz članak su objavljene fotografije, ali od tada je brazilska vlada ograničila pristup području i ništa više nije rečeno o Akahimu.

Ne želeći da ga nadmaše ludorije bilo kojeg cirkuskog klauna, školovanog od strane isusovaca, Erich von Däniken se bacio glavom u tučnjavu. U svojoj knjizi, "Zlato bogova", iz 1973. godine, rekao je kako mu je podzemni sustav tunela u Ekvadoru pokazao Janos "Juan" Moricz, dobro povezani argentinski poslovni čovjek, mađarskog podrijetla. Moricz je tvrdio kako zna lokaciju sustava tunela, te poznaje preddiluvijske knjižnice metalnih knjiga, koje su sakrivene u njima. 

Prije svoje ekspedicije, 1969. godine, kako bi pronašao knjižnicu, Moricz se sastao sa ekvadorskim predsjednikom i postigao dogovor da će kontrolirati svako otkriće koje može dokumentirati. Ne postoji javni zapis o tome što je Moricz išta pronašao tijekom ove ekspedicije. Ali, za razliku od von Dänikena, njegov ugled ostao je neokaljan.

Moriczova omiljena teorija je bila kako su Mađari iz Karpata američkog podrijetla, te su oni postapokaliptični osnivači sumerske civilizacije. Teoriju su podržavali, i još uvijek podržavaju, mnogi akreditirani znanstvenici iz cijelog svijeta. 

https://web.archive.org/web/20190127134431/http://www.goldlibrary.com:80/magyars_moricz.html

U intervjuu za njemački časopis 'Der Spiegel', u ožujku 1973. godine, Moricz je porekao kako je von Dänikenu pokazao sustav tunela, ali nije porekao njegovo postojanje. Rekao je kako ga čuva pleme Indijanaca i da je njemu pokazao čovjek kojega nije želio imenovati.

Moricz će se na kraju sprijateljiti sa škotskim avanturistom i piscem, Stanlyjem Hallom, priznajući mu da je von Dänikenu pokazao manju špilju, nazvanu Cueva de los Tayos. Špilja Tayos navodno je također bila povezana sa većim sustavom i vodila bi do knjižnice. Hall je, 1976. godine, organizirao veliku ekspediciju kao zajednički pothvat britanske i ekvadorske vojske. Ekspedicija je uključivala preko stotinu znanstvenika i stručnjaka. Astronaut Neil Armstrong bio je počasni vođa.

Cueva de los Tayos je mapirana, ali nije pronađena knjižnica, niti je pronađen ulaz u legendarni tunelski sustav Bogova.