Tucker Carlson, raskol sa MIGA i bitka za budućnost Amerike

Ne može se poreći - događaju se iznimne stvari.

Sada se redovito i sveprisutno vode rasprave na društvenim mrežama i šire, što je bilo nemoguće vidjeti na javnoj sceni, čak i prije samo godinu ili dvije.

Raskol između podskupine koja Izrael stavlja na prvo mjesto (koja je tako preuzela najjavnije vodeće pozicije diljem američke 'desnice') i nacionalističkijeg, ili rasno i kulturno osviještenijeg, elementa bijelih Amerikanaca, prerastao je u ponor dubina i širina, kakva nije viđena od Drugog svjetskog rata.

Za veliki broj Židova, židovskih institucija ili organizacija, kao i za političare i poznate osobe koje im toliko predano služe i štite ih, ovo se čini opasnim i neželjenim razvojem događaja - prijete kako će preokrenuti strukturu kontrole i moći, koja im je toliko dugo koristila i dala im tako ogroman utjecaj. Za veći dio ostatka Amerike - ogromnu većinu, od kojih su mnogi potomci Europljana, koji su ovu naciju izgradili od temelja - ovo je najbolja vijest: prilika za dugo očekivanu rekalibraciju, prilika da ponovno preuzmemo kontrolu nad našim nacijama, našom prevladavajućom/popularnom kulturom, našim financijskim institucijama, strukturama i našom valutom, te medijskom i informacijskom sferom koja tako oblikuje, usmjerava javno mnijenje i oblikuje buduće generacije.

Ovo nije mala stvar... i zaslužuje da se o tome razgovara.

Zdravi bijes i pravedni gnjev: Subverzija, lihvarenje i inflacija, i iskra nade

U naciji gdje je cijela naša politička klasa u potpunosti dužna Izraelu i židovskim organizacijama, gdje je gotovo svaki predsjednik Federalnih rezervi - desetljećima zaredom - bio židovskog podrijetla i gdje gotovo svaku veću korporativnu medijsku instituciju posjeduju i njima upravljaju židovski pojedinci, izgledi za stvarnu promjenu su izuzetno uzbudljivi i intrigantni onima koji razumiju povijest.

U okruženju gdje je ogroman postotak Amerikanaca sada uništen inflacijom, rastućim troškovima i grabežljivim kamatama, gdje je svaki muškarac, žena i dijete prisiljeno plaćati nacionalni dug koji nikada nismo tražili (i sada se ne možemo nadati da ćemo ga ikada vratiti), i - što je još važnije - u okruženju gdje doživljavamo brutalni demografski pomak, koji bi neizbježno rezultirao potpunim nestankom naše jedinstveno iznimne baštine, kulture i ljudi, ukoliko bi se sadašnji trendovi nastavili - rastući gnjev nije samo očekivan - on je zdrav, nužan i izvor je velike nade za mnoge.

Nakon desetljeća nagovaranja da kao nacija učinimo sve što je u našoj kolektivnoj moći kako bi zaštitili (i obogatili) svjetsko židovstvo - uglavnom kao rezultat srceparajućeg narativa koji su tako vješto stvorili nakon Drugog svjetskog rata - a zatim, nakon desetljeća nagovaranja neka učinimo isto za treći svijet, kolektivna pozornost konačno se počinje preusmjeravati na budućnost naše vlastite djece, i na prepoznavanje činjenice da su možda i naši potomci važni.

Bili smo toliko temeljito programirani i uvjetovani (protiv naših vlastitih interesa) da se zadani zdravi stav svake razumne, brižne i racionalne osobe kroz vrijeme i prostor - naime, trudili su se njegovati sigurne, lijepe i inspirativne uvjete za dobrobit onih koji su došli poslije njih - okrenuo naglavačke. Postupno smo pretvoreni u sluge stranih naroda, za koje nam je rečeno da smo ih toliko tlačili i zlostavljali, dok smo svoju djecu prodavali niz rijeku u zamjenu za trenutne moralne bodove - od nevjerojatno bolesnog sustava, koji je hvalio samo ono što je štetilo i obespravljivalo naše potomstvo, te one koji su dodatno pomagali i osnaživali sve koje su mrzili.

Patimo od duboke psihološke i duhovne bolesti... bolesti, iz koje tek sada počinjemo izlaziti i od koje će trebati godine da se potpuno oslobodimo njenih posljedica.

Ecclesia' i 'Synagoga'; predstavljaju kršćansku Europu (slijeva); te slijepe koji žele voditi slijepe (sa desne strane)

Pitanje koje trenutno muči mnoge je sljedeće:

Je li ova bolest bila prirodna, organska pojava? Je li bila u potpunosti proizvod naše vlastite mržnje prema sebi i neuroticizma, ili empatije ili altruizma, koji se jednostavno nije mogao obuzdati ili kontrolirati, pa je stoga podivljao?

Ili je ovaj virus svjesno stvoren - potaknut i potpomognut zlonamjernom silom - silom koja je točno znala kakav će učinak ova bolest imati na nas, i kako bi mogla preusmjeriti moć i strukture utjecaja diljem zapadnog svijeta u svoju korist?

Uostalom, jedini siguran put do pobjede, nad sposobnim i moćnim divom, jest prvo ga temeljito uvjeriti u vlastitu nemoć - uvjeriti ga kako njegova snaga nije stvarna, već proizvod slučajnosti ili varanja prirode - zatim ga nagovoriti na samosabotažu... da poduzme korake kako bi postupno postao bolesniji, slabiji, beznačajniji, u uvjerenju da zapravo cijelo vrijeme radi suprotno.

Ne može se poreći kako se to jest dogodilo diljem Europe i Amerike. Gotovo bez iznimke, gotovo svaki korak koji smo poduzeli kao narod (osobito nakon Drugog svjetskog rata) bio je prema smanjenju vlastite snage, moći, suvereniteta i zdravog samopouzdanja, prema obespravljenju, slabosti i samomržnji, potpunom prepuštanju kontrole skrivenim rukama odozgo.

Kao da je na nas bačena crna magija, koja je u potpunosti zarobila najgore (i najsebičnije, ali i najnaivnije i najpodložnije utjecajima) od nas, prisiljavajući nas da djelujemo gotovo suprotno svojim instinktima, svojoj prirodi, dobrohotnom i dalekovidnom putu naših otaca i predaka.

Jedno je sigurno - bilo organski ili zavjernički, veo se polako počinje podizati, a klapne sada počinju padati, za toliko mnogo...

i toliko toga ovisi o tome što će se sljedeće dogoditi.

Tucker Carlson

U epicentru ovog raskola, u posljednje vrijeme, nalazi se Tucker Carlson - čovjek koji, bez obzira na to što tko misli o njemu, sa  rastućom iskrenošću i hrabrošću govori o pitanju Izraela, njegovih zločina i gušenja američke političke klase. 

Neki zapravo vjeruju da je i sam Tucker dio kazališta - ultimativni 'ispuštajući ventil', figura za zadržavanje u krajnjoj nuždi, namijenjena okupljanju onih od nas koji idu najdalje u područje koji opasno može narušiti status quo.

Uostalom, potječe iz bogate obitelji, čak je i njegov otac bio povezan sa CIA-om, čak je otvoreno govorio o želji ili interesu da  sam krene tim smjerom rano u životu. Već neko vrijeme mu je 'dopušteno' biti izuzetno utjecajna figura u medijima. Neki tvrde kako je nemoguće da se takav čovjek oslobodi veza i pipaka ove veće zvijeri, te kako on jednostavno igra učinkovitu i uvjerljivu ulogu, u široj kazališnoj predstavi.

Nikada me ovaj argument nije u potpunosti uvjerio - koliko god se neki njegovi elementi na prvi pogled činili logičnima i racionalnima. To ne znači da odbacujem tu mogućnost, ali je svakako ne smatram konačnom istinom.

Štoviše, govoreći osobno i subjektivno, ne mogu reći da mi se tip ne sviđa, u mnogočemu - posebno u odnosu na to kakve su  sve ostale osobe na javnoj sceni. Ako doista igra ulogu, rekao bih da igra solidnu i uvjerljivu ulogu, i da je iznimno dobro prodaje.

Sjećam se da smo Devon Stack (poznat iz 'Blackpilled') i ja davno razmijenili nekoliko poruka, raspravljajući o mogućnosti da je Tucker iskren, transparentan, potpuno dobronamjeran - umjesto da bude još jedan subverzivni akter. Devon je, ako me sjećanje dobro služi, čvrsto pripadao potonjem taboru i ne vjeruje Tuckeru zbog njegovog obiteljskog (i osobnog) bogatstva, više od svega. Teško je raspravljati o ovoj tvrdnji: ako se ovo prihvati i koristi kao opće pravilo, u budućnosti bi nesumnjivo češće vodio osobu prema istini i točnoj percepciji stvari u modernom životu, nego što bi učinilo suprotno.

Ali, čvrsto vjerujem kako postoje iznimke. Jednostavno nije slučaj da je svaka pristojna ili principijelna osoba (ili obitelj, ili loza), u potpunosti, izbačena isključivo iz redova bogatih ili moćnih. Uostalom, prije samo nekoliko desetljeća, dobri ljudi mogli su zaraditi trajna bogatstva razvijajući, stvarajući ili inovirajući stvari stvarne i suštinske vrijednosti, za razliku od nepotističke šarade nesposobnjakovića, koji se danas brzo penju tom ljestvicom. Potomci takvih sposobnih ljudi često još uvijek uživaju preostalo bogatstvo i privilegije, te ih se nužno ne treba kriviti za to.

Možda Tucker predstavlja krajnji proizvod boljeg tipa (relativno), opravdanijeg, generacijskog bogatstva. Možda i ne.

Iako, ako stvari uzmemo doslovno radi rasprave, čini se kao da je on čovjek koji je dopustio sebi, svojim mišljenjima i načinu razmišljanja da se razvijaju vremenom i godinama, mudrošću i iskustvom - što je divljenja vrijedna osobina. Da, još uvijek se ne slažem s njim po nekoliko pitanja, kao što sam siguran da se i mnogi od vas (koji ovo čitate) ne slažu, ali ako je ovo doslovno tumačenje iole točno - možda mu samo treba malo više vremena.

Cijeli članak mogao bi se napisati samo o Tuckeru, obzirom na središnju ulogu koju je odigrao u pomicanju stvari, u pozitivnijem smjeru i u proteklom desetljeću. No, pokušati ću to zasad izbjeći i umjesto toga se usredotočiti na trenutni kulturni i ideološki raskol, koji su on i njegovi protivnici pomogli stvoriti.

Podjela

Sa jedne strane ove podjele su ljudi poput Tuckera, možda i pojedinci poput Candace Owens, Iana Carrolla ili Nicka Fuentesa (tako makar govore njihovi protivnici). Ali također, predložio bi za ovu stranu, i ljude, poput impresivnog Douglasa MacGregora,  hrabrog i principijelnog Thomasa Massieja, figure stare garde poput Pata Buchanana, kao i libertarijanci koji se žestoko protive korupciji i rasipništvu, poput Rona ili Randa Paula, itd.

Sa druge strane, oni poput Jamesa Lindsayja, Bena Shapira, Konstantina Kisina, Setha Dillona, ​​Dinesha D'Souze, Joela Berryja, Douglasa Murraya - ljudi koji su, čini se, posvetili svoje živote obrani, ne samo Izraela, nego i unapređenju židovske moći diljem zapadnog svijeta.

Ateist James Lindsay - prikazan kako konačno pronalazi Gospodina kojemu će se klanjati

Većina tih muškaraca su, naravno, i sami Židovi, ili oni s djelomičnim židovskim nasljeđem, ali koji se iz raznih razloga odlučuju drugačije nazivati. No, mali postotak su i nežidovi, od kojih mnogi jednostavno znaju kako se igra igra i koliko nevjerojatno profitabilno i karijerno poticajno može biti podržavanje (i angažiranje u odnosima s javnošću) statusa quo, pokušavajući ih zaštititi od sve bijesnije javnosti.

Taj tip muškarca, koji je spreman okrenuti glavu i pogledati na drugu stranu unatoč masovnom pokolju u Gazi, izvanrednoj količini špijuniranja i krađe tehnologije u koju se Izrael upušta, činjenici što je postala vodeće svjetsko utočište za pedofile koji žele izbjeći izručenje, ili činjenici što se otvoreno hvali svojom dominacijom nad cijelom američkom političkom klasom - muškarcima poput gore spomenutih, ništa od toga nije zapravo važno. Njihova podrška modernoj državi Izrael je bezuvjetna. Ne postoji količina zla i zlobe, u koju bi se ova nacija ili njezin narod mogli upustiti, koja bi ih natjerala makar oklijevati - oni znaju tko trenutno vodi predstavu, i oni žele svoj dio tog kolača. Žele biti u 'pobjedničkom timu'.

Desetljećima smo trpjeli upravo sve ovo, od gotovo cijele naše političke klase, većeg dijela naše medijske i bankarske klase, te velikog broja najistaknutijih utjecajnih osoba i slavnih osoba, kojima je dopušteno pojaviti se na javnoj sceni. Ali, ono što je toliko impresivno u ovom trenutku (koji sada proživljavamo) - jest da to konačno prepoznaje i veliki dio stanovništva.

Stari 'antisemitski' 'trop' i 'patka'

Ove bestidne prostitutke se otkrivaju i - sve češće - su sada prisiljene se opravdavati i odgovarati na oštrija pitanja.

Prošla su vremena kada su mogli pognuti glave, prekrižiti prste, potiho kupiti novu ljetnu kuću nakon ispunjenja ugovora. Zbog sve hrabrijeg i proaktivnijeg pristupa, baš onih poput Tuckera, percepcija javnosti se doista mijenja, neosporno. 

Volim misliti kako su mnogi u našim krugovima pomogli pokrenuti ovu promjenu, ali trenutak kada ljudi poput Tuckera kažu slične stvari jest onaj trenutak kada veliki broj neupućenih počinje preispitivati ​​​​svoje svjetonazore, i trenutak kada količina energije koja stoji iza ove promjene, dobiva potencijal dosegnuti kritičnu masu.

Lagao bi kada bi tvrdio da nemam skepse u vezi s njegovim 'zašto', krajnjim motivacijama ili kamo bi sve ovo moglo voditi - ali,  bez obzira na sve, ovdje i sada, cijenim ga zbog ovoga, i teško je to gledati drugačije nego kao nešto pozitivno. Pogodio je pravu žicu, u pravo vrijeme, i na uvjerljiv i inspirativan način. I pritom je zaradio ogromnu količinu mržnje sa druge strane.

Uvijek ću poštovati hrabrost - i čini se da se upravo o tome i radi. 

Želio bih govoriti o nekim razlikama u perspektivama, kao što mislim da bi svi trebali, u ovom ključnom trenutku.

Ključno: Nije samo Izrael u pitanju

Jedna od stvari za koju mislim da moramo iskoristiti ovu priliku, kako bi mogli stići do što više očiju i ušiju, jest da se ne borimo samo sa problemom cionizma, ili isključivo sa pitanjem koje imamo sa Rothschildovom državom Izraelom - nekom vrstom problema, koji bi mogao nestati ukoliko bi Izrael sutra magično prestao postojati.

Ogroman utjecaj, koji Židovi vrše na Europu i Ameriku (i svijet općenito), seže daleko prije 1948. godine; također, nažalost, problem bi nadživio Izrael, čak i kada bi nekako nestao u tren oka.

Veliki broj vodećih židovskih pojedinaca, organizacija i utjecaja koji stoje iza svjesne degeneracije i uništenja zapadnog svijeta, čak nisu otvoreno cionisti. Oni su etnički i kulturno Židovi, što se uvelike povezuje sa određenim nevjerojatno destruktivnim ponašanjima (i snažno korelira) i zasigurno gaje određenu rasnu/etničku odanost i plemensku pripadnost, ali možda nemaju nikakav očiti religijski ili 'nacionalistički' osjećaj - njihovo specifično 'igralište' za osvajanje možda nije ono nacija ili religija, već tržišta i valute, korporacije ili institucije.

To uključuje ljude poput Sorosa ili Larryja Finka, one koji predvode ono što, u biti, predstavlja financijsko preuzimanje svijeta; kao i one koji su na čelu kulturne degeneracije i promoviraju stvari poput pornografije, najtuplje i najdegradirajuće zabave; kao i čelnike najvećih farmaceutskih tvrtki na svijetu, koji i dalje promoviraju injekcije i opasne lijekove (navodim samo nekoliko raštrkanih primjera među mnogim). 

Razumijem da ovo mnogima stvara nelagodu, jer uklanja upozorenje 'samo se protiv cionista borimo!' - uostalom, nedavno smo kolektivno programirani da sve ljude i kulture smatramo jednako sposobnima za dobro ili zlo, jednako sklonima prakticiranju kreposnog ili amoralnog ponašanja. Ali, to jednostavno nije slučaj. Ni blizu tome. Svi smo mi jako, jako različiti ljudi, jedni od drugih. Rekao bih da bi to Židovi (barem sebi, tj. jedni drugima) priznali lakše, nego možda itko drugi.

Ako na trenutak ostavimo po strani njihove prirodne sklonosti i urođenost, ovo je narod koji se spretno probio u epicentre moći, u gotovo svakoj većoj naciji diljem svijeta; često (većinom) potpuno nepozvan i uvijek bi na kraju odlučili živjeti kao 'drugi', umjesto da se istinski asimilira.

Razmislite što to znači i koliko ih je neizbježno oblikovalo. Oni nisu samo plemenski, nepotistički i snažno rasistički nastrojeni u svom razmišljanju; ono što je još važnije - oni su savladali umijeće prikrivenog djelovanja, kako bi izbjegli otpor zemalja domaćina. Postupno su razvijali i kulturnu i 'religijsku' doktrinu, koja ne samo da opravdava takvo ponašanje, već ga i pozdravlja. Pitajte ih kako bi opravdali takvo ponašanje, dok zahtijevaju da svi drugi narodi djeluju na suprotan način od njihovg - potpuno uvjereni i bez imalo zadrške reći će vam kako je to bitno za njihov opstanak.

To naravno nije istina. Da im je, prije svega, stalo do vlastitog opstanka, pronašli bi jedinstveno mjesto za život, jedni među drugima, i nikada se ne bi pokušali infiltrirati u svaku drugu bogatu naciju na Zemlji. Kada ih čujete kako govore 'opstanak', shvatite da se to najčešće prevodi kao 'uspješan profit'. I stoga, molim vas shvatite kako će se plemenska manjina, zato da bi ostvarila uspješan i stalno rastući profit u naciji koju ne smatra u potpunosti svojom domovinom, prirodno i neizbježno upustiti u najširi raspon podmuklih, nečasnih i amoralnih ponašanja, samo zato da bi osigurali zauvijek zadržati ovu prednost.

No, opet, ovdje potpuno zanemarujemo njihove prirodne sklonosti i urođenost, te ispitujemo njihov 'odgoj' nasuprot njihovoj 'prirodi'. Međutim, može se iznijeti izuzetno snažan argument: gledajući na golemi dio povijesti, oni doista imaju prirodne sklonosti (naizgled ugrađene u njihovu samu prirodu, vrlo široko govoreći), koje se uvelike razlikuju od naših. Naše odbijanje da to prepoznamo, ili si priznamo, jest pogreška u procjeni koja nas dugoročno, ako se ne ispravi, riskira koštati baš svega.

Ovdje se zahtijeva određena vrsta zrelosti, tj. zrelost koju smo programirani i uvjetovani (i iskreno, ispranog mozga) da odbacimo kao da je suprotnost zrelosti, zbog čega je ovo bilo tako zbunjujuće destruktivno i teško putovanje, na kojem smo bili posljednjih desetljeća.

Predložio bih da ovo bolno putovanje uglavnom završava danas. Ovo brutalno ide sve dalje i dalje od razuma, zdravlja i vlastitog interesa, ovo zavedeno spoticanje u službu strane (i često neprijateljske) podskupine - čvrsto vjerujem kako će ovo razdoblje obilježiti trenutak kada se njihalo zaustavilo u zraku i konačno, polako ali sigurno, počelo vraćati u suprotnom smjeru.

Određene istine, jednom kada se nauče, jednostavno se ne mogu negirati. 

Prevladavajuće licemjerje, nevjerojatni dvostruki standardi

Glavni razlog zašto ova bol traje toliko dugo i glavni razlog zašto naši ljudi mjesečare prema vlastitoj propasti, jest zato što istinski nismo mogli shvatiti jedinstvenu prirodu ovih ljudi, njihovo ponašanje i njihov način razmišljanja, općenito govoreći. Nismo mogli shvatiti dubinu obmane i subverzivnosti Marxa ili Alinskyja, jer nam je nedostajalo referentnih točaka; naš unutarnji psihološki katalog ne sadržava osobine i tendencije koje bi bile dovoljne da usporedimo ponašanje ili mentalitet Dershowitza, Epsteina, Finka, Weinsteina ili Spielberga, sa našim vlastitim.

Prikazali su se kao najveće žrtve svijeta, i naš urođeni osjećaj za pravdu i pristojnost tjera nas navijati za autsajdere ili male ljude. Najbogatiji i najmoćniji ljudi na svijetu, prikazuju se kao oličenje potlačene i ugnjetavane žrtve... uspješno i uvjerljivo!

Nacija koja nas špijunira više od bilo koje druge, koja je počinila pokolj američkih vojnika na USS Libertyju kako bi nas uvukla u rat za vlastite interese, koja je uhvaćena kako pleše dok su se rušili tornjevi blizanci, koja je vodila najveću svjetsku operaciju trgovine ljudima i ucjene, kako bi naše političare i moćnike natjerala neka služe njihovim interesima - iskreno se prikazivala kao naš najveći saveznik.

Ljudi koji su izmislili koncept bezbrojnih rodova, transrodnosti, LGBTQ ponosa, marševa i drag showova, te najistaknutijeg utočišta na cijelom svijetu za osuđene pedofile, koji žele pobjeći od kaznenog progona - prikazivali su se kao najistaknutiji borci protiv 'woke', degeneracije, transrodne doktrine i predatorstva djece.

Ljudi koji su nam rekli kako je antisemitska fraza i teorija zavjere, kako bi sugerirali da utječu na vlade i političare diljem svijeta, zatim su poslali Adelsonove neka praktički kupe Trumpa rekordnim donacijama, zatim su poslali Netanyahua u Washington (rekordan broj puta) neka drži govore kojima je prisustvovao rekordan broj političara, koji su ustajali i pljeskali rekordno dugo - oni su, na kraju, čak pronašli način da prodaju (ili prisile na prihvaćanje) vojne akcije protiv Irana među američkim narodom.

(očito unatoč tome što su i Tucker i Charlie Kirk otišli predsjedniku kako bi ga upozorili da ne popusti izraelskim zahtjevima i ne napadne Iran)

Nedavno smo otkrili da je AIPAC, daleko najmoćnija lobistička skupina u zemlji, dodijelio osobnog savjetnika svakom utjecajnom političaru - ta je kontrola bila toliko temeljita i potpuna da se nitko (uz značajnu iznimku Thomasa Massieja) nije usudio o tome govoriti, osim šaputanjem. Isti ti ljudi, koji su se stalno prikazivali kao da su na rubu potpunog uništenja, istovremeno su izvršili gotovo potpunu kontrolu nad najvećom svjetskom supersilom.

Sam Altman i Larry Ellison uspostavili su bliske odnose sa Trumpom, budući se njihova rješenja za umjetnu inteligenciju i tehnologiju usvajaju na saveznoj razini. Karp i Palantir sve se više prihvaćaju kao mehanizmi nadzora i obavještajnih podataka,  koji se koriste protiv stanovništva. TikTok je kupljen kako bi se promijenio algoritam, i osiguralo da cionistički glasovi budu najvažniji; CBS je predan Bari Weiss iz sličnih razloga. Sve dok se mi još uvijek usredotočujemo na muzeje Holokausta u svakom većem gradu, i gledamo beskrajan niz filmova i dokumentaraca koji govore o stoičkom plemstvu ove potlačene i nemoćne manjine, u usporedbi sa našim vlastitim očevima koji su bili njihovi monstruozni tlačitelji.

Trump, koji se kandidirao i pobijedio, nazivajući sebe kandidatom 'Amerika na prvom mjestu', koji je tvrdio da nikada ne bi stavio interese drugih ljudi iznad interesa američkih građana - sada se hvali time što otvara vrata utjecaju Adelsonovih, donosi jedan zakon za drugim u borbi protiv 'antisemitizma', otvoreno izjavljuje da Amerika nema intelekta, niti sposobnosti, popuniti svoja radna mjesta bijelih ovratnika ili sveučilišta, te time čini uvoz istočnih Indijaca i Kineza, za preuzimanje ovih najistaknutijih i najbolje plaćenih poslova - nužnim.

Navijaju novi Amerikanci - čiji je uvoz očito potreban, jer se potomci velikih ljudi koji su izgradili ovu naciju sada smatraju nesposobnima.

Čak i da je ova posljednja tvrdnja istinita (a sigurno nije) ne bi li trebali obratiti pozornost na činjenicu da je bijelim nežidovskim muškarcima postalo gotovo nemoguće upisati se u 'najbolje' škole Ivy League, budući se američki Židovi primaju po stopi koja je više od 20 puta veća od bijelih muškaraca, jednakih akademskih zasluga?

Zašto nitko nikada o tome ne raspravlja? Zašto Fox News, Newsmax i slični mediji spominju sveučilišta Ivy League samo u kontekstu osuđivanja njihovog 'antisemitizma' - unatoč gore navedenom i unatoč tome što je svaki predsjednik tih škola (uz jednu moguću iznimku) etnički Židov?

Ukratko, ništa od ovoga nema smisla. To je ljudima slomilo mozak i srce, uzrokovalo potpunu dezorijentaciju i zbunjenost.

Ljudi, koji su se dugo vremena prikazivali kao najistaknutiji protivnici 'kulture otkazivanja' i branitelji slobode govora, sada čine sve što je u njihovoj moći kako bi uništili ljude poput Iana Carrolla, Tuckera Carlsona, ili bilo koga drugog, tko se usudi biti iole kritičan prema njihovim postupcima.

Nakon što je Kevin Roberts iz Heritage Foundationa nakratko pokušao učiniti pravu stvar, odbio se odreći hrabrog prijatelja, te staviti Ameriku na prvo mjesto - 'Nacionalna radna skupina za borbu protiv antisemitizma' očito je poslala agresivno pismo Robertsu sa sedam zahtjeva - nakon čega ga je praktički preko noći zastrašila do potpune pokornosti.

Čini se da je X nedavno prilagodio svoj algoritam, možda nakon što je Elon razgovarao sa židovskim vođama, kako bi uvelike pojačao glasove najvatrenijih i najagresivnijih pristaša Izraela, koji sada, nevjerojatno, čine više od 75% objava u vremenskoj liniji 'za vas'. Normalno, ovo bi bila ogromna prijetnja - budući jest važno - kakvi su mislioci sposobni ostvariti monopolsku dominaciju nad 'gradskim trgom'. Međutim, ovaj put, prvi put, sugerirao bih da to jednostavno neće biti važno. Javnost jednostavno zna previše, i čini se kako je javnost previše ljuta. Sva crna magija na svijetu ne bi ih mogla održati u neznanju i glupima, u tom pogledu, u ovom trenutku. Sve ove sramotne mjere osuđene su na propast.

Nevjerojatne razine subverzije

Iako prosječni Amerikanac zna puno više danas, nego prije samo godinu ili dvije, istina se i dalje čini šokantnom i gotovo nevjerojatnom.

To je apsolutno zbunjujuće, iz šire perspektive šume naspram drveća - zanemarivo je mali postotak američke javnosti koji vjeruje da naša nacija postoji prvenstveno kako bi služila Izraelu i strateškim ili financijskim interesima svjetskog židovstva, te se stoga udružuje sa grupom koja stavlja Izrael na prvo mjesto. Kako ova gomila toliko dominira političkom sferom, korporativnim medijima, obiluje najbogatijim i najmoćnijim ljudima u financijama i bankarstvu?

Naravno, rekao bih da odgovor leži u ovom posljednjem retku: židovski narod jest vješt u zajedničkom radu na stjecanju velike količine bogatstva; učinkovito ga je iskoristio za preoblikovanje naše kulture i društva, u strukturu u kojoj bogatstvo sve više postaje jedina stvar koja je istinski važna, te koja jedina pokreće i utječe na svijet.

U onome što bih predložio kao uzvišenije europske (ili europsko-američke) tradicije davnih vremena, muškarci plemstva, visokog kalibra i dokazane vrijednosti, koristili bi svoju karizmu, ugled i poštovanje, koje su mogli prirodno pobuditi kod drugih,  kako bi stekli i ostvarili stvarnu moć i utjecaj. To je puno idealnija struktura, nagrađivala je one koje smo kolektivno pozdravljali kao (istinski) najbolje, najbistrije i najsposobnije među nama. 

Preuzimanje međunarodnog bankarskog sustava i korporativnih/financijskih struktura, od strane trgovačke židovske kaste,  uspjelo je preokrenuti ovu hijerarhiju naglavačke, razviti strukturu gdje čak i najgori mogu postići potpunu i nekontroliranu moć - uz to, razviti mreže slično povezanih i slično mislećih ljudi - kako bi osigurali da je mogu održati.

Konačno, postoji istinska nada da bi se ova subverzija mogla prepoznati, pa čak i u potpunosti ispraviti, ako naučimo pravilno ploviti tim novim vodama.

Nešto Prekrasno Se Događa..

Ili, barem, vrata se sada otvaraju, te bi se moglo dogoditi nešto uistinu lijepo... potencijal sada postoji.

Jedna od velikih ironija i tragedija, tako dugog subverzivnog i zbunjujućeg načina, jest da se naša vizija onoga što je moguće počinje ograničavati i sužavati. Neizbježno počinjemo politiku promatrati kao odvratnu površnu šaradu, vodstvo kao sebične parazite koji su oduvijek i uvijek će nastojati obogatiti sebe i ruke koje ih hrane, pronalazeći pritom pametne načine silovanja i iscrpljivanja javnosti, korporacije i poslovne vođe kao jednako parazitske ljude koji traže samo profit, bez obzira na troškove.

Drugim riječima: kada dovoljno dugo živite unutar priče duhovno bolesnog i psihološki nečasnog pripovjedača, ne možete a da postupno ne zaboravite što je moguće i postanete žrtvom obmane kako je ovo jedini mogući put kojim čovječanstvo može krenuti, budući se ovaj moderni dio stvarnosti, nakon Drugog svjetskog rata, pogrešno shvaća kao ukupna slika ljudske prirode, ali ovo je toliko umanjena i paralizirajuća pogreška u procjeni; toliko da prijeti postati samoispunjavajuće proročanstvo i moć da nas sve osudi na propast, i do te mjere da ga se više ne možemo riješiti.

Najnevjerojatnije, najenergičnije, najsnažnije, inspirativne, vitalne i životno afirmativne budućnosti jesu još uvijek moguće, samo trebamo dovoljno razbistriti glavu i dovoljno udahnuti svježeg zraka u pluća kako bi ponovno prepoznali njihovu mogućnost, te naučili razmišljati i djelovati u skladu s tim.

Bili smo/jesmo stvoreni za puno više od ovoga - naša prirodna i pravedna sudbina još uvijek postoji, malo iznad i izvan našeg trenutnog stanja i trenutno tek izvan vidokruga - i čeka da bude ostvarena, prihvaćena, zgrabljena...

Zamislite, komunicirajte i nastojte težiti prema tome.

BY: Asha Logos; 16.11.2025.