Zašto je Europa potpuno usmjerena na Ukrajinu?

Njemačko gospodarstvo je u recesiji. Proizvodnja je urušila, posebno u ključnom automobilskom sektoru, koji je od 2022. godine izgubio stotine tisuća radnih mjesta. No, još 2018. godine je ovaj sektor izgubio nevjerojatnu trećinu svog obujma proizvodnje. U kolovozu je zabilježen najveći pad industrijske proizvodnje u više od tri godine, više od četiri puta veći od pada koji su analitičari očekivali. Ključni strojarski sektor je pao za 22% u odnosu na razdoblje prije pandemije i samo ove godine očekuje se pad od 5,6%. Posljednjih mjeseci dogodio se ogromni pad u farmaceutskoj, elektroničkoj, energetskoj, građevinskoj i ugostiteljskoj industriji.

Brutalna kombinacija povećanja cijena energije, povećanih regulacija i tarifa, konkurencije iz Kine i vladinih politika je uništila  Njemačku, koja je temelj europskog gospodarstva. Lanci opskrbe za njen proizvodni sektor obično se protežu kroz cijelu EU, a kontrolirano rušenje njene proizvodnje ima domino efekte diljem kontinenta.

Njemačko rješenje za ovo je zaduživanje – mnogo duga. Njemačko izvanredno zaduživanje za ovu zapadnu zemlju je započelo otkako je 2016. godine stupio na snagu amandman tzv. "kočnica duga", koji je usvojio prvi Merkel kabinet, ograničavajući deficitarnu potrošnju na 0,35% BDP-a. Godine 2022. je tadašnji kancelar Olaf Scholz uspješno predvodio amandman na ovo pravilo, koji je omogućio stvaranje obrambenog fonda od 100 milijardi eura, imunog na kočnicu. U proljeće ove godine, Scholz i novi kancelar Friedrich Merz dogovorili su se o još jednom amandmanu kojim se izuzimaju obrambeni izdaci veći od 1% BDP-a. Unatoč prigovorima AfD-a, FDP-a i Die Linke, ovaj je amandman usvojen krajem ožujka. U oba slučaja, rat u Ukrajini bio je eksplicitni razlog za rušenje njemačkog ograničenja duga.

Obzirom na to da deficitarna obrambena potrošnja sada nije ograničena ustavom, njemačka vlada je ranije ove godine objavila da planira udvostručiti trenutnu razinu obrambene potrošnje u sljedećih pet godina. Do kraja 2029. godine će se potrošiti 761 milijarda dolara. Više od polovice, tj. 469 milijardi dolara, biti će financirano novim dugom. Neto zaduživanje njemačke vlade već se više nego udvostručilo ove godine, povećalo se sa 38 milijardi dolara u 2024. godine, na najmanje 95 milijardi dolara do kraja 2025. godine. U petogodišnji plan potrošnje uključeno je najmanje 10 milijardi dolara izravne pomoći Ukrajini.

Iako se može činiti nerazumnim što njemačka vlada pokuša obnoviti Bundeswehr, te istovremeno financirati posrednički rat usred povijesnog gospodarskog pada, postoji u ovome određena logika. U ovom ćemo članku istražiti kako gospodarstva EU imaju koristi od nastavka rata u Ukrajini i kako koriste ovaj rat da bi ublažili učinke deindustrijalizacije.

Obrambeni izdaci EU-a od početka rata u Ukrajini porasli su za više od 50%, povećali su se za gotovo 150 milijardi dolara godišnje,  od 2021. do 2025. godine. Jedina država EU-a koja nije zabilježila dvoznamenkasti rast obrambenih izdataka od 2021. godine je Grčka, koja je umjereno čak i smanjila svoje izdatke.

Ove brojke ne uključuju 70 milijardi dolara vojne "pomoći", koje su Ukrajini dane tijekom tog razdoblja, od čega se dio smatra ulaganjem, a ne rashodom, jer često dolazi u obliku zajmova. Ukrajina trenutno duguje 117 milijardi dolara vanjskim vjerovnicima, od čega 50 milijardi dolara institucijama EU-a. Ostatak duguje međunarodnim zajmodavcima, putem kojih EU ima značajnu izloženost, poput MMF-a i Svjetske banke. Ukupno je EU predala nešto manje od 200 milijardi dolara pomoći Ukrajini, uz dodatnih 170 milijardi dolara pomoći ukrajinskim izbjeglicama, koje borave unutar EU-a.

Kumulativno gledano, od početka rata i projicirano za budućnost, kao i u skladu sa planiranim povećanjem potrošnje i duga diljem EU, rat u Ukrajini je opravdanje za ogromnu injekciju posuđenog novca u europsko gospodarstvo, otprilike u istoj mjeri kao i hitno spašavanje banaka od 700 milijardi dolara tijekom američke financijske krize, 2008. godine. Međutim, za razliku od spašavanja iz 2008. godine, ovaj projekt uglavnom prolazi nezapaženo - oprao se kroz poruke o "miru kroz snagu" ili "obrani demokracije", umjesto da se poduzelo kao hitna mjera za sprječavanje gospodarskog pada.

Iako ove brojke mogu zvučati astronomski, EU tek započinje. U lipnju se NATO kolektivno složio da će ispuniti Trumpov traženi cilj od 5% BDP-a za obrambene izdatke. Sve države članice NATO jesu na putu da do kraja ove godine dosegnu početni cilj od 2%, što znači da će se potrošnja više nego udvostručiti do 2035. godine. Potrošnja posebno za Ukrajinu biti će uračunata u taj cilj.

Izbacivanje starog 

Nigdje zamjena tipične ekonomske aktivnosti za obrambene izdatke nije očitija nego u Njemačkoj. Kako cijena dionica proizvođača automobila, poput Porchea (-41% od inicijalne javne ponude), Mercedesa (-21%) i Volkswagena (-51%), stagnira ili dramatično pada od početka rata - njemačka obrambena industrija je narasla. Rheinmetall, drugi najveći njemački dobavljač obrambenih radova, zabilježio je rast vrijednosti dionica od 2522% od 2020. godine; dok je Airbus (najveći njemački ugovarač) je skočio za 224%. Indeks STOXX, koji prati ukupno europsko tržište zrakoplovstva i obrane, zabilježio je dobit od 229%, od veljače 2022. godine. 

To je rezultiralo zanimljivim fenomenom – njemačke tvornice automobila preusmjeravaju se na proizvodnju obrambenog sektora.

"Stoga mislimo da je vrlo važno za njemačku industriju i za nas pronaći nova tržišta. A gdje su nova tržišta? Pa, vlada je izdvojila mnogo novih sredstava za obranu. Prilično smo blizu onoga što obrambena industrija treba, tako da je vrlo očito da se okrenemo ovom tržištu." (Marin Buchs, JOPP grupa; izvješće: NPR)

Dobavljači automobilske opreme diljem Njemačke su izbjegli zatvaranje pogona prelaskom na proizvodnju vojnih dronova, motora za oklopna vozila i topničkih cijevi. Rheinmetall, koji sam proizvodi automobilske komponente za civilno tržište, počeo je pretvarati dva svoja pogona za obrambene proizvode i planira kupiti pogon VW-a, koji je nekoć zapošljavao 2300 ljudi, ali je zatvoren 2024. godine. Rheinmetallov automobilski odjel bilježi stalan pad prihoda, dok njegovi obrambeni odjeli bilježe troznamenkasti porast operativne dobiti. Njemačko-francuska obrambena grupa KNDS najavila je sličan plan preuređenja istočnonjemačkog pogona koji je nekoć proizvodio lokomotive za vlakove, kako bi umjesto toga proizvodili oklopna vozila Puma i Leopard 2. KNDS planira inicijalnu javnu ponudu dionica, dok se Thyssenkrupp priprema za izdvajanje svoje podružnice za pomorsku obranu TKMS.

Planovi europskih obrambenih dobavljača univerzalno ovise o jamstvima za minimalne kupnje od strane njihovih vlada. Rheinmetall je zatražio ugovor za najmanje 1000 oklopnih vozila, kako bi nastavio sa svojim prijedlogom za kupnju ugašene tvornice VW. Iako će izgradnja Bundeswehra zahtijevati ogromne količine novih vozila, nema boljeg opravdanja za velike ugovore -  od rata u Ukrajini. Sukob je usisao desetke tisuća pješačkih borbenih vozila, MRAP-ova, oklopnih vozila i tenkova, a budući da je veliki dio ovog materijala osuđen na uništenje, uvijek će biti potrebe za još. Rheinmetallov zaostatak narudžbi na početku godine iznosio je 65 milijardi dolara - šest punih godina prodaje na sadašnjim razinama.

Uspjeh obrambene industrije, usred pada automobilske industrije, rezultat je jednostavne asimetrije. Dok se proizvođači automobila natječu na relativno otvorenom tržištu, obrambeni dobavljači to ne čine. Zabrinutost, poput troškova energije i rada,  stvara nepremostive prepreke proizvodnji unutar Europe, jer potrošači imaju mogućnost birati jeftinije opcije od proizvođača iz npr. Kine. Obzirom na to da su stvarne zarade njemačkog stanovništva još uvijek ispod razine prije 2022. godine, pristup jeftinoj inozemnoj robi ostaje ključan za sprječavanje naglog pada kvalitete života.

Obrambena industrija se ne mora pridržavati ovih pravila. Ugovori o naoružanju ne pridržavaju se načela slobodne trgovine; često se ispregovaraju kombinacijom političkog pritiska, mita i državnih subvencija. Troškovi ulaganja, poput energije, uglavnom su nebitni, a nabavna cijena nije značajna stavka. Nigdje to nije istinitije nego u Ukrajini, gdje je svaka ideja o slobodnoj tržišnoj konkurenciji besmislena. Kako bi to bolje razumjeli, analizirati ćemo kako ugovori o nabavi između Oružanih snaga Ukrajine i europskog obrambenog sektora funkcioniraju u praksi.

Potpore (grant)

Postoje tri vrste vojne pomoći Ukrajini koje se preklapaju: potpore, zajmovi i "danski model". Njemačka je u svibnju ove godine Ukrajini odobrila paket pomoći od 5 milijardi eura u obliku potpore, izvlačeći novac iz svog obrambenog proračuna. Ovaj paket je  omogućio velike ugovore koji su se pripremali mjesecima, uključujući onaj sa njemačkom tvrtkom Helsing za isporuku tisuća jurišnih dronova HF-1 i HX-2. Osnovano 2021. godine, Helsing je najvrjedniji europski startup u obrambenoj tehnologiji, i trenutno se procjenjuje na preko 12 milijardi eura vrijednosti. Tvrtka je dobro povezana i financirana. Njen suosnivač i suizvršni direktor,  Gundbert Scherf, proveo je dvije godine u njemačkom ministarstvu obrane pod današnjom predsjednicom EK (ondašnjom njemačkom ministricom obrane), Ursulom von der Leyen. Izravno su se natjecali protiv američkog obrambenog dobavljača Anduril, osvojivši ugovor za rad na ažuriranju softverskog paketa Eurofighter Typhoona.

Estonska premijerka Kaja Kallas (druga slijeva) pored osnivača Helsinga, Grundberta Scherfa (treći slijeva) na estonskoj tehnološkoj konferenciji Latitude59, 2024. godine.

Nakon što je isporučio stotine dronova od 2022. do 2024. godine, Helsing je započeo proizvodnju HX-2 prije nego što su njemačka vladina sredstva stavljena na raspolaganje, te je potpisao privremeni ugovor sa ukrajinskim Ministarstvom obrane za isporuku do 10.000 jedinica. Raniji HF-1, od kojih Helsing trenutno isporučuje 4.000 jedinica, proizvodi se kao namjerno jeftin (okvir je od šperploče) AQ 100 Bayonet, od strane malog ukrajinskog obrambenog dobavljača, pod nazivom Terminal Autonomy. Sustav se zatim prenosi u Helsing, koji modificira dron ažuriranom elektronikom i Helsingovim softverom za ciljanje, nazvanim Altra.

HF-1 je bio predmetom ogromnih kritika Ukrajinaca. U ožujku je pripadnik Oružanih snaga SAD-a i stručnjak za dronove, Okeksandr Karpyuk, objavio dugu tiradu u kojoj napada HF-1 zbog njegovog "jadnog" eksplozivnog tereta i "primitivnog" sustava ciljanja. Dužnosnici NATO su se složili sa tim, rekavši da Helsingovi dronovi imaju više problema od usporedivih modela.

"Govorimo o proizvodu koji je napravljen od jeftinih komponenti i koji se prodaje kao vrhunska tehnologija, mogu vas uvjeriti, jer sam ga rastavljao. Takav proizvod vrijedi najviše 100.000 grivnji (2200 eura). A košta 16.700 eura, što je pretjerano." (Oleksandr Yarmak, Snage za bespilotne sustave, AFU; izvješće: Bloomberg)

Helsingov temeljni poslovni model sa HF-1 jest bilo uzeti iznimno jeftin dron ukrajinske proizvodnje, a koji je Terminal Autonomy nekoć nudio za 1800 eura, prije Helsingovih nadogradnji (iako je to sada uklonjeno s njihove web stranice), zatim nadograditi njegovu elektroniku i softver, povećati cijenu do 10 puta, i onda to naplatiti njemačkoj vladi.

HX-2 ima sličnu ulogu kao ruski Lancet, ali vjerojatno i košta barem dvostruko više. Osnivač konkurentskog njemačkog startupa za dronove, pod nazivom Quantum Systems, Florian Seibel, javno je optužio Helsing da laže o dometu i korisnom teretu HX-2, te je  ponudio donaciju od 100.000 eura Helsingovoj dobrotvornoj organizaciji po izboru, ukoliko javno dokažu da ispunjavaju uvjete. Prijetnja Helsingu pravnim postupkom prisilila ih je da dan kasnije potpišu ugovor o tajnosti podataka.

Helsing HX-2

Negativne povratne informacije još nisu imale vidljiv utjecaj na Helsingovu sposobnost ostvarivanja profita, ili prodaje svojih proizvoda. Suosnivač tvrtke, Torsten Reil, sugerirao je kako bi 100.000 komada HX-2 moglo formirati "zid dronova" za zaštitu istočne granice NATO-a i Rusije, i tako zauvijek odvratiti moguću kopnenu invaziju. Čelnici EU, poput von der Leyen i litavskog premijera Andriusa Kubiliusa, javno su ponovili ovu izjavu, procjenjujući kako bi pokrivanje Poljske i Baltika koštalo otprilike milijardu dolara (dovoljno za desetke tisuća HX-2). Ugovor o opskrbi Oružanih snaga sa HX-2 je u tijeku.

Slučaj Helsing je mikrokozmos onoga kako europska obrambena industrija može napredovati, čak i dok drugi oblici proizvodnje postaju sve više neodrživi. Za Helsing, tržišna potražnja nije problem, jer Ukrajina ima neograničenu potrebu za streljivom. Konkurencija nije problem, jer se poslovi sklapaju kao stvar vladine politike, a ne kroz izbor potrošača. Cijene su proizvoljne, jer vlada subvencionira sve kupnje. Visoke cijene energije i troškovi rada mogu umanjiti već ionako visoku profitnu maržu, ali ako ste pametni, kao osnivači Helsinga, onda prepuštate Ukrajincima proizvodnju. Sumnjivo je da bi Helsing mogao na tržište plasirati proizvod konkurentan cijenom ili mogućnostima, bez osobitosti obrambenog sektora, niti u mirnodopsko vrijeme.

Helsing ima manje od tisuću zaposlenika. Model ovakvog startupa obrambene tehnologije, pa čak niti puno veći prelasci pogona sa automobilske na obrambenu proizvodnju tvrtki, poput Rheinmetall-a, do sada nisu uspjeli nadoknaditi pad zaposlenosti u drugim proizvodnim sektorima. Iako se čini da svaki tjedan donosi nove najave masovnih otpuštanja desetaka tisuća njemačkih industrijskih radnika, obrambena industrija ostvarila je samo marginalno povećanje zapošljavanja, dodajući samo oko 15.000 radnih mjesta od 2022. godine.

Helsing je iskoristio svoju dobit za kupovinu. Kupili su njemačkog proizvođača zrakoplova Grob u lipnju, australskog proizvođača podvodnih dronova Blue Ocean, i formirali strateško partnerstvo sa ARX-roboticsom za proizvodnju bespilotnih kopnenih vozila.

Zajmovi

U ožujku je UK najavilo iznimno veliki ugovor, vrijedan 2.1 milijardu dolara, za opskrbu Ukrajine sa 5000 Thalesovih lakih višenamjenskih projektila (LMM), poznatih i kao Martlets. Ugovor je bio blagodat za Thales UK, podružnicu Thales Grupe, koja je djelomično u vlasništvu francuske vlade. Ugovor će na kraju utrostručiti proizvodnju Thalesovog pogona u Belfastu. Narudžba ove veličine je neobična, i Ukrajinci si je nikada ne bi mogli priuštiti bez pomoći.

U srpnju 2024. godine su UK i Ukrajina potpisali Ugovor o potpori izvozu obrambene opreme. Prema uvjetima ugovora, Ukrajinci bi mogli povući 4.6 milijardi dolara financiranja za vojnu opremu od UK Export Finance (UKEF), agencije za izvozne kredite pod britanskom vladom. Mandat UKEF-a jest podržati britansko gospodarstvo pomažući tvrtkama tako da dobiju poslove, pružajući osiguranje i, što je najvažnije, izdajući kredite za domaću robu.

Bivši britanski premijer Boris Johnson u objektu Thales Belfast, pored lansera Mark 3 LMM

Ministarski odjel suočio se sa kritikama zbog ovog oblika subvencioniranog mita, a povijesno je do 50% njihovog poslovanja bilo usmjereno na podršku poslova vezanih uz oružje. Sam LMM ugovor potrošiti će gotovo cijeli iznos Ugovora o potpori izvozu obrambene opreme. Zbog procjenjenih troškova ovo LMM ugovor čini jednim od najvećih pojedinačnih bilateralnih zajmova za nabavu određenog sustava naoružanja, sve od početka rata. To je nova razina za UKEF, koji obično ne potpisuju ugovore koji imaju upola manju vrijednost. Britanski parlament je potvrdio da se tipični standardi rizika UKEF-a (koji zahtijevaju povrat makar skromne dobiti) mogu zaobići prilikom posuđivanja novca Ukrajini. Prema uvjetima sporazuma o financiranju, ukrajinske obveze servisiranja duga biti će "u zastoju" do 2027. godine; te puni rok otplate neće dospjeti do 2037. godine. 

U praksi, dogovor funkcionira na sljedeći način: Prvo Ukrajinci osiguraju zajam od 4.6 milijardi dolara od UKEF-a, koji podržavaju britanski porezni obveznici. Zatim, odjel za nabavu Ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva, Defense Equipment & Support, naručuje "u ime" Ukrajinaca i novac se prebacuje sa UKEF-a na Thales. Ukrajinci plaćaju kamate na zajam i primaju projektile. Ugovor je na rok od 19 godina, što znači da Thales nema odgovornost isporučiti posljednju seriju narudžbe do 2044. godine. 

Britanska vlada ponosno je potvrdila kako će ovaj dogovor stvoriti do 200 radnih mjesta u Sjevernoj Irskoj, kao i sačuvati radna mjesta stotina radnika, koji su već zaposleni u tvornici Thales u Belfastu. Uz obvezu od 23 milijuna dolara po stvorenom radnom mjestu, povrat ulaganja ovdje je upitan, posebno zato jer je britanski proizvodni sektor izgubio 57.000 radnih mjesta od početka rata. Za Thales, sa tržišnom kapitalizacijom od 53 milijarde dolara, korist je jasnija. U mjesecima koji su prethodili dogovoru, cijena dionica im je narasla za gotovo 100%.

UKEF ima kolege u drugim državama EU, koji uključuju: talijanski SACE, francuski Bpifrance, danski EIFO, finsku Finnveru i belgijski Credendo. Svi su izdali kredite Ukrajini.

Danski model

Danska, koja ima malo vlastite obrambene proizvodnje, ima pionirski pristup financiranju ukrajinskih ratnih napora. Umjesto da Ukrajini posuđuje novac za kupnju europske opreme, Danska izdaje kredite i grantove izravno ukrajinskim tvrtkama za proizvodnju opreme unutar Ukrajine. Koristeći ovaj model, Danska je postala najveći sponzor Ukrajine (prema postotku BDP) i Ukrajinci, sa svoje strane, ne mogu biti sretniji. U siječnju je tadašnji ukrajinski premijer, Denys Shmyhal (trenutno ukrajinski ministar obrane),  rekao Radi da se nada kako će do kraja ove godine danski model prikupiti milijardu dolara. Inicijativa je dovela do masovnog širenja ukrajinskih obrambenih industrijskih kapaciteta i Ukrajinci planiraju dosegnuti 35 milijardi dolara do kraja 2025. godine. Ako ostvare svoj cilj, Ukrajina izaziva UK, Francusku, Njemačku i Italiju - kao vodeći proizvođač obrambene opreme u Europi.

Danska ima dvije glavne koristi od ovog aranžmana. Prvo, kao neto doprinositelj EU, dopušteno joj je organizirati kolektivne izdatke EU prema danskom modelu, ali ih uračunati u vlastiti cilj potrošnje za NATO obrambeni cilj od 5% BDP-a. Osim što Dancima omogućuje da izbjegnu trošenje vlastitog novca, to im omogućuje izbjegavanje velikih ulaganja u domaću vojnu proizvodnju, eliminirajući rizik izgradnje vojno-industrijskog kompleksa od nule, kada bi taj kompleks mogao postati suvišan kada rat završi.

Drugo, danske tvrtke su potaknute na stvaranje zajedničkih dansko-ukrajinskih poduzeća u Ukrajini, pri čemu vlada subvencionira do 70% početnih troškova. Ova zajednička poduzeća oslanjaju se na danski menadžment, stvaraju visoko plaćena korporativna radna mjesta, dok teret gradnje i rada iskorištava niske ukrajinske troškove rada. Rad u Ukrajini iznosi 1/10 cijene danskog rada.

Ova zajednička poduzeća ne idu samo u jednom smjeru, jer je određenim ukrajinskim tvrtkama dopušteno prihvatiti djelomično dansko vlasništvo, u zamjenu za osnivanje ureda i proizvodnih linija unutar Danske. Ovo je proširenje i inverzija danskog modela, jer ukrajinske tvrtke preuzimaju dug, koji izdaje EU, i zauzvrat ulažu u infrastrukturu unutar Danske, umjesto da samo naručuju. To minimizira danski rizik.

Prema ovom alternativnom modelu, ukrajinske tvrtke su pokrenule proizvodne linije za dronove i popravke radara protuzračne obrane. Najveći posao ove vrste do sada dolazi od tvrtke Fire Point, ukrajinskog proizvođača dronova, koji je trenutno upleten u korupcijski skandal, i koji planira proizvoditi raketno gorivo za projektile na danskom tlu.

Ukrajinski ministar strateških industrija Alexander Kamyshin, izvršni direktor Rheinmetalla Armin Papperger i zamjenik ministra obrane Dmytro Klimenkov na svečanosti presijecanja vrpce za Rheinmetallov popravni pogon u Ukrajini, lipanj 2024. godine. 

Danska nije jedina zemlja koja radi pomoću ovog okvira. Rheinmetall je uspostavio pogone za popravak svojih oklopnih vozila u Ukrajini, i pokušao je tamo otvoriti tvornicu topničkih granata, iako je ova inicijativa ostvarila mali napredak od najave 2024. godine. Saab, KNDS, Colt CZ i FFG najavili su slične projekte. Turski Baykar je do sada bio jedina tvrtka koja je uspostavila veliki pogon za proizvodnju obrambene opreme na ukrajinskom teritoriju, ali pogon od 100 milijuna dolara je uglavnom uništen ruskim napadom u kolovozu, prije nego što je mogao pokrenuti prouvodnu liniju. 

Mudrost otvaranja velikog obrambenog pogona u zemlji koja je pod stalnim napadom ogromnog niza ruskog streljiva za daljinsko upravljanje je veoma upitna, i to bi moglo objasniti zašto se planovi suočavaju sa velikim zakašnjenjima. Ali, ipak je korisno ispitati zašto su europski obrambeni izvođači toliko oduševljeni ulaganjem novca u Ukrajinu.

Konceptualna osnova cijelog danskog modela, prema Dancima, jest pretvaranje Ukrajine u "arsenal Europe". Nakon ukrajinske pobjede, ili zastoja, europske obrambene tvrtke i zajednička obrambena poduzeća EU-Ukrajina preselili bi svoju proizvodnju u Ukrajinu, iskorištavajući pritom izuzetno niske troškove rada, ali i stroge propise koje su ukrajinskoj vladi i gospodarstvu nametnuli MMF i Svjetska banka, kao uvjete kreditiranja. Ti su uvjeti osmišljeni u korist EU-a.

U tom svemiru, Ukrajina bi postala središtem europske proizvodnje oružja; možda i sve proizvodnje, općenito. Visoki troškovi rada i socijalne naknade u EU ograničavaju profitne marže, čak i u iskrivljenom svijetu obrane. Ukrajina, sa vladom i gospodarstvom koji su pod nadzorom institucija poput MMF-a, mogla bi biti prisiljena uvesti milijune radnika imigranata iz zemalja poput Indije, održavajući time niske troškove rada i kompenzirajući demografsku krizu koja je uzrokovana ratom. Think-tankovi, poput EasyBusiness, već su iznijeli pretpostavljeni broj potrebnih radnika i regulatorni proces za njihov uvoz. Europski konglomerati i zajednička poduzeća, koja su u većinskom europskom vlasništvu, požnjeli bi plodove.

Prljavi trikovi

U međuvremenu, Ukrajina je vojno-industrijski divlji zapad. Tvrtke poput Fire Pointa, koji je prije samo nekoliko godina bio agencija za kasting za TV produkciju, osigurale su milijarde vrijedne obrambene ugovore. Proces nadmetanja za državne ugovore (obično podržano europskim novcem) proziran je i prepun korupcije. Proizvodne stope su obavijene velom tajne i objekti se grade na tajnim lokacijama. Deseci velikih ukrajinskih obrambenih ugovora dodijeljeni su tvrtkama koje daju najviše ponude, što implicira korupciju. Plaćanja se vrše za oružje koje nikada nije isporučeno. Ogromne preplate su česte. Međunarodni trgovci oružjem dobivaju ugovore vrijedne milijarde dolara, koje ne mogu ispuniti.

Nekoliko europskih obrambenih tvrtki je upleteno u korupcijske skandale, povezano sa opskrbom oružjem Ukrajini. Danska je isporučila stotine milijuna dolara tvrtki Fire Point, koja je sada optužena za krivotvorenje svojih proizvodnih stopa dronova i problematične krstareće rakete FP-1 "Flamingo". Tvrtka je primila gotovo 10% ukrajinskog domaćeg proračuna za nabavu u obrani, tijekom 2024. godine. Danski ministar obrane, Troels Lund Poulsen, javno je branio ovo partnerstvo.

Slični korupcijski skandali upleli su poljsku tvrtku PHU Lechmar, korisnika vrlo sumnjivog ugovora o topničkim granatama vrijednog 553 milijuna eura od ukrajinske granične straže; kao i češku STV grupu, koja je preprodavala turske granate Ukrajini po izrazito prenapuhanim cijenama. Godine 2022. se ukrajinski trgovac oružjem, Lviv Arsenal, urotio sa dužnosnicima ukrajinskog Ministarstva obrane, te su pronevjerili 40 milijuna dolara putem prijevarnog posla za minobacačke granate. Novac ukrajinske vlade, unaprijed plaćenih 97% (dok je standardni limit za takve poslove 50%), premješten je iz Lviv Arsenala kroz niz fiktivnih tvrtki u Slovačkoj i Hrvatskoj, prije nego što je nestao. Minobacačke granate, čija je cijena bila gotovo 100% veća od tržišne, nikada nisu isporučene. U kolovozu je Nacionalni ured za borbu protiv korupcije otkrio shemu vrijednu 11 milijuna dolara u koju su bili uključeni ukrajinski parlamentarci, dužnosnici regionalne vlade, ukrajinska nacionalna garda, kao i neutvrđeni domaći proizvođač dronova.

Ovaj oblik sitne korupcije je od male koristi europskim obrambenim konglomeratima, tržišne kapitalizace koja se približava 100 milijardi dolara, ali je okruženje u kojem se takva korupcija tolerira jest okruženje gdje mogu napredovati dvosmisleniji oblici mita i podmićivanja. Čak i u strogo reguliranoj EU, korupcija je jako raširena. Milijuni eura mita, plaćeni u zamjenu za milijarde vrijedne poslovne ugovore, od strane uglednih europskih obrambenih dobavljača poput Airbusa, BAE Systemsa, Dassaulta, ThyssenKruppa, čak i Rheinmetalla, razotkriveni su posljednjih godina. U globalnoj industriji naoružanja korupcija je norma, a ne anomalija.

Svaki od ovih obrambenih dobavljača jest izravno uključen u poslove nabave oružja sa Ukrajinom. Ove tvrtke posluju desetljećima u eri relativnog mira u Europi, pa rat predstavlja priliku koja se pruža jednom u generaciji. Formiranjem zajedničkih ulaganja sa  ukrajinskim tvrtkama, mogu odmah započeti sa potrebnim ukrajinskim vezama, kako bi osigurali povoljne ugovore od ukrajinske vlade, koja djeluje kao središnje čvorište u koje se iz cijele Europe ulijevaju neviđene svote javnog novca, a zatim se vraćaju natrag. Iako je korupcija možda uobičajena i u samoj EU, ona je temeljna stvarnost koja podupire cijeli ukrajinski projekt. Daleko od budnog oka europskih regulatora, vojno-industrijski kompleks EU doživljava sjajna vremena. 

Dividende

Bez ogromnog porasta obrambene potrošnje, njemačko gospodarstvo bi bilježilo neto pad BDP-a od 2022. godine; ali, umjesto toga, ima izuzetno skromni rast od 0,2%. Za EU u cjelini, obrambena potrošnja čini čak 20% rasta od 2022. godine. Iako je doprinos obrambenog sektora u BDP-u još uvijek dosta malen, veliki dio toga je rezultat okrutne pogodbe između SAD-a (postavio cilj obrambene potrošnje od 5% BDP) i drugih država, članica NATO-a. EU i dalje uvozi većinu svojih vojnih proizvoda, što uvelike koristi SAD-u i državama izvan EU, poput Turske.

Ali, budući planovi EU-a imaju za cilj ispraviti ovakvo stanje. U ekonomskoj politici, učinak javne potrošnje se mjeri njezinim multiplikacijskim učinkom, odnosno: multiplikator od jedan znači da se za svaki potrošeni euro, BDP-u dodaje jedan euro. Multiplikator manji od jedan podrazumijeva da se za svaki potrošeni euro generira manje od jednog eura ukupne proizvodnje. Vojna potrošnja obično ima niži multiplikator (ispod 1) od drugih vrsta potrošnje, poput infrastrukturnih projekata. Kako bi se postigao najveći mogući multiplikator, obrambena potrošnja idealno potroši visoke iznose na visokotehnološki istraživačko-razvojni rad, a ne na osoblje. Europljani trenutno troše puno više na osoblje, nego na istraživanje i nabavu.

Ukrajina predstavlja priliku da se to promijeni. Europska poduzeća, koja opskrbljuju Ukrajinu oružjem, mogu učinkovito generirati vlastitu potražnju lobiranjem kod vlastitih vlada za izdavanje novih dugova i financiranje ugovora o nabavi. Veliki dio potrošnje, u početnim fazama rata, išao je na nabavu postojećih sustava, a ne na istraživanje novih. No, danski model zamišlja Ukrajinu kao golemi laboratorij za europske obrambene izvođače. Kako zajednička europsko-ukrajinska poduzeća pretvaraju ogromne svote novca za istraživanje i razvoj u oružje, ono se može odmah testirati na terenu, i zatim prodavati diljem svijeta.

Nakon nekoliko godina novih industrijskih projekata, početni troškovi izgradnje sada se mogu isplatiti redovnim poslovanjem. A obrambeni izdaci još nisu dosegli niti polovicu europskog cilja. Najveći negativan utjecaj na europski multiplikator obrambenih izdataka jest postotak te potrošnje koji ide na uvoz, jer oni doprinose BDP-u izvoznika, a ne europskom. No, udio potrošnje, koji odlazi na uvoz započeo je padati.

Postoji nekoliko problema sa ovakvim europskim planom. Javna potrošnja, financirana povećanjem poreza, obično trajno smanjuje multiplikacijski učinak te potrošnje, dok će financiranje duga privremeno povećati multiplikator. Ali, ako omjer duga i BDP-a neke zemlje postane previsok, ili servisiranje duga postane teret, multiplikator može postati negativan. Povijesno gledano, obrambena potrošnja financirala se rastućim javnim dugom, i to je plan za Europu. Ovog ljeta je Europsko vijeće aktiviralo odredbu Pakta o stabilnosti i rastu, nazvano Nacionalna klauzula o izlasku, koja će omogućiti 15 država članica da premaše normalno ograničenje EU za deficitarnu potrošnju. Rat u Ukrajini i potreba za povećanjem potrošnje su navedeni kao obrazloženje.

Preuzimanje prekomjernog duga za financiranje obrane, time i poticanje gospodarstva EU, oblik je odgađanja. Italija, Francuska, Belgija i Španjolska premašile su 100% omjera duga i BDP; dok se Portugal, Austrija, Mađarska, Poljska i Slovačka, promatraju u okviru postupka EU za prekomjerni deficit, zbog svoje deficitarne potrošnje. Omjer UK iznosi 103%; dok se omjer Njemačke povećao za ogromnih 25% samo tijekom ove godine. Obzirom na stagnaciju njemačkog gospodarstva i multiplikacijski učinak obrambenih izdataka, koji je još uvijek znatno ispod jedan, Europljani se dugoročno uvlače u sve dublju rupu.