Za okupacijsku kolonijalnu silu uvijek je neugodno kada se "domorodci uznemire". Oni iritirano cvile, dok se "neljudska rulja" okuplja kako bi zahtijevala kraj svog iskorištavanja i ponižavanja pod carskom čizmom.
Kolonizatori naređuju svom carskom propagandnom stroju neka ocrni i osudi one koji stvaraju probleme, te da zastraši stanovništvo prijetnjama institucionalnog nasilja i odvrati ih od pridruživanja. A kada, unatoč svemu tome - potlačeni ljudi i dalje izlaze na ulice kako bi povratili svoju slobodu i budućnost - kako kolonizatori reagiraju? Da li makakr saslušaju iskrene pritužbe, obećavaju li da će promijeniti svoju politiku, makar samo da bi otklonili prijetnju od narodnog ustanka?
Ne. Naravno da ne, jer je cijela svrha njihove okupacije beskrajno oduzimanje imovine koloniziranim ljudima i eksproprijacija njihovih prirodnih resursa. Mišljenja njihovih osvojenih vazala ih apsolutno ne zanimaju.
Važno je samo da se rulja vrati na svoje mjesto i da se carska "vladavina prava" ponovno nametne svim potrebnim sredstvima.
Takva je bila reakcija francuske države, na čelu sa "bivšim" zaposlenikom Rothschilda, Emmanuelom Macronom, i na ustanak Žutih prsluka (Gilets Jaunes) koji je započeo 2018. godine, a zaustavio ga je tek Covid.
Takva je ista bila reakcija u srijedu, 10. rujna 2025. godine, kada su se Francuzi ponovno okupili u velikom broju, kako bi zahtijevali kraj Macronovog korumpiranog režima. Mobilizacija nije uspjela zatvoriti cijelu zemlju, kako je optimistično bilo predloženo, ali je ipak bila upečatljiva manifestacija ogromne i visceralne odbojnosti francuske javnosti prema Macronu i njegovim arogantnim suučesnicima.
Dan pobune započeo je rano: npr. blokadom autobusnog kolodvora u Parizu, još prije zore, zajedno sa masovnom invazijom na gradsku obilaznicu. Slične akcije održane su diljem zemlje, primjerice na obilaznici Caen u Normandiji, u Valenciennesu na sjeveroistoku, i u Chambéryju u Alpama, gdje je više od 100 biciklista začepilo kružne tokove u centru grada pozivajući Macrona neka odstupi. Učenici diljem Francuske sudjelovali su u mobilizaciji, primjerice u Lycée Voltaireu u Parizu.
Tisuće ljudi okupilo se ispred željezničke stanice Gare du Nord u Parizu kako bi zahtijevali Macronov odlazak – što trenutno odražava volju najmanje 70% zemlje – a prosvjednici koji su mahali palestinskim i zastavama 'Gilets Jaunes' zauzeli su Gare de Lyon, sa druge strane, iz centra grada:
Narodno ogorčenje izraženo je diljem zemlje, bilo u Nancyju i Strasbourgu na istoku, ili Angoulêmeu na jugozapadu. Masovni prosvjedi održani su u mjestima od Rennesa u Bretanji do jugoistočnih gradova Montpelliera, Nîmesa i Marseillea. U jugozapadnom gradu Perpignanu, prosvjednici su prisilili na zatvaranje supermarketa Carrefour, povezanog s Izraelom.
Odgovor carstva na ovakve stvari uvijek je laganje - pretvaranje kao da se ništa značajno nije dogodilo, te kako se samo mala i beznačajna manjina stanovništva protivi njegovoj carskoj vlasti. To se dogodilo na nacionalnoj razini i ovom prilikom, gdje su Carska uprava i mediji proglasili mobilizaciju potpunim neuspjehom, kao i na lokalnoj razini, gdje su carski službenici pjevali istu pjesmu. Tako su, npr. u Montpellieru gradske vlasti prebrojale više od 10 000 ljudi, kao samo 1500 – što je potpuno apsurdna tvrdnja, koju je lako opovrgnuti najkraćim pogledom na video snimku: https://x.com/NathalieOziol/status/1965703712325951783
Vjerni glasnogovornici moći stajali su u redu kako bi sve one koji su izašli na ulice proglasili nasilnicima, vandalima, pa čak i islamistima – zbog palestinskih zastava, koje su se vijorile u znak protivljenja zločinima Carstva u drugim dijelovima svijeta.
Kada je tijekom prosvjeda izbio požar u pariškom restoranu - carski mediji brzo su okrivili prosvjednike - dok se ispostavilo kako ga je uzrokovala policijska granata. Unatoč tome, prema nekim apologetama režima, ipak je krivnja prosvjednika, jer je njihova prisutnost prisilila Carsku miliciju da upotrijebi svoje ratno spremno oružje na ulicama glavnog grada!
Dominantni entitet će uvijek sa oduševljenjem primjenjivati nasilje koje leži u njegovom trulom srcu.
Reakcija francuskih "snaga reda“ na prosvjede 10. rujna potvrđuje – kao da je potvrda još uvijek potrebna! – da oni nisu institucija posvećena obrani francuske javnosti, već brutalna plaćenička vojska carske okupacije. Počeli su koristiti svoje suzavce već oko 8 sati ujutro, pa su nastavili u istom tonu cijeli dan, prskajući prosvjednicu koja nije predstavljala nikakvu prijetnju izravno u lice i nasumično pogađajući skupine biciklista:
Učenici su bili fizički napadani. Jedan mladić je opisao kako su mu policajci skinuli zaštitne naočale da bi mu suzavac prskali izravno u oči. Naravno, ovo nije bio samo slučaj kemijskog rata protiv "unutarnjeg neprijatelja". Prosvjednik je teško ozlijeđen u Montpellieru - kada je policija iz blizine usmjerila vodeni top izravno na njega. Bilo je scena u kojima su režimski pariški psiho-policajci zamahivali palicama prema glavama prosvjednika u bijegu, i nasilno jurišali u gomilu iznova i iznova.
Kao što je jedan promatrač primijetio: "Nijedna prava demokracija ne koristi ovu vrstu sile protiv svog naroda".
Širi kontekst pružio je transparent na kojem je pisalo: "Kriza koja traje 50 godina nije kriza, to je sustav".
Da, sustav.
Brutalni imperijalni sustav koji se mora srušiti diljem svijeta!
Uz osobnu fusnotu: uspio sam prisustvovati prosvjedu u jugoistočnom gradu Alèsu (45000 stanovnika).
Zapravo su bile najavljene dvije odvojene demonstracije - odobrena parada ulicama sindikalnog pokreta i divlje okupljanje/akcija 'Gilets Jaunesa' i drugih raznih disidenata.
Kada je mnogo veći divlji prosvjed prošao pored sindikalnog, polovica sindikalaca je promijenila prosvjed, a zatim je druga polovica, našavši se napuštenom, učinila isto. Lokalni veteran GJ-a (Žutih prsluka) rekao mi je: "To se nikada prije nije dogodilo!"
Rezultat je bio vrlo veliki prosvjed - posebno za srijedu - koji je bio impresivan prizor dok je prolazio kroz grad.
Sa bendom Batucada i izvedbama pjesama Gilets Jaunesa (On est là, on est là…), atmosfera je bila uzdižuća.
Smišljen je plan za blokiranje glavne ceste prema Nîmesu, ali policija je to predvidjela i bila je spremna zaustaviti napredovanje parade. Poluozbiljan pokušaj upada u policijske redove, mini vlakovima kolica iz supermarketa, osujećen je kada su policajci počeli koristiti suzavac. Svi u blizini, uključujući i mene, bili su prisiljeni povući se, oči su me pekle.
I to je otprilike to.
Za sada!
Hvala na čitanju.
BY: Paul Cudenec; 11.09.2025.
Add comment
Comments