Izvorni gangsteri u svjetskoj dominaciji

INFILTRACIJA ŠIROM SVIJETA

Prusko kraljevstvo je bila moćna njemačka država koja je obuhvaćala ondašnji teritorij Poljske, Litve, dijela Rusije i Češku: 

Početkom 18. stoljeća, slobodno zidarstvo se počelo snažnije razvijati u Europi. Ložu sv. Ivana, najstariju dokumentiranu masonsku ložu je osnovao Charles Sarry, u Hamburgu, 1737. godine. Sarry je bio pruski kraljevski službenik, koji je također bio "majstor kovnice novca", što znači da je nadgledao kovanje novca. Svrha ove lože je bila: "Pridobiti na svoju stranu šefove država i utjecajne osobe...". To je dovelo do toga da je nasljednik pruskog prijestolja, Fridrik Veliki, postao slobodni zidar. U kratkom vremenu, dodatne su lože preplavile Njemačku. Pojavile su se u: Braunschweigu, Hannoveru, Bayreuthu, Meiningenu, Breslauu, Frankfurtu i drugdje. 

U Parizu, Loža enciklopedista postaje aktivna 1769. godine. Popis članova ove lože uključuje neke zanimljive pojedince:

   - Benjamin Franklin je bio britanski lojalist. Za njega nas povijest uvjerava kako je "promijenio stranu". Bio je i osnivač Sjedinjenih Država i potpisnik Deklaracije o neovisnosti, prvi upravitelj pošte u Sjedinjenim Državama, veliki majstor slobodnih zidara, autor prvog američkog slobodnozidarskog Ustava i član sotonističkog "Kluba paklene vatre". Povijest nadalje kaže kako je Franklina (u dobi od 17 godina), guverner Pennsylvanije, Sir William Keith, uputio u London kako bi nabavio opremu potrebnu za osnivanje novina u Philadelphiji, jer to tada nije ništa posebno čudno, možda je zapravo i bilo najnormalnije; 

   - Jérôme Lalande je bio francuski astronom i pisac, poslan na Akademiju u Berlin. Godine 1776. osnovao je slobodnozidarsku ložu u Parizu i odabrao je Benjamina Franklina za njenog prvog štovanog majstora. Lalande je napisao više od 150 radova za Francusku akademiju znanosti. Njegovo ime je jedno od 72 imena, koja su ugravirana na Eiffelovom tornju; 

   - Claude Adrien Helvétius je bio alkemičar i liječnik francuske kraljice. Njega je, 1765. godine, Fridrik Veliki zamolio neka dođe u Berlin, "gdje mu je kralj posvetio mnogo pažnje“. Claudeove ideje su nazivane "društvenom osnovom komunizma". Britanski filozof, Isaiah Berlin, objavio je knjigu o njemu, pod naslovom "Sloboda i izdaja: Šest neprijatelja ljudske slobode"; 

   - Jean le Rond d'Alembert je bio član Kraljevskog društva i suurednik 'Encyclopédie' (Francuske enciklopedije). Da. Ovaj je slobodni zidar doslovno napisao francusku Enciklopediju, koja bi trebala sadržavati nepristrane činjenice; 

   - Denis Diderot, pisac koji je studirao filozofiju na isusovačkom koledžu i kasnije je napisao 'Encyclopédie', s Desmoulinsom. Ruska carica Katarina Velika je poslovala s njim; zapravo je čak i živio s njom pet mjeseci. Zbog sadržaja koji je Diderot objavljivao, policija ga je pritvorila i pretražila njegovu kuću tražeći rukopise, ali nisu ništa pronašli. Ispostavilo se da su rukopisi bili skriveni u kući Chretiena de Lamoignona Malesherbesa. Nastupa obrat u radnji, jer ispada kako je ovaj zapravo i naredio pretragu?! Chretien je također bio ključan za isusovce; 

   - Camille Desmoulins, francuski novinar, političar i istaknuta osoba Francuske revolucije. Desmoulins je bio pobornik nasilja i političkih nemira, poticao je javnost neka se naoruža i sudjeluje u revoluciji. Zbog svojih nedjela je proglašen krivim na Revolucionarnom sudu, a zatim pogubljen giljotinom; 

   - Jacques Pierre Brissot nije bio samo novinar i revolucionar tijekom Francuske revolucije, nego je pomogao u stvaranju više popularnih francuskih novina. Jacques je otputovao u Philadelphiju, kako bi se sastao s članovima ustavne konvencije. Nakon toga je počeo nagovarati građane Francuske neka napuste svoju zemlju i imigriraju u Sjedinjene Države. Brissot će kasnije biti uhićen pod optužbom da je "agent kontrarevolucije i stranih sila, posebno Britanije". On će također završiti na giljotini; 

   - Nešto kasnije, grof La Rochefoucauld postaje član francuskog Pokreta otpora, te je bio Izvršni direktor za specijalne operacije, tijekom Drugog svjetskog rata. Prema Wikipediji: "Specijalne operacije je bila britanska organizacija, osnovana 1940. godine, za provođenje špijunaže, sabotaže i izviđanja u Europi pod njemačkom okupacijom, te za pomoć lokalnim pokretima otpora tijekom Drugog svjetskog rata“. Jedna od operacija Specijalnih operacija je bila i Operacija Anthropoid, čiji je cilj bio atentat na Reinharda Heydricha, visokog njemačkog SS i policijskog dužnosnika.

Ovdje su navedeni samo neki od muškaraca koji su bili članovi Pariške masonske lože. 

U to vrijeme, u Bavarskoj, mladić koji je diplomirao na isusovačkoj školi, Sveučilišta u Ingolstadtu, Adam Weishaupt - koji je osnovao bavarske Iluminate.

Otprilike u to doba, 1776. godine, slobodni su zidari službeno došli na vlast u Sjedinjenim Državama. 

Godine 1780. je njemački aristokrat, slobodni zidar i rozenkrojcer, imena Hans Heinrich Freiherr von Ecker und Eckhoffen, osnovao  Red azijske braće, također poznato i kao Red vitezova braće svjetla, ili najkraće "Izrael". Ovo tajno društvo je kombiniralo slobodno zidarstvo sa židovskim misticizmom. Sažeto su se predstavljali kao "napredna skupina specijaliziranih loža slobodnog zidarstva,  koje su integrirale kabalistička učenja". U kratkom vremenu, azijsko društvo je bilo prepunjeno njemačkim elitama. Israel Von Eckhoffen, autor teksta, "Mogu li i trebaju li Izraelci biti prihvaćeni kao slobodni zidari", odigrao je ključnu ulogu u prihvaćanju Jehovinih svjedoka u masonske lože. Red Azijske braće će uvelike utjecati na kasnije ezoterične i okultne pokrete u Europi.

Godine 1789. je započela je prva Francuska revolucija, orkestrirana od strane masona, ali to je druga priča i za drugo vrijeme.

1807. godine, Židovi osnivaju novu ložu u Frankfurtu. Ovoj loži jamčio je punu zaštitu Veliki Orijent Francuske. Veliki Orijent smatra se "matičnom ložom" cijelog europskog slobodnog zidarstva.

Ludwig Baruch-Boerne, njemačko-židovski politički pisac, dio pokreta 'Mlada Njemačka', bio je slavni gost u židovskoj loži, čak je ispunjavao i ulogu brata predsjedavajućeg. Baruch-Boerne nije imao problema izraziti svoju gorku mržnju prema Njemačkoj i njenom narodu, nazivajući ih "nacijom potrčka", koji su "kao ulizice vratili krunu kraljevskom gospodaru, na poziv "idi i donesi".

Godine 1848. je Karl Marx, objavio je dokument po kojem je najpoznatiji, "Komunistički manifest". Ono što nije općepoznato o Marxu jest da je bio vrlo studiozan u hegelijanizmu, toliko da se pridružio skupini radikalnih mislilaca, poznatih kao mladi hegelijanci. Skratilmo hegelijanizam na najjednostavniju poantu: problem-reakcija-rješenje, jedna strana suprotstavljena drugoj, što u konačnici proizvodi željeni ishod (najznačajniji ishod je gubitak ljudske slobode). 

Za nekoliko godina, Baruch Levy (aškenaski židovski rabin) je navodno napisao Marxu pismo, u kojem je stajalo: "Židovski narod kada se skupi zajedno će biti svoj vlastiti Mesija. Tako će se ostvariti obećanje Talmuda da će, kada dođu vremena Mesije, Svjedoci držati pod svojim ključevima imovinu svih naroda svijeta.“

U isto vrijeme, u Americi su tri člana Reda Yale (koledža) poslana na Sveučilište u Berlinu neka prostudiraju 'posthegelijansku filozofiju'. Ta trojica su bili:

   - Timothy Dwight, profesor na Teološkom fakultetu Yale, tada 12. predsjednik Sveučilišta Yale; 

   - Daniel Coit Gilman, prvi predsjednik Sveučilišta Kalifornija, prvi predsjednik Sveučilišta Johns Hopkins, i prvi predsjednik Carnegie Instituta;

   - Andrew Dickson White, prvi predsjednik Sveučilišta Cornell i prvi predsjednik Američkog povijesnog udruženja. Američko povijesno udruženje i njegove podružnice donose nam "povijest".

1860. godine je Adolphe Crémieux osnovao "Savez Izraelaca Svemira". Adolphe je bio francuski odvjetnik i političar, koji je služio kao ministar pravosuđa u Drugoj [Francuskoj] Republici. G. Crémieux je bio članom "papinskih svjedoka", koji su također bili poznati  kao 'Papini svjedoci Svemira'. Oni su bili specifična skupina "Svjedoka Svemira", koji su živjeli pod izravnom vlašću i zaštitom Pape u Rimu, ali i po okolnim područjima Papinske Države. Prema ChatGPT-u: "Svjedoci Svemira su pod papinskom vlašću bili zaštićeni od nasilja rulje i proizvoljnog protjerivanja"; "papinstvo im je dalo oblik pravne zaštite."

Godine 1864. je Arhiv "Saveza Izraelaca Svemira" objavio deklaraciju jednog od svojih članova, Levyja Binga, u kojoj se zahtijeva osnivanje vrhovnog židovskog suda, gdje bi se sudilo u sporovima između naroda. To će kasnije postati Liga naroda.

MASONI I ISUSOVCI 

1878. godine su se dogodila dva pokušaja atentata na Wilhelma I., njemačkog cara koji je bio poznat kao zaštitnik slobodnih zidara. Iste godine, princ od Walesa je postavljen za velikog majstora engleskih slobodnih zidara, dok je prijestolonasljednik Danske preuzeo Dansku ložu. Grof od Carnarvona (Engleska), kao i lord Skelmersdale su također bili članovi.

Također, 1878. godine je u Ruskom Carstvu rođen čovjek po imenu Loseb Vissarionovich Dzhugashvili. Njegovi roditelji su bili vrlo "utjecajni katolici“. Njegov otac je imao uspješnu tvrtku i obitelj je "uživala u prilično visokom životnom standardu“. Njegova majka je bila je Ekaterine Giorgis asuli Geladze (Keke Geladze). Keke je poslala sina u Tbiliski seminar, isusovačko sjemenište, koje povijest danas naziva "ruskom pravoslavnom školom". Zapravo je 1820. godine, car Aleksandar I. protjerao isusovce iz Rusije, pa su se oni  nastanili u Tbiliskom sjemeništu. Loseb Vissarionovich Dzhugashvili je diplomirao i stekao je zvanje isusovačkog svećenika i onda je promijenio ime u…Josif Staljin. 

Upravo se u isusovačkoj školi Staljin zbližio sa kolegom iz razreda, Krikorom Bedrosom Aghajanianom. Krikor će kasnije postati kardinal Grégoire-Pierre Agagianian, "moćni, nemilosrdni katolički kardinal, koji je kontrolirao logore smrti u Sibiru, pod Staljinovom vlašću“. Nakon diplome, Staljin je dobio akademsko mjesto u Tiflisovom opservatoriju. Povijest će biti prepisana, te će se tvrditi kako je Staljinova obitelj živjela u siromaštvu i da on nikada nije diplomirao na "ruskoj pravoslavnoj školi". 

NJEMAČKA PROTIV PAPE

Godine 1871. je Otto, princ od Bismarcka, započeo svoju službu kao prvi kancelar Njemačkog Reicha, tj. kao šef njemačke savezne vlade. Bismarck je bio vrlo zabrinut da papinstvo (papa Pio IX. i njegovi nasljednici) pokušavaju preuzeti Prusku, "kako bi ostvarili papinsku želju za međunarodnom političkom hegemonijom“. U to je vrijeme Crkva i njeni isusovci već imala izravnu kontrolu nad cijelim javnim obrazovnim sustavom Pruskog Kraljevstva, kao i nad svim crkvenim imenovanjima jer, "Papa(e) je tvrdio(le) da posjeduje(ju) sve katoličke države". Ne samo što su tvrdili da posjeduju fizičku zemlju, već su tvrdili da bogatstvo unutar zemlje,  također pripada papinstvu. Kada bi vladar pokušao povratiti svoje kraljevstvo, Crkva bi to prikazala kao napad na religiju, i proglasila antireligijsku mržnju. To je rezultiralo odvajanjem Crkve od države - poznato hegelijansko rješenje. Masoni nisu željeli ništa više nego da crkva izgubi moć i da kršćanski Bog bude uklonjen iz obrazovnog sustava: problem - reakcija - rješenje.

Između 1871. i 1876. godine je Crkva gotovo u potpunosti lišena moći u Pruskoj. Donesena su 22 zakona, i svaki je sve više umanjivao utjecaj Pape i njegovih isusovaca nad društvom. Nakon svega rečenog i učinjenog, između ostalog, Crkva više nije kontrolirala obrazovanje. Isusovci su protjerani iz Njemačkog Carstva, a njihovi ogranci raspušteni. To se nije svidjelo Papi…

U izdanju časopisa "Israelite of America", od 03. kolovoza 1886. godine, dr. Isaac M. Wise (slavni rabin, koji je  imenovan u kongregaciju Beth-El u Albanyju, New York) izjavljuje kako je slobodno zidarstvo - "židovska institucija, čija su povijest, stupnjevi, lozinke i objašnjenja 'židovski od početka do kraja'“. Ako slobodno zidarstvo i nije bilo izvorno osnovano u židovskom entitetu,  postalo je sada jedno. 

ŽIDOVI PROTIV SVIH

U Americi, točnije u New Yorku, započeo je pohod protiv Židova. Bili su protjerani iz brojnih područja, uključujući željeznice i plaže. Pogledajmo detaljnije članak iz 1879. godine, pod nazivom "Izraeliti, kako se gleda na njihovo progonstvo s plaže Manhattan". 

Članak započinje pojašnjenjem kako progon nema nikakve veze s rasom ili religijom: "Reći ću da će svaka osoba - ugledna, dobro odgojena i čista - koja ovdje dođe biti dobrodošla, bez obzira na religiju, sektu ili rasu... Želimo da se razumije kako nitko nije progonjen zbog rase. Ovo je jednostavno poslovno pitanje. Kao klasa, Hebreji potjeraju drugu klasu ljudi, za koju želimo da dođe ovdje. Postoje tisuće kulturnih i profinjenih ljudi u New Yorku i Brooklynu koji neće doći ovamo sve dok Hebreji, klase na koju se žalimo, ne učine ovo odmaralištem. Ugostili smo i ugostimo neke od najboljih hebrejskih obitelji u New Yorku, i bili smo i rado ćemo to učiniti; ali oni nisu ti kojima se protivimo.“ Dalje se kaže da se Židovi pojavljuju "u rojevima", sa svojim vlastitim košarama za ručak, zatim preuzmu sva sjedala i ne ostavljaju mjesta za druge goste koji plaćaju.

Drugi novinski članci otkrivaju kako su vlasnici tvrtki uzalud pokušavali urazumiti Židove i jednostavno su od njih tražili neka ostave dovoljno prostora, kako bi i drugi mogli uživati na plaži i ostalim poslovnim prostorima, ali bezuspješno.

U drugom članku saznajemo o hotelima koji su nedavno protjerali Židove. Prema hotelu Hilton: "To nije zato što su oni Židovi, nego zato što njihove navike i način života nisu ugodni... Stanodavci imaju više problema s njima, nego s bilo kojom drugom klasom". Vlasnik jednog od najvećih hotela je nastavio: "Dolaze u Podružnicu početkom svibnja i obilaze sve hotele kako bi utvrdili cijene. Uvijek žele najbolje sobe i doći će vas vidjeti pola tuceta puta, kako bi se cjenkali. Zatim, ako odluče iznajmiti sobe, otići će u blagovaonicu i naručiti mladu piletinu, uzeti malo prsa, vratiti je i naručiti drugu, zatim uzeti srce, ramstek odreska, pa naručiti još jedno i tako dalje. Zatim postoji još jedna stvar: njihovi maniri su vrlo neugodni za druge goste. Mnogi mogući gosti su mi postavili pitanje: 'Primate li Židove?' Ako kažem 'Da', onda ovi neće doći... Kuća koja ima reputaciju i prima Židove je ovdje uništena. Uništili su  Arlington.“

Urednik novina je zatim otišao razgovarati sa drugim vlasnicima hotela i primijetio kako su svi rekli istu stvar, ali su se bojali govoriti javno. Svi stanodavci su potvrdili i iznova rekli kako ove zabrane nemaju nikakve veze s predrasudama prema Židovima, nego je riječ isključivo o poslovnoj odluci.

PREUZIMANJE VLASTI

Židovi su već bili preuzeli veći dio Njemačke i praktički su kontrolirali Berlin. Ne-njemački, ne-legalni državljani, tj. oni Židovi koji su živjeli u Njemačkoj bez državljanstva - osigurali su za sebe toliko pozicija u berlinskoj vladi da su kontrolirali grad. Kao što možete zamisliti, imati ne-građane koji upravljaju vašim gradom, vode vaš sudski sustav i kontroliraju vaš obrazovni sustav je recept za katastrofu. 1880. godine je Njemačka htjela protjerati Židove. Ovi su odgovorili kako je to zbog njihove rase, te da se rasizam ne može tolerirati. Kao po nekom dogovorenom znaku: u SAD-u su propovjednici počeli širiti vijesti da se Židove po Njemačkoj užasno zlostavlja i progoni.

U to vrijeme, princ Bismarck (kancelar Njemačkog Carstva) je nedavno napustio Liberalnu stranku. Također, otvoreno je počeo govoriti protiv nje, tvrdeći da je pod židovskom kontrolom, te da su svi tiskari u židovskom vlasništvu i pod židovskom upravom. To je dovelo do toga da je Bismarck podnio peticiju njemačkoj vladi, koja bi odredila:

   - Hoće li biti dopušteno naseljavanje još više Židova na njemačkom tlu; 

   - Hoće li se broj Židova koji žive na njemačkom tlu ograničiti; 

   - Zabraniti ulazak američkih građana židovske rase u Njemačku; 

   - Hoće li Židovi moći obnašati bilo koju dužnost u njemačkoj vladi, uključujući i dužnost sudaca; 

   - Hoće li se smanjiti broj aktivnih židovskih sudaca; 

   - Nijednom učitelju židovske rase ne bi bilo dopušteno predavati u njemačkim javnim školama; 

   - Uspostaviti sustav nadzora za praćenje djelovanja Židova koji se trenutno nalaze u Njemačkoj. 

Židovi su na to odgovorili tvrdeći kako je on "demon koji mrzi njihovu rasu". 

OBJAVA RATA

Iste godine (1880.) je Bismarck napao masone, tvrdeći da su opasniji čak i od isusovaca, te je nastavio: "Lakše je pregovarati sa  isusovcima, koji su razumni ljudi, nego sa slobodnim zidarima, koji nadmudre i najpametnije“. Čini se kao da je princ ispitivao masonske lože i zakone koji su im dopuštali postojanje, u nastojanju da ih potpuno zabrani.

To je dovelo do toga da su slobodni zidari objavili rat princu.

Masoni su odgovorili princu putem svojih novina, zahvaljujući mu što ih je nazvao opasnijima od isusovaca, te su naveli kako  princu "prijeti ista sudbina koja je zadesila [Napoleona] Bonapartea". Napoleon je prognan na udaljeni otok, a zatim je misteriozno umro u dobi od 51 godine.

Objava rata uključivala je sljedeće "svečane zakletve": 1. "međunarodno protivljenje", prema kojemu bi se masonske lože Engleske, Francuske i Italije "usprotivile" princu; 2. jednoglasan protest pruskih loža; i 3. "akcija svih zdravih elemenata masonstva protiv politike princa Bismarcka".

Iste godine su kineski masoni osnovali ložu u New Yorku.

I tako se približila 1900. godina....

Sve što se do tada dogodilo je bila priprema za najveći plan od svih - svjetski rat - u kojemu bi monarhije bile svrgnute, a na njihovo mjesto bi bili postavljeni židovski masoni. Znali su kako će ovaj događaj zahtijevati svjetsko planiranje i suradnju, sve je trebalo obaviti u tajnosti. Ali, kako komunicirati sa svijetom, a istovremeno zadržati najveću povjerljivost? Kao što stara izreka kaže: najbolje mjesto za skrivanje tajne je na otvorenom...

(Prije nego nastavim dalje, podsjećam na nekoliko povjesnih zgoda: 18. dana 06. mjeseca 1666. godine - pojavio se novi židovski Mesija - Sabbatai Zevi. Za razliku od prethodnih bogobojaznih glasnika, Zevi je propovijedao uništenje židovske religije i tvrdio kako je činiti grijeh jedini način spasenja. Kada je umro, zamijenio ga je Jacob Frank, koji je bio daleko radikalniji i revolucionarniji, čak i od Zevija. Franku je trebalo financiranje kako bi proširio svoje mesijansko carstvo, te je na kraju sklopio partnerstvo sa Rothschildom i židovskim-isusovcem Adamom Weishauptom...)

Dok su židovski Rothschild, (židovski) kabalist Jacob Frank i (potomak Židova i isusovac) Adam Weishaupt diljem svijeta pokretali svoje partnerstvo pod nazivom Red Iluminata, u Sjedinjenim Državama su se građani borili kako bi ostali slobodni od Pape i njegovih isusovaca. Vidite, sve do tada je Papa bio i slavan i zloglasan. Papinstvo je imalo dugu povijest preuzimanja kraljevstava i zemalja, i to diljem svijeta, koristeći razne sheme. Nakon što bi kraljevstvo bilo proglašeno katoličkom državom, Papa je potvrdio kako posjeduje i sva bogatstva iz te zemlje. Budući su se vladari bojali izopćenja, Papa ih je mogao iznuđivati na taj način. Koristeći ovu metodu, papinstvo je realno bilo moćnije od kraljeva i careva. Narod Amerike nije želio biti pod kontrolom Pape, pa su pokušali držati rimokatolike podalje od sebe, ali nisu imali puno uspjeha. Budući da nisu mogli zaustaviti naseljavanje Papinih sljedbenika, donijeli su zakone kojima su katolicima zabranjivali: obnašanje javnih dužnosti, glasanje, promicanje svoje vjere, obrazovanje djece u vjeri, ili javno bogoslužje. Njihova je teorija smatrala kako to eliminira sve mehanizme koje bi papinstvo moglo upotrijebiti za porobljavanje i gušenje društva.

Iako je puno o njima pisano, ukratko: Isusovci su poznati kao "Papina udarna trupa". Oni su, baš poput Pape, bili i slavni i zloglasni. Umjesto da detaljno objašnjavam isusovce, evo dijela isusovačke zakletve koju izgovara svaki član:

"Nadalje obećavam i izjavljujem da ću, kada mi se ukaže prilika, pokrenuti i voditi nemilosrdan rat, tajno ili javno, protiv svih heretika, protestanata i liberala, kako mi se naloži; istrijebiti ih s lica zemlje; i da neću štedjeti ni dob, spol ni status, te da ću objesiti, spaliti, iscrpiti, kuhati, oderati, zadaviti i žive zakopati te zloglasne heretike; rasparati trbuhe i maternice žena i zdrobiti glave njihove djece o zidove kako bih uništio njihovu neukrotivu rasu. Da ću, kada se isto ne može učiniti javno, potajno upotrijebiti otrovnu čašu, davljenje, čeličnu oštricu mača ili olovne metke, bez obzira na čast, čin, dostojanstvo ili autoritet osoba, kakav god bio njihov životni status, bilo javni ili privatni, kako mi u bilo kojem trenutku može naložiti bilo koji agent Pape ili poglavar Svetog Oca Družbe Isusove."

U zakletvi se dalje navodi kako svoje ime pišu krvlju, kao svoj zavjet organizaciji, i ako ne ispune svoje dužnosti, obveza je ove "Papine zakletve" odsjeći im ruke i noge, prerezati im grkljan od uha do uha, rasparati im trbuh i u njega usipati sumpor. Osim toga, ako prekrše svoje zavjete, nakon smrti će "zauvijek patiti od demona u vječnom paklu". Možete li shvatiti zašto ljudi nisu željeli ove ljude u svojoj blizini?

OBITELJ CARROLL

Charles Carroll bio je prvi iz obitelji Carroll koji je stigao u Sjedinjene Države. Godine 1688. je Maryland učinio svojim domom. Gospodin Carroll nije bio poput ostalih doseljenika; on je bio dobro obučeni isusovac. Po dolasku pokušao je ući u vladu Marylanda, ali je odbijen zbog svoje religije i povezanosti sa isusovcima, tj. upravo onim ljudima koje su Amerikanci htjeli spriječiti da upravljaju njihovim društvom. To se nije svidjelo Carrollu, Papi, niti isusovcima. Znali su da moraju sve uništiti, jer je otprilike 100 godina ranije, papa Grgur XIII. napisao je Directorium Inquisitorum, u kojem je pisalo:

  - Svatko tko nije slijedio ono što Papa i Crkva uče bio je heretik.

  - Heretici moraju biti spaljeni.

  - Svaka osoba može izdati i ubiti heretika, a za to će biti nagrađena.

  - Imovina heretika bit će oduzeta kao kazna za njihov zločin.

  - Mučenje je prihvatljivo ako se čini radi "traženja istine" [u vezi s tim je li netko heretik].

  - Svatkome tko učini gore navedeno oprošten je svaki grijeh.

Osim toga, Crkva je ovako mogla ratovati sa nevjernicima, Papa je bio oslobođen svakog grijeha i istovremeno je mogao unijeti nove vjerske članke, u bilo koje vrijeme. Dakle, uz izuzetak odanih rimokatolika, cijelo američko društvo sada je bilo heretičko; stoga bi moralo biti uništeno. To je značilo da je obitelj Carroll, kao i isusovci, bila odgovorna za izvršavanje Papinih naredbi; uostalom, Papine naredbe dolaze izravno od Boga.

Iako Carroll nije mogao obnašati političku dužnost, mogao je uživati ​​u drugim slobodama, poput poslovanja. Uz blagoslov papinstva, Carrollovi su brzo uspostavili isusovačko robovlasničko carstvo. Imali su brojne plantaže u Marylandu, na kojima su radili brojni robovi.

I ne, nisu "svi tada" posjedovali robove, samo oni ultrabogati i poprilično zli, baš kao u svakom društvu. Povijest se jako trudi da to izgleda uobičajeno, kako nitko ne bi istražio tko je zapravo posjedovao robove: 

MASONSKE LOŽE

Godine 1728. je papa Klement XII. osudio masoneriju. 1733. godine su u Americi otvorene prve masonske lože. Osnovane su u Pennsylvaniji, Bostonu, Massachusettsu, a zatim i u Charlestonu, Južna Karolina: 

Benjamin Franklin je postao Veliki majstor masonerije i objavio djelo "Konstitucije slobodnih zidara": 

Franklin je također bio i članom Hellfire Cluba - kluba štovanja Sotone za elite, koji je članovima nudio prekomjerno pijenje i orgije, što zvuči točno kao kabalistička učenja židovskog Mesije, Jacoba Franka (zapamtitmo: Jacob Frank je bio aktivan u isto vrijeme kada i Benjamin Franklin). George Washington, John Hancock, i mnoga druga poznata imena u američkoj povijesti, postali su slobodnim  zidarima. Treba ovdje također napomenuti da je u tom trenutku, britanska monarhija imala potpunu kontrolu nad Škotskim obredom, u Americi. 

Do 1760. godine je masonska loža u Bostonu, Massachusetts, postala glavno mjesto okupljanja za najutjecajnije političare i elite,  koji su također bili članovi ovog tajnog društva. Mnogi od tih ljudi nisu bili samo članovi bratstva, već su bili i osnivači Smithsonian Institutiona, organizacije koja će postati diktatorom "službene" povijesti. Zapravo, ova se institucija toliko brzo ukorijenila u vladi, te su imali tjedne sastanke sa članovima Kongresa, kako bi ih upoznali sa "znanstvenim i književnim produkcijama".

Svaki dobar poslovni čovjek zna kako je brže i učinkovitije preuzeti uspješan, postojeći posao, nego pokrenuti novi od temelja. Red Iluminata znao je da su masoni savršena meta, jer su bili poznati po svojoj dobrotvornosti. To je način koji bi Redu omogućilo isplaćivanje mita, podmićivanje političara, ucjenu, stjecanje imovine, i općenito, premještanje novca. Također su znali da masoni već imaju uspostavljene lokacije diljem svijeta, a najutjecajniji i najmoćniji ljudi su već bili njihovi članovi. Sam Adam Weishaupt je  napisao: "[Masonska] loža biti će naš rasadnik. Svi oni koji nisu prikladni za taj posao će ostati u masonskoj loži i napredovati u njoj, bez ikakvog saznanja o daljnjem sustavu." Plan je počeo svoju provedbu: infiltrirati se u svaku ložu.

STJECANJE KONTROLE NAD SVIJETOM

Poznati židovski autor, Bernard Lazar, napisao je u svojoj knjizi kako su u vodstvu [Iluminata] bila četiri posebno važna Židova. Dok govorim o ovoj četvorici muškaraca, obratite pozornost na utjecaj svakog pojedinca i shvatiti ćete kako bi i vi, sa dovoljno ljudi kao što su ovi, lako mogli osvojiti grad, državu, zemlju ili svijet.

Prvi utjecajni član je bio Daniel von Itzig, koji će postati poznat kao Daniel Yoffe. Bio je bankar i upravitelj kovnice novca u partnerstvu sa Veitel Heine Ephraimom. Zajedno su zakupili sve kovnice novca u Saskoj i Pruskoj. Tijekom Sedmogodišnjeg rata, Fridrik Veliki se našao u financijskoj krizi, a Itzig i Ephraim su bili oduševljeni što su mu mogli pomoći. Pomogli su devalvacijom sve saksonske valute (devalvacija je namjerno smanjenje vrijednosti novca, postignuto smanjenjem sadržaja plemenitih metala (poput zlata ili srebra), ali ne smanjenjem nominalne vrijednosti, čime se smanjuje njegova intrinzična vrijednost; četvrtina ne vrijedi četvrtinu).

Značajno smanjenje vrijednosti valute je učinilo ovaj židovski dvojac izvanredno bogatima, ali Itzigu novac nije trebao. Njegova obitelj je bila i tako "jedna od najbogatijih i najuglednijih obitelji dvorskih Židova u Pruskoj". Dvorski Židov je "židovski bankar koji je upravljao financijama, ili posuđivao novac kraljevskoj obitelji i plemstvu".

Itzig je imao 13 djece, koja su sva postala "utjecajna u njemačkom židovskom društvu". Dvije njegove unuke su se udale za dva sina Mosesa Mendelssohna. Tko je bio Moses? Pa, saznajmo.

Moses Mendelssohn, drugi na popisu najvažnijih članova Iluminata. Pravo mu je ime bilo Moses Mendel, sve dok ga nije promijenio kako bi zvučalo manje židovski. Moses je bio prijatelj sa Alexanderom von Humboldtom. Alexander je bio toliko blizak predsjedniku Jeffersonu, te ih je upoznao. Moses je također poznavao Caspara Wistara, koji je bio veliki zagovornik obveznog cijepljenja protiv malih boginja u Americi. Cjepivo protiv malih boginja proizvedeno je iz užasnog mučenja krava (teladi), kako bi se stvorile infekcije koje bi izlučivale kravlji gnoj. Taj bi se gnoj zatim sastrugao iz rane i ubrizgao u ljude. Alternativnu metodu za dobivanje materijala za cijepljenje je osmislio slobodni zidar, dr. Edward Jenner. Ova je metoda uključivala bolesne i pothranjene konje. Njihova bi kopita pucala i iz njih bi kapao gnoj, koji je "dobri" liječnik tada zvao "konjska mast". Ta se prljavština zatim punila u špricu za injekciju - i ubadala u ljude. To jest ono što je Mosesov dobar prijatelj, Caspar Wistar - želio da postane obavezno.

Moses je imao šestero djece. Dva njegova sina, Josip i Abraham, osnovali su bankarsku kuću Mendelssohn. Njegova kći Brendel je promijenila ime u Dorothea i postala vodećom osobom političkog pokreta "njemačkog prosvjetiteljstva", koji se zalagao za "političke reforme". Kao što je već spomenuto, dva njegova sina su oženila dvije Itzigove unuke.

Treći ključni igrač je poslovni čovjek David Friedländer, koji je bio sin "zaštićenog Židova". Ti su ljudi bili poznati i kao "Papini Židovi", jer su uživali posebnu zaštitu samog Pape. Bio je njemački bankar, pisac, vođa zajednice i "preteča reformnog judaizma". David je upoznao Mosesa u dobi od 21 godine i, sa njim kao mentorom, brzo počeo stjecati sljedbenike. Friedländer se oženio Blümchen Itzig, kćerkom bankara Daniela Itziga, devalvatora valute, što je značilo da je David Friedländer postao dijelom najbogatije obitelji dvorskih Židova.

Friedländer je osuđivao tradicionalne židovske rituale koje je prakticirao Moses, nazivajući ih zastarjelima. Bio je uključen u pokret infiltracije u kršćanske crkve, sa ciljem stvaranja jedne svjetske religije.

David je imao dvoje djece: Benonija i Mosesa Friedländera. Benoni će promijeniti ime u Johann Gottlieb i postati istaknuta osoba u Berlinu, dok je njegov brat Moses suosnovao poznatu bankarsku kuću Mendelssohn & Friedländer sa Josephom Mendelssohnom, bratom Mosesa Mendelssohna. Dakle, sve njihove obitelji i poslovi su isprepleteni.

Posljednji veliki igrač u osnivanju Reda Iluminata je bio Hartwig Wessely, također poznat i kao: Naphtali Herz Weisel, Naphtalie Herz Wessely i Naphtali Hirz Wessely. Wessely je bio revolucionar koji je pomagao kćeri Mosesa Mendelssohna u njemačkom prosvjetiteljskom političkom pokretu. Zalagao se za to da se religija izbaci iz škola. Zajedno, Wessely i njegov dragi prijatelj Moses Mendelssohn su preveli Toru. Zanimljivo je što je (prema genealoškoj stranici Geni.com) - Wessely bio brat Rebekke Warburg.