Europa zaoštrava stav prema tražiteljima azila, suočava se s pravnim bitkama

U travnju je Italija postala prva država EU-a koja je uspješno poslala odbijene tražitelje azila izvan granica Unije, nakon što su njezina prva tri pokušaja blokirali nacionalni i europski sudovi.

Proboj je došao kada je EU također počela donositi šire planove za premještanje obrade zahtjeva za azil u inozemstvo. Ti će planovi na sličan način morati voditi niz međunarodnih zakona i standarda ljudskih prava koji bi ih u konačnici mogli vezati godinama, prema stručnjacima.

Pokušaj talijanske premijerke Giorgie Meloni da preusmjeri pomorske dolaske iz Sjeverne Afrike u "središte povratka", izvan EU-a u Albaniji, tri su puta blokirali sudovi nakon što su napori započeli u listopadu 2024. godine. 
Italija je uspjela zaobići zabranu Europskog suda pravde samo dodavanjem Albanije na vlastiti popis sigurnih trećih zemalja i preimenovanjem pritvorskih centara u "centre za repatrijaciju". Dana 14. travnja poslala je 40 odbijenih tražitelja azila u tamošnje centre, kojima su upravljali Talijani.

Prema načelu sigurne treće zemlje, koje se koristi kako bi se izbjeglo preopterećenje zemalja zahtjevima za azil, tražitelji azila mogu biti poslani radi zaštite u drugu zemlju od one u kojoj su prvotno tražili azil.

Prema EU-ovom Paktu o migraciji i azilu, države članice mogu sklopiti sporazume s državama koje nisu članice EU-a o ekstrateritorijalnom rješavanju zahtjeva za azil, potencijalno uspostavljajući centre za obradu u Sjevernoj Africi ili izvan nje.

Upravljanje migracijama

Ilegalni imigranti ulaze u EU prvenstveno preko mediteranskih morskih prijelaza iz Sjeverne Afrike i kopnenim rutama kroz Poljsku i Balkan, prema podacima Frontexa, Europske agencije za graničnu i obalnu stražu. Više od milijun migranata ušlo je na kontinent 2015. godine, u jeku ratova u Siriji i Iraku, prema procjenama Agencije UN-a za izbjeglice.

Frontex je rekao da je nešto više od 239 000 ilegalnih prelazaka otkriveno na vanjskim granicama EU-a 2024. godine - što jest najmanji broj od 2021. godine. Ilegalne prelaske obično dirigiraju organizirane kriminalne mreže i krijumčari.

Oko 912.000 zahtjeva za azil je podneseno u EU 2024. godine, što je pad od 13% u odnosu na 2023. godine, prema Eurostatu. Sirija predstavlja najveći postotak tražitelja azila - 16%. 

Pod pritiskom stranaka sa snažnim platformama protiv ilegalne imigracije, političke stranke establišmenta polako su napuštale svoje nekada progresivne imigracijske stavove i podržavale ponovno uvođenje unutarnjih graničnih kontrola u Schengenskom području slobodnog kretanja.

Godine 2024. predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predložila je postizanje dogovora sa zemljama izvan EU-a iz kojih potječu ilegalni imigranti, ili kroz koje prolaze, kako bi se zaustavili migranti u tim zemljama.
EU predlaže ubrzano praćenje zahtjeva za azil migranata iz 7 zemalja kako bi se ubrzala deportacija
Također je predložila slanje onih koji nemaju pravo ostati u EU-u u "centre za povratak" u zemlje koje nisu članice EU-a, poput Egipta, Maroka, Alžira, Mauritanije, Senegala i Malija. Takva čvorišta još nisu uspostavljena.

Prošlog svibnja, 15 država članica EU-a — sve neodlučne po pitanju useljavanja — poslalo je pismo povjerenici EU-a za unutarnje poslove, Ylvi Johansson. Zemlje, uključujući Dansku, Italiju, Nizozemsku, Poljsku i Grčku, rekle su da je za smanjenje pritiska na njihovo upravljanje migracijama važno moći prebaciti tražitelje azila, za koje je sigurna treća zemlja, onda u takve zemlje.
Dana 16. travnja, u sklopu pakta o migracijama i azilu, EU je objavila da migranti iz sedam zemalja — Bangladeša, Kolumbije, Maroka, Tunisa, Egipta, Indije i Kosova — sada vjerojatno neće dobiti status azilanata u Europi, budući da su te zemlje označene kao “sigurne treće zemlje”, migranti iz tih zemalja će biti popraćeni radi brže deportacije, rekla je EU.
Dok EU provodi dogovore o procesuiranju migranata izvan svojih granica, stručnjaci kažu da riskira upadanje u legalno minsko polje, osobito ako postoje pokušaji vraćanja migranata koji stižu čamcima na mjesto polaska ili u teritorijalne vode iz kojih su došli.

Migranti iz raznih pritvorskih centara diljem Italije u pratnji policije dok se iskrcavaju s broda talijanske mornarice u luci Shengjin, Albanija, 11. travnja 2025. Talijanska vlada prenamijenila je albanski migracijski centar u puni pritvorski objekt za repatrijaciju. 

'Kolektivne odluke'

Ana Rita Gil, profesorica prava na Sveučilištu u Lisabonu, rekla je za The Epoch Times da se pravna pitanja pojavljuju ako postoje pokušaji da se "na slijepo" dodijeli određeni status ljudima koji idu migracijskim rutama preko Mediterana, iz Libije ili Tunisa.
"Pravimo dogovor koji je slijep za ljude koji su u čamcima, jer u tim čamcima možete imati neregularne migrante, ali možete imati i tražitelje azila", rekla je.

Gil je rekla kako Europska konvencija o ljudskim pravima zabranjuje "ove kolektivne odluke".

"Ovo se zove odbijanje, jer ne znate tko je u vašem brodu", rekla je.

"Europsko i međunarodno pravo također zahtijeva da svaka zemlja koja prima tražitelje azila ili odbijene podnositelje zahtjeva mora poštivati ​​standarde ljudskih prava, uključujući zaštitu od mučenja, nehumanog postupanja i protjerivanja, kao i prisilnog vraćanja izbjeglica ili tražitelja azila na mjesta gdje bi se mogli suočiti s opasnošću"

“Moraju imati poštene procedure za azil, što znači da svatko tko tvrdi da je progonjen mora imati pristup statusu izbjeglice”, rekla je Gil. Međutim, kada migrante šaljete u treću zemlju, "ne znate koji su uvjeti pritvora, plus, ne možete otići tamo i nadzirati", rekla je.

Marco Borraccetti, izvanredni profesor prava Europske unije na Sveučilištu u Bologni, rekao je za The Epoch Times da se fokus bloka velikom većinom pomaknuo prema odvraćanju i deportaciji.

Migranti se ukrcavaju na krijumčarski čamac koji pokušava prijeći La Manche kod plaže Gravelines, Francuska, 26. ožujka 2025. 

Rekao je da se imigracijska politika EU-a "sve više okreće [prema] jačanju mjera za zadržavanje ljudi vani".

"Unija je puno više usredotočena na povratak, na zadržavanje ljudi vani, nego na pokušaj stvaranja stvarno sigurnog načina za dolazak na kontinent", rekao je.

Ukazao je na mađarsko-srpsku granicu, gdje sustav tranzitnih zona drži migrante između dviju granica, bez mogućnosti kretanja, čekajući priliku za podnošenje zahtjeva za azil. Zone je prvotno uvela Budimpešta kako bi se nosila s priljevom tražitelja azila tijekom migrantske krize 2015. godine; migranti su zadržavani u tranzitnim zonama, dok su njihovi zahtjevi za azilom obrađeni.

Godine 2024. je Vrhovni europski sud naložio Budimpešti da plati 200 milijuna eura (223 milijuna dolara) zbog stalnog uskraćivanja imigrantima prava na podnošenje zahtjeva za azil. Sud je također izrekao dodatnu novčanu kaznu od milijun eura za svaki dan koji Mađarska ne ispuni.

Borraccetti je rekao da će vjerojatno postojati samo mali broj zemalja koje će moći ispuniti međunarodne standarde za sigurne treće zemlje. "Iskorištavanje migracije" za politička pitanja ne uključuje samo "stvaranje straha", već i "bojkot bilo koje vrste sustava koji bi nas doveo do sigurnijeg, regularnog migracijskog sustava", rekao je Borraccetti.

Novoizgrađeni centar za migrante kojim upravlja Italija u luci Shengjin, Albanija, 11. listopada 2024. Plan za preusmjeravanje pristiglih morem u "središte za povratak" izvan EU-a u Albaniji tri su puta blokirali sudovi. Italija je naposljetku zaobišla zabranu suda EU-a dodavši Albaniju na svoj popis sigurnih trećih zemalja i rebrendirajući centre u "centre za repatrijaciju". 

'Siromašna Ruanda'

Tony Smith, bivši glavni direktor graničnih snaga Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je za The Epoch Times za učinkovito odvraćanje zahtijeva kako "nema nade" za povratak. Smith je proveo 40 godina u britanskom Ministarstvu unutarnjih poslova, baveći se organiziranim imigracijskim kriminalom i krijumčarenjem ljudi.

Smith je rekao da je bio skeptičan u vezi s planovima EU-a zbog outsourcing obrade zahtjeva za azilom, ali da je Velika Britanija došla što bliže takvom sustavu, prije nego što je osporen na sudovima.

"Mislim da bi mjera zastrašivanja u Ruandi, ili neka vrsta zastrašivanja od preseljenja, djelovala da smo [smo] ikada uspjeli to učiniti legalnim", rekao je. Plan za Ruandu, dogovoren u travnju 2022. godine, predviđao je da se migranti koji su ilegalno ušli u Britaniju, uključujući one koji su prešli La Manche u malim čamcima, ukrcaju na letove za glavni grad Ruande, Kigali.

Tadašnji premijer Boris Johnson tvrdio je da će ovakav sustav djelovati kao sredstvo odvraćanja od krijumčarenja ljudi.

"Plan za Ruandu bio je outsourcing. Drugim riječima, mi ćemo tu osobu angažirati na vanjskim poslovima i [one] se nikada, nikada, nikada više neće vratiti, bez obzira ispunjavaju li uvjete za azil ili ne", rekao je Smith.

Britanski policajac čuva stražu na plaži dok osoblje Royal National Lifeboat Institution pomaže migrantima pri iskrcavanju iz čamca za spašavanje, nakon što su spašeni dok su pokušavali prijeći La Manche u Dungenessu, Engleska, 15. lipnja 2022. godine. 

Plan za Ruandu, koji je naposljetku odbačen u srpnju 2024. godine, temeljio se na modelu nulte tolerancije "zaustavite brod" australskog premijera Tonyja Abbotta, i koji je korišten za presretanje brodova s ​​migrantima tijekom migrantske krize bez presedana, 2015. godine. 

"To je bio prvi dokaz da možete ovo učiniti. Zapravo ste mogli preusmjeriti ljude u drugu zemlju", rekao je Smith. "Koristili su Nauru ili Božićni otok, nešto su vratili u Indoneziju, ali su uspjeli uvjeriti druge zemlje da ih preuzmu, i nikad, nikad nisu stigli do Australije. I tako su brodovi prestali dolaziti."

Trenutačni planovi EU-a za offshoring nisu "ništa više od Ruande za siromašne", rekao je. “Ali, ne bih se iznenadio da to prihvati neka druga država članica EU-a”, rekao je, misleći na britanski napušteni plan za Ruandu. "Tamo smo postavili sudove. Potrošili smo gomilu novca, uložili u njihov sustav. Dakle, Ruanda stvarno čeka nekoga i mislim da je to najbolji model", dodao je.

Smith je rekao kako model EU još uvijek daje nadu migrantima.

"Ne kažemo da ne možete ući ovamo, ono što kažemo jest da ćete otići tamo", rekao je. "Još uvijek imaš nade i očekivanja da ćemo te pustiti unutra nakon svega ovoga." S druge strane, "s ruandskim modelom nije bilo nade", rekao je. Smith je rekao kako vjeruje da će EU pokušati stvoriti 'središta za povratak', ali će naići na iste pravne probleme s kojima se susrela UK.

Britanska ministrica unutarnjih poslova Suella Braverman obilazi gradilište za novoizgrađene kuće namijenjene za smještaj migranata deportiranih iz Ujedinjenog Kraljevstva, na periferiji Kigalija, Ruanda, 18. ožujka 2023. godine. 

'Ekstremna prijelomna točka'

Drugi kažu da bi pitanje je li treća zemlja "sigurna" - moglo postati bojno polje na europskim sudovima. Odvjetnici će izazvati europske zemlje “procjenom nacionalnih država, govoreći: ‘u Ruandi je nesigurno, u Albaniji je nesigurno'”, rekao je Steven Woolfe, direktor Centra za migracije i ekonomski prosperitet, britanskog think tanka.

Woolfe je za The Epoch Times rekao da međunarodni pravni okvir dopušta državama premještanje postupaka azila, sve dok se poštuju osnovne mjere zaštite.

Konvencija o izbjeglicama iz 1951. godine, iako potvrđuje pravo na traženje azila, također dopušta državama da odbiju zahtjeve pojedinaca koje ne smatraju pravim izbjeglicama ili koji su počinili ozbiljne zločine, rekao je.

“Mislim da je politički ovo već transformiralo britansku, europsku i američku politiku, u posljednjih 15 godina”, rekao je Woolfe.

Nazvao je trenutnu situaciju "ekstremnom prekretnicom ... u političkim posljedicama masovnog kretanja ljudi iz svih dijelova svijeta kroz imigraciju, legalnu i ilegalnu".