Globalistička zavjera protiv Katoličke crkve sve do pape Ratzingera

Steve Bannon je intervjuirao nadbiskupa Vigana (bivšeg veleposlanika Vatikana u SAD-u)

Steve Bannon: Nedavno je skupina američkih katolika zatražila od predsjednika Trumpa da istraži je li vlada Sjedinjenih Država bila umiješana u slijed događaja koji su doveli do ostavke pape Benedikta XVI., 11. veljače 2013. godine, kao i Konklave koja je 13. ožujka 2013. godine izabrala papu Franju I. Nedavno ste od Trumpovog direktora CIA-e zatražili da "istraži plan duboke države da se eliminira Benedikt XVI."

Vjerujete li da se Obamina/Bidenova administracija umiješala u abdikaciju pape Benedikta XVI. i izbor Jorgea Bergoglia?

Ako je tako, zašto?

Carlo Maria Viganò: Da ne govorimo o Crkvi – odnosno o Vatikanu, nego o bilo kojoj državi - dokaze o državnom udaru nitko ne bi dovodio u pitanje.

S druge strane, znamo da se duboka država nekoliko puta umiješala u vlasti mnogih naroda, i da to nastavlja činiti preko svojih emisara (prošlog 28. travnja je kardinal Burke osudio pokušaj “predsjednika” Macrona da izvrši pritisak na kardinalski kolegij,  kako bi spriječio izbor konzervativnog pape koji bi doveo u pitanje politiku Europske unije).

Iz e-poruka Johna Podeste, koje je objavio Wikileaks, znamo kako je usvojena shema u civilnoj sferi za poticanje "obojenih revolucija" koja je ropski replicirana, kasnije prihvaćena i u crkvenoj sferi.

Modus operandi je isti: duboka država financira ideološke pokrete i grupe društvenog pritiska, preko USAID-a i drugih vladinih agencija, kako bi simulirala neslaganje protiv Učiteljstva Katoličke crkve i tako mogla izvršiti pritisak na Hijerarhiju neka usvoji reforme u progresivnom smislu.

U isto vrijeme, onaj dio Hijerarhije koji je suučesnik u ovoj subverzivnoj operaciji koristi ovakvo “virtualno” neslaganje za legitimiranje reformi koje nitko ne traži: žensko svećeništvo, legitimizacija sodomije, prividnu demokratizaciju vlasti kroz “sinodalizaciju” monarhijskog papinstva, itd.

Sve se, dakle, temelji na krivoj premisi kako postoji problem (a on je umjetno stvoren i apsolutno ga ne percipira kršćanski narod), a koji se mora sanirati ponuđenim rješenjem (koje se u normalnim uvjetima ne bi moglo niti uzeti u obzir).

Ova uplitanja u vladu Katoličke crkve dovela su do teorije o potrebi da se vladajući papa, Benedikt XVI., zamijeni izaslanikom duboke države, koji bi proveo njihov subverzivni plan.

I upravo se to nedugo zatim dogodilo: Benedikt XVI. je bio prisiljen dati ostavku; Jorge Mario Bergoglio izabran je na Konklavi i ovaj argentinski isusovac je, zapravo, samo izvršavao primljene naloge.

Također, usput primjećujem kako se u pozadini ovog uznemirujućeg scenarija, kao stalni element pojavljuje zajednička pripadnost protagonista državnog udara, pedofilskoj eliti: od Obame do McCarricka, Clintona, Johna Podeste i Bidenovih...

Stoga je apsolutno neophodno da nova američka administracija – gdje je potpredsjednik JD Vance praktički katolik – istraži te aspekte i iznese na vidjelo odgovornosti prethodnih administracija, za koje znamo da su bili sukrivci i promicatelji, ne samo vatikanskog državnog udara, već i drugih sličnih inozemnih i unutarnjih operacija – prije svega mislim na izbornu prijevaru 2020. godine. Nakon što se nađu dokazi i imena krivaca, Katolička hijerarhija neće moći ignorirati činjenice od političke važnosti, uz izgovor da se radi o kanonskim pitanjima.

Steve Bannon: Što mislite tko je odigrao temeljnu ulogu u tom puču?

Kako bi dokaz stranog uplitanja u papinske izbore, praktično i kanonski, utjecao na Katoličku crkvu?

Carlo Maria Viganò: Ovaj državni udar je dio globalnog državnog udara, koji su organizirali subverzivni lobi probuđene ljevice (na ideološkom frontu) i Svjetskog ekonomskog foruma (na financijskom frontu).

Cilj jest uništenje svakog oblika otpora uspostavi Novog svjetskog poretka, uspostava vlada koje su potpuno kontrolirane od strane elite tehnokrata, kao i uspostava nove Religije čovječanstva - koja daje doktrinarne i moralne temelje globalističkoj distopiji. U glavama ovih zločinaca odanih Antikristu – jer jest riječ o kraljevstvu Antikrista – Bergoglio je trebao biti prvi “papa” nove ekumenske i sinodalne crkve, pripremljene od Drugog vatikanskog sabora (WEF prijateljski). I upravo zbog te potpune heterogenosti, čak i u odnosu na njegove neposredne prethodnike (čak i najnaprednije) - Bergoglio se ne može smatrati papom Katoličke crkve.

Očito je da bi, ako bi se prikazalo i pokazalo ovo uplitanje u izbor pape - to povuklo za sobom ništavnost izbora i nelegitimnost Bergogliova papinstva. To bi zapravo bilo veliko resetiranje, jer bi poništilo sve Bergogliove akte učiteljstva i upravljanja, od heretičkih enciklika, do imenovanja biskupa i kardinala.

Prije početka konklave bitno je provjeriti jesu li članovi kardinalskog zbora doista legitimni, jer tko god izađe iz konklave kao papa, ako kardinali nisu legitimni, onda je i njegov legitimitet ugrožen.

Steve Bannon: Dana 01. srpnja 2025. godine će Nadbiskupija Detroita zatvoriti 28 uspješnih crkava za latinske mise, prema nalogu novoimenovanog nadbiskupa Edwarda Weisenburgera.

Što biste savjetovali tradicionalnim katolicima koji idu na te mise?

Obzirom na široko rasprostranjeno potiskivanje uspješnih latinskih misa u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta, kako bi katolici trebali odgovoriti? Trebaju li se oduprijeti?

Carlo Maria Viganò: Mržnja prema tradicionalnoj misi jest jedno od obilježja Kristovih neprijatelja.

Ta je mržnja zasigurno motivirana činjenicom da latinska misa ne ostavlja mjesta zabludama i herezama, koje se protive istinama katoličke dogme. Znakovito je: upravo biskupi i kardinali opsjednuto fiksirani na “sinodalnost” gaze volju milijuna katolika, koji traže samo da mogu imati misu za sva vremena.

Time se razotkriva obmana onih koji pune svoja usta visokoparnim parolama o aktivnom sudjelovanju vjernika (“actuosa participatio”) i o ulozi laika u Crkvi, koju Koncil toliko proklamira – s jedinim ciljem da oduzmu vlast dobrim pastirima i prenesu je na nove tirane. Katolički vjernici, a s njima i svećenici, biskupi i redovnici, imaju sve pravo ne biti prevareni u odnosu na apostolsku misu koju je naš Gospodin povjerio Crkvi neka je čuva i prenosi bez proizvoljnih promjena.

Ovo je pravo postojalo prije nego što je Pavao VI. nametnuo Novus Ordo, a ponovno ga je potvrdio Motu Proprio Summorum Pontificum Benedikta XVI., koji je Bergoglio praktički potisnuo s Traditionis Custodes. Podsjećam katolike kako je jedan od najučinkovitijih alata za prisiljavanje svojih pastira putem dodjeljivanja prinosa samo onim biskupijama i zajednicama u kojima im je doista dana mogućnost da ostanu katolici.

Kada se njihove ekselencije nađu bez novca vjernika s jedne strane, ali i bez državnog financiranja iz USAID-a s druge strane, biti  će prisiljeni izabrati ono što bi im ionako od početka bila dužnost učiniti.

Steve Bannon: Godine 2023. je Bidenova administracija, putem FBI-a, pokrenula kampanju protiv tradicionalnih katolika koji pohađaju latinsku misu, označavajući ih kao “rasno ili etnički motivirane nasilne ekstremiste (RMVE), radikalnim tradicionalnim katolicima (RTC), ideologije koja gotovo sigurno predstavlja mogućnosti za ublažavanje prijetnji kroz istraživanje novih puteva za rekonstrukciju i razvoj izvora”.

Po vašem mišljenju, zašto bi federalni organi za provođenje zakona ciljali na mirne tradicionalne katolike kao nasilne ekstremiste? Koji bi bio motiv za provođenje zakona koji sustavno cilja na polaznike latinske mise?

Može li ovo uznemiravanje proizaći iz Bergogliovih 'Traditions Custodes' i njegovog potiskivanja latinske mise? Postoji li veza?

Carlo Maria Viganò: Sveti Pio X. je rekao kako su pravi katolici oni koji su vjerni Tradiciji, i bio je potpuno u pravu; toliko da su i oni jedini koje ne vole neprijatelji Crkve, a visoko cijene samozvane “odrasle katolike”, naprednjake, “liberalne katolike”, “probuđene katolike”. Ako je Bergoglio uspio pridobiti toliko divljenja onih koji mrze Katoličku crkvu i papinstvo, to je zato što ga elita smatra “jednim od njih”, jednako revolucionarnim, jednako prožetim masonskim filantropizmom, jednako ekumenskim, sinkretističkim, inkluzivnim, zelenim i budnim. 

Došli smo do paradoksa u kojem se građanska vlast, koju su uzurpirali izdajice duboke države, udružila s vjerskom moći - koju su također uzurpirali izdajice duboke crkve. Stoga niti ne čudi što “sekularna ruka” priskače u pomoć Bergoglianskoj crkvi, ciljajući na Bergogliove neprijatelje, odnosno prave katolike, jer ih također smatra neprijateljima probuđenog društva i globalističke elite (*).

Ali sada, s izborom Donalda Trumpa u Sjedinjenim Američkim Državama, pakleni stroj Novog svjetskog poretka nekako se zaglavio, dovodeći u krizu sustav korupcije, sukoba interesa i ucjena koji je izgleda savršeno funkcionirao. U vrijeme kada duboka država gubi moć u građanskom društvu, duboka crkva se povlači i u Katoličkoj crkvi, jer su to dvije strane iste medalje.

Na građanima i vjernicima je da podrže dobre vlasti i dobre pastire, kako bi oni konačno mogli učiniti svoj dio posla, uništili nepravednost ovog globalnog udara koji prijeti cijelom čovječanstvu.

Steve Bannon: Kakav je utjecaj na katoličke zemlje, poput Irske, imala masovna invazija imigranata iz islamskih zemalja?

Je li ovaj priljev nekontrolirane migracije dio strateškog globalističkog plana za iskorjenjivanje kršćanstva? Je li to rezultat gubitka vjere? Je li Drugi vatikanski sabor utjecao na dekristijanizaciju Europe?

Zašto bi Bergoglio podržavao uništenje kršćanske kulture u Europi i drugdje s otvorenim granicama?

Carlo Maria Viganò: U tijeku je epohalna borba između Dobra i Zla, između Boga i Sotone, između onih koji priznaju Krista kao Kralja i onih koji umjesto toga rade na uspostavi kraljevstva Antikrista.

Ta borba dolazi do svoje završne faze, ali je dugo pripremana, pogotovo otkako su se Kristovi neprijatelji organizirali u protucrkvu, naime masoneriju, koja je intrinzično antikatolička, jer je antikršćanska i odana je sotoni.

Svrha slobodnog zidarstva – a time i Novog svjetskog poretka – je ukidanje Krista kroz ukidanje kršćanskog društva, kršćanske kulture, kršćanske civilizacije i, očito, katoličke religije. Sotona ne prihvaća poraz koji mu je nanio naš Gospodin na Golgoti i, ne mogavši ​​pobijediti Onoga koji ga je već zauvijek pobijedio - osvećuje se ljudima nastojeći što više odvući u pakao.

Da bismo uklonili Kristovu prisutnost iz života svakoga od nas, moramo djelovati na više frontova: javnom i privatnom, obiteljskom i obrazovnom, kulturnom i zabavnom, znanstvenom i financijskom.

Sva naša djela – koja su u kršćanskom društvu usmjerena prema dobru – stoga moraju biti iskvarena do te mjere da bilo kome čine gotovo nemogućim činiti dobra djela, slijediti Evanđelje, pokoravati se Zapovijedima, prenositi načela naše vjere i našeg morala. Nije samo stvar u tome da nas natjeraju da prihvatimo kao "legitimnu" činjenicu da drugi mogu "legitimno" činiti zlo - npr. pobačaj - već je u tome da se svatko od nas osjeća krivim, jer ustrajemo u tome da ne želimo činiti zlo, u tome što ne želimo smatrati "ljudskim pravom" rastrgati nevino dijete na komadiće u majčinoj utrobi, ili osakatiti tinejdžera promjenom spola.

Je li to mentalni stav: Tko sam ja da sudim? - koje je Bergoglio od početka svog “pontifikata” pretočio u moralno načelo.

Da bi se postiglo ovo uništenje svakog vjerskog načela, međutim, bilo je potrebno imati čelnike katoličke hijerarhije na svojoj strani, kako bi Rimska crkva (notorno antirevolucionarna, antiliberalna i antimasonska) postala saveznikom i suučesnikom, istih onih koje je do jučer smatrala svojim najstrašnijim neprijateljima.

Bez Papinih osuda slobodnog zidarstva, liberalizma, ateističkog materijalizma, modernizma - Crkva je mogla i trebala postati (prema planu masonerije) – više ne čuvar Istine protiv zablude, nego propagator zablude protiv Istine, koristeći svoj duhovni autoritet za gubljenje duša. 

Drugi vatikanski koncil služio je upravo tome: potkopati tradicionalna načela i usaditi u Katoličku Crkvu revolucionarna načela protiv kojih se Crkva uvijek grčevito borila. Ekumenizam Drugoga vatikanskog sabora je postavio doktrinarne temelje za imigraciju, jer je to bila nužna pretpostavka da se legitimizira nekontrolirana invazija Europe od strane hordi muslimana, bez izazivanja bilo kakve reakcije okupiranih naroda. Izdali su nas naši vlastodršci – građanski i vjerski – koji su nam naredili da dajemo dobrodošlicu onima koji će uskoro predstavljati većinu vojno sposobnog stanovništva, i koji se po bijednim zakonima zemalja, sada čak prijavljuju u naše oružane snage. 

Suočeni smo s etničkom zamjenom, koju nameće subverzivna elita UN-a i Europske unije: prisilna islamizacija, u kojoj neke vlade idu toliko daleko i zatvaraju vlastite građane, jer se ovi žale na degradaciju i kriminal koje uvoze novi barbari; vlade sustavno aboliraju svakog imigranta, bez obzira na ozbiljnost njegovih zločina. Jasno je kako je u ovom planu društvene destrukcije - sudioništvo Bergoglianske crkve bilo odlučujuće - i za to će morati odgovarati pred Bogom i sudom povijesti.

Ne samo to. Muslimani koji dolaze u Europu vjerujući da je mogu podvrgnuti šerijatu, ignoriraju da postoji i treći protagonist – kojega dobro poznajemo – koji namjerno izaziva etnički i vjerski sukob između kršćanstva i islama, jer građanski i vjerski rat u zapadnim zemljama legitimizira daljnja ograničenja temeljnih sloboda i dopušta zabranu bilo kojeg oblika vanjskog bogoslužja, u ime “međusobnog poštovanja”.

Steven Bannon: U svojoj dugoj karijeri vatikanskog diplomata, jeste li ikada vidjeli da je Papa javno ocrnio nekog političkog vođu, kao što je to učinio Bergoglio, kada je Trumpa nazvao "nekršćaninom", usred političke kampanje?

Mislite li da je ta izjava bila dio globalističke strategije potkopavanja Trumpovih izbora, ili je to jednostavno Bergogliovo osobno mišljenje?

Carlo Maria Viganò: Svoju potpunu otuđenost od rimskog papinstva Bergoglio je pokazao, ne samo u doktrinarnim, moralnim i liturgijskim aspektima, već i u onim najbanalnijim, od načina odijevanja do jezika kojim se služio. U Vatikanu je bio poznat po svojim bijesnim ispadima i psovkama koje je koristio.

Svaka Bergogliova gesta bila je osmišljena da izazove neugodnosti i skandal, da prekrši protokol, da stvori presedan za nova i ozbiljnija kršenja ceremonijala. Njegovo očito spontano govorenje služilo je uklanjanju formalnosti, ali time i autoriteta, iz Papinih izjava i pripisivanju istih samome sebi, tako da to nije govorio Papa, nego on osobno.

U isto vrijeme, grozote i besmislice koje smo čuli da izgovara, ne samo neprikriveni napadi na predsjednika Trumpa, uvijek su imale "izgovor" kako nisu službenim dijelom papinskih dokumenata, kako bi se poruka prenijela bez preuzimanja pune odgovornosti za izgovoreno. Dvostruki govor koji je odvratan katolicima i koji još jednom pokazuje kako je sam Bergoglio to svoje "papinstvo" smatrao vlasništvom, za koje je vjerovao kako ga je ovlašten koristiti protiv katoličkog papinstva.

Bergoglio nam je nametnut kao papa elite, kao poglavar globalističke anticrkve, te je kao takav uvijek tražio poslušnost i podložnost. Bio je propovjednikom vjerskog indiferentizma, moralnog relativizma, pauperističkih tvrdnji "amazonske crkve", LGBTQ lobija. Kada je Bergoglio otvorio usta, govorio je poput trbuhozborca ​​iz Davosa.

Njegove osude nisu katoličke osude - baš kao što njegova podrška diktatorima, kriminalcima, pobornicima pobačaja i izopačenicima svih vrsta - nije katoličko odobravanje. Biti metom Bergogliove invekcije jest stoga izvor ponosa, a američki katolici su to vrlo dobro razumjeli, jer su glasali za Trumpa unatoč propagandi isusovaca, USCCB-a i samozvanih katoličkih nevladinih organizacija.

Steven Bannon: Koji je najbolji način za rješavanje trenutne krize u Katoličkoj crkvi, koju je stvorio buran dvanaestogodišnji režim Jorgea Bergoglia? 

Obzirom na nadolazeću Konklavu, koje radnje kardinali izbornici trebaju poduzeti kako bi izbjegli ponavljanje Bergogliovog režima? Imate li razloga vjerovati kako će St. Gallen Mafia 2.0 opet manipulirati Konklavom, kako bi izabrali kandidata koji će nastaviti radikalno sinodalno uništavanje Katoličke Crkve?

Carlo Maria Viganò: Ono što su Bergoglio i njegovi suučesnici uspjeli učiniti u ovih dvanaest godina jest katastrofa golemih razmjera, čak iako je rušenje katoličkog zdanja započelo znatno prije.

Bergoglio je načela Drugog vatikanskog sabora doveo do krajnjih konzekvenci: njegova "sinodalnost" je ažurirana verzija "biskupske kolegijalnosti" Lumen Gentiuma. Zbog toga se Bergoglio, uvijek s ponosom, smatrao vjernim izvršiteljem Koncila, budući da se i on (poput samog Bergoglia) uspio nametnuti „pastoralnim putem“, odnosno upravo u trenutku kada se proglasio dogmatskim i neobvezujućim za katoličke vjernike.

Najveću je štetu učinio u pogledu imenovanja: cijela Rimska kurija i biskupske konferencije vrve od njegovih dvorjana, zaštićenih McCarrickovom klikom i isusovcima. Ovaj subverzivni lobi je zbacio masku i time je otvorio oči mnogim ljudima koji više nisu voljni potvrditi odluke vlasti, koja ne odgovara niti Bogu, niti crkvenom tijelu. Da bi se riješila trenutna kriza, prvo je potrebno istražiti uplitanje u Konklavu 2013. godine, kako bi se utvrdilo jesu li Bergogliovim izborom manipulirali američka duboka država i St. Gallen mafija. Ukoliko je to istina, Bergoglio nikada ne bi bio papa i stoga bi sadašnjih 136 izbornika palo na 28 (broj veći od onog naznačenog u odredbama Konklave), tj. samo na one koje su imenovali Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.

Ponovno otkriveni kanonski legitimitet Konklave dao bi veću ovlast izabranom Papi, koji više ne bi bio opterećen sumnjama oko svoje nominacije.

Sve dok se ne rasprše sjene koje opterećuju Bergogliov legitimitet, Konklava će gledati koliko je njen autoritet ugrožen.

Steve Bannon: Po Vašem mišljenju, koja je najveća prijetnja s kojom se Sjedinjene Države danas moraju suočiti?

Carlo Maria Viganò: Najveća prijetnja koja se nadvija nad Sjedinjenim Američkim Državama jest neizvlačenje pouka iz onoga što se do sada dogodilo. Što građani ne shvaćaju od koje su opasnosti izbjegli izborom Donalda Trumpa, a ne Kamale Harris. Dozvoliti sebi, vladi, da je zastraše međunarodni lobiji i ublaže reforme koje su bitne, počevši od prevelike moći multinacionalnih kompanija, posebno nad građanima. Nije dovoljno boriti se protiv najluđih manifestacija probuđene ideologije: treba se obnoviti,. Ta obnova mora krenuti od obitelji, od morala, od vjere, od kulture.

Moramo ponovno pokrenuti društveni model na ljudskoj razini, u skladu s Božjim planom i evanđeoskim zakonom.

Svoju djecu trebamo učiti neka se bore i umiru za prava Boga, prije navodnih prava čovjeka. Moramo naučiti kako je opasna ludost da se čovjek napravi bogom; kada je Bog postao čovjekom i ponudio se za nas.

Samo narod koji sebe priznaje pod Bogom može se nadati prosperitetu, jer sve što treba dolazi od Boga i Gospod uvijek blagoslivlja one koji ga se boje i služe mu.

(Carlo Maria Viganò, nadbiskup, bivši apostolski nuncij u Sjedinjenim Američkim Državama)

Hvala Mauriziju Blondetu

”Kada je Pilat vidio da ništa ne postiže, nego da počinje pobuna, uze vode i opra ruke pred mnoštvom, govoreći: “Ja sam nevin u krvi ovoga čovjeka; pobrinite se sami za to". I sav narod odgovori: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"

(Matej 27:24–25)

(*) "Došli smo do paradoksa u kojem se građanska vlast, koju su uzurpirali izdajice duboke države, udružila s vjerskom moći - koju su također uzurpirali izdajice duboke crkve. Stoga niti ne čudi što “sekularna ruka” priskače u pomoć Bergoglianskoj crkvi, ciljajući na Bergogliove neprijatelje, odnosno prave katolike, jer ih također smatra neprijateljima probuđenog društva i globalističke elite."

Ovim kritičkim primjedbama monsinjora Vigana, dopustite mi dodati svoju osobnu primjedbu koja mi se, u povodu sadašnjeg genocida koji se trenutno događa u Gazi, čini posebno prikladnom.

Nova misa, iz 1965. godine, kao i teologija nakon enciklike Nostra Aetate Pavla VI. - ukinula je tradicionalnu osudu židovskog naroda - koja je datirala sve od svetog Pavla (između ostalog i sam je bio Židov!) s njegovom Prvom poslanicom Solunjanima:

"14 Vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer ste i vi od svojih pretrpjeli isto što i oni od Židova,

15 koji su ubili Gospodina Isusa i njihove proroke, a i nas progonili. Ne ugađaju Bogu i neprijatelji su svim ljudima, 

16 zabranjuje nam govoriti poganima da se spase, da uvijek napune mjeru svojih grijeha; sada je došao kraj gnjevu na njih."

Naime, prije mlade mise 1965. godine, formalnog izraza Drugog vatikanskog koncila, u Katoličkoj Crkvi je bila prisutna osuda židovskog naroda, riječima i stavovima koji su očitovali otvorenu osudu ponašanja Židova prema Isusu Kristu.

Ta je osuda također bila prisutna u tekstu liturgije (primjerice: opisivanje židovskog naroda kao "bogoubojica", te korištenje izraza kao što je "židovska perfidnost"), kako u teologiji, tako i u kulturi.
Drugi vatikanski koncil i nova misa, posebice deklaracijom Nostra Aetate Pavla VI., ukinuli su te izraze u ekumenskom okviru približavanja svim abrahamskim religijama.

Dopustite mi, međutim, da iznesem osobno opažanje u vezi s tim: Čini mi se, usprkos svim naporima koje je Katolička Crkva učinila da pokuša približiti sve ostale abrahamske vjeroispovijesti, one očito nisu učinile nikakav konkretan i znatan napor u pravcu tog približavanja. Odnosno, ekumenizam se očito pokazao kao neuspjeh, po mom osobnom mišljenju.

Napisao: Claudio Resta za VT; 04.05.2025. 

(Claudio Resta je rođen u Genovi, Italija, 1958. godine. On je građanin svijeta (Spinoza), maverik filozof i interdisciplinarni stručnjak, oh, i umjetnik, također. Odrastao u obitelji znanstvenika u kojoj su mnoge znanosti bile zastupljene, od filozofije do psihoanalize, od ekonomije do povijesti, od matematike do fizike, i gdje su te znanosti bile predmetom javnog izlaganja od strane stručnjaka za svoje predmete, koji su bili članovi obitelji, a svi oni čiji su bili dio mogli su sudjelovati u javnom obiteljskom dijalogu/raspravi o tim temama ako su to željeli.)