Što bi Isus učinio?

Kada je to Isus rekao da je prihvatljivo izgladnjivati ​​siromašne, klati žene i djecu i istovremeno zatvarati oči pred patnjom slabih? Odgovor je, naravno, nikada. Pa ipak, već godinama glasni soj američkih kršćanskih cionističkih vođa podržava politike koje čine upravo to - omogućuju izgladnjivanje i klanje Palestinaca, a istovremeno podupiru šire ratove koji su desetkovali drevne kršćanske zajednice diljem Bliskog istoka. Kako smo došli do toga da oni koji tvrde da slijede Princa Mira opravdavaju takve nekršćanske strahote?

Biblijski poziv na suosjećanje je jasan: Levitski zakonik 23:22 zapovijeda: "Kada budete želi žetvu sa svoje zemlje, nemoj žeti dokraja svoje njive, niti pabirčiti poslije svoje žetve. Ostavi to sirotinji i strancu." Ovo je božanska direktiva da se brinemo za ranjive, a ne neka opcionalna gesta. Jakov, Isusov brat, još je nedvosmisleniji: "Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta." (Jakov 1:27). Kakvi to vjerski vođe pozdravljaju bombardiranje udovica i siročadi u Gazi, ostavljenih u siromaštvu zbog politika koje podržavaju američki i izraelski vođe? Desetljeća ratne propagande otupila su mnoge Amerikance pred zločinima počinjenim u njihovo ime.

Pa ipak, rastuća svijest se budi i ovdje i u inozemstvu.

Američki kršćanski cionistički vođe često svoju podršku Izraelu predstavljaju kao božanski mandat, odbacujući palestinsku patnju kao kolateralnu štetu u proročkom planu. Pastor Robert Jeffress izjavljuje: "Biblija kaže da ova zemlja pripada židovskom narodu - točka... Bog je u Starom zavjetu izricao sud za sudom onima koji bi 'podijelili zemlju' i predali je nežidovima." Slično tome, pastor John Hagee inzistira: "Ili si za židovski narod, ili nisi." Ali, gdje u Evanđeljima nalazimo Isusa kako uzdiže prava na zemlju ili etničku odanost iznad ljudskih života? Zašto je Isus rekao svojim sunarodnjacima Židovima da budu poput dobrog Samarijanca ako ne da pozovu sve ljude da izađu iz svog plemenskog života? Jedini put kada je govorio o zmijama bilo je kada je farizeje nazvao "gujinim leglom" (Matej 23:33), osuđujući njihov etnonacionalizam koji ih je zaslijepio, koji nisu prepoznali Njegovu poruku o nenasilju i oprostu neprijateljima. Poticao je: "Milosrđe mi je milo, a ne žrtva." (Matej 9:13), kao ukor onima koji su osvetu i moć cijenili iznad suosjećanja. Nije li rekao: "Blago mirotvorcima" i uputio nas neka "okrenemo drugi obraz"? Kako se vjerski vođe, koji slave vojnu moć iznad milosrđa, slažu s Mesijom koji je večerao s grešnicima i liječio odbačene?

Plodovi ove ideologije su smrt i uništenje. Desetljećima su neki američki kršćanski cionistički vođe podržavali destruktivne akcije Izraela, često na štetu upravo onih ljudi koje nas je Isus pozvao zaštititi.

Podržavaju višedesetljetnu blokadu Gaze, gdje pothranjenost proganja stanovništvo. Podržavaju i šire ratove u Iraku i Siriji, koji su gotovo izbrisali kršćanske zajednice, koje su bile stare tisućljeća. U Siriji je američka višedesetljetna podrška "umjerenim pobunjenicima" - zajedno s krađom sirijske nafte, od koje se većina isporučuje Izraelu - pomogla u rušenju sirijske vlade. Sada podružnice Al-Qaide drže vlast u dijelovima te zemlje. Tko je imao koristi? Definitivno ne sirijski kršćani i druge vjerske manjine koje se ubijaju, raseljavaju, i koje bježe kako bi spasili živote.

A tu je i neugodna istina o Hamasu. Godinama je izraelski premijer Benjamin Netanyahu omogućavao financiranje Hamasa,  putem kanala poput Katara, što je bila politika usmjerena na održavanje podijeljenih Palestinaca i slabljenje Palestinske uprave. Država Izrael, uz pljesak američkih kršćanskih cionističkih vođa i podršku SAD-a, obučavala je, opremala i osnaživala Hamas kako bi poslužili njihovim vlastitim strateškim ciljevima. Desetljeća ove cinične igre poduprla su terorističku skupinu - koju Izrael i njegovi saveznici sada koriste kao izgovor za opravdavanje klanja tisuća djece u Gazi. Kako kršćani mogu pomiriti ubijanje nevinih, zbog djela čudovišta kojemu su pomogli? Još gore, mnogi vjeruju kako je Netanyahuova vlada možda unaprijed znala za Hamasov plan napada 07. listopada, ali je ipak dopustila da se napad nastavi, pojačavajući time ovu tragediju, kako bi opravdala daljnju eskalaciju napada i zlostavljanja stanovnika Gaze.

(Komentar: Treba napomenuti da je Hamas prepoznat kao 'teroristička skupina' samo u SAD-u, Kanadi, Europi, Australiji i Novom Zelandu - 'Zapadu' - dok velika većina zemalja priznaje njegov legitimni otpor izraelskoj okupaciji i ugnjetavanju.)

Bog je sklopio savez s Abrahamom, obećavši njegovim potomcima nasljedstvo (Postanak 12:2-3). Ali, apostol Pavao pojašnjava ovo obećanje u Galaćanima 3:16 - Savez pronalazi svoje ispunjenje u Isusu. Međutim, mnogi dobronamjerni kršćani bili su zavedeni upitnim biblijskim tumačenjima Cyrusa Scofielda. U određenim krugovima, njegovo izdanje Scofieldove referentne Biblije iz 1917. godine je bilo vrlo utjecajno.

Što bi Isus učinio kada bi ga se zamolilo da odobri terorističke akcije uključene u osnivanje Izraela? Bombardiranje hotela Kralj David 1946. od strane Irguna, u kojem je ubijena 91 osoba pod krinkom "oslobodilačke" borbe, ili masakr u Deir Yassinu 1948., gdje su cionističke milicije poklale preko 100 palestinskih seljana, kako bi terorom druge natjerali u bijeg - da li bi bilo blagoslova za takvo krvoproliće? A što je s Nakbom, katastrofalnim protjerivanjem preko 700 000 Palestinaca iz njihovih domova iste godine, ostavljajući ih izbjeglicama u vlastitoj zemlji? Prvi izraelski premijer, David Ben-Gurion, sam je 1918. godine priznao: "Nemamo razloga pretpostaviti da su stanovnici zemlje koji su ostali, nakon uništenja Drugog hrama, iščupani iz korijena. Naprotiv, židovski seljak, poput svojih susjeda, držao se tla i nastavio je živjeti na zemlji, na kraju prihvativši kršćanstvo, a kasnije islam." 

Ako je čak i osnivač Izraela prepoznao duboke korijene palestinskog naroda, kako kršćani mogu opravdati svoje raseljavanje? 

Isus, koji je plakao nad Jeruzalemom i pozivao na milost, sigurno bi oplakivao obespravljene, a ne slavio njihovo raseljavanje.

Uz bezbroj izgubljenih života i bilijune dolara potrošenih od tada, može li itko tvrditi kako je ovo politika koju je Bog blagoslovio? Američki veterani iz naših ratova na Bliskom istoku, koje i dalje podržavaju kršćanski cionisti, suočavaju se s visokom stopom samoubojstava, a njihove obitelji su uništene posljedicama beskrajnih sukoba. Naše svjedočanstvo o regiji leži u ruševinama, dok Amerika glumi izraelskog izvršitelja - uništavajući izraelske neprijatelje, dok surađuje s Al-Qaidom u Siriji i omogućavajući ISIS u Libiji i Iraku. Bi li Bog blagoslovio nas i Izrael što namjerno dovodimo radikale poput Hamasa na vlast nad Gazom, marginalizirajući umjerene glasove iz drugih palestinskih skupina? 

Kako išta od ovoga odražava vjernost Kristu? 

Dok se približavamo Uskrsu 2025. godine - slavlju Kristove žrtve i pobjede nad smrću - ne bismo li trebali razmisliti o tome poštuju li naši postupci Onoga koji je umro za sve, a ne samo za nekolicinu odabranih?

Sam Isus se protivio nasilnom vjerskom žaru zbog Izraela. Kada su Zeloti inzistirali na pobuni, On je odabrao nenasilje. Čak je i Petar, Njegov učenik, bio od njega ukoren, jer je odrezao Malhu uho u Getsemanskom vrtu. "Vrati mač na njegovo mjesto", rekao mu je Isus, "jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu." (Matej 26:52). Gdje taj duh promiču vodeći kršćanski cionisti?

Američka politička klasa omogućuje ovo ludilo, usmjeravajući milijarde pomoći Izraelu svake godine - više nego bilo kojoj drugoj naciji - često potpuno zaobilazeći Kongres. Veliki dio strane pomoći, koja nije iz Izraela, koristi se za podmićivanje susjednih zemalja da se povinu, ili za destabilizaciju režima koji se smatraju nedovoljno pro-izraelskim. Prepoznajete ih po njihovim plodovima, a ti plodovi su rat i patnja.

Što bi Isus učinio?

Vjerojatno bi prevrnuo stolove ovog nesvetog saveza, kao što je učinio s mjenjačima novca u hramu. Pozvao bi nas natrag na rubove polja, gdje siromašni i stranci čekaju suosjećanje koje smo im uskratili. Podsjetio bi nas kako se prava vjera ne mjeri bačenim bombama ili vođenim ratovima, već ljubavlju koju pokazujemo prema najmanjima. Stoga pitam: Ako je briga za siročad i udovice obilježje čiste religije, što to govori o kršćanskim vođama koji opravdavaju njihovu smrt i uništenje?

Napisao: George D. O'Neill, Jr. On je član upravnog odbora Američkog instituta za ideje, koji objavljuje časopis The American Conservative, i umjetnik koji živi u ruralnom dijelu Floride.

Objavio i preveo: sott.hr; 19.04.2025.