Nastavljaju se prosvjedi protiv CDU-a i sada odjednom nijedna politička stranka ne želi vladati sa nekim drugim
Ljevičarski prosvjednici u Berlinu u nedjelju
Ovo što se trenutno događa u Njemačkoj je ludo. Čini se da se cijeli naš politički sustav topi. Nikada nisam vidio ovako nešto, gotovo da se ne može objasniti.
Prošlog su tjedna CDU i CSU – sestrinske stranke desnog centra Savezne Republike – dvaput glasovale s Alternative für Deutschland u Bundestagu. Bio je to pokušaj signalizacije kako će Unija zauzeti čvrst stav protiv migracije, te će čak prekršiti stroge uvjete našeg vatrozida, našeg sanitarnog kordona protiv AfD-a, ako to bude potrebno. Sada Njemačka tetura po rubu neupravljivosti. Gotovo kao da je jedinstveno retardirano načelo da se nikakvi ishodi ne mogu postići zajedno s glasovima AfD-a bilo okosnicom koja je sve držala na okupu. Sada kada se to izjalovilo, izgleda kako više nitko ne može razumno razmišljati, pokrenuti razumnu kampanju slanja poruka, ili razviti bilo kakav minimalno vjerodostojan plan.
Zapravo je i puno gore od toga. Sve stranke, osim AfD-a, trenutno čine sve da isključe sve moguće postizborne puteve do vlasti. Čini se kako je postalo jedino tvrdo pravilo - ukoliko ovaj ili onaj koalicijski partner može ponuditi način vladanja, ili ukoliko ovaj ili onaj scenarij možda ima obećavajući put za izlaz iz ove nemoguće šikare - netko će se pojaviti na televiziji u sljedećih pet minuta i obećati kako nitko nikada neće učiniti upravo to.
Prije nego što možemo istražiti dubine ovog čudnog ludila, želim se pozabaviti jednim prigovorom koji se ponavlja. To je da naši političari trenutno samo prave veliku predstavu, da je sve ovo teatralija za lakovjerne birače i da će se poništiti u svim svojim izjavama, obećanjima i rezolucijama - odmah nakon što ovce završe glasanje. Bojim se kako ovo sada više nije tako jednostavno. Davanje obećanja koje ne možete ispuniti nosi određene troškove, a čak i najneiskrenije izjave utječu na mogućnosti i oblikuju strateški krajolik. Prije nego što su stranke Unije prošli tjedan glasale zajedno s AfD-om, svi su to razumjeli. Sve glavne stranke “demokratskog centra” su pažljivo su i u svakoj prilici, pridržavale jedna drugoj otvorena vrata, s ciljem formiranja djelotvorne vlade nakon 23. veljače. Činili su to čak i onda kada su ih njihovi suludi potezi koštali potpore, kao npr. kada je CDU krajem studenog počeo gubiti birače kao cijenu za koketiranja sa Zelenima. Javno slanje poruka se odnosi na postavena očekivanja unutar stranke, onoliko koliko i na uvjeravanje birača izvan nje. Morate zadržati svoje redove u toku s onim što dolazi.
U središtu ove drame jest CDU i iznenadni zaokret Friedricha Merza po pitanju migracijske politike od Aschaffenburga. Iznio je čvrsti plan u pet točaka za ograničavanje migracije, koji uključuje pojačane deportacije i vraćanje azilanata na njemačke državne granice. Poručio je kako će se taj plan provesti bez obzira na to kakve koalicijske partnere pronađe CDU. On će čak upotrijebiti svoju izvršnu moć, kao kancelar, da bi to iznudio ako bude potrebno.
Sve to zvuči sjajno, ali je otvorilo vrlo jednostavan problem: S kim će CDU vladati ?
1. “Sa socijaldemokratima! Ankete pokazuju kako većina Nijemaca želi još jednu 'veliku koaliciju' CDU-a i SPD-a iz doba Merkel! Ne znam zašto uopće pišeš ovaj post, Eugyppius.”
Kada bi barem bilo toliko jednostavno.
Za početak, nejasno je hoće li CDU i SPD uopće sami imati djelotvornu većinu za sastavljanje vlade. Posljednja anketa nije baš povoljna.
Nadalje, moramo istaknuti kako je Merzov plan migracije u pet točaka potpuno neprihvatljiv za vodstvo SPD-a. Aziz Bozkurt, predsjednik SPD-ove “Radne skupine za migracije i raznolikost”, rekao je prošli tjedan da: Ako CDU želi biti u mogućnosti formirati koaliciju [sa SPD-om], onda mora povući Merzovu grandioznu najavu ili neće biti koalicije uz njegov plan migracije u pet točaka.
Otkako je Merz prošli tjedan prekoračio sanitarni kordon, stvari su se samo pogoršale. Aktivisti SPD-a i Zelenih trenutno prosvjeduju protiv CDU-a diljem Njemačke. U Hamburgu je nered trenutno toliko veliki da je CDU morao otkazati više zakazanih kampanja. SPD je oblijepio Saveznu Republiku plakatima poput ovog:
Ovdje piše: "Sredina, a ne Merz" - nedvosmisleno izjavljujući da stranka više ne vjeruje kako kancelarski kandidat CDU-a, Friedrich Merz, pripada "demokratskom centru" - politički prihvatljivom prostoru za SPD, gdje se nalaze održivi koalicijski partneri. SPD je izbacio slogan tijekom svog jučerašnjeg prosvjeda za vrijeme stranačkog kongresa CDU-a; čak su i registrirali domenu: mitte-statt-merz.de. Njihovi pristaše, posvuda na Twitteru, osuđuju “Merz CDU”. Wolfgang Schmidt, šef Ureda kancelara i bliski čovjek od povjerenja SPD-ovog kancelara Olafa Scholza, danas se pojavio u podcastu i nazvao Merza - "der Führer". Da, dobro ste pročitali: vodeći političar SPD-a je usporedio kandidata za kancelara CDU-a s Adolfom Hitlerom. Nezgodno je ovo izjaviti ako vaša stranka planira izglasati ovog "Führera" za kancelara u skorije vrijeme.
Kako bi koalicija CDU/SPD imala bilo kakve šanse, obje će stranke morati povući gotovo sve što su izgovorili jedni protiv drugih u posljednja dva tjedna. Merz i njegov CDU morati će pokopati veći dio svog antimigrantskog programa, a SPD će se morati složiti kako Merz ipak nije reinkarnacija Hitlera, te da zapravo pripada demokratskom centru, unatoč njihovim Merz-statt-Mitte parolama. To se možda i može dogoditi, ali obje strane trenutno rade prekovremeno kako bi bilo takav mogući događaj učinile što težim, diskreditirajućim i neugodnijim, ali baš za sve uključene. Da nisu bili zauzeti zatvaranjem vrata svim drugim političkim opcijama, ovo bi moglo i imati nekakvog smisla. SPD je pokazao tiho neprijateljstvo prema CDU-u tijekom cijele ove kampanje, a unutar CDU-a nikada nije bilo previše entuzijazma za formiranje još jedne velike koalicije sa SPD-om.
2. “CDU će vladati sa Zelenima! To je ono što su oduvijek željeli! To je fantazija Friedricha Merza, vladati sa Zelenima!”
Doista, ovo jest bio Merzov izvorni plan, ali sada je i on gotovo pokopan. Prije svega, vrlo su male šanse da će Zeleni osvojiti dovoljno mjesta u Bundestagu, uz to da i same stranke Unije dobiju većinu. Matematika je protiv toga.
Također, Zeleni se jednako ogorčeno protive Merzovu migracijskom planu u pet točaka, kao i SPD. Osobito CSU, pod Markusom Söderom, ne želi imati ništa sa Strankom zelenih – ili, kako Söder sam kaže: “s tim Zelenima,” pri čemu misli na kandidata Zelenih za kancelara Roberta Habecka i ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock. Potpuno su otrovni za prosječnog birača bavarskog CSU-a, dok i CDU (nakon razdoblja neodlučnosti) kao da isto pristaje na izrečeno. Na svom stranačkom kongresu, CDU je izdao Immediate Action Plan, koji cilja na mnoge zelene politike, uključujući omražene energetske uredbe Roberta Habecka. Teško je povjerovati kako bi Zeleni ovo mogli progutati.
Zeleni su jednako brzo podigli barijere protiv Unije, na svojoj strani. Habeck je rekao kako se Friedrich Merz mora ispričati zbog kršenja cordon sanitairea. Zeleni neće ulaziti niti u jednu koaliciju, gdje bi CDU mogućnost glasovanja zajedno s AfD-m, mogao držati iznad glava Zelenih kao ucjenu. Merz "...ovo mora vratiti, mora se vratiti na početak. Ne možemo prekršeno obećanje učiniti temeljem novih sporazuma.” Šanse da se Merz ispriča za ono što je učinio prošli tjedan su, u biti, ravne nuli.
Dakle, vlada Zelenih/CDU-a još je manje vjerojatna od vlade SPD-a/CDU-a. Ova koalicija bi od Merza zahtijevala neka odustane od većeg dijela svojih predizbornih obećanja i prihvati svu štetu koju je pretrpio svojim antimigracijskim potezom (uz malo ili nimalo isplate kredita), dok bi također zauvijek izgubio veliki broj svojih birača. Da je CDU želio da dođe do koalicije sa Zelenima, ne bi toliko gorljivo sabotirali ovu mogućnost. Habeckov ultimatum sugerira da su i sami Zeleni shvatili kako će biti isključeni i da je zasada njihov najbolji potez igrati protiv CDU-a.
3. “Možda CDU može vladati sa i Zelenima i SPD-om? To barem rješava matematiku.”
Ovo bi bila strašna "Kenijska koalicija", koju sam predvidio na početku kampanje. Uvijek sam presretan kada vidim kako se moja predviđanja ostvaruju, ali ozbiljno sumnjam da ću na kraju ovdje biti u pravu. Sve odvojene prepreke koaliciji sa SPD-om, ili samo sa Zelenima, dvostruko stoje nasuprot Keniji. Dok su se crveni i zeleni borili protiv njega, Merzov je najbolji put pronaći način da vlada samo s jednom lijevom strankom, a ne s obje.
4. “FDP, zaboravljaš FDP. Ti otrcani tržišni liberali mogli bi se ugurati u Bundestag unatoč svemu! To bi moglo biti bitno!"
U redu. Recimo da unatoč svim anketama, FDP prelazi prepreku od 5% i vraća se u Bundestag. Samo bi to već bilo čudo, ali čuda se mogu dogoditi. U tom slučaju, FDP bi bio najkorisniji kao mlađi član Zelene/CDU vlade – takozvane “Jamajka koalicije”.
Tu počinjete već misliti kako naši političari ipak ne govore same ludosti i daju nemoguća obećanja iz nesposobnosti ili neznanja, već kako aktivno pokušavaju spriječiti bilo kakvo rješenje problema o tome tko će upravljati Njemačkom. Jučer je šef FDP-a, Christian Lindner, nedvosmisleno rekao kako njegova stranka neće vladati sa Zelenima i kako se nada da će njegova stranka moći usvojiti antizelenu rezoluciju na svom nadolazećem kongresu09. veljače. Dakle, zaboravite i na Jamajku.
5. “Cordon sanitaire će se srušiti. CDU će ugledati svjetlo na kraju tunela i vladati će s AfD-om. To im daje solidnu većinu. Kao stariji partner, CDU će kontrolirati sva najvažnija ministarstva. AfD će postaviti nekoliko uvjeta. To je spoj sklopljen na nebu.”
"Tri tjedna prije saveznih izbora, kancelarski kandidat CDU-a, Friedrich Merz ponovno je odbacio bilo kakvu suradnju s AfD-om. “Neće biti nikakve suradnje, nikakve tolerancije, nikakve manjinske vlade, apsolutno ničega… ” obećao je čelnik stranke… CDU želi “u ovoj predizbornoj kampanji učiniti sve da ovu stranku ponovno učini što manjom”
Sada više nema sumnje u stav CDU-a. AfD je protiv “svega što su naša stranka i naša zemlja izgradile u Njemačkoj, posljednjih godina i desetljeća”, rekao je [Merz]...
Čelnik CSU-a Markus Söder također je jasno odbacio bilo kakvu suradnju s AfD-om: "Ne smijemo prepustiti našu zemlju AfD-u",uzviknuo je Söder. Rekao je kako ih nitko drugi ne može zaustaviti... "Na kraju, ostali smo samo mi."
Toliko o tome.
6. “CDU će formirati manjinsku vladu, koju tolerira AfD. Merz će sam biti izabran za kancelara glasovima AfD-a. CDU će kontrolirati ne samo najvažnija ministarstva, nego sva ministarstva. Biti će moćni kao nikada prije.”
Prvo, američkim prijateljima moram objasniti što je manjinska vlada.
Obično kandidat mora osvojiti apsolutnu većinu glasova Bundestaga kako bi postao kancelar. Nakon što postane kancelar, on imenuje kabinet i sastavlja svoju vladu. Oni koji glasaju za kancelara su, u pravilu, njegovi koalicijski partneri i ministarstva se među njima dijele prema prethodnom koalicijskom dogovoru. Teoretski, međutim, Friedrich Merz bi mogao dobiti glasove stranaka s kojima se nije dogovorio o vladavini, npr. AfD-a. Tada bi mogao formirati manjinsku vladu, popunjavajući mjesta ministrima iz CDU-a. On ne bi imao većinu glasova u parlamentu; morao bi tražiti ad hoc većinu za svaki zakon koji želi usvojiti. Na taj bi način Merz mogao naći mekši način da zaobiđe cordon sanitaire i presječe Gordijski čvor. Ovo je plan, zar ne?
Ne, nije. Prvo, skrećem pozornost na Merzovu izjavu u onom gornjem citatu tagesscahua: Merz je rekao kako neće biti “nikakve tolerancije” (tj. prema AfD-u) i “neće biti manjinske vlade” (tj. s glasovima iz AfD-a). Ne samo da neće biti manjinske vlade, uz pomoć AfD-a, neće biti nikakve manjinske vlade, prema glavnom tajniku CDU-a, Carstenu Linnemannu:
"Kršćansko-demokratska unija (CDU) isključuje mogućnost manjinske vlade nakon saveznih izbora. U podcastu Table.Media, Carsten Linnemann je rekao da bi to “u potpunosti isključio”. Glavni tajnik je ovaj stav opravdao apelom na "prijeko potrebnu stabilnost": "Zamislite da sad idemo na summit NATO-a s manjinskom vladom", rekao je Linnemann u podcastu. “Kao četvrto najveće gospodarstvo u svijetu, Njemačka si ne može priuštiti manjinsku vladu. Konačno nam ponovno treba stabilnost i sigurnost planiranja i zato isključujem manjinsku vladu.”
Svjestan kako su njegove riječi satjerale njegovu stranku u kut (u svjetlu svega ostalog što sam gore napisao), Linnemann je nastavio govoriti kako se nakon izbora nada da će se potencijalni koalicijski partneri moći sabrati, dobro naspavati dan ili dva, i unatoč svemu doći za pregovarački stol. To je ono što izjavljujete kada nemate niti plan, niti ideju, kako bi išta od ovoga trebalo funkcionirati.
Realno, mislim ovo riješava samo jedan od tri načina: prestrojavanjem ulijevo, katastrofalnim i farsičnim urušavanjem ulijevo, ili prestrojavanjem udesno.
Prestrojavanje ulijevo
Najvjerojatnija od malih mogućnosti ipak ostaje koalicija između CDU-a i SPD-a, ako te stranke zajedno mogu postići većinu. Možda se, gle čuda, FDP ugura u Bundestag i pomogne im sakupiti većinu. Možda SPD čak i potpiše ovaj dogovor, unatoč činjenici da FDP trenutno SPD-ov kancelar (i kancelarski kandidat), Olaf Scholz, mrzi iz dna duše, zbog zločina rušenja njegove vlade u studenom. Moji opravdano cinični prijatelji uvjereni su kako će se ovo ipak dogoditi i da će Merz još jednom izdati svoje birače u velikoj tradiciji unionskih stranaka.
Merz je možda spreman to i učiniti, ali kao što sam gore objasnio, SPD se ne čini baš toliko željnim uskočiti u ovaj savez. Gotovo preko noći Merzovo kršenje cordon sanitaire postalo je ne samo temom razgovora, već i središnjom temom kampanje socijaldemokrata. Njihovi aktivisti divljaju i nitko ih u stranci ne želi opozvati. Supredsjednica SPD-a, Saskia Esken, rekla je kako se Friedrich Merz diskvalificirao kao kandidat za kancelara. Čini se kako je i njezin kolega, sučelnik Lars Klingbeil, isključio buduću suradnju s CDU-om u Bundestagu, iako je u međuvremenu dotjerao svoje izjave u intervjuu. Šef omladine SPD-a, Philipp Türmer, zahtijeva od vodstva stranke neka isključi bilo kakvu suradnju s Unijom. Türmera na stranu, ali je važno primjetiti kako je veliki dio retorike protiv CDU-a usmjeren na Merza osobno. Možda ga natjeraju da odstupi, ili bude prisiljen na odlazak u unutarnjem državnom udaru, a CDU predloži kancelara iz Crvenih. Ovo ne zvuči pretjerano vjerojatno, ali svašta se može dogoditi. Ovo su luda vremena.
Kolaps ulijevo
Druga je mogućnost da SPD ostane nepopustljiv, a to isto učine i Merz i njegov CDU. Po ovom scenariju, Merz se također drži cordon sanitairea protiv AfD-a, poput sumorne smrti. Kao posljedica toga, Bundestag pokušava izabrati kancelara, ali nitko ne dobiva većinu. Ulaze u drugu fazu glasovanja i dalje nitko ne dobiva većinu. Kako bi se izbjegao izbor za kancelara glasovima AfD-a, Merz će možda zaista morati usmjeriti vlastitu stranku da glasa protiv njega. Takva je željezna logika cordon sanitaire.
To nas dovodi do vrlo opasne treće faze glasovanja - gdje više nije potrebna izravna većina za imenovanje kancelara. U trećoj fazi je potrebna samo množina. I dok lijeve stranke žele isključiti CDU i AfD; FDP želi isključiti Zelene; CDU želi isključiti Zelene i AfD - možete primijetiti kako lijevim strankama ne smeta međusobno surađivati . Ono što bi mogli napraviti u trećoj fazi jest dogovoriti zajedničkog kancelarskog kandidata: Roberta Habecka ili Olafa Scholza. Mogli bi imati više glasova nego CDU, ili AfD, zasebno. Ili, možda i nisu toliko jaki kao CDU, ali nema veze, jer je Merz ponovno prisiljen tražiti od vlastite stranke neka glasa protiv njegove kandidature, kako bi spriječio izbore preko AfD-a.
Samo tako bi Njemačka dobila novog kancelara Scholza, ili novog kancelara Habecka, zahvaljujući CDU-u i njihovom političkom hipermoralu. Imali bismo tu vladu, jer su stranke Unije glasale protiv vlastitog kandidata, samo u inat AfD-u. Štoviše, jedini način da se riješi ove paralizirane (jer nema većinu u Bundestagu) i omražene (jer bi jednostavno vratila na vlast neke od najmanje popularnih vođa u Saveznoj Republici) vlade bi bio u tome da CDU prekrši cordon sanitaire i onda zajedno predlože konstruktivno izglasavanje nepovjerenja, uz podršku AfD-a.
Preusmjeravanje udesno
Mislim kako niti Merz, kao niti CDU, nisu baš voljni zapaliti svoju stranku na taj način. Ukoliko ne može biti približavanja sa SPD-om i održive koalicije iz "demokratskog centra" - onda će CDU za sva vremena pokopati cordon sanitaire. Merz će se krstiti kancelarom s glasovima AfD-a, te će stvoriti manjinsku vladu CDU-a, koja AfD unatoč svemu tolerira.
Tu se nešto mora dati i neki naši političari morati će uvelike uzvratiti neka svoja obećanja.
Pitanje je samo tko i koji.
BY: Euggypius; 04.02.2025.
Add comment
Comments