Istraga (u dva dijela) o Gazi znanstvenika Philipa Webera
1. Gaza: jedno od najintenzivnijih bombardiranja u povijesti?
(Dr. Philip Webber i dr. Stuart Parkinson, SGR, procjenjuju razmjere izraelskog vojnog napada u usporedbi s drugim ratovima i razmatraju mogućnosti za mir. Članak iz časopisa SGR, br.6. Izvorna verzija objavljena na internetu: 20. prosinca 2023. godine; ažurirana verzija objavljena online: 13. ožujka 2024. godine)
Užas posljednjeg rata u Gazi dominirao je međunarodnim medijskim izvještavanjem, sve otkad je počeo 07. listopada 2023. godine; i to ne samo zbog vrlo visokog intenziteta upotrebe oružja na tako malom geografskom području, nego i u toliko kratkom vremenskom razdoblju. Ovi čimbenici su, bez ičijeg iznenađenja, doveli do ogromnog broja žrtava.
Svrha ovog članka jest kritički ispitati ključne podatke, tehničke informacije, vojne analize i srodne dokaze o dosadašnjem ratu, praveći usporedbe s drugim sukobima prema potrebi i potičući napore da se pronađe mirno rješenje.
Događaji od 07. listopada
Postojala je duga povijest sukoba između Izraela, palestinskih naoružanih skupina i drugih naroda u regiji tijekom mnogih desetljeća, uključujući: religiju, ljudska prava, zemljišna prava i druga povezana pitanja. Od posebne važnosti, u trenutnoj situaciji, su asimetrični odnosi moći između države Izrael i palestinskih teritorija - ne samo izraelska dugotrajna i nezakonita vojna okupacija tih teritorija (uključujući nedavno širenje njegovih 'naselja' unutar njih), nego i njegova sposobnost brzog postavljanja najsuvremenijih oružja i tehnologija u velikim razmjerima.
Najnovija spirala nasilja je započela 07. listopada 2023. godine, kada je milicija Hamas, iz Gaze napala Izrael. Ubijeno je oko 840 civila, 350 vojnika i pripadnika osiguranja, a oteto je 240 talaca. Razmjeri i brutalnost ovog napada – koji je uključivao namjerno ciljanje civila, uključujući djecu, i doveo do najvećeg gubitka života u napadu na židovsku zajednicu od Drugog svjetskog rata – doveli su do široke osude. Izrael – koji ima razgranatu vojnu obavještajnu mrežu namijenjenu otkrivanju i sprječavanju takvih napada – zatečen je, i navodno je bio nespreman. Međutim, imali su jako dobro razrađene vojne planove za odmazdu, a oni su brzo pokrenuti kao 'Operacija Željezni mačevi'.
Izraelska vojna ofenziva: koliko je bila destruktivna?
Izraelska vojna operacija započela je teškim zračnim bombardiranjem Gaze. Nakon pet dana od ovog napada, izraelske zračne snage (IAF) objavile su na društvenim medijima, kako su bacile “oko 6000 bombi na ciljeve Hamasa” – 1200 bombi dnevno. To je iznosilo 50 bombi bačenih svakog sata, otprilike 1 svake minute, tijekom 24-satnog dana - ogromna stopa. Drugi izvor je izvijestio, istoga dana, kako je tih 6000 bombi sadržavalo 4000 tona streljiva. Brojka od 4000 tona je u skladu s korištenjem bombi serije Mk80, proizvedenih u SAD-u, težine od 227 do 907 kg; uz korištenje 'rušilačkih' bombi M117, težine 372 kg. (Tipično, otprilike polovica težine ovih bombi je eksploziv.) Pod pretpostavkom da je svaki cilj pogođen s dvije bombe, ove brojke impliciraju kako je svaki dan pogođeno 600 ciljeva, prosječnom ukupnom težinom bombi od približno 1300 kg (1,3 tone). Također je važno napomenuti kako su SAD, prethodno Izraelu, isporučile najmanje 5000 bombi Mk82.
IAF je također objavio grafičke slike razaranja izazvanog ovim bombardiranjem. Prikazuju cijele četvrti, uključujući visoke zgrade, potpuno spljoštene; u skladu s vrlo teškim bombardiranjem s težim bombama serije Mk80 i M117.
slike iz izraelske vojne postaje, objavljeno na X-u 12. listopada 2023.
Do 2. studenog – 26 dana bombardiranja – Euro-Med Human Rights Monitor (EHRM) procjenjuje kako je Izrael bacio 25.000 tona bombi na 12.000 ciljeva. Iako je broj pogođenih ciljeva u skladu s ažuriranim informacijama IAF-a, procjena tonaže bombi značila bi prosjek od više od 2 tone bombi po meti - što je više od procjena temeljenih na nizu drugih izvora. EHRM pravi usporedbu sa snagom nuklearne bombe na Hirošimu (ekvivalent oko 15 000 tona TNT-a) i sugerira kako je - do tog datuma Gaza bila bombardirana s ekvivalentom dva nuklearna oružja na području od 360 četvornih kilometara (Hirošima na 900 četvornih kilometara). Ovaj izvor također se odnosi na dokumentiranu upotrebu zabranjenih grozdova i bijelog fosfornog streljiva, pri čemu potonje može izazvati ozbiljne opekline.
No, čak i ako je korišteno 25.000 tona bombi, problematično je napraviti izravnu usporedbu, jer su mehanizmi oštećenja vrlo različiti. Npr. nuklearno oružje proizvodi postojanu vatrenu kuglu i udarni val, zajedno sa zračenjem. Ipak, to ne umanjuje goleme razmjere izraelskog napada.
Dana 10. studenog, IAF je objavio da je: “Više od 15.000 ciljeva ... u Pojasu Gaze napadnuto od početka borbi ... Stotine ciljeva gađaju pješačke snage i obavještajno krilo u stvarnom vremenu, te su u kratkom vremenu napadnuti od strane zrakoplovstva i mornarice.” To funkcionira na oko 430 ciljeva dnevno, nastavljajući vrlo visoku prosječnu stopu bombardiranja. IAF je također objavio povremene dnevne brojke pogođenih ciljeva, u rasponu od 250 do više od 750 dnevno, tijekom ovog razdoblja.
Čak i korištenjem najkonzervativnije procjene od 500 kg bombi po meti (2 x 250 kg oružja po meti), to bi iznosilo 7500 tona oružja tijekom ovog petotjednog razdoblja (približno 3750 tona eksploziva). Korištenjem podataka IAF-a od 10. studenog, u kombinaciji s drugim izvorima (koji se čine dosljednijima), ukupna težina bombi mogla bi biti do 20.000 tona.
Mjera za koju se tvrdilo da smanjuje civilne žrtve bila je postavljanje, od strane izraelske vojske, onoga što su nazvali 'evakuacijskim koridorima', kako bi se ljudi premjestili južno od područja koja su ciljana. U stvarnosti, naširoko se izvještava kako su te rute i same bile predmetom napada zračnih i kopnenih snaga. Do danas je oko 2 milijuna stanovnika Gaze raseljeno, i to nekoliko puta, jer su im domovi uništeni u intenzivnom bombardiranju. Također, nakon što su se preselili na jug, ti isti stanovnici Gaze su doživjeli daljnje napade, kako su izraelske snage preusmjeravale svoj napad.
Do 6. prosinca: analiza objavljena u Financial Timesu (FT), napisano je da će "Gaza također biti zabilježena kao naziv mjesta koji označava jednu od najtežih kampanja konvencionalnog bombardiranja u povijesti." Citirao je studiju američkih akademika, koja je koristila satelitske radarske podatke, koji sugeriraju kako je više od 60% zgrada u sjevernoj Gazi ozbiljno oštećeno. Do 29. siječnja 2024. se razaranje u cijeloj Gazi isto približavalo ovoj razini. Ovo je usporedivo sa savezničkim 'tepih-bombardiranjem' njemačkih gradova: Dresdena, Kölna i Hamburga, tijekom Drugog svjetskog rata, od 1943. do 1945. godine.
Bombardiranje Gaze također je bilo puno gore od najintenzivnijih razdoblja zračne kampanje, koju su predvodile SAD u Mosulu, u Iraku 2016. godine, kada je u tjedan dana izbačeno otprilike 600 streljiva, dok je tonaža eksploziva, potrošena tijekom prvog tjedna bombardiranja, veća od jednogodišnjeg korištenja od strane SAD-a u Afganistanu.
Izraelska vrlo visoka stopa bombardiranja moguća je samo korištenjem sustava ciljanja pod nazivom 'Habsora' (što se prevodi kao 'Evanđelje'), koji koristi brzinu i računsku snagu umjetne inteligencije (AI). Habsoru je 2019. godine stvorio Odjel za upravljanje ciljevima izraelske vojske kako bi 'ubrzao stvaranje ciljeva' i 'skratio ubojite lance': “Stvarno je poput tvornice. Radimo brzo i nemamo vremena ulaziti duboko u cilj.” Kako se izraelska vojna operacija nastavlja, sve više je uključen sve veći broj kopnenih trupa, helikopterskih snaga, topništva, kao i mornaričkog streljiva i snaga.
Učinci ovog intenzivnog bombardiranja i kombiniranih napada iz zraka, kopna i mora bili su snažni. Do sredine ožujka 2024. godine, prema palestinskom ministarstvu zdravstva na okupiranoj Zapadnoj obali i drugim agencijama: više od 31.000 osoba u Gazi je ubijeno, uključujući 12.300 djece – stotine od njih, dojenčadi. Više od 72 000 ljudi je ozlijeđeno, neki vrlo ozbiljno, dok se više od 8 000 vodi kao nestalo. Više od polovice domova u Gazi – 360.000 – je oštećeno, a preko 46.000 potpuno uništeno.
Povijesne usporedbe – usporedba 'Operacije Željezni mačevi' s drugim nedavnim izraelskim vojnim ofenzivama
Tablica 1 uspoređuje stope bombardiranja, koristeći brojke iz izraelskih vojnih izvora. Povećanje stope bombardiranja i ukupnih ubojitih sredstava je izrazito. Prethodna stopa napada, od 100 do 200 meta dnevno, više se nego udvostručila: na više od 400, te je u prvih 5 dana – bila više od šest puta veća.
Tablica 1 – Usporedba stopa bombardiranja nedavnih izraelskih vojnih ofenziva:
Year Israeli military operation Total number of targets Time period of bombardment (days) Bombing rate (targets hit per day)
2008 Cast Lead 3,400 22 150
2012 Pillar of Defence 1,500 8 190
2014 Protective Edge 5,250-6,250 51 100-200
2021 Guardian of the Walls 1,500 11 140
2023 Iron Swords 6,000 5 1200
(first 5 days only)
2023 Iron Swords 15,000 35 430
(first 35 days)
Namjerna uporaba 'nesrazmjerne sile'
Međunarodno humanitarno pravo zahtijeva da vojske poduzmu korake kako bi smanjile civilne žrtve koje mogu biti uzrokovane bilo kojim vojnim napadom. Kao takve, te bi žrtve trebale biti "proporcionalne".
Prema Jeremyju Binnieju, stručnjaku za sigurnost na Bliskom istoku u Janesu (londonskom sigurnosnom think-tanku): “Sam tempo kampanje postavlja pitanja o izraelskim pravilima angažmana, procesu ciljanja i razinama civilnih žrtava koje je spremna prihvatiti.” Drugim riječima, ne može postojati učinkovit nadzor nad ciljanjem, kako bi se pogodilo više od 15 000 ciljeva unutar 5 tjedana, a upotreba odgovarajuće pravne provjere je li svaka meta u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom - nije moguća.
Dodatni dokazi o pravnim nedostacima dolaze iz analize stopa žrtava. Izraelska analiza pokazuje kako su više od 60% žrtava civili. Čini se da je ovo podcijenjeno. Prema široko objavljenim brojkama o žrtvama u Gazi - 72% ubijenih (21.700) su djeca i žene. Čak i da su polovica od preostalih 8000 muškaraca bili Hamasovi militanti, što znači kako je još 4000 muških civila ubijeno - onda je stopa smrtnosti civila oko 86% – što je šokantno visoka razina. O sličnoj visokoj stopi smrtnosti civila izvijestio je 'Times of Israel', gdje je samo 11% ubijenih u zračnim napadima 'Protective Edge', 2014. godine, na visoke mete u Gazi potvrđeno kao 'teroristički operativci' – drugim riječima: stopa smrtnosti civila je 89% za ovu vrstu zračnog napada. Izvještaj CNN-a se poziva na izraelske izvore koji tvrde kako su do 10. prosinca ubili od 7.000 od 30.000 'Hamasovih terorista'. Ova je brojka veća od ukupnog broja prijavljenih smrti muškaraca, do tog datuma, te se čini da je precijenjena. Također, naglašava se kako je većina Hamasovih boraca još uvijek bila operativna.
Zapravo, neproporcionalan odgovor, napad na civilna područja i infrastrukturu, ključni je element trenutne izraelske vojne strategije od 2006. godine, kao dio doktrine 'Dahiya'. Prema izraelskoj novinskoj kući '+972', koja je intervjuirala vladine dužnosnike u zemlji: “....doktrina – koju je razvio bivši načelnik Glavnog stožera IDF-a Gadi Eizenkot – … dio sadašnje ratne vlade – u ratu protiv gerilskih skupina kao što su Hamas ili Hezbollah, Izrael mora upotrijebiti nerazmjernu i nadmoćnu silu, gađajući civilnu i vladinu infrastrukturu, kako bi uspostavio odvraćanje i prisiljavanje civilnog stanovništva da izvrši pritisak na skupine neka prekinu svoje napade.”
Potvrđujući ovaj navod, izraelska veleposlanica u Ujedinjenom Kraljevstvu, Tzipi Hotovely, izjavila je još u listopadu 2023. godine, kako bi izraelske snage mogle ubiti 600.000 civila, te se opetovano pozivala na saveznička bombardiranja njemačkih gradova u Svjetskom ratu, kako bi opravdala izraelske vojne ciljeve u Gazi.
Kršenje međunarodnog humanitarnog prava
Čini se kako nema ni malo sumnje da je međunarodno humanitarno pravo prekršeno – kako u napadu Hamasa 07. listopada, tako i u izraelskoj vojnoj ofenzivi koja je uslijedila.
Krajem listopada 2023., preko tisuću najviših britanskih odvjetnika i bivših sudaca je potpisalo niz pisama britanskom premijeru, tvrdeći da “svjedočimo jasnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava… u Gazi.” Nakon što su ukazali na kršenja koja je počinio Hamas, izjavili su da ti napadi ne mogu “opravdati kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda”. Odvjetnici su citirali devet specijalnih izvjestitelja UN-a, koji upozoravaju kako izraelsko "namjerno i sustavno uništavanje civilnih domova i infrastrukture" "rezultira zločinima protiv čovječnosti u Gazi".
U studenom je Svjetska zdravstvena organizacija upozorila kako bi neliječene bolesti i pothranjenost mogle ubiti čak i više ljudi od intenzivnog bombardiranja.
Suočena s nedostatkom primirja, i eskalirajućim brojem smrtnih slučajeva, ozljeda i razaranja, uključujući medicinske ustanove i osoblje, južnoafrička vlada podnijela je tužbu protiv Izraela Međunarodnom sudu pravde (ICJ) prema Konvenciji o genocidu. Američki državni tajnik, Antony Blinken, izjavio je kako je slučaj besmislen, dok je ministar vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva, David Cameron, pozvao Južnu Afriku neka se "ne bavi terminima poput genocida".
Unatoč tome, u siječnju 2024. godine, preliminarna odluka Suda je velikom većinom glasova utvrdila kako postoji "uvjerljiv slučaj" na koji treba odgovoriti i odlučeno je da se dublje istraži – što bi moglo potrajati nekoliko godina. Važno je da je Sud također donio hitnu odluku kojom se Izraelu naređuje neka poduzme “sve mjere” kako bi izbjegao nanošenje tjelesnih ili duševnih ozljeda palestinskom narodu, spriječio i kaznio poticanje na počinjenje genocida od strane izraelskih dužnosnika, omogućio humanitarnu pomoć i podnio izvještaj Sudu o napretku u roku od mjesec dana.
Presuda ICJ-a razotkrila je podjelu između zemalja koje snažno podupiru Izrael i onih koje to nisu činile. Dok se SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo predstavljaju kao da slijede međunarodni 'poredak temeljen na pravilima', otvorile su se jasnim optužbama za licemjerje time što nisu snažno poduprle presudu ICJ-a. Izrael je odbacio presudu ICJ-a, istovremeno optužujući UNWRA (UN-ovu Agenciju za palestinske izbjeglice) za suučesništvo u napadu 07. listopada. Unatoč što "nema dokaza" o tome, nekoliko zemalja, uključujući SAD i UK, prekinulo je svoje financiranje UNWRA-e, dok su druge zemlje, uključujući Španjolsku i Irsku, povećale svoje financiranje UNWRA-e, zbog njene vitalne uloge u opskrbi humanitarnom pomoći u Gazi. Mnoge zemlje, uključujući Švedsku i Kanadu, od tada su ponovno uspostavile financiranje UNWRA-e.
Ni manje ni više nego direktorica think tanka Chatham House, Bronwen Maddox, pokrenula je pitanje zapadnog licemjerja. Izjavila je: “Zapadu je stalo do demokracije, ali ne kada želi postaviti vođe koje voli u drugim zemljama. Poštuje suverenitet, osim kada ga ne poštuje, kao u Iraku. … Podržava ljudska prava, ali ne u zemljama iz kojih treba naftu. [Ili] kada postane preteško, kao u Afganistanu”
Potraga za prekidom vatre i dalje
Mnoge nacionalne vlade, predstavnici UN-a, skupine za ljudska prava i humanitarne organizacije, kao i veliki dijelovi civilnog društva, opetovano su hitno pozivali na prekid vatre. Ali, ne od strane vlada Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a.
U Ujedinjenim narodima su u prosincu 153 zemlje podržale neobvezujuću rezoluciju UN-a za trenutni humanitarni prekid vatre. U veljači su SAD upotrijebile svoj veto u Vijeću sigurnosti UN-a, blokirajući po drugi put rezoluciju za trenutni prekid vatre, unatoč tome što je 13 članica Vijeća sigurnosti glasovalo za. Velika Britanija je bila suzdržana.
U vrijeme pisanja, Izrael odbacuje legitimitet ICJ-a i uspostavu palestinske države. Nastavljaju se pregovori o prekidu vatre – ali samo ograničenom – dok se Izrael još uvijek priprema za sveobuhvatni vojni napad na Rafah u južnoj Gazi, gdje se više od milijun izbjeglica sklonilo u improviziranim šatorima (ili na otvorenom) nakon što su pobjegli od uništavanja njihovih domova. Humanitarne agencije, poput UNICEF-a i MSF-a, opisuju situaciju u Rafi kao katastrofalnu: s nestašicom hrane i vode, nedostatkom lijekova, velikim brojem siročadi i traumatizirane djece, te s porastom slučajeva kolere i gastroenteritisa. Evakuacija tako golemog broja ljudi se smatra nemogućom bez 'sigurnog' područja u koje bi mogli otići. U cijeloj Gazi, UN procjenjuje kako se najmanje 576.000 ljudi (1/4 stanovništva) suočava s katastrofalnim razinama nesigurnosti hrane.
Profesor Paul Rogers, sa Sveučilišta u Bradfordu, među ostalim komentatorima, naziva izraelski pristup 'liddizmom' – gdje pokušava zadržati 'poklopac' na sigurnosnom problemu vrlo agresivnim vojnim odgovorom. Izraelsko opetovano opravdanje za kontinuirane vojne napade jest 'eliminacija' Hamasa - što je u praksi - nedostižan cilj. Sukob se može riješiti samo rješenjima koja se temelje na socijalnoj pravdi, poštenoj političkoj zastupljenosti i gospodarskom razvoju.
Štoviše, iskustvo nedavnih invazija i kampanja bombardiranja u Afganistanu, Iraku, Libiji i Jemenu - opetovano pokazuju neuspjeh intenzivne vojne sile, kao bilo koje vrste rješenja. Zapravo, takve akcije su katastrofalne, jer je vjerojatnije kako će ojačati, ili stvoriti nove, ili nastaviti paravojne skupine, ugrađene u civilne zajednice. Doista, među Palestincima raste podrška Hamasu. Nezavisne promatračke skupine, kao što su: Iraq Body Count, Airwars i projekt Costs of War sveučilišta Brown, otkrivaju kako su ratovi nakon 11. rujna ubili najmanje 900 000 ljudi izravnim nasiljem, te daljnjih 3,5 milijuna neizravno, uz 38 milijuna raseljenih ljudi. Nijedan od ovih ratova nije proizveo mir. Oružani sukobi se nastavljaju u Iraku, Libiji i Siriji, dok su se milicije (povezane s Islamskom državom i al-Qaidom) raspršile diljem regije Sahel u Africi, kao i izvan nje.
Nakon ekstremnih i sustavnih razina uništavanja civilne infrastrukture u Gazi, u kombinaciji s intenzivnom traumom milijuna preživjelih, bilo kakav dugoročni mir sada će biti još teže postići. To također predstavlja tragičnu pogrešku za buduću izraelsku sigurnost, jer se sukob širi na Libanon i Hutije u Jemenu.
(Gledište SGR-a: Slijedeći gornju analizu, Znanstvenici za globalnu odgovornost (SGR), smatraju kako je izraelsko bombardiranje Gaze nerazmjerno, nezakonito i kontraproduktivno. Iako osuđujemo napad Hamasa od 7. listopada, ne možemo podržati odgovor Izraela. Pridružujemo se ostalima u pozivu na trenutni prekid vatre, hitnu isporuku humanitarne pomoći, oslobađanje svih talaca i nastavak novog mirovnog procesa koji rješava povijesne nepravde i postavlja temelje za sigurnu budućnost za sve u regiji. Kao organizacija sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, SGR također poziva vladu Ujedinjenog Kraljevstva neka se ponovno posveti međunarodnom humanitarnom pravu podupiranjem trenutnog prekida vatre i obustavom isporuke oružja i vojne pomoći Izraelu. Ove će radnje pomoći u zaštiti civilnog života i prekinuti trenutačno omogućavanje vjerojatnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, te mogućeg genocida.)
2. Gaza: kako oružje Zapada raspiruje katastrofu
(Dr. Philip Webber, SGR, ažurira raniju analizu značajnih humanitarnih učinaka rata u Gazi, uključujući vjerojatni genocid. Konkretno, on sažima ulogu industrije oružja u SAD-u, Velikoj Britaniji i drugdje. Objavljeno: 22. listopada 2024. godine)
U prethodnom članku procijenili smo učinke prvih mjeseci izraelskog vojnog bombardiranja Gaze, uključujući događaje koji su doveli do toga. S prošlom prvom obljetnicom rata, preispitujemo situaciju, posebice ulogu oružja isporučenog izraelskoj vojsci iz zapadnih zemalja i korporacija, poglavito SAD-a. Također razgovaramo o nekim pravnim i političkim pitanjima, dok se civilne žrtve nastavljaju povećavati, veliki broj izraelskih talaca i palestinskih zarobljenika i dalje su zarobljeni, a ključne političke stranke i dalje nisu u stanju, ili ne žele dogovoriti uvjete primirja, dok se eskalirajući sukob širi diljem zemalja Bliskog istoka.
Žrtve i rasprostranjena razaranja
Broj ubijenih ili ozlijeđenih u izraelskom bombardiranju Gaze – i povezanim napadima na Zapadnoj obali – nastavio je rasti. U vrijeme pisanja, službeni broj mrtvih premašio je 43.000, uključujući oko 16.500 djece. Gotovo 100.000 ljudi je ozlijeđeno, mnogi teško (s gubitkom udova), a najmanje 10.000 ljudi je nestalo - vjerojatno mrtvi i zatrpani ispod ruševina. Službeni broj izraelskih mrtvih je 1.139.
Gotovo cijelo stanovništvo – oko dva milijuna stanovnika Gaze – sada su izbjeglice na vlastitom teritoriju, bježeći od višestrukih izraelskih direktiva o evakuaciji čak 14 puta, i svaki put se suočavaju s novim nasiljem. Izraelske zračne snage nastavljaju ciljati navodne Hamasove operativce, dok ubijaju sve više i više civila u šatorskim izbjegličkim kampovima, bolnicama i civilnim skloništima. Stanovništvo je traumatizirano i pothranjeno; više od milijun ljudi je suočeno s glađu, akutnom nestašicom hrane i vode, dok je humanitarna pomoć često blokirana. Satelitske snimke pokazuju široko rasprostranjeno i sustavno uništavanje cijelih stambenih četvrti, škola, bolnica i sveučilišta.
Članak u izraelskom časopisu '+972' citira intervjue s izraelskom vojskom i stotine videozapisa koje su izraelske snage objavile na društvenim mrežama, prikazujući ih kako ponosno sudjeluju u neopravdanom razaranju, ili činjenju ratnih zločina, npr. dizanje u zrak sveučilišta i uništavanje pogona za vodu u Rafi.
Članak iz srpnja u eminentnom medicinskom časopisu 'The Lancet' govori o podacima o žrtvama u Gazi, ističući da je prikupljanje pouzdanih statistika postalo sve teže zbog raširenog razaranja. Autori citiraju dokaze iz prethodnih nasilnih sukoba, kako postoje znatne neizravne implikacije na zdravlje, osim same izravne štete od nasilja: “…u nadolazećim mjesecima i godinama od uzroka kao što su reproduktivne, prenosive i nezarazne bolesti. Očekuje se da će ukupan broj žrtava [u Gazi] biti velik s obzirom na intenzitet ovog sukoba; uništena zdravstvena infrastruktura; preostalo zdravstveno osoblje koje nije plaćeno od listopada 2023. godine, ozbiljne nestašice hrane, vode i skloništa; nemogućnost stanovništva da pobjegne na sigurna mjesta; i gubitak financiranja UNRWA-e, jedne od rijetkih humanitarnih organizacija koje su još uvijek aktivne u Pojasu Gaze.”
Kao rezultat toga, oni procjenjuju da je najmanje 186 000 dodatnih smrtnih slučajeva uzrokovano sukobom (bez epidemija ili eskalacije) - što je dovelo do desetkovanja više od 8% ukupne izvorne populacije.
Tko isporučuje oružje koje se koristi u Gazi?
Prije bombardiranja Gaze, izraelski vojni izdaci bili su treći po veličini u svijetu po glavi stanovnika, nakon Katara i SAD-a, s prosječnim ukupnim izdacima od 1,8 milijardi dolara mjesečno. Do prosinca 2023. godine je izraelska mjesečna vojna potrošnja porasla na 4,7 milijardi dolara – povećanje od 260 posto – što je čini najvećom na svijetu.
U monetarnom smislu, SAD je daleko najveći dobavljač naoružanja za rat u Gazi. Ostali dobavljači oružja za Izrael čine samo nekoliko posto potpore u novčanom smislu, ali uključuju nekoliko ključnih komponenti vitalnih za funkcioniranje izraelske vojske. Prema desetogodišnjem sporazumu sa SAD-om, Izrael dobiva godišnju vojnu pomoć od 3,8 milijardi dolara (3,3 milijarde dolara za naoružanje i 0,5 milijardi dolara za obrambeni raketni sustav 'Iron Dome'). Prije listopada 2023. godine, drugi najveći dobavljač oružja je bila Njemačka, s ugovorom za nabavu podmornica.
Dok je nemoguće dobiti sveobuhvatne ili pouzdane podatke o količini transfera oružja u Izrael, posebno za rat u Gazi, jer se mnoge informacije ne objavljuju javno, cijeli niz američkih zakona i sporazuma navodi širok raspon poslova i isporuka oružja . Do ožujka 2024. godine je isporučeno najmanje: 100 isporuka oružja, 57 000 topničkih granata od 155 mm (samo u prosincu). U lipnju 2024. godine, na brifingu danom Reutersovim novinarima, navedene su neke količine isporučenog većeg oružja, koje su proizvele američke tvrtke General Dynamics i Boeing: 14.000 bombi MK-84 od 2.000 funti; 6500 bombi MK-81 od 500 funti; 3000 'Hellfire' projektila zrak-zemlja; 1000 'bunker-buster' bombi BLU-109; 2600 bombi malog promjera iz zraka GBU-39; i ostalo streljivo. SAD je također napredovao s isporukom dodatnih kopnenih jurišnih zrakoplova, kako bi se dodali postojećim izraelskim F-15, F-16 i F-35, uključujući 25 F-35, 25 F-15 i 12 helikoptera Apache. SAD je također dopustio Izraelu neka popuni svoje zalihe topničkih granata kalibra 155 mm iz njihovih ogromnih zaliha rezervnog naoružanja u Izraelu, vrijednih jednu milijardu dolara. Do listopada 2024. godine je dodatno američko financiranje naoružanja za Izrael iznosilo približno 14 milijardi dolara – dio tog financiranja čeka na prijenos, a ostale isporuke oružja su ubrzane prema prethodno potpisanim ugovorima.
Svi drugi dobavljači oružja osiguravaju manje od jedan posto izraelskog oružja, po vrijednosti. Ali, neke od tih komponenti su vitalne za funkcioniranje izraelskih oružanih sustava. Npr. britanski proizvođač BAE Systems isporučuje oko 15% vitalnih komponenti za F-35 koji se koriste za bombardiranje Gaze, dok se motor za dron Hermes 450 Elbit Systems proizvodi u Bristolu. Isporuke dijelova za F-35 su izbjegle bilo kakva ograničenja, jer je ugovor prvotno dogovoren 2008. godine – što također naglašava dugo vrijeme isporuke za vojne komponente.
Prije nego što su neke zemlje obustavile prodaju oružja; Njemačka, Italija, Kanada, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Indija su također isporučivale velike količine streljiva: doslovno milijune metaka – zajedno sa malim oružjem, protutenkovskim projektilima, vojnim helikopterima, oklopnim vozilima, topništvom, i druge ključne vojne komponente.
Neselektivan utjecaj
Izvori, kao što su Al-Jazeera i Euro-Med Human Rights Monitor, procjenjuju ukupnu tonažu bombi od najmanje 75.000 bombi, bačenih samo u prvoj godini. U našem prethodnom članku uključili smo neke procjene tonaža eksploziva, korištenog u prvim mjesecima rata, ističući važnost razlikovanja ukupne težine korištenog streljiva i težine eksploziva unutar streljiva, posebno kada se uspoređuju brojke s drugim sukobima. Ipak, čak i tada, postojali su sasvim jasni dokazi kako je razmjer razaranja u Gazi bio veći od bombardiranja Hamburga, Kölna i Dresdena u Drugom svjetskom ratu. Ogromno bombardiranje je razlogom visoke razine smrti, ozljeda i razaranja, posebice civilnog stanovništva; također žrtvom tenkovske, mitraljeske i pješačke vatre, kao i granata.
Mnoga streljiva koja se koriste u Gazi su posebno destruktivna kada se koriste u područjima gusto naseljenim civilima, uključujući veliki udio žena i djece. Ogromnu bombu MK-84 od 2000 funti su razvile SAD za upotrebu u Vijetnamskom ratu protiv velikih zgrada ili infrastrukture. Ima veliki radijus smrtonosne eksplozije od oko 180 m, što dovodi do vrlo velikog broja žrtava oko svake mete. U prosincu 2023. godine, analiza 'The New York Timesa', pomoću satelitskih podataka, pratila je više od 500 kratera od bombi MK-84 (svaki promjera oko 12 m) u gusto naseljenim područjima, kao i područjima koja je Izrael prethodno odredio za evakuaciju, gdje su direktno odgovorni za vrlo visoke razine civilnih žrtava.
Korištenje topničkog ili minobacačkog granatiranja je još jedno smrtonosno i neselektivno oružje, kada se koristi u gusto naseljenim i izgrađenim područjima kao što je Gaza, gdje stanovnici nemaju praktična sredstva za evakuaciju u sigurnija područja. Visoko-eksplozivnu granatu M107 od 155 mm, dizajniranu u SAD-u, proizvodi izraelska državna tvrtka Military Industries, kao i američke korporacije. Najmanje 50.000 njih je ispaljeno u gusto naseljena područja Gaze. Prema izvješću 'Human Rights Watcha', iz 2007. godine: očekivani smrtonosni radijus eksplozije za visokoeksplozivni projektil od 155 mm je 50-150 m, a očekivani radijus žrtava je 100-300 m od oko 2000 fragmenata šrapnela od svake detonacije. Stoga će svaka granata ispaljena na tipično susjedstvo Gaze uzrokovati velike civilne žrtve, bez obzira na navodni vojni cilj.
Politička i pravna pozadina
Porastao je pritisak na države neka prestanu, ili ograniče, izvoz vojne opreme u Izrael. Brojne vlade suočile su se s nizom domaćih i međunarodnih političkih kampanja i kampanja civilnog društva, istraga i pravnih izazova, koji se tiču njihove politike opskrbe Izraelom oružjem.
U lipnju 2024. godine je Istražna komisija UN-a utvrdila kako su i Hamas i Izrael odgovorni za više ratnih zločina od 7. listopada.
Do kolovoza je politički i pravni pritisak na Izrael porastao kada se južnoafričkom slučaju pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), u kojem se navodi genocid od strane Izraela, pridružilo i nekoliko drugih zemalja, uključujući: Irsku, Španjolsku, Meksiko i Norvešku. Oni su također službeno priznali državu Palestinu (Gaza, Zapadna obala i istočni Jeruzalem) čineći 146 nacija, od ukupno 193, koje su to učinile. Značajno je kako su glavni navijači Izraela manjina, koju čine određene europske države i SAD.
Zasebno, Sud je također saslušao doprinose 52 zemlje (najveći broj u svojoj povijesti) u vezi s izraelskom, desetljećima dugom, okupacijom palestinske zemlje, od rata 1967. godine. To je dovelo do značajne presude Suda kako je izraelska prisutnost na ovim teritorijima bila nezakonita, te da mora prekinuti okupaciju što je prije moguće, evakuirati doseljenike i platiti odštetu. Ova presuda znači da izraelski dužnosnici čine zločine nastavljajući okupaciju Palestine, bez obzira na sve ostale zločine za koje bi mogli biti odgovorni u Gazi ili na Zapadnoj obali.
Dana 18. rujna 2024. godine je Opća skupština UN-a (UNGA) potvrdila presudu ICJ-a, zahtijevajući neka Izrael “bez odlaganja prekine svoju nezakonitu prisutnost na okupiranom palestinskom teritoriju”. Generalna skupština UN-a također je pozvala države da prestanu s "oskrbom ili prijenosom oružja, streljiva i srodne opreme Izraelu ... u svim slučajevima kada postoje razumni razlozi za sumnju da bi se oni mogli koristiti na okupiranom palestinskom teritoriju".
Također u rujnu, glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC), Kharim Khan, zatražio je od Suda neka odobri naloge za uhićenje pet osoba: izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, ministra obrane Yoava Gallanta i čelnika Hamasa Yahiya Sinwara, Mohammeda Deifa i Ismail Haniyeh – za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 07. listopada 2023. godine, nadalje. U vrijeme pisanja ovog teksta čeka se odobrenje suda.
Khan je rekao kako su izraelski premijer i ministar obrane osumnjičeni za zločine, uključujući: izgladnjivanje civila kao metodu ratovanja, ubojstva, namjerno usmjeravanje napada na civilno stanovništvo i istrebljenje. Čelnici Hamasa optuženi su za počinjenje zločina, uključujući: istrebljenje, ubojstvo, uzimanje talaca, silovanje i seksualno nasilje, te mučenje.
Čini se kako se izraelska vlada složila s tužiteljem ICC-a u pogledu vodstva Hamasa, ali preferira pravdu po kratkom postupku, umjesto dugotrajnog pravnog procesa. Ubili su dvojicu optuženih vođa Hamasa tijekom srpnja u zračnim napadima, a trećeg u listopadu. Tijekom rujna je Izrael svoj glavni fokus usmjerio na miliciju Hezbollaha, unutar Libanona i Sirije, koja je ispaljivala streljivo na sjeverni Izrael, u znak podrške Palestincima. Prvo su detonirane stotine sabotiranih dojavljivača i walkie-talkieja, ubivši mnoge vođe milicije, kao i brojne civile. Zatim je izveden niz masivnih zračnih napada, uključujući korištenje bombi koje su dopremile SAD, zajedno s kopnenom invazijom. U trenutku pisanja ovog teksta više od 2.000 ljudi je ubijeno, 10.000 ranjeno, i to uglavnom civila, uključujući preko 100 djece. Više od milijun ljudi u Libanonu je napustilo svoje domove. Izraelske snage također su napale UN-ove mirovne snage, koje su stacionirane u južnom Libanonu, od 2006. godine.
Sir Geoffrey Nice, viši odvjetnik za ljudska prava, koji je vodio kazneni progon protiv Slobodana Miloševića na ICC-u 2002. godine, smatrao je da su sabotirani dojavljivači i walkie-talkie "gotovo sigurno" prekršili ratne zakone na nekoliko načina, uključujući nerazmjernost i nedovoljnu zaštita civila.
Jasno je iz ovih nedavnih događaja i kategoričkih izjava službenih izraelskih glasnogovornika kako nema izgleda da se međunarodno pravo ili međunarodni sudovi poštuju, niti da se njihove presude provode, npr. od strane radne skupine UN-a. Međutim, pravne presude dovele su do toga da je nekoliko zemalja obustavilo prodaju oružja Izraelu. U vrijeme pisanja ovog teksta su Francuska, Kanada, Nizozemska, Japan, Španjolska i Belgija obustavile neke prodaje oružja Izraelu. UK je suspendirao 30 od 354 licenci.
Američka vlada također sve više koristi svoju središnju poziciju kako bi prisilila Izrael neka postupno promijeni kurs prijetnjom da će uskratiti isporuku oružja, ili odgoditi neke isporuke oružja. Međutim, čini se da je izraelska vlada odlučna ispuniti što više svojih vojnih i regionalnih ciljeva, prije predsjedničkih izbora u studenom, i prije nego što nova američka administracija bude na mjestu.
Izgledi za mirno rješenje?
Izgledi su izuzetno loši u bliskoj budućnosti. Dužnosnici zemalja diljem Bliskog istoka, kao i stručnjaci iz SAD-a i Europe, ističu kako sve eskalacije nasilja mogu dovesti samo do još većeg nasilja, te s vremenom formiranja još ekstremnijih militantnih skupina i još militarističkijih vlada koje će im se suprostaviti.
Postoji dugogodišnja Arapska mirovna inicijativa koja nudi priznanje pravu Izraela na postojanje i sigurne granice, sve dok se postigne dogovor o rješenju dvije države, na temelju granica prije 1967. godine; zajedno s izraelskim priznanjem Države Palestine. Jasno je kako bi to moglo biti moguće samo nakon potpunog i trajnog prekida vatre, ogromne humanitarne pomoći i početka obnove u Gazi.
Ali, izraelski premijer Netanyahu i većina njegovog kabineta kategorički odbijaju priznavanje države Palestine i ovaj posljednji sukob vide kao priliku koja se pruža jednom u životu - gdje bi preinačili ravnotežu snaga na Bliskom istoku - u korist Izraela. Mir se čini sve daljim. Ipak, nova američka administracija, od 2025. godine, mogla bi pozitivno promijeniti ovu situaciju – iako je i ta perspektiva vrlo neizvjesna.
Hvala na čitanju.
(Dr. Philip Webber više od 40 godina piše o pitanjima znanosti, tehnologije i sigurnosti.)
Add comment
Comments