Pad Sirije najavljuje egzistencijalnu krizu za Hezbollah i još više boli za Gazu

Hezbollahov sporazum o prekidu vatre s Izraelom, koji je stupio na snagu u ranim jutarnjim satima 27. studenog, mogao bi se pokazati najsmrtonosnijom pogreškom koju je napravio libanonski otpor u svom 42-godišnjem postojanju.

Dogovor nikada nije imao smisla za Hezbollah, a događaji u dva tjedna od njegova potpisivanja su učvrstili to stajalište. Izraelci su nastavili činiti što su željeli unutar Libanona, ubili su gotovo dva tuceta libanonskih civila, granatirali nebrojene domove, gađali područja bespilotnim letjelicama i projektilima, upali u područja u koja nisu mogli ući unatoč višednevnim borbama s Hezbollahovim ljudima — sve bez uzvratne vatre libanonskog otpora. Na mnogo načina, Izraelci su postigli više od lažnog primirja - nego tijekom aktivnih borbi.

Dok se izraelski podmukli potezi unutar Libanona nesmanjeno nastavljaju, postavljaju se opravdana pitanja o mudrosti vodstva Hezbollaha u prihvaćanju jednostranog dogovora postignutog uz posredovanje cionističkih režima Sjedinjenih Država i Francuske. Prvi znakovi cionističkog spletkarenja pojavili su se već sljedećeg dana nakon potpisivanja sporazuma kada je takozvana sirijska oporba koju podržava Turska (poznata i kao "pobunjenici") pokrenula ofenzivu u Alepu u sjevernoj Siriji. Ovi navodni "pobunjenici" koje su obučavali Turci, financirali i podržavali zapadnjaci i cionisti, brzo su osvojili goleme dijelove suverenog sirijskog teritorija na putu za Damask, dok je Hezbollah koji se pridržavao primirja, sjedio prekriženih ruku i promatrao dalje.

Iako Hezbollahova odluka nikada nije imala smisla, događaji od nedjelje naglasili su ozbiljnu pogrešku libanonskog otpora.

Bivša Al-Qaeda, kasnije ISIS, a sada preimenovana u probuđene sirijske "pobunjenike" s imenom Hayat Tahrir al-Sham (HTS),  pod vodstvom Abu Mohammeda al-Julanija - čiji borci nepokolebljivo odbijaju ciljati Izraelce, tretiraju se u izraelskim bolnicama su već napravili uvod u prijateljske odnose s genocidnim Izraelcima - sada su osvojili Siriju, svrgnuvši Bashara al-Assada, manjinskog alavita u zemlji sa sunitskom većinom, čija je tiranska vladavina trajala 24 godine. Bashar je preuzeo vlast od svog oca Hafeza, koji je zemljom vladao željeznom rukom gotovo tri desetljeća, počevši od 1971. godine, do prijenosa vlasti na sina,  nakon njegove smrti 2000. godine. 

Zanimljivo, Al-Julani, koji se sada pojavljuje u softball CNN intervjuima i koji se smatra "revolucionarom koji nosi sako", još uvijek ima tjeralicu sa nagradom od 10 milijuna dolara američke vlade.

Izraelski planovi za uništenje Sirije

Bilo bi bezosjećajno zanemariti legitimne pritužbe običnih Sirijaca protiv tiranskog Assadovog režima, ali u isto vrijeme bilo bi apsurdno zanemariti izraelske i zapadne ruke u destabilizaciji Sirije, u pokušaju da se konačno sruši Assad i zemlja svede na krnje stanje. Ne treba čak niti kopati jako duboko kako bi se pronašao zapadni i izraelski trag u cijelom Sirijskom građanskom ratu, koji je započeo 2011. godine, i na kraju kulminirao krajem Assadovog režima u nedjelju.

Dok su napori za uklanjanje Assada ozbiljno započeli 2011. godine, izraelski planovi o balkanizaciji Sirije stvarali su se desetljećima. Ozloglašeni dokument iz 1982. godine, pod nazivom 'Strategija za Izrael u 1980-ima?', poznatiji kao Yinon plan po svom autoru Odedu Yinonu (savjetniku izraelskog premijera Ariela Sharona), prepun je ideje da se Sirija slomi duž sektaških linija, kako bi se navodno smanjila prijetnja Izraelu; koji, s druge strane, od 1967. godine okupira ogromne dijelove suverenog sirijskog teritorija, Golanske visoravni.

U jednom upečatljivom odlomku, pisac ovako iznosi planove za balkanizaciju Sirije:

"Disolucija Sirije i Iraka kasnije na etnički ili vjerski jedinstvena područja kao što je Libanon, primarni je cilj Izraela na istočnom frontu dugoročno, dok disolucija vojne moći tih država služi kao primarni kratkoročni cilj. Sirija će se raspasti, u skladu sa svojom etničkom i vjerskom strukturom na nekoliko država kao što je današnji Libanon, tako da će uz njegovu obalu postojati šijitska alavitska država, sunitska država u području Alepa, još jedna sunitska država u Damasku (neprijateljski raspoloženom prema sjevernom susjedu) i Druzima koji će osnovati državu, možda čak i na našem Golanu, a svakako u Hauranu i sjevernom Jordanu. Ovakvo stanje dugoročno će biti jamstvo mira i sigurnosti na ovom području, a taj cilj nam je već danas nadohvat ruke."

Slične podle planove za Siriju iznijela je u drugom ozloglašenom dokumentu, gotovo desetljeće i pol kasnije, kabala bijesnih Amerikanaca cionista, koji su bili prvi u Izraelu, i od kojih će mnogi preuzeti kritične položaje u administracijama Georgea W. Busha.

Dokument pod naslovom 'Čisti prekid: Nova strategija za osiguranje kraljevstva', pripremili su ratnohuškački duhovi na American Enterprise Institute, a glavni neokonzervativac Richard Perle je bio "voditelj studijske grupe" od sedam jednako ratno huškaških autora. Dokument je napisan 1996. godine za Benjamina Netanyahua - koji je bio u svom prvom mandatu kao premijer - kao politički dokument za pristup izraelskim sigurnosnim problemima u zapadnoj Aziji.

U dokumentu se sugerira Netanyahuu "čisti raskid sa strateškom paralizom i 'mirovnim procesom' prethodne vlade."

U odjeljku pod naslovom 'Osiguranje sjeverne granice', dokument predlaže nekoliko načina za napad na Siriju, uključujući napad na sirijski teritorij preko posredničkih snaga u Libanonu:

"Sirija izaziva Izrael na libanonskom tlu. Učinkovit pristup, s kojim bi Amerikanci mogli suosjećati, bio bi kada bi Izrael preuzeo stratešku inicijativu duž svojih sjevernih granica angažiranjem Hezbollaha, Sirije i Irana, kao glavnih agenata agresije u Libanonu, uključujući:

  - udaranje na sirijski novac od droge i infrastrukturu krivotvorenja u Libanonu, a sve se fokusira na Razi Qanan;

  - usporedno s ponašanjem Sirije, uspostavljanjem presedana kako sirijski teritorij nije imun na napade koji dolaze iz Libanona,  od strane izraelskih posredničkih snaga; 

  - udaranje na sirijske vojne ciljeve u Libanonu, a ako se to pokaže nedostatnim, udaranje na odabrane ciljeve u samoj Siriji."

Dokument kasnije poprima još borbeniji ton:

"Obzirom na prirodu režima u Damasku, prirodno je i moralno da Izrael odustane od slogana "sveobuhvatnog mira" i krene u obuzdavanje Sirije, skrećući pozornost na svoj program oružja za masovno uništenje i odbacujući dogovore "zemlja za mir" o Golanskoj visoravni."

Ti su planovi pokrenuti tijekom Arapskog proljeća.

Iskoristivši sirijski građanski rat koji je planuo 2011. godine, administracija Baracka Obame započela je operaciju Timber Sycamore, pod vodstvom CIA-e i Ujedinjenog Kraljevstva i popustljivih arapskih režima, za financiranje i obuku sirijskih oporbenih skupina u Jordanu, s ciljem svrgavanja Assada.

U članku iz 2017. godine, The New York Times je izvijestio kako je Obama isprva odbacio tajni plan, ali se predomislio na inzistiranje kvislinškog jordanskog kralja i nikoga drugog do samog Netanyahua:

"No slijedeće se godine predomislio, potpisavši predsjedničku odluku kojom se C.I.A. potajno naoružava i obučava male grupe pobunjenika po bazama u Jordanu. Predsjednikov preokret djelomično je uslijedio zbog intenzivnog lobiranja stranih čelnika, uključujući jordanskog kralja Abdullaha II i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji su tvrdili da bi Sjedinjene Države trebale preuzeti aktivniju ulogu u pokušaju okončanja sukoba."

U e-poruci iz 2012. godine, sadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jake Sullivan, napisao je tadašnjoj državnoj tajnici Hillary Clinton: "AQ [Al-Qaeda] je na našoj strani u Siriji."

U e-poruci Hillary Clinton, koju je objavio Wikileaks, bivša državna tajnica daje niz zapanjujućih priznanja o izraelskim interesima u operacijama promjene sirijskog režima: "Pad kuće Assad mogao bi zapaliti sektaški rat između šijita i većinskih sunita u regiji koji se privlače u Iran, što, po mišljenju izraelskih zapovjednika, ne bi bilo loše za Izrael i njegove zapadne saveznike", kaže e-mail koji je Clintonica proslijedila.

Izvještavajući o ovim procurjelim e-porukama 2017. godine, Whitney Webb je u članku za MintPress News napisala:

https://www.mintpressnews.com/conflict-syria-israel-war/231532/

"Još jedan Clinton e-mail koji je objavio WikiLeaks navodi:

'Najbolji način da se pomogne Izraelu da se nosi s rastućom nuklearnom sposobnošću Irana jest pomoći narodu Sirije da svrgne režim Bashara Assada.'

Dodaje:

'Svrgavanje Assada ne bi samo predstavljalo golemu korist za sigurnost Izraela, već bi i ublažilo razumljivi strah Izraela od gubitka nuklearnog monopola.'

U e-poruci se također navodi:

'Uspješna intervencija u Siriji zahtijevala bi značajno diplomatsko i vojno vodstvo Sjedinjenih Država' i navodi kako je 'naoružavanje sirijskih pobunjenika i korištenje zapadnih zračnih snaga za prizemljenje sirijskih helikoptera i zrakoplova jeftin i isplativ pristup.'”

Štoviše, izraelske veze s "pobunjenicima" su opširno dokumentirane. Članak Wall Street Journala iz 2017. godine je izvijestio kako je židovska supremacistička država “godinama opskrbljivala sirijske pobunjenike u blizini svoje granice novcem, kao i hranom, gorivom i medicinskim potrepštinama, što je bio tajni angažman u građanskom ratu neprijateljske zemlje, s ciljem iskorjenjivanja tampon zona naseljena prijateljskim snagama.”

Isto izvješće dalje otkriva kako su Izraelci također pružali financijsku pomoć takozvanim sirijskim "pobunjenicima":

"Izraelska vojska je u redovnoj komunikaciji s pobunjeničkim skupinama i njena pomoć uključuje neobjavljene isplate zapovjednicima, koje pomažu u plaćanju plaća borcima i kupnji streljiva i oružja, prema intervjuima s oko pola tuceta sirijskih boraca. Izrael je uspostavio vojnu jedinicu koja nadzire podršku u Siriji - zemlji s kojom je već desetljećima u stanju rata - i izdvojio je poseban proračun za pomoć, rekla je jedna osoba upoznata s izraelskom operacijom."

S tako ugodnim vezama s cionistima, nije iznenađenje kako su se jednom, kada su ti "pobunjenici" napali Izrael - ispričali cionističkoj državi za svoje prijestupe.

https://www.newsweek.com/isis-fighters-regret-attacking-israel-apologize-defense-minister-591020

Postoji gotovo beskrajan tok dokaza koji jasno pokazuju da su navodni sirijski "pobunjenici" velikim dijelom plaćenici koje podržavaju inozemci i koji ispunjavaju naloge cionističkih i zapadnih interesa. Nedvojbeno, legitimne pritužbe običnih Sirijaca su kooptirane od strane ovih unajmljenih razbojnika koji su spremni na obaraču i koji, čini se, nemaju najbolje interese sirijskog stanovništva u srcu.

Ovi sirijski sunitski "pobunjenici" već se priklanjaju cionistima koji ubijaju sunite u Palestini na tisuće. U intervjuu za The Times of Israel, jedan od ovih "pobunjeničkih" vođa napravio je zapanjujuće priznanje:

https://www.timesofisrael.com/syrian-rebel-commander-urges-israel-to-support-uprising-strike-iran-backed-forces/

"Otvoreni smo za prijateljstvo sa svima u regiji – uključujući Izrael. Nemamo neprijatelja osim Assadovog režima, Hezbollaha i Irana. Mnogo nam je pomoglo ono što je Izrael učinio protiv Hezbollaha u Libanonu. Sada se mi brinemo za ostalo."

Hezbollahova sumorna budućnost

Primjedbe vođe "pobunjenika" su u oštroj suprotnosti sa stavom i žrtvama koje je Hezbollah podnio od listopada prošle godine za cilj oslobađanja Palestine. Libanonski otpor je 08. listopada strmoglavo ušao u rat s Izraelom, a sve u pokušaju da otvori front potpore, kako bi malo ublažio palestinske frakcije otpora unutar Gaze. Fronta Hezbollaha pokazala je značajnu iscrpljenost izraelskih resursa, jer je svakodnevna baraža raketa i napada dronovima značajno iscrpila cionističke resurse.

Kada su cionisti pokušali kopnenu invaziju na Libanon, njihovi su se gubici množili, dok su Hezbollahovi ljudi branili svoj teritorij kako bi zadržali barbarske židovske horde. Naposljetku, cionisti su žudjeli za prekidom vatre, koji bi zaustavio napade Hezbollaha. 

Međutim, uoči prekida neprijateljstava, Hezbollah je također nagomilao goleme vlastite gubitke. Izgubio je tisuće svojih boraca,  zajedno s još tisućama libanonskih civila. Civilna infrastruktura, vrijedna milijarde dolara, uništena je neselektivnim i namjernim napadima cionista u pokušaju da okrenu libanonsko stanovništvo protiv Hezbollaha. Ali, možda najvažnije, Hezbollah je izgubio svog cijenjenog vođu Hassana Nasrallaha, tijekom ciljanog izraelskog zračnog napada. Čovjek koji je otvorio front potpore za Gazu i odbio potpisati sporazum o prekidu vatre, ukoliko u prekid vatre nisu uključeni opkoljeni Palestinci, na kraju je platio životom svoj humanitarni stav.

Čini se kako su sve žrtve Hezbollaha sada uzaludne.

Izraelci naizgled imaju slobodne ruke u južnom Libanonu; oni ulaze u bilo koji teritorij kako hoće. Oni pročešljavaju cijeli južni Libanon, uporište Hezbollaha s većinskom šiitskom većinom, odakle stranka crpi svoje najveće pristaše i borce. Cionistički izviđački dronovi lete do mile volje po libanonskom zračnom prostoru, prikupljajući sve obavještajne podatke koje žele i trebaju. Dok se Hezbollah drži primirja, Izraelci i dalje potpuno nekažnjeno ubijaju libanonske civile. Ukratko, dok je prekid vatre zamrznuo Hezbollah, Izraelci su se ukorijenili sve dublje unutar Libanona.

Sada, s padom Sirije, presječena je vitalna opskrbna ruta za Hezbollah. Jedan od razloga za ulazak Hezbollaha u Sirijski građanski rat 2013. godine, bio je i zaštita njegovih interesa, koji su uključivali: rutu opskrbe oružjem koja se proteže sve do Irana, a preko Sirije i Iraka. Sada je ta vitalna veza sa Sirijom prekinuta. Hezbollah se sada mora nositi s neprijateljem, koji je na strani Izraela, i na svojim istočnim, kao i sjevernim granicama.

Prije prekida vatre Izraelci su neprekidno napadali ceste i mostove između Sirije i Libanona kako bi presjekli Hezbollahove opskrbne rute. Sada se Izraelci neće morati zamarati time zbog njihovih prijatelja "pobunjenika" na vlasti u Damasku.

Izrael se sada može usredotočiti samo na jug i libanonsku obalu Sredozemnog mora, sa svojom mnogo nadmoćnijom pomorskom moći, kako bi u potpunosti opkolio cijeli Libanon. Sve ovo ostavlja Hezbollahu sumornu budućnost. Dok su se njihovi ljudi borili s hrabrošću i postojanošću, koji su zbunjivali Izraelce i njihove zapadne podupiratelje, izgledi su odjednom postali daleko veći protiv njih, posebno s novim vodstvom na čelu i nakon što je Izrael poubijao cjelokupno vodstvo najviše razine tijekom godina dugog rata. 

Možda je nepromišljen potez taj prekid vatre, koji je zapadnim hordama dao vremena i energije da se usredotoče isključivo na Siriju, bio strateška pogreška novog zapovjedništva Hezbollaha. Možda bi pronicljiviji vođa, poput Nasrallaha, unaprijed vidio cionističke/zapadne poteze koji su uslijedili, te bi nastavio isušivati ​​Izraelce još opsežnijim udarima unutar Tel Aviva, radije nego potpisati jednostrani sporazum o prekidu vatre - koji je donio neznatne dobitke (ukoliko uopće i bilo koji).

Izraelci su već počeli gomilati trupe na Golanskoj visoravni, navodno kako bi pojačali obranu od sirijskih "pobunjenika", ali bez sumnje će njihovo oružje biti usmjereno u smjeru Libanona.

Ovakav razvoj događaja ostavio je Hezbollah jako izloženim i trebati će mu čuda da prevlada izglede koji mu se stavljaju na teret.

Izraelsko divljaštvo u Gazi se nastavlja nesmanjenim intenzitetom.

Što se događa s Gazom?

Palestinci u Gazi ostali su gotovo potpuno izolirani. Ako je ikada i postojala nada da će Hezbollah ponovno pokrenuti borbe,  usprkos beskrajnim kršenjima od strane Izraela, čini se kako ona nestaje s razvojem događaja u Siriji. Irački i jemenski otpor obećali su nastaviti svoje napade sve dok se izraelsko barbarstvo u Gazi ne zaustavi, ali uglavnom su Palestinci u Gazi prepušteni sami sebi, posebno s novopečenim zapadnim “revolucionarima u sakou”, koji su skloniji rasplamsati sektaške sukobe, nego se suočiti s izraelskim divljacima.

Zanimljivo, dok je irački otpor ispalio stotine bespilotnih letjelica u obranu Gaze, sirijskim “pobunjenicima” nije se dalo niti izdati priopćenje u kojem osuđuju izraelsku agresiju, a kamoli ispaliti jednu od bespilotnih letjelica koje im Turci isporučuju za borbu  protiv Assada. Tel Aviv je mnogo bliži Siriji nego Iraku.

Štoviše, Izraelci još ne miruju.

Već su počeli pripajati sve više i više sirijskih zemalja i praviti planove za napad na Jemen, koji sada izgleda izoliran. Amerikanci su danas napali Siriju nevjerojatnih 75 puta s nizom oružja, a njihovi gospodari u Izraelu postaju sve agresivniji u zemlji dok se cionistički planovi za Veliki Izrael približavaju ostvarenju, još jedan korak .

Ansarallah je danas rekao kako su stalno tražili od Assada neka otvori front protiv Izraelaca na Golanskoj visoravni, ali su se na njihove molbe oglušili. Budući da je al-Julani (što doslovno znači s Golana) sada na vlasti u Siriji, imalo bi smisla da okupi svoje snage protiv Izraelaca kako bi osujetio njihove zle spletke po arapskim zemljama - pogotovo zato, jer je njegova vlastita obitelj protjerana s Golanske visoravni od strane uzurpatorskih cionista 1967. godine — i pomoći opkoljenim Palestincima, koji su se posljednjih 14 godina suočavali s nepodnošljivom okrutnošću, ali zasad ništa ne pokazuje u tom smjeru.