Izbjeglica Volkswagen

Europska unija već neko vrijeme slijedi svojevrsni ekonomski plan. To je neobičan plan, temeljen na neobičnoj politici. Ova je politika učinkovito uklonila temelje njezinih gospodarstava i može dovesti samo do povećanog siromaštva i društvenih nemira. Njemačka, kao vodeća ekonomija EU-a, uvodi ovu politiku s velikim uspjehom. Njemačka su industrijska poduzeća odjednom postala nekonkurentna - zbog energetske politike Njemačke i EU, te nadrealnog regulatornog okvira. Bankrotiraju, iseljavaju ili razmišljaju o iseljavanju iz EU.

Najnovija ekonomska izbjeglica jest Volkswagen, koji je nedavno objavio kako razmišlja o zatvaranju trgovina u Njemačkoj. Siromaštvo i progon često stvaraju izbjegličke krize, a njemačke tvrtke sada kreću prema izbjegličkim brodovima. Možda će ih Indija prihvatiti. Možda će im trebati tvrtka za proizvodnju automobila. Volkswagenovi automobili nisu tako loši, kao što ljudi govore, osim električnih vozila.

Ova situacija počela je zabrinjavati. Mario Draghi (da, baš taj Mario), bivši predsjednik Europske središnje banke, bivši talijanski premijer i bivši ekonomski nadzornik Europske komisije, upravo je objavio izvješće o konkurentnosti gospodarstva EU-a - koje, po Mariju nekako u ovom trenutku nije dobro. Draghi sugerira kako EU mora 'investirati' (trošiti) gotovo trilijun dolara godišnje - kako bi postigla ekonomsku konkurentnost?! Taj novac (koji nema ni EU, niti zemlje EU) onda će se nekakvim čarolijama direktno pretočiti u konkurentnost. Kolika je tu panika, evo malo Zerohedgea o sadržaju izvješća (naglasak je moj):

"Draghi je pozvao Europu neka "razvije svoje napredne tehnologije" (nejasno koje su to: možda kulturno prisvajanje od integracije 10 milijuna muslimanskih imigranata u prošlom desetljeću), izradi plan za postizanje svojih klimatskih ciljeva i pojača obranu i sigurnost ključnih sirovina, označavanje zadatka je po njemu "egzistencijalni izazov",  jer "ako Europa ne može postati produktivnija, biti ćemo prisiljeni birati. Nećemo moći odjednom postati lider u novim tehnologijama, svjetionik klimatske odgovornosti i neovisni igrač na svjetskoj pozornici. Nećemo moći financirati naš društveni model. Morati ćemo smanjiti neke, ako ne i sve, naše ambicije."

Dakle, ovdje se radi o 'društvenom modelu' koji Draghi spominje. EU ima društveni 'plan', koji je zapravo plan društvenog inženjeringa, na kojem radi zadnjih 30 ili više godina. Ovaj plan uključuje milijune imigranata koje je spominjao Zerohedge, Veliko ponovno resetiranje i preoblikovanje života svake osobe pod upravom EU na europskom kontinentu. Ovaj plan socijalnog inženjeringa jest jedino što je važno za EU.

Važno je shvatiti kako je ekonomska politika EU podređena njenom socijalnom planu. Društveni plan zahtijeva određene promjene u ekonomskom formatu u EU – uglavnom prema središnjoj kontroli. Ne možete imati ekonomsku slobodu, u onom području gdje je po planu zacrtano malo, ili nimalo, socijalne i individualne slobode. To jednostavno neće uspjeti. Štoviše, dopuštene društvene slobode moraju biti usklađene s ekonomskim slobodama.

To ipak nije sve. Vlasti EU-a shvatile su kako se gospodarske aktivnosti i politike mogu koristiti za suzbijanje individualnih sloboda i preoblikovanje strukture društva. Tako se pomoću raznih racionalizacija može kontrolirati što i koliko konzumirate, koliko i na koji način putujete, kolika vam je plaća ili primate li uopće plaću, u kakvoj kući ili stanu živite, i tako dalje. Drugim riječima, ekonomske aktivnosti na području EU postale su sredstvo društvene kontrole Europske komisije. Ovo objašnjava ESG kontrolnu matricu koju EU namjerava uspostaviti do 2028. godine. 

Sada postoji problem. Ovaj socijalni plan košta mnogo novca. EU ga je do sada financirala porezima i dugom. Od ekonomske krize 2008. godine, dug je postajao sve većim, odnosno danas i najvećim izvorom financiranja ovog plana. Ekonomije EU jednostavno ne mogu pratiti zahtjeve socijalnog plana. Postoje stotine skupih institucija punih birokrata i one koštaju. Deset milijuna imigranata u prošlom desetljeću koštalo je mnogo novca. A sada je EU u ratu, i to isto košta puno novca. Uništavanje društva jest jeftino; ali ako to želite učiniti na određeni način, vrlo je skupo.

Razlog Draghijeve panike zapravo nije činjenica da gospodarstva EU-a ne mogu financirati plan. Najhitniji razlog jest u tome što EU ponestaje prostora za stvaranje još većeg duga. Svaka pojedinačna financijska institucija nakrcana je dugovima, mnoge od njih su daleko iznad tehničkog bankrota. Središnja banka EU tehnički je bankrotirala, kao i Bundesbank, kao i Deutsche Bank. Malo povećanje kamata i EU više neće moći servisirati taj dug. U tom trenutku sve će se srušiti. Ovo je scenarij iz noćne more za EU. Nema više novca, nema više društvenog inženjeringa, nema više veličanstvene društvene kontrole. Ugnjetavanje je jeftino; ali ako ne želite da ljudi shvate da su ugnjetavani, vrlo je skupo.

Draghijev plan za spašavanje Europe od stvarnosti (PREFR) zahtijeva puno novca, a plan je izdati zajedničke EU/EC obveznice, plaćanje kojih će vjerojatno preuzeti države EU. Ovaj bi novi dug nekako trebao proći pokraj svih drugih dugova, a da ga ne bi dodatno povećao, možda s nekom vrstom novog kolaterala iza sebe. Najvjerojatnije je prvotni plan bio koristiti 'ugljik' kao kolateral za 'zelene obveznice', ali to bi bilo u sljedećih 4-6 godina. Biti će zanimljivo vidjeti kakvo će to rješenje biti, ali će se ono vjerojatno, nekako, baciti ravno na države članice EU. Nisam siguran tko bi otkupio ovaj dug, ali vidjet ćemo. Draghi vjerojatno ima rješenje,  koje može uključivati ​​žrtvovanje kokoši, vudu i dodatno tiskanje novca (prerušeno u prodaju obveznica).

Pogledajmo pobliže PREFR plan i ispitajmo kako taj plan izaziva samu Stvarnost. Pripremite se za maksimalnu zbunjenost.

         PREFR plan: Motivacija

Počnimo s onim što motivira ovaj plan.

EU je bankrotirala već neko vrijeme, pa zašto sada?

Tri su glavna krivca. Pogledajmo onda: 

     Prokleti Europljani

Europljani postaju nemirni, kao što se može vidjeti na nedavnim izborima u Europi. Antisistemske stranke dobile su na izborima za Europski 'parlament', izborima u Francuskoj i lokalnim izborima u Njemačkoj. Glavni razlog za ovaj nemir jest ekonomska situacija u Europi. Dio stanovništva, s nedovoljno ispranim mozgovima koji radi (ili je radio) za život (u privatnom sektoru) je gadno na koljenima, i oni za to krive ukrajinski rat i svoje vođe. Ovi ljudi su počeli osjećati što se događa, te se osjećaju zarobljenima i ljutima. U Njemačkoj je vijest o mogućem odlasku Volkswagena bila veliki šok.

EU osjeća kako bi stvari mogle izmaći kontroli, ukoliko se nešto brzo ne poduzme po pitanju REALNE ekonomije država EU. Izborne prijevare i savezi liberalnog centra protiv naroda idu samo toliko daleko, ali i sama EU se boji uvođenja potpune tiranije. Do sada je EU držala ljude pokornima krivotvoreći uspjehe gospodarstva EU povećanjem duga, ali budući da se ta opcija zatvara, popravljanje realne ekonomije je novi plan. To mora biti gorka pilula koju treba progutati.

     Prokleti Rusi

Vladajuća klasa genija u EU došla je do zastrašujućeg otkrića: stvarna ekonomija sa svim štreberima inženjerima i prljavim neandertalskim industrijskim radnicima - ipak je važna!! Ovaj prethodno omraženi dio stanovništva sada se vidi kao jedino moguće izbavljenje od Rusa. Rusija masovno nadmašuje EU, zapravo cijeli Zapad, u proizvodnji ratnog materijala. Unatoč prihvaćenom uvjerenju u suprotno - rat je zapravo potpuno fizički i zahtijeva industrijsku proizvodnju. Nije to samo propaganda, uz ubijanje smeđih i slavenskih ljudi - dronovima iz udobnosti vašeg ureda.

Ekonomija koja se rastače u izbjegličkoj krizi je problem. To je zapravo iznimno hitan problem, jer se Rusi spremaju probiti Donbas i krenuti prema rijeci Dnjepar. Povrh svega toga, kruže glasine kako NATO sprema planove za nepredviđene situacije - kako bi proširio rat ako (kada) Rusi dođu do Dnjepra. To će zahtijevati više ratnog materijala za sljedeću seriju topovskog mesa, ovaj put neukrajinskog. Sirovine se moraju osigurati na ekološki odgovoran način za svo oružje i streljivo, a Europa se mora ODMAH reindustrijalizirati koristeći sve ljude koji su izgubili svoje industrije i ozbiljne poslove u posljednjih 30 godina. Europski industrijski stručnjaci, koji danas postavljaju tvornice po Indiji ili SAD-u, neće biti od velike koristi za to.

     Prokleti Amerikanci

Treći problem su Amerikanci, ili barem neki od njih. Prvo, čini se kako su Amerikanci otporniji na ispiranje mozga od Europljana. Možda je to genetski, sa svim prirodnim ljudima iz privatnog sektora koji su svojedobno emigrirali iz Europe, ostavljajući Europi prirodno glupave državne službenike – tko zna. Ovi podli ljudi bi mogli izabrati Trumpa za predsjednika – ali, samo ako postoji prevelika većina, koja bi nadjačati one koji mogu ponovo pobijediti  izbornom prijevarom. Vidjeti ćemo.

EU (točnije, institucije EU, EK i šefovi država EU) mrzi i boji se Donalda Trumpa, ali i njegovih birača. On je kontrarevolucionar protiv poretka temeljenog na pravilima (zapadne vladavine svijetom), slično kao Vladimir Putin i Josef Staljin. Mnogo govori o poretku temeljenom na pravilima (stvarno je sve istinski zeznuto) kada i konzervativci i komunisti mogu biti kontrarevolucionari - danas su oni protiv iste stvari. U svakom slučaju, Trump je prijetnja, ali ono što stoji iza njega jest još veća prijetnja.

Neki kažu (ovo su sve glasine i nemojte me citirati o bilo čemu od ovoga!!!) kako postoje četiri mračne globalističke klike koje vladaju svijetom - iako njihovu moć izazivaju Globalni Jug i Rusi. Prva klika je europska klika kolonijalista starog novca. Druga je British Empire & City of London Clique. Treća je američka neoliberalna/neokonzervativna klika, sa svim svojim frontmenima tipa Georgea Sorosa i Billa Gatesa.

Za ove tri klike se kaže kako rade zajedno u relativnom skladu. Kada ne jedu bebe ili ne prelaze iz jednog spola u drugi, zauzeti su pokušajima da održe kontrolu nad svijetom preko svojih zastupnika u Bruxellesu, Whitehallu i Bijeloj kući. To čine ratom, obojenim revolucijama, ubojstvima, sankcijama, prijetnjama i lažima.

Za četvrtu kliku se kaže kako je američka, baš poput neoliberalne klike, ali s potpuno drukčijim okusom. Rečeno je kako je bila u savezu s drugim klikama, ali se od njih udaljila. Četvrta klika jest iznimno moćna klika, s ekonomskim interesima na globalnoj razini, ali u srcu je ta klika - Amerikanka. Priča se kako su njezini članovi postali iznervirani onim što oni doživljavaju, kao de facto preuzimanje vlasti nad Sjedinjenim Državama, od strane drugih klika.

Kaže se kako ova klika ima ozbiljnu imovinu, te uključuje Elona Muska i razne financijske teškaše s Wall Streeta (navodno se šuška i o Jeromeu Powellu, predsjedniku Federalnih rezervi). Također, kaže se kako su njihove nedavne i najnovije akvizicije nitko drugi nego Donald Trump i njegov kandidat za potpredsjednika, JD Vance. govori se kako je ova klika odlučila uzvratiti udarac drugim klikama, koristeći uglavnom dvije metode: proglašavajući Donalda Trumpa predsjednikom i postavljajući ga protiv ostale tri klike; ali i preuzimanjem kontrole nad politikama kamatnih stopa i općim monetarnim politikama vezanima za dolar (time je vezan  gotovo cijeli svijet). Obje metode su izuzetno gadne prijetnje EU. Trump kao predsjednik mogao bi ih ostaviti izolirane i same u daljnjem suočavanju s Rusima, dok bi 'pogrešna' američka monetarna politika mogla uzrokovati krizu obveznica (onih isprintanih, i onih koje tek trebaju biti isprintane) za EU – što bi srušilo cijeli financijski sustav EU-a.

Ali, kao što je gore prije napomenuto – nemojte me citirati vezano uz ovo.

U svakom slučaju, ti su Amerikanci veliki problem za EU - vjerojatno su i konkurenti Rusima. Rješenje za EU bi stoga bila veća ekonomska autonomija i manja ovisnost o Amerikancima, ukoliko se ostvari najgori scenarij. Realno gospodarstvo EU-a mora se podignuti iz mrtvih, rekonfigurirati izdavanje obveznica i osigurati resurse. Globalizam se mora malo stišati, na neko vrijeme.

          PREFR plan: Paralelni svemiri koji rade u harmoniji

Sada se vratimo na Draghijev PREFR plan.

Plan ima dva paralelna skupa ciljeva koje moramo razumjeti.

Možemo ih nazvati ciljevima 'Uzmi kolač' i ciljevima 'Pojedi kolač'. Ovdje stvari postaju čudne.

      Ciljevi 'Uzmi tortu'

• Zadržati socijalnu potrošnju za imigrante, sve birokratske institucije, rat u Ukrajini i sve socijalne programe. Povećanje potrošnje izbjeći će se blagim smanjenjem novog useljavanja. Općenito, neće biti rezanja troškova u ovom ključnom sektoru za EU.

• Energetska politika ostaje ista, s dva do četiri puta višim cijenama energije od potrebnih za konkurentnost.

• Regulatorno opterećenje za gospodarstvo povećavati će se prema planu. Taj teret prije svega pogađa realno gospodarstvo, te će ga sve više činiti manje konkurentnim i manje produktivnim.

• ESG kontrolni mehanizam za gospodarstvo nastaviti će se prema planu - nesrazmjerno ciljajući na 'prljave' sektore gospodarstva - u kojima se stvara gotovo sva osnovna vrijednost?! Trošak kapitala će u budućnosti biti neproporcionalno povećan za taj dio gospodarstva.

• Uvjeti prema inozemnim dobavljačima sirovina će se prema planu povećavati. Strani će dobavljači morati preskakati sve veći broj obruča i od njih će se zahtijevati neka poduzmu sve vrste mjera u svojim zemljama - za privilegiju da im se milostivo dopusti da prodaju sirovine u EU. Svi dobavljači sirovina su izuzetno zadovoljni ovakvim tretmanom. 

• Ciljevi emisije ugljika provoditi će se prema planu, što će rezultirati stalnim pritiskom na potražnju za industrijskim proizvodima i povezanim uslugama, te povećanjem troškova za proizvodna poduzeća. To će povećati bijeg industrijskih poduzeća iz Europe.

• Uništavanje europske poljoprivrede odvijati će se kako je planirano, stvarajući gospodarsku krizu u osnovnom sektoru i zahtijevajući povećanje uvoza hrane i stočne hrane.

Ovaj bi popis mogao biti dulji, ali pokazuje ciljeve: Održati potrošnju na sadašnjim razinama, uz daljnje ograničavanje dijela gospodarstva i to onoga dijela gospodarstva koji stvara vrijednost.

      Ciljevi 'Pojedi tortu'

• Masovno povećati stvaranje vrijednosti realnog gospodarstva uz smanjenje potrošnje energije.

• Masovno povećati stvaranje vrijednosti realnog gospodarstva uz zadržavanje ili povećanje njegovog poreznog opterećenja.

• Povećati tehnološki razvoj i kreativnost realne ekonomije uz istodobno povećanje njezinih regulatornih ograničenja.

• Usmjeriti više novca u realnu ekonomiju, a posebno je ciljati kroz povećane administrativne troškove i veću cijenu kapitala.

• Preokrenuti europsku tehnološku stagnaciju, proces koji zahtijeva bilijune i 20 godina, u samo pet godina. Skroman cilj.

• Masovno povećati proizvodnju naoružanja, bez utjecaja na civilni dio stvaranja vrijednosti – tj. bez stavljanja gospodarstva na ratne temelje – kako bi se izbjeglo gadno razbjesniti stanovništvo Europe. Većina od gotovo trilijuna godišnje povećanja potrošnje otići će u ratne svrhe, umjesto da ide u civilne projekte tehnološkog razvoja.

• Osigurati dugoročnu opskrbu sirovinama iz inozemstva pojačanom primjenom neprijateljskih uvjeta, prijetnjama i arogancijom.

• Povećati institucionalnu potrošnju za gotovo bilijun godišnje - bez izazivanja dužničke krize?!

Popis bi mogao biti duži, ali ciljevi su: dodatno povećati potrošnju i dug bez izazivanja krize, te stvoriti više ekonomske vrijednosti uz sve veće ograničavanje dijela gospodarstva koji stvara vrijednost.

      Skromno rješenje

Sažmimo sve ove ciljeve i Draghijev plan, dakle: plan je potrošiti bilijun godišnje za jačanje europskog gospodarstva - kako bi EU mogla nastaviti s politikom koja uništava europsko gospodarstvo. 

Pustite to na trenutak.

Kako bi spasili gospodarstva EU-a, moraju se riješiti politika koje ih uništavaju. Oni to ne mogu, jer bi time uništili EU. Osnovna svrha EU su te politike i njihovo posljedično uništavanje 'starih' europskih društvenih i ekonomskih sustava.

Ono što Draghi i Europska komisija ovdje planiraju su dva potpuno nespojiva ekonomska (i društvena) sustava koji istovremeno zauzimaju isti prostor. To znači kako je problem koji imaju EK i Draghi u biti teorijsko-fizikalni, a ne ekonomski problem.

Nakon što se shvati ova temeljna posatavka, onda mogu reći kako znam rješenje za Europsku komisiju. Zapravo, mislim kako znam jedino moguće rješenje. Očekujem da će me EU obilato nagraditi za moj trud. Mislim kako bi milijarda eura bila poštena – iz ove najnovije 'planske' Draghijeve nove novčane mase.

Kako bi Komisija stvari lakše razumjela, opisat ću svoje jednostavno i lako rješenje korak po korak, što jasnije mogu.

1. Draghi bi trebao odmah angažirati grupu fizičara iz CERN-a, te ih smjestiti u podrum u stilu ratne sobe ispod Europske središnje banke u Frankfurtu. Trebat će im cjevovod novca i moraju biti blizu izvora radi učinkovitosti.

2. Fizičari će konstruirati aparat koji će im omogućiti neka kopiraju cijeli naš svemir i zalijepe ga uz originalni. Tada ćemo imati dva identična paralelna svemira. Ovo bi trebalo trajati samo nekoliko mjeseci.

3. Nakon uspješnog kopiranja našeg svemira, fizičari će zatim konstruirati portal između dva svemira. Ovaj portal mora biti dovoljno velik kako bi kroz njega mogli proći veliki predmeti, poput teretnih brodova i vojnih transportnih zrakoplova.

4. Europska komisija će zatim poslati ekonomsku radnu grupu kroz portal u Paralelnu EU u drugom svemiru. Portal bi trebao biti izgrađen u blizini Bruxellesa - kako bi se skratile udaljenosti putovanja u oba svemira.

5. Radna skupina će uspostaviti zapovjedni centar u Paralelnom Bruxellesu i uspostaviti komunikaciju sa svima koji su važni u Paralelnom EU-u. Svima će se reći neka slijede naređenja bez pitanja.

6. Radna grupa će zatim poslati komunikaciju svojim slugama diljem Paralelne EU, dati im upute neka odmah uklone cijeli regulatorni okvir EU i otpuste sve koji su u njega uključeni. Sve institucionalne tvorevine i programi EU odmah se ukidaju, zajedno s imigrantima, novac se prebacuje u poticanje proizvodnje naoružanja i tehnološkog razvoja. Nadalje, Njemačkoj se nalaže neka ponovno pokrene svoje nuklearne elektrane.

7. Sljedeći korak je sklapanje mira s Paralelnom Rusijom i Paralelnom Kinom i početak uvoza jeftine energije, jeftinih sirovina i industrijskih komponenti. Paralelna Ursula von der Leyen ponuđena je kao žrtva za umirenje Paralelnog Putina.

8. To rezultira oživljavanjem gospodarstva i golemim povećanjem industrijske proizvodnje, uključujući ratne materijale. Paralelne europske tvrtke, uključujući Parallel Volkswagen, ne razmišljaju više o izbjeglištvu, nego se umjesto toga fokusiraju na proizvodnju u domovini. Paralelna EU je pomlađena.

9. Kako proizvodi počinju izlaziti iz Paralelnih tvornica, radna grupa EU ih sve premješta kroz bruxelleski međusvemirski portal u Izvornu EU, gdje se koriste za rat protiv Rusije.

10. EU sustav Izvornog svemira je sačuvan, dok je Paralelni EU uništen ugljikom, toksičnom muževnošću i slobodom.

Pretpostavljam kako je ovo jedini način na koji se sustav EU može očuvati, ukoliko se trenutna situacija nastavi, osobito se nastavi sukob u Ukrajini, kao i dalje beskonačne milijarde uplata za migrante i NGO/lgbt paradokse. 

Želim gospodinu Draghiju svu sreću i podsjećam ga neka me kontaktira kada bude spreman za moju isplatu (naravno, vrag je u detaljima, a moje su bilješke sa izvršnim tehničkim detaljima pohranjene u odvjetničkom sefu, koji je zasada siguran...Mario nema pojma koji je to odvjetnik). 

Hvala na čitanju.