DA! Pogledajte gore tu jedrilicu, jer to nije nikakva superjahta - to jest super velika i odlična jedrilica. Takvi su brodovi konstruirani tako da ne potonu, bilo kakva nevera ih na moru pokupi. Ali, mogu potonuti na dno mora (u samo jednom slučaju) jedino kada imaju fizičko oštećenje trupa, odnosno rupu kroz koju prodire voda....onda tone, jedino: rupa, trup - nema drugo. Moram prvo o brodu, onda o likovima koji su bili na ovom brodu. Svašta se piše o potonuću, no iskreno, većina su velike gluposti i nemaju veze sa ničim. Danas kad me počela opsjedati ova tema sam nazvala barbu sa kojim ja idem na jedrenje (jedan fenomenalni lik koji je svijet preplovio puno puta kao kapetan duge plovidbe), iako mi jedrimo na brodovima koji su 5 puta manji od ovoga - princip jest isti svugdje. Barba je rekao - uvukli su kobilicu, i to se desilo. Neću vam sve prepričavati, ali ono što me zaprepastilo u toj činjenici jest uvlačenje kobilice. Mi na ovim malim seljačkim jedrilicama nemamo mogućnost uvlačenja kobilice (zbog kobilice jedrilice ne tonu, to je protuteg koji uvijek vrati brod natrag). Najrealniji tekst o potonuću ovog broda sam pronašla kod nas, portal More, nije dugačak pa ga prenosim u cjelosti:
https://more.hr/blog/zasto-je-potonuo-bayesian/
Zašto je potonuo Bayesian?
Danas je izvučeno pet tijela iz potonule jahte Bayesian, a ronioci su potvrdili da je jarbol broda i dalje u jednome komadu.
Talijanska obalna straža danas je objavila da je izvučeno pet tijela iz jahte Bayesian koja je potonula dok je bila na sidru ispred Palerma. Ronioci su pritom kazali da je jarbol broda i dalje u jednome komadu.
Time je otklonjena mogućnost da je uzrok potonuća Bayesiana lom jarbola, o čemu se ovih dana špekuliralo. Neki stručnjaci od početka su govorili da lom jarbola nije razlog potonuća 56 metarske jahte. Štoviše, tvrdili su da bi lom jarbola pridonio stabilitetu broda.
Bayesian je izrađen u brodogradilištu Perini Navi. Porinut je 2008 godine, a nedavno je na njemu napravljen kompletan refit. Imao je tri palube, a kabinski prostor bio mu je na najnižoj sekciji.
Bayesian je u šest kabina mogao primiti 12 putnika, a o njima je brinulo 10 članova posade. Imao je jarbol od 72 metra i bio poznat kao brod s najvišim aluminijskim jarbolom na svijetu.
72-metarski jarbol i uvučena kobilica
Kontrateža tome gigantskom jarbolu bila je također ogromna uvlačna kobilica. Kobilica je prema svemu sudeći tijekom iznenadnog dolaska pijavice bila uvučena i čini se da je to glavni razlog potonuća broda.
David Hutchinson, kapetan jahte Rosehearty, sestrinskog broda Bayesiana kazao je kako se vjerovalo da su Perini Navi brodovi te klase nepotopivi. On je s jahtom Rosehearty nekoliko puta oplovio svijet i jedrio po najtežim uvjetima. Kazao je da su jedrili do Antarktike i Čilea, te da su tamo iskusili vjetrove od 70 čvorova, no da se čak i u tim uvjetima nisu bojali za sigurnost. Dodao je da Bayesian i Rosehearty ipak nisu potpuno isti brodovi. Najvažnija razlika bio je znatno viši jarbol na jahti Bayesian.
Inženjer iz brodogradilišta Perini Navi kazao je da Bayesian ima ljuljnu uvlačnu kobilicu smještenu u kutiji čije je dno otvoreno. Kada je kobilica spuštena, može proizvoditi zvukove koji znaju smetati gostima. Zbog toga se kobilica često uvlačila odnosno podizala kada bi brod bio na sidru. Kobilica je dakle u trenutku dolaska nevremena najvjerojatnije bila uvučena.
Nitko nije vidio dolazak pijavice
Prema izjavama preživjelih, brod se po dolasku pijavice prvo nagnuo na stranu za 20 stupnjeva. Dok je posada pokušavala vezati i osigurati opremu, brod se odjednom snažno dodatno nagnuo i jarbol je završio u moru. More je potom počelo snažno prodirati i brod je u svega 12 minuta potonuo.
Havariju je preživio kapetan broda, James Catfield. On je u bolnici, a u kratkoj izjavi nadležnima kazao je samo kako nitko na brodu nije vidio dolazak pijavice te da ih je udar potpuno iznenadio.
Nezabilježen je slučaj da brod duljine Bayesiana potone dok je na sidru na Mediteranu. Ta jahta bila je projektirana da jedri i motorira svim morima svijeta, te je testirana za savladavanje olujnih oceanskih uvjeta. Je li razlog potonuća zaista narušen stabilitet kao kombinacija ogromnog jarbola i uvučene kobilice, vjerojatno će pokazati istraga. (22.08.2024.)
Ne znam što bih rekla na izjavu ovog kapetana jedrilice....mislim, jedino mogu pretpostaviti kako je sigurno imao ogromno povjerenje u brod, ali i svoju posadu, kada se u trenutku nailaska nevremena usudio uvući kobilicu. Mislim, pijavica, u nekoj sekundi?! Kažu, brod se nagnuo 20 stupnjeva; pa takvi brodovi su konstruirani za naginjanje. I na kraju moram postaviti i ono najčudnije pitanje: Dobro, uvučena kobilica, dolazi nevera, pa zašto nisu upaljeni onda motori tog broda (koji su sigurno nevjerojatne snage) i zašto se nije izmakao toj situaciji? Nekim čudom je trup broda pretrpio fizičko oštećenje, u trenutku nailaska pijavice (fantastična slučajnost, zar ne?), koje u nekoliko minuta bukvalno potapa ovu jedrilicu. Nevjerojatno. Ne, kapetan jedrilice jest sigurno znalac, nitko od tih ljudi nije amater, ali nekavi čudni slijed događanja, zar ne?
Morala sam početi sa brodom, sada oni koji su bili na brodu.
12 putnika o kojima se brinulo 10 članova posade. Među putnicima su bili Mike Lynch, osnivač i bivši izvršni direktor softverske tvrtke Autonomy, njegova supruga Angela Bacares (koja je bila zakonita vlasnica Bayesiana), i njihova 18-godišnja kći Hannah.
Lynch je pozvao neke bliske prijatelje i kolege s posla na izlet brodom kako bi proslavili svoju lipanjsku oslobađajuću sudsku presudu, gdje su na saveznom sudu Kalifornije bili optuženi za prevaru. Oslobođen je svih optužbi za prijevaru Hewlett-Packarda, kada im je 2011. godine prodao Autonomy, softversku tvrtku, u kojoj je bio suvlasnikom. Prodao ju je američkom računalnom divu HP za 11 milijardi dolara.
Njegov suoptuženik (odnosno drugi suvlasnik Autonomyja), 52-godišnji Stephen Chamberlain, preminuo je istog dana kada je Lynchova jedrilica potonula, nakon što ga je udario auto, dok je trčao u Cambridgeshireu, Engleska, 17. kolovoza. Chamberlain je također oslobođen svih prijestupa. Iako je poznata marka auta, vjerojatno i registacija, nitko nije uhićen za ovaj zločin.
Među gostima na Bayesianu bili su Jonathan Bloomer, predsjednik Morgan Stanley International Bank, njegova supruga Judy; odvjetnik Clifford Chancea Chris Morvillo (koji je bio dio Lynchova obrambenog tima na suđenju), i njegova supruga Neda.
Svi su umrli, kao i kuhar na brodu, Recaldo Thomas, kanadski državljanin Antigve.
Lynchova kći i dalje se vodi kao nestala, ali njegova supruga Angela Bacares je spašena, zajedno s još 14 drugih, uključujući jednogodišnje dijete, s kojim je uspjela ući u čamac za spašavanje.....(The Epoch Times, 24.06.2024)
Eh, sad idem dalje. Moram vas upozoriti kako nadalje isključivo jest moja nekakva spekulacija, ili bolje rečeno - nekakve kockice kojih sam se prisjetila kada sam saznala kako je jedan od poginulih Mike Lynch. Sjećam se Lyncha iz one prve velike krize, mislim kako su ju tada nazivali dotcom krizom. Onda je isto bila slična situacija, Lynch je imao prilično dobru softversku tvrtku, koju je prodao na vrijeme, odnosno neposredno prije nego što je to tržište puklo. Naravno, medijski natpisi su bili isti - lopov, prevarant, manipulator, ostalo uobičajeno. Mike je, to se sjećam, bio prema novinarima i medijima pomalo bezobrazan. Nije ga bilo briga, zaradio je na svom radu, povukao se sa svojom familijom na veliko imanje koje je kupio....ali, kako vidimo, nije se ipak povukao, nego je nstavio stvarati dobru firmu, koju je opet (na vrijeme) skupo prodao. Nikako ne smijemo ispustiti iz vida kako je Mike Lynch, iako je bio veseljak i zafrkant, bio veliki znalac u svom poslu, gotovo genijalac. Dakle, imamo tipa koji informatiku poznaje u dušu, što je najbitnije poznavao je one početne postavke, poznavao je sve - baš kao i jedan drugi tip: John McAfee. Iako ne volim povlačiti wikipediju, ovdje hoću:
- HP Autonomy - prethodno Autonomy Corporation PLC, bila je tvrtka za poslovni softver koja je spojena s Micro Focusom 2017. i OpenTextom 2023. (OpenText je preuzeo imovinu Autonomyja za upravljanje sadržajem 2016.). Osnovana je u Cambridgeu, Ujedinjeno Kraljevstvo 1996. godine.....tvrtka specijalizirana za računalno prepoznavanje otisaka prstiju.Koristio je kombinaciju tehnologija proizašlih iz istraživanja na Sveučilištu u Cambridgeu i razvio razne aplikacije za pretraživanje poduzeća i upravljanje znanjem koristeći prilagodljive tehnike prepoznavanja uzoraka usredotočene na Bayesov zaključak u kombinaciji s tradicionalnim metodama. Zadržao je agresivan poduzetnički marketinški pristup i kontrolu prodaje opisao kao "željeznu šipku" - navodno otpuštajući najslabijih 5% svog prodajnog osoblja svakog kvartala, dok je najbolje prodajno osoblje mazio "kao rock zvijezde"....Autonomy se pojavio 1998. godine na EASDAQ burzi po cijeni dionice od približno £0,30. Na vrhuncu "dot-com balona", najviša cijena dionice bila je 30 funti......2012. godine, nakon kupnje - postaje HP Autonomy......
- Mike Lynch Lynch je rođen u Ilfordu, londonska općina Redbridge, 16. lipnja 1965., odrastao je u blizini Chelmsforda u Essexu. Majka mu je bila medicinska sestra iz okruga Tipperary, a otac vatrogasac iz okruga Cork u Irskoj. S 11 godina dobio je stipendiju za Bancroft's School, Woodford. Kasnije je bio vodeći pokrovitelj Bancroftove zaklade, koja je osnovana za pružanje stipendijske potpore prema provjeri imovinskog stanja kako bi se pametnim učenicima omogućilo da studiraju u školi bez obzira na obiteljski prihod. Iz Bancrofta je otišao na Christ's College u Cambridgeu kako bi studirao prirodne znanosti. Nakon diplome je odradio doktorat iz umjetnih neuronskih mreža (oblik strojnog učenja) pod nadzorom Petera Raynera, direktora studija inženjerstva na Christ's Collegeu, te izradio disertaciju s naslovom Adaptivne tehnike u obradi signala i konekcionistički modeli. Bio je istraživač na području adaptivnog prepoznavanja uzoraka.....(preskočimo ovdje Autonomy, idemo na poslije)....Nakon prodaje, Lynch je osnovao tvrtku rizičnog kapitala, Invoke Capital. Jedna od prvih tvrtki iza koje stoji Invoke Capital, bila je tvrtka za kibernetičku sigurnost Darktrace. Invoke Capital postao je najveći dioničar Darktracea, a Lynch i njegova supruga Angela Bacares bili su drugi po veličini, držeći dionice vrijedne gotovo 200 milijuna funti. Mnogi zaposlenici Darktracea, uključujući izvršnog direktora, prešli su iz Autonomyja. Lynch je bio član uprave do 2018. i nastavio je kao član savjetodavnog vijeća do 2021. Bio je član znanstvenog i tehnološkog vijeća Darktracea do veljače 2023. godine. Osim što se morao baviti pitanjima o Lynchovoj umiješanosti, Darktrace je imao problem u tome kako bi se suprotstavio skepticizmu o svojoj tehnologiji, koju su analitičari nazivali "zmijskim uljem". Druge tehnološke tvrtke koje podržava Invoke Capital uključuju Featurespace, koja je specijalizirana za softver za otkrivanje i sprječavanje prijevara i financijskog kriminala. Invoke Capital je uložio u pravnu tehnološku tvrtku Luminance, osnovanu u suradnji sa Slaughterom i May. Sophia Genetics, švicarska tvrtka za medicinske podatke, također ima potporu Invoke Capitala..(podaci, podaci, sigurnost, problemi - ono što ne navode jest povezanost firme sa kripto valutama?!)...
- John David McAfee (18. rujna 1945. - 23. lipnja 2021.) bio je britansko-američki računalni programer, poslovni čovjek i dvostruki predsjednički kandidat koji je neuspješno tražio nominaciju Libertarijanske stranke za predsjednika Sjedinjenih Država 2016. i 2020. godine. On je 1987. godine napisao prvi komercijalni antivirusni softver, osnovavši tvrtku McAfee Associates, za prodaju svoje kreacije. Dao je ostavku 1994. i prodao svoj preostali udio u tvrtki. McAfee je postao najglasniji kritičar tvrtke u kasnijim godinama, pozivajući potrošače neka deinstaliraju antivirusni softver tvrtke, koji je okarakterizirao kao bloatware. Odbacio je kontinuiranu upotrebu njegovog imena u brendiranju od strane tvrtke, praksu koja je ustrajala usprkos kratkotrajnom pokušaju korporativnog rebrandiranja pod vlasništvom Intela. Bogatstvo McAfeeja naglo je opalo u financijskoj krizi 2007.-2008. Nakon što je napustio McAfee Associates, među ostalima je osnovao tvrtke Tribal Voice (tvorci PowWow chat programa), QuorumEx i Future Tense Central, bio je angažiran na vodećim pozicijama u tvrtkama Everykey, MGT Capital Investments i Luxcore, između ostalih. . Njegovi osobni i poslovni interesi uključivali su aplikacije za pametne telefone, kriptovalute, jogu, letjelice za lake sportove i rekreacijsku upotrebu droga. Živio je niz godina u Belizeu, ali se vratio u Sjedinjene Države 2013. dok su ga u Belizeu tražili radi ispitivanja zbog sumnje na ubojstvo. U listopadu 2020. McAfee je uhićen u Španjolskoj zbog optužbi za utaju poreza u SAD-u. Američki savezni tužitelji podnijeli su kaznene i građanske tužbe navodeći kako McAfee nije prijavio porez na dohodak tijekom četiri godine. Dana 23. lipnja 2021. pronađen je mrtav u zatvorakoj ćeliji, navodno je to bilo samoubojstvo vješanjem, u zatvoru blizu Barcelone. To samoubojstvo se dogodilo nedugo nakon što je španjolski nacionalni sud odobrio njegovo izručenje SAD-u. Njegova smrt izazvala je nagađanja i teorije o mogućnosti kako je ubijen. McAfeejeva supruga, Janice McAfee, rekla je kako ne vjeruje da je McAfee umro tako što se ubio....(nekako u vrijeme prije uhićenja Johna McAfeea u Španjolskoj, dignuta je u zrak bukvalno cijela zgrada u kojoj je McAfee dotad koristio stan, u SAD-u. U nekoliko video intervjua na koje je pristao (vrlo rijetko), McAfee je spominjao izuzetno bitnu dokumentaciju koju posjeduje i koja je spremljena na sigurno - da, to vam se poklapa nekako sa vrhuncem Killary afere Rusiagate, za vrijeme predsjedničke kampanje)......
- McAfee Antivirus....McAfee Corporation, ranije poznat kao McAfee Associates, Inc. od 1987. do 1997. i 2004. do 2014., Network Associates Inc. od 1997. do 2004. i Intel Security Grupa od 2014. do 2017., je američka i globalna softverska tvrtka za računalnu sigurnost, sa sjedištem u San Joseu, Kalifornija. Tvrtku je kupio Intel u veljači 2011. i postala je dio odjela Intel Security. Godine 2017. Intel je sklopio strateški ugovor s tvrtkom TPG Capital i pretvorio Intel Security u zajedničko ulaganje dviju kompanija pod nazivom McAfee. Thoma Bravo preuzeo je manjinski udio u novoj tvrtki, a Intel je zadržao 49% udjela. Vlasnici su 2020. McAfee javno objavili na NASDAQ burzi, a 2022. grupa investitora predvođena Advent International Corporation ponovno ga je privatizirala.....(obratite pažnju na godine, ne mogu sve ovdje, i tako nisam još na trećini teksta).....Sve sa: en. wikipedia.org.
Dakle, čemu sav ovaj uvod? Pa, iskreno, ne znam....Mogu napisati ono što znam, i ono što iz svega objavljenog primjećujem: Mike i John su slični po tome što su razvili nevjerojatno bitne i snažne internetske programe, alate koji zadiru u gotovo svaku poru internetskog djelovanja. Obojica su u svom poslu bili neporecivi majstori, gotovo genijalci. Njihova programska rješenja su baze za mnoga današnja internetska rješenja i programe. Obojica su bili nekako više buntovnici, pomalo barabe. Obojica su prodala svoja programska rješenja ogromnim korporacijama (HP, odnosno Intel). Nakon prodaje softwarea, umjesto neka ih ostave da uživaju u novcu koji su zaradili; jednog tuže za nekakvu izmišljenu prevaru, drugog proganjaju (usudim se reći) za nekakvi izmišljeni neplaćeni porez. Nakon prodaje firme, McAfee živi u Belizeu, sa čuvarima, psima i 17-godišnjom djevojkom - dakle, kakvi porez?! Obojica imaju nekakve veze sa bitcoinom. Obojica umiru u više nego sumnjivim okolnostima. Ili, ne umiru? Još jedna interesantna stvar: obojica su živjela povučeno na svojim imanjima, sa poprilično novca na računima. Tipovi koji u informatici danas znaju apsolutno baš sve, jedni od temelja današnjeg internetskog softwarea. Bogati, utjecajni, opasni likovi...No, onda nekako 2022. godine, puca priča one McAfee-jeve djevojke kako je on živ i boravi u El Salvadoru. Od svih mjesta baš El Salvador. Dakle, dalje slijedi - McAfee, El Salvador i bitcoin:
JOHN MCAFEE VIDJEN KAKO ŠETA ULICAMA SAN SALVADORA
Kruže glasine kako je John McAfee viđen u San Salvadoru, potkrijepljene tvrdnjama više očevidaca
RICHARD GREASER, 01. travnja 2024.
Mnogi su izvori izvijestili o misterioznom, i za kojeg se mislilo mrtvom antivirusnom mogulu, Johnu McAfeeju, kako je viđen da hoda ulicama San Salvadora. Jedan je novinar uspio nakratko razgovarati s njim, prije nego što ga je osiguranje najurilo.
Prijavljeno: “G. McAfee, mislili smo da si se ubio u zatvoru. Zašto si živ i u Salvadoru.”
McAfee, “Nisam se ubio kao što se Epstein nije ubio. U El Salvadoru sam na Halving partyju.”
U tom trenutku osiguranje je prekinulo razgovor i odvezlo ga na privatno mjesto daleko od novinara. McAfee je oduvijek bio misteriozan i intrigantan, zaokupivši pozornost internetske javnosti dok je dokumentirao svoj bijeg od više agencija za provođenje zakona, koje su ga jurile diljem svijeta. Bio je zatvoren u jednom trenutku u Španjolskoj, pronađen je mrtav nedugo nakon odluke o izručenju Sjedinjenim Državama. Neki od njegovih najvećih obožavatelja sugeriraju kako je McAfee zapravo umro, ali je uskrsnuo kako bi završio svoj važan posao zabavljanja "kripto zajednice" svojim nestašlucima.
Vlada El Salvadora tek treba odgovoriti na vijest o nekoć smatranom mrtvom bjeguncu, koji tumara ulicama njihove zemlje. Mnogi nagađaju kako bi se McAfee mogao pridružiti Maxu Keizeru, kao savjetnik za zemlju. Bukele je navodno bio vrlo zabrinut zbog zlonamjernog softvera koji napada kritičnu infrastrukturu zemlje, a McAfeejeva stručnost u borbi protiv virusa mogla bi biti vrlo korisna iz razloga nacionalne sigurnosti.
NEVJEROJATNA PRIČA O BITCOINU I EL SALVADORU
Prateći Bitcoinovo putovanje po El Salvadoru, od nove nade u malom selu do novog zakona sve autoritarnije vlade
1. BRZ KAO MUNJA
Stajao sam u malom kafiću u neasfaltiranoj ulici, u srednjoameričkom selu bez semafora, sat vremena vožnje (krivudavim cestama po džungli) od najbližeg većeg grada.
Pješačio sam onamo iz svog hotela, prolazeći pokraj šest restorana pokrivenima limenim krovovima sa ceradama, pažljivo šetajući niz strmu i blatnu klisuru koju mještani koriste kao stazu, za dolazak s glavne ceste na plažu. U El Zonteu je bilo vruće i vlažno, a obližnji ocean je bio uzburkan i obojen smeđom bojom od sedimenta koji se sjurio u more zbog ljetnih kiša.
U gradu nije bilo supermarketa, a većina stanovnika pored kojih sam prolazio, nije imala bankovne račune. Unatoč nedostatku infrastrukture i izvan sezone, grad je vrvio od aktivnosti. Bilo je uzbuđenja, osjećaja nade i mogućnosti koji se prije nisu osjetili. Događalo se nešto posebno.
Baristica u kafiću, Karla, upravo je završila s pravljenjem savršenog cappuccina i pripremala mi je račun na tabletu na pultu. Okrenula ga je u mom smjeru i pokazala digitalni QR kod. Izvadio sam svoj iPhone, otvorio svoj Bitcoin novčanik, skenirao pikseliziranu sliku i pritisnuo Pošalji. Manje od dvije sekunde kasnije, Karlin tablet zatreperio je zeleno. Transakcija je dogovorena. Kavu sam platio odmah, bez korištenja bankovnog sustava. Kupio sam piće, zapravo, digitalnom gotovinom.
Baš kao da sam platio novčanicom od 5 dolara, Karla u transakciji nije saznala ništa o meni. Nije bilo trećih strana koje bi usisale moj identitet, nije bilo programa društvenog inženjeringa koji bi učili o mojim preferencijama, nije bilo mogućnosti da korporacije ili vlade znaju moju posljednju kupnju, ili predvide moju sljedeću. Zapravo, bolje od novčanice od 5 dolara, nismo se morali baviti kusurom. Nisam trebao obavijestiti nijednu banku ili financijsku tvrtku o svom putovanju u El Salvador. Nisam bio zabrinut da moja kreditna kartica ne radi. U El Zonteu se može nazreti potencijal peer-to-peer globalnog financijskog sustava. Impresioniralo me koliko trgovaca prihvaća bitcoin, koliko je lako bilo platiti i koliko je ljudi upoznato s tom tehnologijom.
Htio sam Karli dati napojnicu, pa je izvadila svoj osobni telefon i bljesnula QR iz vlastitog Bitcoin novčanika. Skenirao sam ga i poslao joj BTC u vrijednosti od 10 dolara, koji je odmah doputovao u njezin novčanik, preko mreže odgovarajućeg naziva Lightning Network. Rekao sam joj da ako štedi ovih 25.000 satoshija 10 godina, vjerojatno bi s njima mogla kupiti auto 2031.
Karla je koristila Bitcoin tek nekoliko mjeseci, ali činilo se kako je shvatila da se ne šalim. Poput većine Salvadoraca - čak i onih koji su već u Bitcoin ekonomiji - još uvijek nije sigurna oko nove valute, i još uvijek prima plaću u dolarima. No, rekla mi je kako svoje napojnice štedi u bitcoinu i kada se sve uzme u obzir da je "vrijedno rizika".
Pet dana nakon mog razgovora s Karlom, novi nacionalni zakon stupio je na snagu u El Salvadoru, čime je Bitcoin postao zakonsko sredstvo plaćanja, uz američki dolar. Potez koji je prvi put najavio 05. lipnja 2021. godine, predsjednik Nayib Bukele, zaprepastio je svijet i dospio na naslovnice u najvećim medijskim kućama.
Mnogi entuzijasti Bitcoina su onda predviđali kako će jednog dana vlade početi usvajati Bitcoin. No, većina je mislila kako će država pretvoriti fiat u BTC, kako bi ih držala kao rezervnu imovinu za pohranu vrijednosti u bilanci središnje banke. Gotovo nitko nije predvidio da će prva vlada koja je službeno prihvatila Bitcoin, koristiti mrežu plaćanja kao sredstvo razmjene.
Budući kako je Bitcoin sada zakonsko sredstvo plaćanja, Salvadorci ne moraju plaćati porez na kapitalnu dobit, ukoliko njihov BTC poraste u vrijednosti u odnosu na dolar, te ga mogu koristiti za podmirenje dugova bankovnom sustavu. Ako se nastavi prema obećanom, uskoro će moći koristiti izum Satoshija Nakamota za kupnju robe ili usluga bilo gdje u zemlji.
Međutim, ujutro na dan provedbe zakona 07. rujna, skepticizam je ispunio zrak. Da li radi državna aplikacija “Chivo”? Da li je Lightning dio sustava? Nitko to nije znao jer je administracija, koju je vodio mladi populist Bukele, držala građane u neznanju o detaljima uvođenja. Samo nekoliko dana prije stupanja zakona na snagu, bio sam jedan od mnogih koji su sumnjali da će sve proći glatko. Svakako nisam mislio kako će funkcionalnost Chivo novčanika — koja je bila tajna čak i za insajdere do posljednje sekunde — integrirati Lightning. Tako sam, ujutro na dan lansiranja, bio šokiran kad sam primio poruku od prijatelja iz Salvadora, koji mi je rekao da su to nekako uspjeli. Dao mi je svoju Lightning adresu i poslao sam mu 5 dolara BTC-a. Sredstva su odmah prešla iz Kalifornije u El Salvador, uz naknade tako male da je u mom novčaniku stajalo 0,00 USD. Nekoliko trenutaka kasnije, moj prijatelj je upotrijebio Chivo novčanik da mi vrati 5 USD, opet, gotovo bez ikakvih naknada.
Usporedite ovo s tipičnim iskustvom Salvadorca koji pokušava primiti doznaku iz SAD-a putem Western Uniona, gdje ćete možda provesti sat vremena čekajući u redu, proći kroz intenzivan KYC proces, samo da biste dobili 92 dolara isplate od 100, zbog iznuđivačkih naknada. Humanitarne implikacije koje bi Lightning aplikacije mogle imati za Salvadorce su ogromne. Nacionalni BDP 23% ovisi o doznakama, a stanovništvo je više od 2,5 puta više ovisno o tim tokovima nego ostatak Srednje Amerike. Sredstva uglavnom potječu iz SAD-a, gdje živi više od dva milijuna Salvadoraca, koji redovito šalju novac svojim obiteljima.
Kasnije tog jutra, novinar časopisa Bitcoin, Aaron van Wirdum, ušao je u McDonald's u San Salvadoru očekujući kako neće biti spremni uzeti bitcoin. Na njegovo veliko iznenađenje, kada je zatražio da plati u bitcoinu, blagajnik mu je pokazao QR kod koji ga je uputio na web stranicu s Lightning fakturom. Odmah ga je platio i otišao uživati u svom desayuno típico, zapanjen. Čarobni internetski novac o kojem je van Wirdum pisao skoro desetljeće, sada se mogao koristiti kao jednostavno i brzo sredstvo plaćanja, ne samo u McDonald’su, već iu Starbucksu, Pizza Hutu i Wendy’su. Van Wirdum je proveo još jednu demonstraciju, nekoliko dana kasnije, otišao je na Chivo bankomat kako bi pokušao podići 20 dolara. Kada se QR kod pojavio na ekranu bankomata, on ga je fotografirao i poslao prijatelju u inozemstvu, koji je zatim platio fakturu svojim Bitcoin novčanikom, tisućama milja daleko. Bez imalo muke, stroj je ispljunuo čistih 20 dolara. Jedina provjera osobne iskaznice s kojom se van Wirdum susreo tijekom transakcije bila je jednostavna provjera teksta, koju je prošao s telefonskim brojem, čiju je SIM karticu kupio gotovinom od trgovca u El Salvadoru. Ova bi mogućnost zaludila svakog cypherpunka iz sredine 1990-ih.
Dan lansiranja jest bio pomalo kaotičan. Vlada je morala isključiti Chivo rano ujutro, kako bi riješila probleme u posljednjem trenutku, te je puštan u trgovine samo postupno tijekom dana. Neki su korisnici prijavili probleme s prijavom, a analitičari su uočili niz problema s dizajnom. Zabrinutosti oko buba, nadzora i povlačenja crvenog tepiha, bilo je u izobilju.
Sam Bitcoin srušio se 17% unutar dana u odnosu na dolar, što je navelo Bukelea da se našali kako je "kupovao pad", kada je objavio kako je država kupila 550 bitcoina javnim sredstvima. Iznos, otprilike 21 milijun dolara u trenutku kupnje, vjerojatno je učinjen u skladu s monetarnom politikom Bitcoina od "21 milijun". Globalni mediji uvelike su ismijavali kupnju, zajedno s ostatkom uvođenja, koji je posvuda ismijavan, od WIRED-a, do The Wall Street Journala.
Ali na kraju dana, aplikacija Chivo je proradila. Neke od očiglednijih grešaka su popravljene, čak i sa smislom za humor. Rasprava o logistici uvođenja zamaglila je širu sliku: vlada je službeno počela povezivati svoje stanovništvo s otvorenom monetarnom mrežom, što je bio izvanredan događaj u geopolitičkoj povijesti. Kao što je Engleska nekoć uvela središnje bankarstvo i državni novac kao novčanice; ovdje je bio El Salvador, koji je označio početak možda nove ere s decentraliziranom digitalnom valutom, kao zakonskim sredstvom plaćanja. Bukele je mogao tražiti digitalnu valutu središnje banke ili partnerstvo s Kinom, ali je umjesto toga odabrao besplatni monetarni softver otvorenog koda.
Dva najvidljivija ishoda provedbe zakona o Bitcoinu su državna aplikacija Chivo — koju svaki Salvadorac može preuzeti, a zatim upotrijebiti svoj nacionalni identifikacijski broj da zatraži 30 $ bitcoina koje je poklonila vlada — i Chivo bankomati (kojih je blizu 200), raštrkanih El Salvadorom i lokacijama unutar SAD-a, kao fizičkim mjestima na kojima građani mogu besplatno pretvoriti Chivo stanja u američke dolare. Pristalice i kritičari Bitcoina bili su iznenađeni kada je administracija Bukelea otkrila kako će uvođenje započeti samo tri mjeseca, nakon što je prvi put objavila zakon. Politički gledano, Bukeleova stranka Nove ideje ima super većinu u parlamentu i uspjela je brzo usvojiti zakon unatoč prosvjedima oporbe. Ali tehnološki, nijedna država to nikada prije nije učinila.
Pojavili su se detalji kako su u srpnju i kolovozu skupina kompanija, u rasponu od Athene do OpenNodea, od BitGoa do IBEX Mercada, pomogla upravi Bukelea stvoriti, plasirati i aktivirati Chivo novčanike, Chivo gotovinske točke i odnose s trgovcima diljem zemlje. Vlada tvrdi kako je izdvojila približno 223 milijuna dolara za financiranje uvođenja Bitcoina, sve je uzeto iz sredstava koje je posudila Centralnoamerička razvojna banka.
U posljednja tri mjeseca Bukeleova uprava radila je netransparentno. Sve do posljednje sekunde nitko nije znao koje su tvrtke angažirane za izradu aplikacija, bankomata i pozadine. Nitko ne zna što će vlada učiniti s bitcoinom koji je kupila. Nitko ne zna točno kako će trust od 150 milijuna dolara — osnovan za pružanje likvidnosti građanima koji žele trgovati svojim bitcoinom za dolare — funkcionirati. Umjesto da te detalje podijeli na tradicionalan način, Bukele ih povremeno pusti uživo putem svog Twitter računa, personificirajući digitalni populizam.
U isto vrijeme kada je zakon o Bitcoinu stupio na snagu, Bukeleova vlada također je najavila da će raspustiti više od 100 sudaca. Vrhovni sud (koji je Bukele ranije ove godine okupio sa svojim pristašama), također je presudio kako će se on moći kandidirati za još jedan predsjednički mandat 2024. godine, kršeći ustav. Kontradikcija je upečatljiva. S jedne strane, postoji vlada koja svojim građanima daje novu valutu koja se ne može cenzurirati ili zaplijeniti. S druge strane, ista vlada slijedi plan kojim je Hugo Chávez 2000-ih u Venezueli konsolidirao vlast, samo još puno brže.
Situacija je puna proturječja. Bazični, miroljubivi seoski pokret koji je započeo u El Zonteu inspirirao je nacionalni, prisilni zakon, od vrha prema dolje. Novac izvan vladine kontrole gurnula je vlada, koja želi kontrolirati sve više i više salvadorskog društva. Populistički vođa iznudio je zakon koji ne bi imao šanse u zemlji poput SAD-a, gdje financijski sustav ima tako visok stupanj kontrole nad izabranim političarima. Ovi paradoksi otežavaju brzu analizu. To nije crno-bijela slika.
Hoće li svijet za 10 godina gledati na Bitcoin zakon kao na neuspjeli eksperiment, ili kao na vizionarsku odluku? Samo će vrijeme pokazati. U međuvremenu, rasprave oko usvajanja Bitcoina nastaviti će se između promotora i skeptičara.
Umanjujući prikaz, čini se krajnje nemogućim kako bi El Salvador od svih mjesta, bio prva zemlja koja je uvela financijsku tehnologiju sljedeće generacije poput Bitcoina. Ali, u povijesnim knjigama to pravo neće imati Japan, SAD, Njemačka, niti Brazil. Umjesto toga, studenti bi desetljećima od sada mogli čitati o El Salvadoru, ili, kako naziv zemlje glasi u prijevodu sa španjolskog: "Spasitelju".
2. NEVJEROJATNO MJESTO ZA FINANCIJSKU REVOLUCIJU
Stiješnjen između Gvatemale i Hondurasa, El Salvador — najmanja i najgušće naseljena država u Srednjoj Americi, s prosječnim BDP-om po glavi stanovnika od oko 3500 dolara — najnevjerojatnija je nulta točka za financijsku revoluciju.
Pa ipak, baristi, prodavači, instruktori surfanja u selu El Zonte bolje su upoznati s konceptom i upotrebom Bitcoina od većine titana na Wall Streetu i u Silicijskoj dolini, te imaju daleko dublje razumijevanje o tome što je to nametnuto od većine središnjih bankari ili direktora Fortune 500. Kako je zemlja u kojoj je prosječni mjesečni prihod manji od 300 dolara pobijedila sve svjetske industrijske sile time što je prva usvojila Lightning Network kao nacionalni sustav plaćanja, čini se kao holivudski film. Ali, kako kažu, istina je čudnija od fikcije.
Povijesno gledano, El Salvador je doživio sudbinu sličnu mnogim zemljama globalnog juga, gdje unatoč bogatim poljoprivrednim resursima, zemlja mora uvoziti hranu. Komercijalne operacije velikih razmjera, dominirale su El Salvadorom tijekom prošlog stoljeća, iskorištavajući najbolje agrarne džepove za izvoz globalnim potrošačima, na račun lokalnog stanovništva. Borba oko vlasništva zemlje kulminirala je 1932. godine, s La Matanzom, najsmrtonosnijim masakrom u zemlji, gdje je vojska ubila više od 30.000 seljaka. Većina konsolidacije zemljišta u zemlji povijesno se vrtjela oko kave, koja je bila poznata kao el grano de oro, ili zrno zlata. Do 1920-ih, usjev je činio 90% izvoza zemlje. Do kasnih 1970-ih, kava je činila polovicu BDP-a El Salvadora, čineći zemlju trećim najvećim svjetskim proizvođačem. Deset posto teritorija zemlje još uvijek je pokriveno plantažama kave. Fraza "Banana republika" je okrutna, ali na neki način točno opisuje sudbinu mnogih Salvadoraca, jer su često bili podređeni interesima multinacionalnih korporacija i stranih sila.
Godine 1979. izbio je brutalni građanski rat, koji je proizašao iz desetljećima starog sukoba oko zemlje i vanjske kontrole, sukobivši desničarski režim i ljevičarsku gerilu. Salvadorci su bili žrtve hladnoratovskog posredničkog sukoba između SAD-a i SSSR-a. SAD je podržavao salvadorski režim oružjem i novcem, kako bi se borio protiv revolucionara, koji su se zakleli kako će zahtijevati povrat zemlje od stranih korporacija.
Službeni američki narativ bio je kako su ti gerilci bili dio komunističke zavjere koju su podupirali SSSR, Kuba i Istočna Njemačka. Dugi niz godina, Sovjeti su doista podržavali radikalni ljevičarski FLMN, oružjem i obukom. Na kraju Carterove administracije, SAD je odgovorio podupiranjem "najveće protupobunjeničke kampanje od Vijetnamskog rata".
Salvadorski režim bio je senzacionalno brutalan, ali je dobio stalnu podršku SAD-a u svom ratu protiv marksističkog terora. Godine 1980., nadbiskup Oscar Arnulfo Romero, koji je koristio svoju platformu za kritiziranje hunte — pozivajući ih neka “zaustave represiju” — ubijen je dok je držao privatnu misu. Pucnjavu je orkestrirao Roberto D’Aubuisson (također poznat kao “Blowtorch Bob”, po jednoj od njegovih omiljenih metoda mučenja), koji je diplomirao na School of Americas, zloglasnom vojnom centru za obuku u Fort Benningu, Georgia. Nakon ubojstva metastaziralo je nacionalno nasilje.
SAD je na kraju dao 5 milijardi dolara salvadorskom režimu, tijekom 1980-ih, neka zadrži komuniste na odstojanju. Tijek sredstava nakratko je zamrznut 1980. od strane Jimmyja Cartera, nakon što su režimske snage silovale i ubile tri američke časne sestre i američkog misionara, ali su ponovo aktivirani, nedugo prije nego što je Ronald Reagan preuzeo dužnost. Kada je odluka o obnovi potpore javno dovedena u pitanje, Reaganova savjetnica za politiku Jeanne Kirkpatrick, branila je taj potez rekavši kako časne sestre "nisu bile samo časne sestre... [one] su također bile političke aktivistice."
Početkom 1980-ih, više američkih dolara pomoći i vojne potpore stizalo je u El Salvador nego u bilo koju drugu zemlju, osim Izraela ili Egipta. Osoblje američkog veleposlanstva u San Salvadoru bilo je veličine osoblja u New Delhiju, unatoč tome što su služili u zemlji koja je bila 200 puta manja. Salvador je, u očima Washingtona, bio kritična linija obrane od sovjetskog utjecaja.
Dvanaestogodišnji građanski rat uništio je infrastrukturu zemlje; vrativši proizvodnju, trgovinu, poljoprivrednu proizvodnju i životni standard desetljećima unazad. Do 1998. godine je kupovna moć urbanih Salvadoraca bila je samo jedna trećina onoga što je bila 1980. godine. Za rat, koji je dijelom bio sukob oko bogatstva i raspodjele zemlje, tragedija je bila u tome što su nejednakost i stvarne plaće bile još gore nakon rata, nego prije.
Više od milijun ljudi je raseljeno, a više od 75 000 ubijeno, često na barbarski način kao upozorenje ostatku stanovništva. Prema komisiji UN-a za istinu, oko 85% žrtava ubile su paravojne formacije i odredi smrti koje podržavaju SAD. Povjesničari još uvijek iskopavaju ostatke onih koje su ubile snage uz podršku SAD-a početkom 1980-ih, uključujući i mjesto jednog užasnog incidenta u El Mozoteu. U ovom planinskom području malih sela, u prosincu 1981. godine, više od 900 ljudi masakrirano je od strane bataljuna Atlacatl, posebne naoružane jedinice koja je obučavana na američkom tlu. 248 poginulih bila su djeca mlađa od šest godina. Ovo se smatra najvećim masakrom u modernoj povijesti Latinske Amerike i "središnjom parabolom" Hladnog rata.
Izvještaje iz prve ruke iz El Mozotea bolno je čitati. Neizreciva okrutnost divljačkih vojnika zorno je prikazana u izvješću New York Timesa, koje je napisao novinar koji je posjetio to područje nekoliko tjedana nakon zločina. Pa ipak, nekoliko mjeseci kasnije, Reagan je američkom Kongresu potvrdio kako "iako ozbiljni problemi i dalje postoje, zaključujemo da Vlada El Salvadora ulaže usklađene i značajne napore kako bi se pridržavala međunarodno priznatih ljudskih prava."
Branitelji uplitanja SAD-a tijekom građanskog rata u El Salvadoru opravdavaju krvoproliće govoreći kako bi zemlja pala na putu, poput komunističke Kube, da Amerikanci nisu intervenirali. Ali, 75 000 života i 15 godina izgubljene gospodarske aktivnosti, teška je cijena. Tijekom proteklih 25 godina El Salvador se liječio i oporavljao, ali i dalje bez snažne vladavine zakona i još uvijek obilježen iznimnom količinom nasilja.
Više od 500.000 Salvadoraca pobjeglo je tijekom 1980-ih, uspostavivši snažan protok migranata u SAD, ali nakon što je građanski rat završio 1992. godine, predsjednik Clinton naredio je neka prestanu posebna pravila za salvadorske migrante. Deseci tisuća poslani su kući praznih ruku. Mnogi od tih mladića osnovali su i pridružili se bandama, primjerice MS-13, koja je osnovana u Los Angelesu, i tek je Clintonovom odlukom potisnuta u El Salvador. Između 2000. i 2017. godine, približno 2,5 milijuna ljudi ubijeno je u Latinskoj Americi, Srednjoj Americi i na Karibima - u usporedbi s 900 000 ubijenih u ratovima u Siriji, Iraku i Afganistanu u isto vrijeme. El Salvador leži u središtu ovog nasilja, uglavnom kao rezultat sukoba bandi.
2015. godine je El Salvador smatrana najopasnijom zemljom na svijetu koja nije u ratu.
Prema izvješću iz 2015. godine: “....strah je prožeo svakodnevni život, osobito u siromašnim zajednicama, gdje su bande zauzele većinu njihovih teritorija. Stanovnici koji prijeđu nevidljivu crtu između njih — obično most bezazlenog izgleda, cestu ili park — riskiraju batine, ili čak smrt. Taksisti se boje pogrešnih skretanja koja mogu dovesti do pljačke ili otmice. Izleti u kupnju, ljubavni susreti i nogometne utakmice ograničeni su sigurnosnim problemima. Niti ostanak kod kuće nije jamstvo sigurnosti. Prodavači, frizeri i vlasnici restorana često su napadani od strane iznuđivača, koji obično prijete podmetanjem požara, odsijecanjem ušiju ili prstiju supružnicima, ili njihovoj djeci. Roditelji sa sve većim strahom promatraju kako se njihovi sinovi i kćeri približavaju pubertetu - i neizbježne pritiske koji slijede da se pridruže lokalnoj bandi. Često se nemaju kome obratiti za podršku: učitelje zastrašuju učenici, a policija se boji ući u mnoge zajednice....”
Bez obzira na nečije stavove o Bitcoinu, zapanjujuće je da se u mjestu o kojem se, ne tako davno govorilo kao o ratnoj zoni, sada diljem svijeta raspravlja kao o pioniru nove financijske tehnologije.
3. TRAUMA DOLARIZACIJE
Nacionalna ekonomska borba pratila je poslijeratno nasilje El Salvadora. Danas kava, stoka, drvena građa i ribolov čine bazu izvoza robe koja ne može zadovoljiti potrebe rastućeg stanovništva. Zemlja je zabilježila napredak od kraja rata, ali nije bila u stanju podmiriti svoj vanjski dug, te se i dalje oslanja na inozemnu pomoć, zaduživanje i doznake. Gospodarski rast je usporen katastrofalnim prirodnim nesrećama: od razaranja uragana Mitch 1998. godine, koji je prouzročio štetu od 400 milijuna dolara; kao i potresom magnitude 7.6, 2001. godine, koji je prouzročio štetu od 2,8 milijardi dolara.
Kao što kaže salvadorska izreka, "naš najveći izvoz su naši ljudi". Istraživanje ukazuje na novčane doznake kao jedan od glavnih razloga za smanjenje siromaštva u El Salvadoru u posljednjih 25 godina. Tokovi - koji čine otprilike četvrtinu BDP-a - su vitalni, ali sve to vrijeme i trud koji Salvadorci potroše u Los Angelesu, Washingtonu ili New Yorku odlaze na izgradnju stvari i pružanje usluga Amerikancima, a ne Salvadorcima kod kuće.
Salvadorska vlada je 2001. godine uvela američki dolar kao zakonsko sredstvo plaćanja, što je brzo zamijenilo tradicionalni colón, kao nacionalnu valutu. Predsjednik Francisco Flores najavio je prijelaz u studenom 2000. godine, a implementacija se dogodila 01. siječnja 2001. godine, samo 39 dana kasnije. Zemlja je bila 98% dolarizirana u samo 18 mjeseci. Iznenadni zaokret nije ostavio prostora za javnu raspravu i potaknuo je sumnju kako je ovaj potez napravljen u korist elita, a ne većine stanovništva.
Za razliku od Ekvadora, koji se nosio s teškom inflacijom, dolarizacija u El Salvadoru nije uvedena kako bi se riješila hitna situacija. Inflacija je bila 4,3% u 2000. godini. Umjesto toga, dolarizacija je bila makroekonomski recept. Zagovornici su rekli kako bi to pomoglo u očuvanju kupovne moći radnika i zaštitilo ih od monetarne zlouporabe vlade. Prodavalo se kao nešto što će olakšati trgovinu, spriječiti monetizaciju duga, privući strana ulaganja i sniziti kamatne stope. Posebno bi banke mogle imati koristi, jer su niže kamatne stope značile kako mogu jeftinije posuđivati iz inozemstva i davati zajmove unutar zemlje, radi svoje zarade.
Međutim, ta je politika "imala izuzetno negativne učinke na skupine s najnižim prihodima, a da nije učinila mnogo za pomoć cjelokupnom gospodarstvu".
Istraživanje iz 2002. godine, koje je proveo Instituto Universitario de Opinion Publica, pokazalo je da samo 2% Salvadoraca smatra dolarizaciju postignućem, dok 62,2% misli kako je bila štetna za naciju. Drugo istraživanje Sveučilišta Srednje Amerike iz 2002. godine, pokazalo je kako 61% ispitanika iz Salvadora smatra da je dolarizacija imala "negativan učinak na njihovu osobnu ekonomsku situaciju". Prema dokumentu Sveučilišta Srednje Amerike, "sektor koji je najviše profitirao od procesa dolarizacije bio je financijski sustav, koji se više ne suočava s rizikom da će njegova plaćanja biti povećana zbog moguće devalvacije, koju je odlučio politički krug."
U vrijeme dolarizacije, 21% stanovništva El Salvadora nije znalo čitati, a čak je veći postotak imao problema s određivanjem cijena stvari u dolarskoj ekonomiji, gdje se sve dijelilo tečajem od 8,75 colón-a-dolara. Prema suvremenoj studiji, “poduzećima nije bilo dopušteno povećati cijene u dolarima u odnosu na one koje koštaju u colónima. Dakle, na formalnom tržištu cijene se zaokružuju na sljedeći cent, a inflacija od zaokruživanja je minimalna. Na neformalnom tržištu, gdje posluju siromašni, situacija je potpuno drugačija... gotovo da nema regulacije, pa su prodavači često postavljali cijene u dolarima puno više od onih koje su naplaćivali u kolonama. Jedan je sudionik primijetio, 'neki ljudi iskorištavaju promjenu i za ono što je prije bilo sedam colóna sada naplaćuju dolar.' Sa sedam colóna na dolar inflacija je 25 posto.” Još veći gubitak kupovne moći došao je kao rezultat razlike u potrošačkim navikama među siromašnijim klasama, koje kupuju stvari nekoliko puta dnevno, za razliku od jednom tjedno ili mjesečno, kao što to rade srednje ili više klase - što je rezultiralo stalnijom izloženošću rastuće cijene. Glavna navedena korist od dolarizacije - niže kamatne stope - čak je izbjegla stanovništvo s nižim prihodima, jer siromašni obično ne dobivaju zajmove od banaka, već od iznuđivačkog neformalnog sektora. Prema podacima iz 2002. godine, 70% kredita u Salvadoru tada su davale četiri banke, a 60% ukupnog zaduživanja činili su krediti za 400 klijenata.
Druge frustracije zbog dolarizacije proizašle su iz osjećaja kako je politika povučena nad stanovništvom brzo i bez konzultacija, te da je domaća valuta zamijenjena imperijalnom, od strane sile koja je pomogla brutalnom režimu neka uništi zemlju tijekom građanskog rata. Negativni stavovi o dolarizaciji trajali su dugi niz godina. U izvješću Los Angeles Timesa, iz 2007. godine, intervjuirana je prodavačica krumpira po imenu Janette, koja je rekla da je prije prodavala 100 funti svaki dan, ali sada je bila "sretna što je toliko premjestila u tjedan dana". Citirali su je kako je rekla “život je sada teži. Dolar je prokletstvo.” Sredinom 2000-ih godina, prosječne plaće u Salvadoru porasle su za samo 4%, dok su cijene hrane i pića porasle za 14%. Poljoprivrednici i prodavači poljoprivrednih proizvoda suočili su se s borbom ne samo zbog viših cijena roba, već i manje potražnje za njihovim proizvodima. Drugi lik u priči Los Angeles Timesa je uzgajivačica pilića, koja je bila prisiljena uništiti svoje piliće i napustiti svoj posao kao rezultat dolarizacije, što je rezultiralo ishodom u kojem si više nije mogla priuštiti niti da sama jede piletinu.
U sudbini koju dijele druge zemlje koje koriste valutu snažnijeg gospodarstva — poput zemalja CFA zapadne i središnje Afrike — dolarizacija je značila kako salvadorska vlada nije mogla podešavati valutu kako bi roba i usluge bile konkurentne, te da su plaće ostale niske, u usporedbi s onima u drugim zemljama. Pet godina nakon dolarizacije, uvoz El Salvadora rastao je "gotovo tri puta brže od izvoza", čemu je naštetio uspon Kine, koja je devalvirala svoju valutu kako bi ostala konkurentna.
Čak i danas, 20 godina kasnije, kada se čini da su makro učinci dolarizacije bili pozitivni na Salvador u cjelini, postoje negativni trendovi koji se ne prikazuju u službenim podacima. Na primjer, kada američka vlada monetizira dug kako bi umirila financijske krize i umjetno povećala vrijednost američkih dionica i nekretnina, građanima SAD-a se daju čekovi poticaja, dok američke korporacije dobivaju pomoć. Ali, ove linije spasa nisu proširene na prosječnog Salvadorca, koji osjeća cijenu rasta cijena, a da nema koristi. Dolarizacija je bolna uspomena za mnoge Salvadorce, a ideja nove promjene valute odozgo prema dolje je zastrašujuća. Iznenadna objava ovog ljeta i provedba zakona o Bitcoinu vraća stare strahove.
Obično, kada vlada promijeni valutu, to nije dobro za ljude.
Hoće li ovaj put biti drugačije?
4. SI NO TIENES LAS LLAVES, NO ES TU DINERO
Kako je bilo kada je kralj John potpisao Magna Cartu? Kada je Komunistička partija Kine dopustila privatno poduzetništvo? Kada je kubanska diktatura uvela internet?
Ove političke promjene pomogle su poboljšati živote puno ljudi. Ali, autoritarni vladari koji su napravili ove sveobuhvatne promjene ne zaslužuju nužno pohvalu. Ako Bitcoin bude uspješan, nastavit će kooptirati mnoge vođe. Ali, Bitcoin postoji kako bi odvojio novac od države, pa čak i kada oslobodimo prvog, trebali bismo ostati oprezni prema drugom.
Danas se Bukele brzo kreće. U razdoblju pisanja ovog članka, u samo nekoliko proteklih tjedana, tema o njegovoj kandidaturi za još jedan mandat išla je od nagađanja, do možda nečega što će učiniti sljedeće godine, do nečega o čemu je njegov novi Vrhovni sud donio stvarnu presudu, popločavajući put za njegov reizbor. Čini se kako je svjestan međunarodne kritike.
Njegovi pristaše, naravno, kažu kako mu treba više vremena da počisti kuću, okonča korupciju i provede svoje reforme. Ali, svatko tko je proučavao populizam i diktaturu, znaće kako to uvijek kažu obožavatelji diktatora. Posjetio sam El Zonte s građanima iz susjednih zemalja, poput Nikaragve i Venezuele. Gledali su ovaj film prije i bili su zabrinuti političkim crvenim zastavama koje su iskočile po El Salvadoru. Bukeleova diktatura nije neizbježna, ali svakim danom izgleda sve vjerojatnija, osim ako predsjednik ne promijeni svoje ponašanje. U međuvremenu, miran prosvjed i alat za osnaživanje Bitcoina povezani su s Bukeleom i njegovim režimom, u glavama mnogih ljudi. Tu povezanost će biti teško, ako ne i nemoguće u nekim slučajevima, prekinuti.
Što aktivisti za ljudska prava mogu učiniti? Osim tradicionalne taktike podržavanja neovisnih medija i držanja pažnje na ponašanju vlade, vrijedan napor bio bi potaknuti Salvadorce neka koriste Bitcoin novčanike koji nisu skrbnički, te da izbjegavaju državni novčanik. Uostalom, sredstva u Chivu nisu pravi bitcoin, samo su obećanja plaćanja koja se mogu zaplijeniti.
"Si no tienes las llaves, no es tu dinero" - nisu vaši ključevi, nisu vaši novčići - moglo bi postati poklič.
Ako će Bitcoin imati pozitivan dugoročni utjecaj na El Salvador, onda se čini kako je obrazovanje jedna od najvažnijih stvari na koje se trenutno treba usredotočiti. Kao što kaže Karla, ukrcavanje je u početku bilo teško. Ljudi oklijevaju oko Bitcoina, i njegovu vrijednost vide tek kasnije, s vremenom. Danas postoji više od šest milijuna Salvadoraca s ovim skeptičnim načinom razmišljanja, od kojih gotovo nitko nije koristio Bitcoin i ne znaju što je to. Bez trajnog i lokaliziranog napora za širenje znanja o tome kako koristiti Bitcoin na način koji nije skrbnički, gdje se može provjeriti moć vlade i zaštititi slobodu pojedinca, ljudi možda neće imati previše koristi od svega. Ono što je jasno iz posjeta El Zonteu i razgovora s vođama zajednice jest kako Bitcoin nije nešto čime možete posuti grad i oživjeti ga. Sam po sebi, on nije dovoljan alat za osnaživanje stanovništva.
Da, istina je kako je Bitcoin pomogao jednom malom selu da promijeni svijet. Ali bez Valenzuele, bez Martineza, bez Petersona, bez svakog pojedinca, bez poduzetnika spremnih na rizik, nikakva se promjena nikada ne bi dogodila.
Bilo bi mudro zapamtiti kako je jedno selo pokrenulo Bitcoin pokret u El Salvadoru, a ne nikakvi politički moćnik.
Tekst napisao Alex, 21.09.2021. godine
(Bukele je otada zacementirao svoju vlast, pobjedom na izborima negdje prije ove godine)
Sada možete postaviti zaista opravdano pitanje: Dobro, kakva je veza između ova dva progonjena internetska velikana, bitcoina i El Salvadora?! Odgovoriti ću vam kako iskreno i točno ne znam. Ali, sigurna sam kako postoji negdje, kada mi se nešto zakači kao ova poveznica - nikada me taj unutarnji osjećaj nije prevario. Nikada. Kako bude vrijeme prolazilo, kada naiđem na još pokoju kockicu, javiti ću se sa ovom temom ponovo. Nadam se kako se u nekoj internetskoj cenzurskoj kući nisu upalile lampice kod mog današnjeg pretraživanja - mada znam kako sigurno jesu, jer da se ja bavim cenzurom i skrivanjem informacija - kada bi mi netko pretraživao Lyncha i McAfee-ja. u nekoliko sati bilo bi puno i previše; onda još bitcoin, pa Salvador.....Uh! Pa, eto, ako i ne vidite nekakve veze u svemu ovome - nadam se makar kako ste iz ovog svega ćušpajza danas, mogli pronaći neku korisnu vijest ili informaciju. Makar bilo i o jedrenju. Hvala na čitanju. Pozdrav.
Add comment
Comments