Počnimo sa izvrsnim postignućima u Bidenovoj vanjskoj politici. Samo u dvije godine je uspio.....
Ne brinite se, sve ide baš onako kako treba - sve ide užasno. Wall Street Journal je jučer objavio opširnu priču pod naslovom: Kako je Putin ponovno izgradio ruski ratni stroj uz pomoć američkih protivnika.
Svakako bi bio bolji naslov, i sigurno točniji: “Kako je Biden obnovio ruski ratni stroj uz pomoć NATO-a.”
Zabrinjavajući podnaslov je glasio: “Iran, Sjeverna Koreja i Kina opskrbljuju Rusiju ljudima i znanjem kod opremanja ruskih tvornica i pri proizvodnji oružja za rat u Ukrajini.” Dobro, što su uopće mislili - kome se to Rusija trebala obratiti za pomoć, nakon što su je natrpali svim mogućim sankcijama? No, ova je priča mnogo veća od uobičajene utrke u naoružanju.
Kako bismo u potpunosti shvatili spektakularni neuspjeh Bidenove agresivne neocon politike(ukoliko se rukovanje sa prazninom može nazvati politikom), prvo moramo primijetiti nekoliko povijesnih činjenica.
Nakon Hladnog rata i raspada Sovjetskog Saveza, postkomunistička Rusija bila je spremna pridružiti se Zapadu. Čak je podnijela zahtjev za članstvo u NATO-u. No, podrugljive NATO elite smatrale su kako je ruski zahtjev nepotpun. Tada su Rusiji dozvolili status mlađe članice NATO-ovog Partnerstva za mir, 1994. godine. To bi bilo nešto kao...pa, ne baš niti izviđač. Ne trenutno. Izviđač - može nešto kasnije.
Problem su bili neoconi postsovjetske Rusije - kojima američki neocon nisu vjerovali. Bili su sumnjičavi i uvjereni kako će se zemlja svaki čas, problematično i uz njihovu pomoć ovaj put - postati komunistička supersila. Umjesto toga, američki su neoconi zamislili kako bi ta nova nova Ruska Federacija trebala biti potpuno poražena i razbijena. Treba biti podjeljena na malene, lako upravljive državice, koje oni pojedu za doručak.
Tako je započeo dugi, bolni posthladnosratovski hladni rat - novi Drugi hladni rat. Ciljevi rata bili su utjecati na promjenu ruskog režima, srušiti novu Rusku Federaciju baš kao što su uspjeli srušiti Sovjetski Savez, te poinstalirati vladu koja je prijatelj SAD-a. Krajnji cilj je bio iskorijeniti i raskomadati Rusiju - podjelom Ruske Federacije na sastavne dijelove.
I tako je NATO, prekršivši niz "neformalnih" obećanja kako se neće širiti, nastavio neumoljivo marširati na istok, kroz Poljsku, Mađarsku, Češku Republiku i niz manjih baltičkih država prema Rusiji. Konačno je sletio u Rusiji susjednu Ukrajinu.
Što se tiče Izraela, tijekom postsovjetskih godina, Rusija je razvila prijateljske diplomatske veze s usamljenom "demokracijom" Bliskog istoka. To je uključivalo značajnu trgovinsku razmjenu, kao i preseljenje velikog broja stanovništava ruskog govornog stanovništva u Izrael. Kako je njen odnos s Izraelom rastao, Rusija je zahladila svoje odnose s Iranom, i drugim izraelskim regionalnim "neprijateljima".
Postsovjetska Rusija također je prekinula podršku državama poput Kube, ili Sjeverne Koreje. Prije ovog mjeseca, Rusija je uvijek imala pristup dvjema međunarodno izoliranim komunističkim zemljama, uz duboko uvažavanje nametnutih američkih sankcija, ali i "prodemokratske" politike Zapada.
Drugim riječima, Rusija je surađivala s američkim takozvanim međunarodnim poretkom, koji je temeljen na "vladavinama prava". Ali sada odjednom, kao što je objašnjeno u naslovu časopisa - nekonfekcionari su se gadno zavarali i zaigrali; gubeći potpunu, hegemonijsku kontrolu (ovdje nema pregovora); uspjeli su totalno rasturiti desetljeća uspostavljanja povezivanja i postizanje polaganog napretka s Rusijom.
Ruski odnos s Kinom, koji je prije raspada Sovjetskog Saveza bio potpuno zahladnio, jest bolji nego ikada. Rusija je bijesna na Izrael zbog potpora Ukrajini, te sada blisko surađuje s izraelskim "prvim neprijateljem", Iranom.
Prošlog tjedna je ruska mornarica ponovo stigla u povijesni posjet Kubi, i time ponovo pokrenula zaleđeni motor suradnje s najbližim neprijateljem SAD-a, koji je do sada bio na čekanju, kojeg je SAD podvrgnula totalnom izgaranju. Nevjerojatne su igrice ruskih ratnih brodova i nuklearnih podmorica, nadgledane od strane američkih borbenih zrakoplova, koje su se zaigrale ispred obala Floride. Imaš osjećaj kao da Bermudski trokut ne postoji. Toliko su kružili uokolo - pazeći jedni na druge. Navodna je slijedeća postaja ruske mornarice - karipska obala (makar tako kaže Miami Herald). Sada je valjda ovima u Floridi lakše.
https://www.miamiherald.com/news/nation-world/world/americas/cuba/article289380600.html
No, kao da ovo nije dosta. Stiže ugovorna bomba sa druge strane Pacifika. Predsjednik Putin i slavni vođa Sjeverne Koreje (koji je i sam mali raketni čovjek) su potpisali ugovor o međusobnoj obrani. Svekolikoj suradnji. Protiv Zapada. AP u naslovu kaže:
https://apnews.com/article/vladimir-putin-kim-jong-un-russia-north-korea-summit-ukraine
Ugovor o partnerstvu. Najsnažniji od Drugog svjetskog rata. Kladim se kako je Južna Koreja sa oduševljenjem odahnula.
Ma, istina jest kako je to katastrofalna vijest za američkog pouzdanog saveznika Južnu Koreju. Južnokorejci su sigurno poludjeli. Njihov zadnji mali rat balonima za smeće je upravo doživio grozan obrat. Poput Izraela, i Južna je Koreja (koju su SAD sigurno natjerale na to) stala na stranu Ukrajine, u dugogodišnjem Proxy Ratu koji se vodi protiv Rusa, iz Ukrajine.
Nitko ne bi trebao biti iznenađen ovim razvojem događaja. Sada kada je Rusija sankcionirana, te kada je dobila isti status izopćene države, baš kao što su destljećima i Kuba i Sjeverna Koreja, ona nema što izgubiti od partnerstva s njima. I ne samo to, nego odmah nakon što je prije dva tjedna Joe Biden dao zeleno svjetlo Ukrajini za korištenje američkih projektila dugog dometa za napad na ruske gradove, predsjednik Putin je odgovorio upozorenjem kako bi tu igru mogao i on zaigrati; odnosno, Rusija bi mogla, isto tako, naoružati neprijatelje SAD-a.
Sada on to i radi. Zašto neocon idioti tvrdoglavo ignoriraju Putinova upozorenja ostaje vječna misterija.
Drugim riječima, desetljeća postkomunističkog napretka i ulaska Rusije u zapadni međunarodni poredak, je bacila u zahod poremećena Bidenova administracija - u dvije kratke godine. Sankcije su prkosnu Kubu i Sjevernu Koreju, pretvorile u države koje nisu prijetnja. Ostale su države trećeg svijeta. Sada motor američkog utjecaja kreće unatrag.
Izrael bi uskoro mogao požaliti što je odlučio stati na stranu SAD-a protiv Rusije. Sada kada se razvukla izraelska borba protiv "terorističkog" Hamasa (inače poduprta sanžnim prekomorskim saveznicima) - Izrael počinje shvaćati kakvog to ima saveznika.. Ovotjedni naslovi otkrivaju najnoviji Hladni rat Joea Bidena s Izraelom. U isto vrijeme, stvari se gadno zahuktavaju nakon njihovog pokretanja rata, nakon 07. listopada prošle godine.
Jučerašnji naslov UK Independenta:
Biden je ljut na Izrael, jer je u utorak izraelski premijer Benjamin Netanyahu tweetao video u kojem optužuje Bidena za namjerno uskraćivanje, ili barem sporo pritjecanje, vojne pomoći koju je odobrio Kongres.
Netanyahuov kratki video bio je politička ručna granata bačena pred Bidenov pažljivi, zamišljeni hod po žici između njegove propalestinske i njegove proizraelske demokratske biračke baze.
Odgovarajući na Netanyahuovu optužbu, intersekcijska tiskovna tajnica Bijele kuće, Karine Jean-Pierre, obrambeno je izjavila: “Općenito ne znamo o čemu on govori. Jednostavno ne.”
Oni uglavnom stvarno ne znaju o čemu on govori. Općenito.
Uz te napade od strane Rusa, njihovih izraelskih savezničkih boraca protiv terorizma po Bliskom istoku, Biden se osjetio malo loše. Pa je prošetao Commandera (njemačkog ovčara) po vrtovima Bijele kuće. Nikako se pas ne može naviknuti na to kako, osim njega, vođu "demokratskog svijeta" čuvaju i neki čudni likovi u crnom. Pa je izgrizao jednog. Koji je završio u bolnici. Opet. Ti agenti tajne službe će biti prvi koji će sigurno glasati za Bidenov ostanak u Bijeloj kući. Imaju dobar trening. Imaju svakodnevnu borbu protiv pravog neprijatelja - Bidenovog psa. Odlično.
Konačno, čini se kako je povjerenje u SAD općenito spalo na najniže grane. U vijestima o krizi u Tajvanu, ovaj tjedan je Kina optužila Bidena kako pokušava izazvati rat, i u tom dijelu svijeta.
Naslov Business Insidera od ponedjeljka:
Tvrdnja predsjednika Xija bila bi smiješna, osim ako...pa, znate?! Možda se radi o onim nekakvim "hellscape" igračkama:
Znanstvenicima bi trebao elektronski mikroskop kako bi otkrili bilo kakve, mikroskopske, tragove uspjeha Bidenove borbene vanjske politike. Drugim riječima, izvan SAD-a, Biden ne uspijeva nigdje gdje je poslao obaviti posao svoje neocon suradnike. Možda, eto ipak, nekako uspjeva preko svojih "suradnika" u EU - pregurati i poturiti sve svoje promašaje. Neka se EU bavi sa sporednim prouzrokovanim problemčićima.
Za sada se čini kako se predsjednik Xi ponaša racionalno. Iako ruski saveznik, drug Xi, nikako baš nije presretan zbog velikog partnerskog ugovora između druga Kima i druga Vladimira. Zašto? O tome nekom drugom prilikom. Drugi svjetski čelnici okreću glavu na drugu stranu, i daju mudre i umjerene izjave. Za sada.
Vođa slobodarskog zapadnog svijeta, u to vrijeme, luta uokolo, sa obveznim avijatičarskim sunčanim naočalama, posebno u zatvorenim prostorima; hoda po pozornicama i pozdravlja obvezno prazne prostore (kao što je nedavno učinio na donatorskoj večeri svoje stranke, gdje je prikupljao sredstva za samoga sebe; kada je Obami bilo neugodno kada je Jiea uhvatio ispod ruke i poveo van napravu stranu - onda je valjda zaista sve jasno); udara šakama po stolovima, pred upaljenim mikrofonima, baš nekako u stilu izvjesnog brkatog kancelara iz 1930-ih, kojeg neću spominjati.
U dvije je godine, Bidenova neocon vanjska politika, koja je bila osmišljena kako bi ukinula Rusiju, umjesto toga stvorila rusku superdržavu - koje su se američki (i naravno, britanski) neocon fajteri uvijek bojali. Rusija, njezini saveznici, njezin zamjenski financijski sustav BRICS-a svijetu se sve više čine uvjerljivom, razumnijom alternativom od postojećeg američkog poretka s njegovim oronulim (demencijom opterećenim) vodstvom.
Teško je zamisliti spektakularniji neuspjeh. Kao da u vrtiću nisu nikada čitali Ezopove basne.
Jednom davno, pas je nosio sočnu kost u ustima, dok je zadovoljno kaskao preko mosta preko potoka. Pogledavši u vodu, pas je vidio svoj iskrivljeni odraz, te ga zamijenio za drugog psa, koji ima još veću kost. Pohlepan, kako bi se dočepao te veće kosti, moronski je pas prijeteći zalajao na svog mutnog dvojnika. Ali, kad je otvorio usta, kako bi zalajao, kost mu je ispala i pala u vodu, ostavljajući mu samo mreškanje vode u potoku.
Kost su napori Rusije da surađuje s međunarodnim poretkom, predvođenih SAD-om, nakon pada komunizma. Fatamorgana je paranoja neocona o ruskoj superdržavi. Ispuštena kost su američki građani, koji sada proklinju plavo/bijelo/žute linije, te bolno sjede u koritu potoka, pokušavajući pokrenuti slomljeni gležanj. Ostali su u hladnom potoku, mokri i blatnjavi, nakon što su ispušteni s ograde mosta, kada je Biden zalajao.
ožda Pas i kost nije idealna metafora. Možda bi idealnija bila Škorpion i žaba. No, bitno je da ste uhvatili poantu.
No, ima tu još interesantnih likova za popratiti. Nikada nemojmo zaboraviti Anthonyja "Ja sam znanost" Faucija.
U utorak su lakovjerni urednici PBS-a objavili ovaj, nenamjerno, urnebesno smiješni naslov: 'Imam taj DNK zbog kojeg sam toliko brinuo o ljudima': Fauci govori o novoj knjizi i svom životu u javnom zdravstvu.
Turneje korporativnih medija, prateći najomraženijeg ljudskog žohara na svijetu, nastavlja se punom parom. Znaju oni kako je nebitno ulaziti u dosadne, nezgodne detalje poput toga da li je Fauci lagao ili ne - PBS-ova priča je samo objavila Faucijeve riječi, baš onakvima kakve jesu; bez ikakve kritike ili, ne daj Bože, prigovaranja. Ostavili su lošeg liječnika neka govori sam za sebe.
'Priča u intervjuu' otkrila je kako (Faucijevo mišljenje) on nije samohvalisava budala. Ne! On je uzor humanitarizma.
Fauci nije tvrdio kako je humanitarac zbog nečega što je učinio, već zato što mu je otac bio popularni ljekarnik iz susjedstva, u Brooklynu. Prema Faucijevoj logici, on je naslijedio očevu DNK brižnosti. U isto je vrijeme, naravno, on nahvalio svoju knjigu, jer je njegov brižni DNK genetski modificiran eksperimentalnim injekcijama mRNK injekcijama za grabljenje novca i višestrukim pojačivačima pohlepe.
U dugom nizu grotesknih, softball pitanja (koja je Fauci vjerojatno unaprijed napisao) , reporter PBS-a (koji mu ljubi guzicu) pitao je Faucija što je naučio iz svog iskustva petljanja s aktivistima protiv AIDS-a 1980-ih godine. “Nisam shvaćao,” novinar PBS-a je umiljato i nevjerojatno objasnio, “sve dok niste ovdje tako opširno pisali o tome, o načinima na koje ste bili žestoko kritizirani.”
Jadni dr. Fauci! Jednostavno nema pravde za marljive, brižne, doživotne birokrate, kojima su porezni obveznici nadoknadili više od bilo kojeg drugog državnog službenika, uključujući predsjednika SAD-a.
Unatoč novinarskom hinjenom iznenađenju — tko se usuđuje kritizirati vrhunskog covid doktora? — u intervjuu nisu spomenuti razlozi zbog kojih su aktivisti mrzili Faucija (i još ga mrze). Fauci je urnebesno odgovorio kako su ga aktivisti protiv AIDS-a naučili kako pristupiti pandemijama, tako što se on herojski odvojio od službenog narativa, i strpljivo slušao zajednicu.
Možemo samo zamisliti ogromno vrijeme potrošeno na pažljivo skriptiranah pitanja, koja bi PBS postavio isto, bilo da su intervjuirali Josefa Staljina, Mao Tse Tunga, ili Jeffreya Dahlmera. Što ste naučili, dok ste sami upravljali tako velikom, kompliciranom državom? Što ste naučili iz svojih iskustava s kaznenopravnim sustavom?
Pravda želi natrag svoj ugled. Odvratna obrana najvećeg svjetskog serijskog ubojice od strane korporativnih medija, nikada neće uspjeti, i sada i oni to znaju. Prikaz A: odjeljak za komentare članka bio je isključen. Također, u članku su izostali bilo kakvi citati bilo koga dovoljno hrabrog, tko bi se složio s liječnikovom velikodušnom samodijagnozom.
Vjerojatno se i vi slažete kako se Faucijev DNK temelji na njegovoj brizi i slušanju zajednice.
Pa, ponešto će priupitati i državni tužitelj iz Kanzasa, kako je zadnjih dana krenulo.
Slijedeća vijest nam govori o tome što se događa kada woke ideologije svima počnu izlaziti na uši. Kada monstruozno nametanje i propaganda pređu sve granice.
Fenomenalna, kontrarevolucionara vijest se jučer pojavila - u paničnoj CNN-ovoj priči, pod naslovom: Učionice u Louisiani sada prema zakonu moraju prikazivati Deset zapovijedi.
Bježimo! Sada smo praktički u teokraciji! Izlazite dok možete!
Republikanski guverner Jeff Landry je potpisao zakon pun nade, koji zahtijeva prikaz Deset zapovijedi veličine postera s "velikim, lako čitljivim fontom”, za objesiti u svakoj učionici, u bilo kojoj školi koja prima državna sredstva, od vrtića do sveučilišta.
Prije potpisivanja zakona, guverner Landry je nazvao zakon, "jednim od mojih omiljenih". Guverner je objasnio: “Ako želite poštivati vladavinu zakona, morate krenuti od izvornog danog zakona, koji je bio Mojsijev. Zapovijedi je dobio od Boga.”
Predstavnica savezne države Louisiane, Dodie Horton, republikanska predlagateljica zakona, primijetila je na ceremoniji potpisivanja kako "kao da je nada posvuda u zraku". Dodie se dugo zalagala za prava učenika i roditelja.
Zakonodavci, koji su sada već previše upoznati s taktikama woke potkopavanja, pokušali su zatvoriti sve rupe u zakonu. Sićušne Zapovijedi, veličine poštanske marke, neće pomoći. Prijedlog zakona navodi točan jezik koji mora biti ispisan na displejima u učionici, koji mora biti velik najmanje 11” x 14” inča, i zahtijeva da tekst Deset zapovijedi bude središnji fokus postera.
Louisiana je trenutno prva država u SAD-u koja zahtijeva Deset zapovijedi u učionicama, koje su državno financirane. Predvidljiva lažna galerija antikršćanskih zagovornika obećala ih je tužiti - uključujući Američku uniju za građanske slobode, Američku uniju za građanske slobode iz Louisiane, Amerikance ujedinjene za odvajanje Crkve i države, Zakladu za slobodu od religije i Sotonistički hram.
Novi je zakon doista hrabar. Godine 1980., prevrćući povijesnu praksu od osnutka, Vrhovni sud je držao kako su prikazi Deset zapovijedi u učionici, bili neustavni. Kršćani su tiho pristali na odluku, i iskorijenili biblijski moralni kodeks iz američkih učionica, što mnogo toga objašnjava.
Ali, događaji nas sustižu. Godine 2022., usprkos mnogo jadikovki i škrgutanja ojađenih liberalnih zuba, Vrhovni sud je opravdao srednjoškolskog nogometnog trenera koji se molio. U tom je slučaju Vrhovni sud presudio kako trenerove molitve predstavljaju privatni govor, zaštićen Prvim amandmanom, te kako ih školski okrug ne može ograničiti, iako su ih igrači bili prisiljeni slušati. Tako se trener vratio na posao. Ali, što je još važnije - Sud je odstupio - od prijašnjih protureligioznih presuda, i smatrao kako vladin entitet ne mora nužno prekršiti ustavnu klauzulu, kada dopušta javno vjersko izražavanje.
Republikanci su istaknuli kako je Deset zapovijedi povijesni dokument, dugo ukorijenjen u pravnoj povijesti, a novi zakon u Lousiani jednostavno vraća davno prevaziđeni moralni kodeks u moralno napuštene učionice.
U svakom slučaju, igra je u toku, pitanje je pripremljeno za preinaku na Vrhovnom sudu. Upravo ćemo saznati da li je (sada kada su škole postale pustopoljine nemorala, pod bizarnim društvenim eksperimentiranjem ljevice) Vrhovni sud spreman poništiti svoju ne-historijsku odluku. Hoće li Deset zapovijedi pretvoriti javne škole u CNN-ov zamišljeni pakao obavezne religije?
Hrabri zakonodavci Louisiane pokrenuli su (doduše sa neobičnim oružjem u rukama) prijeko potreban razgovor, a revolucionarni novi zakon te države budi nadu u napredak.
Za kraj - neobjašnjiva pojava u blizini Las Vegasa. Monolit. Zadnji od mnogih.
Misteriozna struktura nalik monolitu pojavila se u pustinji Nevade tijekom vikenda, potaknuvši nagađanja o tome što bi to moglo biti i tko stoji iza toga. Strukturu je primijetila policija Las Vegasa, koja je rekla kako su je vidjeli tijekom misije potrage i spašavanja sjeverno od doline Las Vegasa.
“Vidimo puno čudnih stvari… ali pogledajte ovo!”, objavila je policija na društvenim mrežama. ‘Monolit’ je sličan drugima koji su se pojavili diljem svijeta od 2020. godine.
Visoka, pravokutna, reflektirajuća struktura uočena je u blizini Gass Peaka, planinarskog područja u pustinji Nevada, samo oko sat vremena sjeverno od Las Vegasa. Na slikama koje je policija objavila na društvenim mrežama čini se kako je monolit smješten na blago neravnom terenu. “Kako je dospio tamo gore??” upitala je policija Las Vegasa na društvenim mrežama.
Eto, kako ne bi bilo nezabilježeno: planinu St Helen (pacifički sjeverozapad) su od 01.02.2024. godine pogodila 350 zabilježena potresa. Magnituda im nije bila jaka - oko 1.0 (jedan je zabilježen kod Portlanda magnitude 2.0 u svibnju ove godine). Ne bi tu bilo nikakve brige - da se na tom trusnom mjestu ne nalazi najrazorniji vulkan sjeverne Amerike. Vulkan koji je pri erupciji 1980. godine odnio 57 života i nanio nemjerljive štete cijelom ekosustavu. Mjerenja i onih godina, kao upravo i tijekom ove godine - su bila gotovo identična. Mali, česti potresi, sve dok se nije dogodio potres magnitude 5.0, koji je izazvao erupciju vulkana. Nadam se kako se povijest neće ponoviti ovako razorno kao prije 50 godina. Malo smo toga bitnoga iz povijesti naučili, većinu smo bitnoga zaboravili. Točnije, natjerani smo zaboraviti. Pa, eto - natjerajmo se ponoviti prave povijesne lekcije - da ne bi bilo one uobičajene: nisam znao.
Kraj za danas. Hvala na čitanju.
Pozdrav svima. Zdravi i veseli bili.
Putovanje kroz današnje vijesti - ovako bi izgledalo prikazano slikom:
Add comment
Comments