Ako to odbije, onda pozivaju biskupe i kardinale neka ga svrgnu
Od samog početka, kada je Bergoglio preuzeo dužnost pod pomalo čudnim okolnostima, bilo je jasno da je postavljen s ciljem dovođenja migranata u Europu.
Od samog početka u potpunosti podržava cjelokupnu globalističku agendu – od razmjene stanovništva s migrantima, do LGBTQ, ubrizgavanja Covid genskih terapija i klimatske agende.
To i još mnogo toga možda već smeta većini katolika, što sve češće i pokazuju. Sada je skupina istaknutih katolika izdala priopćenje koje je poslano i papi i biskupima i kardinalima (od kojih su većina, naravno, Franjini štićenici).
Izjava je vrlo dugačka, jer je sam popis grijeha i njihov opis toliko dugačak da bi vjerojatno zauzeo manju knjigu. Stoga ćemo ovdje objaviti samo dio. Ako vas ova tema posebno zanima, onda možete pročitati vrlo dugačak popis i detaljan opis njegovih grijeha u izvornom tekstu (web stranica je na engleskom) ili ga preuzeti kao PDF ovdje.
Dugačka izjava je sažetak interakcija i odnosa pape Franje s nizom istaknutih osoba u Crkvi, poput kardinala Godfrieda Danneelsa, Reinharda Marxa, Theodorea McCarricka, Wiltona Gregoryja i Víctora Manuela Fernándeza (napomena: to su obično pedofili ili oni koji su prikrivali spolno zlostavljanje djece).
Skupina od 17 znanstvenika i aktivista objavila je opširnu izjavu pozivajući papu Franju da podnese ostavku ili da mu se službeno suprotstavi kardinalski zbor.
Sedamnaest potpisnika reklo je da je Franjo svojim riječima i djelima “izazvao krizu bez presedana u Katoličkoj crkvi”, potvrdivši da je papa nanio veliku štetu crkvi i svijetu otkako je preuzeo dužnost u ožujku 2013.
U priopćenju objavljenom navečer 2. svibnja, potpisnici su rekli da “članovi crkvene hijerarhije imaju obvezu djelovati kako bi spriječili Franju da uzrokuje daljnju štetu”.
Dodali su:
Stoga pozivamo papu Franju da podnese ostavku na papinstvo i pokaje se za svoja djela. Ako to ne učini, molimo kardinale i biskupe Katoličke crkve da zatraže od pape Franje ostavku na mjesto pape.
Ukoliko se to eventualno ne dogodi, tada su potpisnici pozvali kardinale i biskupe da proglase kako je Franjo nekako izgubio papinstvo:
Ako odbije podnijeti ostavku ili povući hereze koje je držao, tražimo da ga proglase da je izgubio papinstvo.
Navedenu “krizu bez presedana” potpisnici pripisuju dvjema stvarima:
- Papa Franjo počinio je zločine koji teško štete Crkvi i pojedinim vjernicima.
- Pokazao je svoje odbacivanje katoličke vjere i radio na uništenju vjere drugih katolika.
Potpisnici i njihova zaduženja
Sedamnaest potpisnika su akademici, aktivisti iz raznih sfera crkvenog života i jedan svećenik:
- Linus F. Clovis, Ph. D., MSc, JCL, STB
- Yves Daoudal: glavni urednik časopisa Reconquête i potpredsjednik Charlier centra
- Dániel Fülep: teolog, Mađarska
- Maria Guarini: urednica, Chiesa e post concilio
- Michael Kakooza, dr. sc. D.: Strateški menadžment, Istočna Afrika
- Thaddeus J. Kozinski, Ph. D.: Profesor filozofije, Memoria College
- Peter A. Kwasniewski, dr. sc. D.
- John RT Lamont, DPhil
- John Rist, dr. sc. D.: Profesor klasične i ranokršćanske filozofije i teologije (vv)
- Cesar Felix Sánchez Martínez: profesor filozofije, Universidad Nacional de San Agustin, Peru
- Wolfram Schrems, mag. teol., mag. Phil.
- Peter Stephan, Dr. Phil. habil: profesor arhitektonske teorije i povijesti umjetnosti, Sveučilište primijenjenih znanosti, Potsdam
- Anna Silvas, prof. D.: Specijalist za grčke oce, UNE, Australija (vv)
- John-Henry Westen, MA: osnivač i urednik, LifeSiteNews
- Michael Wiitala, dr. sc. D.: Izvanredni profesor filozofije, Cleveland State University
- Elizabeth F. Yore, Esq.: Osnivačica, Yore Children
- John Zmirak, dr. sc. D.: Glavni urednik, The Stream
Dugačka izjava je sažetak njegovih interakcija i odnosa s nizom istaknutih crkvenih ličnosti kao što su kardinali Godfried Danneels, Reinhard Marx, Theodore McCarrick, Wilton Gregory i Víctor Manuel Fernández.
Prema njima, opsežan popis ljudi koji su dostavili potpisnici dio je Franjine “povijesti zaštite seksualnih prijestupnika, koja ilustrira njegov karakter i modus operandi”.
Potpisnici optužuju Franju da je počinio “druge zločine, uključujući krivovjerje”, i svjedoče da su navedena djela “zločini jer krše ili kanonsko pravo, pravo svjetovnih država, prirodno pravo, Božji pozitivni zakon ili neku kombinaciju zakona iz ovih različitih pravnih sustava.”
Oni također navode niz drugih koraka koje je Franjo poduzeo tijekom svog pontifikata, kao što je njegov dogovor s Kinom, njegova ograničenja tradicionalne mise i njegovo odobravanje blagoslova istospolnih parova, dodatno svjedočeći da je Franjo “javno i tvrdoglavo proturječio nekoliko središnjih doktrina katoličke vjere.
Ipak, potpisnici nisu svalili svu krivnju na Franju, ocjenjujući da je on “proizvod šire krize u Crkvi”. Potpisnici su dali povijesni pregled razvoja modernizma, navodeći da su “tijekom složenih događaja Drugog vatikanskog sabora neomodernisti ostvarili značajan utjecaj”.
Dati ostavku ili biti smijenjen
Nakon detaljnog popisa pritužbi protiv pape, potpisnici su zahtijevali da kardinali i biskupi poduzmu mjere protiv Franje ako on dobrovoljno ne podnese ostavku:
Pogreška je i grijeh što vjerni biskupi i kardinali ne čine ništa u nadi da će papa Franjo uskoro umrijeti i zamijeniti ga netko bolji.
Papa Franjo iz dana u dan nanosi stalnu štetu dušama i Crkvi. Vjernici imaju pravo očekivati da ih njihovi vjerni pastiri zaštite od njegovih napada. Ovi pastiri imaju dužnost prema Bogu da ih zaštiti, a ako to ne učine, on će na njih navući vječnu kaznu.
Kao prvi korak, biskupi i kardinali Crkve trebaju učiniti sve kako bi papu Franju prisilili na ostavku”, napisali su.
Iako su priznali da je papina ostavka “izvanredan događaj koji se ne bi trebao dogoditi”, tvrdili su da bi Franjina ostavka bila “najmanje loš mogući ishod”.
Ako ne podnese ostavku, tvrdili su potpisnici, bila je “dužnost biskupa i kardinala nastaviti s izjavom da je izgubio papinstvo zbog hereze”.
U nedostatku dovoljno velikog tijela kardinala i biskupa za provedbu deklaracije, potpisnici su od prelata zatražili da osnuju skupinu koja bi “javno upozorila vjernike na njegove zločine i krivovjerja, izjavila da je njegov nastavak papinstva pozvan na pitanje zbog njegove hereze, i upozorio vjernike da ne vjeruju njegovim izjavama i ne slušaju njegove zapovijedi osim ako je jasno na neovisnim osnovama da se te izjave i zapovijedi trebaju poštivati.”
Slijedi spomenuti kratki poziv na ostavku, a zatim vrlo dugačak popis “grijeha” koje je Bergoglio počinio.
Uz dugačak popis crkvenih poglavara koje podržava i nakon što su njihove seksualne eskapade otkrivene, one ga podsjećaju i na njegovo štovanje Pachamame, smjenu biskupa koji ne dijele njegove stavove, podršku homoseksualnim brakovima, štovanje islama i mnoge druge prijestupe.
BY: Denis Ivić; 05.05.2024. - objavili: epoha.hr
DODATAK - video o Vatikanu - koga zanima ova tema malo više:
Nakon svega, evo dodatnih RAZMIŠLJANJA - o svemu što nas okružuje, i to ne sada - nego od početka vremena i sve do beskonačnosti......
Božji zakon: održavanje Deset zapovijedi (Istina) zbog dvije najvažnije zapovijedi (Ljubav).
Ni Ljubav ni Istina ne mogu učiniti ništa dobro jedno bez drugog. Oni su namijenjeni da budu isprepleteni i neodvojivi.
Zato su Bog, Isus, Duh Sveti i Riječ svi u jednakoj mjeri Ljubav i Istina.
Prihvatiti Božji Zakon znači prihvatiti Božju ljubav i zaštitu za nas. Njime držimo Isusovu ruku dok hodamo s njim.
Ogorčenje na Božji zakon znači udaljiti se od Božje ljubavi i zaštite za nas, puštajući ruku samog Krista.
Svatko tko to označi kao "posao" NE ubijati, krasti, lagati, žudjeti, počiniti preljub, obeščastiti roditelje, zloupotrijebiti Božje ime, počiniti idolopoklonstvo ili imati druge bogove......takva osoba odbija i Isusovo Učenje i Žrtvu.
Bolje je da čovjek nikada ne dođe Bogu, nego da se pretvara da dolazi Bogu.
Mržnja Istine je suprotnost Ljubavi.
Boriti se protiv i jedne Božje zapovijedi nije ljubav. To je samo borba protiv samog Boga.
Traženje tehničkih detalja za izbjegavanje bilo kojeg dijela Slova ILI Srca Božjeg zakona također nije Ljubav.
Ne možemo željeti nastaviti griješiti i tvrditi da volimo Boga.
Svatko tko tvrdi kako nas Isus ne uči da "više ne griješimo" je lažac, i u njima nema ni Ljubavi ni Istine.
Svatko tko tvrdi kako nas Isus ne uči držati se svih zapovijedi je lažac, au njima nema ni Ljubavi ni Istine.
"Tko me od vas osuđuje za grijeh? A ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, sluša Božje riječi."
(Isus u Ivanu 8:46-47)
"Onaj ko odvraća svoje uho da ne čuje zakon, čak je i njegova molitva odvratna." (Izreke 28:9)
Odbijanje čitanja Božje Riječi je odbacivanje Oca i Sina, što je također odbacivanje Mira i sigurnosti za naše živote.
Osoba koja se opire dobru ispunit će svoju želju.
Neprepoznavanje grijeha i njegove destruktivnosti dovodi do podvrgavanja njemu, namjerno ili ne.
"Moj narod je uništen zbog nedostatka znanja."
"Početak je mudrosti strah Gospodnji, a spoznaja Sveca je razboritost."
"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu. Nego se više bojte Onoga koji može uništiti i dušu i tijelo u paklu."
Isus sigurno ne želi da budemo uništeni, stoga zna kako je kritično za nas da se dovoljno bojimo Boga, kao i krenemo i ostanemo na putu prema Mudrosti i razumijevanju kroz Njegovu Riječ. Znači li to da trebamo živjeti bojeći se Boga? Boga se trebamo bojati samo ako Ga ne volimo, ili ne poštujemo, ili ako nemamo na umu Njegovu beskrajnu moć u ovom svemiru. Korištenje naše slobodne volje za borbu protiv jedine Beskrajne Moći koja nas voli, želi nam najbolje i radi na zaštiti i spašavanju nas - nije ništa drugo nego čisto ludilo, vođeno ponosnim prkosom koji vodi ravno u uništenje. Imamo izbor... sve Dobro, svu Ljubav, svu Istinu, svu Svjetlost, i sav Život s jedne strane, ili trajnu smrt s druge strane.
Postoji Ljubav prema Gospodu i strah od Gospoda. Ljubav je poželjnija, ali ako ne počnemo tamo, trebali bismo barem početi sa strahom, koji vodi do znanja, koje vodi do Ljubavi.
"Ja sam došao kao svjetlost na svijet, da svaki koji u mene vjeruje ne ostane u tami. I ako tko sluša moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer nisam došao suditi svijetu, nego da spasi svijet. Onaj koji me odbacuje i ne prima moje riječi, ima onoga koji mu sudi - riječ koju sam ja rekao sudit će mu u posljednji dan."
(Isus u Ivanu 12:46-48)
Naš konačni sud neće biti proizvoljan; mjerilo suda bit će Božja Riječ, koja sadrži Njegovu Pravednost. Naravno, upravo je to ono što Bibliju čini našim savršenim priručnikom za život, brigu o sebi i drugima. Nažalost, kao što je primijetio jedan propovjednik, to bi mogao biti najmanje čitan bestseler ikada. To bi moglo biti istina za mnoge koji je posjeduju, ali bolje rečeno, to je sigurno najvrjednija knjiga koja spašava život za one koji doista čitaju i rade ono što piše.
"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom."
I "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe."
(Isus u Marku 12:30-31)
To bi se moglo činiti antiintuitivnim ljudskoj strani koja se ne želi odreći sebe - "sebe", ali Duh zna kako je predaja "sebe" jedini Put do pobjede. Rođeni smo s dvije prirode - duhovnom prirodom i ljudskom prirodom. Jedno je Duh, jedno je tijelo. "Tijelo" se sastoji od naših mentalnih, emocionalnih i fizičkih stanja, također poznatih kao naš um, srce i snaga (ili tijelo). Naš um misli, naše emocije osjećaju, a naše tijelo djeluje. Sva "četiri dijela" nas - duh, um, srce, tijelo - mogu relativno besprijekorno međusobno djelovati. Um je, naravno, kontrolni centar, a ono što se u njega unosi određuje stanje našeg bića. Kada osoba živi kao tjelesno biće - ne po Duhu u vezi s Bogom i Isusom kroz Duha Svetoga, Riječ i molitvu - tada je njihov Duh u biti mrtav (nije klijao) u njoj. Njihova linija života do Boga ima "potencijal", ali nema aktivan život. Stoga, u tjelesnom stanju, osoba u biti živi samo umom, emocijama i tijelom. Hranjenje svojih pet osjetila "kulturom" ispred njih, pohranjivanje tjelesnog uma toga često se očituje kao da netko radi što god "želi" i fizički želi, u skladu s "kulturom" i grijehom koji ona promiče. Svatko od nas može pogledati svoj vlastiti život, ili cijeli ovaj svijet, da vidi štetu od grijeha tjelesnim životom. Naravno, Isus nam govori kako je Duh voljan, ali tijelo je slabo, znajući da naše tijelo nije namijenjeno da nas vodi, jer Bog želi da se naš Duh hrani i raste putem namjerno odabrane, svakodnevne obiteljske veze s njim. Naš je Duh stvoren da bude Roditelj u nama, iznad naše ljudske strane. Naš Duh treba biti dio nas koji, zahvaljujući povezanosti s Bogom, ima kontrolu nad onim što se hrani našem umu, a time i nad našim emocionalnim i fizičkim stanjima. Trebamo se dobrovoljno odreći "sebe", a ne činiti samo ono što "osjećamo" ili fizički želimo, nego umjesto toga činiti ono što je Ispravno kako nas Bog i Isus uče, vođeni Ljubavlju prema Bogu i drugima. Po našem Duhu u vezi s Bogom po Duhu Svetom, mi trebamo imati "samokontrolu", to jest kontrolu nad sobom.
Tjelesni svijet svoju djecu ne uči SAMO grijehu. Kao što nam Isus govori: iako smo zli, čak i mi (kao tjelesni ili "svjetovni" ljudi) znamo vlastitoj djeci dati dobre stvari, poput hrane. Da, tjelesni svijet svojoj djeci prenosi nešto od onoga što je ispravno, tako da postoji nešto "dobro" na što se može ukazati ("Nikoga nisam ubio pištoljem, bio sam dobar u školi i imam posao. "). Ali ukazivanje na ono što je ispravno ne uklanja zlo u grijehu koji ovaj tjelesni svijet također, i sve više, nastavlja prenositi na svoju djecu. Sotona miješa loše među dobre – da uništi. Problem je u grijehu, a ne u minimalnoj i umanjujućoj dobroti koja se prenosi na sljedeću generaciju.
Između ostalog, zadaća Duha Svetoga je da nas osvjedoči o grijehu. Stoga je posao Duha Svetoga osuditi nas za prijestup Zakona (1. Ivanova 3,4). Oni koji vjeruju da Božji Zakon više nije na snazi stoga vjeruju da Duh Sveti ne može učiniti ništa za njih. Imaju pravo. Iz tog razloga, oni nikako ne mogu imati Duha Svetoga koji prebiva u njima. Oni umjesto toga hule na Duha Svetoga, čime čine neoprostivi grijeh. Sada, što je s osobom koja je prestala sa svakim namjernim grijehom? Što Duh Sveti čini za njih? Očito je učinio mnogo za njih, jer oni ne bi držali Božji zakon da u njima ne prebiva Duh Sveti. I oni se ne bi nastavili pridržavati Zakona ako ne bi imali Duha Svetoga koji neprestano prebiva u njima. Dakle, Duh Sveti pomaže pravom vjerniku da se očisti i ostane čist.
Od sada pa do Posljednjeg dana koji se približava, ionako mali postotak Istinskih vjernika na Zemlji će se smanjiti do točke kada više neće biti dodano.
„I kako je bilo u danima Noinim, tako će biti i u danima Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se, udavali sve do dana kad je Noa ušao u korablju, i dođe potop i uništi ih sve, kao što je bilo i u dane Lotove: oni su jeli, oni su pili, oni su kupovali, oni su sadili, oni su gradili; ali na dan kada je Lot otišao iz Sodome padala je kiša oganj i sumpor s neba i sve će ih uništiti u dan kad se Sin Čovječji objavi."
(Isus u Luki 17:26-30)
U Noino vrijeme, od svih ljudi na Zemlji, samo je osam ljudi, Noina obitelj, ušlo u arku i spasilo se. osam! Nijedan novi vjernik osim tih osam nije dodan, čak ni nakon što je sam Noa desetljećima propovijedao ljudima (2. Petrova 2:5) dok je gradio arku. Zašto nisu dodani novi vjernici? Budući da je svijet bio toliko izopačen i ispunjen grijehom da ga nitko nije slušao: "Tada vidje Jahve da je velika zloća ljudska na zemlji i da je svaka nakana srca njegova samo zlo zauvijek." (Postanak 6:5). Je li bilo drugačije u danima Lota? ne ! Bog je uvjeravao Abrahama kako Sodoma neće biti uništena da u njoj živi čak deset pravednika, a možemo biti sigurni da je postojao i jedan pravednik osim Lota (sa svojom obitelji), onda bi i tog čovjeka Bog spasio. Ali nije ih bilo, pa su samo Lot i njegove dvije kćeri bili spašeni na dan uništenja Sodome. Čak ni ostatak Lotove vlastite obitelji nije ozbiljno shvatio upozorenje i upute od Boga, i tako je njihova smrt bila zapečaćena, njihovo srce bilo je malo drugačije prema Bogu od ostalih stanovnika Sodome. Dakle, na temelju onoga što nam Isus govori, možemo vidjeti kako će se Zemlja toliko pokvariti u grijehu da će "svaka namjera misli srca uvijek biti samo zla", baš kao u danima Noe. Nitko drugi se neće pokajati nakon te točke, a to je vrijeme kada će se Isus vratiti na Zemlju (u oblacima iznad da udalji svoje od nje) budući da je ostatak označen za uništenje.
"Uđite na uska vrata; jer široka su vrata i širok je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji njime idu. Jer su uska vrata i težak put koji vodi u život, a postoje rijetki su oni koji ga nalaze."
(Isus u Mateju 7:13-14)
"Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one idu za mnom."
(Isus u Ivanu 10:27)
Nečiji kontinuirani otpor pozivu njihovog Stvoritelja dovodi do njihove duhovne, i konačno, trajne smrti.
Čovjek može počiniti neoprostivi grijeh huleći na Duha Svetoga. Bit bogohuljenja je ne držati Boga na Njegovom Pravom mjestu kao Stvoritelja-Kralja Svemira. Time marginaliziramo Boga u našim srcima i pokušavamo se uzdići na Njegovo pravo mjesto u našim životima. Drugim riječima, ako hulimo na Boga, ne vjerujemo da je On ono što kaže da jest, i stoga sebe postavljamo kao "boga" vlastitih života i često pokušavamo samodopadno biti "bog" nad drugima kao dobro. Grijesi pohlepe, ne voljeti Boga, imati druge bogove prije Njega i isprazno postupanje s Bogom (između ostalog) stoje iza toga, a sve ukazuje na samouzdizanje zlim mjerama. Isto tako, ako hulimo na Isusa, ne vjerujemo da je Isus onaj za kojeg se predstavlja. Naravno, bogohuljenje se također može manifestirati izvan nas kao otvoreno nepoštivanje Boga i Isusa, ili u pokušaju da ih iskušamo, ili drugim takvim ponašanjima koja proizlaze iz nedostatka vjere pomiješane s djetinjastom, sebičnom željom da budemo "veliki" "na sve pogrešne načine. Dakle, ako nemamo Vjeru da su Bog i Isus oni koji kažu, onda nećemo vjerovati Božjoj Riječi. A ako ne vjerujemo Božjoj Riječi, tada nećemo vjerovati da nam je dostupno sve što Bog i Isus imaju, uključujući Božjeg Svetog Duha koji prebiva u nama. Odbijajući vjerovati, nemamo načina prihvatiti Duha Svetoga i presjecamo jedini put do našeg oproštenja, jer je posao Duha Svetoga da nas osvjedoči o grijehu i uputi nas u svu Istinu, te da nam dovede u um bilo koji dio Božje riječi koji znamo, a može nam pomoći u životu. Budite uvjereni, neoprostivi grijeh, ili hula na Duha Svetoga, nije jednokratni čin nepoštovanja, verbalnog ili drugog. Razvija se dok nastavljamo ignorirati poziv Božjeg Svetog Duha našem Duhu, uvijek Ga odgađajući i nikad Ga ne pozivajući unutra. U tom stanju nećemo doći do pokajanja (niti ćemo opraštati drugima ili biti poslušni Božjem Zakonu ), ali ostaju u namjernom grijehu. Ako dođemo do kraja svog života bez povjerenja u Boga, Isusa, Duha Svetoga i Božju Riječ da nas vode, tada umiremo u svom grijehu, neoprošteni i neoprošteni, također odbivši ponudu Isusove žrtve u naše ime. (Naravno, mnogi neiskreni ljudi mogu vjerovati da mogu prevariti Boga pred kraj svog života neiskrenim verbalnim pokajanjem, ali Bog poznaje srce i nikad mu se ne rugaju.) Iz ovoga se može shvatiti da je neoprostivi grijeh neoprostiv jer Nije grijeh koji netko može priznati Bogu i time mu biti oprošteno (1. Ivanova 1:9). Jer kako bi oni to iskreno priznali, i Kome, kad se uopće nisu obazirali na poziv Duha Svetoga na obraćenje i vjeru u Onoga koji oprašta? Kada hulimo na Duha Svetoga, ne držimo Duha Božjega na mjestu koje mu pripada kao nevidljivog, ali opipljivog vodiča za naš život. I ako odbijemo vjerovati kao takvi, imajući malo ili nimalo vjere, nećemo slijediti Njegov poziv da učinimo ono što je potrebno da dođemo u život u Gospodinu. Mrtvi duhom, tijelom i dušom propadaju na kraju.
Moramo početi s molitvom i krenuti odatle. Jednom kad smo zatražili Duha Svetoga, on će nam biti dan. Trebamo li Ga onda žalostiti ustrajnim nemanjem vjere? ne ! Kao što nam Isus kaže, ako molimo, tražimo i kucamo, dat će nam se, pronaći i otvoriti. Ali moramo otvoriti svoje srce u vjeri poput malog djeteta da zadržimo ono što je naše.
Znati i činiti dvije su različite stvari. Nema vjere samo u znanju, jer čak i vrag zna. Vjera je u djelovanju. Ako znamo što nam je činiti, ali ne djelujemo prema tome, nemamo vjere. Isto tako, "vjerovati" znači "imati vjeru". Prema tome, "vjerovati" nije samo znati ili mentalno priznati; poput vjere, to je hodanje u povjerenju.
Vjerovati bez činjenja - jednostavno znači: ne vjerovati.
"Ali zašto me zoveš 'Gospodine, Gospodine', a ne činiš ono što Ja govorim? Tko god dođe k Meni i čuje Moje riječi i vrši ih, pokazat ću ti kome je sličan: On je kao čovjek koji gradi kuću, koja je duboko iskopala i postavila temelje na stijeni, a kad je potok navalio na tu kuću, nije je mogao pokolebati, jer je bila utemeljena na stijeni kao čovjek koji je sagradio kuću na zemlji bez temelja, o koju je potok žestoko udario; i odmah je pala ta kuća."
(Isus u Luki 6:46-49)
Add comment
Comments