





Kad malo bolje pogledaš ove fotke - ma stvarno nema nikakvih neobičnosti, zar ne?
Uvodne riječi vlasnice ove stranice (ne, nikakvi ovo nije portal)
Nekoliko uvodnih riječi o temi i što me ponukalo ponovo otvoriti ovu stvar koja se mene baš niti malo ne bi trebala ticati. Ali, kako me jedan od poznatih komentatora "poznatih" portala optužuje danima za pristranost i kako pišem isto kao CNN, te kako sam odabrala stranu, jer kao ne kužim što se događa u slobodarskom svijetu. Kaže kako ne kužim što radi ta ljevičarska woke studentarija - naravno, oni se bore, po tom poznatom komentatoru TC - za Palestince?! Da. Kako da ne. Isključivo su američkim studentima poznatih orijentacija na pameti Palestinci. Veliki borci za ljudska prava. Nekoliko mojih zapažanja, vezano uz ove studentske prosvjede, i zašto sam objavila tekstove "The Babylon Bee" onaj dan. Vjerujem kako je to isključivo zato što smo primjetili slične stvari, vezano uz ove prosvjede. Ovako:
1. Kada MSM počnu šiljiti i pokrivati priču 24/7, automatski mi se pali nekakav crveni alarm u glavi. Timing prosvjeda? Pa, taman su pogodili vrijeme kada su počeli gadno optuživati cionističke ubojice Bibijeve vlade - puno običnih malih ljudi koji niti ne prate politiku. U isto vrijeme kada američki Kongres donosi pakete pomoći za vanjske zemlje - niti dolara za američke ljude. Kada je financijska situacija u Americi, i u cijelom svijetu - u gadnoj katastofi. Izraelska vlada raspada, vojska se raspada, nekoliko bitnih dužnosnika doživjelo neobične nesreće, okreće se narativ cijelog svijeta protiv odvratnog krvoprolića. I ovo je samo ukratko. I u tom momentu - bum! odjednom niče velika studentska američka revolucija. Ma, sigurno su sve ovo gore navedeno - najobičnije slučajnosti.
2. Iskreno, meni nije razumljiv previše taj američki obrazovni sistem. Znam kako studiranje košta. I to košta gadnu lovu - košta toliko da 90% američkih studenata koji su uzeli kredite kako bi studirali - jako dugo proživi dok se ne riješi tog duga. Neki se ne riješe nikada. Ali, zalutala sam - nisam htjela o studentima, nego o dekanima. Početkom ove godine izbio je gadni skandal vezan s dekanicom Harvarda - deklariranom pripadnicom i zaštitnicom LGBT zajednice. Optužena je za plagiranje, ali je onda izbila priča kako je isto govorila protiv izraelskog ubijanja u Palestini. Tražena je njena smjena, no ona je "pošteno" odstupila sama. To je samo jedna priča o jednoj dekancici prestižnih američkih sveučilišta - smijenjeni su mnogi. Sad dolazim do poante, tj. još jednog mog razmišljanja (prati jako dobro ovo TC) - dakle, sasvim je uredu biti dekanom sveučilišta i terorizirati većinu kako mora prihvatiti inkluzivnost. Godinama. Time se daje i ocjena koliko si uspješan kao firma, odnosno sveučilište - dobiješ ESG ocjenu i pogledaju koliko provodite DEInkluzivnost. Maltretiranje godinama od upravitelja i elita. Većine normalnih od strane manjine. Pa, sad se vratimo opet na ove prosvjede. Prvo i osnovno pitanje jest - tko plaća ta sveučilišta, tko ih financira? Tko dobiva od svih tih završenih diplomanata? Pa, koliko ja mogu vidjeti - dvije strane. Prva jest ona poznata - od sveučilišta koristi imaju njihovi osnivači, koji su i glavni financijeri, koji imaju višestruke koristi od svega baš vezano uz postojanje tih sveučilišta. Mislim kako su čak i zemljišta na kojima se nalaze ta svučilišta - privatna (kao što je nedavno pisano o Yale-u). Dakle, lažni židovi (tzv hazari), pravi židovi pripadnici sinagoge sotone (stoljećima), pripadnici elitističkih i kraljevskih obitelji Europe - to su oni koji su i uspostavili ovaj nakaradni lažni sustav gdje su sveučilišta jako bitna , možda i temeljna točka tog uspostavljenog sustava. Drugi koji zarađuju od sveučilišta jest američka vlada, odnosno porezno-kreditni sektor, odnosno opet deep-state. Sada, u ovoj situaciji - financijskog kolapsa - kome koriste ovi prosvjedi. Ma, nemoguće, zar ne?!
3. Pitanje TC - kako je moguće da je većina prosvjednika pripadnici iste one skupine koja je održavala rave-party uz betonski zid Gaze? Tada nikome nije smetalo puštati glazbu, drogirati se i vrištati u neposrednoj blizini gladnih i žednih ljudi. Nikome tada nije bilo ništa sporno. Jer, oni su ipak povlaštena skupina. DEI - zar ne? Ljudska prava? Pokori se i slušaj, ili ćeš u zatvor.....Pa se onda - kao slučajno - dogodio "napad" Hamasa na te ravere. Hamas je uzeo taoce, Hamas je poubijao puno tih ravera, no onda opet - neki preživjeli raveri su izgovorili javno neke stvari koje nisu govorili samo o Hamasu. Ti raveri i te izjave su maknute iz javnog prostora - pitanje: kako je moguće da studenti onda nisu digli gadne prosvjede zbog ubojstava i otimačine, kako to se nisu digli zaštititi ljudska prava ovih koji su se usudili javno svjedočiti o tim napadima Hamasa? Ništa od toga. Ma, baš me to čudi. No, u jednom danu, nakon preko 6 mjeseci ubijanja Palestinaca - odjednom baš u dan, točno u sat, niču šatorska naselja (moje zapažanje taj dan kad je krenulo ovako: svi šatori su isti, isti model, negdje je čak ista i boja - da, moram priznati kako je to isto - baš apsolutno normalno) na nekoliko raznih američkih sveučilišta. Isti studenti (ljevičarski wokeisti) koji godinama teroriziraju većinu na tim sveučilištima, sada podižu organizirano šatorska naselja na privatnom placu sveučilišta i prosvjeduju protiv uprava sveučilišta - sveučilišta koja su osnovana i financirana od oligarhije, ali prosvjednici odjednom - podupiru Hamas?! Zar su to oni isti koji plešu po rave partyjima, baš tamo gdje i kada žele?! Zar su zaboravili na svoje mrtve drugare, ili nekako ti mrtvi studenti nisu bitni za njihovu revoluciju?! Newsweek, srijeda: Biden oprostio dugove za 317000 studenata umjetničkih akademija u iznosu od 6.1 milijarde dolara (novci od poreza, opet samo za jednu skupinu?!). No, nije to sve - ovu odluku je Biden objavio pred novinarima i propalestinskim prosvjednicima koji su se okupili na večeri u Bijeloj kući. Da, Tuckeru - na toj večeri ti je bio i CNN, i ABC, i NBC, i sva MSM skalamerija. Također su bili i stari dobri Obamini ljevičarski aktivisti (koji provode svoje komunjarske ideologije po Americi) - ovaj puta obučeni u odore propalestinskih prosvjednika. Sa maramama i neizbježnim maskama na licima. I svi do jednog u rukama imaju palestinske zastave. Ma, da, svaki dućan u Americi prodaje palestinske zastave. Prosvjednici su skidali američke zastave i podizali palestinske. Moram primjetiti - da li se to slobodna Palestina nalazi na tlu privatnih američkih sveučilišta? Jel' to poruka?
4. Dakle, ovdje gore je samo zagrebano po površini ... Nadalje, donosim dva teksta ljudi koji inače jako dobro znaju što pišu, i stoje iza toga što pišu. Pišu ono što o ovim studentskim revolucijama i treba napisati - i nekako i stoje iza tog napisanog. Prvi tekst u nastavku jest napisala dr Naomi Wolf, drugi je tekst njemačkog eugipyiusa - oboje su vezani, na neke načine, uz tu sveprisutnu akademsku zajednicu. Uz zadnju rečenicu od mene, urednice i vlasnice ove stranice - nema kratkih tekstova, ne više - ovdje će biti sve kontra društvenih mreža. Pa ako želite - čitajte. Ako ne želite - čitajte u nekoliko navrata. Isplati se. Pozdrav


Kaos u američkom kampusu; stiže li novi 07. listopada?
Upadaju li američki studenti u zastrašujuću zamku?
BY: dr Naomi Wolf; 01.05.2024.
Uzbudljiva su vremena za ljevicu koja ne razmišlja. Diljem zemlje (štoviše, diljem Zapada), izbijaju iste vrste prosvjeda po sveučilišnim kampusima. Nominalno, Izrael/Palestina jest glavnim narativom ovih prosvjeda. Ali, ovdje upozoravam kako su američki studenti zapravo mete.
Gradovi šatora užurbano su izgrađeni na sveučilišnim četverokutima (to je bila metodologija i 1980-ih, kada smo prosvjedovali protiv ulaganja u tadašnju aparthejdsku Južnu Afriku - putem kampusa i “shantytowns”, kako su ih tada zvali). Studenti koji su vođeni nizom motivacija - u rasponu od iskrenog idealizma, dosada (budući kako mnogi iz svih sredina s užasom gledaju bombardiranje i izgladnjivanje Gaze) — generacija koja je odrasla na svom telefonu, konačno ima bitku, prepunu heroja i zlikovaca, rizika i taktika, dovoljno uzbudljivu 'IRL' da se natječe sa Mortal Kombatom; i neznanja - kao naivni studenti koji nemaju pojma o složenosti agonije izraelsko-palestinskog sukoba, lakovjerno govoreći reduktivne, zapaljive slogane, uključujući “Mi smo Hamas”, “Intifada sada” i “Od rijeke do mora, Palestina bit će slobodna.” Studenti koji su upućeniji i suosjećajniji mogli bi jednako tako lako pozvati i na prekid vatre; na mirovne pregovore; te da sve strane poštuju međunarodna pravila ratovanja.
Ovi protesti nisu organski. U takvom trenutku važno je zapamtiti nešto na što sam pokušavala upozoriti svijet od 2007. godine, tijekom “Globalnog rata protiv terorizma”. Događaj može biti i stvaran, i orkestriran, ili naglašen. Prijetnja može biti i stvarna, i pretjerana. Ljudi uključeni u "akciju" ili prosvjed mogu biti autentično dirnuti problemom, no također mogu biti i pijuni u strategiji ciničnih infiltratora ili agitatora, koji rade pod pokroviteljstvom vođeni s mnogo viših katova, koji sami usmjeravaju aktivnosti na vrlo velikoj šahovskoj ploči. Mi, SAD, u Školi za Ameriku, obučavamo naše vlastite agitatore neka rade na tajnim zadacima i neka utječu i infiltriraju se među studente Sveučilišta u inozemstvu - samo kako bi podržali naše nevidljive, neiskazane ciljeve vanjske politike. One koji djeluju ne znajući kako druge sile koriste njihove napore, “obavještajna zajednica” naziva “nesvjesnom imovinom”.
New York Post je potvrdio kako mnoge organizatore prosvjeda plaća Institut otvorenog društva Georgea Sorosa. Američka Kampanja za palestinska prava plaća i organizatorima i "suradnicima" naknade u rasponu - od gotovo tri tisuće do preko sedam tisuća dolara - u zamjenu za osam sati tjedno aktivizma za poticanje "revolucije", u ime potpore Palestini. Braća Rockefeller također su izvor financiranja ovih agitatora u kampusu. Studenti su duboko zaduženi kako bi pohađali takve fakultete, no čak i tehnički asistenti, i diplomirani studenti, često žive od prihoda koji su ispod granice siromaštva. Istaknula bih kako bi Soros i obitelj Rockefeller mogli pomoći Palestini i Izraelu neka postignu mirno rješenje, i to na mnoge druge konstruktivnije načine od poticanja nasilja i nestabilnosti u kampusima. Jasno jest kako su kampusi pijuni u širem planu, a bespomoćni civili u Gazi uhvaćeni u tragičnim svjetskim događajima - zajedno s ciljanim civilima u Izraelu - jednostavno su kolateralna šteta u većoj igri moći - koja nije povezana s njihovom stvarnom dobrobiti.
Rat koji se danas vodi u kampusima američkih koledža, u konačnici, uopće nije oko Palestine ili Izraela. To je rat protiv Amerike - a posebno protiv sljedeće generacije Amerike.
Što to govori američkim studentima kada se kampus u Kaliforniji jednostavno zatvori —- prije kraja semestra i prije diplome — zbog “prosvjeda”? Cal Poly Humboldt, manji kampus u kojem studenti iz radničke i srednje klase ovise o dostupnom obrazovanju, jednostavno je zatvoren - zbog prosvjeda zbog Gaze. UCLA je jednostavno zatvorio nastavu danas . San Francisco Chronicle pita: "Kako će Stanford i Berkeley reagirati?" To je pitanje plaćene propagandne platforme, koja pokreće kampanju širom zemlje, baš kao što su “COVID” i “zaključavanja” strateški pokrenuti putem medija.
Što su naučili kalifornijski studenti, od ekonomski najopterećenijih, do onih najpovlaštenijih? To da za njih u Americi više nema društvenog ugovora.
Bez obzira na to koliko ste naporno radili da upišete UCLA ili Cal Poly Humboldt, vaše obrazovanje može nestati preko noći.
Bez obzira što su vaši roditelji radili dva posla kako bi poslali ček od 30.000 dolara za jedan semestar - taj se semestar može ugasiti "nemirom". Upravo dok se američki studenti oporavljaju od traume nevidljivog patogena koji ih je poslao kući na godinu i pol dana ( tijekom 2020. i 2021. godine), oni uče kako kaos nije ostavljen iza njih, nego da uvijek čeka ulaz na velika vrata, kako bi rasturio njihove planove, njihova prijateljstva, njihove staze učenja i samu njihovu budućnost.
Snajperisti su navodno uočeni na krovovima sveučilišta Ohio State i Indiana. Društvenim mrežama kružila je zastrašujuća slika koja je prikazivala naoružane ljude na krovu. Jesu li to bili snajperisti? Ili narodni gardisti s tronošcima? Sveučilišta nisu željela pojasniti. Ono što uče učenike ovih škola i studente diljem Amerike jest kako se njihovi mirni, civilizirani kampusi, koji predstavljaju neke od najsvetijih institucija u naprednom građanskom društvu, mogu preko noći pretvoriti u mjesta neprozirnih prijetnji i loše objašnjenih terora.
Zatim, tu je i Sveučilište Columbia. Stotinu njujorških policajaca je upalo u kampus nakon višednevnog sukoba, tijekom kojeg su, u sceni koja podsjeća na marksističko preuzimanje kampusa 1968. godine, prosvjednici nasilno ušli u zgradu Hamilton Hall, i zaključali ostale studente u učionicama - bravama za bicikle. Uhićeno je tri stotine studenata, kako s Columbie, tako i iz sličnog kampusa, CCNY. Na nekoliko je sveučilišta židovskim studentima, pa čak i članovima fakulteta, naloženo neka ostanu kod kuće, ili su bili napadani i zabranjen im je ulazak u nastavu i zajedničke prostore . Ostali učenici su upozoreni neka se "maknu na svoja mjesta".
Vanjski politički agitatori prisutni su u američkim kampusima, stvarajući ovaj orkestrirani kaos i podjele. Supruga osuđenog terorista, Sami al-Arian, potvrđeno je bila na kampusu Columbia, prije racije NYPD-a. Gradonačelnik Adams također je upozorio kako su ""vanjski agitatori" u kampusima New Yorka. Napomenula bih kako obzirom na Soroseva i Rockefellerova sredstva koja teku samim studentima, posebno za financiranje agitacije ove vrste, "vanjski" agitatori uključuju one koji su zapravo već bili na licu mjesta, ali vrlo je lako moguće da su im se pridružili drugi aktivisti, izvan zajednice sveučilišta. Često su se nosile maske, pa čak i kefije, kako bi se sakrio identitet aktivista; i, kao što sam primijetila i na drugom mjestu - većina 19-godišnjaka u SAD-u ne može samoinicijativno organizirati čišćenje kupaonice ili otići u trgovinu; te je po mom mišljenju malo vjerojatno kako bi masovne nemire, na više kampusa odjednom, mogli organizirati ti mladi ljudi, samostalno, bez nekog vanjskog, višeg vodstva i smjernica.
Što želim reći jest to - koliko su ti prosvjedi neorganski. Koliko je ovaj kaos umjetan?
Jer, kao i s čudnom kulturom u stilu KPK koja se obrušila na nas 2020. godine, želim da vidite kako je meta ovih prosvjeda zapravo naša kultura.
Nije američki zabraniti ulaz u instituciju zbog rase, ili vjere. Nije dio američke kulture bojati se za vlastiti život dok pokušavate steći obrazovanje na kampusu američkog koledža. Skidanje američke zastave i zamjena zastavom druge nacije, ili naroda (u ovom slučaju palestinska zastava), napad je na američku kulturu i američko jedinstvo, baš kao i mučna scena u Kongresu SAD-a kada su naši predstavnici masovno mahali ukrajinskom zastavom. Sve je to napad na američku kulturu. Američka zastava skinuta je s City Collegea u New Yorku i zamijenjena palestinskom . Palestinska zastava podignuta je iznad kipa Johna Harvarda na Sveučilištu Harvard, Cambridge, MA. U Chapel Hillu, u Sjevernoj Karolini, prosvjednici su skinuli američku zastavu i zamijenili je palestinskom zastavom.
Opet se radi o osobama ne starijima od 17-21 godine. Odakle palestinske zastave? Kako se ovi napadi na američke zastave događaju odjednom u različitim kampusima? Odakle potječu taktike? Kako se šire?
Ovo je napad na Ameriku, i na njezine najdragocjenije institucije, i na svijest njezine sljedeće generacije. Organski američki prosvjed mogao bi izazvati rasprave. Organski američki prosvjed mogao bi pozvati na mir. Organski prosvjed u SAD-u bi nestao baš kao kako je nastao - kada bi se naziralo finale.
Ovaj masovni niz radnji ostavit će ožiljke i podijeliti će sljedeću generaciju.
Ovdje je, međutim, nešto više od napada autsajdera i globalista na Ameriku, preko njezinih sveučilišta i njezine mladeži.
Postoji ozbiljna prijetnja fizičkoj i nacionalnoj sigurnosti.
Vidim tako ozbiljnu fizičku prijetnju studentima i nama ostalima, potencijalno stvorenu kaosom, koji je potaknut na američkim kampusima.
Pokušavala sam upozoriti naciju da je istinita činjenica kako se milijuni imigranata autobusima i avionima prevoze na strateške lokacije diljem SAD-a — uključujući osjetljiva mjesta, kao što je zračna luka O'Hare — i smješteni su u grupne smještaje, nalik na barake — ta situacija može biti postavljena i uz jednu naredbu može rezultirati --- iznenadnom erupcijom kaosa diljem nacije.
Rizik od svega ovoga svakako je povećan činjenicom kako Brianov sudomaćin, bivši granični agent JJ Carrell, upozorava kako je stotinama "vanzemaljaca od posebnog interesa" — što znači imigrantima koji su sami teroristi, ili onima koji su povezani s teroristima — dopušteno ušetati u zemlju, te biti prebačeni na različite unutarnje lokacije - iako bi u prošlosti odmah bili ispitani, predani FBI-u i deportirani.
Po istom principu, ako imate kaos na američkim kampusima, studente zatvarate u zgrade, kao u Hamilton Hallu; ako imate vanjske agitatore i pojačane emocije, te poništavanje prosvjeda policijskim racijama; ako imate teroriste ili terorističke infiltratore, i pokrivena ili maskirana lica - onda imate postavku koja je napad na nacionalnu sigurnost; događaj koji može izazvati istu situaciju kao i događaj tipa 07. listopada, ovoga puta u Americi.
Bilo je potrebno samo 50 terorista da se infiltriraju na glazbeni festival Tribe of Nova, glazbeni festival koji posjećuju mladi, otprilike iste dobi, ili malo stariji, od mladih odraslih u američkim sveučilišnim kampusima. U jednom danu teroristi Hamasa su ubili 260 ravera i uzeli taoce. Ovo uzimanje talaca dovelo je Izrael u krvavi rat, koji je uništio njegov međunarodni prestiž; doveo do smrti tisuća i tisuća stanovnika Gaze i stotina Izraelaca; i tome još nije kraj.
Sada zamislite samo 100 terorista u SAD-u. Na znak, mogu uzeti taoce među naivnim mladim ljudima, koji sudjeluju na prosvjedima u kampusu. Na signal, deset se kampusa može pretvoriti u talačku situaciju.
Ali tko bi bili ti taoci? Djeca američke elite, obitelji srednje i radničke klase.
Ova situacija bi mogla biti katastrofalna za obitelji studenata, naravno; ali bi također mogao stvoriti snažnu točku utjecaja kako bi se bacilo SAD na koljena.
Tu bi bile slike američke djece koje teroristi drže na nišanu. Slike američkih djevojaka koje su silovane. Slike tijela, možda, američkih klinaca, u koledžima. To bi bilo više nego pogubno za našu naciju. Ove bi slike uništile naš prestiž u cijelom svijetu. Veliki Sotona bi bio kastriran, bespomoćan.
Sjećate li se što je samo nekoliko američkih talaca, koje je držao Iran 1979. godine, učinilo izborima Carter-Reagan?
Situacija s taocima u više američkih kampusa odjednom, također bi se mogla iskoristiti za provociranje Amerike na krvoprolića u inozemstvu - kako bi naštetili vlastitom položaju i ugledu, baš kao što je Izrael oštetio svoj status u cijelom svijetu.
Konačno, situacija s taocima na više kampusa odjednom, mogla bi stvoriti tako zastrašujuću distrakciju i privući toliko policije, FBI-evih istražitelja i pripadnika Nacionalne garde u te sveučilišne kampuse da bi cjelokupna unutarnja sigurnost nacije mogla biti ugrožena. Vojni znanstvenici znaju kako teroristi često odvlače pažnju - jedna bomba eksplodira - a onda kada stignu spasioci, dogodit će se druga, veća eksplozija.
Ovaj napad na kampuse naše zemlje mogao bi biti popraćen drugim unutarnjim udarom, protiv drugih ciljeva — strateških ciljeva, kao što su zračne luke, tvornice za preradu hrane i operacije energetske mreže — od strane terorista koji su sada useljeni u ove mnoge stambene lokacije, tipa vojarni, koje su rasprostranjene po cijeloj našoj zemlji.
A to bi bio pretežak rat za voditi. Čak i za velesilu.
To bi nas "omekšalo" - da upotrijebim vojni izraz koji me Brian naučio - za zračno bombardiranje, ili za kopnenu invaziju. Recimo, preko marksističke Kanade, koja je sada u potpunom vlasništvu KPK.
Možda griješim. Nadam se kako sam u krivu.
Nažalost, moja su se upozorenja pokazala oko 95% točnima, sve tamo od 2007. godine, kada sam napisala The End of America , i nedavno - 2020. godine, kada sam shvatila kako je rat sada pred nama.
Ali, za dobrobit naše djece i naše nacije, poslušajte moja upozorenja i djelujte kako se moja upozrenja ne bi obistinila.

Pa, evo - opet ću se ja javiti pomalo, i biti ću dosadna stalno - objavom novih fotki.
Pa, evo dolje lijevo na fotki imate - upad policije preko požarnih ljestava, kako bi oslobodili studente koje su prosvjednici zaključali unutra.
New York Times je jučer objavio kako "su glasnogovornici sveučilišta Columbia rekli kako 'nisu imali izbora' nego pozvati policiju". Grad New York je ovaj put sigurno poslao puno policajaca. P policajci su imali super kamion, koji vjerojatno ne koriste često, koji im omogućuje da ušetaju pravo u zgradu kroz prozor na drugom katu, kad god 'studentski prosvjednici' ilegalno okupiraju kampus i blokiraju ostala vrata.
Nešto poslije ponoći u ponedjeljak navečer, uznemireni prosvjednici sa Sveučilišta Columbia razbili su prozor, kako bi ušli u Hamilton Hall i zatim zabarikadirali vrata. Nesretnog domara u noćnoj smjeni, uhvaćenog u zgradi, jučer su pustili studenti okupatori - što je užasno ironično, obzirom na cijelu tu situaciju sa Hamasom, jer su prosvjednici zadržali jadnog domara kao taoca nekoliko sati. Nakon dugog, frustrirajućeg cijelog dana neuspješnih pregovora, policijskoj upravi New Yorka trebalo je samo sat vremena da deokupira dvorane sveučilišta, sinoć oko 21 sat.
Evo kako je 'blokada' Hamilton Halla izgledala izvana (slika dolje desno). Bio je to razočaravajući pokušaj Ivy Leaguersa, pokušaj pravog blokiranja ulaza. Možda bi studenti MIT-ja smislili nešto impresivnijeg izgleda.


(Napomena: imajte na umu kako je Sveučilište Columbia izvorno osnovano kao King's College, na temelju kraljevske povelje dobrog starog kralja Georgea II, puno prije američke revolucije. Američki pobunjenici promijenili su ime škole u Columbia, nakon iseljenja Britanaca. Columbia je bio prvi koledž u New Yorku — i peti, u izvornih 13 kolonija.
Nekad je imao jaku akademsku evidenciju. Devedeset i šest dobitnika Nobelove nagrade diplomiralo je na Columbiji — bio je na rekordnom drugom mjestu, iza Harvarda. Ali kako se vremena mijenjaju! Danas je vrlo raznoliko studentsko tijelo Columbie više zainteresirano za izgradnju bezveznih barikada, nego za dobivanje Nobelove nagrade. Iskreno govoreći, ovi prosvjednici vjerojatno nisu najpametniji učenici u školi. Nemojte mi ovo zamjeriti, samo kažem. Čini se kako su studenti također malo preuređivali dok su zauzimali Hamilton. Pretpostavljam kako ih roditelji nikada nisu naučili da kada odu s mjesta na kojem žive, to mjesto bi trebalo ostaviti u stanju boljem nego kada su stigli.)
Kako bi katastrofa bila što potpunija, isprovocirali su čak i britanski Daily Mail da napiše nešto ovako:


Kruže nepotvrđene informacije iz nepoznatih izvora - kako Britanci planiraju tražiti natrag King's College.
Skeptični Times očito je čeznuo za dobrom staromodnom pričom o policajcima, batinašima i studentima. No, ipak su objavili, odnosno , citirali su predsjednika Columbie koji je objasnio: "skupina koja je provalila i zauzela zgradu vode pojedinci koji nisu povezani sa sveučilištem." Vanjski agitatori. Vjerojatno financirani od Sorosa. Možda je to prvi put u povijesti kako se to dogodilo, ili se možda nešto iskrivilo u matrici stvarnosti (zadnji put kad su upalili CERN), ali predsjednik Trump i predsjednik Kolumbije su se složili kako su ovo lažni prosvjedi.
U svom sinoćnjem intervju Foxovom Hannityju, predsjednik Trump se manje fokusirao na sve otmjene šatore za kampiranje, a više na sve identične prosvjedne znakove: "Mislim kako imate puno plaćenih agitatora, profesionalnih agitatora, kada vidite znakove koji su identični, plaća ih isti izvor. Izrađuje ih isti tiskar."
Čini se kako ne surađuju samo prosvjednici. U najjasnijem znaku koordiniranog narativa koji smo vidjeli od početka Proxy rata, ali i Kovida, sve glavne korporativne medijske platforme jučer su pratile sve prosvjede, sve vijesti su bile fokusirane samo na prosvjede. Čovjek bi pomislio kako se ništa drugo ne događa na svijetu, osim prosvjeda neke uhranjene, privilegirane američke dječurlije (koja izbjegava učiti) - i od kojih ti baš nitko od njih ne može reći tko je predsjednik Hamasa, čak ni ako im ponudiš besplatnu nadogradnju iPhonea.
Jučerašnji NYT je pokrio prosvjede od početne do zaključne stranice - to je tzv. 100% izvještavanje o prosvjedu.
To je anarhija!
Kao što sugeriraju naslovi u Timesu, bilo je prosvjednih priča iz nekoliko škola diljem zemlje. Razbijanje Hamilton Halla bilo je prilično pitomo u usporedbi s drugima. Bilo je nekih eskalirajućih priča o sukobima prosvjednika s policijom, pa čak i tučnjava između prosvjednika i protuprosvjednika, kao i ispaljivanja vatrometa u okupljenu gomilu. Korporacijski mediji s oduševljenjem su pokrili sav kaos, u višestrukim tekstovima, s tonama slika, u dugačkim formatima časopisa. Korporacijski mediji su stručnjaci za ignoriranje priče. Dakle, ovo intenzivno izvještavanje sugerira kako im se ova prosvjedna priča iz nekog razloga stvarno sviđa. Evo - novo Ljeto prosvjeda! A tek je počelo. Podsjetimo, prošle predizborne sezone, ljetni prosvjedi realno su krenuli tek u kolovozu. Sjećate li se dramatičnih videa vatrenog, noćnog prosvjeda u Kenoshi, Wisconsin gdje se Kyle Rittenhouse branio? Dobra vremena. Bilo je to 25. kolovoza 2020. godine — skoro u rujnu.
Ili se barem čini kako je to cilj. Nije baš potpuno isto. Ovog puta policiji je dopušteno neka radi svoj posao, neka počisti studentski nered i vanjske agitatore. Ali, dovoljan je samo jedan incident "policijske brutalnosti" u stilu Georgea Floyda, i stvari bi se mogle promijeniti. Zato vežite sigurnosne pojaseve! 2024. godine sigurno ima još mnogo toga za ponuditi.
Sveučilište Columbia poziva NYPD neka makne propalestinske prosvjednike iz okupirane zgrade, dok se ljevičarski prosvjedi vraćaju u američke kampuse
Događaji odražavaju propadanje saveza između aktivista i sveučilišnih administratora, te nagovještavaju važnu promjenu u ljevičarskoj dinamici, kako na kampusu, tako i izvan njega
BY: EUGIPYUS; 01.05. 2024.
Tijekom travnja su se propalestinski prosvjedi proširili sa Sveučilišta Columbia po kampusima diljem Sjedinjenih Država. Prosvjednici - uglavnom studenti - zahtijevali su neka se njihova sveučilišta "odvoje" od samog Izraela, ili od tvrtki za koje se smatra kako podupiru izraelski rat u Gazi. Jučer, u potezu koji je dospio na sve međunarodne naslovnice - uprava sveučilišta Columbia je pozvala NYPD neka ukone prosvjednike iz okupirane zgrade. Uhićeno je više od 100 prosvjednika, među kojima su bili mnogi studenti. Dok ovo pišem, interventna policija je pozvana neka intervenira u sukobima između proizraelskih i propalestinskih aktivista na UCLA, dok i ostale škole razmišljaju o gušenju vlastitih prosvjeda.
Ovakav razvoj događaja nagovještava promjenu u odnosu između lijeve strane kampusa i njihovih administrativnih pokrovitelja. Prosvjedi po kampusima su forma za ljevičarske pokrete i izvan sveučilišta, pa su ti događaji, u ovom momentu, vrlo važni. Oni prijete krhkom, trinaest godina starom savezu, koji je prevladavo između ljevice i njihovih nekadašnjih neprijatelja - koji su bili politička i gospodarska elita. Upravo taj savez snosi primarnu odgovornost za fenomen koji poznajemo kao Wokery.
Većina sveučilišnih kampusa dom je poluinstitucionalizirane aktivističke scene, koju volim zvati stalnim prosvjedima. Studenti, učesnici stalnog prosvjeda, uvijek demonstriraju u ime nekih razloga. U tome ih podupiru fondovi za studentske aktivnosti, administratori za raznolikost, inkluziju i jednakost, podskupovi unutar radikalnijih fakulteta, te vrlo često i organizacije izvan kampusa, s kojima studenti ostvaruju zajedničke ciljeve oko višegodišnjih problema kao što je "gentrifikacija". Aktivnosti ovog stalnog prosvjeda, općenito, se mogu podijeliti u dvije kategorije:
1) Postoje tradicionalnije suparničke akcije, usmjerene protiv sveučilišta i njegovih administratora, koje studenti napadaju kao predstavnike omraženih i nepravednih geopolitičkih, ili ekonomskih sila. Demonstracije na Sveučilištu Missouri 2015./2016. godine - koje su kulminirale ostavkom prezrenih viših administratora - klasični su protivnički prosvjed.
2) Nešto teže za primijetiti, jer se gotovo uvijek maskiraju kao kolaborativni prosvjedi, su prosvjedi kojima upravlja podskup administratora i fakulteta za vlastite potrebe, a usmjereni su protiv srednjih razina sveučilišta – odnosno većine djelatnika sveučilišta, ali i odjela rukovodstva. Ozloglašene akcije iz 2017. godine, na Evergreen State Collegeu, gotovo su arhetipski primjer kolaborativnog prosvjeda, nad kojim su administratori na kraju izgubili kontrolu.
Ljevičarski aktivizam u teoriji je pobuna obespravljenih i izrabljivanih protiv njihovih tlačitelja, ali u praksi (kako bi bio uspješan) mora poprimiti oblik de Jouvelijanskog visoko-niskog saveza. Drugim riječima, neprivilegirani moraju iskovati zajednički cilj s nekom frakcijom elita na vrhu, te definirati i identificirati svoje tlačitelje u sredini. Ljevičarski pokreti, sa saveznicima na visokoj strani, mogu biti vrlo moćni; ljevičarski pokreti bez njih često ne idu nikamo.
Tradicionalnim, kontradiktornim prosvjedima po kampusima, kroz povijest, su nedostajali saveznici na visokoj strani, koliko god podršku tražili od određenih elitnih frakcija. Oni se fokusiraju na višu sveučilišnu upravu, koja prije ili kasnije pronađe način da ih se riješi. Suradnički prosvjedi u kampusu mnogo su uspješniji, jer imaju jasnog i neposrednog saveznika na visokoj strani, u obliku same administracije. Oni su također manje značajni, jer ovi kolaborativni prosvjedi, na kraju, ispadnu nešto više od predstava koje se vode za dobrobit odjela za studije, ali i dekanata DIE industrije. Tu i tamo prosvjednicima - studentima i predavačima - se baci pokoji komadić.
Američki tisak pada na glavu kako bi povukao usporedbe između sadašnjih prosvjeda u kampusu i 1968. godine. New York Times, na primjer, primjećuje kako je slamanje sveučilišta Columbia počelo “točno 56 godina nakon što je 1968. godine studentska okupacija Sveučilišta Columbia nasilno raščišćena od strane njujorške policije". Dok je kronološka podudarnost zanimljiva, pokret Occupy iz 2011. godine, daje mnogo izravniju relevantnu paralelu. Prosvjednici Campus Occupy, poput onih iz Occupy Harvarda, napadali su političke veze vodećih administratora i fakulteta, te ponavljali klasične ljevičarske teme sa svojim pritužbama na razlike u plaćama i svojim zahtjevima neka se sveučilište oslobodi korumpiranih financijskih institucija. Na kraju su prosvjednici Occupyja poraženi, jer nisu imali moćne sponzore koji bi ih obranili i proveli njihov program.
Nakon 2011. godine, kampusna ljevica – a nešto kasnije i ljevica šire – promijenili su strategije, inaugurirajući dugu eru kolaborativnog prosvjeda. Ekonomska agenda Occupy je nestala; umjesto korumpiranih bankara, preplaćenih predsjednika sveučilišta i politički povezanih ekonomista; aktivisti su na pozornicu uveli novi skup političkih zala. Bile su to stvari poput strukturalnog rasizma, privilegija bijele rase i kolonijalizma. Proizvod je bio cijeli fenomen Woke, koji je u osnovi ljevičarski program, prilagođen tako da bude manje štetan za vladajuće političke, ekonomske i administrativne elite. Možda je primamljivo zamisliti kako su okupatori nakon poraza 2011. godine, sjeli i smislili bolju strategiju za budući uspjeh, ali ono što se stvarno dogodilo - više je bilo nešto poput selekcije. Tradicionalni ljevičari, unutar pokreta Occupy, bili su diskreditirani neuspjehom svog pristupa, te na kraju i zamijenjeni svojim suparnicima, opsjednutijima rasom i kulturom. Moglo bi se reći kako su ljevičarski idealisti izgubili od lijevih oportunista (uvijek vrlo važna podjela unutar ljevičarstva). Woke stoga nije započeo 2011. godine; Post-Occupy era je jednostavno postala dominantna snaga unutar stalnog prosvjeda, i na kraju je ljevica postala velika.
Savez koji je definirao Eru kolaborativnog prosvjeda, na kampusu i izvan njega, bio je neugodan, jer idealisti nikada nisu otišli. Od prošlog listopada, rat u Gazi sve je više ugrožavao taj savez, ulijevajući energiju u idealističku propalestinsku stvar. Vratili su se karakteristični zahtjevi za deinvestiranjem; neprijatelji su opet same institucije, koje aktivisti vide ne kao saveznike u projektu iskorjenjivanja unutarnjih nepravdi, već kao najneposredniju inkarnaciju omraženih tlačitelja u širem svijetu.
Sveučilišne uprave – kojima bi bilo bolje savjetovati neka pronađu način za demobilizaciju studentskog tijela, ali koje su umjesto toga provele godine gorljivo ih organizirajući za Kolaborativni prosvjed – žarko žele spasiti situaciju. Columbia je ustvrdila kako su prosvjednike koje su uhitili "predvodili pojedinci koji nisu povezani sa sveučilištem" i ponovila svoju predanost "reagiranju na akcije prosvjednika, a ne na njihov cilj". Također su naglasili kako "Sveučilište Columbia ima ukupnu studentsku populaciju od gotovo 37 000", dok se "onih koji su na travnjacima kampusa i ... koji zauzimaju Hamilton Hall broji na desetke".
To su neizravne poruke permanentnom prosvjedu kako uprava želi nastaviti dosadašnje dogovore s aktivistima. Međutim, ako je ovaj uvodnik (link dolje) iz Columbia Daily Spestatora, 26. travnja, bilo kakav pokazatelj, onda su se i sami se studenti poistovjetili s prosvjednicima i nisu raspoloženi za pomirenje.
https://www.columbiaspectator.com/opinion/2024/04/25/president-shafik-this-is-your-legacy/
Postoje širi, geopolitički razlozi za mišljenje kako gledamo prve znakove dubljeg pomaka u unutarnjoj dinamici ljevičarstva. Kasne 1960-e bile su vrhunac kontradiktornih prosvjeda po kampusima; čini se kako je važan sastojak bio, ne samo Vijetnam, nego i Hladni rat. Osobito je bilo naglašeno postojanje jasne alternative zapadnom liberalnom poretku u obliku sovjetskog bloka. Važno je napomenuti kako je Occupy pokret crpio inspiraciju iz Arapskog proljeća, koje je za aktiviste predstavljalo i svojevrsnu alternativnu političku mogućnost. Palestinska stvar, za koju se zalažu mnoge zemlje izvan sfere američkog utjecaja, predstavlja slično obećanje. Dok kolaborativni prosvjednici traže smjernice i inspiraciju od saveznika na visokoj strani, protivnički prosvjednici gledaju dalje od njih; moraju imati neku vanjsku metu za svoje težnje – neke stvarne, ili izmišljene, saveznike u širem svijetu.
Budući kako će neki ovaj tekst rado tumačiti kao dokaz mog navodnog genocidnog cionizma, želim naglasiti kako ovaj tekst nije niti o ratu u Gazi, niti o palestinskoj stvari; on samo komentira politički značaj jedne vrste pro-palestinskog aktivizma. Mislim kako je objektivna metapolitička perspektiva vrlo važna i pokušavam je pružiti o razmišljanjem o mnogim pitanjima, uključujući i mnoga prema kojima sam strašno osjećajan.


ETO, TO BI BILO ZA SADA SVE OD MENE VEZANO UZ PROSVJEDE PO AMERIČKIM KAMPUSIMA. UKOLIKO BUDE POTREBE, OVA TEMA ĆE BITI DODATNO OBRAĐENA. POZDRAV
Add comment
Comments