"Zašto SVO?": FSB spooki insajder otkriva zašto Putinova vojska nije uspjela zauzeti Kijev!
Nekoliko rečenica za uvod
Danas imamo gostojuću objavu dr. Livscija, dugogodišnjeg komentatora na blogu. Pročitao je "Zašto SMO?", a to je knjiga koja je izdana prije godinu dana, i dobila je Prigožinovo zvonku podršku kad je izašla. Mislim kako se argumenti i objašnjenja koje je autor iznio gotovo 100% poklapaju sa stavom ovog bloga, što je zapravo malo nervozno, kad se bolje razmisli. Nije ni čudo što su ljudi optuživali nas ZAnon-skeptike kako smo obavještajna sredstva. Pokazali smo više "inteligencije" nego bilo tko drugi, vezano ut ovu temu.
Sada, ne želim nikome pokvariti iskustvo čitanja, ali isto tako ne želim da se ključne točke iznesene u postu za goste izgube u detaljima. Dakle, ukratko, sablasni autor koji se recenzira, ima vojne i sablasne veze u Donbasu i Rusiji, i otkriva kako i zašto je sve krenulo loše za Rusiju. Ukratko, SVO je prije svega trebao biti operacija FSB-a, s vojnim jedinicama poslanim kao podrška za obavještajni udar, u biti. Do istog sam zaključka došao prije godinu dana i objasnio ga u nekoliko tekstova.
Evo jednog: https://slavlandchronicles.substack.com/p/im-thinking-the-kiev-campaign-was?
"Kada pogledate situaciju s gradovima koje je Rusija opkolila u prvim tjednima rata, doista se morate zapitati kakav je bio plan.
Ili je bilo:
a) Kijevska vlada će se predati, a civili će izaći i dočekati nas s cvijećem
b) opkolimo gradove i onda ih jurišamo
c) interna sredstva se aktiviraju i predaju nam grad
Mislim kako je plan očito bio mješavina a i c. A Medvedčuk je Kremlju prodavao laži o svojoj mreži agenata u zasjedi, spremnih predati ključne gradove ruskoj vojsci."
Sažetak knjige koji slijedi u nastavku je uvelike potvrda teze tog bloga.
Međutim, autor knjige ne ide tako daleko kao mi ovdje u svojoj analizi. Nije napisao tvrdnje kako je Rusija "država sablasti + prevaranta", tj. neizbježan zaključak kako su silovici i oligarsi koji vode zemlju, kao neprijateljska elita, očito izdajnički i u sprezi s Washingtonom i Tel Avivom. Čini se kako autor jednostavno ne želi ići tako daleko. Umjesto toga, on te događaje uglavnom prikazuje kao pogreške i propuste, te rezultat uobičajene korupcije. Ići korak dalje vjerojatno je prijeći nevidljivu crvenu liniju, poput one preko koje je pregazio Strelkov. Postoje okultna pravila unutar ovih kultova sablasne države, koliko ja mogu reći, i većina članova, čak i oni nezadovoljni, drži se kodeksa.
OK, to bi trebalo biti dovoljno od mene. Uživajte!
"Zašto SVO? Najočitiji odgovor je zato što Rusija nije planirala voditi [rat]".
To je uvodna rečenica iz knjige SVO Clausewitz and the Void, Michaela Golovleva.
Riječ je o djelu s pomalo nejasnim podrijetlom, obzirom na vrlo relevantnu i suvremenu temu, i nije previše niti poznato. U analognim ruskim internetskim trgovinama, kao što su Wildberries i Ozon, ima manje od 50 kombiniranih recenzija, iako su vrlo pozitivne, u prosjeku samo 5 od 5 zvjezdica. Podrijetlo knjige je nejasno u smislu da njeni kritičari tvrde kako je naručena kao ništa više od Prigožinovog hita, navodeći kao dokaz njegovu zvonku podršku. Neki čak tvrde kako je to napisao sam Prigožin, kao duh, ali to je glupa tvrdnja. Prigožin je bio vrlo zaposlen čovjek i sumnjam kako je stigao još i pisati između video objava u kojima je grdio Šojgua i organizirao svoju ZEK vojsku. S druge strane, nije nerazumno nagađati kako je Prigožin doista naručio knjigu, s obzirom na njegovu podršku, ali za tu tvrdnju nema dokaza.
Michael Golovlev je pseudonim za izvjesnog Andreja Pinčuka koji je rezervni pukovnik FSB-a koji trenutno radi na Tehničkom sveučilištu Stakin u Moskvi i ima doktorat političkih znanosti. Rad na sveučilištima je, naravno, standardna operacija sablasti, što Rurik može potvrditi. Golovljev je također radio u aparatu državne sigurnosti Pridnjestrovlja i DNR-a. Od lipnja 2014. do ožujka 2015. godine, bio je prvi ministar državne sigurnosti u DNR-u i nosi titulu “Heroja DNR-a”. Također, pomogao je u stvaranju, i član je "Unije dragovoljaca Donbasa", te je sankcioniran od strane EU i SAD-a.
Nepotrebno je reći, npr. prema nekome poput Martjanova, Golovljev jednostavno nema potrebne vjerodajnice za komentiranje bilo čega što se odnosi na vojna ili politička pitanja. Znamo to, jer Golovlev ne dolazi do istih zaključaka kao i Martyanov, što ga čini nekvalificiranim, kroz neku vrstu obrnutog procesa diskvalifikacije. To je za razliku od Shoigua, koji je opsežno radio na području izgradnje i gašenja požara, prije nego što je postao ministar obrane, što mu daje potrebnu vojnu akreditaciju koju treba shvatiti ozbiljno. Ali, trebali bismo pošteno protresti Golovleva, i sami procijeniti što ima za reći.
Također, cijenjeni Stalker partneri, ovo je moj prvi pohod na bloganje, pa molim strpljenja s mojim pisanjem, i hvala Ruriku što je sa mnom podijelio svoju platformu. Unatoč njegovim povremenim prijetnjama i iznudama upućenim čitateljstvu, neka nitko ne tvrdi kao na kraju krajeva nije otmjen tip.
[NAPOMENA: Vi besplatni utovarivači još uvijek mi dugujete novac. Zar vas nije sramota? Nema nikakve časti? KAŠLJEM VEĆ!]
Budući kako je dovršena manje od godinu dana nakon početka SMO-a, knjiga je naravno datirana. Međutim, koliko ja znam, nitko drugi nije napravio tako temeljit post-mortem svega što se dogodilo u početnoj fazi SMO-a. U današnje vrijeme, ako se dogodilo jučer, to je stara vijest, ali za svakoga tko želi razumjeti krajnje mutne početke SMO-a, ovo bi bio dobar izvor, kao i svaki drugi. Nema manjka oštrih i obrazovanih kritičara kada je u pitanju način na koji Kremlj vodi operaciju, ali ti [gledišta] se obično izražavaju putem poruka na Telegramu, intervjua i drugih kratkih oblika. Imati knjigu u ruci koja čitatelja vodi kroz cijelu farsu, od vrha do dna, neprocjenjiv je resurs koji objedinjuje sve ono na što promatrač naiđe u gore spomenutom Telegramu, i drugim informativnim zalogajima ostalih intervjua.
Dakle, Golovlev dijeli rani SVO u 3 faze, svaku sa svojom dinamikom, i u kojima je Rusija slijedila različite ciljeve. Golovljev definira faze na sljedeći način:
Faza 1
"Pokušaj blitzkriega na 9 različitih ključnih osovina s Kijevom kao prioritetom, organizacija i osiguravanje državnog udara u palači, promjena vlasti u Kijevu i naknadno resetiranje rusko-ukrajinskih odnosa. Računajući na bijeg, ili smrt Zelenskog, koji će ukrajinsku politiku staviti pod nadzor kontrole Moskve je tekla svojim tokom, nakon neuspješnih pokušaja juriša na Kijev i Harkov, i okončana je Istanbulskim sporazumom."
Faza 2
"Povlačenje trupa iz Kijeva, Sumija i Černogovre, fokusiranje snage na oslobađanje Donbasa i stvaranje kotlova. Računanje na vatru i nadmoć nafte, u kombinaciji s ukrajinskim iscrpljivanjem dostupnih granata, kako bi se situacija unaprijedila u korist Rusije. Završava ruskim povlačenjem iz Harkov-Liman“.
Faza 3
"Ukrajinski napad na Krimski most, javno imenovanje zapovjednika SVO-a, proglašenje djelomične mobilizacije, fokus na uništavanje kritične infrastrukture, prebacivanje operacije u vojno usmjereniji format, ograničavanje teritorijalnih ograničenja operacije (ograničavanje teritorijalnih ambicija na LDNR, dijelove Hersona i Zaporožja, koje je Rusija držala u to vrijeme), postupni prijelaz na obrambenu bitku, isključujući pokušaje oslobađanja LDNR-a".
Prva faza je, naravno, trebala biti jedina faza SVO-e.
Faza 2 bila je ad-hoc odgovor na neuspjeh 1. faze, Iste greške iz 1. faze ponovljene su u 2. fazi.
Glavna među tim pogreškama bila je podcjenjivanje Ukrajinaca i spremnost ukrajinskih vlasnika neka prisile Rusiju na pravi rat, za koji ona nikako nije bila spremna. Kapitulacija Ukrajine, zbog nestašice oružja, znači kako se njene zalihe oružja više neće obnoviti. Kao što sada znamo, cijene energije su više u Europi zbog SVO-a, ali Europljani su spremni platiti te cijene, ili barem europsko vodstvo. Podcjenjivanje i njih, i njihovih dragih ukrajinskih kolega, kao i ostalih zapadnih partnera, dovelo je do katastrofalnih posljedica i u 1. i u 2. fazi.
Treća faza je također odgovor na neuspjeh druge.
Rusija je protjerana iz Kharkov-Limana i bila je prisiljena djelomično mobilizirati, postaviti nekoga na čelo SVO-a - u pokušaju kako ne bi doživjeti više velike gubitke teritorija, te da mogu grabiti naprijed gdje mogu u LDNR.
Jedina točka u kojoj se jako ne bih složio s autorom jest po pitanju napada na kritičnu infrastrukturu, jer nema dokaza kako su masovni ruski napadi bespilotnim letjelicama/raketama zapravo trebali uništiti bilo koju kritičnu infrastrukturu. Žitni koridori, električna energija, željeznice itd. nikada nisu prestali raditi, ni u jednom značajnom vremenskom razdoblju. Koliko ja znam, posebno željeznice nikada nisu prestale raditi niti na minutu.
Golovljev dalje opisuje kako je SVO, u osnovi, zamišljen kao operacija punog spektra u zapadnjačkom stilu, gdje pobjeda izravnim razbijanjem neprijatelja na bojnom polju nikada nije razmatrana. Ruska koncepcija uključivala je informacijski rat, agitaciju protiv vlasti u Kijevu, te snažno oslanjanje na specijalne snage i tajne agente u Ukrajini. Podsjetimo se kako je Putin pozvao ukrajinsku vojsku neka se pridruži Rusima i svrgne Zelenskog, ne šaljući ništa više od specijalnih snaga neka zauzmu grad Harkov itd. Prvi dio jasno poručuje kako Kremlj nije gledao na VSU [VSU = UAF] kao na izravnog neprijatelja u to vrijeme, i pretpostavilo se, netočno, kako će specijalne snage u Kharkovu dobiti ključeve grada pomognute od strane FSB-a.
Prema Golovlevu, to je ono što je “Specijalno” u Specijalnoj vojnoj operaciji.
Golovlev:
"Ova razlika je logično diktirala kako pobjeda neće biti na prvim crtama, već da će se o operativnim zadaćama odlučivati drugim sredstvima, dinamičnim preciznim udarima, u tandemu s nevojnim sredstvima"
Dalje napominje:
“Neprijatelji Rusije jasno su prepoznali ovakav pristup i upravo zbog toga su u početku inzistirali kako će se ishod rata odlučiti na bojnom polju”
Odnosno, vrlo brzo nakon pokretanja SVO-a, Rusija više nije bila središte pokretača sukoba, a vlasnici Ukrajine odbili su igrati igru Kremlja, ili igrati po njihovim pravilima.
NATO je izbacio "Specijalnu" i natjerao Rusiju na običnu staru Vojnu Operaciju!
Kremlj je imao samo jednu, vrlo kratku šansu kako bi izveo svoj plan i ona je propuštena. Golovlev dalje objašnjava zašto je Kremlj stavio toliki naglasak na "posebni" dio SMO-a. Kako bi to objasnio, vodi nas na kratak pregled takozvane "Gerasimovljeve doktrine", koju ZAnon toliko hvali. U stvarnosti, ne postoji doktrina Gerasimova, kao što ne postoji doktrina Milley, ili Brown. Ukratko secirajući ovu “doktrinu”, otkrivamo kako to nije ništa drugo nego Ministarstvo obrane koje pokušava replicirati pristup NATO-vih vojnih operacija, tijekom Rata protiv terorizma.
Golovlev dalje navodi:
"Osnovne razlike novog tipa rata, iniciranje sukoba s mirnodopskim postrojbama, visoko manevrirani karakter napadnih operacija, udari na neprijateljsku kritičnu infrastrukturu u kratkom trajanju, masovna uporaba preciznog oružja i specijalnih snaga, te udari protiv neprijatelja kroz širinu njenog teritorija"
Ovo je vrlo lijepa salata napravljena od vojnih pornografskih riječi i uvjeren sam kako će svaki veteran GWOT-a (globalni rat protiv terorizma) odmah primijetiti kako se sve ključne fraze ponavljaju u takozvanoj doktrini Gerasimova. Nažalost, Ministarstvo obrane ne samo da je oponašalo GWOT Lingo i pseudo-doktrinu, već je također oponašalo GWOT NATO strukturu snaga neovisnih bataljuna, kao osnovu svojih borbenih snaga. Nepotrebno je reći kako je to dovelo do katastrofalnih rezultata za RF na bojnom polju.
I tako, stereotip o "sovjetskim dinosaurima", kao i njihovim zaostalim putevima, kao izvoru problema ruske vojske ne može biti netočniji!
Stvarni je problem to što Kremlj prepravlja rusku vojsku prema zapadnom GWOT modelu.
Ovo je slično tome kako su napori Kremlja da od ruskog društva napravi ogledalo zapadnog društva ono što nije u redu s ruskom kulturom, a NE kako je Putin nekakav sovjetski/ruski imperijalistički revanšist koji mrzi Zapad. Usput, zapadne vojske sada se udaljavaju od doktrine GWOT-a i strukture snaga, dok je Rusija kao i uvijek zapela nekoliko godina iza najgorih praksi Zapada i igra se sustizanja.
Skrenuo sam.
Golovlev ističe kako je rezultat primjene ovog šoka i strahopoštovanja NATO GWOT pristupa na SMO rezultirao topničkim ratom i mobilizacijom u stilu Prvog svjetskog rata — koncept je potpuno propao.
Glavna formacija ruskih kopnenih snaga na početku SMO bila je bojna taktička skupina, koja je doista bila mobilna i sa dobrim manevarskim sposobnostima. Ovo je dovoljno dobro poslužilo RF-u u uvodnoj zbrci prvih dana SMO-a. RF je zauzeo velike dijelove jugoistočne Ukrajine i bio je pred vratima Kijeva u vrlo kratkom roku. Ali, ponavljam, oštroumno opažanje autora da kada je Zapad povratio svoje živce, te je primijetio kako Rusija samo pokušava pokrenuti operaciju u stilu GWOT-a protiv Ukrajine, plan NATO-a je bio kako će se sukob morati odlučiti na bojnom polju. U ovom trenutku nije bilo važno što je Rusija brzo dotjerala hrpu BTG-ova do Kijeva.
Golovlev navodi:
"BTG su dobri za rješavanje lokalnih zadataka i fleksibilni su instrumenti za reagiranje na oštro promjenjive situacije". Drugim riječima, oni su dobri za borbu protiv neregularnih protivnika i kao QRF sredstva, međutim "za masovno kretanje trupa uz oštru i stalnu potporu topništva, oklopa i nadalje više rovovskih bitki ili masovnih ofenzivnih olujnih operacija, korisnost takvih organizacijskih modela je upitna".
Dakle, BTG-ovi mogu izvesti rad "velike strijele" protiv lake opozicije, ali ne i u uvjetima koji se obično povezuju s ravnopravnim ratom između protivnika s topništvom, oklopom itd.
To je zato što BTG:
- nemaju velike rezerve radne snage
- oni su premali da brane velike dijelove teritorija, a Ukrajina je velika zemlja
- ako se želi voditi rat u Ukrajini, model "pukovnije/divizije" je očito superioran.
Rusija nije očekivala rat, a kada su ga dobili, imali su potpuno neprikladnu organizacijsku strukturu i golemi nedostatak radne snage. Naravno, kada je SVO proglašen, voljnih volontera je bilo na pretek. Ali nije ih bilo čime opremiti.
Što se tiče deficita radne snage:
“Pokušalo se popuniti dragovoljcima i privatnim vojnim postrojbama, prema otvorenim internetskim podacima formirano je 20 takvih lakomotornih dobrovoljačkih bojni i 20 postroja za izviđačko-diverzantsko djelovanje”.
Međutim:
"Nepostojanje teškog naoružanja, oklopa i topništva u BARS-u (dobrovoljačkim bataljunima) nije im omogućilo da samostalno vode obrambene ili probojne operacije, unatoč tome što su bili potpuno popunjeni i obučeni".
Prema mnogim navodima koje sam vidio na Telegramu, formacije BAR-a nisu imale prijevoz i morale su koristiti vlastita privatna vozila, ili zajedno ići kamionima.
Dakle, nije bilo manjka voljnih ljudi u početnim fazama, ali Kremlj je uništio vojsku kao stvar državne politike, rasprodao svoju sposobnost da ih koristi, i oslonio se na američki san o korištenju brze "doktrine šoka" protiv uplašenih neprijatelja, uz korištenje samo niske tehnologije.
Autor dalje ističe kako se u pogledu izvidničko-diverzantskih postrojba, one nikada nisu koristile kao ništa drugo, osim kao jurišno pješaštvo.
"Unatoč otmjenim imenima, nikada nije organiziran masovni diverzantski rad za postizanje ciljeva. Postoji mnogo različitih mišljenja o tome, to je stvarno tiho i intrigantno".
Postojao je, naravno, neuspješan upad Spetznaza u Harkov, ali autor je u osnovi u pravu. Tamo se lako naoružani Spetznaz odvezao u grad, parkirali i sve su ih poubijali neprijatelji, koji su bili znatno brojniji i imali na izvolite ogromnu vatrenu moć.
Nije bilo drugog plana osim pojaviti se i natjerati FSB-ove snage neka predaju grad.
Autor zaključuje poglavlje raspravljajući o rezultatima Ministarstva obrane, koristeći Spetznaz kao ništa više od olujnog pješaštva, i uspoređujući ga s tradicionalnijim i učinkovitijim korištenjem ovih neprocjenjivih trupa od strane VSU-a, ali to je tema koju ponovno pokreće u kasnijim poglavljima, pa ćemo prijeći na 2. poglavlje nakon kratkog naklapanja.
Dragi kolege Stalkeri, nemojte zaboraviti zašto gospodar našeg bloga često grdi kult Zanon petodimenzionalnog šahovskog kluba! Oni i dalje inzistiraju na tome kako je napad na Kijev lažan, kako bi se spriječio ukrajinski napad na Donbas. Ovdje smo utvrdili kako bi organizacijska struktura BTG-a, u teoriji, djelovala na sprječavanje neprijateljskog napada u nastajanju, ali je potpuno neprikladna za zadržavanje zauzetog teritorija. Nadalje, kada spomenuti napad propadne, struktura BTG-a bila bi beskorisna za obranu Donbasa, ili bilo čega drugoga, što je povezano s potpunim industrijskim ratom između istovrsnih. Dakle, trebamo li vjerovati kako je Shoiguovo Ministarstvo obrane nametnulo ovu apsurdnu organizacijsku strukturu ruskim kopnenim snagama samo kako bi pokvarilo ukrajinski napad na Donbas?
Autor ispravno primjećuje kako je vrhunac sve 3 faze ranog SMO-a bio gubitak većine dobitaka oko Kharkova, gubitak Limana za koji se Rusija teškom mukom borila, a popisu možemo dodati i gubitak Hersona. Kako bi objasnili sav ovaj gubitak, ZAnonisti tvrde kako "lol teritorij nije ni bitan, već se radi o uništavanju neprijateljske vojske iscrpljivanjem".
Ali, onda mi molim vas objasnite, kako su lako naoružani BTG-ovi s malo ljudstva, s kojima je Rusija ušla u SVO, prikladniji za rat iscrpljivanja, od pukovnija i divizija.
Dobro?
Moje omiljeno objašnjenje bila je Sakerova smiješna analogija s nogometom. Budući kako je bio malo pametniji od ostalih zanonističkih copium šarlatana, rekao je kako je moderni rat poput nogometne utakmice. Dvije vojske manevriraju golemim prostorom naprijed-natrag, sve dok jedna strana ne postigne više bodova i ne pobijedi. Ruski BTG-ovi koji su fleksibilni i mobilni posjeduju tu igru. Pa, super priča, Saker, ali kada jedna strana ima 10 vrlo mobilnih i fleksibilnih igrača, a druga strana ima 40 možda ne tako brzih, ali još uvijek pristojnih igrača, drugi tim će pobijediti.
Na 2. poglavlje.
Drugo poglavlje pripovijeda o fijasku pokušaja zauzimanja Kharkova, grada s populacijom od preko milijun ljudi, sa samo nekoliko odreda Spetznaza s nedostatkom ljudstva i potpore.
Golovljev nam daje kratak pregled onoga što se trebalo dogoditi:
"Kratka generalizacija zadaće, prodrijeti u grad, zauzeti sjedište SBU-a u ulici Mironozitsky, zračnu luku i tvornicu traktora, tamo će vas dočekati. Protiv ukrajinskih postrojbi dopušteno je koristiti samo uzvratnu vatru".
[NAPOMENA: on misli kako su Rusi smijeli pucati samo ako su prvi na njih, u osnovi pravila UN-ovih mirovnih snaga.]
Kao što smo naučili u 1. poglavlju, plan Kremlja ni u kojem slučaju nije bio zamišljen kao tradicionalni rat, koji se vodi u Ukrajini. Očito je netko trebao dočekati Spetznaz unutar gradova. Nadalje, zapovijed da se otvori uzvratna vatra na ukrajinske trupe, samo ako ovi prvi zapucaju, čudna je ako je stvarni cilj SMO-a od početka bio uništiti VSU iscrpljivanjem, kao što Zanon tvrdi da jest. Kratak pregled plana koji nam je autor dao, nije ništa manje nego smrtna kazna za ruske vojnike, ako FSB-ove aveti ne uspiju održati svoj cilj i, nepotrebno je reći, upravo se to i dogodilo. Nitko nije dočekao Spetznaz, osim brojnijih, i do zuba naoružanih ukrajinskih vojnika.
Obavještajna operacija bila je totalni promašaj.
Gorlovljev:
"Jezgra operacije bila je 2. brigada Army Spetsnaz. Zapovjedništvo je započelo operaciju bez pune nazočnosti pratećih priključaka. Prvi gubitak dogodio se kada je jedna od kolona upala u dobro pripremljenu zasjedu, a bolničar se raznio granatom kako bi izbjegao zarobljeništvo".
Također:
"Specnaz i privatni vojni poduzetnici u 3 kolone krenuli su u grad na oklopnim vozilima Tiger i KAMAZ-ima, gdje su se raspršili po ulicama metropole. Tamo su bili metodično razdvajani i uništeni dobro usmjerenom snagom neprijatelja".
Izvješća koja sam čitao na internetu o ovom jednostranom pokolju sugeriraju kako se ruski Spetznaz dovezao u grad i stigao tamo gdje je trebao stići, ali ih tamo nitko nije dočekao. Kako im nije bilo dopušteno da se otvoreno sukobe s ukrajinskim trupama na vidiku, Ukrajinci su samo pozvali tenkove, svoje oklope, i jednostavno razbili Spetznaz čim su stigle velike puške.
"Ishod je bio umjesto zauzimanja i držanja upravnih zgrada - jedna grupa na 2 KAMAZ-a i 3 Tigra je uništena u četvrti Dendroparka. Glavna grupa je bila prisiljena preuzeti obranu u školi broj 134. Pokušaj ukopavanja je bio neuspješan. 19 vojnika i časnici su poginuli u 9-satnoj borbi, 3 su zarobljena”.
Autor to ne spominje, ali par Spetznaza je uspjelo barem pobjeći iz škole, a jedan je konvoj uspio izbjeći uništenje. To je sve čemu se mi, koji smo na strani Rusije, moramo radovati. Golovljev nagađa kako je upravo neuspjeh u promjeni režima u Kijevu, u kombinaciji s neuspjehom u Harkovu, natjerao Kremlj da pokuša pronaći drugi način kako bi popravio situaciju. To bi vjerojatno bili pregovori u Istanbulu koji su održani više od mjesec dana kasnije, a Moskva je onda Kijevu ponudila vrlo velikodušne uvjete.
Glavna stvar koju bi trebalo oduzeti iz ovog poglavlja bio bi krajnje nepristrasan i samoubilački pristup Kremlja VSU-u. Opet, vojnicima je bilo dopušteno samo uzvratiti vatru, ali nije im bilo dopušteno prvima otvoriti vatru. Ovo su stroža pravila angažmana nego što sam ja imao u Iraku 2003.! Ako smo vidjeli naoružane Iračane u uniformama (nikad ih nismo vidjeli), bilo nam je dopušteno neka se borimo s njima, bez čekanja da oni zapucaju na nas.
"Ali ovo je oslobodilački rat! Moramo biti humanitarni! Putin je moralna hipersila!"
— bijesno zavija 5D šahovski kreten.
Onda, je li to masovno istrebljenje Ukrajinaca, ili je to oslobađanje Ukrajinaca? Jer, to su u osnovi tvrdnje koje se međusobno isključuju. Suprotne jedna drugoj.
Naravno, Rusi tvrde kako su oslobodili Nijemce od nacista, ali barem ne poriču kako je to oslobođenje zahtijevalo prvo pokolj Wehrmachta i SS-a, što je značilo milijune mrtvih Nijemaca. Oslobođenje nužno mora uslijediti nakon potpunog uništenja neprijateljskih oružanih snaga, osim ako se ne pridruže puču protiv vlastite vlade, ili nečemu sličnom.
Kremlj nije očekivao kako će se stvarno morati boriti, baš kao što autor kaže.
Očekivali su državni udar koji se nikada nije dogodio, što znači kako početak SVO-a nije mogao imati nikakve veze s takozvanom "fake out fintom", kako bi se spriječio neposredni napad na Donbas.
Ali, pretpostavljam kako će gutač 5D Kool-Aid-a, stjeran u kut, ponovno vrištati kako je onemogućena neizbježna ukrajinska invazija na Donbas slanjem lako naoružanog nedovoljno ljudstva, i bez potpore Spetznaz-a u Kharkovu, s izričitim naredbama neka se ne petljaju VSU u posao - jedan sasvim logičan plan.
Ali, cijenjeni Stalkeri, hajdemo jednostavno zajedno napraviti kratku vježbu razmišljanja.
Recimo da se Škotska odvojila od Engleske, a ti sam si dobio zadatak spriječiti neizbježnu škotsku invaziju na Englesku. Bi li poslao slabo opremljen SAS, s malo ljudstva i podrške, te sa strogim naredbama da se ne stvaraju problemi škotskoj vojsci u Dumfries (u našoj vježbi razmišljanja Dumfries sada ima više od milijun stanovnika)? Da li je to najbolji plan koji si smislio?
Stvarno??
3. Poglavlje - ulazi u više detalja koje smo zagrebali po površini u 1. Poglavlju
Golovljev raspravlja o mnogim kritikama upućenim početnoj strategiji Kremlja, te o raspršivanju ograničenih snaga na 9 različitih osovina, umjesto njihove koncentracije. Čak i nakon što je prvobitni plan propao, teoretski se Ministarstvo obrane moglo preurediti i zadržati prvotni most, barem u Kijevskoj oblasti, ili koncentrirati više snaga u manje gusto naseljenoj i urbaniziranoj regiji Sumi. To je potencijalno moglo olakšati odsijecanje donbasske skupine VSU-a.
"Postoje mišljenja, na primjer, kako prioritetnih osi nije trebalo biti 9, već 3 ili 4 primarne, s popratnim prijevarama koje ne bi uključivale stvarnu snagu na sekundarnim lokacijama, ali s općim ciljem vezivanja prednje strane".
Kritika koju autor ovdje iznosi jest ista ona koju sam vidio od nasumičnih ljudi s Telegrama, na mnogim drugim kanalima, i od samog Strelkova. To je nepobitno, ali nažalost, u kontekstu okvira SVO-a koji je uspostavio Kremlj, kritika je irelevantna.
"Takvi planovi i scenariji, međutim, konceptualno ne razmatraju specifikacije prvobitno odabrane za SVO, ne rat, već vojnu akciju u tandemu s posebnim planovima iza kulisa. Iz tog razloga, kritičari strategije SVO zamišljaju uvjete koji ne odražavaju planirano stanje stvari. Stoga je ispravnije proučavati sposobnosti ruske vojske koje će neizbježno diktirati uvjete svakog mogućeg plana".
Oprostite, poštovani Stalkeri, nisam profesionalni prevoditelj, ne govorim dobro, ne!
I Riley i Rurik će se složiti kako je prevođenje nekih verzija ruskog na razumljiv engleski, često slično čitanju kravlje iznutrice kako biste shvatili hoćete li imati dobru žetvu žitarica, dok je vaše znanje o biologiji goveda i njezinim nijansama samo na razini pripravnika na privremenom radu. Ono što autor ovdje u biti komunicira jest kako kritičari SVO-a ne zamišljaju rusku vojsku koja je stvarno postojala 22. veljače, već onu koja je sposobna provesti ove alternativne scenarije, tj. fantazijsku vojsku koju Rusija više nije posjedovala.
Stoga je korisnije proučiti rusku vojsku koja je stvarno postojala, jer će nam to pomoći da shvatimo zašto je odabran stvarni plan koji nije uspio.
"Vjerojatno je planiranje rata bilo smanjeno u konceptu, pretpostavkom kako će se rat voditi sa suprotstavljenim jakim državama, kako će protivnici posjedovati nuklearne trijade (nuklearke na kopnu i moru), taktičko nuklearno i raketno oružje, kao i kopnene snage, što je bilo vrlo vjerojatno. Pretpostavlja se kako će se koristiti u sukobima niskog intenziteta, analognim Siriji, koji ne zahtijevaju visoke razine resursa i nemaju globalne posljedice. Kao što je sljedeće iskustvo pokazalo, glavna pogreška ove varijante scenarija je podcjenjivanje uloge pješaštva, koje radi u tandemu s topništvom i zrakoplovstvom”.
Drugim riječima, unatoč tome što se Kremlj busa u prsa o vojnim reformama, kopnene snage trunu, a sposobnosti kombiniranog naoružanja samo su se smanjile od sovjetske ere. Po mom mišljenju, ukupna teza autora o zanemarivanju sposobnosti kombiniranog naoružanja i općem podcjenjivanju uloge pješaštva na bojištu je sama po sebi točna. Međutim, on je vrlo velikodušan prema Kremlju, kada to uokviruje kao ovu konceptualnu pogrešku, ukuhanu u doktrinu Ministarstva obrane. Ali, istina je kako doktrina nije rezultat bilo kakve stručne studije ili analize iskustva na bojnom polju. Bio je to samo izgovor za usmjeravanje novca iz vojske, opravdano prepisivanjem doktrine vojnim žargonskim riječima salate, kako bi odražavala zapadnjačku vojnu modu GWOT-a, koja je u to vrijeme još bila u modi.
Sukladno tome ruske su kopnene snage pretvorene u Potemkinovo selo NATO GWOT vojske. Tužno. Jako tužno.
…
Do sada nisam uključio često autorovo citiranje Clausewitza, jer nije bilo bitno prenijeti njegove stavove. Ali, od ovog trenutka nadalje, to postaje bitno.
Clausewitz:
"Destruktivni početak vatrenog djelovanja u našim modernim ratovima očito ima najveću stvarnost, no jednako je očito kako se individualna borba licem u lice mora promatrati kao prava osnova borbe....
.....Vojska koja bi se sastojala samo od topništva bila bi potpuni apsurd, dok bi vojska konjanika bila zamisliva, ali bi njena snaga bila krajnje zanemariva. Vojska koja bi se sastojala samo od pješaštva, bila bi ne samo zamisliva nego i mnogo jača...."
Golovlev dalje tvrdi:
“Matematičke usporedbe skladišta oružja, raketa, kumulativne vatrene snage, zrakoplovstva, pogrešna analiza spremnosti NATO-ve hijerarhije da Ukrajini pruže snažnu potporu, i ponajviše prebacivanje ratnog tereta s pješaštva, odigrali su okrutnu šalu s ruskom stranom. U ratu 2 plus 2 nikada nije 4. Nekada je to 5, nekada noć, nekada utorak, nekada milijun. Takve apstrakcije strateških posljedica zahtijevaju posebno temeljite i detaljne taktičke procese."
Većina nas se vjerojatno sjeća fanfara koje su okruživale najavu ruskog novog i razornog hipersoničnog oružja, hvalisanja ogromnim zalihama sovjetskog topničkog streljiva, koje je Rusija posjedovala (na papiru), ruskih budućih zrakoplova 5. generacije, tenkova Armata, itd., itd. Ali, na kraju je više od bilo čega drugog, nedostatak osnovnog pješaštva doveo do ruskog početnog plana. Jednom kada je NATO to shvatio, sve što su trebali učiniti bilo je natjerati Rusiju neka vodi rat koji zahtijeva više sposobnosti kombiniranog naoružanja, usmjerenog na pješaštvo. To je bio čavao u lijes izvornog SMO plana. Naravno, FSB je spektakularno podbacio u svojoj ulozi, Zelenski nije smijenjen, ključevi Harkova i Kijeva nisu predani, ali malo više pješaštva moglo je ublažiti katastrofalne posljedice koje su uslijedile.
Puno više pješaštva moglo je, u svakom slučaju, bolje isporučiti Harkov ili Kijev.
Kritike izvorne strategije SVO-a da se nigdje ne koncentrira, dovoljne snage su bespredmetne upravo zato što pretpostavljaju dovoljno pješaštva, sa sposobnostima kombiniranog naoružanja kako bi postali koncentrirana sila. Opet, ne govorimo čak ni o čistim brojevima, iako je to velika komponenta. Također, govorimo o organizacijskoj strukturi kopnenih snaga - viši ustrojstveni stožer za pukovnije i divizije s prilozima, uglavnom, nije postojao u ranim danima SMO-a. Stoga, nije bila dostupna sposobnost čak niti učinkovitog upravljanja, niti potpore tijelima većim od neovisnih bojni. Nisu im trebali u Siriji, pa zašto bi trebalo sada to u Ukrajini.
Nije valjda kako bi njihove cijenjene kolege u NATO-u išta pokušale, amirite?
Golovlev dalje opisuje koliko su gorke bile posljedice zanemarivanja pješaštva:
"Također su osujećene potrebne mjere za njihovo (pješaštvo) uzdržavanje".
Spomenuo sam problem s nepostojanjem stožera za upravljanje većim kombiniranim oružanim tijelima, Golovljev iznosi još jedan veliki problem:
"Neadekvatan ili često potpuni izostanak dronova na taktičkoj razini"
Prisjetite se, kolege Stalkeri, kako sam rekao da je ruska vojska 2022. godine bila Potemkinovo selo GWOT NATO vojske. Pa samo razmislite: koliko je bespilotnih letjelica tih dana imala na raspolaganju jedna bojna američkog pješaštva?
Napustio sam vojsku 2011. godine, tada smo ih u garnizonu imali ukupno nula, i nitko nije trenirao s njima. Dok smo bili raspoređeni, imali smo šačicu, možda 5 ili 6 u satniji, i još nekoliko u stožeru bataljuna. Nekoliko bi ljudi moglo proći brzi tečaj o tome kako ih koristiti. Sada znam kako moje iskustvo ni u kom slučaju nije analogno ruskoj vojsci 2022. godine... ali svejedno mi osjećaj govori kako je moje iskustvo slično situaciji na početku SMO-a.
Golovljev nastavlja:
"U ruskoj vojsci dizajnirane su vrlo učinkovite udarne bespilotne letjelice, Orlon, Corsair, Forpost i Altius. Čak se i tipovi izvidnika poput Orlana 10 mogu koristiti kao udarne bespilotne letjelice. Ali, nedostajalo ih je".
Svakome tko ima osnovno iskustvo u pješaštvu ovo ima smisla.
Vojska koja se trenira za ratovanje niskog intenziteta, usredotočena na bataljun tipa GWOT-a, biti će nespremna kada se suoče s tehnološkim vršnjacima koji ih brojčano nadmašuju. Ovaj bataljun neće imati dovoljno ni minobacača, niti protutenkovskih raketa i HE granata pri ruci, a kamoli dronova. Ovi dečki su trenirali borbu protiv neregularnog lakog pješaštva, koje je krstarilo uokolo na nekoliko kamioneta. Ali, tada su imali sovjetske BMP-ove i tenkove, koji su dolazili prema njima na vrhu neprijateljskih valova dronova.
Koliko je operatera dronova ruski BTG uopće imao pri ruci?
Ne puno.
Operater bespilotne letjelice je jedan vozač, jedanstrijelac itd., a ovi BTG-ovi već su imali manjak posada. Da stvari budu još gore, ne postoji organski viši stožer pukovnije koji bi tražio rezervne operatere. To znači kako se nisu obučavali za ravnopravni rat visokog intenziteta usmjeren na bespilotne letjelice, a iz toga slijedi kako je i postojala odgovarajuća niska potražnja i nikakvo uvažavanje bespilotnih letjelica. Ovaj problem s nedostatkom sposobnosti bespilotnih letjelica među radnim BTG-ovima, dodatno povećava još jedan problem.
Golovlev:
"Nadalje, nepostojanje srednjih i teških bespilotnih letjelica kao što je Orlon 30, korisnih za precizno topničko promatranje i korekciju, dovelo je do velike potrošnje granata koje pipaju u mraku, i posljedično, na kraju, gladi za granatama".
Malo leda i snijega koji klize niz planinu može postati prava lavina katastrofe. I tako, onda će glad za školjkama, prirodno imati svoje vlastite neugodne efekte valova, i tako dalje. i tako dalje....učinak kaskadno pada, počevši od jedne loše odluke.
Golovlev nadalje napominje kako su ruski topnički prednji promatrači 2022. godine, još uvijek radili s papirnatim kartama i dalekozorima, za razliku od Ukrajinaca koji su radili uz pomoć šifriranih digitalnih tableta, s offline kartama koje su se redovito ažurirale najnovijim Intelovim satelitom i bespilotnim letjelicama, što je ukrajinskim promatračima dalo mnogo bolji situacijski pregled. Sada je Rusija imala analogije tim sustavima još 2022. godine, ali oni jednostavno nikada nisu dospjeli u ruke vojnika.
Jer, naravno!
Također, ti su sustavi skupi i ruski MIC nije usporediv s američkim. SAD može platiti za enormni MIC, koji precijenjuje sve, jer američki vladari i financijski gospodari do sada nisu snosili nikakve posljedice, jer su bez prestanka prizivali beskonačni novac niotkuda. Ali, Rusija to ne može učiniti - rubalja nije svjetska rezervna i međunarodna trgovačka valuta i, sukladno tome, hranilište je manje. Puštanje ruskih analoga u serijsku proizvodnju ne bi bilo tako smiješno skupo kao zapadni modeli, ali svejedno bi to moralo doći iz saveznog proračuna, a taj novac je izdvojen za važnije stvari.
Uostalom, penthaus Shoiguovih kćeri u Dubaiju neće sam sebe isplatiti, niti je Peskovljevim kćerima isplaćeno mjesto u Parizu, ili Milanu, ili gdje god se ona sada nalazi.
[NAPOMENA: Znam kako je Peskovljev sin neki prostački diler droge u Londonu koji živi u skupom stanu, kao i Solovjevljev sin koji je homoseksualni model, kao i Lavrovljeva kći diva. Svi su u Londonu.]
No, vratimo se na bespilotne letjelice. Najgora je bila situacija s malim izvidničkim tipovima.
"A što je s malim bespilotnim letjelicama za izviđačke odrede, koje imaju ulogu letećeg dalekozora i bliskog izviđanja? One uopće nisu postojale"
Zatim opisuje kako je ovaj problem riješen, gotovo isključivo, zahvaljujući masovnom financiranju trupa na internetu. To mogu i sam potvrditi. Sjećam se kako je u tim ranim danima svaki drugi post na stranicama Z Telegrama bio: tipovi s fronta, koji su molili domoljube neka im pošalju DJ Mavics. Momci poput Murza i Tartarskog snimali bi video klipove kako isporučuju kombije pune malih dronova tipovima na prvim crtama, i svi bi zahvaljivali ljudima koji su donirali novce za dronove.
[NAPOMENA: Murz i Tatarski - obojica su sada mrtvi. Obojica su umrla u Rusiji. Samoubojstvo i atentat.]
Golovljev navodi kako je sve to moguće kada se ljudski faktor podcjenjuje:
"To je moguće samo kada se podcjenjuje sam kadrovski čimbenik. Zaključuje se s nedostatkom, ili nedostatkom svega onoga s čime je rad pješaštva nemoguć ili otežan. Predmeti individualne zaštite poput kaciga, pancira, pribora za pomoć, radija, čak i elementarnih stvari za svakodnevni život (ruske trupe ne mogu računati ni na izdavanje čarapa i jakni). Kome sve to treba, kada će sve i onako riješiti rakete i avijacija?"
Opet, niti na sekundu ne vjerujem kako su Gerasimov i Shoigu došli do zaključka da je pješački rat,s kombiniranim naoružanjem stvar prošlosti, nakon što su se malo poigrali s Glavnim stožerom, te duboko analizirali suvremene globalne sukobe. Preobražen NATO GWOT model i popratna doktrina prihvaćeni su kako bi se opravdalo uništavanje kopnenih snaga, kako bi više novca otišlo u korumpirane džepove Kremlinoida. Odluka o uništavanju kopnenih snaga je donesena, a zatim je došao GWOT model i doktrina koja je opravdala ovu odluku. Cijela poanta vojske po modelu 2022. godine, bila je osigurati da ljudi koji crpe iz saveznog proračuna, nisu prisiljeni dijeliti previše s vojskom.
Naravno kako će Šojgu i njegova kći dobiti svoj dio, ali privatni Ivan Ivanovič Smirnov je SoL [sranje nema sreće].
Nastavljamo s litanijom problema uzrokovanih nedovoljnom opskrbom pješaštva.
"Podcjenjivanje uloge ljudstva dovelo je do pogrešaka u strateškom planiranju. Ključni zadatak u tradicionalnom pristupu jest lokalizirati poprište bitke, to je očito zaboravljeno. Zašto odsjeći lokacije na kojima se nitko ne bori? Ako treba samo ispaliti nekoliko raketa!
(…)
Istodobno je neprijatelj, koristeći klasične algoritme teorije bojnog polja, presjekao ruske opskrbne rute prije nego se stalno povlačio, bez ikakvih iscrpljujućih bitaka."
Ova točka, kolege cijenjeni Stalker patriciji, razlog je zašto stalno inzistiram na tome kako je ruska vojska iz veljače 2022. godine, bila GWOT vojska Potemkinovog sela, pa čak niti tada nije bila usporediva s NATO-ovim snagama.
Da, u Iraku i Afganistanu, opskrbne kolone NATO-a vrlo su često nailazile na zasjede.
Ali, poduzete su ozbiljne aktivnosti kako bi se to ublažilo.
Najuspješnija metoda bila je, jednostavno, postaviti promatračke i blok-stupove duž MSR-ova. Čak je i Sovjetski Savez to učinio u Afganistanu, i to prilično uspješno. Tijekom GWOT-a, NATO je i sam imao ozbiljne nedostatke ljudstva, i nije mogao zaštititi svaki dio autoceste, pa su došli vrlo teško oklopljeni kamioni, koje su prema propisima morali pratiti kamioni s topovima 50cals, kao i Mark 19, itd.
Nasuprot tome, Šojguovo Ministarstvo obrane nije učinilo ništa od ovoga.
Neoklopni KAMAzi i Urali bez pratnje bili su samo poredane patke u nizu za ukrajinske jedinice, koje bi BTR-i zaobišli. Upravo je tu dolazilo do teških gubitaka za Rusiju u prvim danima!
A sada mi dopustite da kvalificiram svoje prethodne izjave i molim za milost ZAnonove čuvare...
Moja poanta jest kako apsolutno kažem NE za nešto poput "NATO je broj 1, Rusija smrdi", pa vas molim da me barem zbog toga ne vrijeđate u komentarima.
Ono što želim reći jest zašto vjerujem kako imam opravdanje nazvati rusku vojsku iz veljače 2022. godine - Potemkinovim selom, i zašto NE vjerujem kako su Gerasimov i Shoigu izvlačili zaključke iz nedavnih sukoba niskog intenziteta, te da su jednostavno bili zavedeni podacima katastrofalnih reformi, uoči najvećeg kopnenog rata od Drugog svjetskog rata.
Autor nam daje izvrsne uvide i zapažanja, ali čini se kako misli da su te pogreške proizašle iz pogrešne doktrine i netočno naučenih lekcija.
[NAPOMENA: jasno je kako postoje zastrašujući kodovi šutnje, koji se ne smiju prekrižiti.]
Ali, ako je rusko Ministarstvo obrane ozbiljno proučavalo bolne lekcije koje je NATO naučio u Kebabistanu, nisu im mogle promaknuti stvari koje sam upravo spomenuo. Stoga, naginjem ka tome kako nema učenja i ratnih igrica — Vojska Potemkinovog sela bila je rezultat banalne korupcije s takozvanom "Gerasimovljevom doktrinom", post-hoc opravdanjem, koje je potom proslijeđeno Sakeru i njegovoj kabali imitatora i ulizica .
[NAPOMENA: gledam ravno u vas, Duplicitius, Big Sperg, Hinklestein i svi ostali paraziti.]
Opet autor:
"Da je Rusija u početku usvojila sličan pristup i da je glavni naglasak stavljen na potpunu izolaciju od zapadne opskrbe, karta bi izgledala puno drugačije. Ali, kada je cilj održavanje isporuke nafte, svi ostali ciljevi i sredstva za vojnu realizaciju automatski postaju sekundarni."
Pa, vidite, sada taj dio sugerira kako autor povlači neke udarce, i vrlo dobro zna koji je korijen problema.
Pretpostavljam kako tu počinje Rurikov posao.
On može ispuniti praznine, koje ovaj službenik ili ne želi, ili ne može ispuniti.
Evo što dodaje Rurik:
Recenziju knjige nastavljamo u II dijelu! Veliko hvala dobrom doktoru što je pročitao i sažeo ovaj tehnički ratni priručnik i podijelio ga s nama, BESPLATNO.
Sada, karte na stol, rekao sam mu direktno da SVINJE koje me besplatno čitaju bez podrške mom radu ne zaslužuju analizu takvog kalibra. Ali, on je svejedno inzistirao da to podijeli. “Iznesi moju ponudu ljudima, tako da konačno mogu spoznati istinu,” rekao mi je. Također je molio za oprost s vaše strane i za vašu nelojalnost prema meni kao čitateljima (jer ja sam ljubomorni bloger). iako smo se oboje složili kako bi takav oprost, ako bi ga uopće dobio, bio nezaslužen. Stoga, mislim kako biste barem trebali podijeliti njegov rad što dalje i šire, kako biste iskazali malo zahvalnosti, zar ne?
Ako ga ne podijelite i zbog toga ga nitko ne čita, ne vidim razloga tražiti od Livscija neka gubi vrijeme na dovršavanje II. dijela, koji je već djelomično gotov, a zapravo je još fascinantnije štivo s još više otkrića.
Lopta je u vašem dvorištu!
BY: Rurik Skywalker, 17.04.2024.
DODATAK - u najnovijoj objavi, Rurik daje preporuku za navavku knjige. Knjiga je o PMC Wagner i Prigozinu. Ovdje ću dodati samo dio teksta, te link gdje možete nabaviti knjigu (na ruskom), tko ima želje i znanja čitati ruski, ili čisto samo kako bi pomogli autorima knjige. Dakle:
Upravo je izašla nova knjiga Tell-All Prigozhin
Pa, naslov sve govori. Šuška se već duže vrijeme oko nove knjige koja je napisana o Prigožinu i njegovim insajderskim poslovima. Njezino je objavljivanje zabranjeno u Rusiji, iz razloga koje zapravo ne razumijem, osim nekih nejasnih insinuacija nelojalnosti i flagrantnog ruganja načelima slobode govora u ruskom ustavu. Uostalom, službeno je Prigožin još uvijek heroj Rusije, i poginuo je u tragičnoj nesreći. Dakle, na temelju čega bi bilo tko trebao biti ogorčen zbog ove knjige? Da li je onda suprotno? Da knjiga diskreditira jednog od najodanijih ruskih zapovjednika Ne-rata?
Tko zna.
Poanta je u tome da je knjiga zabranjena i ZAnon neće pričati o tome, što znači kako sam ponovno jedina faca u gradu voljna razgovarati o ovoj temi.
Evo osvrta na to iz Stalne liberalne oporbe:
"Knjiga «Naš posao je smrt» govori o Jevgeniju Prigožinu i PMC «Wagner», tiskana je i već ide u trgovine diljem svijeta (osim, naravno, u Rusiji i Bjelorusiji). To znači da ju već sada možete naručiti na našoj web stranici — i postati jedan od njenih prvih čitatelja. Autori knjige su novinari Ilya Barabanov i Denis Korotkov. Kupnjom naših knjiga pomažete nam u borbi za slobodu govora. Hvala!"
Knjigu možete naručiti na: https://magaz.meduza.io/
Dakle, pisci su istaknuti trockisti koji su morali preseliti na Zapad. Mislim kako su obojica u problemu zbog "rehabilitacije nacizma". Ovo je Orwellovski izgovor za podršku Kijevu. Oni ipak nisu nacisti - oni su Libtardi. Putin i njegovi prijatelji nazivaju nacistima sve koji im se ne sviđaju. Dakle, štetočine koje upravljaju Kijevom su nacisti. Zapad je nacistički. Domoljubne skupine protiv Kremlja u Rusiji su nacisti. Islamistički teroristi su nacisti. Ili podržavaš Putina, ili si nacist, u biti.
Potražite fotku: everyoneidontlikeisanazi.jpg
"Eugene Prigozhin ima mnogo lica. On je majstor post-istine i restorater. Tvorac «tvornica trolova» i — glavni internetski trol 2020-ih. Sovjetski lopov i veliki ruski korumpirani službenik. Vlasnik privatne vojske koja se bori na različitim kontinentima. Pustolov, ubojica, buntovnik. I čovjek koji je, očito, jako uplašio Vladimira Putina.
Novinari Ilya Barabanov (Ruska služba BBC-ja) i Denis Korotkov (Centar Dosje) proučavali su interne dokumente PMC-a Wagner i prikupili bezbrojne dokaze o stvarnim plaćenicima kako bi shvatili ovaj fenomen. Njihova knjiga «Naš posao je smrt» — najcjelovitija je povijest PMC «Wagner» i s velikim smo veseljem i ponosom objavili da je konačno objavljena. Izdajemo ju u suradnji s našim prijateljima iz zaklade StraightForward Foundation — ona se brine da možete čitati necenzuriranu publicistiku o Rusiji....."
DA. To je za sada to, SVO - tek će krenuti prave informacije o svemu, baš kao i uvijek - nakon nekog vremena....Do tada, zdravi i veseli bili. Pozdrav
Add comment
Comments