Ministar prometa prijeti Nijemcima "neodređenom zabranom vožnje vikendom"

Ova je priča čak dospjela u anglofoni tisak, tako da znate kako je ovo velika stvar: Njemački ministar prometa upozorava na zabranu vožnje vikendom, piše The Telegraph. Njemački ministar prijeti 'neodređenim zabranama vožnje' vikendom, objavljuje Politico.  Njemački ministar prometa na udaru kritika zbog prijetnje zabranom vožnje vikendom, izjavljuje Reuters.

Volker Wissing zapravo ne želi zabraniti vožnju

Ali ne, unatoč naslovnicama, neće nam oduzeti automobile. Nevjerojatno, čak ni Zeleni to ne žele učiniti. Bar jednom priča nije o njemačkom autoritarizmu, ili probuđenom ludilu, ili nečem sličnom. Umjesto toga, radi se o tome kako se više nitko ne može natjerati da brine o klimi – čak niti naš napredni, napredni, ekološki odgovorni politički establišment.

Za pozadinsku priču, moramo se vratiti sve do razdoblja prije Covida, kada je agresivno zakonodavstvo o klimi bilo popularno, čak i među glasačima desnog centra CDU-a, i prije nego što je biračko tijelo osjetilo što zapravo Zelena politika, poput drakonskih uredbi o grijanju domova. 

U one mirne dane, kada je dječja svetaca Greta Thunberg prekidala predavanja kako bi spasila Zemlju, vlada Angele Merkel donijela je Zakon o zaštiti klime. Zakon nalaže smanjenje emisija CO2 od 65%, u usporedbi s razinama iz 1990. do 2030. godine, smanjenje od 88% do 2040.godine, kao i krajnje neostvarivu neutralnost ugljika do 2045. godine. U bliskoj budućnosti, Zakon o zaštiti klime, također, utvrđuje maksimalne godišnje razine emisija za različite gospodarske sektore. Ako određeni sektor premaši svoj maksimum, nadležno ministarstvo mora podnijeti zloslutni “program djelovanja”, kako bi se stvari posvetile cilju. 

Zakon o zaštiti klime je arhetipska klimatska glupost. Političari vole sebi pripisivati ​​zasluge za Učiniti nešto u vezi s klimom, ali budući kako Učiniti nešto znači golema ekonomska ograničenja i drastične intervencije u svakodnevnom životu, radije ne bi sami to nešto učinili. Daleko je bolje donijeti zakon kojim se buduće vlade obvezuju neka nešto učine i pustiti ih neka se nose s neredom. Tada možete požnjeti kratkoročne nagrade oštrog držanja emisija ugljičnog dioksida pod kontrolom, a da pritom ne snosite izravnu odgovornost za sav kaos koji bi zapravo izazvalo strogo ograničavanje emisija ugljičnog dioksida. Jao, vrijeme teče naprijed ujednačenim tempom. Siguran sam kako je 2030. godina zvučala kao nezamislivo dalek datum, kada je spomenut u Pariškom sporazumu 2015. godine, ali od sada je samo šest godina daleko. To postaje veliki, veliki problem za klimatičare.

Moglo bi se reći kako je Merkeličin Zakon o zaštiti klime nesretnoj Scholzovoj vladi ostavio u nasljeđe malu zbirku otkucavajućih tempiranih bombi, za čija su deaktiviranja razvili veliki interes. Jedan od načina kako se to može učiniti jest revidirati Zakon o zaštiti klime i ukloniti njegova stroga ograničenja emisija temeljena na sektorima, prije nego što itko bude prisiljen pokrenuti „akcijski program“ za očuvanje klime. U međuvremenu su marljivo ignorirali zahtjeve, zbog čega se naš ministar ekonomskog uništenja Robert Habeck, još u lipnju mogao naći kako se žali kako nijedan ministar u vladi ne poštuje ograničenja emisija iz Zakona o zaštiti klime.

Muha zunzara u glavi je Stranka zelenih, koja je jednako luda kao i njihovi nesvjesni urbani konstituenti iz više srednje klase, i koji su smatrali kako je najbolje blokirati napore vlade da (makar privremeno) obezvrijedi Merkelin odvratni zakon. U naletu frustracije, liberalni ministar prometa Volker Wissing stoga je upozorio kako bi, ako reforme Zakona o zaštiti klime ne budu moguće, mogao biti prisiljen nametnuti "drastične intervencije" vozačima :

U sporu oko reforme Zakona o zaštiti klime, savezni ministar prometa Volker Wissing (FDP) upozorio je na drastične rezove za vozače – uključujući zabrane vožnje vikendom. To stoji u pismu Wissinga čelnicima parlamentarnih frakcija SPD-a, Zelenih i FDP-a. Dostupan je Deutsche Presse-Agentur u četvrtak...

U dopisu se navodi kako će, ukoliko izmjene i dopune Zakona o zaštiti klime ne stupe na snagu do 15. srpnja, Ministarstvo biti dužno, prema važećem zakonu, predstaviti akcijski program za osiguranje usklađenosti s godišnjim razinama emisija za sektor prometa u narednim godinama.

I baš tako, klimatičari padaju u nesvijest kako bi uvjerili Nijemce da ne, ne brinite, vožnja je u redu, nitko vam ne želi oduzeti automobile:

Savezna agencija za okoliš vjeruje kako su [zabrane vožnje] nepotrebne. “Naravno da nam ne trebaju zabrane vožnje. O takvoj zabrani nitko i ne raspravlja; ovo plaši ljude bez razloga,” rekao je predsjednik [zelenih] Dirk Messner. Umjesto toga, ponovno je predložio opće ograničenje brzine na njemačkim autocestama...

Ima još, uvijek ima više:

SPD je također kritizirao prijedlog: “Zastrašivanje nategnutim prijedlozima neće nimalo pomoći zaštiti klime u prometnom sektoru, naprotiv,” rekao je čelnik frakcije SPD-a u Bundestagu Detlef Müller … “Prijedlog ne ide u prilog našem zajedničkom cilju smanjenja emisije CO2, ali dovodi do nepotrebne neizvjesnosti ljude u našoj zemlji.” Frakcija SPD-a u Bundestagu jasno odbacuje zabrane vožnje za automobile i kamione. Takvi manevri teško da bi unaprijedili tekuće rasprave o Zakonu o zaštiti klime u Bundestagu, rekao je Müller.

Toliko mi se sviđa ovaj paragraf da sam ga pročitao pet puta. Baš je zabavno čitati nekog luđaka s dobrim razmišljanjem poput Müllera, koji inzistira uzduž i poprijeko, kako doslovna zabrana vožnje "ne pridonosi našem zajedničkom cilju smanjenja emisija CO2."

Uz Zelenu stranku i Greenpeace, Wissingove izjave o prijetnji zabranom vožnje kritizirala je i ekološka organizacija BUND. Stručnjak za promet BUND-a, Jens Hilgenberg, rekao je: "Uklapa se u sliku da ovaj ministar, od svih ljudi, koji blokira svaku mjeru, bez obzira koliko je lako provesti, poput ograničenja brzine na autocestama, sada igra na strahove ljudi." On to samo radi kako bi dodatno pojačao pritisak na koalicijske partnere, kaže Hilgenberg. "Ovo je otrcana taktika."

Moramo dodati izbjegavanje političkog samoubojstva na dugačak i rastući popis stvari – od prava Palestinaca do prijetnje koju predstavljaju „dezinformacije” do siromaštva u trećem svijetu – koje su važnije od klimatskih promjena. Ovo doista postaje vrlo dugačak popis.

Pa koja su rješenja, ako nećemo zabraniti vožnju vikendom, a Zeleni inzistiraju na blokadi reforme Zakona o zaštiti klime?

Pa, osim ograničenja brzine, koje je za ljevicu u Njemačkoj jednako privlačno kao zabrana oružja za ljevicu u Sjedinjenim Državama (i o jednakim šansama za postizanje bilo kojeg od navedenih ciljeva), stručnjaci nemaju ništa osim istog umorne mantre: Trebamo više javnog prijevoza! Trebamo više elektro-mobilnosti! Trebamo više proširenja mreža za punjenje električnih vozila! Problem nije samo u tome što ništa od ovoga ne predstavlja "akcijski program" za brzo smanjenje emisija iz vozila; također jeistina kako nema novca za ništa od ovoga. Subvencije za električna vozila povučene su otkako su sudovi ispuhali rupu od 60 milijardi dolara u državnom proračunu. Daleko od širenja javnog prijevoza, mi se borimo za održavanje propadajuće željezničke mreže koju već imamo. I nitko više ne vjeruje kako će dodatne stanice za punjenje električnih vozila spasiti planet.

Ovo je kasni klimatizam i dugo će se zadržati. Čekaju nas godine, ako ne i desetljeća cjenkanja oko ambicioznih ciljeva koje su postavile prošle vlade, godine smokvinog lišća i izgovora, godine popuštanja ograničenja na razrađene načine kako bismo se mogli pretvarati kako još uvijek nešto radimo. Bit će vrlo zamorno, ali, pretpostavljam, povremeno i zabavno.

BY: Eugyppius, 14.04.2024.