Prihvaćanje poraza u Ukrajini?!

Početkom studenog Economist je objavio  intervju i nekoliko tekstova sa vrhovnim zapovjednikom ukrajinske vojske, generalom Zaluznym. Kao što sam tada napisao:

           "Zaluznyjeva središnja teza je kako je rat trenutno na mrtvoj točki. Rat je postao pozicijski, bez mogućnosti velikih manevara. Uspoređuje to s ratom u Europi 1917. godine. Tamo se, kaže, promjena dogodila tek uvođenjem novih tehnologija (tj. tenkova)

......
Ja mislim kako je Zaluzny u zabludi. Rat nije na mrtvoj točki. Ruska strana je očito u prednosti, jer je slobodna manevrirati duž cijele bojišnice i napadati gdje god hoće. Rusi to ne čine punom snagom, jer im trenutna situacija omogućuje jednostavno ispunjavanje zadanih zapovijedi koje su dobili od vrhovnog zapovjednika - uništiti vojne sposobnosti Ukrajine."

Konačno je zapadni mainstream tisak i njegovi pisci shvatili te činjenice. Lee Hockstader, kolumnist Washington Posta za europska pitanja, piše:

           U Ukrajini rizik nije zastoj. To je poraz.

Hockstader žali zbog nedostatka potpore iz SAD-a i Europe za nove zahtjeve koje Ukrajina postavlja. On navodi:

          "Bez tih infuzija novca, oružja i streljiva - čak i uz razočaravajući status quo tijekom prošle godine u kojem Ukrajina nije uspjela ponovno osvojiti mnogo teritorija - oni vjerojatno neće izdržati.

Andrij Yermak, glavni pomoćnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, rekao je prošlog tjedna na forumu u Washingtonu kako postoji "veliki rizik" kako bi kijevske trupe mogle "izgubiti ovaj rat".< /span>

Ta bi poruka trebala uzdrmati kreatore politike s obje strane Atlantika. Opasnost, kao što je ukrajinski vrhovni general javno upozorio prošli mjesec, nije samo zastoj. To je da bi ukrajinske snage, kojima ponestaje opreme, mogle biti prisiljene povući se, skratiti svoje obrambene linije i napustiti teritorij.
...
Od ključne je važnosti razmisliti o tome što ukrajinski poraz znači, jer bi to bila jednako velika strateška katastrofa za Sjedinjene Države i njihove saveznike u NATO-u, kao i totalna katastrofa za Ukrajinu. Dvostruke kataklizme, jednako oštre, odvijale bi se u različitim rasponima." 

Pa da. Zapad je upucao svoj zamotuljak i on se pokazao sterilnim. 

Neće biti terora u Ukrajini, samo gubitak etničkog ruskog naroda, industrije i zemlje koju su komunisti - Lenjin, Staljin i Hruščov - imali iz bilo kojih razloga vezanie uz Ukrajinu. Ostatak će biti manja, siromašnija i čisto poljoprivredna krnja država bez izlaza na more. To je bilo očito od samog početka svakome tko je imao jasan uvid u ravnotežu snaga uključenih u rat.

Kao što sam napisao 24. veljače 2022., na isti dan kada su ruske snage ušle u Ukrajinu:

          "Gledajući ovu kartu, vjerujem kako bi najpovoljnije krajnje stanje za Rusiju bilo stvaranje nove neovisne zemlje, nazovite je Novorusija, na zemlji istočno od Dnjepra i južno uz obalu koja ima većinsko etničko rusko stanovništvo i da, 1922. godine, Lenjin je tu zemlju priključio Ukrajini. Ta bi država bila politički, kulturno i vojno povezana s Rusijom.

Završno poglavlje: 

Ostatak Ukrajine bila bi, ograničena kopnom, uglavnom poljoprivredna država, razoružana i presiromašna kako bi se uskoro izgradila kao nova ozbiljna prijetnja Rusiji. Politički bi njime dominirali fašisti iz Galicije, čime Ukrajina postaje veliki problem za Europsku uniju.

Zahvaljujući Staljinovim dodacima Ukrajini, tri zemlje: Poljska, Mađarska i Rumunjska - polažu pravo na određena područja u zapadnim regijama Ukrajine. Ako ih žele ponovno zgrabiti, sada je vjerojatno najbolje vrijeme za to. Unatoč tome što su dio NATO-a, koji vjerojatno ne bi podržao takve poteze, ta će tri zemlje imati poteškoća u unutarnjoj politici da izdrže poriv za grabežom."

Od tada smo saznali kako Novorusija ipak neće biti neovisna država, već pravi dio Rusije. Neka tako i bude. U međuvremenu, analitičari poput Hockstadera i dalje se bave fantazijama:

          "Potpuni ukrajinski vojni kolaps nije vjerojatan, barem u nadolazećim mjesecima. Oružane snage Kijeva i dalje su dobro vođene i motivirane, te pripremaju opremu kako bi zatvorile nedostatke. Ali jednako je malo vjerojatno očekivati ​​dogovoreni prekid vatre s Rusijom koja bi zadržala postojeće bojne linije. Vjerovati u taj naizgled nepovoljan ishod znači ponovno pogrešno procijeniti Putina."

Ovo nije pogrešna procjena Putina, već pogrešna procjena sposobnosti koje su ostavljene Ukrajini. Ostala je bez ljudi i materijala. Svakodnevno se pojavljuju video snimke ove ili one postrojbe ukrajinske vojske koja osuđuje svoje vođe i najavljuje odlazak s položaja. Potencijal kolapsa ukrajinske vojske je realan.

02. studenog ove godine, također sam pisao o 47. ukrajinskoj brigadi:

          "Tijekom posljednjih dana tenkovi 47. brigade (Leo 2) i 10. brdske brigade (T-64BM/BV) viđeni su i uništeni u blizini Avdiivke. Obje su brigade tek nedavno bile potučene tijekom svojih beznadnih napada na južnoj bojišnici. Nema smisla bacati ono što je od njih ostalo u drugu bitku, da ih se ne rekonstruira. Cjelokupno iskustvo i znanje koje su te brigade stekle bit će izgubljeno s njima."

Jučer je ukrajinski Military Watch Magazine potvrdio moje mišljenje:

          Ukrajinska elitna 47. mehanizirana brigada opkoljena i nema dovoljno streljiva: kritična fronta suočava se s kolapsom

          "Elitna 47. mehanizirana brigada ukrajinske vojske stacionirana u gradu Avdiivka, u spornoj regiji Donjecka, opkoljena je i prisiljena boriti se s rastućim nedostatkom streljiva, prema brojnim izvješćima iz ukrajinskih i zapadnih izvora. Britanska izvješća pokazuju kako je brigada trebala napasti rusku kolonu prije nego što se spoji s jurišnim pješaštvom na sjevernom krilu Avdievke, ali to nije uspjela učiniti zbog nedostatka streljiva. Napore brigade da zaustavi napredovanje ruskih snaga u Avdievki The Times je opisao kao "očajne", potpirujući percepciju o "neizbježnom kolapsu" ukrajinskih položaja i umanjujući nadu kako će se spriječiti ruska ruska pobjeda do početka novogodišnjih praznika.
...
Vojnik iz 47. brigade, naveden samo kao narednik Danylo, primijetio je u intervjuu, tijekom prošlog tjedna “usranu situaciju” kao nedostatak granata, te je prisiljavao vojnike na donošenje nemogućih odluka vezanih uz život i smrt. „Imali smo 10 puta više streljiva tijekom ljeta, i bolje kvalitete... Američki meci dolaze u serijama gotovo identične težine, što olakšava ispravljanje paljbe, s vrlo malo otpadaka. Sada imamo školjke iz cijelog svijeta različite kvalitete, dobijemo samo 15 za tri dana. Prošlog tjedna dobili smo seriju punu gluposti.” Stoga, umjesto da pucaju na Ruse čim dođu u domet, ukrajinsko osoblje je sve više moralo čekati kako bi bili sigurni da Rusi nadiru prema njihovim položajima i onda čekati kako bi ganatirali samo velike grupe. Streljivo koje su proizvele europske države često je bilo izuzetno loše kvalitete, povremeno se smatralo gotovo beskorisnim, pri čemu je talijanska oprema posebno poznata po svojoj lošoj kvaliteti, za razliku od vrhunske opreme ili naslijeđene iz sovjetske ere ili proizvedene u Sjedinjenim Državama.

Sad mi opet reci kako su ovo "dobro vođene i motivirane" snage koje su "spremne nadoknaditi nedostatke streljiva". Ni jedno ni drugo mi ne zvuči istinito.

Hockstader nastavlja:

           "Za diktatora iz Kremlja, "kompromis" bi uključivao pokoravanje Ukrajine i raspad kao neovisne države. To bi uključivalo promjenu režima, sa Zelenskim u egzilu (ili mrtvim), kao i kraj težnji Kijeva da se pridruži EU-u ili NATO-u.
...
Ako je on u pravu, raspored tog kraja bi se mogao ubrzati ukoliko američki Kongres i EU ne osiguraju novu podršku. To bi učinilo ukrajinsku vladu nesposobnom za održavanje osnovnih usluga, dok njezinoj vojsci sve više nedostaje topničkog streljiva, tehnike i streljiva protuzračne obrane i druge opreme. Ukrajinske snage na prvim linijama, koje su već teško potučene, postale bi još krhkije. Ruski teritorijalni dobici bili bi popraćeni ubojstvima, silovanjima, otmicama djece i drugim ruskim ratnim zločinima jezivih razmjera.

Taj sumorni scenarij bio bi zapanjujući udarac zapadnom prestižu i vjerodostojnosti, otkrivajući kako su obećanja da će poduprijeti Ukrajinu “koliko god bude trebalo ” bila su prazna obećanja." 

Da, ta obećanja, od strane Bidena i drugih, doista su bila prazna. Zato je on nedavno promijenio svoj govor:

           "Usred republikanskog zastoja i polarizirajuće politike koja dovodi u opasnost novu pomoć Ukrajini, predsjednik Joe Biden naglasio je spremnost svoje administracije da podrži Ukrajinu, ali jezik je bio drugačiji. Rekao je kako će SAD biti uz Kijev "sve dok možemo."

To je promjena u odnosu na prethodne poruke da će SAD biti nepokolebljiv i žestok saveznik Ukrajine, pomažući joj "koliko god bude potrebno" poraziti rusku invaziju."

Zapad više ne može podržavati proxy rat koji je započeo.

Povijest će sada slijediti svoj predodređeni put.