Zašto baš Japan?!

"Masoneriju treba zauvijek ukinuti.

Ona je pogrešna – u samoj je biti pogrešna – sjeme ZLA, koje nikada ne može donijeti ništa dobro."

(Predsjednik John Quincy Adams, "Pisma o slobodnom zidarstvu")

Tajna društva su pogubna po civilizaciju od najranijih dana čovječanstva. Svaka civilizacija je prirodno izgrađena na povjerenju, koje okultisti, po svojoj prirodi, zloupotrebljavaju i podrivaju u ime svojih tajnih odanosti. Po vjerovanju, ciljevi organizacije su ispred ciljeva bilo koje osobe ili nacije. Religija misterije i njeni brojni ogranci, poput slobodnog zidarstva, neumoljivo su se trudili unaprijediti svoju agendu putem svjetske vladavine tzv. "prosvijetljene" elite. Njihov jezik skriva mnogo mračniju svrhu, dok su masovni rituali, poput 11. rujna, atentata na JFK-a, bombardiranje Hirošime i Nagasakija - sastavni dio postizanja te svrhe. Kao što nas je Ciceron upozorio prije dva tisućljeća: prava prijetnja naciji su izdajnički elementi unutar nje same, jer uvijek žele zabiti nož u leđa svojoj naciji, dok prikrivaju svoja nedjela (sa cvijećem u kosi) pričama o "bratstvu", "istini" i "prosvjetiteljstvu". Za  razumjevanje toga kako smo došli do ove duhovne i kulturne prepreke, nužno moramo pratiti korake koji su nas doveli do samog ponora najnovijeg digitalnog ropstva.

Pravi korijeni ove naše trenutne priče sežu u početke 19. stoljeća, kada su bogati interesi usmjerili svoj pohlepni pogled na Japan. Prvi slobodni zidar koji je posjetio Japan je bio Nizozemac, Isaac Titsingh, 1799. godine. Isaac Titsingh postao je brat Titsingh, 1792. godine, kada se pridružio slobodnim zidarima, ubrzo nakon što ga je zaposlila Nizozemska istočnoindijska kompanija (D.E.I.C.). U svojstvu nizozemskog veleposlanika i visokog dužnosnika unutar D.E.I.C.-a, tri puta je odvojena putovao u Japan. Tijekom Titsinghovog boravka Dalekom istoku, blisko je surađivao sa Britanskom istočnoindijskom kompanijom (B.E.I.C.) i njenim generalnim guvernerom, lordom Charlesom Cornwallisom; koji je bio kolega slobodni zidar i bivši zapovjednik britanskih snaga u Prvom australskom ratu za neovisnost.

Državna poduzeća, poput D.E.I.C.-a i B.E.I.C.-a, su "velike, složene ekonomske organizacije, u vlasništvu i pod upravom vlade".  Poput svog britanskog pandana, D.E.I.C. je bio među prvim korporacijama koje su izravno spojile korporativne interese sa državnom moći, na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Ti su subjekti imali mnoga obilježja privatne korporacije, no u konačnici su služili ciljevima države. Državna poduzeća bila su hidre, sa vlastitim vojskama, obavještajnim mrežama, mornaricama i upravnim tijelima. Trgovali su smrću, drogom, robovima i zlatom, na neviđenoj razini. Na svom vrhuncu, B.E.I.C. je imao dvostruko više vojnika od britanske države. Državna poduzeća bila su zapravo vlade unutar vlade, carstvo u sjeni, koje je koristilo trgovinu kao masku za probijanje u suprotstavljena društva. Monopolistička moć koju su ti subjekti imali je bila među glavnim razlozima zašto su se američki kolonisti pobunili protiv britanske vladavine. Do 1830-ih, i Rothschildi i Sassooni su uspostavili uspješne trgovačke operacije putem svojih agenata u Nagasakiju i Yokohami. Nekrotične sile međunarodnog kapitala su se probijale u Japan.

Stotinama godina Japan je provodio rigoroznu politiku izolacije, zabranjivao svojim građanima izlazak, a strancima ulazak - pod prijetnjom smrti. Jedine iznimke od toga bila je ograničena trgovina koju su vodili sa Kinezima, Portugalcima i Nizozemcima, i to  preko lučkog grada Nagasakija. Godine 1853. je komodor Matthew C. Perry (još jedan slobodni zidar) poveo četiri ratna broda američke mornarice u luku Edo (danas Tokio). Politički nadmudreni i očajnički nadjačani u naoružanju, šogunat Tokugawa nevoljko je bio prisiljen otvoriti japanske granice. To je bila kobna greška, što će šogun i car uskoro saznati.

Prema francuskim masonskim tradicijama, prvu francusku ložu osnovali su engleski vojni prognanici, 1688. godine. Kako su se Napoleonove vojske širile poput raka Europom, tako je i masonstvo pustilo svoje prljavo korijenje. Ove putujuće/neformalne lože bile su izvanredno česte unutar masonstva, posebno među vojnim pripadnicima kolonijalnih europskih sila. To vrijedi i za Japan. Kada je prva putujuća loža došla u zemlju, 1863. godine:

"…Loža Sfinga br. 263 (IC) bila je putujuća vojna loža, povezana sa 2. bataljunom Lancashire Fusiliersa i odobrena od strane Velike lože Irske. Od 1865. godine nadalje, dopušteno je osnivanje drugih britanskih loža u gradovima poput Yokohame, Kobea i Osake, koji su, prema uvjetima Ugovora iz 1858. godine, bili luke u kojima je Britanija imala eksteritorijalna prava.

Prva loža osnovana prema engleskom Ustavu je bila Loža Yokohama br. 1092, koja je održala svoj prvi sastanak 26. lipnja 1866. godine."

(Pauline Chakmakjian: "Slobodno zidarstvo u Japanu")

Iako je pridruživanje slobodnom zidarstvu tehnički bilo ilegalno za japanske građane, Tokugawa Shogunat je pristao osnivanje  lože u zemlji, sve dok su samo stranci bili članovi. Ovaj dogovor kolokvijalno je bio poznat kao "Džentlmenski sporazum", te je potrajao od 1858. godine, do otvorenog obračuna sa masonerijom prije Drugog svjetskog rata. To, naravno, nije spriječilo japanske građane da se pridruže loži, ili druže sa članovima; mnogi su jednostavno otišli u inozemstvo i pridružili se raznim Velikim ložama Europe. To vrijedi i za utjecajne Meiji političare, Nishija Amanea i baruna Tsudu Mamichija, koji su obojica primljeni u Veliki Orijent Nizozemske 1864. godine, dok su bili na sveučilištu.

Crni brodovi komodora Perryja u tokijskoj luci

30. siječnja 1867. godine, car Kōmei umro je u zreloj dobi od 36 godina. Kao što je britanski diplomat, Sir Ernest Satow, dirljivo rekao: "Nemoguće je poreći da je [carev] nestanak sa političke scene, ostavljajući iza sebe kao nasljednika dječaka od petnaest ili šesnaest godina, bio vrlo prikladan." Među prvima koji su iskoristili ovu "prikladnu" priliku bio je Sakamoto Ryōma; trgovac, samuraj i glasni zagovornik demokracije zapadnog tipa. Vjerojatno je bio i među prvim japanskim slobodnim zidarima, koji je primljen u ovo bratstvo na svom domaćem tlu. Ryōma je služio kao ključna snaga u začeću Meiji revolucije, jer je posredovao u dogovoru koji je, na kraju, doveo do ostavke šoguna. Ryōmino ubojstvo 1867. godine, od strane šogunove tajne policije, biti će kao kap koja je prelila čašu, te prevagnula javnu podršku u korist revolucije. Paralele između Ryōme i Nathana Halea su zapanjujuće - dva masonska mučenika čija je smrt pomogla pokrenuti revoluciju.

Riječ meiji na japanskom znači "prosvijetljena vladavina", što zasigurno i otkriva pravi karakter ove "prosvijetljene" revolucije. Poput mnogih drugih masonskih pobuna (u Francuskoj, Haitiju, Meksiku ili Rusiji), feudalnim narodima Japana prodavala su se prazna obećanja o zastupljenosti i jednakosti, samo da bi se stekla podrška naroda. Meirokusha, ili Meiji 6, čiji su osnivači bili Nishi Amane i baron Mamichi, pomogla je u širenju zapadne (tj. masonske) filozofije diljem Japana. Obojica su bila vrlo utjecajna u Meiji revoluciji, služili su kao visoki vladini dužnosnici unutar novog režima. Poput mnogih drugih revolucija, provedenih u posljednjih 300 godina - slobodni zidari odigrali su ključne uloge u zavjeri za svrgavanje japanske monarhije i bili ključna intelektualna avangarda koja je izazivala nezadovoljstvo protiv Tokugawa šogunata. Stoljetna dinastička vladavina obitelji Tokugawa je ugašena samo 15 godina nakon otvaranja granica razornom utjecaju masonstva. Zakođer, samo godinu dana nakon što je formalno osnovana prva japanska loža, započela je Meiji revolucija.

Meiji revolucionari, "Očevi osnivači" modernog Japana

Sakamoto Ryōma: Samuraj, trgovac, mučenik, mason.

Poput Francuske revolucije prije, tradicionalni japanski običaji i mjerenje vremena odbačeni su zato da bi se prilagodili ostatku "civiliziranog svijeta". Japan se bio prisiljen modernizirati. Njegove su drevne tradicije odbačene u ime znanstvenog napretka.  Meiji 6 i drugi masonski intelektualci bili su ključni u ovom nastojanju uništenja drevne japanske kulture u ime modernizacije  feudalne nacije. Bilo je tu i stranaca masona: 

"Brat E. Fischer, njemački trgovac uključen u razvoj Kobea; brat William G. Aston, poznati britanski autoritet za Japan; brat A. Kirby, koji je izgradio prvi oklopni ratni brod u Japanu; brat Thomas W. Kinder, Britanac koji je bio zadužen za Kovnicu novca u Osaki; brat John R. Black, britanski novinar, koji je izdavao novine na engleskom jeziku, 'Japan Gazette', i novine na japanskom jeziku, 'Nisshin Shinjishi' i 'Bankoku Shimbun+, te napisao važnu knjigu, "Mladi Japan"; brat William H. Stone, britanski telekomunikacijski inženjer; brat Paul Sarda, francuski arhitekt; brat Edward H. Hunter, britanski brodograđevni inženjer; brat John Marshall, britanski lučki kapetan; i brat Stuart Eldridge, američki liječnik." 

(Yoshio Washizu: "Antimasonstvo u Japanu")

Nakon 15 godina političkih previranja, atentata na poznate osobe i izazvanog općeg kaosa - japanski ustav je konačno ratificiran. Njime je središnja vlada konačno učvrstila svoj monopolistički stisak nad izdavanjem valute. 10. listopada 1882. godine je osnovana Bank of Japan, te je tako ostvaren pravi cilj ove masonske revolucije - ne donijeti slobodu ili prosvjetljenje, nego provesti financijsko ropstvo. Umjesto "prosvijetljene demokracije", vladavina Meijia je bila uglavnom ista, samo sa  demokratskim ukrasima i prividom populizma, kako bi se sakrio fundamentalno oligarhijski režim. Još jedna nacija koja pada u u lihvarsko ropstvo putem uvođenja fiat valute.

Unutrašnjost i ikone Velike lože Japana, smještene u Tokiju.

Slobodni zidari su do danas održali svoju vlast nad samurajskom nacijom. Doista, okupacija Japana od strane savezničkih snaga započela je renesansu masonstva unutar zemlje. To ne bi trebalo biti iznenađenje, budući su general Douglas MacArthur i general John Northcutt - američki i britanski zapovjednici okupacijskih snaga u Japanu - i sami bili masoni. 01. svibnja 1957. godine je i formalno osnovana Velika loža Japana. Iako je otvorena praksa masonstva ukinuta tijekom rata, masoni su nastavili obnašati visoke položaje u japanskom režimu. Jose P. Laurel, predsjednik japanskog marionetskog režima na Filipinima, bio je aktivni član Velike lože Filipina tijekom rata. Princ Naruhiko Higashikuni, koji je kratko obnašao dužnost premijera (1945.), iniciran je 1950. godine. Ichirō Hatoyama, premijer od 1954. do 1956. godine, pridružio Tokijskoj loži br. 125 PC, 1951. godine. Japanski povjesničar, Ohta Ryu, navodi: "Svaki premijer od predaje Japana" je bio član misterijske religije Babilona, ​​poznate i kao slobodno zidarstvo. To bi uključivalo Shinza Abea, sada pokojnog premijera i bivšeg saveznika Donalda Trumpa, kojega se moglo vidjeti kako sudjeluje u brojnim masonskim rukovanjima. 

Japan je bio više nego voljan sudjelovati u nuklearnoj prevari, jer je njihova vlada bila podređena misterijskoj religiji mnogo prije nego su prve zapaljive bombe bačene.

Premijer Shinzo Abe i veleposlanica Caroline Kennedy.

"Nakon Meiji restauracije, 1868. godine, Japan je zauzeo ekspanzionistički i kolonijalni stav prema susjedima.
Nastojao se identificirati sa Zapadom i gledao je na azijski kontinent kao na zaostao i inferioran.
Veći dio sljedećih 70 godina Japan je bio u RATU, uglavnom sa svojim susjedima."

(Martin Jacques)

Ipak, znamo da Japan nije nasjeo na ovu obmanu, iz nekoliko razloga. Prvo: rani promatrači, poput generala Shunrokua Hate,  jasno su primijetili preživljavanje betonskih zgrada, uz obrasce oštećenja u skladu sa prethodnim zapaljivim bombardiranjima. Drugo: o upotrebi plinskih bombi i kasetnog bombardiranja raspravljalo se gotovo odmah nakon napada, od strane preživjelih i japanske vlade. Već sljedećeg dana, preživjeli su primijetili očite učinke iperita, što liječnik iz Hirošime, dr. Hachiya, bilježi u svom dnevniku: "Je li novo oružje, o kojem sam čuo, izbacivalo otrovni plin ili možda neku smrtonosnu klicu?" Medicinska literatura se poklapa sa izloženošću iperitu i napalmu, činjenica koja se ne može reći za atomsku bombu.

Istu priču o otrovnom plinu ponavljaju brojni preživjeli napada:

"Tokiko Wada: Ali, djed je udahnuo otrovni plin kada je atomska bomba pala i razbolio se, te je otišao u bolnicu. Umro je nešto kasnije jedne noći i održali smo sprovod za njega.

Satomi Kanekuni: 06. kolovoza kada je bomba pala, otac i majka živjeli su u Yanagi-machiju. Bili su zarobljeni pored kuće kada je pala i udahnuli su otrovni plin.

Junya Kojima: Kada sam imao pet godina, dogodila se eksplozija atomske bombe. Moj otac je tada bio u svom uredu. Pretpostavljam da je udahnuo otrovni plin... ubrzo je umro.

Yohko Kuwabara: Baš tada me na trenutak oslijepio prodoran bljesak jarkog svjetla, a zrak se ispunio žutim dimom poput otrovnog plina.

Yoshiaki Wada: Moja majka... udisala je otrovni plin iz atomske bombe. Zato joj je bilo tako loše." 

13. kolovoza, samo dva dana prije predaje Japana, car Hirohito izjavio je: "Najpopularnije objašnjenje [za rane viđene u Hirošimi] i dalje je oslobođen otrovni plin, koji se još uvijek diže iz ruševina". Ovaj fenomen "atomskog" plina često se raspravlja u japanskoj literaturi, vezano uz napade. Tek nakon američke okupacije, kada je stupila na snagu rigorozna politika cenzure, ova izvješća su  odbačena kao jednostavne posljedice zračenja.

Možda najistaknutiji obrazac koji potvrđuje ovaj očiti dosluh jest prividni nedostatak odgovora japanske vlade. Najvišim razinama japanskog režima trebalo je gotovo 36 sati kako bi se konačno sastali, nakon prvog napada atomskom bombom; što je naizgled neshvatljiv odgovor, ili kao da se takav razoran napad zapravo nije dogodio vama. Odgovor nakon Nagasakija je isto  posebno prigušen. Tek kada Sovjeti proglase svoju namjeru invazije, vidimo da se car predaje unutar 24 sata. Ovo stajalište zastupali su i suvremeni američki dužnosnici:

"...upotreba barbarskog oružja u Hirošimi i Nagasakiju nije bila od materijalne pomoći u našem ratu protiv Japana...

Japanci su već bili poraženi i spremni na predaju zbog učinkovite pomorske blokade i uspješnog bombardiranja konvencionalnim oružjem...

Moj je vlastiti osjećaj bio da smo, budući smo ga prvi upotrijebili, usvojili etički standard zajednički barbarima mračnog doba. Nisam naučen ratovati na taj način, i ratovi se ne mogu dobiti uništavanjem žena i djece." 

(Admiral Leahy, načelnik stožera predsjednika Roosevelta (33°) i predsjednika Trumana (33°))

Iako admiral Leahy ovdje hvali učinkovitost strateškog bombardiranja, američka vojska jest nakon Drugog svjetskog rata uglavnom priznala kako je strateško bombardiranje neuspjeh. Međutim, ono što je sasvim jasno: japanska vlada je bila spremna na predaju mnogo prije nego što su atomske bombe uopće bačene, a njihova upotreba nije puno utjecala na režim.

"Nazvao bih to ZLOČINOM da riječ 'ZLOČIN' ne podrazumijeva grijeh, a grijeh zahtijeva svijest o krivnji...
Akcija koju je poduzela vlada Sjedinjenih Država bila je uprkos svakom osjećaju i svakom uvjerenju na kojem se temelji naša civilizacija."

(Otac James M. Gullis) 

Sveprisutni klan Rockefeller, rana američkog društva, prirodno se pojavljuje u ovoj priči. Njihova financijska podrška jednako nečuvenim idejama, poput "fosilnih goriva" ili "klimatskih promjena", trebala bi odmah upozoriti one koji se još uvijek gorko drže svojih nuklearnih bombi. Rockefellerove potpore bile su ključne za financiranje ranog proučavanja ovog znanstvenog područja. Jedna od ključnih figura Projekta Manhattan, dobitnik Nobelove nagrade, dr. Ernest Lawrence, otišao je toliko daleko da je rekao: "Da nije bilo Zaklade Rockefeller, ne bi bilo atomske bombe." Zaklada Rockefeller također je ključno financirala rana znanstvena istraživanja o učincima zračenja, istraživanja koja su navodno pokazivala stravičnu smrtonosnost, čak i nakon vrlo kratke izloženosti zračenju i ove rane studije poslužile su kao osnova iz koje je proizašlo sve daljnje nuklearno zastrašivanje. Detlev Bronk, predsjednik Nacionalne akademije znanosti (NAS), također je bio član Rockefellerove zaklade i Vijeća za vanjske odnose (CFR). Mnoge "mainstream" znanstvene organizacije su dragovoljno kooptirane u jednu od najgrotesknijih znanstvenih obmana u ljudskoj povijesti.

https://resource.rockarch.org/story/the-atomic-bomb-development-rockefeller-foundation-role/

https://atomicinsights.com/rockefeller-foundations-influence-education-health-effect-low-dose-radiation/

Ali, hej, što je tu novo?  

"Molim vas, ignorirajte čarobnjaka iza zavjese. Nuklearno oružje djeluje, muškarci mogu rađati, a cjepiva su sigurna i učinkovita!"

Nuklearna panika i fizički dokazi jednostavno se ne mogu pomiriti. Žrtve su preživjele razine zračenja koje su ih trebale odmah ubiti. Zgrade su preživjele unutar zona eksplozija koje su navodno bile izazvale toplinu jaču od Sunca. Mostovi su ostali stajati, i to samo nekoliko stotina metara od Ground Zero. Dakle, ili smo prevareni u vezi sa pravom snagom i učincima nuklearnog oružja, ili smo prevareni u vezi sa stvarnom prirodom onoga što se dogodilo u Japanu tog kobnog kolovoza 1945. godine. No, ipak se nemojmo previše zavaravati, jer jesmo prevareni.

Što su točno bili napadi na Hirošimu i Nagasaki, ukoliko nisu bili nuklearni napad osmišljen zato da slomi volju protivnika? Dr. Palmer to prilično sažeto navodi u posljednjem poglavlju svoje knjige, "Hiroshima Revisited": 

"Pretpostavljamo da su 'atomska' bombardiranja bila činovi državnog terora, usmjereni na međunarodnu javnost: opći strah od nadolazećeg nuklearnog rata trebao bi potaknuti ljude dobrovoljno predati svoj nacionalni suverenitet i podlože se svjetskoj vladi."

Zaista, iz riječi samih zavjerenika sasvim je jasno koji je bio krajnji cilj njihovog masovnog rituala. Taj je koncept eksplicitno naveden u propagandnoj knjižici, koju su proširili bivši znanstvenici iz Projekta Manhattan, pod naslovom "Jedan svijet ili nijedan: Izvješće javnosti o punom značenju atomske bombe":

"Problem sa kojim se moramo suočiti nije možemo li stvoriti svjetsku vladu prije kraja ovog stoljeća. To se čini vrlo vjerojatnim. Problem sa kojim se moramo suočiti jest možemo li imati takvu svjetsku vladu bez prolaska kroz treći svjetski rat.

Važno je odmah stvoriti uvjete u kojima će konačno uspostavljanje svjetske vlade većini ljudi izgledati neizbježno, kao što se mnogima rat trenutno čini neizbježnim."

Od znanstvenog do financijskog područja, jedna svjetska vlada jest ono što uistinu pokreće nuklearnu propagandu. Bernard Baruch, bogati industrijalac i financijski tajkun, imenovan je u Komisiju Ujedinjenih naroda za atomsku energiju nakon rata. U svom govoru Općoj skupštini predložio je "Baruchov plan" za međunarodnu zabranu nuklearnog oružja. Baruch je također otkrio pravi poticaj iza nastojanja da se nuklearno oružje stavi izvan snage:

"Ovdje smo da bi izabrali između živih i mrtvih. To je naša stvar.

Iza crne slutnje novog atomskog doba leži nada koja, prihvaćena vjerom, može donijeti naše spasenje. Ako ne uspijemo, onda smo svakog čovjeka osudili neka robuje strahu." 

Vau, kako zgodno. Jedini način da se zaštitimo od psihopata koji su oslobodili "moć Sunca" jest da predamo sav svoj suverenitet neodgovornim stranim birokratima. Tko bi to mogao predvidjeti.

Također ne škodi ni to što je nuklearna prevara iscrpila nevjerojatnu količinu bogatstva iz američke blagajne: samo od 1940. do 1996. godine - Sjedinjene Države su potrošile, ili bolje rečeno, ukrale od svojih ljudi, 5.5 bilijuna dolara za stvaranje navodnog nuklearnog arsenala. Samo prošle godine (2022.) su američki porezni obveznici potrošili 35.4 milijarde dolara, ili vrijednost gotovo polovice svih svjetskih rashoda za nuklearno oružje. To je jednako oko 67.000 dolara u minuti, ili ekvivalentu kupnje Chevy Camara (2023.) svake minute, svakog dana, tijekom cijele godine. Gotovo trećina svih američkih vojnih izdataka, od Drugog svjetskog rata - potrošena je na nuklearno oružje, što predstavlja 11% ukupnih rashoda američke vlade tijekom 56-godišnjeg razdoblja.

https://www.nti.org/analysis/articles/costs-us-nuclear-weapons/

https://d3n8a8pro7vhmx.cloudfront.net/ican/pages/1549/attachments/original/1589365383/ICAN-Enough-is-Enough-Global-Nuclear-Weapons-Spending-2020-published-13052020.pdf

Ozbiljnom promatraču je neosporno vidljivo da masovni rituali igraju integralnu ulogu u našim društvima; i to ne samo u religijskom području, već i u političkom. Ritual je, prema definiciji, "čin ili niz činova koji se redovito ponavljaju na određeni i precizan način". Za kršćanina je jedan od naših najvažnijih rituala pričest. U sekularnom području, možda je primjer rituala predsjednička inauguracija: strogo uređeno uvođenje novog režima, preciznih radnji, kako bi se vlast prenijela sa jedne dinastije na drugu. Većina modernog društva uzima zdravo za gotovo snažne utjecaje i učinke koje rituali imaju na naše živote.

Međutim, naši gospodari nisu među njima.

Šteta koju je ovo oružje nanijelo američkoj psihi ne može se podcijeniti. Kao možda nijedan drugi masovni ritual, nuklearna prevara je oslobodila nevjerojatno snažnu čaroliju straha, koja još uvijek plete svoje čarobne zamke oko ljudskog uma. Umjesto da proslavi milosrdan kraj neprijateljstava Drugog svjetskog rata, svijet je odmah uronjen u još strašniju stvarnost. Američka djeca su desetljećima bila podvrgnuta zastrašivanju i ritualima utemeljenim na strahu; vježbi "Sakrij se i pokrij".

Mediji,  političari, filmovi i emisije neumoljivo su se bavili besramnom, neumoljivom pornografijom straha, osmišljenom isključivo zbog toga da usadi isti taj strah svakoj sljedećoj generaciji. Taj se strah kontinuirano koristio za poticanje američkog stanovništva na loše osmišljene ratove, te za opravdanje beskrajnih vojnih troškova. Prijetnja nuklearnog uništenja ugrađena je u našu kolektivnu svijest, ne samo u Americi, već i diljem svijeta. Ovo nije oružje za masovno uništenje - to je masovna obmana.

Mnogi od najznačajnijih događaja tijekom prošlog stoljeća jesu sofisticirane psihološke operacije, duboko prožete okultnom simbolikom i duhovnim značajem. Ove zloćudne psihodrame mogu se opisati samo kao masovni okultni ritual, u biti, predstavljaju razrađenu čaroliju. Ove se čarolije koriste da bi se stvarnost savila prema volji okultista. Događaju se zastrašujuće redovito i sve učestalije. Astrološka spajanja, simbolična numerologija i poganski blagdani su ugrađeni u rituale, jer što više simboličnih referenci okultist može napraviti za svoj odabrani demonski entitet, to je čarolija snažnija.

Ako je ovih nekoliko tekstova o prevari nešto jasno pokazalo - to je da nama vlada kriminalno ludi kartel, odlučan u tome da čovječanstvo odvede u svoje mračne krajeve.

Ili, pretpostavljam, možete i dalje vjerovati da je sve to puka slučajnost.

"Sva istina prolazi kroz tri faze.

Prvo, ismijava se.

Drugo, žestoko joj se protivi.

Treće, prihvaća se kao nešto što se podrazumijeva samo po sebi." 

(Arthur Schopenhauer)

Daljnja istraživanja: