Obmana kroz Razotkrivanje (1. dio)

U pjesmi "Marmion", Sir Walter Scott je napisao: "Oh, kakvu zamršenu mrežu pletemo kad prvi put vježbamo obmanjivanje."

Ovi nam stihovi padaju na pamet kada istražujemo pozadinu novije generacije tzv. "NLO zviždača". Čak i letimičan pregled tih pojedinaca otkriva zamršenu konstelaciju institucija i osoba koje se obično povezuju sa tajnom političkom moći. Časnik američkih zračnih snaga i bivši obavještajni dužnosnik, David Grusch, nije iznimka od tog pravila. U lipnju 2023. godine je izronio iz anonimnosti iznoseći divlje tvrdnje o NLO-ima.

Grusch dolazi sa kvalifikacijama koje su mnoge navele da njegove tvrdnje shvate ozbiljno, iako se čini da su njegovi navodi izvedeni iz prekomjerno korištenih tema, koje su prisutne u NLO zajednici od samog njenog početka. Grusch je odlikovani veteran rata u Afganistanu, bio je djelatnik u Geoprostorno-obavještajnoj agenciji (NGA) i Nacionalnom izviđačkom uredu (NRO) (Kean i Blumenthal). Prema članku iz časopisa "Debrief", 05. lipnja 2023. godine, o Gruschovim razotkrivanjima, piše da je Grusch bio predstavnik NRO-a u Radnoj skupini za neidentificirane zračne pojave (UAP) od 2019. do 2021. godine. Dok je radio u NGA-i, Grusch je bio predstavnik u Radnoj skupini UAP, kao i suvoditelj agencije za analizu UAP-a od kraja 2021. do srpnja 2022. godine. Ovi aspekti Gruschove prošlosti, naravno, značajni su elementi i pomažu uvjeriti javnost da su njegove tvrdnje legitimne.

Spomenuti članak, koji su napisali Leslie Kean i Ralph Blumenthal, prvi je stavio Gruscha u središte pozornosti. Treba napomenuti da je Grusch, prije nego je "Debriefu" dao informacije koje je želio objaviti, prvenstveno ih predstavio Uredu za prethodnu publikaciju, uz sigurnosni pregled Ministarstva obrane, sastavni dio birokracije Ministarstva obrane (DOD). Nakon pregleda od strane ureda, Gruschove službene izjave su "odobrene za javno objavljivanje". To sugerira kako postoje ljudi u Ministarstvu obrane koji žele da se Gruschove tvrdnje o pronalaženju letjelica i obrnutom inženjeringu objave javnosti. Neki bi rekli da elementi unutar Ministarstva obrane jednostavno žele da istina konačno izađe na vidjelo njihovim sunarodnjacima Amerikancima. Međutim, iskusni istraživači koji su već vidjeli ovaj ples, tvrdili bi kako je objavljivanje Gruschovih informacija potaknuto ne baš altruističnim motivima.

Grusch tvrdi da postoje "naslijeđeni NLO programi". Ti su programi, kako tvrdi Grusch, skriveni u "više agencija koje su ugnijezdile aktivnosti UAP-a u konvencionalne programe tajnog pristupa, bez odgovarajućeg izvještavanja raznim nadzornim tijelima". Također, tvrdi kako je izvijestio Kongres da je postojao „javnosti nepoznati Hladni rat za vraćeni i iskorišteni fizički materijal – natjecanje sa gotovo jednakim protivnicima tijekom godina u identificiranju padova/slijetanja neutralnih zrakoplova i preuzimanju materijala za iskorištavanje/obrnuti inženjering, kako bi se ostvarile asimetrične prednosti nacionalne obrane". Ovaj nepoznati Hladni rat, prema Gruschu, traje već nekoliko desetljeća.

Mnogo se govori o Gruschovoj interakciji sa Kongresom, koja je navodno rezultirala "satima snimljenih povjerljivih informacija,  prepisanih na stotine stranica, koje su uključivale specifične podatke o programu oporavka materijala". Važno je, međutim, napomenuti da Gruschova izvješća Kongresu nisu popraćena nikakvim dokazima. U članku časopisa 'Debrief' se navodi: "Kongresu nisu dostavljeni nikakvi fizički materijali vezani uz olupine ili druge neljudske objekte". Značajna je i činjenica da Gruschove tvrdnje o NLO-ima nisu proizvod njegovog iskustva iz prve ruke. Michael Shellenberger je to jasno dao do znanja u svom članku o Gruschu, 07. lipnja 2023. godine (na Substacku). Shellenberger je napisao: "Gruschove tvrdnje su šokantne, ali nije objavio nikakve fotografije, videozapise ili pisane dokaze koji bi ih potkrijepili. Kaže da nikada sam nije vidio nijednu od navodnih neljudskih svemirskih letjelica". Sve što Grusch tvrdi o programu oporavka materijala i obrnutom inženjeringu, prema Keanu i Blumenthalu, dolazi iz "opsežnih intervjua sa visokopozicioniranim obavještajnim dužnosnicima, od kojih su neki izravno uključeni u program". Sve to, naravno, postavlja pitanje: Tko su ti "visokopozicionirani obavještajni dužnosnici" i kako možemo biti sigurni da ne koriste Gruscha samo kao svjesni (ili nesvjesni) kanal za dezinformacije?

Navodno je čak i Grusch razmatrao mogućnost da su informacije o NLO-ima, koje je primio, bile laži. U intervjuu za NewsNation, Grusch je izjavio: "Mislio sam da je to potpuno ludo i isprva sam mislio da me varaju, da je to prevara". Nekako je Grusch uspio prevladati svoje sumnje i objaviti svoja otkrića. Što je olakšalo promjenu mišljenja? Je li Grusch doista povjerovao u ono što su mu rekli obavještajni dužnosnici? Ili je odlučio dragovoljno sudjelovati u kampanji dezinformacija? Gruschovi motivi sami će pružiti materijal za raspravu godinama koje dolaze.

Dva su uznemirujuća aspekta Gruschovih tvrdnji. Prvi je prethodno uočeni upadljivi nedostatak ikakvih dokaza koji bi dokazali  optužbe. Što se više proučavaju Gruschove senzacionalne tvrdnje, to se više mora priznati kako one odgovaraju definiciji rekla-kazala. Glasina, naravno, rijetko predstavlja čvrst dokaz o bilo čemu, zbog odsutnosti osobe koja se citira. Iako je korisna, rekla-kazala teško da je nepobitan dokaz. Drugi uznemirujući aspekt Gruschovih tvrdnji jest činjenica da se one tretiraju kao nove, a zapravo nisu ništa novo. Izvještaji o pronalaženju informacija o padovima zrakoplova i obrnutom inženjeringu prisutni su u NLO zajednici od incidenta u Roswellu 1947. godine. Adam Gabbatt to je najbolje rekao u svojoj analizi Gruschovog slučaja za novine Guardian, gdje je Gruschove tvrdnje o vladinom suzbijanju NLO-a opisao je kao "uobičajenu zavjeru u NLO zajednici". Taj je opis vrlo istinit. Svi, od Timothyja Gooda do Clifforda Stonea, govorili su o naporima pronalaženja informacija, i skrivanju istine o NLO-ima od javnosti. Ponavljajuću prirodu ovih tropa je primijetio čak i američki zastupnik Mike Turner, kongresmen iz Ohija, koji je dio iz "Bande osmorice". Njih je Dayton Daily News opisao kao "osam kongresnih čelnika, koje izvršna vlast informira o najosjetljivijim tajnim obavještajnim pitanjima". Pojavljujući se kod Breta Baiera, u Fox's Special Reportu, Turner je dao rekao: 

"Bret, ovo je priča od 1960-ih. Zapravo, svakog desetljeća je bilo pojedinaca koji su govorili da Sjedinjene Države imaju takve komade neidentificiranih letećih objekata, koji su iz svemira. Za to nema dokaza. I sigurno bi postojala poprilična zavjera da se ovo održi, posebno na ovoj razini." 

Turnerove primjedbe u vezi s klišejom koji promovira Grusch svakako su važne. Pitanje je: Tko želi da ovaj klišej sada dobije značajnu podršku javnosti? Odgovor bi se zapravo mogao nalaziti u članku iz 'Debrief', koji jest Gruscha pretvorio u najnoviju zvijezdu NLO zajednice. U članku se navodi da "Gruscha zastupa Charles McCullough III., viši partner Compass Rose Legal Group u Washingtonu". 'Compass Rose Legal Group' je 09. lipnja 2023. godine, također objavio izjavu u vezi sa svojim zastupanjem Gruscha. U izjavi se navodi da je Compass Rose Legal Group zastupao Gruscha "u pitanjima ograničenim na njegovo razumno uvjerenje da su elementi obavještajne zajednice nepropisno uskratili, ili prikrili navodne povjerljive informacije od američkog Kongresa" ("Izjava o uspješno završenom zastupanju bivšeg klijenta Davida Gruscha od strane Compass Rose Legal Group"). Izjava se nastavlja: "Tvrtka je podnijela usko ograničenu prijavu zviždača glavnom inspektoru obavještajne zajednice ("ICIG") i povezana pitanja osoblja – i zastupala je g. Gruscha od veljače 2022. godine." 

Pravna grupa Compass Rose je više od obične odvjetničke tvrtke specijalizirane za nacionalnu sigurnost sa sjedištem u Washingtonu. Čini se da je i skladište špijuna. Osnivač i generalni partner tvrtke Compass Rose Legal Group je Andrew Bakaj, bivši obavještajni časnik Centralne obavještajne agencije, CIA (Andrew P. Bakaj, Esq.). Bakaj je napustio CIA-u 2014. godine, iako je općepoznato da časnici CIA-e rijetko u potpunosti prekidaju veze sa Agencijom. Njegov odlazak je obilježen skandalom. Bakaj je bio odvjetnik u Uredu glavnog inspektora CIA-e. Tijekom svog rada u tom uredu, Bakaj i drugi su izrazili zabrinutost zbog manipuliranja dokazima u uredu glavnog inspektora CIA-e. Tvrdnje su potekle od Bakajevih kolega, koji su mu se obratili sa svojim zabrinutostima. Prema reporterki Yahoo News za nacionalnu sigurnost i istrage, Jenni McLaughlin: Bakaj je, djelujući u ime svojih kolega, počeo tvrditi kako je "više viših zaposlenika u uredu glavnog inspektora CIA-e bilo uključeno u olakšavanje, ili prikrivanje zlouporabe dokaza, u jednoj od istraga protiv izvođača radova". Ove optužbe prisilile su Bakaja razgovarati sa kolegama u uredu glavnog inspektora obavještajne zajednice (ICIG). Na kraju su tvrdnje doprle do Kongresa i počeli su problemi za Bakaja. McLaughlin objašnjava:

"Bakajevi nadređeni, u uredu za nadzor CIA-e, naknadno su se umiješali u intervjue sa ICIG-om, da bi pokušali saznati tko su zviždači. Nakon toga, Bakajeva sigurnosna provjera je suspendirana i stavljen je na administrativni dopust. Nije radio više od godinu dana, prije nego što je odlučio otići u mirovinu i započeti privatnu praksu - sada je glavni partner u Compass Rose Legal Group..." 

Pet godina kasnije, vanjska revizija Bakajeva slučaja otkrila je da je bivši odvjetnik Ureda glavnog inspektora CIA-e zapravo bio meta istrage odmazde. Za mnoge, ova revizija, koju je provelo Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS), opravdava Bakaja.  Međutim, mi nismo toliko sigurni. Prvo: neklasificirani sažetak istrage Ureda glavnog inspektora DHS navodi kako je vanjsku reviziju naložio tadašnji ICIG, Charles McCullough ("Sažetak istrage Ureda glavnog inspektora DHS: Pritužba zviždača zaposlenika Ureda glavnog inspektora CIA-e zbog odmazde"). McCullough će kasnije postati viši partner u Bakajevoj pravnoj grupi Compass Rose ("I. Charles McCullough III, Esq"). Jesu li Bakaj i McCullough već bili saveznici u vrijeme Bakajeva smjene iz ureda nadzornog tijela CIA-e? Je li McCullough naložio istragu Ureda glavnog inspektora DHS kako bi se otkrila istina, ili samo kako bi se napali Bakajevi neprijatelji unutar Ureda glavnog inspektora CIA-e? U sažetku istrage DHS OIG se također navodi da je "osvetna istraga" CIA OIG-a protiv Bakaja uspješno "otkrila druge, nepovezane pogrdne informacije, koje je koristila" ("Sažetak istrage DHS OIG: Pritužba zviždača zaposlenika CIA OIG-a zbog odmazde"). Kakva je bila točna priroda "pogrdnih informacija", koje je CIA OIG iskopao o Bakaju? Je li Bakaj doista bio zabrinuti državni službenik, kojega su nadređeni neopravdano napali kada je razotkrio nepravilnosti u CIA OIG-u? Ili je njegova smjena iz CIA OIG posljedica sudjelovanja u međusobnim sukobima, koji karakteriziraju kulturu CIA-e?

Kakav god bio odgovor na ta pitanja, jedno je sigurno: Compass Rose Legal Group je protagonist na političkoj sceni. Grupa tvrdi da je odvjetnička tvrtka za nacionalnu sigurnost, ali veliki broj bivših obavještajnih dužnosnika sugerira da je zapravo svojevrsni pravni dodatak američke duboke države. Neki od zaposlenika imaju pozadinu koja se najbolje može opisati kao zlokobna. Npr.  Mark Zaid. Nakon odlaska iz ureda glavnog inspektora CIA-e, Bakaja je zastupao Zaid. On je odvjetnik koji se fokusira na pravo nacionalne sigurnosti. Na svojoj web stranici navodi kako "često zastupa bivše/sadašnje savezne zaposlenike, obavještajne i vojne časnike, zviždače i druge koji imaju pritužbe, ili su im nanesene nepravde od strane agencija vlade Sjedinjenih Država ili stranih vlada" ("Mark S. Zaid, P.C."). Na Zaidovoj web stranici također stoji da je "predavač kontinuiranog pravnog obrazovanja Odvjetničke komore Washingtona o 'Obrani sigurnosnih provjera'." 

John Kiriakou, bivši analitičar i voditelj događaja CIA-e koji je potvrdio da se waterboarding koristio u ispitivanju osumnjičenika za terorizam, opisuje Zaida ne baš laskavim riječima. Prema Kiriakouu: "Zaid je doslovno najgori mogući izbor za bilo kojeg zviždača u nacionalnoj sigurnosti". U prilog ovoj tvrdnji, Kiriakou ističe Zaidovu ulogu u padu Jeffreyja Alexandera Sterlinga. Sterling je služio u CIA-i između 1993. i 2002. godine. 2011. godine je Sterling navukao na sebe gnjev vlade Sjedinjenih Država kada ga je Ministarstvo pravosuđa optužilo za curenje informacija o naporima CIA-e u potkopavanju iranskog nuklearnog programa.  Navodno je Sterling novinaru Jamesu Risenu dostavio detalje o tim naporima, poznato kao "Operacija Merlin". Nakon toga su se detalji pojavili u Risenovoj knjizi iz 2006. godine, "State of War". Istraživački novinar, Michael Isikoff, sažima sliku "Operacije Merlin" iz knjige "State of War":

"Risen ju je opisao kao neuspjeli pokušaj Clintonove administracije sabotiranja iranskog nuklearnog programa davanjem manjkavih nacrta za ključne komponente ruskom nuklearnom znanstveniku, koji je prebjegao. Ideja je bila da ruski znanstvenik, koji je tajno radio za CIA-u, dostavi Irancima manjkave nacrte. No, prema knjizi, napori CIA-e krenuli su po zlu kada se znanstvenik unervozio, i umjesto toga je Irance upozorio na nedostatke u nacrtima. Prema Risenu, to je na kraju pomoglo Iranu "ubrzati razvoj svog oružja".

Kratko je vrijeme Sterlinga zastupao Zaid (kako tvrdi Kiriakou). Međutim, i dalje prema Kiriakouu, Zaid se brzo prebacio iz uloge odvjetnika obrane u doušnika, što je Sterlinga koštalo slobode. Kiriakou piše:

"Zaid je kratko zastupao zviždača CIA-e, Jeffreyja Sterlinga, koji je optužen za curenje povjerljivih informacija Jamesu Risenu iz New York Timesa. No, dok je FBI tražio tri različite osobe kao mogući Risenov izvor, Zaid je poslao pismo FBI-u u kojem je rekao: "Mislim da je moj klijent kriv". FBI je odustao od druge dvije istrage i usredotočio se samo na Sterlinga, koji je izašao na suđenje, dosljedno tvrdio da je nevin, osuđen je, te proveo tri i pol godine u zatvoru." 

Kiriakou također skreće pozornost na vlastito osobno iskustvo sa Zaidom. Godine 2007., odmah nakon što je Kiriakou otkrio da CIA koristi mučenje vodom, Zaid je postao njegov pravni zastupnik. Međutim, taj dogovor nije dugo trajao. Zaid je otpušten dva tjedna nakon što je postao Kiriakouov odvjetnik. Kiriakou tvrdi da je otpustio Zaida, jer je odvjetnik za nacionalnu sigurnost "bio impulzivan, nepotrebno konfrontirajući i nepouzdan". Kasnije se Zaid zapravo udružio sa jednim od Kiriakouovih neprijatelja,  novinarom Matthew Coleom. Kiriakou objašnjava:

"Četiri godine kasnije je zastupao Matthewa Colea, "novinara" koji je tajno radio za odvjetnike obrane Guantanama, čovjeka koji me je cinkao FBI-u, što je dovelo do mog uhićenja i dvije godine zatvora. Cole je rekao FBI-u da sam ja njegov izvor, koji mu je rekao ime agenta CIA-e uključenog u program mučenja. I ne samo da je Zaid zastupao Colea, već su on i Cole svjedočili protiv mene u postupku pred velikom porotom, 2012. godine. Kako ovaj čovjek još uvijek ima odvjetničku licencu, potpuna mi je misterija." 

Kiriakoua zbunjuje Zaidova dugovječnost u pravnoj profesiji. Zaključuje da Zaid mora biti neka vrsta operativca koji je još uvijek povezan sa mutnim svijetom obavještajnih službi. Piše:

"Ali, on [Zaid] je napredovao u Washingtonu. Većinu novca zarađuje zastupajući ljude čije su knjige zaglavljene u CIA-inom procesu pregleda prije objavljivanja. Bavi se mnogim "insajderskim pitanjima" poput sigurnosnih provjera i pokušava smiriti uznemirene probleme Obavještajne zajednice. Ali, on je očito insajder." 

Kiriakouova procjena Zaida čini se kao da nije previše daleko od istine. Čini se da Zaid igra igru ​​​​previše poznatu tajnim agentima, maskirajući se u odvjetnika za nacionalnu sigurnost, dok je zapravo prodavač za državu nacionalne sigurnosti. Postoje i drugi aspekti Zaidove prošlosti koji su pomalo sumnjivi. Članak na ZeroHedgeu, 07. studenog 2019. godine, skrenuo je pozornost na YouTube kanal na ime Marka S. Zaida Esq., koji sadrži "lajkane" videozapise "Disney Girls". Članak ZeroHedgea također ističe da je Zaid na Twitteru izjavio da voli sam ići u dječje tematske parkove. Dotični tweet glasi: "Ne trebaju djeca da bi čovjek bio sav Disney kakav treba i želi biti". Tweet uključuje nekoliko slika Zaida kako pozira u tematskom parku sa Disney likovima. 

Najstrašnije je otkriće korisnika Twittera da se Zaid hvalio dobivanjem sigurnosnih provjera "za dečke koji su imali problema sa  dječjom pornografijom". Zaidov Tweet glasi: "Dobio sam sigurnosne provjere za dečke koji su imali problema sa dječjom pornografijom". Problemi vezani uz ovu temu, iz perspektive protuobavještajne službe, trebali bi biti prilično očiti. Kompromitirane osobe koje dobiju sigurnosnu provjeru i zatim budu postavljene na osjetljive pozicije, mogu biti ucijenjene kako bi odali osjetljive informacije, ili budu uključene u druge kriminalne aktivnosti.

ZeroHedge zaključuje svoje izvješće o Zaidu sljedećom izjavom: "I ljudi se pitaju zašto Ministarstvo obrane ima ogroman problem sa pedofilijom". Ovo je referenca na istragu koju je 2019. godine provela Služba za kriminalističke istrage obrane (DCIS). Ta je istraga identificirala "stotine pojedinaca povezanih sa Ministarstvom obrane" kao osumnjičenike u slučajevima dječje pornografije.  Istraga DCIS-a uslijedila je nakon istrage Nacionalnog programa za obuku, u području kaznenog pravosuđa iz 2018. godine. Prema članku u časopisu Reason, 03. srpnja 2019. godine, ta je istraga zaključila da su "DOD računala bila među vodećim mrežama u zemlji za dijeljenje pornografskih slika maloljetnika među korisnicima. DOD-ova mreža zauzela je 19. mjesto, od ukupno 2891 proučenih računalnih mreža". 

Većina nedavnih razotkrivanja NLO-a tvrdi da je Pentagon, sjedište američkog Ministarstva obrane (DOD), točka podrijetla. Niz videa o NLO-ima iz Pentagona dobio je znatnu medijsku pokrivenost još 2017. godine. Osim toga, Luis Elizondo, "zviždač" NLO-a, i koji se bezbroj puta pojavio u glavnim medijima, tvrdi kako je radio u programu koji je istraživao izvješća o NLO-ima, a nalazio se "na 5. katu Pentagonovog prstena C, duboko u labirintu zgrade". Obzirom na činjenicu da je Pentagon epicentar pedofila i sumnjivih otkrića o NLO-ima, treba se zapitati postoje li kompromitirane i ucijenjene osobe, koje sudjeluju u nedavnim naporima obmane vezane uz razotkrivanje NLO-a.

Vjerovali ili ne, seksualno privlačenje i ucjene se preklapaju sa obmanom o NLO-ima. Moguće korištenje ucjene se pokazalo u ružnom incidentu na otoku Maury, 1947. godine. U tom je slučaju, Harold Dahl, lučki patrolni policajac, tvrdio kako je 21. lipnja 1947. godine, otprilike oko 14 sati, vidio zrakoplove u obliku krafne, dok su plovili u zaljevu otoka Maury. Činilo se da je jedan od zrakoplova oštećen, te je izbacivao vruće krhotine nalik troski, a koje su ozlijedile radnika i ubile Dahlovog psa. Dahlovo svjedočanstvo postalo je osnova za incident na otoku Maury, što je jedan od najpoznatijih slučajeva NLO-a nakon Roswella. Godinama kasnije, Dahlova udovica, Helen Dahl, izrazila je sumnje da je njezina supruga ucjenjivao njegov nadređeni časnik, Fred Crisman, vjerojatni arhitekt incidenta na otoku Maury i, kasnije, osumnjičeni sudionik u atentatu na predsjednika Johna F. Kennedyja. Helen je jednom izjavila: "Nešto se dogodilo krajem 1960-ih što je promijenilo odnos između mog supruga i Freda. Fred je počeo diktirati događaje. Moguće je da je Fred ucjenjivao Hala [Haroldov nadimak]". Istraživač Kenn Thomas tvrdi da je Crisman već kontrolirao Dahla u lipnju 1947. godine, kada se dogodio incident na otoku Maury. Thomas piše: "Međutim, treba se podsjetiti da je Dahl posjedovao brod na kojemu je imao susret s NLO-om, ali je ipak izvještavao svog 'šefa', Freda Crismana. Crisman je dominirao ovim odnosom čak i 1947. godine". Ako je teorija ucjene točna, pomogla bi objasniti kako je Crisman uspio nagovoriti Dahla da surađuje u stvaranju neobičnog mita o otoku Maury. Osim toga, ako je Crisman koristio ucjenu u svom pokušaju stvaranja složenog mita o NLO-ima, onda je to možda činio na zahtjev tajnih političkih krugova. Crisman je možda počeo razvijati veze sa  tajnim svijetom dok je služio u Drugom svjetskom ratu. Mark Pilkington piše: "Tijekom Drugog svjetskog rata, Crisman je letio sa Vojnim zrakoplovstvom u jugoistočnoj Aziji i Pacifiku, a pričalo se da je radio za Ured za strateške usluge (OSS) – američku obavještajnu agenciju". Nakon rata, Crisman je živio životom koji su karakterizirali misterij, političke intrige i velika neobičnost povezana sa fenomenom NLO-a. Pilkington detaljnije objašnjava:

"Crisman je vodio kratak, šaren i događajima bogat život. Njegovo ime pojavljuje se u kontroverznoj istrazi okružnog tužitelja Jima Garrisona o atentatu na JFK-a. Garrison je tvrdio da je Crisman radio kao tajni agent u svijetu oružja i da je možda čak bio prisutan prilikom atentata na Kennedyja. Kasnije se uključio u politiku Washingtona i Oregona, gdje je stekao reputaciju problematičnog čovjeka i stalno su ga progonile glasine o obavještajnim vezama: Crisman svakako odgovara profilu CIA-inog plaćenika. Vratio se na scenu NLO-a krajem 1960-ih, u vrijeme povećanog nacionalnog interesa za tu temu, promovirajući otok Maury kao pravi incident s NLO-om, prije nego što je umro 1975. godine, u dobi od 56 godina, ostavljajući za sobom nasljeđe misterije." 

Je li incident na otoku Maury bio prevara, koju je počinio Crisman, da bi unaprijedio agendu aktera duboke države? Ako jest, je li Crisman upotrijebio neki oblik ucjene da bi uspješno proizveo prevaru? Tu mogućnost treba razmotriti, obzirom na mnoge problematične značajke iz Crismanovog života.

Još uvjerljiviji slučaj je slučaj Roberta Lazara, izuzetno sumnjivog poslovnog čovjeka, koji je tvrdio da je radio na obrnutom inženjeringu izvanzemaljske tehnologije, u tajnoj instalaciji poznatoj kao "S-4". Lokacija se nalazi pored visoko klasificiranog objekta Zračnih snaga Sjedinjenih Država, poznatog kao "Područje 51". Interes za Područje 51 se revitalizira u krugovima NLO-a, kao i Gruschovim tvrdnjama. Izvori, koji su podijelili informacije sa Gruschom, tvrdili su da je Područje 51 među lokacijama gdje Pentagon i vojni izvođači radova "skladište neljudske svemirske letjelice". 

Godine 1990. se Lazar na Okružnom sudu izjasnio krivim za kazneno djelo udvaranja. Otkriveno je da je Lazar "regrutirao lokalnu poznatu prostitutku i poticao je neka traži mušterije". Prostitutka, Toni Bulloch, dobila je pomoć od Lazara za osnivanje posla i modernizaciji računala tvrtke. Iznenađujuće je bilo otkriće da je Lazar vodio računalne zapise kupaca Bulloch. Policijska istraga otkrila je da je "Lazar snimao kupce i čuvao zapise o njihovim registarskim oznakama". Odjednom se Lazar čini više kao nekakav tajanstveni tip, nego kao "zviždač" NLO-a.

Prema Geneu Huffu, Bulloch je rekla kako Lazar "ima aferu sa članom Las Vegas Metro Vicea i da će joj, sve dok ne obavlja posjete hotelima, Poroci okrenuti glavu i dopustiti djelovati". Čini se kao da su elementi provođenja zakona provodili reket za zaštitu ljudi i aktivnosti u hotelima u Las Vegasu. Huff piše: "Nepoznato je čije su interese ovi policajci štitili u hotelima". Bulloch je također navodno rekla kako je Lazar doušnik za FBI, DEA i Las Vegas Metro. Vlasti koje istražuju Lazarovu umiješanost u Bullochov bordel tvrdile su kako nema dokaza da je ovaj koristio obavještajne podatke, prikupljene o klijentima bordela, u svrhu ucjene.  Međutim, organi za provođenje zakona nisu dali nikakvo objašnjenje za prikupljanje dosjea u bordelu. Osim ako ucjena i klopka nisu bili motivi koji su pokretali prikupljanje obavještajnih podataka u bordelu, vođenje evidencije i snimanje klijenata nema apsolutno nikakvog smisla. Jesu li organi za provođenje zakona prikrivali aspekte seksualnog ucjene i klopke da bi prikrili vezu sa lokalnim i saveznim organima za provođenje zakona? Zanimljivo je primijetiti: sudac koji je predsjedavao Lazarevim slučajem je dopustio ovom zviždaču o NLO-ima neka odabere svoju optužnicu. Još jedan neobičan aspekt slučaja bila je činjenica da je Lazar oklijevao priznati krivnju, i to je učinio tek nakon što ga je na to nagovorio zamjenik okružnog tužitelja. Očito su se vodili neki pregovori, te su dogovori sklopljeni iza zatvorenih vrata. Moguće je kako je Lazar pristao preuzeti zasluge za bordel da bi prikrio umiješanost saveznih i lokalnih agencija za provođenje zakona. Lazar je mogao dobiti kaznu od jedne do šest godina zatvora, uz moguću novčanu kaznu od 5000 dolara. Umjesto toga, dobio je kaznu od tri godine uvjetne kazne i rada za opće dobro. Čini se da suradnja ima svoje prednosti.

Kolike su šanse da čovjek koji radi u ustanovi poznatoj po brojnim vezama sa obavještajnim službama i vojskom slučajno naleti na visoko povezan lanac prostitucije, i gdje je (po svemu sudeći) prikupljao obavještajne podatke i otkrivao informacije o svojim klijentima? Normalna osoba bi imala problema prihvatiti takve tvrdnje. Ponovno, slučaj značajnog preklapanja dezinformiranja vezano uz NLO i operacija seksualnog hvatanja u zamke i ucjene, vrlo je uvjerljiv.

Lazar, usput rečeno, tvrdi da je suradnik kanala za dezinformiranje o NLO-ima, koji se umiješao u slučaj Davida Gruscha: Jeremy Corbell. Godine 2018. je Corbell napisao i režirao dokumentarac o Lazarovim otkrićima o NLO-ima, "Bob Lazar: Područje 51 i leteći tanjuri". Nakon što je predstavio Lazara kao "neosporni dokaz" za postojanje NLO-a, Corbell se bacio na pretvaranje Gruscha u najnoviji "Sveti gral" NLO-a. Corbell je jedan od nekoliko živopisnih i sumnjivih likova koji su sjedili iza Gruscha, kada je bivši obavještajni dužnosnik svjedočio pred Kongresom, 26. srpnja 2023. godine. "Ovo mi daje nadu", rekao je redatelj dokumentarca o NLO-ima vezano uz izvještaj zviždača o viđenjima. Tijekom intervjua za NBC, Corbell je jedva suzdržao svoje    oduševljenje, navodeći da je 26. srpnja 2023. godine "povijesni dan" i sve samo zahvaljujući Gruschovom svjedočenju. Corbell je hrabro izjavio: "David Grusch vam govori kako jest, možete li to prihvatiti ili ne". Tvrdi kako su on i televizijski istraživački novinar, George Knapp, prvi pojedinci koji su provjerili Gruscha. Dakle, vjerojatno Corbell ima puno toga o Gruschu. 

Primjer Corbellove uloge kao agenta za dezinformacije o NLO-ima je prikazan 08. travnja 2021. godine, kada je objavio snimku onoga što je opisao kao "NLO u obliku piramide i napredna transmedijska vozila". Prema Corbellu: snimka i tajni brifing Ureda za pomorsku obavještajnu službu (ONI), 01. svibnja 2020. godine, koji navodno daju kontekst, dobiveni su putem "anonimnog slanja podataka". Nema naznaka da je Corbell postavio bilo kakva pitanja vezano uz identitet ili motiv svog 'anonimnog' izvora. Uznemirujuće je što se čini kao da je Corbell magnet za ovakvu vrstu "dokaza". Corbell piše: "Kao istraživački redatelj i novinar,  koji radi na području istraživanja NLO-a, svakodnevno primam anonimne komunikacije i anonimno slanje podataka". Kako Corbell pristupa autentifikaciji takvog materijala? On ne daje nikakve informacije o svojim sredstvima i metodama pregleda. Istraživač Jack Brewer ističe ovu činjenicu, u svojoj procjeni materijala koji je objavio Corbell. Brewer primjećuje:

"Izneseni su značajni detalji o navodnom kontekstu slika i video snimki, koje je Corbell opisao kao da potječu sa tajnog brifinga Ureda za pomorsku obavještajnu službu od 01. svibnja 2020. godine. Međutim, ne nude se daljnje informacije o procesu provjere, osim Corbellovog pozivanja na informacije koje su mu "artikulirali oni koji su upoznati sa brifingom". Imena ili specifične uloge tih ljudi nisu navedene. Corbell slično nastavlja, bez opravdanja govoriti o "impresivnom podrijetlu" materijala, i pouzdanom sigurnošću objašnjava njegove inače prilično nejasne svrhe". 

Prema članku od 12. travnja 2021. godine, iz U.S. Suna, "dužnosnici Pentagona su potvrdili da su slike snimili pripadnici američke mornarice, ali nisu komentirali prirodu snimke". Članak dalje dijeli izjavu glasnogovornice Pentagona, Susan Gough. Što se tiče snimke, Gough kaže: 

"Mogu potvrditi da su spomenute fotografije i videozapisi snimili pripadnici mornarice. UAPTF je uključio ove incidente u svoje tekuće istrage. Kao što smo već rekli, kako bi održali sigurnost operacija i izbjegli otkrivanje informacija, a koje bi mogle biti korisne potencijalnim protivnicima, DOD ne raspravlja javno o detaljima opažanja ili istraga prijavljenih upada u naše poligone za obuku ili određeni zračni prostor, uključujući one upade koji su prvobitno označeni kao UAP." 

Corbell vjerojatno smatra kako je izjava Gough razlog za slavljeničko pivo. Međutim, izjava ne priznaje da snimka predstavlja "neosporni" dokaz o izvanzemaljcima koji su ušli u Zemljin zračni prostor. Zapravo, Gough odbija reći puno više od toga da je dotičnu snimku "snimilo osoblje mornarice". Jedina druga značajna činjenica, u vezi sa snimkom, koju se može zaključiti iz izjave Gough, gdje je bila predmet pregleda od strane UAP Task Force. Izjava kao da ukazuje na to da je pregled još uvijek u tijeku, što znači da nije donesen nikakav zaključak u vezi sa snimkom. Gough ne komentira prirodu vozila i objekata koji se pojavljuju na snimci, te šuti o njihovom podrijetlu. Njena izjava ni najmanje ne opravdava Corbella ili njegov materijal. Porota ostaje vani, iako bi Corbell želio da svi vjeruju da je čekić lupio u stol. 

Prema Breweru: "Postavljena su pitanja o tome kako se materijal iz povjerljivog brifinga može dostaviti Corbellu. Slična pitanja pojavila su se i o očitoj raspravi o sadržaju brifinga, kako je prikazano na njegovoj web stranici". Takvi upiti su potpuno razumljivi. Pribavljanje i curenje povjerljivog materijala ne može biti lak zadatak. Iako nije nemoguć, takav pothvat je pun rizika i poteškoća. Kako bi se pozabavio problemom, Brewer se obratio Stevenu Aftergoodu, iskusnom istraživaču nacionalne sigurnosti i klasifikacijske politike, pri Federaciji američkih znanstvenika (FAS). U e-poruci Breweru, Aftergood je iznio sljedeća zapažanja:

"Sasvim je moguće da povjerljivi brifing uključuje neklasificirane dijelove. Zapravo, većina povjerljivih dokumenata ima barem neke neklasificirane odlomke ili dijelove. U kontekstu NLO-a, pitanje autentičnosti je mnogo važnije od pitanja klasifikacije. Postoji povijest izmišljenih dokumenata i slika koje navodno prikazuju NLO-e. Ako netko ne može pouzdano identificirati izvor svojih informacija, jer su 'klasificirane', onda bi to umanjilo njihovu vjerodostojnost." 

Aftergoodov e-mail Breweru ponavlja poantu koju su iznijeli brojni drugi istraživači i autori: u području NLO-a, anonimnost šteti kredibilitetu. Međutim, ova činjenica nije spriječila Corbellov izvor da sakrije svoj identitet. Što Corbellov izvor stvarno pokušava sakriti? Možda je samo šaljivdžija. Međutim, činjenica što neki od materijala dostavljenih Corbellu potječu od vlade Sjedinjenih Država otvara još jednu mogućnost. Corbellov anonimni dealer podataka je možda dezinformacijski agent, povezan sa tajnim krugovima unutar vlade. Ako je to slučaj, anonimnost skriva lutkara duboke države, koji je pomogao u postavljanju konca na Corbella. Grusch bi mogao biti među akterima duboke države, koji sada povlače te konce.

Kao što je prethodno navedeno, čini se da je 'Compass Rose Legal Group', donekle, spremište za ljude koji dolaze iz svijeta obavještajnih službi i države nacionalne sigurnosti.

Uz bivšeg časnika CIA-e Andrewa Bakaja, tu je i već spomenuti Charles McCullough III., viši partner pravne skupine 'Compass Rose', koji je također zastupao Gruscha. Prije nego se pridružio pravnoj skupini Compass Rose, McCullough je bio glavni inspektor obavještajne zajednice (ICIG), i izravno je odgovarao tadašnjem direktoru Nacionalne obavještajne službe, Jamesu R. Clapperu. McCullough je možda prenio suptilnu poruku o Gruschovoj ulozi kao alata obavještajnih krugova, povezanih sa  pravnom tvrtkom, kada se "zviždač" pojavio pred Odborom za nadzor Zastupničkog doma, 26. srpnja 2023. godine. 

Fox News izvještava: "Charles McCullough, bivši glavni inspektor obavještajne zajednice predsjednika Baracka Obame, zastupao je Gruscha u njegovoj pritužbi na mjesto glavnog inspektora obavještajne zajednice, i namjerno je sjedio iza njega tijekom saslušanja 26. srpnja". Je li McCullough pokazao podršku čovjeku kojeg je zastupao? Ili je McCullough dao do znanja da Grusch služi snagama unutar mutnog svijeta obavještajnih službi, koje su povezane sa pravnom skupinom Compass Rose? Sjesti iza  Gruscha tijekom postupka je možda bio suptilan način komuniciranja da je Grusch paravan za obavještajne krugove.

Sam Grusch je možda sasvim slučajno priznao da je još uvijek na ugovornoj obvezi sa vladom. U svojoj uvodnoj riječi, pred kongresnim odborom, 2023. godine, Grusch je izjavio da je zaposlen u Nacionalnoj geoprostornoj obavještajnoj agenciji (NGA) "od 2021. do 2025. godine" ("Uvodna izjava Davida Gruscha na saslušanju o neidentificiranim anomalnim fenomenima, UAP"). Grusch je odmah shvatio što je rekao i ispravio se, navodeći da je bio u NGA do 2023. godine. Postoje dva moguća objašnjenja za ovu pogrešku. Jedno tvrdi da je Grusch samo pogriješio. Druga teorija tvrdi da je Gruschova pogreška bila trenutak paraprakse, izdaja činjenice kako je Grusch još uvijek dužan silama u svijetu obavještajnih službi. Autor Walter Bosley razmatrao je drugu mogućnost - koristeći svoje iskustvo stručnjaka za protuobavještajne poslove u Odjelu za San Francisco Federalnog istražnog ureda (FBI) i specijalnog agenta u Uredu za posebne istrage Zračnih snaga (AFOSI) - kao referentni okvir.

Dok se pojavljivao u podcastu "Beyond the Forbidden", Bosley je komentirao Gruschovu otvorenu izjavu ("Je li zviždač NLO-a David Grusch još uvijek pod ugovorom? Ako jest, kome odgovara?!?"). Za Bosleyja: Gruschov neobičan verbalni gaf odaje mogućnost da Grusch nije u potpunosti napustio posao u obavještajnim agencijama. "Vrlo je moguće", ustvrdio je Bosley, "da su Grusch i ostatak trenutne generacije "zviždača" NLO-a bili "operativni izvođači radova. Kada ste operativni izvođač radova, onda vas se potiče da osnujete vlastiti privatni posao i tako vas mogu platiti". Prema Boselyju: posao operativnog izvođača radova pomaže u prikrivanju posla koji izvođač radova obavlja u ime obavještajnih agencija. "To je pokriće za djelovanje kada ste zapravo vani i obavljate svoju operativnu aktivnost bilo gdje u svijetu", rekao je Bosley publici podcasta. 

Bosley je zatim govorio o sporazumu koji se, čini se, razvio između obavještajnih krugova i operativnih izvođača uključenih u trenutni pokušaj obmane NLO-a. Stavljajući se u ulogu tajnih snaga iza pokušaja obmane NLO-a, Bosley je podijelio što je možda rečeno Gruschu i drugima, koji promoviraju trenutnu NLO priču:

"Mi [obavještajna agencija] ćemo se pobrinuti da budete stavljeni u središte pozornosti i budete istaknuti u ovoj zajednici. To je operacija upravljanja percepcijom. Hraniti ćemo vas vašom pričom. Dati ćemo vam ono što se zove 'tajna legenda'. Dati ćemo vam priču koja će se javnosti ispričati o tome tko ste i što ste i što ovdje radite. I naravno, ima istine u tome, jer je to vaše pravo ime. Stvarno ste bili u vojsci, ili što god ste radili. Ali, to je baš kao što sam rekao, materijal za odlomak. Nešto je stvarno, nešto nije. Doslovno možete napustiti vojsku u petak i ponedjeljak i početi raditi na ovom operativnom ugovaranju." 

Grusch bi se mogao pokazati nešto više od nekoga drugoga, koga su tajne snage odabrale da igra ulogu. Zastupanje koje pruža Compass Rose Legal Group pomoglo je u stvaranju te uloge. Nije prvi put da Compass Rose Legal Group zastupa sumnjivog zviždača. Prije sudjelovanja u trenutnoj kampanji obmane NLO-a, Compass Rose Legal Group preuzela je slučaj CIA-inog analitičara, koji je bio u središtu pokušaja potkopavanja predstavničke vlade i kulminiralo je prvim opozivom predsjednika Donalda Trumpa: Erica Ciaramelle. Prije nego što je glumio herojskog zviždača, Ciaramella je radio u Bijeloj kući, tijekom prijelaza sa Obamine administracije na Trumpa. Kada je Ciaramella odlučio preuzeti ulogu zviždača, Andrew Bakaj i Mark Zaid, dvojica  spomenutih teškaša iz Compass Rose Legal grupe su mu priskočili u pomoć. Od samog početka, Ciaramella je bio problematična osoba, čija je bona fide kao zviždača upitna.

Ciaramella je javnosti isprva predstavljen kao anonimni javni službenik, koji nije bio politički motiviran kada je podnio pritužbu u vezi sa Trumpovim telefonskim pozivom ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, 2019. godine, gdje je tražio pomoć u domaćim istragama protiv Bidena, ali i drugih igrača iz Obamine administracije. Zapravo, dva suradnika iz Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC) znala su drugačije. Suradnici iz NSC-a otkrili su istraživačkom novinaru Paulu Sperryju da su čuli Ciaramellu gdje razgovara sa Seanom Miskom, još jednim analitičarom koji radi u NSC-u, o smjeni Trumpa sa dužnosti. Razgovor se navodno dogodio tijekom sastanka osoblja NSC, u veljači 2017. godine, u zgradi izvršnog ureda Eisenhowera. Sastanak, koji je sazvao tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost, Michael Flynn, sazvan je samo dva tjedna nakon što je Trump preuzeo dužnost.  Jedna od osoba prisutnih na sastanku rekla je Sperryju kako su Ciaramella i Misko "brbljali o tome kako će smijeniti Trumpa sa  dužnosti. Nije šala." 

Drugi sudionik, vojnik iz Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je sjedio točno ispred Ciaramelle i Miska, potvrdio je navod prvog izvora. Vojni pripadnik također je jasno dao do znanja da su Ciaramella i Misko bili motivirani zajedničkom globalističkom odbojnošću prema nacionalističkim i patriotskim idejama i konceptima, koji su prisutni u Trumpovoj vanjskoj politici "Amerika na prvom mjestu". Vojni pripadnik je Sperryju rekao slijedeće: "Nakon što je Flynn informirao [osoblje] o tome što znači vanjska politika 'Amerika na prvom mjestu', Ciaramella se okrenuo prema Misku i komentirao: 'Moramo ga eliminirati.' A Misko je odgovorio: 'Da, moramo učiniti sve što možemo da eliminiramo predsjednika'." Također je rekao Sperryju da su Ciaramella i Misko "bili potaknuti Trumpovom i Flynnovom vizijom za svijet. Ovo je bio prvi 'sastanak osoblja', gdje su vidjeli Trumpov tim za nacionalnu sigurnost, i dahtali su i dahtali tijekom cijelog brifinga, svaki put kada bi Flynn rekao nešto što im se nije svidjelo u vezi s 'Amerika na prvom mjestu'." Prema vojnom časniku, Ciaramella je također rekao Misku: "Ne možemo dopustiti da provodi ovu vanjsku politiku." Vojni časnik je bio jako uznemiren onim što je čuo i odmah je to prijavio svojim nadređenima. Tijekom istog razdoblja, kao i navodni razgovor Ciaramelle i Miska, Mark Zaid je tvitao da je "započeo državni udar", i da će "na kraju uslijediti opoziv". Dok je razgovarao sa Fox Newsom o Zaidovom tvitu, Tim Murtaugh, direktor komunikacija Trumpove kampanje, rekao je: "Odvjetnik zviždača otkrio je igru". Zaidov jezik, koji mu nije ostao za zubima, doista je otkrio plan igre koji su koristili Compass Rose Legal Group i drugi akteri duboke države da bi svrgnuli demokratski izabranog šefa države. Važna značajka te strategije bila je prevariti javnost da poistovjeti agente za dezinformacije i političke aktiviste sa zabrinutim javnim službenicima i zviždačima. Isti modus operandi uočljiv je u slučaju poznate osobe, vezano uz otkrića NLO-a i klijenta Compass Rose Legal Group, Davida Gruscha.

Nakon sastanka Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC), unutar Trumpove administracije počele su kružiti optužbe da su i Ciaramella i Misko odavali informacije medijima, i da su ta curenja informacija imala za cilj potkopati Trumpa. Slijedeći veliki napad na Trumpovu administraciju dogodio se kada je Ciaramella podnio prijavu "zviždača", vezano uz telefonski  razgovor između Trumpa i Zelenskog. Razgovor od 25. srpnja 2019. godine je Ciaramelli, dan nakon telefonskog poziva, procurio potpukovnik Alexander Vindman. Vindman je bio pomoćnik u NSC, kojega su (kako se čini) od malih nogu pripremali tajni politički krugovi demokratske/ljevičarske orijentacije. Kao Ciaramella, Vindman ima značajnu vezu sa 'Compass Rose'.

Godine 1979., kada je Vindmanu bilo samo tri godine, njegova je obitelj (on i brat blizanac, stariji brat, otac i baka) imigrirala iz Ukrajine, tadašnje sovjetske republike, u Sjedinjene Države. Godine 1985., Alexander i njegov blizanac Yevgeny, pojavili su se u dokumentarcu Kena Burna, "Kip slobode". Nije jasno zašto je Burns, poznati američki filmaš, bio privučen Vindmanovima u odnosu na mnoge druge ukrajinske imigrante. Ono što se zna jest da je Burns vatreni pristaša Demokratske stranke i glavni sudionik u donatorskoj bazi stranke. Newsmeat, popularna tražilica donatora kampanja, dokumentirala je gotovo 40.000 dolara političkih priloga koje je Burns dao različitim demokratskim skupinama i pojedincima, od 1991. do 2010. godine ("Izvješće Kena Burnsa o saveznim doprinosima kampanji"). U intervjuu sa Max Raskinom, 01. listopada 2022. godine, Burns je ustvrdio da se "Republikanska stranka, koja je rođena na ideji oslobađanja crnog čovjeka potpuno preokrenula i postala stranka bijele supremacije". Ovo je, naravno, trop i obično je povezan sa ekstremnim krilom Demokratske stranke, kao i drugim radikalnim lijevo-centrističkim igračima na političkoj sceni, što je prilično dobra predodžba o tome gdje leže Burnsove političke lojalnosti.

Međutim, u području prikrivene politike, granice se ponekad mogu zamutiti, a stranačke pripadnosti svesti na malo više od kamuflaže, koja prikriva polu-potopljenu oligarhiju, sastavljenu od moćnih pojedinaca, a koji povremeno previde međusobne razlike i surađuju. Članak ProPublice, 22. rujna 2023. godine, pokazao je da je to slučaj kada je objavljena fotografija Burnsa gdje stoji sa konzervativnim sucem Vrhovnog suda, Clarence Thomasom, i preminulim libertarijanskim milijarderom, David Kochom. Fotografija datira iz 2018. godine, i snimljena je, od svih mjesta, u Bohemian Groveu, tajnom elitnom utočištu koje je smješteno u šumovitom području sjeverne Kalifornije. Iako Burns tvrdi da nema nikakve veze sa Thomasom; drugi muškarac na fotografiji, Koch, financirao je jedan od Burnsovih dokumentaraca, "Vijetnamski rat". 

Koch i Burns bili su dio antitrumpove koalicije i protivila se populizmu koji je zagovarala Trumpova baza. 30. srpnja 2018. godine je CNN izvijestio da je ljetni sastanak Kochove mreže, koju su osnovali David Koch i njegov brat Charles, "otvorio ljetni sastanak, sa naglaskom na dvostranačku suradnju, te je istovremeno uputio oštre kritike predsjedniku Donaldu Trumpu i njegovoj administraciji". Tijekom sastanka, Brian Hooks, supredsjedatelj Kochove mreže, optužio je Trumpa za njegovanje političkog neslaganja: "Podjela u ovoj Bijeloj kući uzrokuje dugoročnu štetu". Prema Rebecci Berger iz CNN-a, Hooks je "također kritizirao izabrane dužnosnike koji 'slijede' [Trumpov primjer]". Kochova mreža također se protivila tarifnoj i trgovinskoj politici Trumpove administracije. Berger je primijetio ovu 'jabuku razdora': "Kochova mreža je bila nemoćna uvjeriti predsjednika da preispita svoju strategiju o trgovini općenito, a posebno o tarifama". 

Burnsovi napadi na Trumpa, izrečeni čak i prije nego što je 45. predsjednik preuzeo dužnost, bili su mnogo oštriji. Tijekom govora, održanog na svečanosti dodjele diploma Sveučilišta Stanford, u lipnju 2016. godine, filmaš je opisao Trumpa kao "uvredu za povijest" i optužio novoizabranog predsjednika da je osoba koja je "spremna odbaciti dugogodišnje veze". Ne možemo se ne zapitati da li je ova čudna primjedba trebala opisati osjećaj izdaje, koji su mnogi u oligarhijskim krugovima pretrpjeli kada je Trump zauzeo populistički stav. Burns je, prema riječima novinara Iaina Alexandera, "također istaknuo kako Trump 'očito nije kvalificiran' za predsjednika, 'osoba koja lako laže'. Osoba koja 'vrijeđa veterane, prijeti slobodnom tisku, ismijava osobe sa invaliditetom, ocrnjuje žene, imigrante i sve muslimane'". Burns je u svom govoru očito odražavao osjećaje američke oligarhijske klase. Vindman je sluga te klase, i njegova je provjera možda započela onda kada je njegova obitelj odabrana da se pojavi u Burnsovom dokumentarcu. Vindmanov bivši zapovjednik, potpukovnik Jim Hickman, opisao je Vindmana kao "političkog aktivista u uniformi". Također je identificirao Vindmana kao globalističkog pristašu, koji je "stvarno hvalio Obamu i globalizam do te mjere da je to bilo neugodno". 

Vindmanova veza sa pravnom skupinom 'Compass Rose' dolazi preko njegovog brata Jevgenija, koji je bio visoki dužnosnik za etiku i odvjetnik u Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC). Godine 2020. je Jevgenij podnio pritužbu zbog odmazde, nadzornom tijelu Pentagona, Seanu O'Donnellu, tvrdeći da je pretrpio odmazdu zbog prijave etičkih kršenja pravila, navodno u koja su bili uključeni Robert O'Brien, pomoćnik predsjednika i savjetnik za nacionalnu sigurnost, te Alex Gray, zamjenik pomoćnika predsjednika i šef osoblja Vijeća za nacionalnu sigurnost. Pismo, vezano sa Jevgenijevom pritužbom, koje su potpisali demokrati u četiri odbora Zastupničkog doma, navodi: "Konkretno, bilo je navoda o seksizmu, kršenju standarda etičkog ponašanja zaposlenika i kršenju Zakona o borbi protiv deficita". Jevgenijev pravni tim, u njegovom slučaju pritužbe zbog odmazde, uključivao je dva člana pravne skupine 'Compass Rose': Andrewa Bakaja i Marka Zaida. Prisutnost baš ove pravne skupine, i baš u ovom slučaju, navodi na pitanje je li Jevgenij, poput svog brata Alexandera, bio dio napora duboke države za destabilizaciju Trumpove administracije.

Vindmanov sažetak poziva Trumpa Zelenskom je poslužio kao osnova za zviždačku prijavu Erica Ciaramelle. Ciaramellina prijava, dakle, temeljila se na razgovoru koji on osobno nije čuo. Umjesto toga, Ciaramella je primio informacije o pozivu od druge osobe, Vindmana. Ono što su Bakaj i Zaid predstavili kao osuđujuće otkriće bilo je malo više od rekla-kazala. Nadalje, Vindman je priznao da je izmislio dijelove iz ovog poziva. Dijelovi koje je Vindman izmislio stvorili su dojam da je Trump dao ponudu quid pro quo, iako zapravo nije to učinio. U sažetku poziva, koji je pripremio Vindman, navodi se:

"Predsjednik Trump naglasio je nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Država suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine - unutar njezinih međunarodno priznatih granica - i izrazio svoju predanost suradnji sa novoizabranim predsjednikom Zelenskim i ukrajinskim narodom na provedbi reformi koje jačaju demokraciju, povećavaju prosperitet i iskorjenjuju korupciju." 

Međutim, ovaj sinopsis poziva se nije slagao sa grubim transkriptom Trumpovog telefonskog razgovora sa Zelenskim. Tim Pearce, iz Washington Examinera, objašnjava:

"Grubi transkript telefonskog poziva dokumentira Trumpa koji čestita Zelenskom na izbornoj pobjedi i obećava poslati 'vrlo, vrlo visokog predstavnika' neka prisustvuje inauguraciji. Međutim, ne uključuje Trumpovo izričito obećanje da će surađivati ​​sa Zelenskim na "jačanju demokracije, povećanju prosperiteta i iskorjenjivanju korupcije" u Ukrajini." 

Tijekom svjedočenja, Vindman je pokušao objasniti nesklad između sažetka poziva i grubog transkripta, navodeći: iako ulomak o iskorjenjivanju korupcije "nije u potpunosti točan", njegovo uključivanje je opravdano, jer je "bio u skladu sa američkom politikom". Vindman je, naravno, pokušavao zaobići činjenicu da je dio poziva stvorio kako bi izgledalo kao da je Trump počinio prekršaj koji podliježe opozivu. Sažetak poziva je bio neuspješan pokušaj pretvaranja beznačajnog razgovora u nacionalni skandal. Taj je napor ozbiljno narušen Vindmanovim vlastitim svjedočenjem. Tom Morrison, viši direktor Vijeća za europske poslove pri Vijeću nacionalne sigurnosti, također je pomogao u zadavanju smrtonosnog udarca, kada je pred Kongresom svjedočio da u telefonskom razgovoru Trumpa i Zelenskog nije čuo ništa što bi se moglo smatrati nezakonitim. Morrison je izjavio: "Želim biti jasan, nisam bio zabrinut da se raspravljalo o bilo čemu nezakonitom". 

Fijasko sa Trumpovim opozivom, kao i slučaj Davida Gruscha, ističu praksu tvrtke 'Compass Rose Legal Group' koja se olako zaigra sa definicijom pojma "zviždač". Što točno predstavlja "zviždač" u očima Andrewa Bakaja, Charlesa McCullougha i Marka Zaida? Za ove stanovnike duboke države - "zviždač" i "agent dezinformacija" se čine kao sinonimi.

BY: Phillip i Paul D. Collins za The Canadian Patriot

(Phillip D. Collins je urednik knjige "Skriveno lice terorizma", te koautor knjiga "Nadmoć znanstvene diktature" i "Prizivanje onoga što je izvanzemaljsko: Kantov rascjep, mitologizirane prijetnje i potraga za novim čovjekom". Phillip je također pisao članke za News With Views, Arhiv zavjera i časopis Vexilla Regis.

Paul D. Collins je autor knjige "Skriveno lice terorizma", te koautor gore navedene dvije knjige. Objavio nekoliko članaka o temama duboke politike i devijantnosti elita. Ti su se članci pojavili u Melansonovoj online Arhivi zavjera, časopisu Paranoia, časopisu Vexilla Regis i časopisu Nexus.)