4. Primordijalna istina

Nakon ovog nastavka serijala "Primordijalne istine", vratiti ću se i završiti "Seljačke pobune". Kada završim obje, napisati ću zašto sam ovoliko forsirala ova dva serijala. Napisati ću poklapanja, s tim da je moja potraga išla sa potpuno druge strane. Uživajte. 

Prošli put smo završili našu raspravu u Delfima, sa Apolonovim proročištima i proročištima žena zmija. Dopustite mi da prvo objasnim značaj Delfa, kako bi ovo učvrstilo i ilustriralo naše razumijevanje prakse dionizijskog misticizma. Prvo, pregledajmo razloge zašto su Delfi bili toliko značajni, konzultirajući mitove. Ovdje sam pronašao dobar sažetak predaje:

"Prema grčkoj mitologiji, Zeus je želio locirati točno središte svijeta. Kako bi to učinio, pustio je dva orla sa suprotnih krajeva zemlje. Orlovi su se sreli u Delfima. Zeus je označio to mjesto velikim kamenom u obliku jajeta, zvanim omfalos, što znači "pupak".

Hram u Delfima nekoć je pripadao Geji, ali kada su Olimpijci došli na vlast, Apolon je preuzeo hram. Hram je čuvala velika zmija Piton. Apolon je ubio Pitona i izrezao Geju. U čast njegovog herojskog djela, svećenica Delfa nazvala se Pitija. Hram se nalazio na mjestu za koje se vjerovalo da je središte svijeta. A u središtu hrama nalazio se omfalos, kamen koji je Kronos progutao umjesto Zeusa.

U konzultiranju sa proročištem, pristupili bi mu pitanjem. Postavljajući ga Pitiji, ona bi udisala opojne pare iz pukotine u zemlji. U tom stanju, izazvanom drogom, odgovorila bi na vaše pitanje onim što bi se pristupitelju činilo besmislenim. Prava moć ležala je u rukama svećenika koji bi protumačio Pitijine riječi. Ishod je često ovisio o tome koliki je onaj koji postavlja pitanje - dao danak."

Najosnovniji okultni koncept, koji moramo razumjeti, ponekad se naziva geomantija. Vjerojatno ste čuli i da se naziva ley linijama ili "zemaljskom mrežom". Uskoro izlazi podcast na tu temu, i kako se ona odnosi na "zemaljske duhove", stoga ostanite sa nama. Jednostavno rečeno: određena vjerska mjesta, diljem svijeta, povezana su sa bogovima ili mitovima ili legendama, i za većinu njih se čini da leže na tim lay linijama. Čak su i ljudi bez stvarnog razumijevanja okultnog barem svjesni ovog koncepta i kako su određeni rasporedi gradova, poput, recimo, Washingtona DC-a, isplanirani temeljem svetih geometrijskih koncepata i poravnanja,  korištenjem pitagorejske matematike. To je tema mnogih pop-okultnih trilera, npr. 'Da Vincijevog koda'. 

Za naše potrebe, najvažnija linija koju trebamo razumjeti jest linija Apolon - Sveti Mihael, koja prolazi kroz Europu: 

Ovo je linija solsticija i poravnava se sa kretanjem Sunca, kojega se povezuje s Apolonom. Kada su judeoplatonisti prisilno preobratili Europu, ovi Apolonovi hramovi jednostavno su pretvoreni u crkve, ili svetišta sv. Mihovila. Najpoznatije od Apolonovih nalazišta je Mont St. Michel, koji se nalazi na liniji Sunca/ley liniji, odmah uz obalu moderne Francuske.

Na samom vrhu tornja nalazi se sam Sveti Mihael, poznat po tome što je ubio poganskog zmiju-daimona, baš kao što je i Apolon učinio sa Pitonom: https://www.artstorywalks.com/en/blog-uk/story-of-a-myth-saint-michael

"Legenda o Mont St Michelu počinje borbom protiv Sotone i demona Apokalipse, tijekom rata anđela. Dolazi iz latinskog teksta,  "Revelatio ecclesiae sancti Michaelis in monte Tumba", koji je napisao kanonik Mont-Saint-Michela, ili moguće i katedrale u Avranchesu, početkom 9. stoljeća."

"Sveti Mihael je jednog dana pozvan da se bori protiv demona koji se, kako bi se borio, pretvorio u strašnog zmaja. Bitka je započela na planini Dol u Bretanji. Sotona, uz pomoć svojih zlih hordi, žestoko se borio. Borba sa neizvjesnim ishodom se nastavila na nebu,  nekoliko dana prije nego što je završila daleko od mjesta gdje je započela, na Mont Tombeu (Mont Saint-Michel)."

U prethodnoj objavi objasnio sam kako postoje neke zapanjujuće sličnosti između visokih bogova/Olimpa i njihovog rata protiv zmija/Titana, te hagiografije i mitova kršćanstva. Preobraćenje Europe na judeoplatonizam je objašnjeno kao kampanja koja je provedena protiv zmija. Evanđelje po Luki (10:19) poziva na militantnu misionarsku kampanju preobraćenja, i izričito navodi Isusa neka koristi anti-zmijski jezik, kako bi to uokvirio. Mnoge kršćanske skupine izrađuju memove u spomen na poznate stihove, pa sam siguran da su moji čitatelji upoznati sa ovom temom.

Izmišljene hagiografije svetaca i misionara, iz prvih tisućljeća napora za obraćenje usmjerenih na Europu, uključuju eksplicitne reference na "istjerivanje/ubijanje zmija" pogana i njihovih vjerovanja. Ne može biti jasnije kako je narodno poganstvo, na neki način, povezano sa zmijama. Sličnosti između ovog kršćanskog okvira i ranih poganskih mitova o ratu između dva panteona bogova, jednog simboliziranog Orlom, a drugog Zmijom, ne mogu biti jasnije. Nigdje to nije bolje prikazano nego u Delfima, gdje Apolon egzorcizira titaničku zmiju-dajmona Pitona. 

Kao što smo istražili prošli put, Platon u svojim traktatima odobrava kult Apolona u Delfima. Objasnio sam kako je kult Apolona u praksi bio vrlo elitistički i antidionizijski: https://slavlandchronicles.substack.com/p/ix-the-metaphysics-conspiracy

Ali, sada želim objasniti jedan ključni znanstveni aspekt točno onoga što se potiskuje, zašto su misije i djela platonista i judaista toliko slična. Ovdje se moramo upustiti u spekulativnu znanost, koja se konkretno odnosi na energetska polja i energiju plazme.

Ovo je pokriveno u mom prethodnom podcastu: https://slavlandchronicles.substack.com/p/i-the-aether-question-w-paulo-correa

U osnovi, plazma je stanje energije etera. Konceptualno i matematički je mapirana pomoću "toroidnih polja", termin koji su prvi upotrijebili sovjetski znanstvenici. Jednostavno rečeno: ova energetska polja izgledaju vrlo slično zmiji, ili čak Ouroborosu. I na makro razini, koja obuhvaća energetsku mrežu Terre, ali i na mikro razini, kao lokalizirani fenomeni.

Ovdje se moramo upustiti u područje alternativne znanosti o eteru, što se izravno kosi sa "našom" trenutnom Einsteinovom i Newtonovom (židovsko-angloameričkom) znanstvenom dogmom. Velike pogreške, ili krivotvorenja, židovsko-angloameričkog pristupa, uglavnom su povezane sa slijedećim:

   - Gravitacija;

   - Poricanje etera;

   - Oslanjanje na matematičke apstrakcije i teorije, umjesto na znanost utemeljenu na čvrstim dokazima!

Pojednostaviti ću ovaj dio koliko god mogu i uskoro objaviti detaljniju analizu stvarne znanosti o toroidnim poljima. Kako bi razumjeli kako ley linije funkcioniraju, morate razumjeti slijedeće: 

   - Terra emitira energiju etera unutar svog plašta;

   - Ta energija je u interakciji sa energijom koju emitiraju Sunce i Luna;

   - Interakcija između ove dvije energije bila je poznata drevnim kulturama i mapirana kombinacijom geomantije i astronomije; 

   - Činjenica da se Sunce kreće određenim rutama tijekom solsticija znači da je u interakciji sa Zemljinom energijom, koja se emitira na spojnim točkama ley linija; 

   - To čini određene točke duž Terrinog plašta žarištima formiranja toroidnog polja i emisije plazma energije; 

   - Primordijalna sveta mjesta izgrađena su duž tih linija; 

   - Ova energija biva osvojena i preuzeta od strane kulta 'Visokih Bogova' (barem djelomično);

   - Ona zatim biva osvojena i preuzeta od strane kulta judeoplatonista (kršćana). 

U visokopoganskim i u judeoplatonističkim religijama, priče oko ovih mjesta su uvijek iste: zmije koje su tamo živjele su ubijene, a na vrhu je izgrađen hram koji simbolizira ovo osvajanje. Judeoplatonistički hramovi, posebno, izgrađeni su po uzoru na poznati simbol u okultizmu, koji je povezan sa pečaćenjem i protjerivanjem duhova.

Gotovo svi slijede isti tlocrtni dizajn: 

Usporedite to sa već postojećim megalitskim poganskim mjestima, koja su izgrađena na drugačijem simboličnom tlocrtu. Mislim na kozmičko jaje, o kojem smo također govorili u prethodnoj seriji. Kao npr. Stonehedge:

(Napomena moja: Katedrala u Chartresu, koju zaista dulje vrijeme proučavam, ima tlocrt poput ovoga gore desno - točnije: centralni dio katedrale ima sve elemente ocrtane u krugu. Ono što sam vremenom zaključila, odnosno jedino logično iz svega toga: postoje katedrale i "katedrale"; postoji gotika i "gotika"; postoje graditelji i "graditelji". Zmija je bitna i u Chartesu, no ne želim kvariti Rurikovu seriju, jer je redom odličan uvod za ostalo što ću vam ispisati na ovoj stranici, ako bude sve ok)

Lokalitet u Delfima izgrađen je po istom dizajnu "kozmičkog jajeta". To je zato što je izvorno bio htonski lokalitet, a kozmičko/orfičko jaje se tamo nalazilo, inkubirano od strane zmije, što dovodi do toga da se kasnije rodio Fanes.

Postoji mnogo dupliciranih božanstava u grčkoj i nordijskoj mitologiji, što ukazuje, ili na reforme društvenog inženjeringa (promjena značenja bogova, promjena temeljnih vrijednosti društva), ili na ponovljene migracije, ili čak katastrofe nakon kojih slijede zaboravi, a zatim prepričavanja. Fanes, npr. bi mogao, razumno, biti verzija kasnijih grčkih mitova, iz razdoblja prije kolapsa brončanog doba, sačuvana od strane orfičkog kulta, a zatim duplicirana.

Kozmičko jaje je omfalos, ranije spomenuto. Fanes se rađa iz omfala, kozmičkog jajeta. Međutim, u kasnijim verzijama priče, omfalos postaje kamen koji je Kronos slučajno progutao umjesto Zeusa, i tako je omogućio Zeusu da se rodi, umjesto da ga Kronos proguta, poput njegove druge olimpijske braće i sestara. Što je još gore, ne znamo je li se prije pojavila priča o Fanesu iz orfičkih misterijskih kultova, ili Hesiodova mainstream "Teogonija". Kultisti Zeusa su kasnije tvrdili da je Zeus progutao Fanesa zato da  potvrdi svoju dominaciju i preuzme svoje kozmičko kraljevstvo, što još više zbunjuje stvar, jer se Zeus odjednom ponaša baš kao što je to učinio Kronos.

Ono što već vidimo jest bitka oko svetog značenja, simbola i primata, koja se odvija unutar poganskog svijeta. To je ono što je ovdje najvažnije razumjeti. Vladajuća kasta svećenika odlučuje tko su dobri, a tko loši bogovi. Oni definiraju što se smatra "čudima", a što "čarobnjaštvom". Moj je argument: ova metafizička bitka nikada zapravo ne završava, ona jednostavno poprima novi oblik dok ulazimo u judeo-platonsko razdoblje.

O pečatima i zmijama

Šesterostrana šesterokutna zvijezda vrlo je poznat i pogrešno shvaćen simbol.

Najčešće se naziva "Solomonov pečat", iako neke vrlo marginalne internetske kršćanske skupine vjeruju kako je to simbol nekog babilonskog demonskog boga. Da je to istina, onda bi morali objasniti zašto su sve kršćanske crkve u Europi bile posvećene ovom babilonskom demonskom bogu (Remfanu), putem svojih podnih dizajna.

Ne. U stvarnosti se pečat široko koristio u okultizmu kako bi se, pa, zapečatili demoni.

U okultizmu se zvijezda do danas koristi kao pečat, a ne kao sredstvo za prizivanje Remphana. Koliko ja znam, Remphan se ne smatra pravim demonom, kojega možete prizvati. Samo ime je moguće pogreška u prijevodu, i odnosi se na drugi entitet, poznat kao Kiyunn. Drugi kažu da je identitet Remphana zapravo Ninurta, još jedan Visoki Bog (sa glavom Orla), ovaj put iz Mezopotamije, koji se bori protiv iskonskih sila Terre (obično se prikazuju kao zmije).

Tko zna....

Ono što znam jest: u judaizmu, kršćanstvu, kršćanskoj kabali, rabinskoj kabali, slobodnom zidarstvu i svim modernijim skupinama tipa New Agea, utvrđeni konsenzus je da je Solomonov pečat doista šesterokraka zvijezda, koja se nalazi na zastavi Izraela.

Dakle, to je, u biti, simbol rata protiv demona i zmija, kao i oružje koje se koristi protiv njih. Ljudi koji vjeruju da je njihova sveta misija uništiti "idole" i "demone" pogana, također ga koriste kao simbol svog plemenskog identiteta. To ne bi trebalo nikoga iznenaditi ako su do sada čitali moju seriju. Judeoplatonisti doslovno sebe definiraju kao pleme "razbijača idola", te je sve to samopriznanje i stvar ponosa, a ne teorija zavjere.

Kako ulazimo u Knjigu Otkrivenja, čujemo mnogo razgovora o skidanju pečata i puštanju zmija/zmajeva na svijet. Jednostavno rečeno: na nekom čarobnom svitku nalazi se sedam nebeskih pečata. Oni se otpuštaju i Sotona, u obliku zmije/zmaja, pušta se na svijet, što dovodi do bitke sudnjeg dana.

Ovo je u biti ista priča kao i Ragnarok.

Tamo se primordijalne, htonske sile, koje su poražene i zatočene u prethodnom ratu, okupljaju i pripremaju osvetiti Visokim Bogovima: 

Otkrivenje je toliko slično poganskim mitovima o budućem htonskom ustanku koji će srušiti poredak Visokih Bogova, te je Crkva bila prisiljena to priznati i komentirati. Nisam ja taj koji se upušta u "paralelomaniju", praveći usporedbe i videći sličnosti. Ne, sve što sam rekao o sličnostima Platonovih spisa i učenja Crkve, ili čudnom jezičnom preklapanju između hebrejskog i grčkog, ili o sličnostima između priča o poganskim Visokim Bogovima koji ubijaju zmije i kršćanskim svecima koji čine isto, i konačno o proročanstvima sudnjeg dana - Crkva je priznala.

Oni jednostavno mijenjaju redoslijed prioriteta u slučaju Platona i grčkog, i onda tvrde da su pogani kopirali Židove. A što se tiče vrlo upečatljive i očite sličnosti u temeljnim mitovima, oni to također priznaju. Dakle, nemojte me optuživati ​​da vidim paralelizme koji nisu tu, kada su sami rani kršćani priznali sve te sličnosti u svojim spisima, koji su postali temeljne dogme u religiji budućnosti.

Razumijem da kršćani, općenito, nisu baš pošteni ili inteligentni ljudi, ali ovdje ih mogu pribiti na križ njihove vlastite dogme jednostavnim ukazivanjem kako je ono što su njihovi vlastiti osnivači rekli o paralelizmima, identično tvrdnjama koje ja iznosim. Jedina je razlika, naravno, vrijednosni sud, koji ja pripisujem informacijama.

Opet: kršćanski teolozi nisu poricali sličnosti, jednostavno su tvrdili da je ta sličnost djelo samog Vraga, kako bi naveo ljude da posumnjaju u autentičnost crkvenih učenja i time osudili svoje duše na pakao. Crkva to naziva doktrinom 'Imitatio Diaboli'.

Čak sam to obradio i u podcastu: https://slavlandchronicles.substack.com/p/a-short-history-of-priestcraft-

Objašnjenje "demonske mimikrije" su iznijeli upravo oni ljudi koji su stvorili korpus kršćanskog metafizičkog vjerovanja, koje svi kršćani koriste do danas, i koji su osudili narodne prakse pogana kao demonske, jer su ukorijenjene u "prokletom sjemenu zmije".

Sve smo ih obradili u posljednjem unosu serije:

Dakle, sada konture ovog metafizičkog sukoba počinju postajati jasnije, zar ne?

Jednostavno rečeno: događaji Titanomahije (u grčkim mitovima) ili Ragnaroka (u nordijskim mitovima) se prenose na judeoplatonizam. Anđeli su jednostavno hebrejizirana verzija Visokih Bogova; najočitija je paralela Svetog Mihovila koji se bori sa zmijom, i zauzima ista hramska mjesta, kao što je to činio kult Apolona prije njega. Zmije se prikazuju u istom negativnom svjetlu od strane obje vladajuće religije, a slične mjere "pečatenja" poduzimaju se u obliku prenamjene prethodnih primordijalnih, htonskih, zmijskih, toroidalnih, tera-energetskih ley linija mjesta i svetišta - u crkve. To što su kršćani gradili svoje crkve na starim poganskim svetim mjestima nije kontroverzna točka.

Međutim, to što one mogu poslužiti kao svojevrsni "pečat", postavljen u zemlju, kako bi se protjerali "daimoni" ili "zmije", jest ono gdje otvaram novo polje u svojim nagađanjima.

Dizajn križa u ovim crkvama je vjerojatno značajan, jer kršćani križ kao simbol smatraju doslovno oružjem za protjerivanje, koje su sveci poput Pavla koristili za istjerivanje demona. Npr. Pavao istjera duha Pitona iz proročišta u Delfima, u Djelima apostolskim.

Svrha ovih duhovnih sanitarnih mjera jest, čini se, povezana sa potiskivanjem "zmijske moći" koja se nalazi na tim mjestima.

Evo "zmijskog demona":