Seksualna perverzija i mizantropija u Talmudu

Što su religijski sustavi ako ne vodiči za etiku? Svaka religija vrijedna svoje soli mora svojim sljedbenicima dati konkretnu ideju o dobrom životu; vrlini, pravdi i pravednosti. Mora ponuditi koncept onoga što se smatra dobrim u ovom svijetu; mora objasniti kako osoba može biti dobra; kako ljudi kolektivno mogu stvoriti najbolju moguću egzistenciju za sebe. Te će stvari prirodno biti povezane sa specifičnim konceptom Boga (ili bogova). No, ipak, rezultat moraju biti konkretne i specifične etičke norme, jer će  inače sljedbenici uglavnom ostati u mraku u pogledu toga kako voditi ispravan život.

Judaizam nije iznimka. Osnovni obris ove religije nalazi se, naravno, u židovskoj Bibliji, Starom zavjetu (Tanakh). Nažalost, sa  etičke perspektive je Stari zavjet potpuni fijasko, jer moralnih propisa ima u izobilju, ali su dvosmisleni, kontradiktorni, isprazni i proizvoljni. Još je i gore: vode do katastrofalnog i odbojnog skupa stavova, kao što ću pokazati.

Dozvolite mi, dakle, započeti sa etikom Starog zavjeta. Najjasniji dio nereda je Deset zapovijedi (Izlazak 20), ali one su toliko očite da su besmislene zapovijedi ("poštuj roditelje", "ne kradi", "ne ubij"), ili su toliko apstraktne da su opet besmislene ("nema drugih bogova osim mene", "svetuj subotu", "ne spominji ime Božje uzalud"). Ovdje zapravo nema puno toga po čemu bi se moglo živjeti. Zasigurno ništa što bi ukazivalo na božansko podrijetlo, kako bi se očekivalo od sveznajućeg i predobrog Boga.

Ali, puno je gore od ovoga. Prema židovskoj tradiciji, samo u Tori postoji točno 613 "zapovijedi" (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon.) Svaki put kada se nekome kaže neka nešto učini ili ne učini, neki rabin to pretvori u "zapovijed". Kakav nered! A koliko je zapovijedi u cijelom Starom zavjetu? Sigurno ih mora biti tisuće.

A tu su i mnoge nedosljednosti i proturječnosti. Kako se, npr. zapovijed "ne ubij" protivi mnogim Božjim pozivima Židovima neka pokolju nevine? Samo razmislite o jadnim Kanaancima, Hetitima, Amorejcima i drugima, koje im Bog zapovijeda neka "potpuno unište" (Pnz 20,17); ili o nesretnim Midjancima, za koje Bog inzistira neka budu masakrirani u tisućama (Br 31). Ovdje ne spominjemo Božji poziv Židovima neka "izbrišu spomen na Amaleka pod nebom" (Pnz 25,19), jer to nije ništa manje od poziva na genocid. Amalek, u obliku Palestinaca, Iranaca i Libanonaca, zasigurno trpi popriličan stupanj "uprljanosti", trenutno, dok mi ovdje pišemo i čitamo. Uostalom, tko će osporiti Božju riječ?

Kako je to Mojsiju naređeno neka "opljačka" i otima Egipćane (Izl 12,36), kada mu je, samo nekoliko stihova kasnije, naređeno neka "ne krade" (Izl 20,15)? Kako to da su "grijesi otaca grijesi sinova" (Izl 20,5; 34,7), dok nas Ezekiel ipak obavještava kako "sin neće trpjeti grijeh oca" (Ez 18,20)? Kako to da "ne smiješ tlačiti stranca" (Izl 23,9), a ipak "možeš kupovati robove i robinje između naroda koji su oko tebe" (Lev 25,44)? Sretno sa svim tim.

Zapravo, dobar dio zbrke nestaje kada shvatimo da je Stari zavjet židovska Biblija: napisana je od Židova, za Židove i o Židovima. Ništa tamo nije namijenjeno poganima. Poznatih Deset zapovijedi primjenjuje se samo među Židovima; ali, krađa, "pohlepa", čak i ubijanje su dopušteni kada se primjenjuje protiv nežidovima. Sve lijepe izreke o "bratu" ili "bližnjemu" se odnose samo na "brata Židova" ili "susjeda Židova". Ako ste nežidov i mislite da se bilo što iz Starog zavjeta odnosi na vas, onda trebate ozbiljno preispitati svoje mišljenje.

Zapravo, velika većina specifičnih referenci, koje se odnose na pogane, u Starom zavjetu je negativna. Robovi? NeŽidovi. Zaklani, opljačkani, "izbrisani"? NeŽidovi. Sklapanje poštenih sporazuma ("saveza") sa nežidovima? Nikako! (Izl 34,12). Imati odnose sa nežidovima? Ne! (Pnz 7,3). Pokazivanje milosrđa ili blagosti prema nežidovima? Ni u kom slučaju! (Ps 106,34). Iskorištavanje nežidova putem lihvarenja? Naravno! (Pnz 23,20) Ukratko, pogani su pogodni za ropstvo, lihvarenje, iskorištavanje, krađu i ubojstvo, ali ništa previše osim toga. Toliko o "svetoj" Bibliji.

Sve je to u skladu sa, općenito, židovskim supremacističkim pogledom na Stari zavjet. Židovi su, naravno, "odabrani" od Boga; "dana im je" sva Zemlja i svi njeni stanovnici; i Bog im je rekao neka svima dominiraju i vladaju. Zapravo, dvije dominantne teme Starog zavjeta, iz nežidovske perspektive, su: (1) božanski propisana židovska vlast nad Zemljom; (2) židovski prezir ili mržnja prema nežidovima, tj. mizantropija. To su same po sebi užasno štetne osobine, ali kada se kombiniraju i postanu definirajuće karakteristike cijele etničke skupine, onda će zasigurno uslijediti ozbiljni problemi.

Od Starog zavjeta preko Mišne do Talmuda

Stari zavjet, koliko znamo, sastavljali su tijekom mnogih stoljeća razni pojedinci, svi Židovi. Navodno je, do modernog oblika,  napisano oko 350. godine prije Krista. Veliki dio Starog zavjeta sastoji se od povijesti i genealogije, uz prepričavanje raznih događaja i avantura židovskog naroda, ali su etičke "zapovijedi" nejasne i dvosmislene. Posljedično, židovski rabini su počeli raspravljati o stvarnom značenju Starog zavjeta za svakodnevni život ljudi, posebno nakon njihovog poraza od Rimljana 70. godine, pa opet 115. i 135. godine. Oko 100 rabina se dalo na posao i sastavili su novi dokument koji je nazvan Mišna, gdje se pokušalo prevesti mnoge starozavjetne priče i diktate u uobičajene i svakodnevne zahtjeve. Mišna je sastavljana tijekom nekoliko desetljeća, te je konačno ujedinjena negdje oko 250. godine. Sadrži ekvivalent od oko 200.000 (engleskih) riječi; što nije previše, jer Stari zavjet broji oko 600.000 riječi (isto na engleskom). 

Vrijedi odvojiti trenutak i pogledati strukturu ovog dokumenta. Mišna je organizirana u 6 dijelova (sedarim): 1. Zeraim (Sjeme); 2. Moed (Festival); 3. Nashim (Žene); 4. Nezikin (Štete); 5. Kodashim (Sveti predmeti); 6. Tahorot (Čistoće). Svaki sedarim je opet podijeljen na nekoliko imenovanih "traktata", koji su zatim podijeljeni na poglavlja. Brojevi su sažeti u nastavku:

   - Zeraim: 11 traktata, ukupno 74 poglavlja

   - Moed: 12 traktata, 88 poglavlja

   - Nashim: 7 traktata, 71 poglavlje

   - Nezikin: 10 traktata, 72 poglavlja

   - Kodashim: 11 traktata, 90 poglavlja

   - Tahorot: 12 traktata, 126 poglavlja

Čim je Mišna bila ustanovljena, onda su je drugi rabini odmah počeli analizirati i komentirati. Ovi su komentari brzo narasli,  uključujući interne rasprave, nagađanja, 'komentare komentara', i tako dalje. Nadalje, proces analize je doveo do toga da mnogi rabini skrenu u sporedne rasprave, često znatne duljine, nekada čak niti izravno povezano sa izvornom temom. Vremenom,  možemo samo zamisliti koliko su takvi komentari eksponencijalno narasli.

Što je još gore, postojala su dva centra analize: jedan je bio smješten u Jeruzalemu, a drugi u Babilonu. Na kraju su židovski znanstvenici prikupili različite komentare u ono što se nazivalo "Gemara", ili "dovršetak" izvorne Mišne. No, obzirom na dva središta učenja, pojavile su se i dvije Gemare - jedna u Jeruzalemu i jedna u Babilonu, obje oko 500. godine. Obje su ogromne: svaka Gemara sadrži oko 2.5 milijuna riječi na engleskom jeziku, što je oko 10 puta više od izvorne Mišne.

Posljednji i očiti korak, dakle, bio je kombinirati izvornu Mišnu sa Gemarom da bi se stvorio jedinstveni, gigantski dokument, koji sadrži najpotpunije utjelovljenje židovskog učenja i teologije tijekom stoljeća - Talmud. Budući postoje dvije Gemare, tehnički postoje i dva Talmuda: češći Babilonski Talmud, i manje uobičajeni Jeruzalemski Talmud. Oba uključuju istu izvornu Mišnu, ali je zatim nadopunjuju različitim tumačenjima i analizama, tj. različitim Gemarama, iz svojih različitih perspektiva.

Kao takav, Babilonski Talmud (ili "Talmud") je golemo djelo: sadrži oko 2.7 milijuna engleskih riječi, što je usporedivo sa oko 18 svezaka standardne enciklopedije World Book (npr. izdanje World Book iz 2003. godine ima 21 svezak, što je otprilike veličina Talmuda). Uistinu, možemo reći da je židovska mudrost - "enciklopedijska". 

Za one od nas koji nismo Hebreji, i koji bi pokušali analizirati ovoliku monstruoznu količinu riječi, dobar engleski prijevod je ključan, i da je po mogućnosti online. Koristio sam dva: www.sefaria.org (preferirana) i www.chabad.org. Nažalost, i vjerojatno namjerno, nijedna stranica nema jasnu i logičnu raščlambu različitih sederima ili traktata. Početna stranica Sefaria.org navodi oko 14 podstranica "knjižnice", od kojih su dvije "Talmud" i "Mišna". Stranica Mišne navodi svih šest sederima i odgovarajućih traktata. Na stranici Talmuda, pri vrhu nalazimo dvije verzije - babilonsku (zadanu) i jeruzalemsku. Ispod toga nalazimo šest sederima; na kraju poveznice nekih 15 tzv. manjih traktata, i onda slijedi nekoliko zasebnih komentara: drevnih i modernih.

Ali, i dalje je poprilično zbunjujuće. Stranica Talmuda, na Seder Zeraimu, navodi samo jedan traktat (Berahot), dok ih zapravo ima ukupno 11; oni se mogu pronaći samo na stranici Mišne, pod istim sederom. Pa ipak, stranica Talmuda "Berahot" numerirana je drugačije od stranice Mišne "Berahot", iako je tekst (očito) isti. Kako bi se voda dodatno zamutila, stranica Jeruzalemskog Talmuda, na Seder Zeraimu, navodi svih 11 traktata. Doista zbunjujuće. Židovi nikako ne olakšavaju stvari nama jadnim nežidovima.

Ako se čitatelju u ovom trenutku vrti u glavi, to je potpuno razumljivo. Nisu bez razloga izmislili izraz "talmudska logika".

Neki uistinu zlonamjerni sadržaj

Kao što se može zamisliti, veliki dio Talmuda je krajnje običan: trivijalni i apsurdno detaljni komentari i argumenti o svim vrstama svakodnevnih pitanja, od kuhanja, trgovine, poljoprivrede, međuljudskih odnosa, do zanimljivijih primjedbi o etici, seksualnosti i interakciji sa strašnim 'gojima'. 

Kao što ću pokazati u nastavku, neke od primjedbi su uistinu odvratne. Ali, moramo imati na umu da, kao i kod većine religijskih komentara, postoji raznolikost stavova i mišljenja među "stručnjacima". Ne slažu se svi i nisu svi odbojni. Nažalost, svi su dokumentirani u Talmudu i stoga su svi dostupni Židovu, bilo kojem Židovu, neka se na njih osloni da bi opravdao svoje postupke. Ovu je točku dobro iznio njemački pisac Theodore Fritsch, još 1922. godine:

"U Talmudu, sa njegovim komentarima, nalaze se najrazličitija rabinska mišljenja, a njegove doktrine i izlaganja često se međusobno proturječe. Međutim, to je samo ekvivalentno tvrdnji da je svakom vjernom Židovu otvoreno prihvatiti kao autentičnu bilo koju doktrinu i izlaganje, ono koje mu u tom trenutku najbolje odgovara. Dakle, kada jedan odlomak glasi: "Ne smiješ lagati, obmanjivati ​​ili opljačkati Goja", dok drugi rabin kaže: "pod određenim okolnostima to možeš učiniti", tada se Židovu koji vjeruje u svoj Talmud dopušta veća sloboda savjesti. Može djelovati na ovaj ili onaj način, a i dalje će se slagati sa zakonom, i i dalje će ostati pobožan i ortodoksan Židov." 

Stoga, čak i najgore od onoga što čitamo u nastavku je i dalje "židovski zakon", još uvijek pisano za vođenje židovskih postupaka, bez obzira koliko to bilo prijekorno. Fritsch inzistira upravo na ovome: "Najintelektualniji rabinski spisi zapravo dokazuju da među Židovima potpuno nedostaje osjećaj za pravi moral i za etičku svijest. Za njih nema dobra i zla; sve se mjeri trenutnom prednošću". Nadalje, treba napomenuti kako nisu samo ortodoksni Židovi obvezni slijediti Talmud; čak i sekularni, nereligiozni Židovi, crpe svoje moralne znakove, čak i podsvjesno, iz dugogodišnje židovske tradicije kako je tamo dokumentirano.

Što nalazimo u Talmudu? Sve vrste čudnih, bizarnih, uznemirujućih, šokantnih, uvredljivih stvari. Naravno, one su dobro zakopane, i rijetko se spominju u pristojnom društvu. Ipak su tamo i zaslužuju malo svjetla ako želimo bolje razumjeti židovski narod i njihove motivacije i etiku. Dopustite mi da prođem kroz neke od šest sederima i izvučem nekoliko, recimo tako, zanimljivih odlomaka.

Prvi seder, Zeraim, uključuje lijep odlomak o "sanjanju izmeta": 

"Onaj tko u snu vrši nuždu, to je dobar znak za njega, jer je rečeno: 'Tko se sagnuo, brzo će se osloboditi; i neće sići umirući u jamu, niti će mu ponestati kruha' (Izaija 51:14). Gemara primjećuje da se to odnosi samo tamo gdje se ne obriše i ne zaprlja ruke (Berahot 57a)."

Dakle, sreća je sanjati o nuždi, zbog onoga što piše u Izaiji. Zapravo, citirani odlomak u Izaiji je prilično zagonetan, te se čini kao  da nema nikakve veze sa vršenjem nužde; ali takva je talmudska logika. Možda smo mi goji jednostavno previše glupi i ne možemo shvatili dublje značenje ovoga. 

Seder Nashim

Ovaj seder ima niz zanimljivih komentara, počevši od traktata Jevamot, gdje saznajemo da je ženama dopušteno (ili barem nije diskvalificirajuće) imati spolne odnose sa životinjama:

"Rabin Šimi bar Hijja je rekao: Žena koja je imala spolne odnose sa životinjom je poput one čiji je himen slučajno puknut. Posljedično, ona nije zona i sposobna je za svećenstvo. To se također uči u baraiti: Ako je žena imala spolne odnose s nekim tko nije muškarac, tj. sa životinjom, iako je podložna kamenovanju ako je to učinila namjerno i u prisutnosti svjedoka koji su je upozorili na kaznu, ipak je sposobna za svećeništvo (Jevamot 59b,6)"

"Zona" je žena koja je, zbog svoje povijesti neprimjerenih seksualnih aktivnosti, poput onih s ne-Židovom, diskvalificirana od određenih privilegija, uključujući udaju za pripadnika viših slojeva. Žena koja ima spolne odnose sa životinjama nije "zona", stoga nije diskvalificirana od takvih privilegija (samo to nemojte raditi "pred svjedocima", jer bi mogli biti kamenovani). 

U traktatu Nedarim nalazimo poznati "Kol Nidre", prema kojemu Židovi mogu preventivno poništiti sve zavjete ili obećanja koja bi mogli dati u nadolazećoj godini:

"Onaj tko želi da se njegovi zavjeti ne održe cijele godine trebao bi ustati na Rosh HaShanu i reći: "Svaki zavjet koji dam u budućnosti trebao bi biti ništavan". I ova izjava je učinkovita, pod uvjetom da se u vrijeme zavjeta sjeti da je njegova namjera na početku godine bila učiniti ga ništavnim (Nedarim 23b,1)"

To posebno dobro funkcionira kod gojima, kojima Židov može dati bilo kakvo obećanje ili obvezu, dobro znajući da ga je već negirao!

Tada stvari postaju zaista odvratne. U traktatu Ketubot saznajemo da je spolni odnos sa djevojčicama mlađim od tri godine "ništa": 

"Rava je rekao da Mišna govori sljedeće: Odrasli muškarac koji je imao odnos s djevojčicom mlađom od tri godine nije učinio ništa, jer je odnos s djevojčicom mlađom od tri godine jednak guranju prsta u oko. U slučaju oka, nakon što iz njega padne suza, druga suza se formira da ga zamijeni. Slično tome, puknuti himen djevojčice mlađe od tri godine obnavlja se [prirodnim zacjeljivanjem] (Ketubot 11b,6)"

Sada, nisam pedijatar, ali koliko ja razumijem, puknuti himen se nikada neće vratiti u svoje izvorno, nepoderano stanje, bez obzira koliko je djevojčica mlada. Ali, Židovi vjeruju da se vraća i koriste tu činjenicu kako bi opravdali seks s djevojčicama mlađim od (!) tri godine. To je "ništa", jer gurnuti penis u nju nije drugačije od guranja prsta u nečije oko. Neugodno za primatelja, možda, ali nije grijeh (onda se mi pitamo zašto se Židovi, poput Jeffreyja Epsteina, toliko često optužuju za pedofiliju). 

Također, u Našimu, nalazimo poznatu izjavu o omraženom Isusu, koji se navodno "kuha u izmetu" u paklu:

"Onkelos mu reče: "Koja je kazna tog čovjeka", eufemizam za samog Isusa, "u sljedećem svijetu?" Isus mu reče: "Kažnjava se kipućim izmetom." Kao što je Učitelj rekao: "Svatko tko se ruga riječima mudraca će biti osuđen na kipući izmet." I to je bio njegov grijeh, jer se rugao riječima mudraca. Gemara komentira: Dođite i vidite razliku između grešnika Izraela i proroka [poganskih] naroda svijeta. Kao što je Balaam, koji je bio prorok, želio Izraelu zlo, dok je Isus Nazarećanin, koji je bio židovski grešnik, tražio njihovu dobrobit (Gittin 57a,4)"

Ovo je prilično čudno, jer je sam Isus navodno došao ispuniti židovski zakon (Mt 5,17) i čuvati zapovijedi (Mt 19,17). Sam Pavao je rekao: "Kristov život služenja bio je za Židove" (Rim. 15,8). Ali, ortodoksni Židovi nisu mogli prihvatiti da je ovaj navodni spasitelj umro na križu, pa su izjavili da je on samo ismijavao proroke - otuda i kipuća zagrobna sudbina.

Seder Nezikin

U ovom sljedećem sederu imamo nekoliko značajnih odlomaka, počevši od očite tvrdnje da je Židovima dopušteno "varati" i obmanjivati ​​​​nežidove:

"Rav Ashi je rekao: Mišna [o naplati poreza] donosi svoju odluku u vezi sa ne-židovskim poreznikom, kojega se može prevariti. U slučaju Židova i ne-Židova koji se obraćaju sudu radi presude u pravnom sporu, ako možete opravdati Židova prema židovskom zakonu, opravdajte ga i recite ne-Židovima: Ovo je naš zakon. Ako se može opravdati prema ne-Židovima, opravdajte ga i recite ne-Židovima: Ovo je vaš zakon. A ako ga nije moguće opravdati ni prema jednom pravnom sustavu, slučaju se pristupa pravnim trikovima, tražeći opravdanje za opravdavanje Židova. (...) Očito je dopušteno prevariti ne-Židova (Bava Kamma 113a,21-22)"

Implikacija, naravno, nije samo na pitanja naplate poreza, već na bilo koju okolnost koja bi mogla uključivati ​​"pravni spor". Židovi se mogu pozvati na "naš [židovski] zakon" ili na "vaš [nežidovski] zakon" kako žele - što god im odgovara.

U istom traktatu saznajemo da Židovi mogu zadržati sve što je nežidov "izgubio" - bilo doslovno ili figurativno:

"Dopušteno je zadržati izgubljenu stvar nežidova... "Odakle dolazi da je dopušteno zadržati izgubljenu stvar nežidova? Izvodi se iz stiha, kako je navedeno: 'Sa svakom izgubljenom stvari svoga brata' (Pnz 22,3), što ukazuje da samo svome bratu [Židovu] vraćaš izgubljenu stvar, ali ne vraćaš izgubljenu stvar nežidovu." […] Samuel kaže da je dopušteno financijski profitirati od poslovne pogreške ne-Židova… (Bava Kamma 113b,8-10)"

Dakle, ako ne-Žid izgubi nešto, jer mu je ispalo iz džepa, ili zato što je nešto ostavio negdje, ili zato što nije bio dovoljno pametan i lukav - pa onda, sve u korist Židova.

Obzirom na takve stvari, gotovo je kao da Židovi trebaju tretirati ne-Židove kao zvijeri, kao životinje. I zapravo, to je istina:

"Rabin Šimon ben Johaj kaže da grobovi ne-Židova čine čovjeka nečistim, kao što je navedeno: "A ti, ovce moje, ovce pašnjaka mojega, čovjek si" (Ezekiel 34:31), što uči da se vi, tj. židovski narod, nazivate "čovjekom", ali se ne-Židovi ne nazivaju "čovjekom"  (Bava Metzia 114b,2)"

Samo su Židovi ljudi ("čovjek"), dok su nežidovi, budući da nisu ljudi, nužno životinje. Ovo je eksplicitni židovski supremacizam najgrublje vrste, crno na bijelo. I svakako pomaže objasniti zlonamjeran tretman usmjeren prema nežidovima.

"U Bava Batri ponovno čitamo da je nežidovska imovina - bilo da je "izgubljena" ili ne - zapravo u vlasništvu Židova: "Šmuel kaže da je imovina nežidova poput pustinje i da ju je svatko tko uzme u posjed stekao" (Bava Batra 54b,5)"

Zatim, traktat Avodah Zarah sadrži još vrlo problematičnih odlomaka o seksu s dojenčadi i djecom:

"Što se tiče muškog nežidovog djeteta, od kada, tj. od koje dobi, ono prenosi ritualnu nečistoću kao onaj koji doživljava zivu [menstruaciju]? A rabin Yehuda HaNasi mi je rekao: Od kada ima jedan dan. I kad sam došao rabinu Hiyyi, rekao mi je: Od kada ima devet godina i jedan dan...

Gemara objašnjava razlog za ovo mišljenje: Budući je devetogodišnji dječak sposoban za spolni odnos, on također prenosi ritualnu nečistoću kao onaj koji je iskusio zivu. Ravina je rekla: Stoga, što se tiče ženskog nežidskog djeteta koje ima tri godine i jedan dan, budući je sposobno za spolni odnos u toj dobi, ono također prenosi nečistoću kao onaj koji je iskusio zivu (Avodah Zarah 36b,19 – 37a,1)"

Onaj tko "doživljava zivu/menstruaciju" je onaj koji je spolno zreo i stoga spreman za spolni odnos. Očito je za Židove devetogodišnji dječak (ili možda jednodnevno dojenče?!) takav, kao i trogodišnja djevojčica. Manje od tri godine, kao što smo vidjeli gore, nije "ništa" značajno, a više od tri godine je ekvivalentno zivi-ženi: spremno za spolni odnos. Ako nam ovo nije jasno, trebamo samo pogledati kasniji traktat, Sanhedrin: "Svi se slažu, u vezi s dječakom starim devet godina i jedan dan, da se njegov spolni odnos smatra spolnim odnosom…" (Sanhedrin 69b,6). Majke, držite svoju djecu blizu sebe.

Upravo spomenuti traktat Sanhedrina također dopušta niz eksplicitnih zlostavljanja omraženih pogana. Npr. Židov može zadržati svoju plaću: "Potrebno je samo podučavati halahu onoga tko zadržava plaću najamnog radnika; za ne-Židova je zabranjeno to činiti drugom ne-Židovu i za ne-Židova Židovu, ali Židovu je dopušteno to činiti ne-Židovu" (57a,22). Židov može opljačkati ne-Židova: "Što se tiče pljačke, pojam dopušteno je relevantan, kao što je Židovu dopušteno opljačkati ne-Židova" (57a,17). Židov čak može ubiti ne-Židova: "Što se tiče krvoprolića, ako ne-Židov ubije drugog ne-Židova, ili ne-Židov ubije Židova, odgovoran je. Ako Židov ubije ne-Židova, oslobođen je" (57a,16). Opet, još jedan dokaz da se zapovijed "ne ubij" odnosi samo na sugrađanina Židova; dok su neŽidovi poput životinja, pogodni za klanje.

Seder Tahorot i Mišna

U Makshirinu (iz Mišne) šokirani smo kada otkrijemo da je dopušteno jesti ili piti krv:

"Postoji sedam tekućina: rosa, voda, vino, ulje, krv, mlijeko i pčelinji med. Med stršljena ne uzrokuje osjetljivost na nečistoću i može se jesti. // Derivati ​​vode su: tekućine koje izlaze iz oka, iz uha, iz nosa i iz usta, te urin, bilo odraslih ili djece, bilo da je [njegov tok] svjestan ili nesvjestan. Derivati ​​krvi su: krv od klanja čiste stoke, divljih životinja i ptica, te krv od puštanja krvi [ne-Židova?] za piće (Makširin 6,4-5)"

Ovo je u suprotnosti sa zloglasnom zabranom jedenja krvi u Tori. U Postanku 9:4 čitamo da Bog daje Noi i njegovoj obitelji sva živa bića kao hranu, osim što "ne smijete jesti meso sa njegovim životom, to jest sa njegovom krvlju". Zatim u Levitskom zakoniku, Bog kaže Mojsiju: ​​"Ne smijete jesti nikakve krvi, ni od peradi ni od životinja, ni u jednom od svojih prebivališta" (7:26). Ova se zabrana nalazi i u Lev 17:10: "Nitko među vama ne smije jesti krvi, niti stranac koji među vama boravi neka jede krvi", i ponovno u Lev 19:26:  "Ne smijete jesti nikakvo meso s krvlju". Nije jasno kako rabini Mišne opravdavaju konzumaciju krvi; možda zato što "derivati ​​krvi", što god to bilo, nisu isto što i "svježa krv" - teško je reći.

Ali, ako dopuštena konzumacija krvi uključuje ljudsku krv - a zabrane iz Tore čini se kao da se odnose samo na životinje - onda to daje talmudsku osnovu za zloglasnu optužbu za "krvnu klevetu" ili "ritualno žrtvovanje", gdje se za Židove tvrdi da su ubijali nežidove, obično djecu, a zatim koristili ili konzumirali njihovu krv. Ovo je još jedna duga i tužna priča koju ovdje neću prepričati, osim što ću reći da nedavno istraživanje židovskog znanstvenika Ariela Toaffa uvjerljivo tvrdi kako Židovi doista jesu konzumirali ljudsku krv u prošlosti i da to možda čine i danas (vidi njegovu knjigu "Pasha krvi").

"Ubijte najbolje"

Na kraju, ne mogu zaključiti ovaj esej bez spominjanja jedne od najzloglasnijih optužbi, naime, da Židovi imaju talmudski nalog "ubijati najbolje od nežidova". To se često citira u antižidovskoj literaturi, ali obično bez odgovarajućeg citata - što ne čudi, jer je teško pronaći.

Prije svega, koliko ja znam, to se ne nalazi u babilonskom Talmudu. Može se naći samo u Jeruzalemskom Talmudu. Evo ga, iz Seder Našima, traktata Kiddushin:

"Rebbi Simeon ben Ioḥai je izjavio: Ubijte najboljeg od nežidova, razbijte glavu najboljoj zmiji (Kiddushin 4:11)"

Nažalost, ova rečenica ima vrlo malo konteksta i stoga je teško shvatiti dublje značenje, ako ga uopće ima. Prethodna rečenica govori o nesposobnim liječnicima koji idu u pakao, i mesarima kao profesionalnim ubojicama, ali čini se kako to nema veze sa  gornjom rečenicom (što je vrlo čest slučaj u Talmudu, čisto budite upozoreni). U svakom slučaju, izravno čitanje je dovoljno jasno: nežidovi su svojevrsni neprijatelji, a najbolji od njih - najhrabriji, najpametniji, najtalentiraniji - predstavljaju najveću prijetnju Židovima, stoga ih treba ubiti. Nežidovi su poput zmija (opet zvijeri), a način na koji se nosite sa zmijom otrovnicom jest da joj razbijete glavu. Zabrinjavajući zaključak je, naravno, da pogani nisu učinili ništa što bi opravdalo ovu smrtnu kaznu. Rebbi ne kaže: "Ubijte zločinačke pogane", ili "Ubijte pogane koji su nam nanijeli štetu". Ne. Neizrečena implikacija je da su svi pogani opasni, a najbolji su najopasniji, stoga ih, samo zbog toga, treba ubiti.

Da je ovo jedini slučaj, mogli bismo ga odbaciti kao odstupanje. Ali, isti se odlomak pojavljuje barem još tri puta u autoritativnim, ali netalmudskim tekstovima. Npr. ovu verziju nalazimo u "malom traktatu" Soferim:

"Simeon b. Yoḥai je učio: Ubijte najbolje od pogana u vrijeme rata; zdrobite mozak najboljoj od zmija (Soferim 15,10)"

Neki su tvrdili kako je uvjetni izraz "u vrijeme rata" dodan kasnije, kako se ne bi sugeriralo da Židovi uvijek, u svakom trenutku, trebaju težiti ubijanju najboljih pogana/nežidova (zapravo, fusnota u prijevodu Sefaria kaže upravo to). Dakle, taj izraz je mogao biti mali pokušaj prikrivanja židovske "stražnje strane". 

Drugo, u Midrash Tanchumi, poglavlje pod naslovom "Bešalah", nalazimo još jednu varijantu usred dužeg odlomka:

"Čije su životinje vukle kola? Ako biste rekli da su pripadale Egipćanima, nije li već rečeno: "I sva stoka egipatska uginu" (Izl 9,6)? Ako biste tvrdili da su pripadale faraonu, nije li već rečeno: "Evo, ruka Gospodnja je na tvojoj stoci" (Izl 9,3)? Ako biste tvrdili da su pripadale Izraelu, nije li već napisano: "I naša stoka će ići s nama, neće ostati ni kopito" (Izl 10,26)? Kome su onda pripadale? Pripadale su robovima faraona koji su se bojali riječi Gospodnje. Stoga saznajemo da su čak i oni koji su se bojali riječi Gospodnje bili kamen spoticanja Izraelu. Zbog ovog stiha kažu: "„Najboljeg među Egipćanima ubij; najboljeg među zmijama zdrobi mu mozak"  (Tanchuma, Beschalach 8,1)."

"Midraš" je komentar ili egzegeza. U ovom slučaju, Tanchuma (ili 'Tanhuma') Midraš je kasniji, posttalmudski komentar - opet, uzet kao autoritativan, ali tehnički nije dio Talmuda. Ali, argumentacija ovdje je, blago rečeno, nejasna. U Izlasku, Bog kažnjava Egipćane zbog držanja Židova u zatočeništvu ubijajući egipatsku stoku. I nekako, zbog toga, rabin zaključuje da Židovi mogu (moraju?) ubiti same Egipćane - i ne najmanje važne, već najbolje. Bizarna inferencija.

Treći dodatni tekst, "Raši o Izlasku", ima ovu varijantu:

"Simeon je rekao: Najbolji među Egipćanima - ubijte ga (inače će kasnije smisliti zlo protiv vas); najbolji među zmijama - zdrobite mu mozak (Raši o Izlasku 14:7,2)."

Očito izvor ovih primjedbi, Rebbi Simeon ben Ioḥai (ili Yohai) - poznat i kao Šimon bar Yochai (90.-160.) - bio je utjecajna osoba u judaizmu, onaj koji je živio tijekom posljednje dvije rimske pobune. Očito je mrzio Rimljane, Egipćane i zapravo gotovo sve nežidove; gore navedeni unos na Wikipediji odnosi se na njegovo "neprijateljstvo prema poganima općenito", što je u skladu s tradicionalnom židovskom mizantropijom. Čini se kako nema sumnje da mu je cilj bio "ubiti najbolje od pogana", a činjenica da se to pojavljuje barem četiri puta u službenim, autoritativnim židovskim tekstovima, uključujući Jeruzalemski Talmud, vrlo je osuđujuća.

Gdje su Židovi?

Ovo su, dakle, neki od najupečatljivijih odlomaka na koje sam naišao u svom istraživanju. Očito ih mora biti još mnogo. Ne tvrdim da sam pročitao cijeli, enciklopedijski Talmud, ali znajući što radim, sigurno postoji mnogo, mnogo neprikladnih, uvredljivih i ponižavajućih diktata razasutih po tom djelu.

Ako bi netko ovdje pokušao braniti židovske interese, mogu se sjetiti tri potencijalna prigovora:

1. takvi su komentari "izvučeni iz konteksta", ili je "pravo značenje" previđeno ili iskrivljeno (naravno, od strane "antisemita"). To je uvijek moguće, ali mislim da je općenito malo vjerojatno u ovim slučajevima. Čini se da su formulacije i namjera jasno i glasno izražene. A kontekst nije samo tekstualni kontekst sedera, već cijela pozadina Starog zavjeta, kao i duga, dokumentirana povijest židovskog supremacizma i židovske mizantropije. Ovo je pravi kontekst koji moramo imati na umu. U svakom slučaju, dao sam poveznice za svaki odlomak, ako čitatelj želi izravno pročitati cijeli odjeljak ili poglavlje; zapravo, potičem svakog čitatelja da to učini i sam odredi kontekst.

2. prigovor bi mogao biti da ova relativna šačica prilično ružnih riječi čini samo mali dio od preko 2 milijuna riječi u Talmudu (i više, ako uključimo pomoćne tekstove). To je naravno istina. Ali, ne negira činjenicu da postoje, da su dokumentirane i služe kao opravdanje za židovsko djelovanje. Bogu je potrebno samo jednom dati zapovijed i ona vrijedi. Isto tako, Židovima je potreban samo jedan zlonamjerni odlomak da bi opravdali zlonamjerno djelovanje.

3. posljednji prigovor bi mogao biti da se sva ova talmudska literatura odnosi samo na religiozne Židove (konzervativne, ortodoksne, ultraortodoksne), a ne na sekularne, nereligiozne Židove - baš kao što se kršćanski propisi odnose samo na deklarirane kršćane, a ne na druge nežidove. Tehnički, da. Ali, ovdje se manje bavimo formalnom religijom nego načinom razmišljanja, svjetonazorom i rasnim sustavom vrijednosti.

Razmotrimo na trenutak judaizam kao religiju. Američki Židovi spadaju u različite kategorije.

Dvije najveće skupine: sekularni/ateistički/nereligiozni (32%) i reformirani (37%) se općenito smatraju liberalnim progresivnim Židovima, koji nisu religiozni ili su samo "liberalno" religiozni. Ove dvije skupine zajedno čine 2/3 američkih Židova. Ostala jedna  trećina podijeljena je na konzervativne (17%), ortodoksne (9%) i ostale (4%). Ovo bi općenito mogli biti snažno religiozni Židovi, od kojih se može očekivati ​​da će pomno slijediti Talmud i srodne dokumente.

Stoga, možda se može reći kako se gore navedene talmudske naredbe odnose samo na religioznu trećinu Židova, a ne na većinu. Pa, ako čak i jedna trećina Židova vjeruje u takvu gadost, to i dalje pokriva preko 2 milijuna njih. Čovjek se, zapravo, pita zašto je takvim zlonamjernim Židovima dopušteno ostati u bilo kojoj zemlji? Koja bi normalna vlada na svijetu tolerirala dvomilijunsku manjinu koja mrzi većinu svojih sugrađana? To je apsurdna politika, a ipak se događa u SAD-u, već više od stoljeća.

Ali, čak i dvije trećine "prosvijetljenih" i "progresivnih" Židova i dalje gaje slične osjećaje, jednostavno zbog svoje etničke i rasne pozadine. Moramo se prisjetiti da su gotovo cijelu židovsku povijest svi Židovi bili religiozni Židovi. Liberalni reformirani judaizam nije postojao sve do kasnog 19. stoljeća, a proširio se tek prije možda 100 godina. To je tek bljesak u povijesti židovskog naroda. Tako blisko povezana etnička skupina ne može tako brzo promijeniti svoj temeljni pogled. Stvarnost jest: ovakvi su negativni stavovi i vrijednosti, kao što je gore prikazano, ugrađeni u psihu gotovo svih Židova danas, i u SAD-u, i drugdje po svijetu. Sekularni ili religiozni, reformirani ili konzervativni, gotovo svaki Židov utjelovljuje te vrijednosti, u većoj ili manjoj mjeri. I to je srž problema.

Dovoljno je promatrati židovski govor i ponašanje da bi se to potvrdilo. Pogledajte izraelske Židove. Tamo je otprilike polovica stanovništva liberalna/sekularna, a polovica konzervativna/ortodoksna. Ali, vodstvo, uključujući Netanyahua, uglavnom su vjerski fundamentalisti koji su skloni vrlo strogo slijediti židovski zakon - Talmud. Izraelski pokolj stanovnika Gaze, od kojih je najmanje 70000 ubijeno od listopada 2023. godine (a možda tri ili četiri puta više) - odražava upravo zlonamjeran, genocidan, talmudski stav prema nežidovima. Naravno, postoje neslaganja među izraelskim Židovima, od kojih mnogi ne vole Netanyahua, ali očito se gotovo svi slažu oko brutalnog postupanja prema Palestincima. Na početku rata u Gazi, 90% izraelskih Židova protivilo se pauzi u borbama radi razmjene talaca; i samo ih je 2% vjerovalo da Izrael koristi previše vatrene moći. Nedavno provedena anketa, sredinom 2025. godine, pokazala da najmanje 70% izraelskih Židova vjeruje da "u Gazi nema nevinih ljudi". U drugoj takvoj anketi otkrivamo da 82% Židova podržava etničko čišćenje, tj. protjerivanje svih stanovnika Gaze. Brutalnost je tamo sveprisutna.

Obzirom na to, ne trebamo se niti najmanje iznenaditi trenutnim izraelskim barbarstvom prema Iranu i Libanonu. Još je rana faza ovog najnovijeg židovskog rata, ali izvješća tvrde kako je do sada oko 1300 Iranaca i 200 Libanonaca umrlo od zajedničkih ruku Izraelaca i Amerikanaca, gdje dominiraju Izraelci. Također, ne iznenađuje što su Židovi diljem svijeta izgleda više nego sretni što nastavljaju ubijanje. Kao što je navedeno u nedavnim radovima: "Netanyahuov najnoviji rat ima malo kritičara u Izraelu", čak i među onima koji ga mrze, dok je židovsko-izraelska javnost u potpunosti "prihvatila militarizam". Nije drugačije u SAD-u, posebno među bogatima i moćnima. Od stotina bogatih i moćnih američkih Židova, gotovo nitko ne kritizira izraelske akcije u Iranu ili Gazi, nitko to ne naziva genocidom, nitko ne postavlja stvarne zahtjeve da se to zaustavi, i nitko ne inzistira na kažnjavanju počinitelja. Uzalud se traže istaknuti glasovi. Najutjecajniji Židovi - Chuck Schumer, Stephen Miller, Josh Shapiro, Larry Ellison, Michael Bloomberg - očito nisu uznemireni masovnim ubijanjem, koje se i dalje nastavlja. I kao na znak, čitamo kako su glavne židovske skupine "pružile podršku američko-izraelskoj operaciji protiv Irana". Sve je to očekivano, obzirom na brutalni talmudski način razmišljanja koji prevladava kod velike većine svih Židova.

Koliko se sve okrutnosti i zlobe može pripisati Talmudu, teško je reći. Možda najbolje objašnjenje nije da Talmud uzrokuje takvo ponašanje, već način razmišljanja i vrijednosti koje dopuštaju da se takva perverznost i mizantropija zapišu u njihove vjerske dokumente, isti oni koji opravdavaju i podržavaju masovna ubijanja na Bliskom istoku; i ovdje ne spominjemo rutinsko, svakodnevno zlostavljanje i mržnju koja se nanosi svim nežidovima posvuda.

Talmud je stoga židovski način razmišljanja u tisku, jer ga tu svi vide. Nemojte se iznenaditi posljedicama.

BY: David Skrbina, doktor znanosti, bivši je profesor filozofije na Sveučilištu Michigan, Dearborn. Autor je ili urednik dvanaest knjiga, uključujući Isusovu prijevaru (2. izd., 2024.), Metafiziku tehnologije (Routledge, 2015.) i Panpsihizam na Zapadu (MIT Press, 2017.).