Nostradamus

Gotovo svi su čuli za poznatog francuskog "proroka" i astrologa iz 15. stoljeća - Nostradamusa. Pripisuje mu se sve: od predviđanja uspona Adolfa Hitlera 1933. godine, preko feminističkog pokreta i stvaranja Izraela, do predviđanja događaja 11. rujna i nadolazeće islamske invazije na Europu. 

Međutim, ne znaju mnogi kako je Nostradamus bio poznat kao židovski prevaran i varalica (što je zapravo bilo dobro poznato i njegovim suvremenicima), uz to da su i akademska istraživanja (koja su objavljena uglavnom na francuskom) razotkrila kako se  hranio lakovjernošću očajnih ljudi kako bi zaradio novac.

Krenimo od početka. Nostradamus je rođen sredinom ili krajem prosinca (neki kažu 14., drugi kažu 24. prosinca) 1503. godine, u francuskom gradu Saint Remyju, od roditelja Jaume de Nostredame i Reynière de Saint-Remy, za koje se tradicionalno vjerovalo da su bili Židovi. Ovo je, predvidljivo, dovelo do raznih divljih tvrdnji kako su i de Nostredamesi i de Saint-Remy-ji zapravo bili Marani. Kako su nastavili prakticirati judaizam u privatnosti. Točno jest i to da je Nostradamusovo židovsko podrijetlo povezano sa dobro etabliranom židovskom zajednicom Provanse. 

Međutim, nedavna istraživanja su ispravila ovu pogrešnu pretpostavku, kako to ističe Lemesurier:

"Njegov je otac bio Jaume (tj. James) de Nostredame, lokalni trgovac i odvjetnik, koji se samostalno probio. On je pak bio sin Peyrota de Nostredamea, ranije poznatog kao Guy Gassonet, avignonskog trgovca, koji je otprilike pola stoljeća ranije prešao iz judaizma i usvojio novo "kršćansko" ime, koje bi mu odgovaralo. Čini se kako je dječakova majka, Reynière de Saint-Remy, potjecala iz čisto kršćanske obitelji." 

Dakle, prema tome bi istina bila da su samo de Nostradameovi bili nedavnog židovskog podrijetla i konvertiti u kršćanstvo, dok de Saint-Remyji u svojoj lozi uopće nemaju poznatih židovskih članova. To znači kako de Nostradameove teško možemo smatrati obitelji Maranosa, u tipičnom smislu, jer su se Maranosi obično ženili drugim Maranosima ili Židovima, jer su i dalje bili "tajni Židovi", kako je to Joachim Prinz slavno rekao.

Nadalje (kako Wilson objašnjava), čini se da su de Nostradamovi bili uvelike uspješni u distanciranju od svog židovskog podrijetla, te su do 1540. godine i formalno postali građanima Francuske: 

"Sve ukazuje na to da su de Nostradamovi bili zdrava, dobro obrazovana, prilagođena i financijski ugodna obitelj. te da su unatoč svojim židovskim korijenima postigli, u biti, potpuno prihvaćanje kao pošteni kršćanski građani St-Remyja i okolice." 

Dakle, Nostradamus nije bio otvoreno Židov dok je odrastao, ali odakle nam onda ideja da je (kako to Haley i Ward neovisno tvrde) da je Nostradamus bio "uronjen u tajno židovsko učenje" i imao (Wigalov izraz) "pristup okultnim moćima"? 

Istina je da svi ovi navodi dolaze od samog Nostradamusa, koji je koristio svoje židovstvo za promoviranje svojih publikacija, kao i svog ugleda. Podrijetlo mita o njegovom pristupu "tajnim židovskim učenjima" nalazimo u pismu koje je napisao francuskom kralju Henriju II., 1557. ili 1558. godine, gdje se hvali:

"Mojim prirodnim instinktom za predviđanje, koji su mi dali moji preci, kalibriranjem ovog prirodnog instinkta mojim dugim izračunima i oslobađanjem tla, duha i hrabrosti od svake brige, tjeskobe i zabrinutosti." 

Nije bilo baš pretjerano očito, ali od tada je Nostradamusovo židovsko podrijetlo bilo dobro poznato i dvoru i među obrazovanim krugovima Pariza, i Francuske, općenito. Razlog je bila Nostradamusova vlastita želja kako bi široko istaknuo svoje židovsko podrijetlo, kao svojevrsni prodajni argument ili marketinški alat za svoja pisana djela. Također, bio je i izrazito narcisoidni lik, što navodno ima veze sa raširenim vjerovanjem kako Židovi imaju otvoren pristup moćnoj i skrivenoj (obično mračnoj/crnoj) magiji,  kojoj nežidovi nisu imali pristup. Kako Wilson nastoji istaknuti:

"A dijelom, zbog mistike mračne predačke 'magije', sa kojom je popularno praznovjerje povezivalo Židove (slično onome što će se u naše vrijeme povezivati sa Ciganima), svaki bi grad imao klijentelu spremnu odvojiti se od novca, u uvjerenju da su takvi lijekovi za njih zapravo ono što se tvrdilo."

Nostradamusovo židovstvo nije bilo samo marketinški alat kojim je nastojao povećati prodaju svojih publikacija, već njegova iskrena stvar. Nostradamus se tijekom cijelog života nije odlučio moliti i tražiti zagovor svoje imenjakinje Djevice Marije, nego se  otvoreno molio svetom Mihaelu Arkanđelu, koji je bio 'pomoćnik Izabranog naroda' (tj. Židova). Drugim riječima: Nostradamus se u životu nije identificirao kao katolički kršćanin, nego kao židovski kršćanin, što znači da se smatrao Židovom koji se preobratio na kršćanstvo, ali je i dalje u svim namjerama i svrhama bio Židov, a ne katolički Francuz!

Ponovno susrećemo Nostradamusa, u povijesnim zapisima, kada je započeo studij na Sveučilištu u Avignonu, 1518. ili 1519. godine. Tamo je stekao diplomu iz redovnog trivija latinske gramatike, retorike i logike, što je onda kasnije dovelo do matematičkog kvadrivija geometrije, aritmetike, glazbe i astronomije/astrologije. Vjerojatno je završio prvi trivij, ali malo je vjerojatno kako je  završio i kvadrivij, jer je Sveučilište u Avignonu zatvoreno 1520. godine zbog kuge. 

Nostradamusa je potom otac poslao na obuku za ljekarnika, što se u to vrijeme smatralo zanatom i za što nije bila potrebna sveučilišna diploma. Za postati ljekarnikom je zahtijevalo 5 do 12 godina naukovanja. Stoga, malo je vjerojatno da bi diplomirani student zauzeo takvu poziciju, zbog čega znamo kako Nostradamus zapravo nije diplomirao na Sveučilištu u Avignonu. 

Nostradamus zatim, oko 1529. godine, stiže u grad Montpellier i pojavljuje se u "Liber Scholasticorum", Medicinskog fakulteta, dana 23. listopada 1529. godine kao "Michelet de Nostre-Dame". Nadalje, uz njegovo ime (koje je prekriženo) u "Liber Scholasticorum" se  nalazi bilješka koju je fakultetski tutor, Guillaume Rondelet, dodao uz njegovo ime, na latinskom jeziku, a koja glasi:

"Imajte na umu, čitatelju, kako je onaj koga ovdje vidite precrtanog bio ljekarnik ili farmaceut. I u to nas je uvjerio Chante, ljekarnik ovog grada, i studenti koji su ga čuli kako loše govori o liječnicima. Zato sam, dekretom i prema propisima, dužan izbrisati ga iz knjige studenata.“ (Guillaume Rondelet, Proctor) 

Ovaj upis na Sveučilištu u Montpellieru je izazvao mnoga nagađanja i komentare tijekom godina, a Wilson se zatim pitao jesu li se Francois Rabelais (poznati autor višetomnog srednjovjekovnog romana „Gargantua i Pantagruel“) i Nostradamus upoznali na Sveučilištu u Montpellieru, dok je Rabelais završavao svoj medicinski licenciat u Montpellieru, 1530. godine. Dok se Charles Ward odmah upustio u područje potpune fantazije i tvrdio kako je Nostradamus bio profesor na Sveučilištu u Montpellieru, ali bez ikakvih priloženih dokaza. 

Unatoč Wilsonovom pitanju zašto su zapisi Sveučilišta u Montpellieru potpuno nijemi o Nostradamusu. To je jednostavno netočno, jer Lemesurier objašnjava:

"Zar je pretpostavio da nakon osam godina nitko neće moći provjeriti kvalifikacije koje nije uspio steći u Avignonu, ili je pretpostavio da je, sa osam godina iskustva kao pripravnik ljekarnika, vjerojatno jednako kvalificiran kao i bilo tko drugi za liječenje bolesnih (što je vrlo vjerojatno bilo istina), nije poznato. Ali, uslijedilo je neizbježno: prošlost ga je sustigla. Studentski matičar, Guillaume Rondelet, otkrio je od svojih kolega studenata i lokalnog ljekarnika kako je i sam Nostredame bio ljekarnik – i to onaj koji je, štoviše, u svoje vrijeme, bio grub prema liječnicima. Stoga je dvostruko diskvalificiran od prijema, jer (prema istraživanju Roberta Benazre) su i ljekarnici i kirurzi (ovi potonji su u to vrijeme bili obični brijači, obzirom na to da su oni imali sve oštre instrumente) bili su zabranjeni na Fakultetu kao obični fizički radnici - ne najmanje važno, bez sumnje, zato što gotovo po definiciji nisu imali potrebne diplome prvog stupnja. Nakon istrage, Guillaume Rondelet (koji je u dogledno vrijeme trebao postati rektor) ljutito je izbrisao njegovo ime u ime sveučilišnih vlasti. Ukratko, izbačen je. I za to, pisani dokazi još uvijek postoje u fakultetskoj knjižnici.

Tako je Nostredame očito proveo sljedećih 23 godine na rubu medicinske struke, a ne u njezinom središtu, a kamoli, kako je sam govorio, na njenom vrhu. Književne plodove tih godina imamo u njegovom takozvanom 'Traite des fardemens et confitures' iz 1555. godine, gdje u 'Proemu' (Predgovoru) iz 1552. godine, ističe da je svoju trenutnu profesiju obavljao 31 godinu – što nas vraća izravno u godinu neposredno nakon što je napustio Avignon i naizgled postao ljekarnik. Ljekarnik je, posljedično, očito ostao do danas." 

Drugim riječima: točno znamo zašto je Nostradamus izbačen sa medicinskog fakulteta Sveučilišta u Montpellieru, negdje nakon 23. listopada 1529. godine i to je zato što je pokušao prijevarom ući na sveučilište, usto je prekršio kriterije za upis na sveučilište, kao i ostale zakone medicinske struke, toga vremena.

Slijedeće događaje iz Nostradamusova života pratimo temeljem priča njegovog učenika i tajnika, Jean-Aimea de Chavignyja, koji je tvrdio kako je Jules-Cesar Scaliger iz Agena, koji je bio prilično poznati liječnik, naveo Nostradamusa neka ostane u njegovom rodnom gradu, oko 1533. ili 1534. godine. 

Istina u tvrdnjama de Chavignyja jest da je Nostradamus služio kod Scaligera kao njegov podređeni ljekarnik, dok je Nostradamus za sebe tvrdio da je liječnik (što nije bio). Vjerojatni cilj je bio prodaja, te zato da bi mu pacijenti povjerovali i davali svoj novac za 'lijekove' koji su bili prilično smiješni (u smislu ljekovite vrijednosti), čak i za to vrijeme. 

Primjer takvog liječenja jest Nostradamusov recept za "ružine pilule" (objavljeno 1555. godine), koje su navodno liječile kugu. Peter Lorie i Manuela Dunn Mascetti su očajnički pokušavali racionalizirati njihovu učinkovitost (kao i Nostradamusov medicinski ugled), lažno tvrdeći kako su ove pilule "otpuštale puno vitamina C u tijelo", pa bi tako pomogle u liječenju njegovih pacijenata, unatoč činjenici što je to bila (i dalje jest) potpuna besmislica. 

Nasuprot tome, Scaligerova sposobnost kao liječnika nikada nije bila upitna. Na to ukazuje činjenica da, kada je Rabelais napao Scaligera u studenom 1532. godine, u pismu Erasmu, tvrdeći kako Scaliger "nije održavao dobar ugled“. S druge strane, Rabelais je ipak morao priznati (Rabelais je također bio kvalificirani liječnik) kako je ovaj imao "nešto znanja o medicini“, ali je "bio ateist“.  Rabelaisova optužba, kojom optužuje Scaligera za ateizam je bila potkrijepljena činjenicom da je Scaliger došao u sukob sa Rimokatoličkom crkvom, zato što je bio potencijalni protestant ili slobodno misleći čovjek, 1538. godine. 

Nostradamusov razlog zašto je tražio, ili dragovoljno ponudio svoje usluge kao ljekarnik, Scaligeru jest dovoljno očit. Zapravo, Nostradamus duguje veliki dio svog kasnijeg ugleda kao astrologa upravo Scaligeru. Npr. u svojoj knjizi iz 1555. godine, "Traktat o kozmetici i džemovima", on Scaligera naziva "drugim Marsiliom Ficinom u platonskoj filozofiji". 

Marsilio Ficino je bio istaknuti talijanski neoplatonski filozof iz 15. stoljeća, kojega je Katolička crkva 1492. godine optužila za herezu. Ficino je 1462. godine preveo knjigu naziva "Corpus Hermeticum", koju je navodno napisao Hermes Trismegistus i navodno se temelji na Kabali, ali zapravo je to tekst iz 02. ili 03. stoljeća, potpuno neizvjesnog podrijetla, kao i autorstva. Nadalje je poznato kako je Scaliger imao primjerak Ficinova prijevoda "Corpus Hermeticuma", tako da je moguće da je Nostradamus ovdje pročitao ovo djelo ili je bio upoznat s tim. 

Dakle, možemo zasad utvrditi kako Nostradamus detaljnije upoznao misticizam i ideje koje stoje iza toga, uz vjerovanja koja su povezana sa astrologijom, dok je radio sa Scaligerom u suzbijanju kuge u Agenu, oko 1533. ili 1534. godine. Nadalje, od de Chavignyja znamo kako su se Nostradamus i Scaliger navodno posvađali u Agenu, što je navelo Nostradamusa da napusti grad. Možda se radilo o Nostradamusovim lažnim tvrdnjama da je liječnik, ili možda i zbog Nostradamusovog klevetanja liječnika kao budala (i mogućeg napada na Scaligera).

Haleyjeva tvrdnja kako je "Nostradamus bio liječnik za kugu, tražen diljem Provanse"; kao i Wigalove tvrdnje da je Nostradamus bio "ugledni liječnik" - stoga su u određenom smislu utemeljene, jer iako Nostradamus zapravo nije bio liječnik (mada se čini da je više puta tvrdio da jest), nego ljekarnik - bio je vrlo tražen diljem Provanse, jer je bio spreman raditi u gradovima koji su bili pogođeni kugom, što mnogi drugi medicinski djelatnici u srednjovjekovnoj Francuskoj nisu bili spremni raditi, pa su mu zato lokalne zajednice iskazivale značajno poštovanje.

Nostradamusa nalazimo u selu Port-Sainte-Marie blizu Agena, 1538. godine. Wilson primjećuje:

"Što se tiče Nostradamusa, optužbe protiv njega pokazuju da je 1538. godine živio i radio kao liječnik u Port-Sainte-Marieu, malom selu na Garonni, dvanaest milja zapadno od Agena. U ovom selu još uvijek postoje neke slikovite kuće iz tog vremena. Nostradamusi tužitelji su bila tri franjevačka fratra iz Agena, koji su utvrdili da je oko 1533. ili 1534. godine, kada je očito živio u Agena, iznio neke nepromišljene kritike protiv kulta svetaca Rimokatoličke crkve. (Ovo je, usput rečeno, naša jedina, a time i vrlo važna, povijesna potvrda kako se Nostradamus nalazio u Agenu, najkasnije u to vrijeme.)

Konkretno, kada je promatrao izradu brončanog kipa Djevice Marije, Nostradamus je navodno primijetio da se tu radi gotovo o  idolopoklonstvu". 

Ovaj sukob s trojicom franjevačkih fratara u Agenu je proganjao Nostradamusa, ali također služi kao demonstracija njegovog oštrog židovstva. Židovi su se dugo i žestoko protivili 'kultu svetaca' Katoličke crkve, ali posebno Djevice Marije (posebno i zato što je Nostradamus doslovno nazvan po Djevici Mariji; 'de Nostre Dame' = 'Blažene Gospe'), pa je to definitivno neobično i sugerira koliko je Nostradamus zapravo bio malo usklađen s kršćanstvom Katoličke crkve, unatoč tome što Ward govori drugačije, ali i koliko je bio usklađen sa svojim židovstvom. 

Zatim susrećemo Nostradamusa u gradu Aixu, u lipnju 1546. godine, gdje mu je gradski blagajnik platio za liječenje građana od kuge. Doista je Nostradamus, pritom pokazujući svoj ekstremni narcizam, kao i svoju očitu neiskrenost, kasnije, točnije 1555. godine, u vezi sa svojim liječenjem kuge u Aixu tvrdio:

"Ne može se pronaći nijedan drugi lijek koji bolje štiti od kuge od ovog recepta. Svi koji su ga progutali bili su zaštićeni." 

Vrijedi istaknuti kako je to bila potpuna i apsolutna besmislica, uglavnom i zato što su mnogi Nostradamusovi pacijenti ipak kasnije umrli od kuge (možda i od drugih srodnih/nepovezanih bolesti/stanja) i nisu mogli proturječiti njegovim tvrdnjama. U  svakom slučaju, mnogi od njih nisu tada bili dovoljno pismeni kako bi znali kakve laži Nostradamus iznosi o njima u svojim publikacijama.

Nakon toga, nalazimo Nostradamusa 1547. godine, u obližnjem gradu Salon de Cru (danas Salon-de-Provence), gdje se ponovno bavi "liječenjem kuge". Upravo se u Salon de Cru, Nostradamusov život preokrenuo i predstavio nam čovjeka kakvog i danas poznajemo iz popularnih legendi i folklora, budući je ondje upoznao i oženio svoju drugu suprugu, Anne Ponsarde (poznata kao 'Gemelle', doslovno 'Blizanka'), 11. studenog 1547. godine. Ceremoniju je predvodio Annin rođak, Etienne Hozier, odvjetnik. Ana je vjerojatno bila mnogo mlađa od Nostradamusa, možda je zato i bila lako zavedena njegovim narcizmom i tvrdnjama kako je liječnik velikog ugleda, ali mu je rodila šestero djece tijekom sljedećih četrnaest godina. 

Vrijedi istaknuti: čini se kako su Nostradamusova prva supruga, mogućeg imena Henriette d'Encausse i njihovih dvoje djece, umrli od kuge 1533. ili 1534. godine. Zato se kasnije ponovno oženio sa Anne Ponsarde, koja je i sama bila bogata udovica. Kada se oženio drugom suprugom Anne, Nostradamus se nastanio u Salon de Cruu, i ovdje postaje legendarni Nostradamus. Vjerojatno nije mogao uzdržavati ženu i toliko djece kao lutajući ljekarnik, koji je bio specijaliziran za posjete i lov na gradove, mjesta i sela pogođene kugom u i oko Provanse; Nostradamus je iskoristio novac svoje žene da bi se skrasio i prihvatio je novo primarno zanimanje: postao je pisac i astrolog.

Ono što je Nostradamus odlučio stvoriti je vrsta književnosti koja je mnogima danas strana, ali Wilson je to korisno sažeto objasnio modernom čitatelju, na sljedeći način:

"Od tih spisa, zapravo djelo po kojem je Nostradamus postao najpoznatiji za svog života, nisu bila poznata "Proročanstva", kako se tako često pretpostavlja. Umjesto toga, to je bio niz popularnih jednokratnih almanaha, koje je sastavljao godišnje, prije svake nove godine, na način današnjih kalendara i dnevnika."

"Sadržavali su njegova predviđanja glavnih vijesti i vremenskih događaja, koje je očekivao da će se događati iz dana u dan, tijekom nadolazeće godine. Inspiriran unaprijed određenim astrološkim tablicama za izračunavanje položaja planeta za svaki dan, te bilježeći sve neobične konjunkcije i što bi one mogle uključivati, Nostradamus bi zapisivao svoje prognoze u radnoj sobi,  na gornjem katu svoje kuće u Salon-de-Provenceu."

Ovi almanasi su zatim tiskani u Lyonu ili Parizu, za prodaju, uz: 

"Tisar bi mogao odlučiti dodati određene popratne stavke, poput udaljenosti cesta između gradova, savjeta za vrtlarenje, mini-kronike svjetske povijesti od Stvaranja, datuma nadolazećih sajmova i slično. To je dijelom bilo zato da bi se kupcu almanaha pružila dodatna vrijednost, ali i, obzirom na to da se tada, kao i danas, tisak obavljao u višekratnicima od osam do šesnaest stranica, zato i da bi se popunile sve stranice koje bi inače morale ostati prazne." 

Ovo je važno, jer moramo imati na umu da je Nostradamus pokušavao prodati svoje knjige francuskoj publici 16. stoljeća, i on zapravo uopće nije pisao za potomstvo, unatoč mnogim mitovima koji nam govore suprotno. 

Nostradamus je prvi almanah sastavio 1549. godine (za 1550. godinu) i nastavio je sa ovim predviđanjima sve do svoje smrti, 1566. godine. Posljednji je almanah već bio spreman do sredine 1566. godine za 1567. godinu. Godinu dana kasnije ga je tiskala i prodavala njegova obitelj. 

Razlog Nostradamusovog izbora oblika almanaha jest bio zato što su u to vrijeme bili pouzdan izvor prihoda; možda i predvidljivo: ispitali su ih moderni znanstvenici i otkrili da su gotovo u potpunosti pogrešni u tvrdnjama i u proizvedenom materijalu, što sugerira Nostradamusovu opću nesposobnost. Unatoč svemu tome, znamo kako je Nostradamus bio dobro poznat među svojim suvremenicima upravo po svojim godišnjim almanasima. 

Najpoznatija osoba čiju je pozornost Nostradamus privukao objavljivanjem svojih almanaha je bila tadašnja francuska kraljica,  Franje Katarina de Medici, koja je bila duboko praznovjerna i fascinirana astrologijom, i koja je, čini se, pročitala Nostradamus almanah sa "prognozama" za 1555. godinu. Odmah nakon toga je poslala po Nostradamusa.

Stoga, Nostradamus krenuo u Pariz kako bi posjetio kraljicu Katarinu de Medici i njenog supruga, kralja Henrika II. od Francuske, tijekom 1557. i 1558. godine. Raskošno je trošio na svom putovanju u Pariz, što ga je dovelo do nestanka novca, pri dolasku u Pariz. Tamo je posudio dvije plemićke ruže i dvije krune od poznatog francuskog učenjaka i učenika Erasmusa Roterdamskog, Jeana Morela d'Embruna. Nostradamus je pobjegao bez vraćanja duga. Odbio je sa Morelom razgovarati ili vratiti svoj dug, sve dok ga Morel nije pronašao ga i osobno se suočio s njim, 1561. godine. 

Nostradamusova priča kako je morao naglo pobjeći iz čudnih i nespecifičnih razloga je fantazija, koju je ispričao Morelu kako bi 'objasnio' zašto je pobjegao s novcem i nikada ga nije pokušao vratiti. Priča je tipična za prevarante i varalice diljem svijeta. 

Znamo kako je priča koju je Nostradamus ispričao Morelu 1561. godine potpuna besmislica, jer su kralj Karlo IX. i kraljica regentica (Katarina de Medici) posjetili Salon de Cru, u listopadu 1564. godine. Nostradamus je za njih napisao proročanstva, uz to ih je osobno predstavio u Počasnoj sobi obližnjeg dvorca Chateau del'Emperi, gdje je kraljevska obitelj boravila. Nostradamus je otada, možda i predvidljivo, tvrdio kako je postao 'Medecin du Roy' (doslovno 'Doktor kralja'), što dalje koristi kao titulu u svom almanahu za 1565. godinu. Također, vrijedi istaknuti kako su Wigalove čudne tvrdnje o tome kako je Nostradamus bio ljubavnik Katarine de Medici potpuno neutemeljene. 

Pomalo je sumnjivo da je Nostradamus ikada zapravo i dobio titulu „Kraljevskog liječnika“, jer, prije svega, nije bio liječnik, niti se ikada kvalificirao kao takav. Ali, postoji i nešto drugo: Nostradamus nije bio nepoznat po krivotvorenju službenih titula ili dokumentacije, obzirom na to da ga je guverner Provanse uhitio po nalogu pariškog sudstva 16. prosinca 1561. godine, zbog izrade almanaha bez kraljevskog odobrenja. Ilegalni primjerci su se pojavljivali na ulicama Pariza, te mu je formalno bilo zabranjeno pisanje daljnjih almanaha i prognoza do 18. prosinca 1561. godine. 

Poznata je činjenica kako je pod njegovim imenom objavljeno mnogo lažnih almanaha; npr. Hans Rosenberger, astrolog cara Svetog Rimskog Carstva, napisao je Nostradamusu 15. prosinca 1561. godine:

"Pisao sam Lavu da pokušam ovo nabaviti. Sada znam za mnoge nitkove koji krivotvore vaše almanahe (čija je istinitost potvrđena svakodnevnim iskustvom) i koji tiskaju svoje korumpirane verzije pod vašim imenom. Zbog toga je bilo toliko teško pronaći autentične kopije, pa sam odustao od pokušaja."

Također, elizabetanska Engleska je imala malu industriju i proizvodnju Nostradamusovih krivotvorina, ali je Henry Cobham (engleski diplomatski izaslanik u Bilbau u Španjolskoj) napisao svom nadređenom, Sir Thomasu Challoneru, u studenom 1562. godine o almanahu koji je napisao španjolski svećenik, i koji je objavljen pod Nostradamusovim imenom. 

Njegova je popularnost diljem Europe dobro potvrđena i dokumentirana, u mnogim zapisima, jer npr. 26. kolovoza 1559. godine je Sir Thomas Challoner (tadašnji engleski izaslanik u Španjolskoj Nizozemskoj) izvijestio London:

"Glupi Nostradamus, svojim prijetnjama olujama i brodolomima ovog mjeseca, jako je uplašio ove mornare." 

Slično tome, normanski farmer, Gilles de Gouberville, spominje Nostradamusa četiri puta u svom dnevniku, između 1558. i 1562. godine, pišući: 

"29. studenog 1558. godine

U subotu, 29., nisam se pomaknuo sa svog mjesta. Početi ću sijati kod Haulte-Ventea, sa obje strane Cappliera. Nostradamus je u svom almanahu rekao da će biti dobro raditi na današnji dan.

19. studenog 1560. godine

Sanson je bio u Bayeuxu… i donio je bakrenu lampu iz Lambertove galanterije, za koju nisam ništa platio, i Nostradamusov almanah, koji je koštao 8 penija."

Slično tome, engleski astrolog po imenu Francis Cox je napisao u svojoj "Kratkoj raspravi o odvratnoj zloći magičnih znanosti", iz 1559. godine: 

"Tako kolebljivo, cijelo je kraljevstvo bilo toliko uznemireno i toliko dirnuto slijepim enigmatičnim i đavolskim proročanstvima tog promatrača neba, Nostradamusa… da su čak i oni koji su u svojim srcima mogli željeti da slava Božja i njegova Riječ cvjetaju… sumnjali da je Bog zaboravio svoje obećanje." 

Osim toga, dr. Matthew Parker, objašnjavajući zašto nije želio postati nadbiskup Canterburyja u pismu svom prijatelju Sir Nicholasu Baconu, napisao je 1559. godine: 

"Molim vas, ne mislite li da je predviđanje gospodina Michaela Nostrea-Dama vlada u mojoj glavi. Ne cijenim tu fantastičnu zbrku toliko koliko je pripisujem Lucianovoj knjizi, "De veris narrationibus"; niti svim drugim uzaludnim proročanstvima." 

Parker se ovdje referira na Lucianovo djelo "O istinitim pričama", i zapravo naziva Nostradamusovo djelo hrpom laži. Španjolski veleposlanik u Francuskoj je izvijestio španjolsku krunu (siječanj 1560.), kao i mletački veleposlanik Suriano, koji je također izvijestio o popularnosti Nostradamusovih proročanstava, kao i negativnosti koju su predvidjela i uzrokovala. Vraćam se na odbacivanje Nostradamusa kao šarlatana od strane Matthewa Parkera, uz citat iz latinske pjesme (1560.) tadašnjeg kancelara Francuske, Michela de L’Hopitala: 

"Iz daljine se pojavljuju krovovi kamenog Salona,

Ovdje Nostradamus priziva dvosmislena proročanstva ljudima koji ga to pitaju.

Već – kakva ludost! – njegove izjave upravljaju duhovima i srcima vladara i plemstva.

Ovo proricanje budućnosti ne dolazi od Boga.

Jer smrtnicima je zabranjeno unaprijed znati događaje koji će se dogoditi."

Ovo ciljanje na Nostradamusa od strane drugih je predvidljivo, budući mu je zasluge pripisala Katarina Medici, ali je također uzrokovalo da ljudi počnu istraživati ​​Nostradamusov rad u pariškom društvu, neodlučni je li on genij, varalica ili čarobnjak. 

Sada, to se i očekivalo, ali ono što su njegovi suvremenici zaključili je naknadno i potvrđeno akademskim istraživanjem (iako uglavnom na francuskom, zbog čega se nalazi istraživanja uglavnom nisu prenijeli u englesku literaturu); zapravo je bio  astrološki nepismen, ili je koristio neku drugu metodu, osim astrologije, kod svojih predviđanja. To je dovelo do nejasnih izjava, unutar popularne literature, o tome kako je Nostradamus bio iskren u svojim proročanstvima, kako je imao "posebne prekognitivne sposobnosti", i/ili je namjerno bio "potpuno nerazumljiv" zato što se njegova "proročanstva" ne razumiju sve dok se ne dogode. Jadna obrana Nostradamusa kao "iskrenog proroka" je prilično smiješna u svjetlu istraživanja njegovog života i djela jer, kako Wilson ističe: Nostradamus je u svojim "Proročanstvima“ uvelike plagirao tuđa djela navodeći konkretne primjere. 

Wilson piše:

"Nadalje, neke od Nostradamusovih primjedbi, u njegovom navodno originalnom i osobnom pismu Cesaru [njegovom sinu] u predgovoru "Proročanstava", mogu se gotovo doslovno preuzeti od Crinita [florentinskog autora, Petera Crinita 'De honesta disciplina'], zajedno sa pravopisnim i gramatičkim pogreškama, što usputno ukazuje na to kako Nostradamus nije bio toliko originalan, koliko neki Nostradamovci tvrde."

"Takve kritike Nostradamusovih predviđanja i nejasnoće izražavanja bile su daleko od iznimke. Drugi klijenti su se više puta žalili da im je pružio iritantno nepotpune informacije i, ne manje važno, da ih je zapisao gotovo razumljivim rukopisom."

"Često se pretpostavlja da je Nostradamus morao biti izvanredan među svojim kolegama astrolozima u izvođenju svih potrebnih preliminarnih matematičkih izračuna. Ipak, mnogi njegovi suvremenici to sigurno nisu tako gledali. Umjesto toga, bili su užasnuti njegovom aljkavošću."

Wilson zatim detaljnije objašnjava kako to znamo:

"Početkom 1558. godine, Vidal [Laurens Vidal, Nostradamusov suparnik] izdao je iz svog rodnog grada Avignona snažan pamflet, sa impresivnom nakladom od 6000 primjeraka, pod naslovom "Izjava o Michel Nostradamusovim ignorantnim zlouporabama i pobuni". U tome se apsolutno nije ustručavao. Izrazio je sumnju, vrlo vjerojatno utemeljenu, prema astrološki vještom modernom znanstveniku profesoru Brind'Amouru, da je Nostradamus koristio tablicu efemerida pripremljenu za meridijan Venecije, te da ih dosljedno nije prilagođavao kako bi njegovi izračuni bili primjenjivi na meridijan Lyona. Također je optužio Nostradamusa da se pri pisanju svojih almanaha služi samo pretvaranjem da promatra noćno nebo, primjećujući: "Sigurno je da nemate pojma kako računati po nebu, niti po ikakvim tablicama."

Lemesurier podržava Wilsonovu analizu Vidalovog napada na Nostradamusa:

"Poznati liječnik i astrolog, Laurens Vidal, koji je zapravo predavao u Avignonu, napao ga je još 1558. godine, zbog njegove prilično zapanjujuće astrološke nesposobnosti. Ni ta nesposobnost nije previše iznenađujuća, ako je ono što smo pretpostavili o njegovim praktički nepostojećim astrološkim studijama u Avignonu istina, a kamoli o nedostatku ikakvog doktorskog obrazovanja u Montpellieru."

Kako Lemesurier ističe, Vidal je izuzetno specifičan i dokumentira primjere potpune Nostradamusove nesposobnosti, te nastavlja pišući:

"Kritika je osuđujuća, ali kako otkriva moderna analiza, potpuno i opravdana. Nostradamus je, savršeno je jasno, bio čisti amater, kada je astrologija u pitanju. Ne samo da nije bio sposoban izraditi vlastite tablice za izračunavanje Ascendenta (nebeske točke istočnog horizonta), kao što bi to mogao učiniti bilo koji profesionalni astrolog (svi njegovi astrološki podaci lako se mogu pratiti kroz brojke do pravih i već objavljenih autora), već nije bio sposoban ni ispravno primijeniti podatke koje su zapravo objavili ti isti astrolozi kada je slobodno birao među njima, umjesto da izračuna (kako je ponekad tvrdio) svoje vlastite, očito pretpostavljajući, na primjer, da astrološke kuće pokrivaju točno ista područja neba kao i astrološki znakovi, te je stoga često stavljao planete u pogrešna polja." 

"Što se tiče mnoštva predviđanja, koja je naizgled izvodio iz svake sezonske karte u svojim Almanasima, to je naravno bila čista fantazija, koja je imala daleko više veze sa "psihičkim" dojmovima, nego sa bilo kakvim sustavnim tumačenjem podataka. Doista, sama činjenica da daju predviđanja na temelju astrologije isključuje ih kao valjana astrološka tumačenja u prvom redu, jer jedno od osnovnih načela sudske astrologije (što je ono što je Nostradamus tvrdio da koristi) jest i bilo je da astrologija ne može predvidjeti buduće događaje, već samo povoljnost trenutka rođenja, krunidbe, rata ili čega god. Bilo koju drugu vrstu astrologije, kako on sam ističe u predgovoru svojih "Proročanstava", Crkva je osudila kao po definiciji magiju."

Vidalovu analizu potvrdili su akademski istraživači. Osim toga, Nostradamusove karte i predviđanja za pojedince su se pokazali jednako lošima od strane drugih istraživača. 

Zanimljivo, Nostradamus sebe nikada nije nazivao 'astrologom', već 'astrofilom' (tj. 'ljubiteljem zvijezda'), što sugerira kako je Nostradamus znao, koliko god to nije htio priznati, da uopće nema pojma što radi kada je astrologija u pitanju.

Vidal nije bio jedini koji je iznosio javne kritike Nostradamusa, budući je drugi kritičar, pod pseudonimom 'Hercules le Francois' napisao i objavio traktat pod naslovom "Prva invektiva lorda Herculesa Francuza protiv Monstradamusa" u dva izdanja, jednom iz 1557. i drugom iz 1558. godine. Osim što Nostradamusa optužuje za herezu, kao i za čarobnjaštvo, Hercules piše:

"Tako dobro iskorištava jednostavnu lakovjernost ljudi... da svojim brbljanjem, dvostrukim značenjima i dvostrukim smislom... svodi na praznovjerne događaje dane za vjenčanje, za putovanja, za obavljanje poslova, čak i za to kada nositi bijelu košulju." 

Hercules, u biti, optužuje Nostradamusa za prevare učinjene u astrološkom i okultnom području, što je optužba koju ponavlja i drugi anonimni pamflet protiv Nostradamusa, autora pod pseudonimom 'Jean de la Daguniere'. Pamflet je naslova "Čudovište od Zlostavljanja", objavljeno 1557. i 1558. godine. Tamo piše: 

"Ništa ne može prikriti vaše neznanje, komplicirate svoje izjave nejasnim, dvosmislenim i rijetko korištenim jezikom. Umjesto malo znanja, došli ste da nam ne date nikakvo.“ De la Daguniere je također ukazao na Nostradamusovo židovstvo, "ističući da su godišnji almanasi vidovnjaka, ispunjeni 'očitim lažima', 'još uvijek bili do grla natopljeni judaizmom'." 

Doista, u to je vrijeme Francuskom kružila čak i popularna anti-Nostradamusova latinska pjesmica, koja je došla do nas, a koja se prevodi otprilike kao:

"Michel Nostradamus:

Proklinjemo/odbacujemo sebe kada iznosimo riječi,

Jer, obmanjivanje nam je prirodno;

I kada riječima sebe damo/proklinjemo,

Nitko to ne radi bolje od Nostradamusa." 

Čak se i Nostradamusov stari prijatelj i mentor Scaliger pridružio ovom činu. On je napisao, najkasnije u listopadu 1558. godine (kada je Scaliger umro); iako je objavljeno tek posthumno, 1574. godine: 

"Lakovjerna Franco, čemu se nadaš, što čekaš, držeći se riječi koje s takvim bijesom izbacuje njegova [Nostradamusova] židovska umjetnost? ... Ne vidiš li koliko je jezik ovog podlog budale besmislen? Kako možeš podržavati ovog čovjeka koji te ismijava svojim samopouzdanjem? Tko je na kraju gluplji - ovaj zli klaun ili ti, koji previše vremena provodiš ulizujući se njegovim prijevarama?" 

Izgleda da su ovakvi napadi bili brojni, oštro usmjereni i popularni u to vrijeme, tako da je očajni Nostradamus čak pisao kralju Henriku II., mužu Nostradamusove glavne zaštitnice Katarine de Medici, gdje je molio za zaštitu i tvrdio kako će se njegovi kritičari vremenom upustiti čak i u subverziju protiv prijestolja. Čak se i Rimokatolička crkva umiješala u sve ovo, kada je Inkvizicija u Francuskoj počela istraživati ​​Nostradamusa zbog čarobnjaštva, kao i ateizma. Osnova za optužbe protiv Nostradamusa su djelomično bile ranije optužbe protiv njega od strane franjevaca u Agenu, u vezi sa njegovim komentarima o izrađivačima kipova Djevice Marije kao idolopoklonicima. 

Čini se da je pokretačka snaga iza ovih optužbi bio kardinal Charles od Guisea, iz poznate obitelji Guise i vođa francuske ultrakatoličke frakcije, koji je Nostradamusa smatrao političkim i religijskim subverzivcem protiv francuske monarhije i države. Anti-Nostradamusov žar je dosegao vrhunac 1561. godine, kada je Nostradamus izložen "bijesu rulje", jer se općenito vjerovalo da je protestantski heretik. 

Znamo za to, jer je Nostradamus o tome pisao u pismu Lorenzu Tubbeu, 1561. godine:

"Među nama, u ovom gradu [Salonu], kao i svugdje, rastu rasprave i mržnja oko pitanja vjere i religije... Izvjesni franjevac, pravi govornik kada dođe za propovjedaonicu, uvijek rasplamsava javno mnijenje protiv luterana, potičući ljude na nasilje, pa čak i na masakre velikih razmjera. Na Veliki petak [1561.] je 500 nasilnika naoružanih željeznim šipkama provalilo u crkvu. Zajedno sa nekoliko luterana prozvali su Nostradamusa. Svi sumnjivi napustili su grad. U mom slučaju, suočen ovakvim uznemirujućim bijesom, pobjegao sam u Avignon... Bio sam odsutan dva mjeseca ili više, sve dok guverner Provanse, grof od Tendea, osoba velike humanosti, nije uspostavio mir." 

U prilog tome, otkriveni su pravni dokumenti koji dokazuju da je Nostradamus 14. travnja 1561. godine, unajmio kuću u ulici Rue de la Serveillerie, u Avignonu, na godinu dana. 

Međutim, do tada je sve to uzimalo danak našem sve očajnijem i ostarjelom prevarantu, koji se u pismima iz 1564. godine, žali na to "koliko novca i vremena troši za izrade horoskopa", "toliko ima posla", što je vjerojatno samo bio pokušaj da od klijenata izvuče više novca za manje rada, jer Nostradamus nikada nije bio baš najpoštenija osoba i često je varao svoje klijente. Također znamo zašto su Nostradamusovi protesti bili šuplji, jer njegove "prognoze" uopće nisu zahtijevale "puno rada" za sastavljanje.

Budući da u vrijeme kada počinje proizvoditi manje materijala, Nostradamus je možda lagao i o "svom trudu" i koliko je truda uložio da provede svoja promatranja, kako Wilson vješto primjećuje. Istina je, međutim, da se Nostradamus zapravo bavio nejasnom prediktivnom praksom, zvanom bibliomancija, koja funkcionira tako da jednostavno odabere nasumičnu knjigu sa  police, stavi je na hrpt i pusti neka se otvori, a zatim nasumično odabere odlomke, kao svoja proročanstva. Doista, u potvrdu ovoga, sva Nostradamusova "proročanstva" su akademski istraživači popratili do njihovog izvornog djela, a Lemesurier ih je u cijelosti, zajedno s izvornim tekstom, pružio. 

Nadalje, vrijedi istaknuti kako je daleko najčešće podrijetlo Nostradamusovih "proročanstava" - anonimna knjiga "Mirabilis Liber" (1542.-1543.), odakle potječe 137 Nostradamusovih proročanstava. Nadalje, od 942 katrena, samo ih je 18 vezano za određeni datum, što zauzvrat znači kako se samo 18 Nostradamusovih "proročanstava" može zapravo povezati, potvrditi ili opovrgnuti, umjesto toga se jednostavno iskrivilo kako bi se uklopilo u bilo koji događaj koji se dogodio nakon činjenice, što se obično događalo, i što je dovelo do Nostradamusove trajne popularnosti i korištenja. 

Problem jest u tome što su ljudi zaboravili da je, kako to Ovason primjećuje, Nostradamus prodavao svoje knjige francuskoj publici 16. stoljeća, stoga većina onih koji govore o predviđanjima u anglofonom svijetu, "gotovo ništa ne zna o Nostradamusu, tekstovima, pa čak niti o francuskom jeziku šesnaestog stoljeća, na kojem su napisana." 

Istina je dakle, kako je to napisao britanski povjesničar Ellic Howe, sredinom 20. stoljeća:

"Svaki smisleni pokušaj probijanja i razumijevanja Nostradamusovih stihova je poput pokušaja rješavanja iznimno teške križaljke, a na kraju svog truda nikada se ne može biti siguran da li je 'tumačenje' točno." 

Dakle, prema svemu napisanom možemo zaključiti da je Nostradamus bio Židov, prevarant i varalica, sve u jednom, ali zasigurno ne 'prorok' za kojeg mnogi ljudi vjeruju da je bio, sve do dan danas.

Hvala na čitanju. 

BY: Karl R.; 24.08.2025.