6. Titanomahija i knjiga Enoha

Budući sam prošli put spomenuo Vraga, slobodno odmah dam izjavu o odricanju odgovornosti. Znam, zbog ponašanja SJW-a i komunista, nikakvi prigovori ili poricanja neće me poštedjeti optužbi za bavljenje sotonizmom od strane kršćana. Ne pišem ovu izjavu o odricanju odgovornosti da bih ih pokušao uvjeriti, već kako bi pokušao upozoriti ljude koji ovom materijalu pristupaju poštenim i otvorenim umom.

Primamljivo je, kada vas ocrnjuju i napadaju ljudi koje smatrate odvratnima, izgubiti strpljenje i napasti izjavom: "Jebite se, svi  crnci, heil Sotona, kučko!", ili nešto slično.

Ali, postati karikatura kakvom vas prikazuju vaši neprijatelji nije pametna ideja. To često vidimo kod modernih komunista ili nacista ili političkih ekstremista svih vrsta. Sa nacizmom, jedini prikazi koje imamo o njima i njihovom ponašanju u medijima,  sinonim su za seksualni sadizam i crtaničku izopačenost. Postoji čak i cijeli žanr pornografije sa nacističkom tematikom, koji je morao biti ilegalan u Izraelu, jer je ondje bio toliko popularan među ženama i homoseksualcima. 

Slično tome, svaki bijeli muškarac bude optužen da je nacist ili fašist, jer je odbio barem jednom u životu saviti koljeno pred neprijateljskim plemenima, ili razbjesniti žene. Bog zna, mene stalno nazivaju svim tim, još i gorim imenima. Ali, ima li smisla početi se ponašati kao stereotipni holivudski nacistički stereotip da bi pokazali svoj prezir i pobunili se protiv nerazumnih, poremećenih ljudi koji vas tako blate?

Možda je emocionalno katarzično.

Ali, sve što na kraju radite jest da im dokažete da su u pravu onda kada se počnete ponašati baš onako kako su vas prikazali u svojoj propagandi. Žele neobranjivu karikaturu protiv koje će se svrstati, da bi se osjećali moralno pravednima i opravdali nanošenje štete vama i vašoj obitelji. Isto je i sa poganstvom, alternativnom znanošću, okultizmom, i tako dalje. Te su stvari karikirane u pornografski i grobni bauk, za što se abrahamisti mogu osjećati moralno pravednima zbog osude.

Sotonizam je, u biti, pornografska i u kožu odjevena verzija drevnog poganstva.

Za mene je poganski svijet suprotnost zlokobnom i mračnom; umjesto toga vidim svijet boja i života. Mogu gledati karikature poganstva koje su judeokršćani izmislili i vidjeti slabašne obrise nečega što prepoznajem, to je istina. Ali, to je otprilike sav  "afinitet" koju osjećam prema tome. Snažno savjetujem svojim čitateljima neka ne upadaju u ovu kognitivnu zamku, već da se usredotoče na traženje lijepog, snažnog i istinitog, te da u potpunosti odbace negativno metafizičko ili estetsko uokviravanje svojih neprijatelja.

Kada govorim o pneumata duhovima zemlje, zapravo mislim samo na Studio Ghilbi: 

Prikazano: Sotona i njegovi sluge kuju zavjeru da unište naše judeokršćanske vrijednosti i podršku Izraelu u njihovoj borbi protiv Hitlera-Hamasa-paganizma.

Nikada ne zaboravite da je neprijatelj taj koji cijelu svoju religiju temelji na ritualnom sakaćenju dječjih penisa, ritualnom mučenju krvlju svog spasitelja, kao i što vjeruje da je sam zemaljski zrak koji udišemo zaražen zlim duhovima protiv kojih se mora cijepiti svake subote ili nedjelje, sa sve većim dozama krvne magije.

Nikada ne zaboravite: oni su zlokobni sadisti koji se šuljaju okolo i kuju zavjeru, a ne mi!

Sada, temu pneume i pneumata (duhova), koji je nastanjuju, u početku je teško shvatiti. Već sam pisao o tome kako se koncept uklapa u širi metafizički model i kako je bio glavni oslonac svih poganskih društava, prije nego što su nam Aristotel i judeokršćani nametnuli svoj model duha i duše temeljen na krvi.

(Napomena: ovaj tekst vam donosim slijedeći, jer je bitan za cijeli serijal. Jako puno interesantnih teza i tekstova je Rurik nadalje ispisao o ovoj temi, pa ako vas zanima tematika jedino što mogu savjetovati je ono što on stalno ponavlja: postanite pretplatnik. Ima dobrih i originalnih ideja, konkretno razrađenih. Ali, ne reklamiram i ne nagovaram, samo izlažem činjenice)

Kako bismo postigli bilo kakav napredak u našoj raspravi, želio bih da Stalkeri za sada jednostavno prihvate postojanje Pneume i Pneumate. Zamislite to kao našu verziju Velikog praska. Cijeli moderni scijentistički model kozmosa ovisi o tom jednom čudu.

Izreka koja se koristi za opisivanje ovoga jest: "Dajte nam jedno besplatno čudo i objasniti ćemo ostalo."

Osobno vjerujem da se postojanje Pneume, za razliku od Velikog praska, može znanstveno i objektivno dokazati, ali to nije ono što sam danas želio učiniti. Umjesto toga, pretpostavljam kako Pneuma postoji, i želio bih detaljnije objasniti zašto je judeokršćani smatraju toliko zlom. Do sada smo dosta govorili o mitologiji Titana i kasnijih nefilimskih duhova koji lutaju Zemljom. Također smo pročitali vjerske dokumente i vidjeli da se ovi fenomeni prikazuju u negativnom svjetlu. Zaključili smo kako je cijela misija judeokršćanstva (i islama također - vidi: Djinn) utemeljena na strahu od ovog fenomena, te mjerama koje se poduzimaju za zaštitu od njega.

Ali, kako točno funkcionira logika opsjednutosti duhom?

I zašto je u kršćanskoj monaškoj tradiciji, a vezano za unutarnju silu Energeije (moć Gaje), to da redovnici provode svoje živote gladujući, bičujući i moleći se Jahvi i njegovim anđelima kako bi ugasili tu silu u sebi? Već smo utvrdili mehanizam kojim se opsjednutost duhom događa u judeokršćanskom metafizičkom modelu, sjećate se?

Slijed ide ovako:

   - seksualna motivacijska sila unutar muškaraca rađa strasti; 

   - ove strasti rasplamsavaju "unutarnju vatru" ili "gorenje tijela", što se u monaškim tekstovima često naziva "vatrenim grijehom"; 

   - što nekako dovodi do demonske opsjednutosti;

   - obrezivanje, gladovanje i samoponižavanje koriste se za zaustavljanje ovog procesa u korijenu, uništavajući seksualnu motivacijsku silu unutar muškaraca, jer ona može privući demone. 

Sada, točan slijed ovih događaja opisan je i u okultnim tradicijama Istoka, samo obrnuto - kao inicijacijski ritual, a ne kao preventivni tretman.

Jedna od najeksplicitnijih i paralelnih usporedbi su obredi Kaula škole Tantre.

Njihov slijed duhovne prakse je sljedeći:

   - seksualna energija (Energia/Shakti) koja leži u korijenskoj čakri se rasplamsava;

   - ova se moć zatim podiže, poput vatrene zmije koja se uvija kroz tijelo; 

   - to zatim vodi do konačnog obreda inicijacije - zajedništva sa duhovima

   - 5 velikih moralnih tabua (pañca-makāra) također se prekida, a posvećenik odbacuje post. Umjesto toga jede meso, pije alkohol, jede kolače, ima spolne odnose sa ženama, ali i jede ribu, što je očito također obično haram, zamislite.

U tantričkim okvirima, desni put (Dakṣiṇācāra) naglašava ritualnu čistoću, moralnu disciplinu, emocionalnu odanost i strukturiranu duhovnost koju vode svećenici. Nasuprot tome, lijevi put (Vāmācāra) odbacuje sve to kao laž, koja je osmišljena zato da prevari slabe ljude. 

Umjesto toga, Lijevi put naglašava potpuno odbacivanje vjerskih predanosti i moralnih tabua, te se u potpunosti usredotočuje na stjecanje velike osobne moći. To se postiže rasplamsavanje seksualnih strasti iznutra, a zatim iskorištavanjem energije Kundalini, koja se koristi za doslovno komuniciranje i postizanje zajedništva, posjedovanja i konačne apsorpcije duhova (Yogini).

Da. Otuda doista dolazi riječ "Joga" i zašto su vas vaši kršćanski svećenici i pastori upozoravali da se klonite Joge, jer je sotonistička. Zapravo, Jogini su samo jedna kategorija nadnaravnih duhovnih bića. Jogini su ženskog roda i sličnije su ženskim Titanima koje su izdale svoje muškarce i koje potom Olimpijci nisu kaznili, već su ih ostavili da se s vremenom pretvore u prirodne duhove. Dakle, imamo Tetidu, majku rijeka, izvora i Oceanida. Teja postaje majka:

   - Heliosa (Sunca)

   - Selene (Mjeseca)

   - Eose (Zore)

Reja postaje dobrohotna kopija zemaljske majke, slično Kibeli, o kojoj smo već prije pričali. 

Mnemozina postaje sjećanje; i majka Muza - važan koncept/božica za svakoga tko radi sa sjećanjem snova/lucidnim sanjanjem. Temida postaje božica proročanstva i savjetnica Zeusa. Feba, također povezana sa proročanstvima, povezuje se (preko potomaka) sa Artemidom i Apolonom. I tako ide sa ženskim Titan izdajicama, koje u osnovi samo na kraju spavaju sa  neprijateljem, kao i sve žene.

U biti, ovi entiteti preuzimaju uloge identične vedskim Devis: 

   - Temida ↔ Rta / Dharma / Red

   - Rea ↔ Majka Zemlja Devī

   - Teja ↔ Svjetlost/Šakti

   - Mnemozina ↔ Vāc (govor), Sarasvatī

One NE postaju htonski duhovi ili manji duhovi nakon završetka Prvobitnog rata, što je ono što se naziva njihovim ratom na nebesima. Ali, zato postoji i kategorija muških duhova, poraženi Asurani (Titani) i Daitye (Divovi):

   - Bhūte (duhovi vezani za zemlju)

   - Prete (nemirni mrtvi/sjene)

   - Yakṣe (hiroviti čuvari prirode)

   - Piśāce (mračni, mesožderi duhovi)

   - Asura-Bhute (pali Asure u duhovnom obliku/vjerojatno duplikat kategorije)

Ako pokušavamo pronaći poražene duhove Divova u ekvivalentnoj vedskoj mitologiji, onda bi to morali biti Bhūte, lutajuće sjene Zemlje: 

Purāṇe izričito kažu: "Ubijeni Daitye lutaju zemljom kao bhūte."

Bhute su nekada bile Asurani ili Daitye, ali nakon rata na nebu između Asurana i Deva (od čega izvodimo riječ "božanstvo"), svedene su na ovaj lutajući i osvetoljubivi duhovni oblik. Grčki mit ima dva rata:

   - Titanomahija (Titani protiv Olimpijaca)

   - Gigantomahija (Divovi protiv Olimpijaca)

I vedski/puranski mit ima istu priču o dva rata. Nakon ratova Asurana i Deva, imamo ratove Daitya. Daitye su opisane kao:

   - masivni, kolosalni, veličine planine

   - polubožanska

   - djeca Diti (figura Titana-majke)

   - rođena sa jedinom svrhom da unište bogove.

Jasno je da je to ista priča kao i o Divovima i Nefilima (i Astartama, što se toga tiče). Muški Asure su bačeni u Pātālu, što je očito Tartar. Što se tiče njihovih zemaljskih duhovnih oblika, pa...

Čini se kao da se s njima postupa poput duhova koji opsjedaju bojno polje, puni su bijesa, boli i žaljenja zbog gubitka kozmičkog rata. U biti, poput duha Magnusa Crvenog, čije je tijelo slomljeno na Prosperu, ali čiji je duh opstao u Warpu u 'WH40K'. Ili poput Odina, kada luta bojnim poljima i često se opisuje poput sjene. Ili, u predanjima Slavena, kao sjena kozačkog šamana "Marka Prokletog" koji pomaže slavenskim ratnicima u borbi protiv Turaka i kršćana iz želje za osvetom.

Tantristi se općenito usredotočuju na komunikaciju sa prirodnim duhovima i drugim primordijalnim entitetima, umjesto sa  poraženim Asuranima koji su sada Bhute. Ali, Kaulani i neke druge škole VJERUJU da se ova Asuranska moć može iskoristiti, iako uz rizik. Nisam baš stručnjak za taksonomije duhova, ali o konceptu antagonističkih duhova i Solomonskim obredima vezivanja više ću govoriti u zasebnom postu. Sve u svemu, lijevi tantristi nisu usredotočeni na slijeđenje sustava strogog ritualnog moralitarizma, poput onoga na što su judaizam, kršćanstvo i budizam toliko fiksirani. Razlog zašto otvoreno ne poštuju ove pobožne tabue jest da dokažu jednu poantu - sve te stvari su beskorisne u duhovnim umjetnostima. Sve što je važno jest majstorstvo duhovne moći.

Zato se njihov tantrički sustav naziva "Put moći".

Dakle, poanta je u tome da i vedizam/tantra i grčki paganizam i judeokršćanske tradicije govore o istoj stvari. Samo što su njihovi stavovi prema fenomenu pneume, i raznim pneumatama koje u njoj obitavaju, potpuno različiti. Dva sustava pokušavaju riješiti istu situaciju, ali suprotnim strategijama.

Oba priznaju se u ljudima nalazi snažan duhovni princip životne sile (eros, dah, vitalnost, pneuma, Energia/gaia), koji može otvoriti vrata suptilnim silama. U vedskoj/tantričkoj tradiciji također vjeruju da ta unutarnja energija dolazi od primordijalne majke Zemlje, Prithivī ili Diti, majke divova. Zapravo, postaje kompliciranije u vedskoj/tantričkoj verziji, jer postoje četiri primordijalna, htonska majčinska božanstva, i svaki oblik energije koji oni daju svojim potomcima malo je drugačiji.

Ali, obje tradicije otkrivaju da ljudi imaju unutarnju moć u sebi. 

I, što je najvažnije razumjeti, ljudi su po svojoj duhovnoj prirodi sličniji Titanima/Asurama i Divovima/Daityama, jer dijelimo isti unutarnji izvor iskonske energije, koji Olimpijci/Deve/Anđeli nemaju. Unutarnja iskonska duhovna sila u ljudima uvijek je zmijska, spiralna i zemaljske prirode, generativna, seksualna, vitalna i vezana za naša fizička tijela, a ne nekog zbunjenog  apstraktnog Platonovog Boga koji sjedi negdje daleko u maglici, ili apstraktni filozofski koncept. Titani i Divovi su, u osnovi, naši rođaci, u duhovnom smislu. Možda kao nestali stariji brat koji je poslan u Vijetnam i vratio se kao ljuska samoga sebe; ili daleki ujak koji se opija i priča o teorijama zavjere, ako to želite tako konceptualizirati.

U svakom slučaju, ova ljudska unutarnja energija privlači razne zemaljske duhove, jer su od iste prirode kao i ona. Ti duhovi su u biti Pneuma bez Some (tijela). Budući da i mi imamo Pneumu, slično privlači slično.

Što onda učiniti sa ovom duhovnom stvarnošću?

Judeokršćansko rješenje je zatvoriti vrata i ugasiti svjetlost koja privlači "moljce" na svoju svjetlost, jer taj unutarnji plamen vrijeđa Zeusa/Jahve, koji ne misli da nam ga je Prometej/Lucifer uopće trebao darovati.

Pogansko rješenje je čuvati vrata i paliti svjetionike; naučiti ovladati tom unutarnjom energijom i nositi se s onim što vam se nađe na putu primjenom duhovnih znanosti.

To je, u osnovi, glavna razlika.

Sve okultne tradicije se zapravo bave priznatom stvarnošću Pneume i Pneumata koje u njoj prebivaju. Sve koriste različite termine, prikaze i taksonomije, pa postaje zbunjujuće. Ali, u biti, govorimo o istom fenomenu i pripisujemo mu ili različite moralne sudove ili, inteligentnije, raspravljamo i usavršavamo naše tehnike za suočavanje sa njim.

********

Dozvolite mi da vam navedem nekoliko primjera kako bi zaokružio današnji esej i ostavio raspravu na pozitivnoj noti. Znam da se mnogi ljudi jako, jako prestraše od ovakvih tema, te sam osobno izazvao psihotičnu epizodu kod jedne pravoslavne djevojke koju sam poznavao, kada sam joj spomenuo samo 10% onoga o čemu smo ovdje raspravljali. Nije bilo namjerno, nisam shvaćao da će prestrašiti i tako reagirati. Zapravo mi je simpatično što je nazvala svog svećenika i pokušala mi izrežirati intervenciju.

Poanta je: uokvirivanje, estetika i moralni ton su važni.

Dakle, preoblikujemo raspravu kako bi smirili umove i srca.

Vidite, kada sam odrastao u Americi, sinkronizirani butanski crtići bili su pravi hit na televiziji. I svi su se intenzivno bavili okultnim temama uvezenima na Zapad, pod krinkom glupe bajkovite zabave za djecu. Zbog svog bezopasnog formata, uspjeli su se provući kroz judeo-kršćansku cenzuru.

Evo 3 najbolje mongolske serije na kojima su odrasla gotovo sva američka "djeca 90-ih": 

#1: Pokemon. Pokemoni su mala, ili ne toliko mala stvorenja, koja nastanjuju ovaj izmišljeni svijet i posjeduju magične sposobnosti. A Pokeballi koji se koriste za njihovo hvatanje su povijesne analogije budističkim mandalama. Povijesno gledano: budistički redovnici bi išli uokolo, hvatali ove lokalne azijske duhove u svoje mandale, i podređivali ih svojoj volji tako što bi gradili hramove na poganskim svetištima.

Tvrdim da je budizam bio platonski projekt izmišljen u Aleksandriji iz tog razloga.

Možete posjetiti budističke hramove Azije. Stariji hramovi će imati duhovna bića, koja su prikazana u obliku kipova ili rezbarija oko/unutar hrama, ali označena budističkim simbolima vezivanja, kako bi ih se natjeralo neka služe volji redovnika. U seriji, budističke redovnike zamjenjuju "treneri Pokemona". Njihov odnos prema duhovima je privržen i obostrano koristan, a ne eksploatatorski. Suradnja sa duhovima se prikazuje kao način da se Pokemon i trener razvijaju na pozitivne načine.

Ono što se prikazuje veselim, pozitivnim, šarenim i djetinjastim terminima je zapravo ekvivalent tzv. Solomejske škole okultizma u zapadnoj tradiciji, koja se usredotočuje na korištenje "pečata" za vezivanje i manipuliranje duhovima od strane čarobnjaka. Kada pomislite na mračne sotoniste u crnim haljinama, koji prolijevaju krv po simbolima od voska ispisanim na podu, to je ono na što mislite. Ali, prikazi iste umjetnosti ne mogu biti drugačiji, zar ne?

Ritualizirani oblici pečatenja i skrnavljenja također su ono što su kršćani učinili prikazima poganskih božanstava helenskog svijeta kada su preuzeli vlast. Urezbarili bi križeve da bi uništili duhove za koje se kaže da nastanjuju, ili ih privlače ti "idoli".

#2: Yu-Gi-Oh. Ovaj laoski crtić fokusirao se na duha-sjenu egipatskog faraona, koji je bio zapečaćen u ritualnom predmetu, a koji je dospio u ruke jednog dječaka. Dječaka, Yugija, opsjeda faraon i zajedno počinju igrati kartašku igru ​​da bi spasili svoje prijatelje i svijet od spletki zlih korporacija i drugih reinkarniranih duhova-sjena, koji su zlonamjerni.

Koncept ove kartaške igre je da su karte doslovno Solomonski/Goetijski pečati za duhove. Špil karata koje igrači posjeduju zapravo je čarobnjakov grimoire. Izvučete kartu i prizovete daimona, koji je tamo vezan kroz tajanstvene čarolije pečatenja.

Dobri momci su i dječak Yugi i duh faraona koji nastanjuje njegovo tijelo. Loši momci su loši, jer ne poštuju duhove u kartama koje ih prizivaju i iskorištavaju. Yugi i faraon, nasuprot tome, dobri su momci, jer poštuju duhove u špilu i taj koncept nazivaju "srcem karata". Budući imaju pozitivan odnos sa duhovima, mogu imati puno sreće u svojim dvobojima i svaki put pobijediti.

#3: Kralj šamana. Prva epizoda ovog vijetnamskog crtića prikazuje ambicioznog dječaka-šamana, medija, koji odlazi na groblje da bi pronašao i ritualno vezao svoj duh za duhovnu sjenu mrtvog samurajskog ratnika imena Amidamaru. Ovo je identično završnom inicijacijskom obredu Kaula Tantre, koji se odvija na groblju i uključuje komunikaciju sa sjenama mrtvih, nakon što se unutarnji Kundalini probudi, sjećate se?

To se u originalnoj azijskoj sinkronizaciji naziva "integracija duha" (spirit), ali je u engleskim verzijama pogrešno prevedeno kao "integracija duše" (soul).