Prema Postanku 1:1 "U početku 'Bog [Elohim]' stvori nebo i zemlju…"
Otkad je prvi papa ispuzao iz užeglog hrpe magarećeg izmeta, biblijski znanstvenici, oksimoron jer idiot ne može biti znanstvenik, plešu oko činjenice da je riječ Elohim semitska množina za nadnaravna bića sa velikom moći; odnosno, bogove. Stoljećima su zamagljivali stvari, temeljeći svoje zaključke na istoj knjizi laži u kojoj se riječ prvi put i pojavljuje. Knjiga čije se podrijetlo može pratiti samo do Lenjingradskog kodeksa, koji datira iz ranog 11. stoljeća.
Ugarit je bio drevni lučki grad u sjeverozapadnoj Siriji, na periferiji moderne Latakije, i uz tursku granicu. Slučajno ga je otkrio izgubljeni dječak, pastir, 1928. godine. Gomila arheologa je jako brzo razotkrila "ugaritske tekstove. Njegove se ruševine često nazivaju Ras Shamra, po rtu na kojem se nalaze."
Ugarit, dio Hetitskog carstva, bio je povezan i sa Egiptom i sa Ciprom (u to vrijeme se zvao Alashiya). Njegov vrhunac se procjenjuje, ali prema sada potpuno diskreditiranoj Scaliger-Pétau vremenskoj crti, na razdoblje od 1450. pr. Kr. do 1200. pr. Kr. Vjerojatno su ga uništili misteriozni "Ljudi sa mora", koji se u Orea Lindi vrlo jednostavno objašnjavaju kao rani Europljani.
Ugarit je bio mezopotamska kultura. Arheolozi se općenito slažu kako je prethodnicom mezopotamske kulture bila kultura Samare, koja se proširila iz današnje središnje Turske, te se okvirno datira u razdoblje od 5500. do 4800. pr. Kr. Sumer, prva velika civilizacija, nastala je iz ove kulture. Opet, zbog vrlo stvarne znanosti arheologije, općepoznato je kako je kultura Samare nastala prva, ali ni pod kojim uvjetima akademska pseudoznanost datiranja ovih civilizacija (na temelju Scaliger-Pétauove vremenske linije) ne može biti prihvaćena od strane bilo koje razumne osobe.
Kultura Samare poznata je po svojoj izvrsnoj keramici, poput zdjele na slici dolje, koja istaknuto prikazuje svastiku u središtu...
Do danas je u Ugaritu i okolici pronađeno otprilike 1500 tekstova i fragmenata. Najvažniji od njih su Baalov ciklus, Legenda o Keretu i Ep o Akhatu. Znanstvenici godinama koriste ove tekstove kako bi razjasnili slabo shvaćene odlomke u Starom zavjetu i Tori, koji su očito kopije nekih tekstova. Čak i najrevniji abrahamski pseudo-znanstvenici moraju priznati, kada ih pravi znanstvenici gurnu u kut, kako je prorok Daniel iz Knjige Ezekiela isti onaj ugaritski Daniel iz Epa o Akhatu...
Neznanje Majmonida može se opravdati. Pisao je u Španjolskoj, u 12. stoljeću, i vjerojatno nije znao ništa bolje. Ali, činjenica jest da danas, kada biblijski znanstvenici govore svojoj publici slinavih glupana, kako riječ 'Elohim' u Postanku znači Bog, oni jednostavno lažu. Riječ Elohim izvedena je od l-h-m koja se više puta nalazi u ugaritskim tekstovima i koristi se za označavanje cijelog panteona kanaanskih bogova, koji potječu od božice majke i Boga oca.
Elohim se ne koristi za Aṯratu ili Elat, Božicu Majku, zvanu Ašera u drugim semitskim tekstovima, gdje je znanstvenici identificiraju kao suprugu sumerskog boga Anua. Niti se ikada koristi za vrhovno božanstvo El, kojega znanstvenici obično prikazuju kao bika i povezuju sa Anuom.
Ono što Postanak govori jest isto što govori i svaka druga predabrahamska religija, od Veda i nordijskih saga do majanskih kodeksa. Čovjeka i sve što postoji stvorili su manji bogovi...
Monoteizam, ono kako se danas prakticira u abrahamskim religijama nije ništa drugo nego degradacija i bastardizacija politeizma. Postoji više dokaza u Kur'anu. U suri 18, ajet 7-8, diktatori muslimanske "Svete knjige" kažu: "Mi smo ono što su na Zemlji ukrasom učinili da bi ih iskušali koji je od njih bolji u djelu."
Čini se kako su muslimanski imami oduvijek bili previše zauzeti nagovaranjem svojih vjernika na silovanje i pljačku, da bi primijetili kako tekst njihove "dobre knjige" govori - Mi. Moćni i ludi bogovi Kur'ana nastavljaju sa sadističkim veseljem, obećavaju kako će uništiti i ono što su stvorili: "I zaista, Mi ćemo ono što je na njemu pretvoriti u neplodnu zemlju."
Zapravo, nije Bog, u jednini, poslao proroka Muhammeda. Oni jesu to učinili: "A tebe [o Muhammede] nismo poslali osim kao milost svjetovima."
Od piramida na pijesku Egipta, do grada Angkora skrivenog u džunglama Kambodže, od Baalbeka do Tikala, suočavamo se sa dokazima civilizacija - koje su nadmašivale našu. Pa ipak, držimo se nemoćnih svećenika, kao i znanosti koja nas je porobila vlastitom tehnologijom. Kvantna fizika dokazuje da je stvarnost neodređena, stoga ništa nije apsolutno. Tekstovi drevnih dokaza dokazuju da bog ne postoji...
Pravi prorok je jednom rekao: "Stari postaju stariji, a mladi postaju jači."
U Baalovom ciklusu, najvažnijem od ugaritskih tekstova, Aṯratu i El možda jesu najistaknutiji bogovi, ali nipošto nisu najjači. Izabrali su Yama, vjerojatno svog najstarijeg sina, neka postane MLK ili Moloch; Kralj bogova. Yamovo uporište je u moru, zmija je njegov totem, većina ostalih bogova ga podržava. Ali, Baal, mladi skorojević, ima druge ideje i ratuje protiv njega za prijestolje bogova.
Brzo se razočara kada shvati da nije ravan Yamu, koji zapovijeda najžešćim morskim čudovištima. Za pomoć potraži Kothar-wa-Khasisa, čije ime znači "Vješt i mudar", i on je majstor bogova. U svom domu (u Egiptu) zove se Ptah. Kothar-wa-Khasis je ogorčen na Yama, jer smatra kako se pretjerano visoko popeo. On izradi dvije magične palice i njima onesvijesti Yama, nakon čega ih Baal iskoristi da ga dokrajči. Baal, slijedeći upute božice Athtart ili Astarte, koju znanstvenici često povezuju sa sumerskom božicom Ištar, siječe ga na komade i ostatke rasipa uokolo, proglašavajući da je Yam mrtav i da je on sada kralj bogova.
Ugaritski tekstovi nisu nipošto netaknuti, arheolozi su učinili što su mogli. Velika iskapanja provedena su 1958., 1973. i 1994. godine. Ali, tekst nazvan Baalov ciklus ostaje nepotpun.
Priređuje se banket u Baalovu čast.... Kada se priča sljedeći put nastavi: Anat, Athtartova strašna sestra, kolje vojnike i stražare, neke i svoje, te potjera stanovnike grada.... Kada se tekst sljedeći put nastavi: Baal šalje glasnike Anat obećavajući joj tajnu munje i ispunjavajući nebo njome, na njezin zahtjev. Zajedno traže tajnu na brdu Sefon. Tekst se ponovno prekida i kada se sljedeći put nastavi, Baal, koji je očito mlađi od ostalih bogova, žali se Anat kako nema vlastitu palaču kao ostali bogovi, i kako još uvijek živi kod kuće, sa Elom i Aṯratuom.
Anat odlazi Elu i prijeti kako će mu srebrnu kosu obojiti u crvenu od krvi, ukoliko Baalu ne ponudi vlastitu palaču. Potresi koje ona priziva uzrokuju da El bude izložen izvan svoje odaje, ali tekst se prekida... Kada se sljedeći put nastavi, vidimo da su njene prijetnje neuspješne. Baal šalje glasnika u Egipat zato da ponovno zatraži pomoć Kothar-wa-Khasisa. Ovaj za Baala izrađuje prekrasan namještaj, koji poklanja Aṯratu, pokušavajući tako dobiti pomoć svoje majke u dobivanju vlastite palače.
Kada se tekst nastavlja: Anat i Baal prilaze Aṯratuu uz obalu. Aṯratu je, poput svog ubijenog sina Yama, blisko povezana sa morem. Ona se uplaši da su ovih dvoje došli ubiti ostatak njenih sinova, drugih bogova. No, sjedaju zajedno i njen bijes se smiruje kada vidi darove koje joj je Baal donio. Aṯratu naređuje gozbu, uz obilje plodova mora, ali Baal je sumnjičav prema moći Aṯratu, i da se ne bi osvetila za ubojstvo Yama. Anat ga potiče govoreći mu neka se zbliži s njom i da će imati vječno kraljevstvo. Na kraju, Aṯratu pristaje podržati Baala u njegovoj potrazi za palačom.
Ona potom uvjerava nevoljnog Ela neka Baalu prepusti palaču koju mu Kothar-wa-Khasis gradi. Palača nema prozora, jer se Baal boji da će se Yam vratiti iz mrtvih i doći po njega. No, nakon osvajanja mnogih gradova i mjesta, Baal ima dovoljno samopouzdanja da gromovima izbija prozore u palači, proglašavajući se najvećim od svih bogova. Najavljuje da će Mot, bog smrti, ubiti njegove neprijatelje za njega, te šalje Motu pozivnicu na gozbu.
Mot mu odgovara da žudi samo za ljudskim mesom i krvlju, i da je poziv na gozbu sa bilo čime manjim od toga, za njega otvorena uvreda. Prijeti da će Baala razbiti na male komadiće kako bi ga mogao pojesti. Baal, bojeći se Mota, obećava da će mu biti vječni rob, privremeno ga umirujući. Baal potajno govori Elu da je u opasnosti izgubiti svoje kraljevstvo od Mota.
Na kraju, po savjetu božice sunca Šamaš, Baal lažira vlastitu smrt kako bi izbjegao Motov gnjev. Žrtvuje dječaka i junicu Motu, odijeva dječaka u svoje haljine i ostavlja ga na obali rijeke mrtvih, neka ga pronađu drugi bogovi. Sam se skriva u utrobi zemlje, ispod dvije planine, koje uokviruju ulaz u podzemni svijet.
Dva boga pronalaze Baalovo tijelo uz rijeku i prenose vijest Elu i Anat, koji tuguju za njim. El hoda u kostrijeti, brije bradu, i prepušta se samobičevanju. Anat i božica sunca pokapaju tijelo na brdu Sefon. Anat pokolje veliki broj volova, ovaca, koza i magaraca u spomen. Attar, Athtartov brat, kojega znanstvenici povezuju sa jutarnjom zvijezdom, pokušava sjesti na Baalovo prijestolje, ali baš kao što je El oduvijek i sumnjao, preslab je i premalen.
Tekst se zatim nastavlja time da pratimo Anat koja pretražuje podzemlje, tražeći Baalovu sjenu. Zahtijeva od Mota neka joj ga vrati, ali Mot joj se ruga i govori da kada ga je pronašao uz rijeku, jednostavno ga je pojeo. Anat, dobro svjesna da je zakopala tijelo, nastavlja potragu, ali polako se pali dok ne eksplodira na Mota, ubijajući ga i pretvarajući ga u mljeveno meso, kojim nahrani ptice.
Vraća se i kaže Elu da je ubila Mota. El ima predosjećaj da je Baal još uvijek živ i doista se Baal vraća. Ubrzo, kako to bog smrti obično i čini, Mot ustaje iz mrtvih i žali se Baalu na tretman koji je primio od Anatinih ruku. Baal na kraju progoni Mota, ali mu kaže da ako ogladni može pojesti Baalove sluge. To ne smiruje Mota, i dva boga se konačno bore na vrhu planine Sefon. Bore se dok se oboje ne iscrpe, a onda se pojavi božica sunca govoreći Motu da je uzaludno boriti se s Baalom, jer Baala sada favorizira El. Ako nastavi borbu, sam El će svrgnuti Mota sa prijestolja. To uplaši Mota i on proglašava Baala kraljem.
Znanstvenici tumače bitku između Mota i Baala kao metaforičku bitku između godišnjih doba - Mot je zima, a Baal ljeto. Ako je tome tako, onda bi se jutarnja zvijezda koja pokušava zamijeniti Baala (dopuštajući tri stotine godina za vremenski okvir), vrlo lako uklopila u teoriju Immanuela Velikovskog, "Svjetovi u sudaru". Ova naveliko istražena knjiga iz 1950. godine je bila izuzetno popularna među akademicima, sve dok je neobjašnjiv i orkestriran napad vodećih znanstvenika (predvođenih Carlom Saganom) nije doveo do njene zabrane na sveučilištima, u onome što se i danas bolno naziva Afera Velikovskog. Ukratko, Velikovski je rekao da je Venera, 'jutarnja zvijezda', izbačena sa Jupitera kao komet. Prošla je vrlo blizu Zemlje i uzrokovala apokaliptične katastrofe, prije otprilike 3500 godina.
Sam Velikovski je pokušao ispraviti vremensku liniju svojom Revidiranom teorijom kronologije, polazeći od pretpostavke, i bez ikakve pomoći Anatolija Fomenka, da je konvencionalna kronologija Bliskog istoka i klasičnog svijeta, utemeljena na egipatskim sotičkim i kraljevskim popisima Manetona, potpuno pogrešna. "Godine 1997., Walter Pitman i Bill Ryan sa Sveučilišta Columbia, predložili su kontroverznu hipotezu: da je razina mora naglo porasla prije otprilike 7200 godina. Slane sredozemne vode, koja je probila prirodnu branu preko Bosporskog tjesnaca, poplavila je slatkovodno Crno more." To bi objasnilo Priču o Potopu, koju su Biblija i Tora ukrali iz mnogo starijeg sumerskog Epa o Gilgamešu.
Cijeli grad nalazi se 20 metara ispod mora, uz obalu Dwarke u Indiji. Oko 100 metara ispod valova japanskih otoka Ryukyu leži stepenasta piramida, isklesana u čvrstom kamenu. Visoko u Andama se nalazi Ollantaytambo, izgrađen na nevjerojatno strmoj padini, sa divovskim andezitnim gromadama, izuzetno tvrdom magmatskom stijenom, oblikovanom i ugrađenom preciznošću, koja prkosi modernim mogućnostima zidanja. Ollantaytambo je uništen neidentificiranom kataklizmičkom energijom, baš kao i Tiahuanaco, nekoliko stotina milja jugoistočno od njega. U Tiahuanacu su dioritni blokovi, tvrđi od granita, neki teški preko 400 tona, precizno izrezani i ugrađeni poput dijelova u LEGO setu. Naizgled neuništiva drevna građevina je također rastrgana nekom nepoznatom katastrofalnom energijom.
"Neke od izvornih struktura bile su zakopane u sedimentu, debljine do dva metra. Nadmorska visina je preko 3600 metara, a kiša je praktički nečuvena u tom području, pada manje od 20 centimetara godišnje. Erozija tla, koja bi bila potrebna da uzrokuje vrstu izranjanja tla u kakvom je pronađen Tiahuanaco, fizički je nemoguća. Morski konjići koji se nalaze samo u slanoj vodi neobjašnjivo se nalaze i u slatkoj vodi jezera Titicaca…"
Čudno, neki bi mogli reći, jer je ista svastika pronađena na zdjeli Samarra, kao i na azijskim stepama kao simbol Temdeg, najsvetiji simbol u tengrizmu, i ponavlja se još visoko u Andama kod Tiahuanaca.
Znanstvenici se slažu da su Sahara i Sinajski poluotok nekoć bili tropski rajevi, toliko gusto naseljeni da je bilo nemoguće doći do vrhunskih nekretnina. Ono što leži ispod pokretnog pijeska Egipta i Saudijske Arabije može se samo sanjati. U još uvijek naseljenim područjima postoje ruševine. Jedna od njih je i Baalbek u Libanonu.
Baš kao i Tiahuanaco i Ollantaytambo, Baalbek je izgrađen tehnologijom koja je daleko superiornija od naše. Priča o Baalbeku dolazi do nas uz rimsku priču za rubine. Ali, kamenje teško preko 1250 tona, koje je izvan trenutnih mogućnosti pomicanja, a kamoli papinih mitskih rimskih kovnica, priča sasvim drugačiju priču. Lokalna legenda kaže da ga je izgradio Djinn. I baš kao i Tiahuanaco i Ollantaytambo, Baalbek je uništen nekakvom katastrofalnom silom.
U svjetlu otkrića Jeana Hardouina, koji je također tvrdio da su svi novčići i natpisi krivotvoreni, nema razloga vjerovati da je Platon bio itko više od skupine redovnika, koji su pokušavali uljepšati i dotjerati filozofski most između Aristotela i Augustina iz Hipona. Također, gotovo se sigurno može pretpostaviti da su postojale tradicije i tajno znanje, koje je preneseno iz Egipta i Babilona. Tajne zabranjene svima, osim nekolicine iniciranih.
Na početku "Timeja" - "Platon" priznaje kako je znanje o Atlantidi došlo iz Egipta. On jasno daje do znanja da Atlantida nije bila jedina napredna civilizacija koja je uništena. Poput metafore za Prometeja, čovjek jest osuđen na vječno ponavljanje ciklusa. Jer uvijek, baš kada se čini da civilizacije dosegnu vrhunac svog znanja, one bivaju uništene, ponekad vatrom, ponekad vodom.
Platon nam kaže da je mit o Faetonu, koji je izgubio kontrolu nad kočijama svoga oca, boga sunca Heliosa, i približio sunce Zemlji, upravo onaj koji obilježava "spuštanje tijela koja se kreću nebesima oko Zemlje, i veliki požar stvari na Zemlji, koji se ponavlja nakon dugih intervala".
Njemački znanstvenici između dva rata su imali puno materijala o antigravitaciji. No, gotovo je sve završilo u podrumu Wright Pattersona: "Tromjesečni časopis Kongresne knjižnice o trenutnim nabavama, za kolovoz 1946. godine, procijenio je da je prikupljeno između 1000 i 1500 tona njemačkih zrakoplovnih dokumenata. Dalje kažu da se procjenjuje kako do sada konačno "pregledana knjižnica" na Wright Fieldu teži 220 tona." U ime proizvodnje i sa Velikom depresijom još svježom u mislima, američki gospodari rado su dopustili Harpersu neka uvede ultraljubičasta svjetla za sterilizaciju mlijeka i infracrvena crvena svjetla kao noćnu optiku. Postojao je i proces hladne ekstruzije koji je omogućio 1000%-tno povećanje proizvodnje malih dijelova koji su bili izrađeni od čelika. Magnetska polja su iskorištena za umjetnu proizvodnju tinjca. Revolucionarni njemački kondenzator, sada nazvan samo kondenzator, opisan je u Harpersu kao "magični, dvostruko destilirani". Nijemci su odbacili teorije Alberta Einsteina. Znali su da ne postoji određena stvarnost, te im je bilo jasno koliko je čovjekovo držanje po tom pitanju krhko.
"Hitler i svi njegovi legendarni znanstvenici nisu vjerovali niti riječi iz Einsteinove 'relativističke' besmislice.“ Živjeli su u drugačijem svijetu, prolaznom svijetu, koji je mogao biti (i bio je) uništen vlastitim mjesecom, iznova i iznova. Nacisti su vjerovali u Welteislehre ili doktrinu svjetskog leda. U sumornoj, ali zapanjujuće uvjerljivoj kozmologiji Welteislehrea, događaji u ovom svijetu temelje se na vječnom sukobu između sila Vatre i Leda."
U Welteislehreu, koji je bio izum inženjerskog genija Hannsa Hörbigera, svijet je nastao kao rezultat masivnog sudara između zvijezde leda i još veće vatrene zvijezde. Komadi obje zvijezde su izbačeni u beskrajno more vodika, i stvorile ono što nazivamo našim Sunčevim sustavom. Komadi vatrene zvijezde, poput Sunca, gravitacijski privlače komade leda. Led će kružiti oko Zemlje i na kraju će ga Zemlja apsorbirati, a zauzvrat će, na kraju, apsorbirati Zemlju veća vatrena zvijezda. Zemlju će apsorbirati Sunce, ali prije toga će apsorbirati vlastite mjesece, prvenstveno led, jer je i sama iznutra vatrena zvijezda. Budući u svemiru nema vakuuma i objekti se u orbiti kreću se protiv otpora mora vodika, koji nazivamo svemirom, sve orbite su u deklinaciji. Zemlja je već apsorbirala nekoliko mjeseca, a svi su počeli kao planeti između Marsa i Zemlje. Ovi veliki događaji izumiranja, uz glacijalne komete, raspršili su se u gornjim slojevima Zemljine atmosfere, dok silovite oluje objašnjavaju svu vodu na Zemlji (što NASA ne može). Nacisti jesu svaki sudar jasno definirali u "stratifikaciji stijena, formiranju ugljena i nafte", te u "velikim prazninama u povijesti fosilizacije".
Richard Sharpe Shaver, navodno Amerikanac, šalio se da je kao Sharpe Shaver (SS) - sve "shvatio". Kao jedan od najvještijih i najplodnijih pisaca "znanstvene fantastike", koji je ikada uzeo olovku, samostalno je započeo modernu pomamu za NLO-ima. Bio je vatreni vjernik u Doktrinu svjetskog leda. U kasnijim godinama je sakupljao stijene na koje su, kako je sam rekao, utisnute prošle uništene civilizacije. Njegove čudne slike zapanjujuće stvarnih morskih ljudi i žena, prizvane iz njegovih stijena, izazvale su pravu senzaciju u svijetu umjetnosti, gdje postižu visoku cijenu (slika dolje).
Welteislehre je trebao biti kruna raskošnog planetarija, koji su nacisti planirali izgraditi na gori Pöstling, iznad Linza: "Prema planovima građevine, prizemlje je trebalo biti usredotočeno na Ptolomejev svemir, srednji kat na Kopernikovu teoriju, a gornji kat na Hörbigerovu teoriju."
A Merman (Brosterman Collection)
http://www.shavertron.com/forgottenart.html
U početku
Za one koji priču o Baalu shvaćaju više od metaforičke, postoji mnogo presedana za žrtvovanje predpubertetskog muškog djeteta. Sam Baal žrtvuje upravo takvog dječaka bogu smrti kako bi ga otjerao, dok Anat naizgled ubija cijelu njezinu pratnju, kao znak svoje ljubavi prema Baalu.
Arheološki, ljudsko žrtvovanje u kanaanskoj religiji nije lako dokazati. Znanstvenici raspravljaju o tome da li se to ikada zapravo dogodilo. Na jednom grobnom mjestu, pronađenom u Kartagi, nađene su urne ispunjene životinjskim ostacima, i druge urne ispunjene ostacima dojenčadi, što je navelo znanstvenike na nagađanje kako su Kartažani prakticirali životinjske i ljudske žrtve.
Ali, postoji drevno groblje koje se nalazi oko hrama posvećenog božici Tanit, glavnom božanstvu punskog panteona, koju znanstvenici uspoređuju sa Anat i Athtart. Mnoga moderna groblja nalaze se oko lokalne crkve. Nije mnogo, od onih koji su tamo pokopani, žrtvovano. Drugi znanstvenici tvrde kako je dobna raspodjela posmrtnih ostataka na ovom mjestu u skladu sa pokopom djece koja su umrla prirodnom smrću, neposredno prije ili nakon rođenja.
Književni zapisi su beskorisni. Stari zavjet nije stariji od 11. stoljeća. U njemu nema niti piramida, niti sfingi, a tko god ga je napisao očito nikada nije kročio nogom u Egipat. Sumnjivo je jesu li ikada bili u Kanaanu. Biblija i Tora mogu se olako odbaciti.
Uzimajući u obzir otkrića kultnog isusovačkog učenjaka iz 17. stoljeća, Jeana Hardouina, koji tvrdi kako su "jedina autentična klasična djela bila Homer, Herodot, Ciceron, Plinijeva Prirodnjačka povijest, Vergilijeve Georgije", dok su ostalo bile krivotvorine, stvorene ljubaznošću "Crnih redovnika [benediktinskih redovnika]". Dakle, nijedan rimski zapis, nitko sa intelektualnim integritetom ne može shvatiti ozbiljno. Zapravo, Rim se ne može shvatiti ozbiljno, sve dok Britanci ne pronađu bojna polja na kojima je njihova nacionalna heroina Boudica vodila svoju legendarnu pobunu protiv Rimskog Carstva. Sićušan otok, sa gotovo sto milijuna visokoobrazovanih ljudi koji pužu po njemu, a nitko ne može pronaći ova bojna polja stara dvije tisuće godina, gdje su navodno deseci tisuća pobijeni?
Rim je mit koji je stvorio Vatikan. Održavan je kroz stoljeća od strane akademske zajednice, sada i Hollywooda, kako bi ovjekovječili svoj drugi mit o Isusu Kristu. Razlog zašto rimske i grčke ruševine izgledaju slično, kao i mikenske i ruševine Baalbeka, jest zato što su ostaci davno zaboravljene kulture, kulture koja je pisala linearnim pismom B, a koje još nije dešifrirano...
Ono što arheolozi znaju o ljudskim žrtvama u regiji Ugarit jest da se njihove tradicije protežu u eon prije kulture Samare, u davno i zaboravljeno doba. Vrijeme koje su dijelili sa odvratnim bićima, koja su prakticirala obrede toliko neopisive, i oni koji su znali za njih smatrali su razboritim izbrisati dokaze i zakopati hram. Göbekli Tepe, manje od dvjesto milja od Ugarita, pronađen 1994. godine od strane još jednog izgubljenog dječaka, pastira, upravo je takvo mjesto. Izgrađen usred ničega, naizgled bez alata, prije više od deset tisuća godina - Göbekli Tepe je trebao promijeniti sve glupe ideje National Geographica o pretpovijesnim lovcima-sakupljačima, koji se udružuju u poljoprivredne zajednice, i izgrade civilizaciju metodom pokušaja i pogrešaka. Ali, do sada, zbog držanja po strani, Göbekli Tepe je imao malo utjecaja na akademske anakronizme kojima još uvijek uče školsku djecu i propagiraju na televiziji.
https://skepticink.com/lateraltruth/2018/11/18/gobekli-tepe-part-4-animals-astronomy/
Njemački arheolog i prapovijesničar, Klaus Schmidt, koji je vodio iskapanja u Göbekli Tepeu od 1996. do 2014. godine, nazvao je Göbekli Tepe prvim hramom i svetištem lovca iz kamenog doba. "On to mjesto vidi kao dio kulta smrti…" Poznati istraživač anomalija, Phillip Coppens, koji citira Schmidta, umro je od izuzetno rijetkog oblika galopirajućeg raka, krajem 2012. godine.
Sam Schmidt iznenada i neočekivano je umro plivajući, u Njemačkoj 2014. godine.
Zapadni središnji stup ograđenog prostora D (Fotografija: N. Becker).
Gubitak glave kod Göbekli Tepea: https://www.dainst.blog/the-tepe-telegrams/2016/05/05/losing-your-head-at-gobekli-tepe/
Göbekli Tepe, ako se prepusti trenutnoj generaciji akademika koji o njemu nagađaju, zauvijek će ostati enigma. Nitko nije primijetio kako opsesija prikazanim supovima ponavlja predkolumbovsku južnoameričku opsesiju. Ollantaytamba, koji je izgrađen oko oltara supova, i koji je vjerojatno korišten u ljudskim žrtvama. Niti je itko od ovih, ne baš briljantnih akademika, primijetio da T struktura ponavlja religiozno Navajo slikanje pijeskom.
"U Göbekli Tepeu možemo razlikovati dva sloja koji se potpuno razlikuju po vrsti arhitekture. Sloj III, donji i stoga stariji sloj, ima poznate kružne ograđene prostore, sa stupovima u obliku slova T. Sloj II karakteriziraju manje zgrade pravokutnih tlocrta. Ponekad imaju i stupove, koji su mnogo manji od onih starijih."
Sigurno je pretpostaviti: sve što dolazi nakon Sloja III uglavnom bili razni kultovi nasutog tereta, baš kao što sumnjam da je bio i drevni Egipat. Sup se također pojavljivao rame uz rame sa kobrom na kruni Egipta. Nema alata od životinjskih kostiju, niti figurica koje se mogu pratiti do izvornih graditelja. Cijelo nalazište je bilo pažljivo očišćeno prije nego što je zatrpano, ostavljajući samo nagađanja o tome tko ga je ili zašto koristio.
Sami stupovi u obliku slova T su visoko stilizirani humanoidi. Gledano sa strane može se vidjeti luk leđa i stražnjice čovjeka: "Dokaz za ovo tumačenje su reljefni prikazi ruku, šaka i odjevnih predmeta, poput pojaseva i prepona, na nekim od središnjih stupova." Stupovi su ukrašeni životinjama, koje su prikazane na izduženi način i podsjeća na piktograme u kanjonu Chaco, na jugozapadu Amerike. Za jedan stup prianja vješto izvedena rezbarija zubatog gmazovskog stvorenja, o kojemu ovdje nema mjesta niti u fosilnim zapisima. Zatrpavanje je očito uređeno figuricama zato da bi se prenijela neka poruka onima koji će doći.
Do sada je pronađeno 143 figurice; i 43 izgledaju ljudski: "Fragmenti, sačuvani u najvećem broju su glave, ali ne često veći torzo. Veliki broj odlomljenih glava i regulirani prijelomi govore u prilog namjernoj fragmentaciji." U svim, mukotrpno pedantnim iskapanjima nalazišta, samo je jednom pronađen torzo koji ide uz odrubljenu glavu. Akademici se šale o "gubitku glave u Göbekli Tepeu".
"Poseban tretman i uklanjanje lubanja dobro je potvrđeno za PPN [predkeramički neolitik]. Jedan od najznačajnijih primjera jest građevina sa lubanjama iz Cayönüa." Azteci su, kao i druge mezoameričke civilizacije, gradili zidove od ljudskih lubanja, koje su nazivali tzompantli; odnosno, sačuvali su ih kako bi pokazali svoje žrtvene žrtve. U Cayönüu, "analiza krvi, pronađene na nalazištu, sugerirala je da se tamo odvijalo ljudsko žrtvovanje."
Još jedno suvremeno nalazište; Nevali Cori, što u grubom prijevodu znači Dolina kuge, možda bi moglo baciti dodatno svjetlo na izvorne graditelje Göbekli Tepea. Nevali Cori je također izgrađen oko humanoidnih stupova u obliku slova T, ali za razliku od Göbekli Tepea, zapravo je bio naseljen. Tijekom nekoliko godina 1980-tih, kada je iskopan, pronađeno je mnogo glinenih figurica koje prikazuju nevjerojatno iskrivljene ljude. Najznačajnija, prema akademicima, je figurica "dva čovjeka koja plešu s kornjačom."
Možda je zgodno spomenuti: hramovi su izgubljeni kada je, 1991. godine, izgrađena brana Ataturk i područje je poplavljeno.
https://kaynaklarlatarih.blogspot.com/2018/04/nevali-corinin-kesfi.html
Možda se ne smatra pristojno smijati se retardiranima. Ali, akademici su također objasnili drugi poznati nalaz u Nevali Coriju, humanoida sa zmijom na vrhu glave. To je samo otmjena frizura. Uz takve, koji se plaćaju i dominiraju akademskim podijem, čovjek se pita zašto uopće ulažu toliko vremena i truda u iskapanje ovih nalazišta; zašto ne dignu ruke od gađenja i ne odu kući gledati nogometnu utakmicu.
Jedna od glava, iskopanih u Göbekli Tepeu, sumnjivo nalikuje vinčanskim ostacima, pronađenim na području bivše Jugoslavije. Vinčanska kultura, koja je datirana nekoliko tisuća godina kasnije od Göbekli Tepea i srodnih nalazišta, stilski jest povezana sa anadolskom migracijom, što je čini proširenjem samarske kulture i najdaljeg prošlog razdoblja do kojeg arheolozi mogu koherentno doći, kada krenu do Göbekli Tepea. Vinčanske ostatke ne možemo zamijeniti niti za što drugo, osim možda za ono što se danas naziva Sivima, kao vanzemaljskim stanovnicima...
Sotonski stihovi
"Jesi li pomislio na Al-Lāt i al-ʻUzzā
I Manāt, treći, drugi?"
Ovo su uzvišeni gharāniqi, čijem se zagovoru nada.
Većini zapadnjaka 'Sotonski stihovi' prizivaju u sjećanje slike neolitskih pećinskih ljudi, koji su se na ulicama Europe i Bliskog istoka borili za glavu Sir Ahmeda Salmana Rushdieja, autora romana istog naslova, iz 1988. godine. Tu je bio taj oronuli starac u ogrtaču, ajatolah Homeini, koji je izgledao smiješno teatralno, i izdavao fetvu, pozivajući na Rushdiejevo ubojstvo. Britanci su odgovorili pružanjem Rushdieju policijske zaštite, i na kraju ga proglasili vitezom. Prvi put u dugim stoljećima, zapadnjaci su iz prve ruke mogli svjedočiti svemu što je zaista ružno u vezi sa islamom.
Ono što zapadnjacima nije rečeno jest oko čega je sva ta skandaloznost. Svojim naslovom je Rushdie aludirao na ono što se sada smatra heretičkom islamskom koncesijom politeizmu, koju je dao sam Poslanik, a za koju znanstvenici znaju da je stara koliko i sam Kuran. Sotonski stihovi sastoje se od tri retka. Sura 53, 19. i 20. stih, koji mole vjernike da razmisle o 3 velike božice iz prošlosti.
Nakon toga, a to je dokumentirano preko perzijskog povjesničara Al Tabarija, sve do vremena prvog pojavljivanja Kur'ana, Muhammed je navodno rekao: "Ovo su uzvišeni gharāniq, čijem se zagovoru nada…"
Gharāniq je arapska riječ za ždral, slično kao ždralovi koji okružuju svastiku, prikazanu na zdjeli iz Samare (sa gornje slike). Al-ʻUzzā i Al-Lāt odgovaraju Athtart i njezinoj strašnoj sestri Anat, iz Baalovog ciklusa; ranije Ištar i kasnije punskoj božici Tanit. Manāt, kao najstarija od 3 sestrinske božice koje su se u to vrijeme štovale u Meki, odgovara Aṯratu, Anuovoj supruzi u Sumeru.
Muhammed je prenosio svoja otkrivenja u Meki prilično neentuzijastičnoj publici, posebno trgovcima, koji su vodili godišnji bazar oko Ka'be. Ondje su se sva arapska plemena svake godine sastajala kako bi se miješala i trgovala. Možda preplavljen važnošću i kako bi ih impresionirao - izgovorio je ove sudbonosne stihove, odajući počast njihovim trima velikim božicama. To je upalilo, i mnogi od njih su se odmah preobratili, poklonivši se na zemlju pred objavama svog novog Proroka.
Ali, možda se u prvom pojavljivanju Sotone ili "Vrag me natjerao to učiniti" - Gabrijel kasnije ponovo ukazao Muhamedu i kaznio ga, jer je izgovorio riječi koje nisu bile od boga Abrahama. Ubrzo se između Muhameda i njegovog nevidljivog Gabrijela shvatilo kako je upravo taj gadni novi klinac u kvartu, Sotona, stavio u Muhamedovu usta ove Stihove ždralova, kako su se izvorno zvali Sotonski stihovi. Sve je bilo oprošteno i Muhammed je ubrzo povukao svoje mišljenje, mijenjajući riječi koje su dolazile nakon 19. i 20. stiha u današnji oblik. Sura u kojoj se pojavljuju stihovi se zove An-Nadžm ili Zvijezda. To je 53. sura Kur'ana. Islamski učenjaci priznaju da su ajeti, od 01. do 18. stiha An-Najma, među najstarijima u Kur'anu, što jamči starost 19. i 20. stiha, ako ne i za sav integritet. Nakon 20. stiha slijedi mizogina tirada, koja završava tvrdnjom da u 27. stihu nema ženskih anđela. U 36. i 37. stihu postoji oštra podrška Starom zavjetu, što je jasan znak da je ono što slijedi nakon sotonskih stihova - kasniji dodatak.
Izvorni Kur'an napisan je prije 11. stoljeća.
Pripovjedač An-Najma zatim obećava, kao Gospodar Siriusa, da će uskrisiti mrtve i donijeti Drugo Kraljevstvo u 47. i 49. stihu...
Pišem ovaj esej u Long Beachu, New York. Ovdje ima više pravih Židova, nego u Izraelu. Odmah niz ulicu nalazi se hasidska škola i svako jutro, osim subote, oko sedam sati, ovi mladići se slijevaju prednjim dvorištem žureći na nastavu. Odjeveni su u crno, od cipela do modificiranih kaubojskih šešira, gotovo svi su visoki i vitki, te hodaju uspravno, stavljajući jednu nogu ispred druge kao što bi mladić trebao, naizgled imuni na hladnoću, u svojim tankim crnim kaputima. Ako ste vani sa njima, gledaju vas ravno u oči i žele vam dobro jutro kao da to stvarno misle....
Čovjek ne može ne voljeti ovu djecu koja se čine kao povratak u prošlo doba kada su sva američka djeca odrastala visoka i uspravna, ali postoji problem. Oni misle da su Arapi sa crvenom kosom, pjegicama i blijedom bijelom kožom. Kako oni na to gledaju - oni su Baalov odabrani narod. Jahve je jedan od Baalovih naslova, raspršen iz zemlje kanaanske jako davno, kako bi podijelio sudbinu svoje Šekine (Svjetske duše) u beskrajnom izgnanstvu.
Unatoč radu njihovih vlastitih genetičara, poput Schloma Sanda, koji smještaju svoje podrijetlo u područje iznad Crnog mora, i unatoč onome što im govore njihovi vlastiti odrazi u ogledalu - ova apsurdna pretpostavka da su oni Semiti - vodeći je princip kroz sve dane njihovih života. Kao i sve religije, to je ono što im je usađeno u srca, sve otkada su bili dovoljno stari da govore. Vjeruju u ovo toliko žarko da su uspješno podnijeli peticiju svijetu neka prisvoji arapsku zemlju kako bi se oni mogli vratiti u "svoju domovinu". I to se zove pravo na povratak.
Sve bi to možda bila samo još jedna teološka fantazija da bi se ukralo prolazno vrijeme namijenjeno ljudskom postojanju, ali postoji još jedna skupina koja dijeli njihovu fantaziju. Diljem Amerike su devalvirane farme i vanjska proizvodnja ostavile pustoš, i tu je izgubljena svaka nada u budućnost. Sve što je sada preostalo ruralnim Amerikancima jest njihova vječna nagrada. Kako bi dobili tu nagradu, jer kršćani čitaju iz iste "dobre knjige" kao i Židovi - oni moraju vratiti Baalov odabrani narod na mjesto njihova rođenja.
Ako to uključuje ubojstvo cijelog svijeta, oni su to spremni učiniti. Zapravo, tim bolje! Jer će na kraju dana njihov bog, Isus, "židovski stolar", sletjeti na oblaku i odnijeti ih u raj. Ljudska rasa vodi stotinu godina ratovanja na Bliskom istoku, a događaji tamo danas prijete eskalirati u apokaliptični rat koji će okončati život na Zemlji kakav poznajemo.
Arheolozi pretražuju prisvojenu zemlju otkada postoji rat na Bliskom istoku, ali osim Svitaka s Mrtvog mora, koje je pronašao još jedan izgubljeni dječak, pastir - nisu uspjeli pronaći jednu trunku dokaza da je dobra knjiga Židova i kršćana postojala prije 11. stoljeća u Rusiji. Poznati po svom bestseleru, "Sveta krv, Sveti gral", Michael Baigent i Richard Leigh, vjerojatno najveći biblijski istraživači 20. stoljeća, napisali su još jednu, manje poznatu knjigu, naslova "Obmana svitaka sa Mrtvog mora".
Kronika opisuje da su svici sa Mrtvog mora navodno "pronađeni u špiljama u blizini Jeruzalema, 1947. godine, samo da bi bili strogo čuvana tajna gotovo 50 godina, sve dok Huntingtonova knjižnica nije izazvala oluju kontroverzi 1991. godine, objavljivanjem kopija svitaka. U ovoj uzbudljivoj istrazi, autori Baigent i Leigh krenuli su otkriti kako je mala skupina ortodoksnih biblijskih znanstvenika stekla kontrolu nad svicima, ne dopuštajući pristup nijednom strancu, te izdajući strogo "konsenzusno" tumačenje…"
Svici s Mrtvog mora su potpuna prijevara, obmana počinjena kako bi se skrenula pozornost sa gnostičkih korijena abrahamskih religija. Svici su zbirka fragmenata koji bi vrlo lako mogli biti iskorišteni kao fenički toaletni papir, te su najvjerojatnije okvirno bili zalijepljeni u podrumu Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, 1946. godine.
Tora, a time i Stari zavjet, zajedno sa većinom Talmuda i Tanaha, sve su to "rabinske laži koje su otrovale cijeli svijet. Laži, koje su toliko učinkovite da, kako Friedrich Nietzsche primjećuje u knjizi "O genealogiji morala: Polemika": 'Židovi su najkatastrofalniji narod u svjetskoj povijesti: ostavili su za sobom tako krivotvoreno čovječanstvo da se, čak i danas, kršćani mogu smatrati antižidovskima, a da ne shvaćaju da su oni krajnji zaključak judaizma'."
Istina jest da su sve izmislili. Jedini Židovi koji su porijeklom sa Bliskog istoka su: ili potomci Donmeh Turaka (koje je perzijski geograf iz 10. stoljeća, Hudud al-'Alam, nazivao 'turskim Pečenezima'); ili slavenski robovi (koje su na Bliski istok doveli 'hazarski Pečenezi').
Mnogo prije nego što je nehotični otac cionizma, Avraham Firkowicz, početkom 19. stoljeća, lutao grobljima Krima i mijenjao datume na nadgrobnim spomenicima za 1000 godina kako bi odgovarali basnama o Izlasku - Židovi su sami sebi stvarali lažnu povijest. Postoji cijela nova generacija ruskih židovskih znanstvenika, koji će vam to prvi reći.
Stoljećima su Židovi, i to u industrijskim razmjerima, proizvodili "rukopise, kolofone, natpise na nadgrobnim spomenicima, kao i krivotvorene kronike i 'folklorne' tekstove". Zauvijek postoji prepoznatljiv modus operandi, predstavljanja svojih izmišljenih djela kao "drevnih. Autori su stvarali herojske epove (npr. ruski povjesničari) ili figure velikih mudraca (npr. židovski znanstvenici)."
(Akhiezer, Golda (2018) Historical Research and Forgeries in the Age of Nationalism: The Case of the Russian Empire Between Jews and Russians, East European Jewish Affairs)
Do vremena kada je arapski putnik, Ahmad ibn Fadlan, u svom putopisu napisao kako su "Hazari i njihov kralj svi Židovi..." - morala je postojati barem Tora. Ali, Zuqninova kronika, napisana na sirijskom jeziku i očito ranije od putopisa, naziva Hazare rasom bez boga, te kaže kako su oni zapravo bili Magovi.
Primarno, i na temelju arheoloških dokaza koje su ostavili Mađari, suparničko hazarsko pleme (koje su Pečenezi protjerali na zapad u Hungariju) i tradicionalna religija tipičnog hazarskog klana - čini se da je bio tengrizam. Religija iza svastike, tengrizam, uključuje elemente šamanizma, animizma, totema i štovanja predaka. U tengrizmu jest ideja živjeti uspravnim životom i time održavati ravnotežu između tri svijeta Drveta života i vlastite tri duše.
Nordijske Edde i židovska Kabala su oblici tengrizma, i narativi se vrte oko Drveta života. Na nordijskom Yggdrasilu postoji 9 svjetova, dok je 10 u Sepher Yetzirah Kabale, ali 10 je i nula (u zatvorenoj petlji koja se vraća prema 1). Imaju mjesto na najvišem nebu zvanom Gimil i predodređeni su da ih uništi nepromjenjiva sila; koju su Nordijci nazivali Lǽvateinn, a Židovi Levijatan. Sve ovo, u kombinaciji sa arheološkim činjenicama i nakon sto godina opsežnih iskapanja u zemlji nekoć poznatoj kao Kanaan, gdje nije bilo drevnih Hebreja, daje zaključak kako je Kabala postojala među 'Židovima' prije Egzodusa, što je bio trn u oku ruskog rabina.
Kabala je izvor sve judeokršćanske eshatologije i u njoj nema entiteta poput Sotone, niti blizu. Aleister Crowley, vodeći stručnjak za Kabalu (koji je ikada živio), oduvijek je pokušavao razviti svoju ujedinjenu teoriju polja o religiji. U Tablici IV njegove Tablice korespondencija navodi (hebrejski) kabalistički ekvivalent Sotone ili Moloha - kao Samael i njegova supruga, Isheth Zenunim.
Zato će vam većina današnjih Židova, konzervativnih, ortodoksnih ili reformiranih, reći: za njih je Sotona samo parničar, neka vrsta okružnog tužitelja, koji progoni čovjeka pred Bogom. Na hebrejskom שָׂטָן (Śāṭān) znači tužitelj ili protivnik. Nije mu zabranjen pristup nebu, niti iskušava ili muči ljude, zapravo se u Knjizi o Jobu on i Bog čine kao prijatelji u piću. Neki znanstvenici izjednačili su Sotonu sa Angra Mainyuom ili Ahrimanom iz zaratustrizma. Ali, nitko ne može pružiti jezičnu progresiju, koja bi bila iole uvjerljiva u tome da se Angra Mainyu ili Ahriman izgovarao kao Sotona. Mogu se bez razmišljanja odbaciti.
Nepobitna činjenica jest: riječ Sotona potječe od aramejske riječi Shayāṭīn, riječi koja ima korijene u riječi š-ṭ-n, što znači dalek ili zalutao. Mnogo prije islama, šejtani su bili nevidljiva zlonamjerna bića, koja su lutala zemljom u potrazi za ljudskim žrtvama. Islamski učenjaci se uglavnom slažu: za razliku od džina, šejtani su besmrtni i nemaju vjeru. Potpuno su zli i prestati će postojati onda kada i njihov vođa prestane postojati.
Poput sinoptičkih evanđelja, Kuran vuče korijene iz vremena prije nego što su se abrahamske religije pojavile u samostanima mračnog doba. Do početka 13. stoljeća već su ga izmišljali, još usput više od 200 godina. Fridrik II. bio je najbolji prijatelj kojega su kršćani, muslimani i Židovi ikada imali. Točno je znao o čemu govori kada je rekao kako su "tri najveće prijevare ikada počinjene nad ljudskom rasom bili Isus, Muhamed i Mojsije."
Prožete sufizmom i maniheizmom, 114 sura Kur'ana numerički odgovaraju 114 stihova u Tajnom evanđelju po Tomi, gnostičkom tekstu, koji se putem kodeksa iz Nag Hammadija može datirati ugljikom najmanje 500 godina unatrag. To je 500 godina više od "Starog" zavjeta. Znanstvenici se slažu: Oksimoron. Izreke koje se pripisuju Isusu potječu iz Tajnog evanđelja po Tomi.
U Kur'anu se Šejtan i Šejātin spominju 88 puta. Oni podučavaju Solomona magiji i kradu tajne sa neba. Oni su protivnici Boga i ponekad, kao što je slučaj sa Sotonskim stihovima, čine se više nego ravnima njemu....
BY: Jack Heart & Orage; ožujak 2020. godine
Add comment
Comments