Istraživanje povijesnog traga tekstualne subverzije koja ponovno podiže svoju talmudsku glavu
Evo zagonetke o kojoj prosječni vjernik u crkvi nikada ne razmišlja: ako je "Jahve" bio Bog saveza sa Izraelom, koji se više puta spominje u Starom zavjetu - zašto Njegovo ime u potpunosti nedostaje u Novom zavjetu? Zašto Matej, Marko, Luka, Pavao i Ivan izbjegavaju izgovoriti ga, makar jedanput?
Uostalom, zašto je i sam Isus izostavio to ime? Ako je itko bio kvalificiran u potpunosti izgovoriti ili napisati Božje "sveto ime", bio bi to sam Krist, koji je izjavio: "Ja i Otac smo jedno." (Ivan 10,30).
Ovo je jedna velika nedostajuća karika u kontinuumu Starog i Novog zavjeta. Što se dogodilo kako bi se objasnio nedostatak imena? Odsutnost sigurno nije slučajni promašaj pisara ili apostolski propust. Više je nalik teološkom potresu.
Kako bi došli do dna ove zagonetke, moramo dublje istražiti najstarije i najautoritativnije rukopise Starog zavjeta - upravo one koje je koristio sam Isus, kada je propovijedao u raznim sinagogama, tijekom svoje službe.
Stari zavjet iz Kristova razdoblja
Do prvog stoljeća poslije Krista, židovska tradicija već je prestala izgovarati navodno božansko ime (ako je ono uopće i bilo vlastita imenica). Barem nam to govori današnja popularna teologija - koja je i sama uvelike pod utjecajem talmudske tradicije.
Prema istoj tradiciji: ime je uklesano u kamen, da tako kažemo, kada je Bog izričito otkrio svoje ime u savezu sa Mojsijem ("Ovo je moje ime zauvijek"), u Izlasku 3:14-15. Međutim, popularni engleski prijevodi ime prevode kao:
"Ja sam onaj koji jesam"; "Ja sam ono što jesam“; ili "Biću ono što ću biti."
Što objašnjava ovolike razine divergencije? To nije baš ime: to je izjava činjenice; bezvremenska izjava bića.
Istina koja stoji iza ove misterije, međutim, namjerno je zatrpana na propovjedaonicama. Paleohebrejski, tj. izvorno pismo i jezik u kojemu je kodificirana božanska samoidentifikacija - funkcionalno je izumro nakon babilonskog progonstva. Židovi su nakon toga počeli koristiti aramejski (jezik Babilona), u svojim svakodnevnim i vjerskim diskursima. Vjerovalo se da su knjige Daniela i Ezre napisane na aramejskom. Štoviše, Talmud - napisan mnogo stoljeća nakon što je Krist raspet - izvorno je napisan na babilonskom aramejskom.
Isus je, kao što svi znamo, govorio aramejski, jer je to bio "hebrejski jezik" tog vremena. Kada je Pavao svjedočio pred kraljem Agripom o svom iskustvu u Damasku, kada mu je nebeski glas govorio na "hebrejskom jeziku", on je mislio na aramejski:
12 Pavao o svom obraćenju
(Dj 9, 1–19; 22, 6–16)
»Radi toga pođoh u Damask sa punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika 13 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako sa neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14 Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.’ 15 Ja odvratih: ‘Tko si, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ja sam Isus koga ti progoniš! 16 Nego ustani, na noge se, jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. 17 Izbaviti ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem 18 da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu, te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.’«
19 »Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. 20 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. 21 Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22 Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23 da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima.«
(fusnota napominje kako je "hebrejski" dijalekt najvjerojatnije aramejski)
Zašto Bog nije upotrijebio puni oblik YHWH, navodnog božanskog imena, kako bi potvrdio svoju autentičnost, budući je Pavao do tada bio militantni farizej? Kada je Pavao upitao: "Tko si ti, Gospodine?", jednostavno mu je rečeno:
"Ja sam Isus kojega ti progoniš.“ (Djela 26,15). Bog se nije predstavio kao "Jahve", čak niti jednom farizeju, poput Pavla.
Nigdje u Novom zavjetu to navodno hebrejsko sveto ime ne spominju apostoli i vjernici koji su činili bezbrojna čuda snagom Duha Svetoga. (Luka 10).
Trag o tome kako je nastala svetost ovog imena usputno je otkrio sam Pavao, koji je u Titu 1:14, upozorio suvjernike neka ne zadiru u "židovske mitove i zapovijedi onih ljudi koji…su se okrenuli od istine."
Jer, ono s čime se ovdje zapravo bavimo jest preostali talmudski mit, koji i danas nastavlja prikrivati jednostavnu istinu Evanđelja.
Stara tekstualna subverzija
Prema crkvi (koja prevladava u onome što je danas ostalo od vjere), upravo je čisto poštovanje ili strah od Gospodina potaknulo drevne židovske štovatelje da zamijene Adonai ("Gospodin") kad god bi se pojavio YHWH. Ali, ovdje postaje još zanimljivije.
Tetragramaton יהוה (JHVH) pojavljuje se 6828 puta u masoretskom tekstu, koji danas čini osnovu mnogih popularnih prijevoda Novog zavjeta. No, ovaj je tekst dovršen je i formaliziran tek punih - 1000 godina nakon Krista.
Starija Septuaginta, kojom su se koristili Isus i apostoli, a koja se gotovo isključivo citira u Novom zavjetu, umjesto toga je koristila grčki izraz Kyrios - što je jednostavno značilo "Gospodin".
Kada je Pavao u Rimljanima 10:13 izjavio da će se "svaki koji prizove ime Gospodnje (Kyrios) spasiti", mislio je na Septuagintu. Nadalje, u Novom zavjetu imamo specifično ime, iznad svih ostalih, sa kojim se moramo nositi.
"Zato ga je Bog uzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakog imena, 10 da se na ime Isusovo pokloni svako koljeno na nebu i na zemlji i pod zemljom, 11 i da svaki jezik prizna: "Isus Krist je Gospodin!", na slavu Boga Oca." (Filipljanima 2,9-11)
Je li izvorni Tetragramaton bio uključen u ime i osobu Krista? Ili je to bio samo generičko ime za Boga?
Dakle, kako Septuaginta prikazuje Božji odgovor, kada ga je Mojsije pitao za ime, u Izlasku 3? Glasi ovako:
Ἐγώ εἰμι ὁ ὤν
"Ja sam Onaj Koji Jest."
Ovo je tekst koji se nalazi u većini kritičkih izdanja (Rahlfs, Göttingen), kao i u važnijim rukopisima, poput Vatikanskog i Aleksandrijskog kodeksa. Božji odgovor je ponovno bio više poput deklarativne izjave.
Ali, postoje li ikakvi dokazi da se tetragramaton (koji je možda imao općenitije značenje) koristio u doba Starog zavjeta? Postoji li ikakva naznaka njegove upotrebe u Novom zavjetu?
Apsolutno. Bili su predstavljeni paleohebrejskim slovima, koja nemaju nikakve sličnosti sa relativno modernim kvadratnim modernim hebrejskim pismom. Stoga pretpostavljam, i ovo je samo moje mišljenje, kako se radi o generičkom opisu Boga. Možda, samo možda, izvorni jezik na kojem je izgovoren jest sadržavao trag Isusovog imena i identiteta. Međutim, ne moramo se brinuti oko toga u doba Novog zavjeta.
Nadalje, kada god izvikujemo "Aleluja", što se spominje četiri puta u knjizi Otkrivenja, mi doslovno uzvikujemo "Hvalite Boga", a ne zazivamo neko mistično ime.
Ukratko - svi novozavjetni pisci koriste riječ Kyrios kako bi se osvrnuli i na Boga i na Krista.
Zaključna napomena i upozorenje
Talmud pripisuje duboku mističnu bit i ezoterično značenje Tetragramatonu, i to je u oštroj suprotnosti sa Novim zavjetom.
Možete zazivati ime Isus (hrvatski/engleski), Ješu (izvedeno iz aramejskog) ili Jasu (kineski), pri štovanju, iscjeljenju i oslobođenju. Moć se ne gubi u narodnom jeziku.
Sada, usporedite ovo s Talmudom, jer prema Kiddushinu 71a:
"Mudraci su učili: Mudraci bi svojim učenicima prenosili eksplicitno Ime [tj. Tetragramaton] jednom u sedam godina; a neki kažu dva puta u sedam godina. Rabbi Nehemija kaže: Samo skromnima, jednom svakih sedamdeset godina.”
To implicira kako Tetragramaton jest bio ezoterična tajna, rijetko podučavana, kako bi se spriječila zlouporaba. A u drugom talmudskom odlomku, Sanhedrin 90a:
"Rabbi Yehudah kaže: Onaj tko izgovara Ime [Tetragramaton] prema njegovim slovima nema udjela u budućem svijetu."
Pišem sve zato jer bi mi svi redom trebali biti svjesni zlokobnog širenja pokreta/riječi - Hebrejski korijeni, Kršćanski cionizam, Kršćanski nacionalizam i Noini zakoni - koji su sastavnim dijelom Antikristovog sustava. Oni i jesu ti koji populariziraju riječ Ješua (mesijanski judaizam) i njena razna preklapanja unutar Pokreta svetog imena (SNM) - u obliku Jehošua, Jahšua i Jahošua. Izbjegavajte ova imena pod svaku cijenu. Postoji ime za Isusa u vašem narodnom jeziku, gdje ono i dalje ostaje "ime iznad svakog drugog imena".
Ovaj duh Antikrista se uvukao u sve sfere života. Čak se i tehnologija klanja istome. Pokušajte natjerati i ChatGPT ili Grok neka generiraju jednostavnu sliku, koja predstavlja paleo-hebrejske znakove oznake za Boga (dolje jasno vidljivo), i ovo je najbliže što se dobije:
Uostalom, iz nekog razloga, a koji još uvijek ne mogu shvatiti, umjetna inteligencija je prilično loša u generiranju točnih slika na upit - osim ako se ne odnose na pornografiju, ili skatološke upite. Samo je trebalo izrezati i zalijepiti skriptu, na pozadinu od papirusa, ali očito je to bilo preteško za umjetnu inteligenciju:
Pitam ponovo; ovdje nisu uključeni isti upiti kod Groka, ali sada je gotovo sigurno kako jednostavan zahtjev, poput ovoga, neće biti ispunjen. Gotovo je kao da je ZABRANJENO:
Da. Sa ovim imamo posla.
Ostaje otvoreno pitanje: koja to skupina, ili religija, zabranjuje imena Krista/Boga, osim u smislu gnusnih psovki?
Hvala na čitanju.
Add comment
Comments