Crvena mafija

Art of the Deal 

Osnove Trumpove suradnje sa Rusijom se spominju u izvješću od 35 stranica, poznato kao "Trump Dossier"; o čemu je prvi izvijestio CNN, a potom ga je 11. siječnja 2017. godine objavio BuzzFeed. U dosjeu se navodi da je Rusija prikupila kompromitirajuće obavještajne podatke o Trumpu, te ih koristi za njegovu ucjenu. Dosje je sastavio Christopher Steele, bivši obavještajac britanske službe MI6, koji je radio za privatnu američku tvrtku. U njemu se opisuje obrazac bliskih kontakata između Trumpove kampanje i Kremlja – izvještaj koji i dalje izaziva kontroverze. Nakon objave dosjea, Steele se sklonio na tajnu lokaciju. Dosje prenosi tvrdnje bivšeg visokorangiranog ruskog obavještajca, koji je i dalje aktivan u Kremlju, kako ruske vlasti već najmanje pet godina "obrađuju" Trumpa,  u sklopu operacije koju je podržavao i vodio Putin, a sa krajnjim ciljem sijanja razdora među zapadnim savezima.

U knjizi "House of Trump, House of Putin", Craig Unger ovu rusku misiju naziva "jednom od najvećih obavještajnih operacija u povijesti", također prati Trumpove opsežne veze i poslove sa ruskom mafijom, počevši od njegova uspona u javnosti ranih 1980-ih.  Organizacija Global Security je iznijela hipotezu da bi Trump mogao biti "mandžurijski kandidat" kojega je ruska mafija, u dosluhu sa ruskom vladom, ubacila u politički sustav. Koristeći mrežu hakera i internetskih trolova pod kontrolom ruske mafije, ruska je vlada uspjela utjecati na američke predsjedničke izbore 2016. godine, u korist Trumpa.

(Napomena: Serijal "Treći hram", kao i "New Age", kao i prethodni serijali autora Davida Livingstona, napisan je 2017. godine, odnosno i prije toga vremena. Sada, iz današnje perspektive, tim sve ovo napisano izgleda puno interesantnije - koliko se sve vrti u istom ritmu. A prethodni tekstovi su samo dublje objasnili kako Rusija nikada nije bila u korist ruskog čovjeka, nego protiv njega. Mislim da su i objasnili kako Rusija nikada nije bila "slobodna" ili "ruska", kao niti Amerika. Danas je samo sve crno na bijelo. Sve u ime kriminalne "elite".)

Prema riječima Craiga Ungera: "Trump veliki dio svog poslovnog uspjeha, a time i predsjedničkog mandata, duguje priljevu vrlo sumnjivog novca iz Rusije." Štoviše, niz istraživanja 'Financial Timesa' pokazao je da su Trumpa, nakon što je pretrpio šest uzastopnih bankrota, od propasti spasili ruski kriminalni moćnici. Kako je to slikovito opisao Charles M. Blow u 'New York Timesu':

"Obmana koju je Donald Trump proveo nad svojim biračima polako se razotkriva. On nije pošten. Nije briljantan pregovarač. Nije čak  kompetentan.

Cijelog je života Trump prodavao sjaj i nazivao ga srebrom. Sve je to bila i jest iluzija, brend izgrađen na prodaji banalnosti uz hvalisanje. Pretvarao je izmaglicu u snove i nudio ih onima koji su žudjeli za okusom raskošnog, a ispraznog života kakav je on utjelovljivao. Uspješno je iskorištavao one koji su žudjeli za prividom uspjeha. Trumpova životna priča svojevrsna je piramidalna shema ambicija." 

Razdoblje vladavine Ronalda Reagana i 1980-e godine predstavljali su oštar zaokret u odnosu na sumorne 1970-e, obilježene su "Ja" generacijom i stagflacijom. Sav idealizam 1960-ih potpuno je iščeznuo i zamijenila ga je nova era hedonističkog materijalizma. Uspon korporativne pohlepe vješto je prikazan u filmu "Wall Street", Olivera Stonea. Nitko nije bolje utjelovljivao grubost i neukus tog doba od njegove istinske ikone, Donalda J. Trumpa. Trumpovo sjedište i hram njegova grandioznog ega je kičasti neboder Trump Tower u New Yorku. Osim nekretninama, Trump se bavio svakim mogućim pothvatom koji mu je mogao priskrbiti auru stereotipnog tajkuna: svoje je ime isticao gdje god je mogao, postao je vlasnik kasina, kupio američku nogometnu momčad New Jersey Generals, preuzeo vlasništvo nad izborima za ljepotu Miss Universe i Miss USA, kao i nad propalom zrakoplovnom kompanijom koju je nazvao Trump Shuttle. Kako bi zaokružio vlastitu iluziju o sebi kao vrhunskom poslovnom čovjeku, Trump je postao autor bestselera "Trump: The Art of the Deal". 

Donald Trump svoj je financijski uspjeh također pripisivao "pozitivnom razmišljanju" njegovog pastora, Norman Vincent Pealea. Ovaj je bio blizak suradnik velečasnog Fifielda (ključnog člana Vereideove organizacije "The Family"), kao i suradnik Merwina K. Harta, osnivača organizacije AFC. Trumpovi roditelji odlazili su na nedjeljna bogoslužja u crkvu Marble Collegiate na Manhattanu, gdje je Peale bio glavni pastor. Donald i obje njegove sestre ondje su sklopili brak, a pogrebne svečanosti za Freda i Mary održane su u glavnoj crkvenoj dvorani. Trump je za Pealea rekao da je bio "jedan od najvećih govornika" koje je ikada vidio. U intervjuu za časopis 'Psychology Today', 2009. godine, istaknuo je Pealeovu ulogu zato što je prebrodio burne godine svoje poslovne karijere. Spomenuvši prijateljstvo svoga oca sa Pealeom i opisavši samoga sebe kao osobu koja "čvrsto vjeruje u snagu pozitivnog stava", izjavio je: "Pomoglo mi je to što sam odbio pokleknuti pred negativnim okolnostima i nikada nisam izgubio vjeru u sebe. Nisam vjerovao da je sa mnom gotovo, čak niti onda kada su novine to tvrdile." 

Član organizacije "The Family" ("Obitelj"), Norman Vincent Peale, i Donald Trump

Koristeći kombinaciju vlastitog bogatstva i slave stečene u reality showu "The Apprentice", Trump je iskoristio sliku o sebi kao uspješnom poslovnom čovjeku i pregovaraču samo da bi obmanuo mnoge Amerikance nezadovoljne postojećim stanjem, uvjerivši ih kako je on predsjednik koji se suprotstavlja establišmentu, ali i spasitelj koji će riješiti sve njihove probleme. Ipak, američka obavještajna zajednica je ubrzo otkrila da su Rusi provodili sofisticiranu kampanju putem društvenih mreža kako bi sabotirali izborne izglede Hillary Clinton i pogodovali Trumpu. Nakon što je Trump smijenio direktora FBI, James Comeyja, Ministarstvo pravosuđa imenovalo je Roberta Muellera posebnim istražiteljem sa zadaćom neka istraži "sve veze i/ili koordinaciju" između Trumpove kampanje i ruske vlade, u kontekstu ruskog uplitanja u izbore. Trump je opetovano odbacivao te optužbe, nazivajući istragu "lovom na vještice". Putem Twittera je tvrdio: "Rusija nikada nije pokušala iskoristiti bilo kakav utjecaj nada mnom. NEMAM NIKAKVE VEZE SA RUSIJOM – NIKAKVIH POSLOVA, NIKAKVIH ZAJMOVA, NIČEGA!"

Kako je za 'Politico' izvijestio Luke Harding: najviši dužnosnici sovjetske diplomatske službe, uz pomoć KGB-a, organizirali su Trumpov prvi posjet Moskvi, u srpnju 1987. godine, na koji je otputovao sa suprugom Ivanom. Navodna svrha putovanja bila je rasprava o mogućoj izgradnji nebodera Trump Tower u Moskvi. Kao što je bio slučaj i sa mnogim sličnim Trumpovim pokušajima, od tog putovanja nije bilo ništa. Ipak, Trump se u Sjedinjene Države vratio sa novom ambicijom. Po prvi je put ozbiljno nagovijestio da je zainteresiran za kandidaturu za predsjednika.

Ivana (rođena Zelníčková) iz Čehoslovačke i Donald Trump

Dokumenti sigurnosnih službi Istočnog bloka upućuju na to da je dosje o Trumpu otvoren još 1977. godine, kada se oženio Ivanom Zelníčkovom iz Čehoslovačke. Prema dokumentima iz Praga, koji su deklasificirani 2016. godine, češka obavještajna služba pratila je taj par u New Yorku. Ivanin otac, Miloš Zelníček, nikada nije bio agent ili suradnik službe, ali održavao je radni odnos sa češkom tajnom policijom, koja ga je ispitivala o njegovoj kćeri. StB, češka tajna služba, rutinski je razmjenjivala tajne s kolegama iz KGB-a, poznatiji kao "prijatelji". Prema evidenciji StB: Ivana je nakon rođenja prvog djeteta, Donalda Trumpa mlađeg, primila "nagradu" od milijun dolara. Navodno je ista praksa primijenjena i kod drugog djeteta. Tijekom ljeta uoči razvoda, Donald mlađi boravio je u domu obitelji Zelníček u blizini Praga, a djed ga je podučavao lovu i češkom jeziku.

Aktivnosti StB-a vezane uz Trumpa i Ivanu intenzivirale su se krajem 1980-ih, nakon što je Trump objavio da razmišlja o kandidaturi za predsjednika. Bivši dužnosnik StB-a, Vlastimil Danek, izjavio je: "Fokusirali smo se na njega; znali smo da je utjecajan. Imali smo informacije da u budućnosti želi postati predsjednik." Ivana nije bila "samo imućna američka državljanka", već se kretala u "samim vrhovima političkih krugova", rekao je Sury. Godine 1988., uoči američkih izbora, "Zelníček je rekao da ga je kći uvjeravala u pobjedu G. Busha, te da se to među američkim čelnicima smatralo gotovom stvari", zabilježio je StB. Ta je prognoza stigla "iz najviših struktura vlasti u SAD-u". Kada su novinari Guardiana i češkog časopisa Respekt pokucali na vrata agenta StB-a poznatog pod nadimkom "Jarda" – jednog od četvorice koji su uhodili obitelj Trump – on je odbio otvoriti. U e-poruci je naveo da je umoran i da želi mir. Dodao je: "Pokušavate me strpati u grob." 

Godine 1984. se Trump sastao sa Lois Romano iz 'Washington Posta', gdje je izrazio svoju želju da vodi pregovore između Amerikanaca i Sovjeta o prijetnji nuklearnim ratom. Rekao je da mu je prijatelj Roy Cohn kazao kako je taj intervju savršena prilika za početak. "Neki ljudi imaju sposobnost pregovaranja. To je vještina s kojom se zapravo rađaš. Ili je imaš ili je nemaš", hvalio se Trump. "Trebalo bi mi sat i pol da naučim sve što treba znati o projektilima... Mislim da većinu toga ionako znam. Riječ je samo o informiranju o situaciji... Znaš tko stvarno želi da to učinim? Roy... Pristao bih istog trena." Trump je tvrdio da bi sve što treba znati o nuklearnoj tehnologiji mogao naučiti od svog ujaka Johna Trumpa, nuklearnog fizičara sa MIT-ja.

Prema pisanju 'Hollywood Reporter', Trump je 1986. godine inzistirao na sastanku sa Bernard Lownom, bostonskim kardiologom koji je zajedno sa Jevgenijem Čazovom, osobnim liječnikom Mihaila Gorbačova, osvojio Nobelovu nagradu za mir. Trump se sastao sa  Lownom u Trump Toweru, i inzistirao na tome da mu ovaj ispriča sve što zna o Gorbačovu. Trump je planirao zamoliti svog dobrog prijatelja "Ronnieja" neka ga imenuju veleposlanikom u Sovjetskom Savezu.

Brighton Beach

Mala Odessa 

Marija Zaharova, glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova, dosljedno je poricala da je Moskva imala ikakve veze sa  pobjedom Donalda Trumpa na izborima. Umjesto toga, zavjeru je pripisala "Židovima". Naravno, biti će proglašena "antisemitkinjom". No, istina je – baš kao što je u Americi slučaj sa makinacijama CIA-e – da kriminal nije institucionalan, već ga provode odmetnuti pojedinci. Što se tiče ruskog uplitanja, bilo je rezultat djelovanja kriminalnih elemenata iz ruske mafije; i većina njih jesu bili Židovi sa  dvojnim državljanstvom (izraelskim) koji su održavali duboke i opsežne veze sa Trumpom, njegovom obitelji i njegovim suradnicima. Izraelski portal Newsru.co.il navodi da je Zaharova, "govoreći sa pretjeranim židovskim naglaskom", izjavila sljedeće: "Ako želite znati budućnost, nemojte čitati glavne medije. Naši ljudi u Brighton Beachu reći će vam sve." 

Istraživački novinar Robert I. Friedman, u svojoj je knjizi "Crvena mafija: Kako je ruska mafija prodrla u Ameriku" otkrio kako je "ruska"  mafija zapravo bila više židovska, nego ruska. Vodeće osobe ruske mafije često su Židovi, također mnogi od njih djeluju u suradnji sa  partnerima iz rusko-židovske zajednice u Sjedinjenim Državama. Tijekom 1970-ih i 1980-ih su Sjedinjene Države proširile svoje imigracijske politike dopuštajući ulazak sovjetskim Židovima, od kojih se većina nastanila u dijelu južnog Brooklyna, poznatom kao "Brighton Beach" ("Mala Odesa"), nazvano prema ukrajinskom gradu koji je dugo na zlu glasu zbog svog židovskog podzemlja.

Vodeći gangsteri iz Brighton Beacha stigli su u Sjedinjene Države temeljem odredbi amandmana Jackson-Vanik, donesenog u sklopu Glave IV. Zakona o trgovini iz 1974. godine. Taj je zakon zabranjivao bilo kojoj državi sa netržišnim gospodarstvom, i koje ograničavaju iseljavanje svog stanovništva, stjecanje statusa najpovlaštenije trgovačke nacije u trgovini sa Sjedinjenim Državama. Amandman je nazvan prema njegovim glavnim predlagateljima: senatoru Henry M. "Scoop" Jacksonu iz savezne države Washington i zastupniku Charles A. Vaniku iz Ohija. Jackson je utjecao na niz ključnih osoba povezanih sa neokonzervativizmom, uključujući Paula Wolfowitza i Richarda Perlea, koji su obojica prethodno radili kao njegovi suradnici. Amandman je donesen nakon uvođenja sovjetskog "poreza na diplomu", kojim su se nametale pretjerane naknade za iseljavanje osobama koje su studirale u SSSR-u i željele otići iz zemlje. Cilj te mjere bio je suzbiti "odljev mozgova", odnosno iseljavanje sovjetskih Židova u Izrael i na Zapad.

Brighton Beach postao je američko uporište moderne odesske mafije, ponekad zvane i "Malina". Sredinom 1970-ih, Brighton Beach u New Yorku, postao je popularno odredište za naseljavanje sovjetskih useljenika – uglavnom Židova iz Rusije i Ukrajine – te baza ruske mafije u SAD-u. Prema riječima Olega Kalugina, bivšeg šefa protuobavještajne službe KGB-a, ruska mafija je "danas jedan od ogranaka ruske vlasti". KGB se pobrinuo da se iseljavanje u SAD ne ograniči samo na nedužne židovske žrtve antisemitizma. Iz svojih su gulaga također pustili tisuće okorjelih kriminalaca, od kojih su se mnogi potom nastanili u Brighton Beachu. Kalugin je tvrdio da je najmanje dvjesto Židova iz Sankt Peterburga otišlo u SAD, gdje su nastavili podnositi izvještaje KGB-u. Cilj KGB-a bio je smjestiti ih na osjetljive položaje unutar američke vlade ili vojno-industrijskog kompleksa.

"Poput Rusije", objašnjava Mark Galeotti u časopisu 'Foreign Policy', "Ukrajina je doživjela ogroman porast organiziranog kriminala tijekom 1990-ih, kada su se stvarali novi politički i gospodarski sustavi u razdoblju katastrofalno slabe državne kontrole." Najzloglasniji i najpoznatiji oblik ukrajinskog organiziranog kriminala jest mafija iz Odese – grada koji je na zlu glasu kao utočište krijumčara i ključno čvorište u postsovjetskim globalnim mrežama krijumčarenja, uključujući i onu za transport afganistanskog heroina preko Kavkaza prema Europi. Čak i na zapadu Ukrajine, kriminalne skupine često su duboko uključene u unosno krijumčarenje heroina, ljudi i krivotvorenih cigareta u Europu, ponekad u suradnji sa ruskim mafijaškim skupinama.

Ukrajina je premrežena kriminalnim organizacijama, koje su usko povezane sa mrežama korumpiranih dužnosnika i oligarha. Npr.  najveća i najmoćnija ruska mafijaška skupina, mreža Solncevo sa sjedištem u Moskvi, održava dugogodišnje veze sa klanom iz Donjecka, industrijskog grada na istoku Ukrajine. Ta je mreža činila jezgru baze moći svrgnutog predsjednika Viktora Janukoviča. Prema depeši koju je Veleposlanstvo SAD-a u Kijevu 2006. godine uputilo Vijeću za nacionalnu sigurnost: Janukovičeva "Stranka regija" je postala "utočište za mafijaše iz Donjecka". 

Mnogi pripadnici židovske zajednice iz Odese iselili su se u inozemstvo, a među njima i znatan broj najzloglasnijih profesionalnih kriminalaca iz tog grada. Djelovanje ukrajinskih kriminalnih organizacija zabilježeno je u srednjoeuropskim zemljama poput Češke i Mađarske, gdje su uključene u prostituciju, pa sve do Sjeverne Amerike i Izraela, gdje su nakon masovnog useljavanja ukrajinskih Židova uspostavile značajnu bazu moći. Iako je skupina nastala u Odesi, u međuvremenu je svoja glavna sjedišta uspostavila u drugim gradovima, kao što su New York, Miami, Tel Aviv, Antwerpen i Budimpešta; dok su njihove "brigade" – sastavljene od kriminalaca iz Odese ili onih povezanih sa tim gradom – aktivne i u brojnim drugim gradovima. Evsej Agron (1932.–1985.), rođen u Lenjingradu i prozvan "kumom" rusko-američke mafije, emigrirao je u Sjedinjene Države 1975. godine, na temelju amandmana Jackson-Vanik. Agron je ubrzo preuzeo kontrolu nad kriminalnim aktivnostima među sovjetskim Židovima u četvrti Brighton Beach, te je organizirao reket, koji mu je donio milijune, ako ne i milijarde, putem prijevara sa porezom na gorivo. Agron je ubijen 1985. godine hicima u glavu ispred svog stana u Brooklynu, a na čelu ruske mafije u Sjedinjenim Državama naslijedio ga je Marat Balagula (1943.–2019.). Balagula, rođen u ruskom gradu Orenburgu, odlučio je preseliti svoju obitelj u Sjedinjene Države 1977. godine, također na temelju amandmana Jackson-Vanik. Balagula je uspostavio bliske veze sa "Pet obitelji", pet glavnih talijanskih mafijaških obitelji u New Yorku (izvorno poznati kao obitelji Maranzano, Profaci, Mangano, Luciano i Gagliano; a danas poznati kao Bonanno, Colombo, Gambino, Genovese i Lucchese). Boris Najfeld, Agronov bivši tjelohranitelj, stigao je u Sjedinjene Države krajem 1970-ih kao sovjetski židovski izbjeglica (isto na temelju amandmana Jackson-Vanik), te postao Balagulin izvršitelj poslova. Zajedno s talijansko-poljskim gangsterom, Ricardom Fanchinijem, Najfeld je vodio operaciju krijumčarenja heroina, prebacujući vrstu heroina poznatu kao "China White" sa Tajlanda u Brighton Beach, gdje se dijelom prodavao među "Pet obitelji". 

Ubrzo je gotovo svaka tvrtka u Brighton Beachu bila, ili povezana sa ruskom mafijom, ili im je morala plaćati reket. Početkom 1990-ih,  Boris Urov, bivši glavni istražitelj za teška kaznena djela pri ruskom državnom odvjetništvu, upozorio je: "Divno je što je Željezna zavjesa nestala, no ona je bila štit za Zapad. Sada smo otvorili vrata, a to je vrlo opasno za svijet. Amerika dobiva ruske kriminalce. Nitko neće imati sredstava da ih zaustavi. Vi na Zapadu još ne poznajete našu mafiju. Upoznati ćete je, itekako ćete je upoznati!" 

Rabin Yosef Yitzchak Schneersohn (1880.–1950.)

Chabad Lubavitch

1930-tih godina je šesti rebbe pokreta Chabad i sin Rašaba (Rashaba), tj. rabin Yosef Yitzchak Schneersohn, preselio središte pokreta iz Rusije u Poljsku. Kako je otkrio Bryan Mark Rigg, autor knjige "Spašeni iz Reicha", nakon njemačke invazije na Poljsku 1939. godine – uz posredovanje američkog State Departmenta i lobiranje brojnih židovskih vođa, uključujući suca Vrhovnog suda Louisa Brandeisa – vlada Sjedinjenih Američkih Država je iskoristila svoje diplomatske veze i uvjerila naciste neka spase Schneersohna. Taj je pothvat podržao i admiral Wilhelm Canaris, čelnik Abwehra, koji je – iako visokorangirani nacistički dužnosnik – često pomagao Židovima. Canaris je angažirao bojnika Ernsta Blocha, odlikovanog časnika njemačke vojske židovskog podrijetla, te ga postavio na čelo skupine časnika klasificiranih kao "Mischlinge" ("miješane krvi"). Oni su dobili zadatak pronaći Schneersohna i sigurno ga otpratiti na slobodu. Na kraju su spasili više od desetak pripadnika pokreta Chabad, bilo iz rebeove obitelji, ili onih koji su bili povezani sa njima. 

Schneersohnu je dodijeljen diplomatski imunitet i omogućen mu je siguran prolazak preko Berlina do Rige u Latviji, a zatim i do New Yorka, kamo je stigao 19. ožujka 1940. godine. Posljednje desetljeće života, od 1940. do 1950. godine, Schneersohn je proveo u njujorškoj četvrti Crown Heights u Brooklynu. Zahvaljujući suradnji sa vladom, kao i vezama koje je Schneersohn imao sa američkim State Departmentom, pokret Chabad uspio je 1941. godine (prije zatvaranja granica ) spasiti njegova zeta i budućeg rebbea, Menachema Mendela Schneersona (1902.–1994.) iz Višijevske Francuske.

Rabin Menachem Mendel Schneerson (1902.–1994.)

Mesijanizam Lubaviča obuhvaća nadu da bi i sam rabin Menachem Mendel Schneerson, mnogima poznat samo kao "Rebe", mogao biti Mesija. Schneerson je bio američki ortodoksni židovski rabin, rođen u Ruskom Carstvu i posljednji lubavički Rebe, a smatra se jednim od najutjecajnijih židovskih vođa 20. stoljeća. Rabin David Berger, vrlo istaknuta osoba u krugovima modernog ortodoksnog židovstva, napisao je djelo "Rebe, Mesija i skandal ortodoksne ravnodušnosti" ("The Rebbe, the Messiah, and the Scandal of Orthodox Indifference"), gdje je kritizirao lubavički mesijanizam kao "upravo ono što su Židovi kroz naraštaje smatrali klasičnim lažnim mesijanizmom kršćanskog tipa". Njegova stajališta dijeli i podupire mnogo istaknutih ortodoksnih autoriteta. Tijekom 1980-ih i ranih 1990-ih, rabin Eliezer Menachem Schach, vođa strogo ortodoksnih Židova u Izraelu, koji je više od dva desetljeća imao snažan utjecaj na politiku te zemlje, vodio je kampanju protiv lubavičkog pokreta. "Mesijanska tvrdnja", rekao je rabin Schach, je "potpuna hereza", dodavši da će oni koji je iznose "gorjeti u paklu". 

Unatoč njegovu velikom ugledu humanitarca, Michael Lesher u 'The Times of Israel' piše: "Rebe nije samo tolerirao izraelsko ugnjetavanje. On ga je poticao". Prema Lesheru: "Prosječan čitatelj rijetko čuje išta o tome: veliki dio onoga što se predstavlja kao komentar o Rebeovu radu puka je propaganda." Schneersonovo huškanje na rat se temeljilo na njegovu fanatičnom inzistiranju da se "posljednja vremena" ubrzano približavaju: "Sada smo vrlo blizu koracima Mesije koji se približavaju, štoviše, nalazimo se na kraju tog razdoblja", tvrdio je 1951. godine. Tijekom izraelskog pokolja više od 17.000 ljudi u Libanonu 1982. godine, Schneerson je opetovano kritizirao Izraelce, jer su bili previše suzdržani. Tijekom Prve intifade, Schneerson je propovijedao protiv ublažavanja izraelske represije, tvrdeći: "ustupci uvjeravaju Arape u izraelsku slabost" i "potiču terorističke aktivnosti". Prema Schneersonu: "Svaki pedalj teritorija u Izraelu", uključujući i "zemlje osvojene u Šestodnevnom ratu", mora se zadržati uporabom židovske vojne sile, bez obzira na međunarodno pravo ili posljedice za nežidovsko stanovništvo. Zašto? Zato što "običan Arapin sa ulice" ne želi ništa manje od "arapske prevlasti nad cijelom zemljom Palestinom" i prema svim Izraelcima gaji "duboko ukorijenjenu mržnju". 

Schneerson je svoje učenje temeljio na tradicionalnom hasidskom tekstu poznatom kao "Tanya", glavnom djelu filozofije i pristupa kabali pokreta Chabad - prema kojem su samo Židovi obdareni potpuno ljudskim dušama. Samo mali primjeri: 

"…opća razlika između Židova i nežidova: Židov nije stvoren kao sredstvo za neku [drugu] svrhu; on sam je svrha, budući je bit svih [božanskih] emanacija stvorena samo kako bi služila Židovima.

Važni su Židovi, jer ne postoje radi nekog [drugog] cilja; oni sami su [božanski] cilj.

Cjelokupno stvaranje [nežidova] postoji samo radi Židova." 

Prema autoru Mottiju Inbariju: rabin Yitzchak Ginsburg, koji se smatra jednim od vodećih autoriteta pokreta Habad za židovski misticizam, "ističe halahičke i kabalističke pristupe koji naglašavaju razliku između Židova i nežidova (poganina), namećući jasnu podjelu i hijerarhiju u tom pogledu". U svojoj knjizi "Jewish Fundamentalism and the Temple Mount: Who Will Build the Third Temple?", Inbari, izraelski akademik koji sada predaje u SAD-u, navodi: "Ginsburg tvrdi da, iako su Židovi izabrani narod i stvoreni na sliku Božju, nežidovi nemaju taj status, te se zapravo smatraju nižim bićima." Prema riječima predsjedavajućeg Židovskog rabinskog vijeća: "U ratno doba ne postoje neprijateljski civili. Zakon naše Tore nalaže nam da budemo milosrdni prema našim vojnicima i da ih spašavamo... Tisuću života nežidova ne vrijedi koliko jedan židovski nokat." Stephen Lendman piše: "Rabin David Batsri nazvao je Arape 'pošašću, vragom, katastrofom... magarcima, a moramo se zapitati zašto ih Bog nije stvorio da hodaju na sve četiri. Pa, odgovor je taj da su potrebni za gradnju i čišćenje'." 

U djelu "Jewish History, Jewish Religion", Israel Shahak iznio je tvrdnju da se, dok se islamski fundamentalizam na Zapadu prikazuje u negativnom svjetlu, usporedivi židovski ekstremizam se uglavnom prešućuje. Godine 2009., rabin pokreta Chabad-Lubavitch, Manis Friedman, odgovarajući na pitanje časopisa 'Moment', u rubrici "Pitajte rabine" ("Ask the Rabbis"), napisao je: "Jedini način vođenja moralnog rata jest židovski način: uništiti njihova sveta mjesta. Pobiti muškarce, žene i djecu (pa i stoku)." Shmarya Rosenberg, bloger i kritičar Chabada, tvrdi da taj komentar u časopisu 'Moment' nije odstupanje od onoga što je doživio u interakciji sa Friedmanom i mnogim drugim rabinima Chabada. "Ne vjerujem u zapadni moral", napisao je Friedman. "Život u skladu sa vrijednostima Tore učiniti  će nas svjetlom narodima koji trpe poraz zbog pogubnog morala ljudske izmišljotine." "Da smo prihvatili tu politiku, nitko ne bi stradao – jer rata ne bi ni bilo", rekao je Friedman. "Isto vrijedi i za Sjedinjene Države." Friedman je tvrdio da se razlikuje od arapskih terorista, koji su koristili sličan rječnik govoreći o ubijanju židovskih civila. "Kada oni to kažu, riječ je o genocidu, a ne o samoobrani", rekao je Friedman. "Kod njih je to vjersko uvjerenje – moraju nas ukloniti sa tog područja. Mi to ne govorimo." 

Schneerson je preobrazio pokret Chabad-Lubavitch – koji je tijekom Holokausta bio pred gašenjem – u jedan od najutjecajnijih pokreta u svjetskom židovstvu, sa međunarodnom mrežom tisuća obrazovnih i društvenih centara poznatih kao "Chabad kuće" ("Chabad Houses"). Cilj Chabada, objašnjava Sue Fishkoff, autorica knjige "Rebbe’s Army" ("Rebbeova vojska"), jest doprijeti do svakog Židova na svijetu. Chabad traži potporu bogatih, slavnih i moćnih osoba, uključujući zvijezde poput Boba Dylana, Jona Voighta, Whoopi Goldberg i Ala Gorea. Schneersonov grob i danas privlači tisuće Židova i ne-Židova koji tamo dolaze moliti.

Susret rabina Schneersona sa izraelskim premijerom Menachemom, koji ga je posjetio prije odlaska u Washington na sastanak sa  predsjednikom Carterom.

Schneerson je govorio o položaju Sjedinjenih Američkih Država kao svjetske velesile, te hvalio njihove temeljne vrijednosti: "E pluribus unum" ("Iz mnoštva jedno") i "In God we trust" ("U Boga vjerujemo"). Schneersona su posjećivali predsjednici, premijeri, guverneri, senatori, kongresnici i gradonačelnici. Među njima se ističu John F. Kennedy, Robert Kennedy, Franklin D. Roosevelt mlađi, Ronald Reagan, Jimmy Carter, Jacob Javits, Ed Koch, Rudy Giuliani, David Dinkins i Joe Lieberman. Godine 1978. je Kongres SAD-a zatražio od predsjednika Cartera neka Schneersonov rođendan proglasi nacionalnim "Danom obrazovanja" ("Education Day USA"). Od tada se taj dan obilježava kao "Dan obrazovanja i dijeljenja" ("Education and Sharing Day"). Godine 1994. je Schneersonu posmrtno dodijeljena Kongresna zlatna medalja za njegov "izvanredan i trajan doprinos unapređenju svjetskog obrazovanja, moralnosti i dobrotvornog djelovanja". Predsjednik Bill Clinton tom je prigodom izjavio:

"Ugled pokojnog Rebbea kao moralnog vođe naše zemlje prepoznao je svaki predsjednik još od vremena Richarda Nixona. Tijekom više od dva desetljeća, pokret koji je vodio rabin narastao je na oko 2000 institucija – obrazovnih, socijalnih i medicinskih – diljem svijeta. Mi (vlada Sjedinjenih Američkih Država) prepoznajemo veliku ulogu koju je rabin Schneerson imao u širenju tih institucija."

Schneerson je pokazivao veliki interes za zbivanja u državi Izrael, gdje je bio značajna politička snaga, kako u Knessetu tako i među biračkim tijelom. Iako nikada nije posjetio Izrael, mnogi vodeći izraelski dužnosnici smatrali su važnim posjetiti njega. Premijer Menachem Begin posjetio ga je prije odlaska u Washington na sastanak sa predsjednikom Carterom. Ariel Sharon bio je blizak sa Schneersonom, a Shahak i Mezvinsky u svojoj knjizi "Jewish Fundamentalism in Israel" ("Židovski fundamentalizam u Izraelu") navode: "Ariel Sharon bio je Rebbeov omiljeni visoki izraelski političar. Sharon je zauzvrat javno hvalio Rebbea, te održao dirljiv govor o njemu u Knessetu nakon Rebbeove smrti." Yitzhak Rabin, Shimon Peres i Benjamin Netanyahu također su posjećivali Schneersona i tražili njegov savjet. Benjamin Netanyahu ispričao je kako mu je Schneerson dok je, 1984. godine, obnašao dužnost izraelskog veleposlanika pri UN, rekao: "Služiti ćeš u kući tame, no zapamti – čak se i na najmračnijem mjestu svjetlost jedne svijeće vidi nadaleko..." Netanyahu je kasnije prepričao tu epizodu, u govoru pred Općom skupštinom UN-a, 23. rujna 2011. godine.

Čelnici sovjetskih republika potpisuju Bjeloveški sporazum, kojim je ukinut SSSR.

Mafijaška država

Natan Sharansky, predsjednik Židovske agencije, izjavio je da je pokret Chabad-Lubavitch bio ključna poveznica sa sovjetskim Židovima tijekom Hladnog rata. Shimon Peres ustvrdio je kako je upravo zahvaljujući Schneersonu "očuvan judaizam u Sovjetskom Savezu". Ti ruski Židovi iz pokreta Chabad-Lubavitch činili su znatan dio zloglasnih ruskih "oligarha". Kako je istaknuo James Henry u časopisu 'The American Interest': jedna od ključnih činjenica o modernoj Rusiji jest njezino pretvaranje – počevši od 1990-ih – u kleptokraciju svjetskih razmjera, odmah iza Kine. Rusija je najveći izvor nezakonitog kapitala i kriminalom stečenog plijena, sa više od 1.3 bilijuna dolara neto kapitala koji se "odlijeva" u inozemstvo (tzv. "flight wealth"), podatak iz 2016. godine. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, državna industrija je privatizirana i velikim dijelom je prešla u ruke nekolicine dobro povezanih kupaca. Istovremeno, Boris Jeljcin uveo je politike neoliberalnih "tržišnih reformi", koje su osmislili i financirali visoki dužnosnici Clintonove administracije, neoliberalni ekonomisti, predstavnici USAID-a, Svjetske banke i MMF-a. Prema Henryju:

"Do kraja 1990-ih, kaos proizašao iz Jeljcinovih izopačenih politika stvorio je temelje za snažnu kontrarevoluciju, uključujući uspon bivšeg časnika KGB-a Putina i masovan odljev oligarhijskog kapitala u inozemstvo, što traje gotovo do današnjih dana. Za obične Ruse, kao što je već spomenuto, to je bilo pogubno. No, za mnoge banke, privatne bankare, hedge fondove, odvjetnička i računovodstvena društva, za vodeće naftne kompanije poput ExxonMobila i BP-a, kao i za zajmoprimce u potrebi poput Trumpove organizacije (Trump Organization), prilika da profitiraju od postsovjetskog plijena bila je pravi dar sa neba. Bio je to "lešinarski kapitalizam" u svom najgorem obliku." 

Sam Jeljcin kasnije je opisao Rusiju kao "najveću mafijašku državu na svijetu". Na čelu te goleme kleptokracije sada se nalazi Jeljcinov odabrani nasljednik, Vladimir Putin. Jedan od prvih Putinovih poteza bio je dodjeljivanje potpunog imuniteta od kaznenog progona Jeljcinu, u trenutku kada su se intenzivirale optužbe za korupciju povezane sa primanjem mita od švicarske građevinske tvrtke Mabetex, angažirane na obnovi Kremlja. Kako je otkrila Karen Dawisha, u svojoj hvaljenoj knjizi "Putinova kleptokracija" ("Putin’s Kleptocracy"), dok je obnašao dužnost zamjenika gradonačelnika Sankt Peterburga, Putin je navodno bio povezan sa lokalnom mafijom, bivšim dužnosnicima KGB-a i birokratima, u poslovima koji su uključivali preusmjeravanje gradskih sredstava, nezakonite isporuke oružja, skandal sa nestašicom hrane iz 1991. godine, lokalnu industriju igara na sreću, te pranje novca za narkokartel Cali putem Odbora za nekretnine Sankt Peterburga.

Naposljetku, prema riječima Williama Browdera (od 1996. do 2005. godine je vodio Hermitage Capital Management, jednu od najvećih investicijskih tvrtki u Rusiji): Putin je najbogatiji čovjek na svijetu, sa imovinom vrijednom, prema Browderovim procjenama, 200 milijardi dolara kojom odmah raspolaže. Godine 2000., kada je preuzeo dužnost predsjednika, Putin je u okviru onoga što je nazivao "vertikalom vlasti" objedinio suparnička središta moći pod svojom kontrolom, uključujući: medije, poslovni sektor, lokalnu samoupravu, oporbene stranke i parlament. Danas su na čelu tih tvrtki Putinovi saveznici, a mnogi od njih, baš kao i sam Putin, radili su u sigurnosnim službama, konkretno u KGB-u i njegovoj sljedničkoj organizaciji, FSB-u. Ruska vlada vlasnik je glavnih televizijskih kuća i određuje njihovu uređivačku politiku. Na čelu Rosnjefta, državne naftne kompanije, nalazi se Igor Sečin, bivši sigurnosni časnik KGB-a i FSB-a, jedan od Putinovih najbližih suradnika. Gazpromom, državnom kompanijom za plin, upravlja Aleksej Miller, još jedan Putinov bivši suradnik iz Sankt Peterburga. Zahvaljujući ekskluzivnom pravu na izvoz plina, Gazprom kontrolira cijene, plinovode i energetsku diplomaciju u Rusiji. Također je vlasnik najvećeg medijskog holdinga u zemlji, Gazprom Medije.

Dogovor koji je Putin sklopio sa tim tvrtkama, oligarsima i bankama, podrazumijevao je da mogu slobodno poslovati uz državnu potporu, sve dok Putin i njegovi suradnici dobivaju svoj udio, a Kremlj i sigurnosne službe mogu nesmetano upravljati. Nepridržavanje dogovora moglo je dovesti do gubitka poslovanja ili, još gore, do mučenja i smrti. Naftni magnat Mihail Hodorkovski suprotstavio se Putinu zbog korupcije 2003. godine, nakon čega je ostao bez tvrtke, optužen je za prevaru i zatvoren. U međunarodnoj javnosti vladala je raširena zabrinutost da su suđenje i presuda Hodorkovskom bili politički motivirani. Brojni oligarsi, nekoć bliski Putinu, preminuli su pod sumnjivim okolnostima.

Taj sustav danas uključuje i organizirani kriminal, te kiberkriminalce. Mark Galeotti, stručnjak za ruski organizirani kriminal i profesor na Sveučilištu u New Yorku, u nedavnom je predavanju na Institutu Hudson ustvrdio da Putinova Rusija "nije toliko mafijaška država,  koliko država sa nacionaliziranom mafijom". Prema povjerljivoj depeši američkog veleposlanstva koju je objavio WikiLeaks, španjolski tužitelj José Grinda Gonzalez izvijestio je 2010. godine američke dužnosnike u Madridu – nakon 10-godišnje istrage – da se Kremlj koristi "skupinama organiziranog kriminala za obavljanje poslova koje ruska vlada ne može prihvatljivo provoditi kao državna vlast". Putinov se Kremlj koristio organiziranim kriminalom za krijumčarenje oružja, atentate, prikupljanje sredstava za tajne operacije, te poticanje subverzivnih aktivnosti u regijama bivšeg Sovjetskog Saveza. Moskva se uvelike oslanjala na lokalne strukture organiziranog kriminala pri pružanju potpore separatističkim pokretima u Pridnjestrovlju, Abhaziji, Južnoj Osetiji, na Krimu i u Donbasu. Gonzalez je izjavio da mafija danas ima golem utjecaj na sektore globalnog gospodarstva, te ustvrdio kako su KGB, i njihov nasljednik SVR, namjerno osnovali Liberalno-demokratsku stranku Rusije (LDPR), koja je usko surađivala sa mafijaškim skupinama.

Organizirani kriminal u Rusiji koristi se legalnim tvrtkama kao paravanom za nezakonite aktivnosti i uspostavu ilegalnih kanala distribucije robe. Širenje organiziranog kriminala u Moskvi se npr. odvijalo kupnjom nekretnina, te stjecanjem kontrolnih udjela u bankama i drugim poduzećima. Gonzalezov podnesak od 488 stranica, upućen Središnjem sudu u Madridu i podnesen 29. svibnja 2015. godine, prikazuje veze između kriminalne organizacije, visokih dužnosnika tijela za provedbu zakona i kreatora politika u Moskvi, uključujući neke od najbližih saveznika Vladimira Putina, poput Viktora Zubkova (predsjednik upravnog odbora izvoznika plina Gazprom, koji je od 2007. do 2012. obnašao dužnost premijera i prvog potpredsjednika vlade), kao i Zubkovljeva zeta, bivšeg ministra obrane, Anatolija Serdjukova. Ubrzo nakon dolaska na vlast, Putin je iskoristio svoj utjecaj na rusko zakonodavno tijelo i osnovao Gazprom, tvrtku koja ima isključivo pravo izvoza prirodnog plina iz Rusije.

Gonzalez je izjavio da se slaže sa tvrdnjama bivšeg časnika FSB-a, Aleksandra Litvinenka. "Značajan dio ruskog organiziranog kriminala organizira se izravno iz ureda u Kremlju", riječi su Bena Emmersona, istaknutog britanskog odvjetnika koji zastupa obitelj Litvinenko, što prenosi 'International Business Times'. Prema Litvinenku: ruske obavještajne i sigurnosne službe nadziru mrežu organiziranog kriminala u zemlji, pri čemu Gonzalez navodi Federalnu službu sigurnosti (FSB), Vanjsku obavještajnu službu (SVR) i Vojnu obavještajnu službu (GRU). Litvinenko je napisao dvije knjige: "Raznijeti Rusiju: ​​Teror iznutra" i "Zločinačka skupina Lubjanka", gdje je optužio ruske tajne službe za insceniranje bombaških napada na stambene zgrade u Rusiji i drugih terorističkih djela, sve sa ciljem dovođenja Putina na vlast. Litvinenko je, 23. studenoga 2006. godine, preminuo od posljedica trovanja radioaktivnim polonijem-210.

Jedan od deset najtraženijih bjegunaca prema popisu FBI-a: Semjon Mogilevič, "šef nad šefovima" većine sindikata ruske mafije u svijetu.

Neposredno prije smrti, Litvinenko je tvrdio da je Semjon Mogilevič (za kojeg se vjeruje da je "šef nad šefovima" većine sindikata ruske mafije u svijetu) navodno održavao "dobre odnose" sa Vladimirom Putinom još od 1990-ih. Rođen u Kijevu, Mogilevič je diplomirao ekonomiju na Sveučilištu u Lavovu, a specijalizirao se za sofisticirane financijske prijevare koje je gotovo nemoguće otkriti. Izvješće FBI-a iz 1998. godine, navodno je sadržavalo podatak da je Mogilevičeva organizacija brojala "otprilike 250 članova", bila uključena u krijumčarenje nuklearnih materijala, oružja i druge robe, kao i u pranje novca, a Al-Qaidi su čak prodavali oružje.

Početkom 1990-ih se Mogilevič sa najbližim suradnicima nastanio u Izraelu, gdje su dobili izraelsko državljanstvo. Nedugo nakon dolaska, prema izvješću izraelske obavještajne službe, Mogilevič je "uspio stvoriti uporište u Izraelu... [i] razviti značajne i utjecajne [političke i poslovne] veze", povezujući se sa ruskim i izraelskim kriminalcima. To je uključivalo, prema povjerljivom dokumentu FBI-a, "navodnu kupnju" jedne neimenovane izraelske banke, sa podružnicama u Moskvi, na Cipru i u Tel Avivu, radi "pranja novca za kolumbijske i ruske skupine organiziranog kriminala". 

U Europi i Rusiji, "korupcija policije i javnih dužnosnika dio je 'modus operandi' organizacije Semjona Mogileviča", navodi se u povjerljivom dokumentu FBI-a. Korupcija se očito proteže i na ruski sigurnosni sustav. Njemačka nacionalna televizijska mreža ZDF izvijestila je,  1998. godine, kako je BND sklopio tajni ugovor sa Mogilevičem o pružanju informacija o ruskoj mafiji. Njegove navodne veze sa BND-om, kao i s bivšim policajcima u Mađarskoj, omogućuju mu da bude informiran o policijskim nastojanjima infiltracije u njegovu organizaciju. Mogilevič se nalazi na popisu deset najtraženijih bjegunaca FBI-a. Između 1993. i 1998. godine je Mogilevič privukao pozornost FBI-a, nakon što je navodno sudjelovao u prijevari vrijednoj 150 milijuna dolara, kojom su oštećeni tisuće ulagača u kanadsku tvrtku YBM Magnex (sa sjedištem u blizini Philadelphije), koja se navodno bavila proizvodnjom magneta. Postoje sumnje kako ruska mafija ima znatan vlasnički udio u tvrtki General Motors, putem svog udjela u kanadskom proizvođaču autodijelova Magna International. Mogilevič je danas državljanin Izraela, kao i Ukrajine i Rusije.

Alfa banka 

Gotovo 25% od 200 najbogatijih ljudi u Rusiji su Židovi, prema izvješću ruske bankarske internetske stranice lanta.ru. Izvješće otkriva: od 200 milijardera u zemlji su njih 48 Židovi, i zajedno posjeduju imovinu vrijednu 132.9 milijardi dolara. Među tih 48 Židova na popisu, njih 42 su Aškenazi i zajedno raspolažu imovinom vrijednom 122.3 milijarde dolara, iako čine samo 0,11% stanovništva. Najbogatiji Aškenaz je Mihail Fridman, čija imovina vrijedi 17.6 milijardi dolara. Među aškenaskim milijarderima su i Viktor Vekselberg (imovina vrijedna 17.2 milijarde dolara), Leonid Mihelson (15.6 milijardi dolara), German Han (11.3 milijarde dolara), Mihail Prohorov (10.9 milijardi dolara) i Roman Abramovič (9.1 milijarda dolara).

Članak u 'Jerusalem Postu', iz 2012. godine, pod naslovom "Uz Putina, vojska židovskih milijardera", posebno je istaknuo tri rusko-židovska milijardera i oligarha bliska Putinu: Mihaila Fridmana, Mošea Kantora i Leva Levijeva. Fridman je osnivač Alfa grupe, jedne od najvećih privatnih investicijskih grupacija u Rusiji. Prema časopisu 'Forbes', Fridman je drugi najbogatiji čovjek u Rusiji, a prema 'Jerusalem Postu' je osmi najbogatiji Židov na svijetu. Fridman, koji je bio član Vijeća za vanjske odnose (CFR), također je suosnivač Ruskog židovskog kongresa.

Kako navode novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade, Knut Royce, te Nathaniel Heller: korijeni Alfe "sežu u nasljeđe korupcije KGB-a i Komunističke partije, kao i u trgovinu drogom, te sredstva stečena organiziranim kriminalom, prema ruskim i američkim izvorima i dokumentima." Bivši bojnik KGB-a izjavio je da je Alfa osnovana sredstvima Partije i KGB-a, te da je ubrzo privukla odmetnute agente koji su prethodno služili u jedinicama za suzbijanje organiziranog kriminala. Dva izvješća (jedno koje je sastavio bivši američki obavještajac, a drugo ruski časnik FSB-a) zaključila su da je Alfa početkom 1990-ih bila duboko uključena u pranje novca od prodaje ruske i kolumbijske droge, kao i u krijumčarenje droge sa Dalekog istoka u Europu.

Prema dokumentu tvrtke Stratfor, od 02. kolovoza 2007. godine, koji je objavio WikiLeaks: Fridman od 1990-ih održava veze sa skupinom "Solntsevskaya Bratva", najvećim i najmoćnijim kriminalnim sindikatom ruske mafije, gdje je visoku poziciju zauzimao Simeon Mogilevič. Izvješće opisuje Solncevskaju kao jednu od najvećih i najmoćnijih organizacija organiziranog kriminala u Rusiji, koja se financira sredstvima Alfe. Solncevskaja je konfederacija šest kriminalnih skupina i često se optužuje za krijumčarenje droge, reketarenje, pranje novca i podmićivanje. Organizaciju predvodi Sergej Mihajlov, kojega se smatra jednim od najopasnijih i najozloglašenijih gangstera u Rusiji. "Konkretno, Alfa grupa je sada uključena u krijumčarenje droge iz jugoistočne Azije preko Rusije u Europu, pranje novca kolumbijskih narkokartela i podmićivanje ruskih pravosudnih tijela, kako bi cijelu operaciju zadržala izvan dosega tijela za provedbu zakona."

Daniel Hopsicker izvijestio je da je Wolfgang Bohringer, jedan od najbližih suradnika Mohameda Atte (jednog od otmičara zrakoplova u napadima 11. rujna) na Floridi, bio osobni pilot Fridmanova poslovnog partnera, Victora Kozenyja, za kojeg se također tvrdilo da je povezan sa ruskom mafijom. Za Kozenyjem, kojega mediji često nazivaju "praškim gusarom", raspisana je međunarodna tjeralica zbog provođenja jedne od najvećih prijevara iz postkomunističkog razdoblja. No, ta ga je prijevara u jednom trenutku učinila najbogatijim čovjekom Češke, pri čemu je posjedovao trećinu češkog gospodarstva. Kozeny je bio saveznik Bushove administracije. Optužen je za preusmjeravanje novca u prvu Bushovu izbornu kampanju da bi ostao uključen u američke poslove sa Azerbajdžanom (gdje je također provodio prevare i pronevjere), kao i za financiranje druge Bushove kampanje da bi spriječio vlastito izručenje. Navodno je sudjelovao i u shemi Alfa grupe za prevaru američkih ulagača i tvrtki.

Alfa banka financira program stipendiranja "Alfa Fellowship Program", kojim upravlja organizacija "Cultural Vistas". Ta je organizacija osnovana 1997. godine, spajanjem udruge 'Association for International Practical Training' (AIPT) i tvrtke CDS International (potonja je tijekom 1990-ih financirala Attu kao stipendista na četverogodišnjem elitnom programu međunarodne razmjene u Njemačkoj, što je bilo dijelom zajedničkog projekta američke i njemačke vlade). Američki dio programa, CDS International, djelovao je iz kompleksa United Nations Plaza u New Yorku. Kratica CDS označava Carl Duisberg Society, nazvano po Carlu Duisbergu, osnivaču tvrtke I.G. Farben. Unatoč svemu ovome, organizaciju CDS International podržavali su: Henry Kissinger, David Rockefeller, Bill i Hillary Clinton, i Ira Magaziner, savjetnik u Clintonovoj Bijeloj kući. Kissinger je pohvalio program na svečanoj večeri organizacije CDS International,  1987. godine, čestitao im je na 20 godina uspješnog djelovanja.

Viktor Vekselberg i Sir Leonard "Len" Blavatnik osnovali su investicijsku tvrtku "Renova", a potom su se udružili sa Fridmanovom Alfa grupom kako bi formirali zajednički pothvat AAR. Milijarder rođen u Ukrajini, Len Blavatnik (2015. proglašen najbogatijim čovjekom u Velikoj Britaniji) je osnovao tvrtku Access Industries, koja je danas vlasnik grupacije Warner Music Group. Blavatnik također podupire organizaciju Colel Chabad, najstariju dobrotvornu organizaciju u Izraelu koja neprekidno djeluje, a koju je još 1788. godine osnovao prvi lubavički rebe, rabin Schneur Zalman iz Liadija. Izvor blizak Blavatniku izjavio je: "On je veliki cionist."

Blavatnik i Vekselberg drže zajednički udio od 15.8% u tvrtki RUSAL, čiji je vlasnik Oleg Deripaska. Prema časopisu Forbes: Deripaska, kojega mnogi smatraju članom Putinova najužeg kruga suradnika, šesti je najbogatiji čovjek u Rusiji sa procijenjenim bogatstvom od 13.3 milijarde dolara. Deripaskin glavni savjetnik je Nathaniel Rothschild, sin trenutačnog baruna te obitelji, lorda Jacoba Rothschilda. Nathaniel je odigrao ključnu ulogu 2000. godine, kada su Deripaska i Roman Abramovič sklopili partnerstvo i osnovali RUSAL, najveću tvrtku za proizvodnju aluminija na svijetu. Godine 2001., otprilike godinu dana nakon što je Putin potpisao dekret kojim se obitelji Jeljcin jamči pravni imunitet, Deripaska se oženio Jeljcinovom unukom, čime je učvrstio vlastiti imunitet i utjecaj. 'Financial Times' je,  2010. godine, objavio članak u kojem se istražuju Deripaskini poslovni odnosi sa Sergejem Popovom i Antonom Malevskim, navodnim vođama ruskih skupina organiziranog kriminala. Deripaski je odbijen ulazak u Sjedinjene Američke Države zbog navodnih veza sa  organiziranim kriminalom. Navodi se da je Deripaska toliko blizak sa Putinom da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, 2016. godine, lobirao kod američkih vlasti za ponovno izdavanje njegove vize. 

U ožujku 2015. godine, lord Browne od Madingleyja imenovan je izvršnim predsjednikom tvrtke L1 Energy, investicijskog društva u energetskom sektoru, čiji je suvlasnik Fridman. Lord Browne je britanski poslovni čovjek, najpoznatiji po ulozi glavnog izvršnog direktora tvrtke BP u razdoblju od 1995. do 2007. godine, razdoblju koje se opisuje kao "zlatno doba širenja i diversifikacije" tvrtke. Kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je vitešku titulu 1998. godine, a 2001. godine je imenovan članom Doma lordova, te je stekao titulu baruna Brownea od Madingleyja. Godine 2006. izabran je za člana Kraljevskog društva (Royal Society). Lord Browne napustio je BP i podnio ostavku na mjesto neizvršnog direktora u banci Goldman Sachs 2007. godine. U to je vrijeme bio suočen sa optužbama da je financijski uzdržavao svog istospolnog partnera, Kanađanina Jeffa Chevaliera. Browneovi suradnici kasnije su priznali da je on Chevaliera zapravo upoznao putem internetske stranice naziva "Suited and Booted".