Seksualna ucjena pokreće svijet

Američka demokracija pretvorila se u ritual ponižavanja u kojem se očekuje da američki narod obeća podršku ljudima koji ih mrze, samo da bi im pokrali imovinu, zlostavljati njihovu djecu, ili ih kažnjavali zato jer govore o njihovim zločinima. U izborima, jednim za drugim, prisiljeni su odabrati jednog moralno bankrotiranog kriminalca, samo zato što bi drugi moralno bankrotirani kriminalac u izbornoj utrci mogao biti još gori, i tako postaju suučesnici u odabiru jednog moralno bankrotiranog kriminalca. Davanje glasa na elektroničkom stroju za glasanje, za koji čak i sam vladin direktor obavještajne službe priznaje kako se može potpuno hakirati, samo dodatno pojačava moć rituala. Amerikanci se osjećaju sve gluplje i gluplje, svaki put kada unesu svoje izbore u skener glasačkih listića, usto se mole da im se ne oduzme i to pravo glasa - shvaćajući da njihovi izbori ne naprave nikakvu razliku u natjecanju koje je godinama ograničeno isključivo na odabir "manjeg od dva zla". Zauzimanje za sebe ili odbijanje sudjelovanja u takvom ponižavajućem spektaklu ocrnjuje se kao 'ne-američko' ili 'ne-patriotsko', iako sentimentalna privrženost demokratskom idealu prikriva stvarno razumijevanje kako nikakva promjena zapravo nije moguća unutar sustava koji je osmišljen samo zato da lišava samo još više slobode, pa tako zapravo legitimiziraju korumpirani sustav svojim sudjelovanjem. Poput tinejdžerskih žrtava Jeffreyja Epsteina, koje su se iznova i iznova vraćali u njegove vile, čak i kada je ponižavajuće iskustvo iscrpljivalo njihovu životnu snagu, jer su ih uvjerili da od života ne mogu očekivati ​​ništa bolje - tako su ljudi navikli da im se u lica utrljavaju nečuvene laži, čak do toga da počinju misliti da zaslužuju takvo zlostavljanje. Situacija nije ništa bolja i bistrija bilo gdje na svijetu danas. 

No, Trumpovi birači su doživjeli posebno tešku godinu. Uplašen, još u srpnju 2025. godine, nizom informacija koje su sugerirale kako je Trump bio bliži Epsteinu nego što je tvrdio, predsjednik je bjesnio na svoje pristaše jer su zahtijevali objavljivanje preostalih vladinih dosjea o ovom slučaju. Iako, sam Trump je obećao svojim biračima da će objaviti ove dosjee, tijekom kampanje za reizbor 2024. godine. Poslao je šefa FBI-a Kasha Patela neka obavijesti javnost kako Epstein nije prodao stotine, ako ne i tisuće djevojaka apsolutno nikome, unatoč opsežnoj dokumentaciji koja dokazuje suprotno i koja uključuje stvarni popis klijenata (sa najmanje 20 podebljanih imena, i koji je u posjedu FBI-a). Kash Patel je također pozivao na transparentnost i objavu dokumentacije vezanu za Epsteina, prije nego se pridružio Trumpovoj administraciji i primio u zagrljaj vlastitog Mossadovog agenta. Ritual ponižavanja zaradio je "bis" za Patela, koji se zajedno sa svojim tadašnjim zamjenikom, Dan Bonginom, pojavio početkom ove godine u zloglasnom video isječku. Ova dvojica, pritom izgledajući neugodnije od zvijezda iz prosječnog videa gdje glavne glumce drže kao taoce -  uvjerili su javnost da se Epstein ipak ubio. Slučaj zatvoren! 

Nakon što se javno odrekao podrške svih koji još uvijek bili zabrinuti da je obavještajni operativac koji radi za Izrael, te je u SAD-u  uspio prevoziti tinejdžerice avionima diljem svijeta radi seksa i posuđivati ​​(ili prodavati) poznatim ljudima unutar globalne elite, usto održavati hrpu kompromitirajućih video snimaka spomenutog, i bez da su vlasti mrdnule prstom u znak prosvjeda ili (navodno nisu) pronašle rezultirajuće videozapise - Trump je proveo nekoliko mjeseci pokušavajući blokirati objavljivanje dosjea. U međuvremenu je pauzirao ono što je proglasio "demokratskom prijevarom" i Epsteinovu partnericu u zločinu, Ghislaine Maxwell, koja trenutno služi 20-godišnju zatvorsku kaznu, preselio u ustanovu sa minimalnim osiguranjem. Time je prekršio sve zatvorske protokole koji se odnose na seksualne prijestupnike. Čak je nagovijestio pomilovanje ovog navodnog agenta Mossada, kojeg se  žrtve sjećaju kao još nasilniju od samog Epsteina. Trump je u svom ispadu bijesa na društvenim mrežama ciljao republikanca iz Kentuckyja, Thomasa Massieja (danas možda najuglednijeg čovjeka američke politike) i pritom ga nazvao "gubitnikom", jer je Massie bio koautorom (uz demokrata Khanu) prijedloga za donošenje zakona o potpunoj objavljivanju dosjea i pripadajućih imena iz dosjea. Poslije je Trump svoj bijes usmjerio i na Marjorie Taylor Greene, republikanku iz Georgije i nekoć njegovu najodaniju  pristašu, te je nazvao "izdajicom", jer je održala konferenciju za novinare sa grupom preživjelih iz slučaja Epstein, a u znak podrške Massiejevom zakonu o transparentnosti. Predsjednik je čak najavio kako će biti domaćin prvog prikupljanja sredstava tijekom izborne sezone 2026. godine, samo da bi ponovno odabrao zloglasnog ratnog huškača Lindseyja Grahama, senatora iz Južne Karoline, kojem je Izrael na prvom mjestu (koji je umro nedavno). U onom trenutku kada se Trump konačno prestao odupirati  objavi dosjea, većina njegove baze je bila otuđena od njega, naizgled neprestanim greškama koje nisu imale nikakvog smisla, osobito političkog. Dosjei su, predvidljivo, pokazali kako je Trump bio u puno ležernijem odnosu sa milijarderom (trgovcem djecom), nego što je to priznavao u prošlosti. 

Za razliku od većine političkih skandala koji obično razotkrivaju samo jedan aspekt mehanizma iza kulisa - slučaj Epstein i pokušaj njegovog (nesposobnog) zataškavanja - daju na uvid sve intelektualne alate potrebne za razumijevanje kako se kobasica proizvodi. Poput jabuke koja je pala na glavu Sir Isaaca Newtona i upozorila ga na postojanje gravitacije, otkriće kako je multinacionalna obavještajna operacija (ukorijenjena u organiziranom kriminalu) tijekom desetljeća trgovala tisućama tinejdžerica kao sredstvom za osiguranje globalne kontrole, i to ne samo nad politikom, nego i nad znanošću, tehnologijom, industrijom i umjetnošću, i uz puno znanje, čak i suradnju više agencija za provođenje zakona - stavilo je u javni diskurs silu za koju većina ljudi nikada nije imala pojma da ikako utječe na aktualne događaje. Fenomen Jeffreyja Epsteina (i mnogih drugih poput njega, koji još uvijek bezbrižno uništavaju dječje živote da bi osigurali veći utjecaj i moć) konačno ima smisla. Dotada je mračna strana informacijske željezne zavjese bila za većinu beznadno ispremještana slagalica.

Zato Epsteinovi dosjei neće nestati iz javnog diskursa, bez obzira koliko se distrakcija ubacivalo u vijesti. Slučaj Epstein i kontinuirani napori zataškavanja - predstavljaju geopolitički dekoderski prsten i omogućuje svima shvatiti kako su "napredna demokratska"  društva svedena na kakistokratska odlagališta otpada, sa prividom nekažnjivosti. Gledano kroz Epsteinovu leću (ekvivalent  naočalama iz filma "Oni žive"): narativne obmane postaju prozirne, alarmi za "opasne" misli se deaktiviraju; može se pogledati ravno u male i sitne oči organiziranog kriminalnog lanca koji se maskira kao zemlja koja se maskira kao religija, sa sjedištem u modernom Izraelu, ali koja je protegnula svoje pipke u svaku sobu za sastanke (posebno u spavaću sobu) po cijelom Zapadu, ako ne i dalje. Dok je izvor njihove moći nekoć bio strogo čuvana tajna (npr. novinar Danny Casolaro je slavno ubijen zbog istraživanja aspekata ove mreže koju je nazvao "Hobotnica"), u novije vrijeme se sve više oslanjaju na moć ritualnog ponižavanja u pokušaju učvršćivanja svoje dominacije i često se može vidjeti kako se razmeću svojom nekažnjivošću. "Big Parasite" ili "Veliki parazit" je (slično kao Big Pharma, Big Oil, ili Big Brother) - carstvo izgrađeno na prikrivenim iznuđivanjima resursa od svog domaćina.

Budući je prvo pravilo Pedo kluba zabrana pričanja o Pedo klubu, teško je utvrditi kada je kao taktika zastrašivanja postala široko rasprostranjena, tj. sredstvo prisile. Whitney Webb pripisuje prvobitne zasluge židovskoj mafiji iz doba prohibicije, koja je ovu taktiku koristila protiv agencija za provođenje zakona koje su ih trebale progoniti, i pritom zaradili godine mirnog poslovanja dok su posramljeni policajci morali gledati na drugu stranu. Ali, svakako je dosegla najnižu točku u modernom Izraelu, u mjestu gdje se vojnici koji grupno siluju palestinske zatvorenike slave kao heroji i uhićuju ljudi koji žele mir zato što donose hranu gladnim ljudima. Mjesto izgrađeno od strane terorista, kriminalaca i nacističkih kolaboracionista, samo da bi osigurali sigurnu bazu operacija i diplomatsko pokriće za svoje ilegalne pothvate; mjesto nametnuto svijetu kroz razboritu primjenu ucjene i mita - Izrael je ubrzo postao ultimativna fronta za pranje novca i utočište za pedofile, otporno na izručenje. Izrael je za sebe osigurao de facto izuzeće od gotovo svakog međunarodnog ugovora, konvencije o ljudskim pravima, međunarodnog sporazuma o naoružanju ili društvene norme koja obvezuje civilizirani svijet, pritom koristeći snažan i bogat propagandni aparat kojim izbjegavaju odgovornost za svoje zločine, okrivljuju svoje neprijatelje, podmićuju ili prijete saveznicima kada ovi ne okrenu glavu. Njihove se žrtve preventivno optuže za neki zločin (navodno počinjen protiv Izraela), tako da kada žrtve kontaktiraju vlasti - proglase ih sumnjivima. Obučeni ubojice će ubijati građane druge nacije bilo kada i bilo gdje samo da bi uklonili prepreku daljnjoj konsolidaciji moći. I kada god središnjoj banci treba dopuna, SAD i Europa će se međusobno boriti za privilegiju predaje svojih posljednjih penija zemlji koja ima sve (osim duše).

Vennov dijagram, koji prikazuje "Velikog parazita" i "Židove" djelomično se preklapa, ali također pokazaje ozbiljnu neravnotežu moći, uzrokovanu onim što "bivši Židov", Gilad Atzmon, naziva sindrom predtraumatskog stresa, tj. patološka reakcija na traumu od koje se strahuje, ali koja je nepostojeća. "Veliki parazit" poistovjećuje cionizam sa judaizmom kako bi opravdao postojanje svog kriminalnog uporišta na Bliskom istoku, tvrdi kako govori i djeluje u ime svih Židova - dok istovremeno zagovara etničko čišćenje u ime "Velikog Izraela" i druge ratne zločine. Rezultirajuća međunarodna osuda cionističke agresije (koju medijski establišment, koji se nalazi po džepovima ovih nasilnika i ubojica, predstavlja kao val mržnje protiv Židova i plaši "Židove"; te ​​koji su od kolijevke propagirani vjerovati da ih svi žele mrtve samo zato što su Židovi) vraća se natrag u naručje cionističkih manipulatora. Neosporno jest da Židovi na Zapadu uživaju određene privilegije, kao dodatnu korist od utjecaja svojih vođa, i tim više zbunjuje zašto više njih ne osuđuje zločine ovih političkih vođa (barem zbog samoodržanja), jer se postupci vođa loše odražavaju na cijelu skupinu. Kada se konačno uloži ozbiljan napor i cionistički facehugger skine sa Lady Liberty - možda će se tada Amerikanci sjetiti tko ju je podvodio, u ime koga, i zatim tim ljudima odsjeći jezike samo da se prestanu stalno žaliti. 

Ljudi su zapravo gubili posao zbog ove slike.

Ali, židovska apatija prema vlastitom potonuću zajedno sa cionističkim brodom, ima više smisla ako je gledamo kao manifestaciju naučene bespomoćnosti i koja je, sama po sebi, proizvod vrlo stvarne traume epidemijskog seksualnog zlostavljanja djece unutar ortodoksne tradicije. Oni koji pokušavaju razotkriti zlostavljanje bivju izopćeni i nazvani izdajnicima; stoga većina šuti i time postaju suučesnicima u zlostavljanju, čak i razviju odanost zlostavljačkoj skupini (nešto nalik na 'Stockholmski sindrom'). Moćna sekta Chabad Lubavitch, čiji je sljedbenik i Epsteinov odvjetnik, Alan "Ostavio sam gaće na sebi" Dershowitz, kao i Jared Kushner (suprug Trumpove kćeri) - posebno je poznata po zaštiti zlostavljača djece, premještanju počinitelja između gradova (taktika koja se također koristi za zaštitu katoličkih predatora unutar svećenstva), dosluhu sa svjetovnim vlastima kako bi se zataškale optužbe, te izopćenju roditelja žrtava. Jedan popularni rabin Chabada je priznao, 2013. godine, kako je većina djece unutar njihovih programa, u nekom trenutku bila seksualno zlostavljana; čak je i branio ovakvu praksu kao bezopasnu, tvrdeći pritom da je na žrtvama kako se osjećaju u vezi sa tim iskustvom. Tuneli otkriveni ispod sjedišta ove skupine u Brooklynu, u policijskoj raciji, bili su mjestom gdje su pronađeni krvlju umrljani madraci dječje veličine i drugi dječji namještaj. Ghislaine Maxwell, polužidovka sa očeve strane, službeno se preobratila u zatvoru, samo da bi pristupila privilegijama koje pruža povezanost sa Chabadom. Odsutnost snažnog kulturnog tabua protiv predatora djece, u mnogim židovskim zajednicama, znači: ako bi neki moralniji entitet zarobio Netanyahua u krevetu sa mrtvom djevojčicom ili živim dječakom, malo je vjerojatno da bi ovaj izgubio podršku cionista iz dijaspore. "Veliki Parazit" stoga je gotovo imun na pedofilsku ucjenu koju koristi kao oružje protiv svijeta, i samo ovaj "detalj" može objasniti njihovu izdržljivost.

Trgovina djecom kao državništvo

Epstein je počeo raditi za ovu pedocentričnu mrežu tijekom 1980-ih u zajedništvu sa CIA-om; 1983. godine je već radio zajedno sa medijskim barunom i izraelskim špijunom Robertom Maxwellom, i to prema riječima bivšeg izraelskog obavještajnog časnika, Ari  Ben Menashea. Dok su SAD i Izrael već vodili više lanaca trgovine ljudima, gdje su koristili maloljetnu djecu da bi kompromitirali moćne osobe kao dio svojih operacija Iran-Contra, izraelska vojna obavještajna uprava Aman je odabrala Epsteina neka se nosi sa  ozbiljnijom prijetnjom. Naime, SAD su razmatrale sklapanje mira sa Palestincima i morale su biti zaustavljene, rečeno je Epsteinu, uz naređenje neka osnuje vlastiti lanac i ucjenjuje predsjedničkog kandidata Billa Clintona, podvodeći mu maloljetne djevojke. Preko L Brandsa i vlasnika kompanije Victoria's Secret, Lesa Wexnera, milijardera vjernog cionističkoj stvari i mafijskim vezama skrivenima ispod njegovog uglednog posla sa odjećom, Epstein je dobio na raspolaganje ogromnu kuću na Manhattanu, koja je imala opremu najsuvremenijeg nadzora u svakoj sobi. Također, imao je na raspolaganju naizgled beskonačni bankovni račun , uz nekakvu jednostavnu i tajnu priču, koja ga je prikazivala kao upravitelja novca za Wexnera, suosnivača Mega Grupe, "filantropskog kluba", gdje se 20 najbogatijih i najmoćnijih cionista usredotočilo na unapređenje cilja uspostavljanja židovske nadmoći. Dakle, Epstein je imao potencijalno neograničenu količinu moći i utjecaja na dohvat ruke.

Dok je Clinton bio izuzetno entuzijastičan sudionik u vlastitom kompromitiranju i nemoguće je točno reći koja je lukava kladionica (Monica Lewinsky je najpoznatija) osigurala njegovu suradnju - nacija koja je mirno rješenje sukoba smatrala većim zlom od trgovine djecom očito je izgubila kompas. Do trenutka kada je Epsteinova operacija bila u punom jeku, 2000. godine, Izraelom su doslovno upravljali ("navodni") silovatelji. Ehud Barak - kojega će Virginia Giuffre kasnije optužiti da ju je silovao toliko nasilno da je satima krvarila i umirala od straha dok je molila za život - bio je premijer. Moshe Katsev će kasnije biti osuđen za silovanje jedne od svojih zaposlenica, i on je bio predsjednik. Iste godine, nacija je ponovno dočekala Arieja Schera, svog osramoćenog vicekonzula iz  Rio de Janeira, nakon što je utvrđeno da je trgovao djecom za izraelske turiste u Brazilu. Njega pritom nisu procesuirali, već su ga unaprijedili i dali mjesto konzula Canberre; ali Australija, u rijetkom iskazu dobre procjene, nije ga pustila unutra. Još jedan izraelski lanac trgovine djecom razotkriven je u Kolumbiji, 2018. godine, a djelovao je uz zaštitu lokalnih vlasti.

Barak se činio iskreno iznenađenim kada je njegovo prijateljstvo sa Epsteinom - kojega će posjetiti ​​najmanje 30 puta u SAD-u nakon što je Epstein osuđen kao seksualni prijestupnik, 2008. godine, i što je zahtijevalo da se registrira kao takav - bilo kamen spoticanja za njegove birače tijekom njegovog pokušaja povratka na mjesto premijera, 2019. godine. Nije mogao vjerovati da su Izraelci odjednom počeli mariti za silovanje, posebno za silovanje siromašnih šiksa, stoga je Barak okrivio svog protivnika Benjamina Netanyahua za stvaranje "otrovane atmosfere" da bi odvratio pažnju od višestrukih optužbi za korupciju, koje su se protiv njega podizale. Barak je bio u pravu, jer se Izrael službeno proglasio židovskom supremacističkom državom i odrekao se svake odgovornosti, ili zaštite svojih građana drugog reda. Nakon što je izvješće UN-a, 2024. godine, osudilo izraelsko korištenje  seksualnog ponižavanja, uznemiravanja i mučenja palestinskih zatvorenika, 10 vojnika IDF-a je uhićeno zbog grupnog silovanja Palestinca koji je bio zatvoren bez dokaza, ali je bio navodni borac Hamasa. Negativne reakcije bile su samo trenutne, jer su se vladini dužnosnici (predvođeni ministrom sigurnosti, Itamar-Ben Gvirom, koji je silovatelje nazvao "herojima") okupili i osigurali njihovo puštanje na slobodu. Istovremeno su zahtijevali neka se uhite oni koji su naredili kažnjavanje silovatelja. Odvjetnici vojnika čak su tvrdili kako su oni djelovali u samoobrani (10:1)?! 

Otkriće metode

Za razliku od većine zamki obavještajnih agencija, Epsteinov lanac trgovine ljudima uključivao je aspekt odnosa sa javnošću, uz blistave medijske profile, gdje je prikazivan kao uglađeni, tajanstveni playboy (slično kao Gatsby u kombinaciji sa James Bondom); prikazan je kao onaj koji putuje svijetom zajedno sa prinčevima i predsjednicima, dok ga je cijelo vrijeme okruživala hrpa (gotovo) beba. Apsurdno je povjerovati u to kako je trebalo cijelo desetljeće, nakon što je preživjela Maria Farmer prvi put prijavila Epsteina i Maxwella FBI-u, da agencija izgradi slučaj protiv njega. Iako je Epstein nastavljao isto se ponašati, agencija je tek 2006. godine pronašla vremena za intervju sa Farmer, nakon što ih je policija Palm Beacha ocrnila i optužila pedofila za zlostavljanje 14-godišnje djevojčice. Kada im je slučaj iz Palm Beacha dospio u krilo, čekali su da se riješi u toj jurisdikciji, a zatim su žrtvama lažno tvrdili da je u tijeku "temeljita istraga". Ponašanje agencije nije zbunjujuće, obzirom na to da je FBI seksualno kompromitiran od samog početka. Njihovog je osnivača, J. Edgara Hoovera, ucjenjivao od samog početka isti sindikat organiziranog kriminala za borbu protiv kojega je navodno agencija bila namijenjena; bio je prisiljen godinama poricati postojanje ove mafije. Isti motiv može se pripisati otvorenom poricanju stvarnosti Kash Patela, jer "Kome ćete vjerovati: meni ili svojim lažljivim očima?"

Nije FBI jedina agencija za provođenje zakona koja je misteriozno odustala od optužnice. Državni odvjetnik Palm Beacha, Barry Krischer, odustao je od optužbi koje su Epsteina mogle poslati na doživotni zatvor, nakon sastanka sa njegovim odvjetničkim timom, čak je pritom odlučio kako će uvjetna kazna i psihološka procjena biti dovoljne, obzirom na to da su djevojke "prostitutke". Krischer, koji je umirovljen sljedeće godine, bio je zadužen i za državni odjel za zločine protiv djece. No, uobičajeno je odbijao procesuirati slučajeve silovanja tinejdžerica od strane muškaraca, čak i kada je njegova neaktivnost dovela do krajnje štete po djevojke. Njegovi pravi motivi su vjerojatno otkriveni u obliku nagrade, koju će dobiti 10 godina kasnije od Lige protiv klevete (ADL),  organizacije koja je doslovno osnovana samo zato da bi zaštitila židovskog pedofila i ubojicu Lea Franka od pravde, nakon što je proglašen krivim za ubojstvo svoje 13-godišnje zaposlenice u tvornici, Mary Phagan. Glasno urlajući tihi dio naglas, ADL-ova "Nagrada za pravosuđe" kaže da bi trebala prepoznati "izvanredan doprinos pravnoj struci i široj zajednici, a istovremeno primjer je načela na kojima je osnovana Liga protiv klevete". Ovaj zadnji dio je sigurno točan. 

Šef policije Palm Beacha, Michael Reiter, predao je slučaj američkom državnom odvjetniku Alexu Acosti. Ovaj ga je iznenadio, jer je  pristao na nagodbu sa Epsteinovim odvjetnicima, odnosno radilo bi se o jednoj optužbi za posredovanje u prostituciji tinejdžerske prostitutke, što bi mu omogućilo odslužiti samo 18 mjeseci zatvora. Žrtve nisu bile obaviještene o ovom sporazumu, što je kršenje saveznog zakona. Acosta je kasnije, kada ga je Trumpov tranzicijski tim intervjuirao za mjesto u vladi, priznao da mu je naređeno neka se povuče od Epsteina, jer ovaj "pripada obavještajnoj službi". No, sve je ovo očito bilo prihvatljivo novoj administraciji, koja je Acostu imenovala ministrom rada. Tek kada je javnost saznala za sve ove poveznice, bio je prisiljen podnijeti ostavku.

Epstein je nakratko razmišljao o bijegu u Izrael (baš poput mnogih pedofila prije njega) da bi izbjegao osudu. Čak se svojim prijateljima požalio kako je za njegov progon kriva "antisemitska zavjera" u Palm Beachu, što je ipak ideja koju drugi Židovi iz Palm Beacha (koji se nisu bavili zlostavljem djece) smatrali smiješnom. No, umjesto toga, Epstein je prihvatio svoju novu rutinu, svakodnevno je napuštao ćeliju da bi išao na "posao", pritom krišom dovodio djevojke u svoj "ured". Odslužio je 13 mjeseci kazne. Ignorirao je zahtjev da se registrira kao seksualni prijestupnik. Nikada ga to nije zabrinjavalo, niti su ga njegovi bogati i moćni prijatelji napustili zbog osude.

Kao vrijedan član američke i izraelske obavještajne službe, izoliran u osobnom bogatstvu milijardera Mega Grupe povezane sa mafijom, okružen najbogatijim, najutjecajnijim i najmoćnijim ljudima koje su on i Maxwell mogli namamiti u svoje gnijezdo, kao i svitom nimfetki koje su poslušno zadovoljavale svaku njegovu potrebu - Epstein je vjerovao da je za njega nemoguće da će ikada više "biti uhvaćen", stoga se nastavio razmetati istim načinom života, nakon što se izvukao od optužbi iz 2006. godine. Zapravo je samo razmetanje zločinom ono što čini toliko učinkovitim ritual ponižavanja. Suočeni sa ogromnom, korumpiranom pravdom, nemoguće je vjerovati u integritet američkog političkog sustava, stoga destabilizacija društva napreduje eksponencijalno. 

Samo prepoznavanjem uloge seksualne ucjene i mreža onih koji ih vode - Amerikanci mogu razumjeti generacijsku izdaju koja je njihov politički sustav svela na još jedan mehanizam za otimanje imovine. Desetljeća pod vlašću "Velikog Parazita" su pretvorila  SAD (od ponosne svjetske sile) u osušenu ljusku, nizajući jedan neetički kompromis na drugi. Dostojanstvo i patriotizam napustili su zgradu kada je, odmah nakon glavne uloge u atentatu na JFK-a, Izrael nagovorio njegovog nasljednika, Lyndona Johnsona, neka a okrene glavu dok je pokušavao potopiti obavještajni brod USS Liberty, ubivši pritom desetke Amerikanaca, samo zato da bi uvukao Washington u rat sa Egiptom. Johnson, opetovano blokirajući napore spašavanja zato da ne ostanu preživjeli koji bi rekli istinu o napadu, započeo je izdajničku tradiciju koju će njegovi nasljednici religiozno slijediti. Izraelu će biti dopušteno kršiti sva pravila i dogovore, od međunarodnog prava do zakona fizike, dok će SAD stajati po strani i provoditi njihove luđačke zahtjeve. Amerikanci, svedeni na kmetove na izraelskoj plantaži, prihvatili su prijevaru kršćanskog cionizma da bi pronašli moralni smisao i objašnjenje ove situacije. To je samo još jedan mehanizam suočavanja, koji izraelski lobi revno iskorištava propagandnim kampanjama, koje su usmjerene na pretvaranje američkih crkava u regrutne centre, u konačnici, kao samoponižavajući kult smrti. Kako američki nacionalni dug nekontrolirano raste uz zakon o stranoj pomoći, čudo je što "Veliki Parazit" već nije uveo programe oprosta duga, gdje bi Amerikancima omogućili neka svoje mlade kćeri daju kao naknadu. Što imate od nacije koja ima sve, osim srama?

Tek kada se uzme u obzir uloga institucionalizirane pedofilije kao pokretačke snage unutar krugova moći, ponašanje američkih političara (ujedinjenih u koraku uništenja Povelje o pravima da ne bi povrijedili osjećaji Izraela) ima malo više smisla. Puka pohlepa ili samo žudnja za moći ne mogu objasniti antihumanost i kratkovidni kukavičluk koja definira političku klasu. Ali, ono što može objasniti ove osobine su skladišta prepuna video snimaka tih ljudi i njihovih suradnika koji spavaju sa 14-godišnjacima. 

Kada dužnosnik State Departmenta hvali Izrael nad SAD-om i hvali se nošenjem ogrlice sa Davidovom zvijezdom (unatoč tome što je Talijan) to nije zato što ne razumije optiku. Kada Demokratska stranka počini politički Seppuku, prihvaćajući pro-izraelsku strategiju "zagrli Bibija" usred genocida, to nije zato što vole divlje korumpiranog izraelskog premijera više od svog posla. Kada se brendovi pod kontrolom BlackRocka (npr. Bud Light ili Jaguar) pridruže LGBT pokretu na najgluplji mogući način, vrijeđajući cijelu svoju bazu kupaca i snižavajući cijenu svojih dionica reklamama koje su estetski terorizam, to nije zato što vole homoseksualce ili mrze novac. Sve su to redom činovi ritualnog poniženja, kojim Velikom Parazitu pružaju duhovnu hranu. Mnoge Epsteinove žrtve izvještavaju kako su on i Maxwell, čini se, uživali u njihovom strahu i nevolji, koliko i u samom seksu. Poput djevojaka, ucijenjeni političari moraju se uvijek iznova izdati sa svakim zadatkom, provlače se kroz život kao šutnuti psi, jer dobro znaju da negdje u  skladištu leže dokazi o zločinima koji ih mogu strpati u zatvor na jako dugo. Poljubi Zid plača ili im poljubi guzicu za zbogom.

Uništavanje nečega lijepog

Dok su mediji lijeno slijedili primjer Alana Dershowitza u karakterizaciji Epsteinovih žrtava kao maloljetnih delinkvenata iz prikolica,  koji su jedva dostigli dob pristanka, Epstein i njegovi suradnici zapravo su bili vrlo izbirljivi u pogledu svog plijena. Oni su trošili jednako vremena na strategiju uništenja cvijeta nežidovske ženstvenosti (odsutnost židovskih djevojaka iz "sestrinstva", što je potvrdila Maria Farmer, a bila je također značajna među žrtvama Harvey Weinsteina; izuzetno je značajna obzirom na etničko-supremacističku ideologiju parazitske klase), koliko i na kompromitiranje VIP osoba. Naravno, ipak nije pitanje raketne znanosti znati kako natjerati princa ili predsjednika da spusti patentni zatvarač, u prisutnosti maloljetnih ljepotica. Imali su posebne želje; "bijele djevojke", "predpubertetskog" i decentnog izgleda (prema preživjeloj Courtney Wild), dok drugo izvješće opisuje njihov idealan tip kao "nimfilski mršave, bez tetovaža". Maxwell je inzistirala na tome da djevojke trebaju biti "što mlađe". Nisu morale imati samo djevičanski izgled, i bez ikakvih bolesti (pod prijetnjom smrću), već im je bilo zabranjeno piti, pušiti i koristiti droge, te bi bile stavljene na stroge dijete ako bi počele dobivati ​​na težini. Akademski uspjeh i umjetnički talent bili su bonus. Mladost i ljepota bili su važni, ali ciljali su na čistoću i nevinost.

Epstein je bio idealno pozicioniran za regrutiranje djevojaka, kao i šarmiranje njihovih bogatih roditelja. Prvi mu je posao bio profesora matematike i prirodoslovlja u prestižnoj školi Dalton, unatoč tome što nije imao fakultetsku diplomu; vjerojatno je to bila obavještajna pozicija, osmišljena da ga pozicionira u visokom društvu New Yorka. Uspješno je iskoristio brend Victoria's Secret svog financijskog dobročinitelja Lesa Wexnera, privlačio djevojke u svoju kuću, pretvarajući se da traži modele. U Interlochen Centru za umjetnost, gdje je pohađao omladinski glazbeni kamp i gdje je ​​njegovo ime istaknuto, kao "Jeffrey Epstein Scholarship Lodge", pomoglo mu je pronaći glazbenike. Navodno je i dekanica Newyorške akademije umjetnosti, Lisa Guggenheim, slala svoje najbolje mlade studente k njemu, među njima i Mariju Farmer, slikaricu koja će prva prijaviti Epsteina FBI-u.

Bila je toliko nevina kada je prvi put srela Epsteina na izložbi u galeriji, te je zapravo povjerovala njegovom objašnjenju da su stalan priliv mladih djevojaka (mnoge u školskim uniformama), koje su ulazile i izlazile iz njegove kuće, bile modeli Victoria's Secreta na audicijama. Farmer, zanesena obećanjem da će joj pomoći u umjetničkoj karijeri, nevoljko je pristala otputovati na imanje vlasnika brenda Lesa Wexnera u Ohiju, kako bi radila kao umjetnica u rezidenciji. Zarobljena na dobro čuvanom imanju i verbalno zlostavljana od strane Wexnerove supruge Abigail, bila je pod stalnim nadzorom i bilo joj je zabranjeno jesti u country klubu, što je bilo "samo za Židove" na imanju. Izgubila je 9 kilograma, kao što je postupno izgubila svaku volju za otporom.

Farmer se trgnula iz očaja tek kada su je Epstein i Maxwell seksualno napali, tijekom posjeta imanju. Par je bacio oko na njenu mlađu sestru Annie, nakon što su uočili golu sestrinu fotografiju koju je Farmer koristila za sliku. Farmer je shvatila kako je  odvedena kod Wexnera da bi oni imali puni pristup mlađoj djevojci. Iako je na kraju pobjegla i ponovno se susrela sa sestrom, njena je umjetnička karijera bila uništena. Nije joj nikada pomogla povezanost sa Epsteinom, koji ju je čak prisilio neka odbije holivudsku narudžbu za slike, i umjesto toga je bila zatvorenica u Ohiju. On i Maxwell prijetili su joj kako će joj uskratiti sve moguće "umjetničke prilike". Uspjela je pobjeći iz grada, samo da bi se od njih udaljila. Unatoč uspjehu prije Epsteina, jer je prodavala slike za 20.000 dolara i izlagala po galerijama, prestala je slikati sa 20 godina i rekla je Whitney Webb: "Namjerno su me uništili."

Slika Farmer koja prikazuje Epsteinov svijet kao "dijagram" za neupućeni FBI

Iako se može samo nagađati o tome koliko je drugim talentiranim mladim djevojkama namjerno ugušena kreativnost, ili zašto je to bilo toliko važno Epsteinu i Maxwell, apsolutno je jasno kako mnoga briljantna umjetnička, glazbena i književna djela, koja su mogla uzdići čovječanstvo, nisu nastala zato jer su njihovi kreatori bili prisiljeni odustati. To je ostavilo prostora "Velikom Parazitu", kako bi dodatno izvršio gušenje industrije zabave, samo kako bi estetski terorizirali stanovništvo bezdušnom osrednjošću, i pritom se ne mora brinuti za konkurenciju. Pod njihovim vodstvom, glazba i drugi oblici popularne zabave nisu slavili život, bili su alat za dotjerivanje, kao npr. Diddyjevi freakouts, koji su samo najnoviji skandal seksualne ucjene u ekosustavu doslovno izgrađenom od strane organiziranog kriminala. Seksualizacija mladih djevojaka popularnom kulturom, kao i normalizacija pornografije, inspirirali su epsko hvatanje u mrežu "bisernih" političara, koji su također bili uvijek spremnih gledati svugdje uokolo, osim u izvora. Ulogu u Epsteinovom žrtvovanju djevica i ogromni uspjeh "Velikog parazita" u njihovom kulturnom ratu protiv Zapada - ne treba podcijeniti.

Najsigurniji put postizanja dugoročnog poštivanja nesavjesne naredbe jest prevariti metu neka aktivno sudjeluje u provođenju, strategija koju je sam Epstein nazivao "igranjem na kutiji". Tek kada je njihovo vlastito sudjelovanje u lancu trgovine ljudima prestalo (njegovom smrću) - institucionalni pokretači, poput JP Morgan Chasea i vlade Djevičanskih otoka, doživjeli su iznenadne napade "savjesti" zbog nečega što su omogućavali toliko godina; prebacivali su odgovornost jedni na druge, ili krivili jedni druge zato što je njihova suradnja bila na prodaju. Novinari, koji su poslušno negativno izvještavali o pedofilu tijekom njegova života, obilježili su njegovu smrt neiskrenim zbunjenošću i pitanjem zašto mediji nikada nisu istražili priče djevojaka. 

Napori za deaktiviranje moguće eksplozije Epsteinove bombe, putem manipuliranja medijima, bili su u tijeku mnogo prije nego što je pedofil ponovno uhićen, prije nego je "počinio samoubojstvo". Izraelski obavještajni agenti otrovali su epistemološki bunar još 2017. godine, pripremili američku javnost da odbaci buduće političke skandale pedofilije, tako što su na 4chan i druge platforme društvenih medija plasirali psihijatrijsku operaciju QAnon. Q je preoblikovao Trumpa (čiji je mentor bio Roy Cohn, možda najpoznatiji seksualni ucjenjivač u američkoj povijesti) u stvarnog superheroja koji spašava djecu koja su žrtve trgovine ljudima od pedofila Duboke države. Gušeći ono malo zrnce istine (jer bogati i moćni zapravo iskorištavaju djecu u industrijskim razmjerima) u kupki raznih medijskih sranja (npr. JFK je lažirao svoju smrt i vraća se svakog trena!; ili evo Hillary Clinton u snuff filmu!), dalo je javnosti naslutiti kako se Trump samo pretvara da se prodaje Dubokoj državi, dok zapravo potajno nadmudri Duboku državu u "5D šahu", što ipak obični ljudi nisu bili dovoljno pametni da bi shvatili. Narativni udar dodatno je pojačan obećanjima da će stotine zapečaćenih optužnica (koje bi svakog trena mogle biti podignute poslati Hillary Clinton i druge istaknute demokrate u zaljev Guantanamo na doživotni zatvor), a sam "kriptirani" format objava je poticao pratitelje gubiti sate na traženju skrivene poruke, pritom su ih učinkovito učinili sudionicima u samoobmani. Nikoga ne treba iznenaditi što su QAnon i ploča 4chan (odakle je Q nastao) potvrđeni kao izraelski obavještajni agenti, pri čemu polovica od svih /pol/ objava potječe sa IP adresa Izraela. Narativ Q je  skrojen zato da bi umirio milijune Amerikanaca "hopijumom": Zašto ustati protiv vlade kada postoji mogućnost da se "bijeli šeširi" unutar administracije sada bave duboko herojskim podvizima, tj. spašavanjem djece iza kulisa? Istovremeno je ovaj narativ  osigurao da će otkrića o Epsteinovim zločinima biti dočekana zijevanjem i nevjericom, posebno od strane "pravih" novinara.

Žrtve su također bile bile prevarene neka sudjeluju u zlostavljanju tako što im je naređeno da regrutiraju druge djevojke za plaću, i to je dinamika koja je osigurala njihovu šutnju, i mnoge zadržala u Epsteinovom ropstvu mjesecima ili godinama. Ono što je policija Palm Beacha opisala kao "piramidalnu shemu seksualnog zlostavljanja" je bilo daleko učinkovitije od prijetnji. Mnoge djevojke su se poslušno vratile sa svojim prijateljima, trebale su novac ili povjerovale lažnim obećanjima o napredovanju u karijeri (što ih je većinom početno i namamilo na imanje), istovremeno su postupno izgubile volju za otporom, kroz ponovljene napade Epsteina i Maxwell. Ovakvi su susreti bili osmišljeni zato da bi ponizili i lišili djevojke slobode; dok je pritisak za regrutiranje drugih djevojki vrlo učinkovito zamaglio granicu između žrtve i počinitelja i neke žrtve su odlučile šutjeti iz straha od kaznenog progona, što i jest bila opravdana zabrinutost, obzirom na agresivne pravne taktike Epsteinovog odvjetničkog tima. Courtney Wild se prisjeća kako je dovela Epsteinu čak 80 djevojaka (sve maloljetnice), i za to je dobila 200 do 300 dolara po djevojci, tijekom tri godine koje je provela u njegovoj orbiti u Palm Beachu. Kaže kako ju je taj novac spasio od beskućništva, ali imao je svoju cijenu. Kada je upoznala Epsteina imala je 14 godina, bila je odlična učenica i kapetanica navijačkog tima, unatoč problematičnom obiteljskom životu. Za predatorov je okus bila prestara kada je imala 17 godina, postala je striptizeta i počela se drogirati. Na kraju je većinom vrijeme provodila u zatvoru, dok se njen zlostavljač nastavio hraniti njezinim vršnjacima. Mreža koja je financirala Epsteina predvidjela je opciju financijske anestezije za svoje žrtve, "mirovinski plan". Time bi ih uvjerili kako žrtva ima koristi od zlostavljanja, u godinama kada bi izašle iz dobne granice najtraženijeg doba Lolita, i zapravo je pitanje da su se zlostavljači držali ovog plana - koliko žrtava bi (ako ikada bi) uopće progovorilo.

Isti model dotjerivanja koji je gledao Epsteinove žrtve kako evoluiraju od šokiranog gađenja prema javnim seksualnim činovima na njegovim posjedima do nevoljkog sudjelovanja, i na kraju do prikupljanja sočnih detalja o VIP osobama kojima su one bile "posuđene" - može se primijetiti u svakom društvu pod parazitskom eksploatacijom. Političar, u početku zgrožen ludošću lobista koji su se nadmetali na njegov integritet, uskoro postaje ovisnik o nihovom novcu, možda čak i uživa ​​u tromjesečnom izvještavanju sa "AIPAC-dadiljom", koju je izraelska skupina očito dodijelila svima u Kongresu osim Thomasa Massieja. Amerikanci, koji su prosvjedovali protiv ilegalne invazije Georgea W. Busha na Irak 2003. godine, nisu podigli obrvu kada je njegov nasljednik Barack Obama, sa Nobelovom nagradom za mir u ruci, počeo bombardirati još pet zemalja. No, kasnije su se uspaničili kada je Trump zaprijetio da će prekinuti rat u Ukrajini. Ponovite zločin dovoljno puta i to postaje uobičajeni posao. 

All Wars are Pedos’ Wars

Teško je ne usporediti Epsteinove djevojke - odbačene nakon što su izašle iz zatvora i nakon što su svoje najbolje godine provele kao robinje gospodarima koji su ih smatrali "smećem" - sa (uglavnom) muškim žrtvama američkog vojno-industrijskog kompleksa. Isti oni često ostaju bez novca, beskućnici na ulicama, nakon što ih previše ubojstava učini "nesposobnima za pristojno društvo" (prema jezivim riječima Petea Hegsetha). Rat povijesno pobere vrhnje iz generacijske berbe, žrtvuje najjače i najhrabrije dječake, samo da bi obogatio vladajuću klasu čija vlastita djeca uvijek izbjegavaju regrutaciju. Dobrovoljna je služba smanjila profil takvog sustavnog zlostavljanja, ali se siromašna djeca bez izgleda i dalje lako namame neka se pridruže oružanim snagama, gotovo na isti način na koji su djevojke uvučene u Epsteinov svijet: obećanjem dobre plaće, dobrog obrazovanja i prilike da ostvare svoje snove. Kroz ritual ponižavanja u vojnom kampu, oni postaju agresivni mali golemi koji su željni obrisati guzice međunarodnim pravom (i vlastitim instinktima samoodržanja) za najboljeg američkog "prijatelja", tako što će ubijati smeđe civile sve dok ne izgube ud ili razum i ne budu poslani kući. Tada konačno shvate da su iskorišteni i odbačeni. Čitajući zapovjednika Trećih zračnih snaga SAD-a, general-pukovnika Richarda Clarka, kako govori za Jerusalem Post da bi američke trupe bile spremne i voljne umrijeti za Izrael - koliko se veterana osjećalo poput generala Pattona, užasnuti što su pobijedili pogrešnog neprijatelja, i osudili svijet na propast? Svako daljnje postojanje Izraela, kao nuklearno naoružane etnodržave, koja je odlučna postići konačnu žetvu provođenjem prvog svjetskog genocida uživo u Gazi - neće ostaviti puno preživjelih. Ljudi pate, i to ne samo Palestinaci, već i svi koji uživo gledaju taj pokolj, i znaju da je financirano njihovim poreznim novcem, kao i da ne mogu ništa učiniti po tom pitanju. 

Iako Veliki Parazit voli rat sam po sebi - ima i paralelni pedocentrični motiv: iskorištavanje rizičnih prirodnih resursa stranih nacija radi financijskog i seksualnog iskorištavanja, putem UN-ovih "mirovnjaka" i privatnih vojnih izvođača radova. Trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja od strane UN-ovih mirovnjaka toliko je česta da ima vlastiti članak na Wikipediji. Čini se da su mirovne snage stvoreni kao predatori, jer se njima ne upravljaju lokalni zakoni, a njihova matična zemlja vjerojatno neće poduzeti tužbu protiv njih zbog nekih stranca sa druge strane svijeta. Zlostavljači koji budu uhvaćeni na djelu jednostavno se pošalju kući. UN desetljećima obećava odgovornost, ali nema nikakve promjene - i time sugerira kako je rašireno silovanje djece značajka, a ne bug. Na Haitiju je Hillary Clinton zloglasno intervenirala 2010. godine, samo zato da bi smanjila kaznu misionarki Lauri Silsby,  nakon što je Silsby uhvaćena u pokušaju otmice 33 djece iz zemlje. Silovanje od strane mirovnjaka postalo je toliko uobičajeno, a  istraga iz 2017. godine je otkrila da se samo jedna od 12 žena (koje su silovali UN-mirovnjaci) uopće i trudi prijaviti zlostavljanje, jer znaju da se ništa neće učiniti. Ratovi i prirodne katastrofe su idealno okruženje za krađu djece. Stanovništvo se raseljava i vlasti odvlače pažnju, dok se prisutnost stranih dobrotvornih operacija smatra normalnom, čak i poželjnom, od stranaca.

Budući privatni vojni izvođači radova ne podliježu američkim ili vojnim zakonima kada djeluju u inozemstvu, izuzetno su popularni među obavještajnim agencijama, kojima je potrebno uvjerljivo poricanje njihovih tajnih operacija. Također, postali su sinonim za trgovinu ljudima. Preferirani izvođač radova CIA-e, Dyncorp, bio je prisiljen otpustiti nekoliko zaposlenika u Bosni 1999. godine, nakon što su dva odvojena zviždača otkrila da tvrtka upravlja lancem trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja uz pomoć srbijanske mafije. Prevozili su djevojke od samo 12 godina iz Srbije, Rusije, Ukrajine, Moldavije i Rumunjske u lokalne bordele i seks klubove, gdje su prodavane osoblju Dyncorpa, djelatnicima UN-a, NATO-a, kao i nevladinih organizacija za ljudska prava. Dyncorp je bio uključen u cijeli opseg operacije: krivotvorili su dokumente, krijumčarili djevojke kroz kontrolne točke, dojavili bi vlasnicima bordela za racije. Ali, unatoč obilju dokaza, uključujući i to da je direktor tvrtke u Bosni snimio kućni video gdje se vidi kako siluje dvije djevojke - nitko nije procesuiran, djevojke su poslane kući, Dyncorp je čak zadržao ugovor o pružanju policijskih snaga UN-u. Međutim, zviždači su otpušteni. Avion kojim je Dyncorp dovozio djevojke u Bosnu imao je isti repni broj kao helikopter u vlasništvu Epsteina, za kojeg se znalo da je tijekom tog rata kupio vlastitu "jugoslavensku seksualnu robinju" - Nadiju Marcinkovu.

Godine 2004. su se ugovorni radnici Dyncorpa, u zračnoj bazi u Kolumbiji, snimali kako zlostavljaju lokalnu djecu i distribuirali video po ulicama Bogote, kao da su govorili kako je ucjena obavezna u ovoj tvrtki, kao morbidni oblik međusobno osiguranog uništenja. Još jedan inkriminirajući video procurio je na internet 2010. godine, gdje su prikazani zaposlenici Dyncorpa, koji su radili na obuci  afganistanske policije, gdje uživaju u plesu u krilu, sa mladićem koji je bio odjeven kao žena. Princeza afere Pizzagate, Hillary Clinton, sama je pomogla u zataškavanju ove priče, iako će skandal na kraju ponovno procuriti u Wikileaksovoj kabelskoj deponiji. Trgovina ljudima, u svrhu seksa i od strane vojnih izvođača radova, toliko je česta da su napori Pentagona da je zabrani (vjerojatno zbog lošeg publiciteta) oborili čak i industrijski lobisti 2005. godine.

U proslavljenoj operaciji pranja novca, Ukrajini Vladimira Zelenskog, žrtvovana je cijela generacija muškaraca da bi parazitska elita mogla uživati ​​u svojim perverzijama. Bijeli anđeo, paravojni ogranak neonacističke skupine Bataljun Azov, koju financira Izrael, prokrijumčario je desetke tisuća djece iz zemlje, prema naređenju vlade Zelenskog, iskorištavajući spremnost demoraliziranih i zbunjenih roditelja da predaju svoju djecu, "bilo kojoj osobi u vojnoj ili policijskoj uniformi", usred ratne magle. Bili bi plaćeni 2000 dolara za svako ukradeno dijete, te su državno sponzorirani predatori svakodnevno bili raspoređeni po selima diljem istočne Ukrajine kako bi popljačkali imovinu prije neizbježne ruske pobjede, usto su imali naredbe neka koriste nasilje protiv roditelja koji nisu dobrovoljno htjeli predati svoju djecu. Međutim, postati seksualnim robom nekog izraelskog milijardera zapravo je mogla biti poželjnija opcija od svih ostalih koje su se događale otetoj ukrajinskoj djeci. Mnoga od njih su, navodno, prodana u dijelovima. Posao trgovine organima je bio ogroman u toj zemlji, stoga je Verhovna Rada doslovno legalizirala krađu organa 2021. godine, tako što su uklonili zahtjev za pristanak od strane samog donora, ili makar rođaka. Iako je narod Ukrajine odavno ogorčen na svoju korumpiranu vladu, jasno je kako Zelenski i lutkari ne žele kraj rata zbog naglog pada prihoda, koji bi mir podrazumijevao.

"Veliki Parazit" se konsolidirao pod krinkom "Izraela" kada je ta nacija stvorena, pritom iskorištavajući međunarodne simpatije prema Židovima nakon Drugog svjetskog rata, samo da bi etnički očistili svoj novi dom šokantnom okrutnošću. Oduvijek je to bila globalna mreža čija je jedina prava odanost prema samoj sebi. Organizirana trgovina djecom, u svrhu seksualnog iskorištavanja,  nije nedavna inovacija. Pokušaj obračuna sa "bijelim robljem" u istočnoj Europi krajem 19. stoljeća je pokrenuo poznata pitanja o udjelu siromašnih ženskih žrtava u trgovini seksom, toleranciji, čak i regulaciji trgovine od strane vlasti, kao i etničkoj dinamici židovskih trgovaca koji su trgovali poljskim i galicijskim djevojkama za udaju (često navučene obećanjima o "pravim" poslovima i bogatim muževima, ili barem financijskoj slobodi) na aukcijama robova ili za bliskoistočne hareme, a njihova zarada je teško oporezovana ili oduzeta. Poput Alana Dershowitza, moderni apologeti bijelih robovlasnika tvrde kako voljna prodaja kćeri od strane očajnih obitelji (od kojih su neke možda već imale seksualno iskustvo) kako bi otplatili svoje dugove - predstavlja sporazumnu prostituciju, i odbacuju stereotip o grabežljivim židovskim robovlasnicima kao krvnu klevetu, jer su postojali i poljski i galicijski svodnici. Tako, da Židovi nisu u to intervenirali i vodili trgovinu seksom, ali boljom poslovnom oštroumnošću, ona bi još uvijek postojala. Epstein, koji se hvalio kupnjom "seksualne robinje" Nadije Marcinkove od njenih roditelja u Jugoslaviji - bio bi ponosan.