....moram napisati nekoliko činjenica o Vijeću devetorice.
Mnogi me upozoravaju: kad ne vjeruješ više u ništa onda nije dobro. Ali, nije stvar da ne vjerujem u ništa, nego ne vjerujem u narativ. Zato tražim poklapanja. I pronađem poklapanja. Kad bolje pogledam ta poklapanja vidim da zapravo dolaze iz istih izvora. Uvijek istih, bilo se oni nalazili na sjeveru, jugu, istoku ili zapadu. Pa, čak i u svemiru. Ova današnja priča razotkriva "izvanzemaljski" narativ - čije "razotkrivanje" stiže u ljeto. Ova priča je o tome kako se kreiraju narativi, a ne o tome da li izvanzemaljci postoje ili ne.
Hipoteza o izvanzemaljcima
Prema Picknettu i Princeu, autorima "Stargate Conspiracy", koncept devet legendarnih vođa igra važnu ulogu u sinarhizmu. Bratstvo Polaires, koje je dijelilo opsežne veze sa sinarhistima, tvrdilo je da je kanaliziralo rozenkrojcersko bratstvo od devet Nepoznatih Starješina koji su migrirali iz Thulea u Shambhalu u Tibetu. Veliki majstor Bratstva Polaires je bio Victor Blanchard, osnivač 'Ordre Martiniste et Synarchique' (OMS), iz kojeg je nastao 'Mouvement Synarchique d’Empire' (MSE), koji je prema Chavinovom izvješću stajao iza sinarhističke zavjere Vichyjevskog režima. Andrija Puharich, prijatelj Aldousa Huxleyja, povezan sa sinarhistima kroz prijateljstvo sa Jeanom Coutrotom (vođa MSE i navodni autor "Sinarhističkog pakta") je provodio psihičke eksperimente u ime CIA-programa MK-Ultra. Navodno je uspostavio kontakt sa skupinom bestjelesnih entiteta koji su sebe nazivali Vijećem devetorice.
https://www.newdawnmagazine.com/articles/behind-the-mask-aliens-or-cosmic-jokers
Puharichev primarni medij, onaj koji je kontaktirao Vijeće devetorice, bio je agent Mossada i savijač žlica, Uri Geller. Sam Geller je potvrdio da su oni stajali iza porasta NLO aktivnosti, početno od tzv. Arnoldovog viđenja iz 1947. godine.
24. lipnja 1947. godine je Kenneth Arnold, američki poslovni čovjek iz Idaha, izvijestio o viđenju deset sjajnih diskova koji lete iznad planina Cascade, dok je letio svojim privatnim avionom u blizini Mount Rainiera u zapadnom Washingtonu. Prema Arnoldu: "Letjeli su poput tanjura ako bi ga bacili da odskače preko vode". Iako su piloti borbenih zrakoplova iz Drugog svjetskog rata također često vidjeli "vatrene kugle" (nazvane "foo fighters"), ili objekte u obliku cigara i diskova - ipak istraživanje Bartholomewa i Howarda pokazuje kako prije 1947. godine, "ne postoji niti jedna zabilježena epizoda masovnih viđenja objekata nalik tanjuru".
(E. Bartholomew, K. Baskerfield & G.S. Howard: “UFO Abductees and Contactees: Psychopathlogy or Fantasy Proneness,” Professional Psychology: Research and Practice, 1991.)
Puharich je naknadno priznao da su njegovi rani eksperimenti u njegovoj Zakladi Okruglog stola, bili inspirirani čitanjem teozofskih djela Alice Bailey. Puharich je također imao podršku bivšeg potpredsjednika Henryja Wallacea, koji je bio student Nikole Roericha. Nagli porast viđenja signalizirao je ono što je Alice Bailey nazivala "Eksternalizacijom Hijerarhije". Time njena Duhovna Hijerarhija ili Šambala - drugim riječima: Pali Anđeli - dati će svima na znanje, najaviti zoru Doba Vodenjaka i uz uspostavljanje jedne svjetske vlade, na čelu sa "Isusom Kristom Avatarom", u Ujedinjenim narodima. Ove događaje Bailey je prenio njen "Uzašli Učitelj", Djwahl Khul, kojega je Carl Jung protumačio kao njeno višlje "ja". Jung je također vjerovao da nagli porast izvješća o viđenju NLO-a najavljuje transformaciju arhetipova, koji proizlaze iz zore Doba Vodenjaka. U jednoj od svojih posljednjih knjiga, "Leteći tanjuri: Moderni mit o stvarima viđenim na nebu" (1958.), Jung je tvrdio da su čudni kružni leteći oblici zapravo mandale iz svemira, "projekcije" nastale psihičkom napetošću koja je proizašla iz Hladnog rata, te sugerirao da je kolektivni pomak u ljudskoj svijesti na putu. Viđenja NLO-a bila su toliko značajna, te se čak i Jung, referirajući se na svoje proročanstvo o "plavoj zvijeri", osjećao "prisiljenim, kao i jednom prije... oglasiti upozorenje":
"Moja savjest kao psihijatra nalaže mi da ispunim svoju dužnost i pripremim one rijetke koji će me čuti za nadolazeće događaje koji su u skladu s krajem jedne ere. Kao što znamo iz drevne egipatske povijesti, to su simptomi psihičkih promjena koje se uvijek pojavljuju na kraju jednog Platonovog mjeseca i na početku drugog. Čini se da su to promjene u konstelaciji psihičkih dominanti, arhetipova ili 'Bogova', kako su se nekada nazivali, koje donose... dugotrajne transformacije kolektivne psihe."
Kao što je naznačio poznati istraživač NLO-a, Jacques Vallée (inspirirao Spielberga za film "Bliski susreti treće vrste") - većina svjedoka obično ne izvještava da su vidjeli objekt ili letjelicu, već masivno, višebojno, intenzivno, pulsirajuće svjetlo, popraćeno čudnim zvukovima. Stvarni ulazak u "svemirske letjelice" obično se opisuje kao izvantjelesno iskustvo. Događaji često uključuju gubitak pamćenja, koji se ponovno uspostavlja samo hipnozom. Profesor engleskog jezika na Kalifornijskom državnom sveučilištu u Long Beachu, Al Lawson, pokazao je da se iskustva kontaktera mogu izazvati kod gotovo svakoga.
Vallée je počeo istraživati zajedničke karakteristike između NLO-a, kultova, vjerskih pokreta, demona, anđela, duhova, viđenja kriptida i psihičkih fenomena. U knjizi "Glasnici obmane", Vallee je zaključio: "Vjerujem da su NLO-i fizički stvarni. Oni predstavljaju fantastičnu tehnologiju, kojom upravlja nepoznati oblik svijesti. Ali, također vjerujem da bi bilo opasno donositi preuranjene zaključke o njihovom podrijetlu i prirodi, jer fenomen služi kao sredstvo za slike koje se mogu manipulirati da bi se promovirali sustavi vjerovanja koji teže dugoročnoj transformaciji ljudskog društva."
CIA i njihova dugotrajna težnja za razvojem programa, poput MK-Ultra i Stargate, predstavlja pokušaje istraživanja ideja i reprodukcije fenomena, koji su doživljeni kroz veze sa okultnim. U stvari, cijela osnova okultnog rituala u slobodnom zidarstvu se vrti oko komunikacije sa bestjelesnim entitetima - u prošlosti nazivani "demonima", a danas popularnije "izvanzemaljci" - putem seansi i kanaliziranja. Inspiracija za okultne prakse koje je razvila CIA je proizašla iz sličnih seansi, koje su predstavljale vjekovni fenomen medijumstva/kanaliziranja. Tumačenja prirode kontaktiranih entiteta mijenjala su se tijekom vremena. U davna vremena su ovi entiteti štovani kao bogovi, dok su u novije vrijeme postali predstavnici duhova mrtvih ili Uznesenih Majstora koji su postigli postojanje na višim razinama postojanja.
U novije vrijeme je astrološka povezanost ovih duhova sa zvijezdama i planetima preoblikovana, pod utjecajem znanstvene fantastike, te se sada obično identificiraju kao "izvanzemaljci" iz svemira ili neljudski entiteti. Ideja da neidentificirani leteći objekti (NLO) pripadaju izvanzemaljskom životu, ili neljudskim izvanzemaljcima sa drugih planeta i koji voze fizičke svemirske letjelice da posjete Zemlju - poznata je kao Izvanzemaljska hipoteza (ETH). ETH se može pratiti do niza ranijih ideja, počevši od Emanuela Swedenborga. On je u knjizi "Zemlje u svemiru" izjavio kako je razgovarao sa duhovima, koji su stigli sa Jupitera, Marsa, Merkura, Saturna, Venere, Mjeseca, kao i sa duhovima planeta izvan našeg Sunčevog sustava, opisujući ih kao čovjekolika, ali nematerijalna bića, koja su komunicirala telepatski. Blavatsky je tvrdila da su drevni narodi imali znanje iz prve ruke o izvanzemaljskom životu na planetima poput Venere, za koji je sumnjala da bi mogao imati "utjecaj" ili "kontrolu" nad Zemljom. Kada je teozof William Scott-Elliot opisao život u Atlantidi, u djelu "Priča o Atlantidi i izgubljenoj Lemuriji" (1896.), njegove letjelice Atlantiđana pokreće Vril-sila. George Bernard Shaw je pročitao ovu knjigu i bio privučen idejom Vrila (prema Shawovoj biografiji Michaela Holroyda). Drevnu marsovsku civilizaciju promovirao je astronom Percival Lowell, kao i sf-spisi H.G. Wellsa i Edgara Ricea Burroughsa.
Charles Fort, američki pisac i istraživač, prikupljao je izvještaje o anomalnim fizičkim pojavama iz novina i znanstvenih časopisa, uključujući mnoga izvješća o izvanrednim zračnim objektima. Danas se za karakterizaciju takvih pojava koriste termini Fortean i Forteana. Ovi izvještaji prvi put su objavljeni 1919. godine, u djelu "Knjiga prokletih". U ovoj i dvije sljedeće knjige: "Nove zemlje" (1923.) i "Lo!" (1931.) - Fort je teoretizirao o tome da posjetitelji iz drugih svjetova promatraju Zemlju. Fort je nagađao da bi stare priče o demonima mogle biti povezane sa "nepoželjnim posjetiteljima iz drugih svjetova", koji su možda komunicirali sa ljudima u dalekoj prošlosti i ostavili za sobom naprednu tehnologiju, ili pritom pokušali kolonizirati Zemlju (sve je moguće).
Iako su prvi "kontakti" NLO religija bili telepatska komunikacija sa Uznesenim Majstorima - tek se pojavom Roswella razvija mit o izvanzemaljcima kao pilotima "letećih tanjura". Upravo su "leteći tanjuri" (koje je vidio Kenneth Arnold) podigli moderne valove viđenja, te uveli NLO-e u popularnu kulturu. Prema Partridgeu: "Interes za Arnoldovu priču bio je neposredan i ogroman". Javni interes je bio toliki da su se američke zračne snage osjećale primoranima provesti istragu. Do kraja godine, samo u Americi prijavljeno je 850 viđenja NLO-a. U roku od nekoliko tjedana, od incidenta sa Arnoldom - dogodila se poznata nesreća u Roswellu.
FBI je tada nastavio istraživati incident na otoku Maury, koji se dogodio tri dana prije incidenta u Roswellu. Prema izvješću Kennetha Arnolda: Fred Crisman i Harold Dahl tvrdili su da su bili lučki patrolni policajci na radnom brodu u blizini otoka Maury i da su na nebu iznad otoka vidjeli šest objekata u obliku krafne. Prema Crismanu i Dahlu: jedan od objekata ispustio je tvar koja je nalikovala lavi, ili "bijelom metalu", na njihov brod, što je slomilo ruku jednom radniku i ubilo psa. Dahl je također tvrdio da mu je kasnije prišao Čovjek u crnom i rekao da više ne govori o incidentu.
MK-Ultra projekt ARTICHOKE je vodio H. Marshall Chadwell, čovjek sa žarkim i dobro dokumentiranim interesom za NLO-e. Do sada je prilično dobro poznato kako je Chadwell bio rani zagovornik CIA-inih istraga o NLO-ima, kao i da je stajao iza stvaranja zloglasnog Robertsonovog panela. Robertsonov panel je bio znanstveni odbor, koji se sastao u siječnju 1953. godine, na čelu s Howardom P. Robertsonom. Panel je nastao na osnovi preporuke Obavještajnom savjetodavnom odboru (IAC), u prosincu 1952. godine, koja je bila temeljena na istragama od strane CIA, vezano uz američke zračne snage i njihova viđenja NLO-a. Istrage CIA o ovim fenomenima je poznato kao Projekt Plava knjiga. Panel je zaključio da se većina izvješća o NLO-ima može objasniti kao pogrešna identifikacija svakodnevnih zračnih objekata. Ali, ipak, preostala manjina bi se, po svoj prilici, mogla slično objasniti daljnjim proučavanjem.
Andrija Puharich (1918.–1995.)
Umjetna telepatija
Da. Prvo je bila umjetna telepatija, a tek poslije slijedi umjetna inteligencija.
Ključni agent, kod razvoja CIA-inih paranormalnih tehnologija, poznato i kao psihotronika - bio je Andrija Puharich, stručnjak za hipnozu i mikroelektroniku. Puharich je bio najpoznatiji po tome što je u Sjedinjene Države doveo izraelskog savijača žlica Urija Gellera. Tijekom Drugog svjetskog rata, Puharich je pohađao Sveučilište Northwestern, kao student u sklopu Specijaliziranog programa obuke vojske. Stekao je preddiplomsku diplomu iz filozofije i predmedicine, 1943. godine; doktorat medicine je stekao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Northwestern, 1947. godine. Specijalizaciju je završio u Permanente Research Foundation u Oaklandu u Kaliforniji, gdje se specijalizirao za internu medicinu.
Puharich se odmah zainteresirao paranormalno. Prema Aldousu Huxleyju, jednom od najranijih članova Puharichevog Okruglog stola i koji je sa Puharichem surađivao na eksperimentiranju s halucinogenima: "Što god se moglo reći protiv Puharicha, on je svakako vrlo inteligentan, iznimno načitan i vrlo poduzetan. Njegov je cilj reproducirati modernim farmakološkim, elektroničkim i fizičkim metodama, uvjete koje šamani koriste za ulazak u stanje putujuće vidovitosti." Nakon što se upoznao sa radom Alice Bailey o telepatiji, Puharich je odlučio dati sebi dvije godine da bi si dokazao kako može telepatski komunicirati s drugim umom. Na sveučilištu je Puharich razvio "Teoriju živčane vodljivosti", koja je predložila da neuronske jedinice zrače i primaju valove energije u ultra-kratkovalnim pojasevima, ispod infracrvenog i iznad radarskog spektra. Stoga je Puharich zaključio da su neuroni vrsta radio prijemnika-odašiljača, koji mogu prenositi misli sa jedne osobe na drugu. Puharichovu teoriju dobro su prihvatili vodeći znanstvenici, uključujući Josea Delgada, koji će kasnije postati jedan od pionira CIA-e u implantiranju elektroničkih alata u mozak životinja zato da bi utjecao na njihovo ponašanje.
Iako je Puharichov cilj bio postati liječnik, tijekom stažiranja je proveo istraživanje digatoidnih droga, koje je sponzorirala tvrtka Sandoz Pharmaceuticals (ista je tvrtka distribuirala LSD) i prvi je njegoa istraživanja otkrio Albert Hofmann. Puharicha je zanimala ESP (ekstrasenzorna percepcija), za koju je vjerovao da je proširenje njegove prethodne teorije o živčanoj vodljivosti. Mozak i živčani sustav bili su povezani stanicama, a upute u obliku energije su tekle između njih. "Poanta koju pokušavam utvrditi jest da je mozak područje u kojem je lokalizirana stanična energija tijela. Ovu staničnu energiju nazvati ću 'dinamikom'. Nadalje, usuđujem se reći da je prijenos dinamike sa jedne osobe na drugu moguć." Prema samom Puharichu, otprilike u istoto vrijeme, obavještajne agencije su ga prepoznale kao potencijalni resurs i regrutirale za "Projekt Pingvin", koji je započet 1948. godine i bio vezan za testiranje osoba sa "psihičkim moćima". Iste godine je Puharich osnovao Okrugli stol za elektrobiologiju, izvan mjesta Camden u državi Maine, kao paravan za parapsihološke eksperimente vojske.
Puharich je bio svjestan rada J.B. Rhinea, američkog botaničara, koji je osnovao parapsihologiju kao granu psihologije, također je osnovao laboratorij za parapsihologiju na Sveučilištu Duke, časopis Journal of Parapsychology i Parapsihološko udruženje. Godine 1949. je Puharich upoznao i Eileen Garrett, poznatog irskog medija i osnivačicu Parapsihološke zaklade u New Yorku, koju je Rhine testirao. Roditelji Garrett su počinili su samoubojstvo i ona je otišla živjeti sa tetom. Priznala da je imala vrlo neugodno djetinjstvo i zbog ljutnje svoje tete se "odvajala u vlastiti svijet", gdje se mogla distancirati od svoje okoline. Kasnije se udala i tvrdila da čuje glasove. Garrett i njen suprug su vjerovali da je na "rubu ludila", no Garrett je prihvatila svoje stanje i pristala na testiranja njenih medija u transu. Puharich je bio jako impresioniran njenim psihičkim sposobnostima, i ona mu je pristala pomoći u istraživanju slanja telepatskih poruka između dva Faradayeva kaveza. Puharich je vjerovao da je dokazao kako se informacije mogu razmjenjivati na ovaj način, putem telepatije i vidovitosti. Također je vjerovao da je dokazao kako vidovnjak može gledati u svemir, kao i predvidjeti kozmički puls, prije nego što ga uspije detektirati na jednom od svojih instrumenata za snimanje.
Drugim riječima: prekognicija.
John Hays Hammond Jr., "Otac radio upravljanja" i prijatelj Nikole Tesle, sa svojim ocem, John Hays Hammondom Sr. (1922.)
Garrett je upoznala Puharicha sa John Hays Hammondom Jr. i njih dvojica su postali bliski prijatelji. Poznat kao "Otac radio upravljanja", Hammondov pionirski razvoj elektroničkog daljinskog upravljanja jest temelj svih modernih uređaja za radio-daljinsko upravljanje. Hammond je vjerovao da se na um može utjecati radiovalovima. Prema Puharichu: Hammond je bio jedini student kojega je Nikola Tesla ikada imao. Tesla je također bio bliski prijatelj vatrenog nacista Georgea Sylvestera Vierecka, koji je bio bliski osobni prijatelj Hitlera, kao i Aleistera Crowleyja, ali i seksologa Magnusa Hirschfelda, Alberta Molla i dr. Harryja Benjamina (bili dio Svjetske lige za seksualnu reformu), ako i Alfreda Kinseyja. Tesla je posvetio svoju pjesmu "Fragmenti olimpijskih tračeva" samom Vierecku, i u pjesmi je ismijao znanstveni establišment tog vremena. Teslin rad bavio se prijenosom električne energije bez žica. Tesla je vjerovao da prijenosi dovoljne količine energije na izuzetno niskoj frekvenciji (6-8 Hz) mogu putovati kroz Zemlju i ponašati se kao zemaljski valovi. Godine 1899., u Colorado Springsu, Tesla je izgradio najveću indukcijsku zavojnicu koja je ikada viđena i uspio je upaliti gotovo 100 žarulja na udaljenosti od 42 kilometra. Godine 1930. je Tesla najavio "zraku smrti", koja je mogla oboriti avione na udaljenosti od 400 kilometara, ali nikada nije ponudio detaljan opis.
Puharich je tvrdio da su Teslu nekoliko puta kontaktirali izvanzemaljci, koji su mu prenijeli svoje znanje, i tako je Tesla mogao izraditi detaljne crteže svojih izuma, bez da je prethodno radio na njima. Puharich i Tesla dijelili su zajednički interes za teozofska vjerovanja i da se može pristupiti zbirki mističnog znanja koja se naziva Akaški zapisi. "Akaša" je sanskrtska riječ za "eter" ili "atmosferu". U svom klasičnom djelu, "Raja Yoga", Swami Vivekananda opisao je Akašu: "Cijeli svemir sastoji se od dva materijala, od kojih jedan nazivaju Akaša [drugi je Prana]. Akaša je sveprisutno, sveprožimajuće postojanje." Pojam Akaše su na zapadu popularizirali na Zapadu teozofski pisci, uključujući Helenu Blavatsky i Rudolfa Steinera. U teozofiji i antropozofiji, Akaša zapisi su zbirka misli, događaja i emocija, za koje teozofi vjeruju da su kodirani u nefizičkoj ravni postojanja - koja je poznata i kao astralna ravnina. Sanskrtski pojam "akaša" je uveden u teozofiju preko H.P. Blavatsky, koja ga je okarakterizirala kao vrstu životne sile, "neuništive ploče astralnog svjetla", koje bilježe i prošlost i budućnost ljudskih misli i djelovanja, ali nije pritom koristila izraz "akaški".
Pojam samog "akaškog zapisa" pripisuje se Alfredu Percyju Sinnettu, koji je u "Ezoteričnom budizmu" pisao o budističkom vjerovanju u "trajnost zapisa u Akaši", uz "potencijalnu sposobnost čovjeka da ih pročita". U djelu C.W. Leadbeatera, "Clairvoiance", identificirao je "akaške zapise" kao nešto što vidovnjak može čitati. U djelu "Man: How, Whence, and Whither?", Leadbeater tvrdi da zapisi bilježe povijest Atlantide i drugih civilizacija, kao i buduće društvo Zemlje u 28. stoljeću. U djelu "Ezoterični budizam" (London, Chapman i Hall, 1885., dostupnom za besplatno preuzimanje na internetu), A.P. Sinnett je među prvima primijetio da je rani budizam "držao do trajnosti zapisa u Akaši i potencijalne sposobnosti čovjeka da ih pročita, kada evoluira do stupnja istinskog individualnog prosvjetljenja". U knjizi "Akaško iskustvo: Znanost i kozmičko memorijsko polje", Ervin Laszlo je primijetio da je Nikola Tesla, na kojeg je utjecao Vivekananda, "govorio o 'izvornom mediju' koji ispunjava prostor i usporedio ga sa Akašom, eterom koji prenosi svjetlost". U svom neobjavljenom radu iz 1907. godine, "Najveće čovjekovo postignuće", Tesla je napisao da ovaj izvorni medij, vrsta polja sile, postaje materija kada na njega djeluje Prana, ili kozmička energija. Kada djelovanje prestane, materija nestaje i vraća se u Akašu.
Prema Puharichu: za Projekt Pingvin je bio zadužen Rexford Daniels, vlasnik tvrtke koja je istraživala područje u kojem je Puharich bio svjetski poznati stručnjak, tj. područje o tome kako se proliferirajuće elektromagnetske emisije međusobno ometaju i mogu imati štetne učinke na okoliš i čovjeka. Puharichovo istraživanje uključivalo je proučavanje utjecaja emisija elektromagnetskih valova izuzetno niske frekvencije ELF-a na um. Izumio je nekoliko uređaja koji navodno blokiraju ili pretvaraju ELF valove kako bi spriječili štetu. Primjeri potencijalne tehnologije (koja se koristi u psihotronici) jest elektrorecepcija, biološka sposobnost percipiranja prirodnih električnih podražaja. Opažena je gotovo isključivo kod vodenih ili vodozemnih životinja, budući je slana voda puno bolji vodič od zraka, gdje su trenutno poznata izuzeća ehidne, žohari i pčele. Elektrorecepcija se koristi u elektrolokaciji (detekciji objekata) i za elektrokomunikaciju.
Drugi primjer je ono što je poznato kao mikrovalni slušni efekt. Prvi Amerikanac koji je objavio rad o ovom efektu je bio Allan H. Frey, 1961. godine. U njegovim eksperimentima je otkriveno da ispitanici mogu čuti odgovarajuće pulsirajuće mikrovalno zračenje na udaljenosti od 100 metara od odašiljača. To je bilo popraćeno nuspojavama poput vrtoglavice, glavobolje i trnaca. Desetljeće kasnije, pregled utjecaja zračenja na ljudsku percepciju, u časopisu American Psychologist, navodi istraživanja Vojnog istraživačkog instituta Walter Reed, koja su pokazala da "odgovarajuća modulacija mikrovalne energije može rezultirati izravnom 'bežičnom' i 'bezprijemnom' komunikacijom govora."
Mikrovalni slušni efekt, također poznato kao efekt mikrovalnog sluha ili Freyev efekt, sastoji se od zvučnih klikova (ili, uz modulaciju govora, izgovorenih riječi) koji su inducirani pulsirajućim/moduliranim mikrovalnim frekvencijama. Klikovi se generiraju izravno unutar ljudske glave, bez potrebe za bilo kakvim prijemnim elektroničkim uređajem. Efekt su prvi put zabilježili oni koji su radili u blizini radarskih transpondera tijekom Drugog svjetskog rata. Ove inducirane zvukove ne čuju druge osobe u blizini. Kasnije je otkriveno da se mikrovalni slušni efekt može inducirati dijelovima elektromagnetskog spektra kraćih valnih duljina.
Godine 1951. je Puharich dobio istraživačku potporu od gotovo 100.000 dolara za izgradnju Faradayevog kaveza gdje bi testirao Garrett, i uz podršku američke i francuske vlade. Osim toga, Puharich je provodio tajna istraživanja tehnika psihološke manipulacije, uključujući: upotrebu halucinogenih droga, te ostalih vojnih i obavještajnih sposobnosti kod ispitivanja psihičkih vještina. U studenom 1952. godine, Puharich je održao govor dužnosnicima Pentagona, koji je objavljen pod nazivom "Evaluacija moguće korisnosti ekstrasenzorne percepcije u psihološkom ratovanju". Zaklada Okruglog stola je bila aktivna kada je, od 1953. do 1955. godine, Puharich služio kao satnik u Vojnom medicinskom korpusu. U tom svojstvu bio je raspoređen na dužnost načelnika ambulantne službe u američkoj vojnoj apoteci, Vojnom kemijskom centru, Edgewood Arsenal, Maryland. Potonji objekt je onaj koji se često navodi kao duboko upleten u MK-Ultra eksperimente, mjesto gdje su brojni nacistički znanstvenici bili zaposleni u okviru Operacije Spajalica. Puharich se navodno specijalizirao za kemijsko i biološko ratovanje. Tijekom tog vremena se sastajao sa raznim visokorangiranim časnicima i dužnosnicima, prvenstveno iz Pentagona, CIA-e i Pomorske obavještajne službe.
Godine 1954. je Puharich napisao knjigu "Sveta gljiva: Ključ vrata vječnosti i izvan telepatije". Ondje priča kako je primio transkript medija Harryja Stonea, kojega je opsjednula persona koju su kasnije identificirali kao Rahótepa, čovjeka koji je živio prije 4600 godina. Ono što je fasciniralo Puharicha bio je Stoneov opis biljke koja je mogla odvojiti svijest od fizičkog tijela. Tijekom sljedeće tri godine je Stone govorio egipatski, pisao hijeroglife i otkrio ulogu 'amanita muscaria', čarobne gljive, u egipatskom kultu proricanja. Stoneovi crteži biljke izgledali su poput gljiva, a opis koji je dao bio je opis gljive amanita muscaria, ili gljive muhare, koju su koristili meksički šamani i o čemu je izvijestio Gordon Wasson.
Vijeće devetorice
Puharicheva Zaklada Okrugli stol osnovana je 1948. godine, godinu dana nakon nesreće u Roswellu, i koja je provodila istraživanja psihičkih sposobnosti u ime CIA-e. Na kraju je Zaklada navodno stupila u kontakt sa skupinom izvanzemaljskih entiteta, koji su sebe nazivali Vijećem devetorice, devet bestjelesnih entiteta, koji su tvrdili da su Eneade, devet bogova koje su štovali stari Egipćani. Kao što ističu autori knjige "Zavjera Zvjezdanih vrata", Lynn Picknett i Clive Prince, postoje brojne okultne asocijacije vezane uz broj devet. Prema grčkoj mitologiji: kada je Prometej dao Vatru čovječanstvu, ljutiti Zeus ga je okovao za stijenu. Kako bi kaznio čovječanstvo, on i osam drugih božanstava su se okupili i formirali Vijeće devetorice. Članovi vijeća su bili: Afrodita, Apolon, Atena, Demetra, Hefest, Hera, Hermes, Posejdon i Zeus. Zajednički je ovo vijeće stvorilo Pandoru, i poslalo je kao dar Epimeteju. Rečeno mu je nikada ne otvara kutiju u kojoj je bila Pandora. Ne mogavši obuzdati svoju znatiželju, Epimetej (inače brat Prometeja) je otvorio kutiju i tako oslobodio sve nesreće čovječanstva.
Broj devet također podsjeća na Eneade, devet dijelova iz šest Plotinovih knjiga, koji se smatra osnivačem neoplatonizma. Ono što je bilo karakteristično u Plotinovom sustavu jest ujedinjeno i hijerarhijsko strukturiranje tih elemenata, kao i teorija deset božanskih emanacija ili sfera, što odgovara deset Sefira židovskog misticizma i Pitagorinoj Dekadi. Za Pitagoru, broj devet, eneada, smatrao se "najvećim od brojeva unutar Dekade, sve kruži unutar nje". Prema Jamblihu, ključnoj figuri u mitraističkoj lozi i pretku Karla Velikog, eneada je bila poznata kao broj koji "donosi završetak".
Albert Pike također bilježi masonsku legendu koja povezuje broj devet sa zvjezdanom tradicijom koja je vezana uz Sirius. "Devet odabranih" su masonski šegrti koji su nastojali osvetiti smrt svog Učitelja, Hirama Abiffa. Devet Izabranih simbolizira uzastopni izlazak devet sjajnih zvijezda, uključujući one iz Orionovog pojasa, što prethodi izlasku Siriusa. Izabranih Devetoro su deveti stupanj škotskog obreda slobodnog zidarstva.
Prema Picknettu i Princeu: koncept devet legendarnih vođa igra važnu ulogu u sinarhizmu. Djelomično je izveden iz tradicije da su Vitezove templare osnovala devetorica francuskih vitezova, ubrzo nakon Prvog križarskog rata. Budući su uspjeli ostati vrlo tajnoviti red, unatoč svojoj političkoj, vjerskoj i financijskoj moći, Saint-Yves d'Alveydre vjerovao je da su templari predstavljali krajnji izraz sinarhije u srednjovjekovnom svijetu. Saint-Yves je također prilagodio "Nepoznate poglavare" iz templarističkog obreda Strogog poštivanja, proširujući koncept na duhovno napredna bića iz Tibeta. Slično tome, Bratstvo Polaires sastojalo se od središnje skupine koju je predvodila "Devetorica", odabrana uz pomoć Proročišta Astralne Sile ili "Rosicrucijanskog inicijacijskih centara Tajanstvene Azije" i koji su navodno boravili u Agarthi.
Referencu na Eneadu, drevni egipatski panteon, kao "Devet Principa", isti jezik koji je Vijeće Devetorice koristilo za sebe, spomenuo je i sinarhist Schwaller de Lubicz, student svete geometrije, poznat po svom proučavanju arhitekture Hrama u Luksoru u Egiptu i svojoj knjizi "Hram u čovjeku". De Lubicz je predložio pitagorejski sustav koji je sadržavao broj devet i vjerovao je da je Eneada Egipćana izraz (ali opisano u mitološkim terminima) određenih temeljnih filozofskih principa.
Vijeće Devetorice također se spominjalo kao tajni vodiči američkih rozenkrojcera. Reuben Swinburne Clymer tvrdio je da su doktrine njegova društva, Fraternitas Rosae Crucis, podržane tajnim redom koji je njime upravljao iz Francuske, poznato kao Vijeće devetorice. Clymer je osnovao društvo koje je poznato kao Svećeništvo po Melkizedekovom redu. Melkizedeka su sufiji štovali kao "al Khidra" ili "Zelenog". Ime je također povezano i sa Azijskom braćom, koja su bila poznata kao Melkizedekove lože, i gdje je najviši stupanj bio onaj "prave braće Ružinog križa". Guénon je izjednačio Melkizedeka sa "Gospodarom svijeta", vladarom Agarte. Clymer tvrdi da je red bio dobro utemeljen u Francuskoj, te da njegove tajne potječu od rukopisa koji su im predali Templari.
Dio rada Alice Bailey, kako ju je uputio njezin Učitelj, Tibetanac Djwhal Khul, bilo je osnivanje grupa učenika, koji će biti poznati kao Grupe devetorice. Djwhal Khul je često nazivao druga dva majstora koji su imali vodeće uloge kao Majstora R i Majstora M. Opet, predstavnici Devetorice, koji su razgovarali sa Puharichom preko dr. Vinoda, sebe su nazivali R i M.
Zaklada Okruglog Stola
Među Puharichevim suradnicima bili su mnogi znanstvenici tog vremena. Neurofiziolog, Warren S. McCulloch, radio je u bolnici Bellevue u New Yorku i bio rani zagovornik elektroničkih moždanih implantata. McCulloch je bio predsjednik konferencija Cybernetics Group, te ga je Andrew Pickering nazivao "vodećim duhom kibernetike u Sjedinjenim Državama". Pucharich i McCulloch su zajedno radili na ovom istraživanju između 1950. i 1955. godine. Također, Puharich je radio sa nizozemskim vidovnjakom, Peterom Hurkosom. Prilikom pada sa lijestava i snažan udarac u glavu iznenada su otvorili Hurkosove psihičke sposobnosti. Između ostalog, mogao je vizualizirati sliku koja se nalazila unutar zatvorene omotnice. Puharich je otkrio da je Hurkos bio najuspješniji u daljinskom gledanju, i to kada je njegov mozak proizvodio ELF val od 8 herca. Radeći zajedno sa indijskim mistikom, dr. D.G. Vinodom, tijekom 1956. godine, Puharich je otkrio da može svjesno kontrolirati svoje moždane valove, namjerno se prebacivati sa jedne razine svijesti na drugu. Iz toga je Puharich zaključio da se ljudi mogu, biofeedbackom, istrenirati da svjesno proizvode valove od 8 herca i druge ELF valove. Puharich je testirao i Huxleyjevu suprugu, Lauru, koja se bavila psihičkim iscjeljivanjem. Navodno je mogla izliječiti ženu od srčanih problema tako što bi nad njom izradila magnetske prolaze. Puharich je izmjerio da ti prolaze proizvode velike valove, ili vibracije od osam ciklusa u sekundi kod pacijentice. Također je otkrio da je Laurina moždana frekvencija bila 8 herca.
U prosincu 1952. godine, Vinod je počeo kanalizirati Devetku ili "Devet principa". Devetka je tvrdila da su izvanzemaljska bića sa zvijezde Sirius. Prema popularnom piscu Robertu Antonu Wilsonu, jedan od njegovih kontakata iz tajnih društava (SAD-a i Europe) mu je rekao da je tajna 33. stupnja, najvišeg ranga u američkom slobodnom zidarstvu, u tome što kontaktira sa bićima sa Siriusa. U slobodnom zidarstvu je Sirius Plamteća zvijezda, koju je Albert Pike izjednačavao sa Ozirisom; "Zvijezda inicijacije", nakon koje dolaze Mudraci. Sirius, poznat kao Pseća zvijezda među starim Egipćanima, imao je istaknuto mjesto i u Misterijama Mitre.
Zvijezda Sirius ima središnju ulogu u teozofiji, gdje se smatra izvorom ezoterične moći. Za Alice Bailey: Sirius kanalizira energiju iz "kozmičkog središta", preko Sunčevog sustava, na Zemlju. Također, prema njenom "Uzašlom Majstoru", Djwhal Khulu, slobodno zidarstvo je vrlo drevno i zemaljska je verzija inicijacijske škole koja postoji na Siriusu; i različiti hijerarhijski stupnjevi slobodnog zidarstva su paralelni sa različitim razinama inicijacije iz "veće Lože na Siriusu". Alice Bailey je na Sirius gledala kao na pravu "Veliku bijelu Ložu" i vjerovala da je to dom "Duhovne hijerarhije". Iz tog razloga je smatrala Sirius (baš kao Pike) - "zvijezdom inicijacije".
(Želite li zaista vidjeti koliko se kreira narativ i poklapa onda sa onim što se putem medija ili politke iznese prema van, preporučam djelo jednog od najpoznatijih masona svih vremena, Alberta Pikea, i njegovo djelo od preko 1000 stranica. Link na internetski arhiv: https://ia801909.us.archive.org/17/items/MoralsAndDogmaAlbertPikeTheCouncil1871/)
U daljnjim seansama, 1953. godine, prisustvovali su i drugi članovi Puharicheve Zaklade Okruglog stola, uključujući: Henryja i Georgiju Jackson; Alice Bouverie; Marcellu Du Pont; Carla Betza; Vonnie Beck; Arthura M. Younga i njegovu suprugu Ruth.
Marcella Du Pont je bila članica bogate obitelji Du Pont. Alice Bouverie, rođena kao Ava Alice Muriel Astor, potomak je Johna Jacoba Astora, točnije: kćer pukovnika Johna Jacoba Astora IV. koji je poginuo na "Titanicu". Njen prvi suprug, princ Serge Obolensky, bio je časnik u ruskoj carskoj vojsci; kasnije je postao glavni operativac za OSS, tijekom Drugog svjetskog rata.
Arthur M. Young je bio dizajner prvog helikoptera tvrtke Bell Helicopter, također utjecajni filozof. On je, inspiriran procesnom teorijom duhovne evolucije Alfreda Northa Whiteheada, predložio teorije koje su kombinirale darvinizam sa tradicionalnom mudrošću, jungovskim arhetipovima, teozofijom, astrologijom, jogom, mitologijom, i drugim oblicima znanja. Young se oženio umjetnicom Ruth Forbes (iz bostonske obitelji Forbes), praunukom Ralpha Walda Emersona. Ruth je također bila prijateljica Mary Bancroft, odane učenice Carla Junga i ljubavnice Allena Dullesa. Godine 1949., dok su živjeli u New Yorku, Young i njegova supruga su upoznali Mary Benzenberg Mayer i upisali se u njenu školu, 'Source Teaching Society'. Mayer se školovala kod Freuda, a kasnije je bila povezana sa Carlom Jungom, te je koristila snove i proučavanje ranijih religijskih tradicija. Kasnije su Young i supruga Ruth osnovali Zakladu za proučavanje svijesti u Philadelphiji, preteču Instituta za proučavanje svijesti, koje je osnovano u Berkeleyju 1972. godine, zbog znanstvenog istraživanja fenomena ESP.
1955. godine je Gordon Wasson spomenuo Puharichu proricateljski potencijal gljive koju je otkrio u Meksiku i pozvao ga neka mu se priključi na ljetnoj ekspediciji u Oaxacu, ali Puharich je odbio zbog drugih obveza. No, do jeseni 1955. godine, Puharich je sakupio dovoljnu zalihu gljiva za samostalno eksperimentiranje. U trans eksperimentu, a koji je uključivao i Ouija ploču, Alice Bouverie je telepatski kontaktirala Wassonovu meksičku šamanku, Mariju Sabinu, koja ih je ispravno obavijestila da se u njihovoj blizini, u Maineu, može također pronaći gljiva amanita muscaria.
Srebrne košulje
Nakon što je prvi put komunicirao sa njima preko dr. Vinoda, Puharichev sljedeći kontakt sa Devetoricom se očito pojavio kao dio slučajnog susreta sa znatiželjnim parom u Meksiku, 26. srpnja 1956. godine. Dok su bili u gradu Acambaro, Puharich i Hurkos naletjeli su na američki par iz Arizone, prezimena Laugheads, koji su na kraju potvrdili da su primali upute od Devetorice. Kao njihov medij djelovao je "mladić", opisan kao da je uključen u "Bratstvo jedne od drevnih škola misterija u Južnoj Americi". Prema biografima, Michelu Zirgeru i Mauriziu Martinelliju, mladi medij nije bio nitko drugi nego George Hunt Williamson, jedan od izvornih NLO kontaktera "Četvorice momaka po imenu George", i koji je bio povezan sa Williamom Dudleyjem Pelleyjem.
Ključna rana fašistička organizacija, koja stoji iza uspona desnice u Sjedinjenim Državama, bile su upravo Pelleyjeve Srebrne košulje, modelirane po uzoru na Hitlerove Smeđe košulje. Pelley je bio uspješan holivudski scenarist na vrhuncu ere nijemog filma, i nakon navodnog izvantjelesnog iskustva je postao spiritualist i fašistički politički aktivan. Krajem 1920-ih i 1930-ih je popularizirao ideju iskustava bliske smrti. Počevši od 1929. godine, Pelley je napisao prvi široko čitani članak o toj temi, opisujući svoj posjet duhovnom svijetu, gdje su ga nebeski Mentori savjetovali o skrivenim istinama života. Kako je djelovao prema "jasnočujnim" uputama svojih Mentora, koji su veličali sudbinu Adolfa Hitlera, Pelley je osnovao vlastiti, pro-Hitlerov, fašistički paravojni red, Srebrne košulje, 1932. godine. Do sredine 1930-ih, Pelley je stekao toliku zloglasnost, te je Sinclair Lewis bio inspiriran da po njemu modelira svog američkog diktatora, Buzza Windripa, u filmu "To se ovdje ne može dogoditi". Pelley je kasnije interniran tijekom Drugog svjetskog rata zbog svojih nacističkih simpatija.
Pelley je objavio veliko djelo o izvanzemaljcima, "Zvjezdani gosti", i uglavnom se sastoji od kanaliziranih komunikacija za koje je Pelley tvrdio da ih prima od kasnih 1920-ih. Prema Pelleyju: osjetilna bića su došla na Zemlju sa planeta u blizini Siriusa. Ova bića su se iskrižala sa autohtonim majmunolikim oblicima života. Ovo međurasno razmnožavanje, koje je uzrokovalo Pad, povezao je sa izvještajem iz Postanka o "sinovima Božjim". Prema Pelleyju: hibridne rase su postale iskvarene, stoga su izvanzemaljske inteligencije poslale glasnike, od kojih je Isus bio jedan, kako bi popravili štetu. "Ako se zli duhovi ne zaustave", napisao je Pelley, "koalicija orijentalnih nacija - kojoj je Rusija predvodnica -... [će] pokoriti svijet, svodeći njegove bijele i kršćanske narode u ropstvo." Vjerovao je da se sve izgrađuje prema Drugom dolasku i ulaskom u Doba Vodenjaka.
Planina Shasta, na južnom kraju Kaskadnog gorja, u okrugu Siskiyou u Kaliforniji
Planina Shasta
Usko povezani sa Pelleyjem su bili osnivači aktivnosti i organizacije koja se nazvala "JA JESAM". Guy i Edna Ballard su, 1932. godine, osnovali Zakladu Saint Germain, nakon što su došli u kontakt sa Mahatmom, koji je bio "Uzašli Majstor" Saint Germain. Ballardovi su angažirali Pelleyjeve starije suradnike, plagirali njegove knjige i ideje samo zbog stvaranja kulta "JA JESAM", a koji se u članstvu preklapao sa Srebrnim košuljama. Pokret je 1938. godine imao oko milijun sljedbenika. Ovaj kult je ono što je Christopher Partridge okarakterizirao kao "NLO religiju" i na sve su utjecali djela Bailey i teozofije. Tijekom prvog telepatskog susreta, Ballard je u špilji ispod planine Shasta upoznao St. Germaina, koji mu je pokazao televizor, koji je mogao primati prijenose sa planeta Venere.
Planina Shasta je vulkanski vrh u sjevernoj Kaliforniji. Dugo se govori kako planinu naseljavaju vile i Sasquatch figure, također je poznata po čestim viđenjima NLO-a. Prvi put je skrenuta pozornost na planinu u romanu "Stanovnik dva planeta" (1894.), gdje je Frederick Oliver prenio informacije koje je telepatski primio od "Filosa Tibetanca". Oliverov izvještaj raspravlja o skrivenoj citadeli atlantskih majstora koja se nalazi unutar planine i postao je vrlo popularan među okultnim i teozofskim zajednicama u Americi. Spencer Lewis, osnivač rozenkrojcerskog reda AMORC, objavio je knjigu "Lemurija: Izgubljeni kontinent Pacifika" (1931.), gdje tvrdi kako je Shasta bila prepuna špilja u kojima su drevni lemurijski majstori čuvali svoju drevnu mudrost. Prema drevnim rukopisima, koji su navodno bili u njegovom posjedu, sjeverna Kalifornija je nekoć bila dio Lemurije i Shasta je bila među najvišim planinama na svijetu, što ju je činilo idealnim utočištem za one koji su pokušavali pobjeći od velikog potopa.
Sličan izvještaj podnio je i Maurice Doreal, poznat i kao Claude Doggins, ili dr. Doreal (kako je više volio da ga se zove). U Denveru, negdje oko 1930. godine, Doreal je osnovao Bratstvo Bijelog hrama, prvi veliki okultni pokret, koji je Shambhalu nazivao podzemnim gradom. Doreal je tvrdio da je, godinu dana nakon Ballardovih iskustava, upoznao dva Atlantiđanina koji su ga prenijeli u gigantsku špilju, dvanaest milja ispod Shaste. U strahu od nuklearnog napada, preselio je Bratstvo u stjenovitu dolinu zapadno od Sedalije u Coloradu, krajem 1940-ih i početkom 1950-ih.
Doreal je djelomično odgovoran za širenje teorije koja je povezivala NLO-e sa Reptoidima, a koja je stekla nevjerojatnu popularnost u krugovima NLO-zavjera. U pamfletu "Misteriji Gobija", Doreal je ponudio revizionističku povijest svijeta, koja je prikazivala drevni rat između ljudskih bića i "Zmijske rase". Potonja je, napisao je, imala "tijela poput čovjeka, ali glave poput velike zmije i... tijela sa slabim ljuskama". Također, oni su posjedovali hipnotičke moći i time su mogli prema potrebi sebe pretvoriti u potpuno ljudski oblik. Slične ideje se pojavljuju u dugoj pjesmi, "Smaragdne ploče", koje je navodno napisao "Thoth, atlantski svećenik-kralj". Podsjeća na tekst istog naslova, koji su posebno cijenili arapski alkemičari, ali za koji se tvrdilo da je djelo Hermesa Trismegista, kombinacija grčkog boga Hermesa i egipatskog boga Thotha. Doreal je tvrdio da je preveo ovo djelo, kada je, 1925. godine, dobio pločice direktno iz Velike piramide u Egiptu. U svom popratnom komentaru Doreal dodaje strašno političko upozorenje o ovoj Zmijskoj rasi: "Postupno su oni i ljudi koji su ih pozvali, preuzeli kontrolu nad narodima."
Veliki Drevni/Starci
Barkun sugerira kako bi ove ideje mogle imati svoje podrijetlo od nepoznatog autora pulp fictiona, Roberta E. Howarda. Howard se smatra ocem podžanra tzv. 'mača i čarobnjaka', i vjerojatno je najpoznatiji po svom liku Conana Barbarina. Godine 1929. je Howard u časopisu Weird Tales objavio priču "Kraljevstvo sjena", gdje su zla sila bila zmijoljudi i njihov protivnik Kull je došao iz Atlantide. Ta su stvorenja imala tijela ljudi, ali glave zmija, i (kao Dorealove Zmijske rase) imali su sposobnost pretvaranja u ljudski oblik. Prema Howardovoj priči se mislilo da su uništeni, ali su se vratili i ušuljali na pozicije moći.
Howard je bio član "Lovecraftovog kruga", skupine pisaca povezanih sa H.P. Lovecraft, koji je isto uključio ljude-zmije u svoja djela. H.P. Lovecraft je bio američki autor horora, fantastike i znanstvene fantastike, posebno podžanra poznatog kao 'čudna fikcija'. Najpoznatiji po svom ciklusu priča Cthulhu Mythos i Necronomiconu, fiktivnom grimoiru magičnih obreda i zabranjenog predanja. Stephen King nazvao je Lovecrafta "najvećim praktičarom klasične horor priče 20. stoljeća".
Lovecraft se pridržavao nihilističke filozofije kozmičkog indiferentizma, slično hororu koji prikazuje Munschov "Vrisak". U uvodnoj rečenici svoje kratke priče iz 1926. godine, "Poziv Cthulhua", navodi kako je "najmilosrdnija stvar na svijetu, mislim, nemogućnost ljudskog uma da poveže sav sadržaj." Lovecraft je vjerovao u besciljni, mehanički i nemilosrdni svemir, koji ljudska bića nikada ne bi mogla u potpunosti razumjeti, stoga kognitivna disonanca uzrokovana takvom spoznajom dovodi do ludila. Za Lovecrafta nije bilo mjesta za religiju koja nije mogla biti potkrijepljena znanstvenim činjenicama, i zato je u svojim pričama prikazivao kozmičke sile koje nisu imale puno obzira prema čovječanstvu.
Stalno se pozivao na "Velike Starce", panteon drevnih i moćnih božanstava iz svemira, koji su nekoć vladali Zemljom i osnovali drevne civilizacije, te su bili štovani kao bogovi. Lovecraft je sažeo ovakav značaj u "Pozivu Cthulhua", gdje mladić otkriva šokantnu tajnu rasu vanzemaljaca, koji su bili bogovi čudnom kultu:
"Postojali su eoni kada su druge stvari vladale Zemljom, a imale su velike gradove. Njihovi ostaci se još uvijek mogu pronaći kao kiklopsko kamenje na otocima u Tihom oceanu. Svi su umrli u golemoj epohi vremena, i prije nego što su ljudi došli, ali postojale su umjetnosti koje su ih mogle oživjeti, onda kada bi se zvijezde ponovno vratile na prave položaje u ciklusu vječnosti. Oni su, doista, sami došli sa zvijezda i donijeli svoje slike sa sobom."
Veliki Stari su stvorili kult na mračnim mjestima diljem svijeta, "sve do vremena kada će veliki svećenik Cthulhu, iz svoje mračne kuće u moćnom gradu R'lyehu pod vodama, ustati i ponovno staviti zemlju pod svoju vlast. Jednog dana će pozvati, kada zvijezde budu spremne, a tajni kult će zauvijek čekati da ga oslobodi." U to vrijeme, prema Lovecraftu, njegovim đavolskim pesimizmom:
"....slobodan i divlji i izvan dobra i zla, sa zakonima i moralom odbačenim i svim ljudima koji viču i ubijaju i uživaju u radosti. Tada bi ih oslobođeni Stari naučili novim načinima vikanja, ubijanja, veselja i uživanja, a cijela bi Zemlja gorjela holokaustom ekstaze i slobode."
Lovecraft je svoju ideju o izvanzemaljskim posjetiteljima proizveo iz čitanja Fortove "Knjige prokletih", kao i Scott-Elliotta, u kompilacijskom svesku "Priča o Atlantidi i izgubljenoj Lemuriji" (1925.). Iako je Lovecraft teozofski materijal nazivao "smećem", ipak je inspiraciju crpio iz "Knjige Dzyana", koja je činila osnovu Blavatskyne "Tajne doktrine", pritom razvijajući vlastiti prikaz Cthulhu Mythos-a o predljudskim ili okultnim tekstovima. Blavatsky je tvrdila da je otkrila knjigu, napisanu na jeziku Senzara u Tibetu, gdje ju je čuvalo Okultno Bratstvo. Lovecraft je izjavio kako su oni "prethodnici Zemlje", u svom "Dnevniku Alonza Typera", gdje je transformirao teozofski duh Venerijanaca u izvanzemaljce koji su preletjeli Sunčev sustav u svemirskim brodovima, samo zato da bi "civilizirali" planet Zemlju.
"Necronomicon" je izmišljeni grimoar star 1200 godina, a koji se spominje u Lovecraftovim pričama. Navodno ga je napisao "Ludi Arapin", Abdul Alhazrad, koji je štovao (Lovecraftove entitete) Yog-Sothoth i Cthulhu. Knjiga je navodno izvorno nosila naziv "Al Azif", arapska riječ, što je Lovecraft preveo u "taj noćni zvuk (koji proizvode kukci) za koji se pretpostavlja da je zavijanje demona". Alhazred je rođen u Jemenu, zemlji sa povijesno snažnom židovskom i kabalističkom zajednicom. Kaže se da je Alhazred posjetio ruševine Babilona, kao i "podzemne tajne" Memfisa, otkrio "bezimeni grad" ispod Irema u Praznoj četvrti Arabije, te proživio svoje zadnje godine u Damasku, prije svoje smrti 738. godine. "Al Azif" je preveden na grčki i latinski, te unatoč pokušaju njegovog potiskivanja, konačno ga je nabavio John Dee. Prema "Povijesti Necronomicona", sam čin proučavanja teksta je inherentno opasan, jer oni koji pokušaju ovladati njegovim tajanstvenim znanjem uglavnom dožive strašni kraj.
Teoriji o reptilima je doprinijela i publikacija Roberta Ernsta Dickhoffa, "Agharta", iz 1951. godine. Dickhoff je sebe nazivao "Sungma Crveni Lama Dordjelutru Lamaserija", iako se njegov "lamaser" nalazio u njegovoj knjižari u New Yorku. Dickhoff se osvrnuo i na "Smaragdne ploče", ali bez spominjanja "prevoditelja" Doreala. Tvrdio je da je studirao u Aziji, kod budističkog Lame koji mu je rekao (očito kao referenca na Blavatskynog Sotonu, Sanat Kumaru) da je Kralj Svijeta došao sa Venere, te je u početku nastanjivao zmijski ili reptilski oblik, ali se od tada transformirao u ljudski. Dickhoff tvrdi da je to biće zmija iz Biblije. Osim toga, Dickhoff je pisao o humanoidnim ljudima-zmijama koji su došli sa Venere i iskoristili pretpotopni sustav tunela da bi se infiltrirali i zarobili Atlantidu i Lemuriju. Preživjeli sa ovih potopljenih kontinenata su, navodno, pobjegli u podzemna skrovišta Agarthe, i antarktičkog Duginog grada. Iako su ljudi-zmije trebali biti poraženi, oni i njihovi agenti infiltrirali su se u krugove političke vlasti - putem svojih moći kontrole uma. Preostali reptili leže u polarnoj suspendiranoj animaciji, i čekaju povoljan trenutak za zadnji udarac.
George Adamski (1891.– 1965.)
Četiri tipa imena George
U Pelleyjem pokretu "JA JESAM" sudjelovala su dvojica prvih "kontaktera NLO-a, George Adamski i George Hunt Williamson, prvi koji su prisvojili Swedenborgove opise bića sa drugih planeta. Dok su prvi "kontakti" NLO religija bili telepatska komunikacija sa Uznesenim Majstorima, tek se nakon nesreće u Roswellu (1947.) pojavljuje mit o izvanzemaljcima kao pilotima "letećih tanjura". Leteći tanjuri koje je Adamski opisao su bili identični onima prikazanima na navodno zarobljenim nacističkim nacrtima, što je potaknulo mit da su nacisti razvili antigravitacijska plovila. Nadalje, on je tvrdio kako je fotografirao brodove sa drugih planeta, susreo se sa "Venerijancima" (koje je nazivao "Svemirska braća"), te je sa njima i letio. "Nordijski" svemirac sa kojim se susreo, opisao je kao "arijevskog" izgleda, duge plave kose i plavih očiju.
U pismima Emmi Martinelli, članici Međuplanetarnog kluba San Francisco, i u vezi sa svojom prvom "sf" knjigom, " Pioniri svemira" (1949.), Adamski je napisao: "Kada smo već kod posjetitelja sa drugih planeta, vidite, u fizičkom svijetu nisam kontaktirao nijednog od njih, ali otkad ste pročitali Pionire svemira, možete vidjeti kako dobivam informacije o tim ljudima i njihovim domovinama." U ranijem pismu pisao je o svom iskustvu bliske smrti:
"U ovom sam pismu, koristeći ilustracije, objasnio kako se netko može upustiti sa jednog mjesta na drugo, dok je njegovo fizičko mjesto jedno, a on na drugom. Tako sam napisao ovu knjigu. Zapravo sam otišao na mjesta o kojima govorim; zapravo sam razgovarao sa onima o kojima govorim. Vama to mogu otkriti, jer vaše pismo mnogo toga otkriva, dok drugima o tome šutim."
Kružile su stalne glasine da je Williamson navodno obnašao funkcije u tajnom društvu, na visokoj razini inicijacije i autoriteta. Smatran je slobodnim zidarom, rozenkrojcerom i templarom. Istraživači Michel Zirger i Maurizio Martinelli potvrdili su da je bio povezan sa Malteškim vitezovima, gdje je, čini se, obnašao funkciju velikog priora. Williamson je bio plodan pisac o okultnim pitanjima. Oko 1950. godine, Williamson je počeo pisati za Pelleyjev časopis 'Valor'. Nakon što su čuli za religijski kult Adamskog, temeljen na letećim tanjurima (možda preko samog Pelleyja), Williamson i njegova supruga postali su članovi njegovog Kraljevskog reda Tibeta. Nakon toga, 1952. i 1953. godine, Williamson i njegovi suradnici navodno su uspostavili radiotelegrafski kontakt sa izvanzemaljcima, gdje su primali poruke putem Morseovog koda sa "Planeta Hatonn u Andromedi", navodnog mjesta univerzalnog "Hrama zapisa".
Williamson je bio medij za Charlesa Laugheada, bivšeg liječnika na Državnom sveučilištu Michigan. Laughead je bio dijelom male NLO religijske sekte iz Chicaga, zvane Seekers. Oni su vjerovali u skoru apokalipsu, koja samo što se nije dogodila. Charles i njegova supruga Lillian bili su bivši kršćanski misionari, postali istaknuti članovi u rastućem pokretu NLO kontaktiranih. Nakon što su se razočarali u kršćanstvo, par se zainteresirao za spise Williama Dudleyja Pelleyja. Nakon susreta sa Adamskim, uvjerili su se u stvarnost i duhovni značaj NLO-a.
Proročanstvo o sudnjem danu je izrekla Marion Dorothy Martin, kućanica iz Chicaga koja je bila pod utjecajem teozofije i scijentologije, i eksperimentirala sa automatskim pisanjem. Isus Krist joj se navodno ukazao dok je umirala, te ju je izliječio polaganjem ruku. Marionini izvanzemaljski izvori sa planeta Clarion obavijestili su je kako će "1955. godine biti mnogo gubitaka života, praktički svih." Članovi 'Seekersa' su zatim prodali svoje stvari da bi se pripremili za odlazak na letećem tanjuru, koji je trebao spasiti skupinu istinskih vjernika. Martin je provela nekoliko godina u peruanskim Andama, prije nego se vratila u SAD, tijekom 1960-ih. Do tada je već bila poznata kao "Sestra Thedra", osnovala je Udrugu Sanande i Samata Kumare (kojega je Blavatska nazivala 'Kraljem svijeta', i koji prebiva u Shambhali, ekvivalent kršćanskog Sotone), u Mount Shasti u Kaliforniji.
Socijalni psiholog sa Sveučilišta u Minnesoti, Leon Festinger, i njegovi kolege, infiltrirali su se u kult samo da bi kasnije napisali klasik, "Kada proročanstvo zakaže: Socijalna i psihološka studija moderne grupe koja je predvidjela uništenje svijeta". Festingerov mentor je bio Kurt Lewin sa Instituta Tavistock. Nakon B.F. Skinnera, Jeana Piageta, Sigmunda Freuda i Alberta Bandure, Festinger je bio peti najcitiraniji psiholog 20. stoljeća. Knjiga je bila geneza Festingerove teorije "kognitivne disonance", mentalne nelagode (psihološkog stresa), koja se doživljava kao posljedica toga što osoba izvrši radnju koja je u suprotnosti sa njenim osobnim uvjerenjima, ili se suoči sa novim informacijama koje su u suprotnosti sa tim uvjerenjima. Među psiholozima na koje je utjecala Festingerova teorija bio je Philip Zimbardo, dizajner zloglasnog Stanfordskog zatvorskog eksperimenta, gdje su čuvari i zatvorenici nasumično odabrani među volonterima studenata da bi testirali smještaj u lažnom zatvoru.
Williamson je, na kraju, kombinirao vlastito kanaliziranje i vjerovanje malog kulta kontaktiranih (pod vodstvom Martin), poznato kao 'Bratstvo Sedam Zraka'. On je napisao niz knjiga o tajnoj i drevnoj povijesti čovječanstva. Knjige prepisuju Stari i Novi Zavjet zato da bi svaku ključnu figuru prikazale kao reinkarnaciju jednog od samo šest ili osam različitih "entiteta", usto su proširile teozofska učenja, kojima su prijateljska Svemirska Braća (u dalekoj prošlosti) podučavala ljudsku rasu osnovama civilizacije. Prema Williamsonu: svemirci su također pomogli u osnivanju židovske i kršćanske religije, predstavljajući se kao "bogovi" i stvarajući "čuda" kada je to bilo potrebno.
Knjiga "Drugi jezici – Drugo meso" je bila proširena obrada dobrih izvanzemaljaca sa Siriusa, koji su navodno čovječanstvu stvorili civilizaciju u dalekoj prošlosti. U knjizi "Tajna mjesta lava" se govori o Dobrom društvu, ili Zvjezdanim ljudima, koji su migrirali na Zemlju, "tamnu zvijezdu", prije mnogo milijuna godina; od tada rade kao Stvoriteljevi mentori na daljnjem napretku pale rase. U istoj knjizi, Williamson je ocrtao cjelokupni značaj mita o NLO-ima, vezano uz njegov odnos prema težnjama cionizma i AMORC-rozenkrojcerskog mita o egipatskom slobodnom zidarstvu, koji svoje podrijetlo vuče iz kulta sunca a čiji je primjer bio faraon Akhenaten:
"Kroz cijelu povijest Zemlje, "Dobro društvo", ili mnoštvo "Kristovih duša" inkarnirali su se u skupini…
Faraonu se obraćalo kao "Kralj, Ra, Sunce". To je označavalo njegov položaj vođe "Dobre družine" zvjezdanih bića posvećenih spasenju planeta!...
Stvoren je poseban nasljedni red ljudi kako bi se održao privid štovanja Atona (Jednog Boga) među Izraelcima; iako Veće Svjetlo nije moglo biti njihovo, jer još nisu bili spremni za njega, uspostavljeno je manje duhovno štovanje, temeljeno na poganskom ritualizmu, koje je ipak bilo simbolično u svojim žrtvama, ceremonijama, odjeći, itd...
Obećanje o Vječnom Kralju, koji će nastati iz Davidove obitelji, ponavljalo se iznova i iznova: Davidu, Salomonu i iznova i iznova...
Postoje reference na lomljenje kruha i pijenje vina kao simbol "svete gozbe". Vino predstavlja "Sveti Davidov trs", a kruh "život i znanje Boga". Ta "Djeca Većeg Svjetla", koja su potomci "Svetih Davidovih Loza", služe kroz "svetu gozbu", "životu i znanju Božjem!! Bog je sklopio savez sa Davidom o vječnoj dinastiji."...
David i Batšeba pripremili su put za dolazak Učitelja, ili Ispunjenje u Izraelu…
Kada se Salomon popeo na prijestolje svog oca, posvetio je svoj život izgradnji hrama Bogu i palače za izraelske kraljeve. Davidov vjerni prijatelj, Hiram, kralj Tira, čuvši da je Davidov sin sjeo na izraelsko prijestolje, poslao je poruke čestitki i ponude pomoći novom vladaru...
Sada ulazimo u "sumrak bogova", kada će se dogoditi konačno uništenje Starog doba, i čovjek i bogovi će se regenerirati i ponovno ujediniti! Čovjek će otkriti pravu viziju svog vječnog nasljeđa - da mu zemaljske stvari pokažu prirodu njegova duha!"
Druga dva kontaktiranih, od strane izvanzemaljaca, bili su George King i George Van Tassel. Oni su bili osnivači Društva Aetherius, NLO-religije koja je kombinirala NLO, jogu, uz razne druge ideje iz svjetskih religija, posebno budizma, kršćanstva i teozofije. George van Tassel je kanalizirao izvanzemaljski entitet, Aštar, čije su poruke postale osnova za Van Tasselovo Ministarstvo univerzalne mudrosti. Van Tassel je bio i domaćin godišnje Međuplanetarne konvencije o svemirskim letjelicama, u Giant Rocku u pustinji Mojave, koja je na svom vrhuncu, 1959. godine, privukla čak 10000 sudionika. Okupljanja su započela 1954. godine, a Williamson i Adamski su imali istaknuto mjesto među govornicima. Također, 1954. godine, Van Tassel i drugi počeli su izgrađivati Integraciju, utemeljenu na dizajnu Mojsijevog Tabernakula, spisa Nikole Tesle i telepatskih uputa izvanzemaljaca, kako bi izvršili svoje "pomlađivanje".
"Hatton" Williamsa je poslije doživio metamorfu iz planeta u biće, i to kroz iskustva Richarda T. Millera, majstora za popravak televizora iz Detroita, koji je 1954. godine slušao Williamsonovo predavanje. Inspirirani Williamsonom, Miller i neki njegovi prijatelji uspostavili su radio kontakt sa izvanzemaljcima i ušli u njihovu svemirsku letjelicu, imena Phoenix. Međutim, entitet sa kojim su razgovarali nije bio Hatonn, nego biće po imenu Soltec. Miller i Williamson zajednički su osnovali organizaciju 'Telonic Research Center', u Williamsonovoj kući u Arizoni, ali su se rastali otprilike godinu dana kasnije. Miller je konačno objavio svoje svemirske poruke od bića po imenu Hatonn 1974. godine.
ASHTAR-ZAPOVJEDNIŠTVO je Bratstvo Svjetlosti, pod duhovnim vodstvom Princa Sanande, Isusa Krista. Sastoji se od milijuna svemirskih brodova i pripadnika raznih kozmičkih civilizacija. Ovdje je kako bi pomoglo planetu Zemlji i njenom čovječanstvu u ovom ciklusu pročišćenja i preusmjeravanja.
Tijekom 1970-ih, i drugi su kanalizatori potvrdili su da imaju pristup Ashtarovim porukama. Najistaknutija među njima bila je Thelma B. Terrell, poznata i kao Tuella, koja je naglašavala ulogu izvanzemaljaca kod evakuacije "pročišćenih" duša sa Zemlje, kako bi one izbjegle nadolazeće katastrofe. Iako Tuelline poruke dolaze od mnogih Ashtarovih suradnika, čini se da je Hatonn među njima posebnu istaknut. "Hatonn" nije samo "Veliki zapovjednik", nego je i "Čuvar zapisa Galaksije, a zapisi se čuvaju na planetu koji nosi njegovo ime". Hatonn je bio inspiracija za stvaranje časopisa 'Phoenix', gdje su objavljivane njegove radio komunikacije. Središnju ulogu kod razvoju Phoenix publikacija je imao George Green. On je tvrdio da je 1958. godine vidio izvanzemaljsku letjelicu u zračnoj bazi Edwards. Prema Greenu: kontaktirala su ga "svemirska bića", te je on sklopio s njima dogovor o "objavljivanju materijala prenesenog sa svemirske letjelice zvane 'feniks'". Hatonnova puna titula jest zapovjednik Gyeorgos Ceres Hatonn; te on tvrdi da je "vrhovni zapovjednik, Projekt Prijelaz Zemlja, Zapovjedništvo leta sektora Plejade, Međugalaktička federacijska flota - Zapovjedništvo Ashtar; predstavnik Zemlje u Kozmičkom vijeću i Međugalaktičkom federacijskom vijeću za Prijelaz Zemlje". On je poručio kako pod svojim zapovjedništvom ima "preko milijun brodova" i da je njegova misija "ukloniti Božji narod sa planeta kada to postane potrebno... ako to bude potrebno".
Kraljica Juliana od Nizozemske (1909.–2004.) i suprug Princ Bernhard (1911.–2004.), bivši časnik SS-a i osnivač Bilderberga
U svibnju 1959. godine, Adamski je primio pismo od čelnika Nizozemskog društva za neidentificirane leteće objekte, u kojem ga obavještava da su ih kontaktirali dužnosnici palače kraljice Julijane Nizozemske, supruge princa Bernharda, bivšeg SS časnika i osnivača Bilderberga, gdje stoji da "bi vas kraljica željela primiti". Adamski je obavijestio londonske novine o pozivu, što je potaknulo dvor i kabinet da zatraže od kraljice neka otkaže sastanak sa njim. Ona se ipak sastala sa njim, uz obrazloženje: "Domaćica ne može zalupiti vratima pred nosom svojim gostima."
Hvala na čitanju.
Grupa Bilderberg se ove godine sastala prije nego se sastaju inače (što bude obično početka ljeta). Sastanak je održan od 09. do 12. travnja u Washingtonu DC. Istaknuto mjesto ove godine su imali kreatori UI-tehnologija i predstavnici medija. Nije loše također ovdje napomenuti, ako već nije, kako se nedavno američki predsjednik Trump obratio javnosti i najavio veliko javno razotkrivanje NLO (iako je sada NLO postalo, ne samo letjelica, nego UAP - neidentificirani anomalijski fenomen). Podsjećam i na Sergea Monasta i njegovo upozorenje na Projekt Blue Beam. Sve aktivnosti koje su bile potrebne za uspješno odvijanje Projekta su većinom danas ostvarene, uz ovaj sastanak UI-tech veličina i medija... ha, vrijeme će pokazati.
Zato je danas ovaj duži tekst neobične tematike (trenutno navodno nebitno), ali samo zato da bi bilo malo jasnije sa kakvim prevarantima i manipulatorima imamo posla. Zapravo, neke ljude ne mogu totalno kriviti, jer mislim da su mnogi od njih programirani putem MK Ultra programa, uz usmjeravanja praksi Instituta Tavistock, i malo medijske pažnje. Pozdrav.
Add comment
Comments