Globalna spirala smrti demokracije

Sveobuhvatni vodič kako uništiti što više zemalja, dok inzistrirate na tome da ih spašavate. Ovdje su spomenute veće zemlje koje, nama manjima, pokazuju kako se to radi. 

Britanija je bila samo zagrijavanje

Dakle, čitali ste o spektakularnoj britanskoj demokratskoj imploziji, o 12-godišnjem teroristu, koji je britansku zastavu nosio kao haljinu - pritom i hapšenju istoga od strane britanske policije koja mora hapsiti zbog zločina mišljenja, prema nalogu britanske vlade, koja je opet toliko gluha, pa zid od opeke izgleda kao dobar slušatelj.

Pa, stvar je u sljedećem: Britanija nije doživjela klasični britanski živčani slom. To je bio samo uvodni čin.

Sve ovo čemu svjedočimo 2025. godine jest najveći čarobni trik demokracije: učiniti neka cijele populacije nestanu iz političkog procesa, dok su istovremeno i dalje "zastupljene". To je kao globalna igra glazbenih stolica, gdje su političari uklonili sve stolice, ali su nastavili i dalje svirati, i bili šokirani zašto su ljudi prestali plesati.

Ako je Britanija studija slučaja, onda je ostatak zapadnog svijeta kontrolna skupina.

Upozorenje: svi oni padaju na istom krvavom testu.

Međunarodna ljestvica zakonodavnih gubitnika

Britanski Keir Starmer, s 32% dobivenih glasova, može se činiti poprilično lošim, sve dok ne pogledate globalnu konkurenciju. Kao kada otkrijete da vaša nogometna momčad nije samo užasna, nego samo igraju u ligi u kojoj su svi užasni.

Zlatna medalja ide:

  - Olaf Scholz u Njemačkoj: 18-26% glasova. Biti vođom jedne europske ekonomske sile, dok si popularan kao porezni inspektor na božićnoj večeri. 70% Nijemaca ga toliko temeljito ne voli, pisma odbijanja njegovih budućih odluka, pišu se unaprijed.

  - Emmanuel Macron u Francuskoj: 20% da; 74% ne. Ovo nisu nikakve brojke iz anketa, ovo je smišljena zabrana prilaska cijeloj  naciji. Mogli bi imati bolje ocjene ako predložite da vratimo kugu. Barem bi to riješilo stambenu krizu.

Dobitnici Trofeja za sudjelovanje:

  - Donald Trump, započinje svoj drugi mandat sa oko 37-46% da. Čovjek koji je uvjerio pola Amerike da je njihov politički mesija je sada manje popularan od vegetarijanske opcije na teksaškom roštilju. Šest mjeseci kasnije, već je nostalgičan za vlastitom inauguracijom.

Ali, evo prekrasne ironije: Europska unija - taj neizabrani birokratski stroj za koji nitko izravno ne glasa - lijepo stoji sa 74% da.  Pouka je kristalno jasna: ljudi vole vlade koje ne moraju gledati kako vladaju. To je najveće postignuće demokracije: učiniti autoritarizam kompetentnim kroz čistu nesposobnost.

Geografija političkog samoubojstva

Krenimo na svjetsku turneju demokratske disfunkcije, može? Jer, bijednici vole društvo, a očito i nesposobnjakovići. 

Sjeverna Amerika: Zemlja slobodnog pada

Trumpove carine na tzv. "Dan oslobođenja" su srušile tržišta brže nego što možete izgovoriti "America First". Ali, prava zabava ipak dolazi od spektakla masovne deportacije. 200 marinaca se spuštaju na Floridu, pomoći ICE operacijama. Rezultat: osam imigranata koji su poslani u Južni Sudan, unatoč tome što nemaju nikakve veze s tom zemljom.

To je kao kviz u kojem je nagrada progonstvo i nitko nije zamoljen za igru. No, federalni agenti se sukobljavaju s prosvjednicima, koji opet smatraju da se ustavna prava odnose na sve. Revolucionarni koncept, zapravo.

U međuvremenu: prosvjednici ciljaju urede Palantira diljem zemlje, jer je netko očito primijetio kako tehnologija nadzora čini demokraciju nepotrebnom. Tko je uopće mogao predvidjeti kako bi davanje tvrtki (nazvana po svevidećem oku iz Tolkiena) toliku moć kod praćenja svih - moglo biti problematično?

Kanada se neznatno bolje snalazi, ali samo zato što aktivno ne deportiraju vlastite sjene. Kada je vaše primarno postignuće "ne biti Amerika", možda ipak treba ciljati malo višlje.

Europa: Muzej demokratskog neuspjeha

Poljska: Antiimigracijski marševi u više od 80 gradova, jer baš ništa ne govori kako se "dobro nosimo s ovim" - kao prosvjedi diljem zemlje, i u većini vaših glavnih naseljenih središta. Potpora izbjeglicama je pala sa 85% na 51% u tri godine. To nije politička evolucija - to je sustav u slobodnom padu.

Njemačka: 160.000 ljudi prosvjeduje u Berlinu protiv stranke desnog centra, koja predvodi u anketama. Dakle, uobičajeni favorit za vođenje zemlje je toliko nepopularan da ljudi ispunjavaju ulice kako bi spriječili demokratske ishode. To nije demokracija - to je vladavina rulje, uz bolju organizaciju i njemački inženjering. Demokracija je postala toliko apstraktna i ljudi sada prosvjeduju protiv potencijalnih izbornih ishoda. To je kao da se žalite na film, prije nego što je uopće i snimljen.

Španjolska: Tri noći sukoba između 'desničarskih skupina' (čitaj: stanovnika iz kvarta) i sjevernoafričkih migranata. Osam je  uhićenih, ali broj raste. Samo još jedan normalni utorak u multikulturalnom raju, gdje raznolikost uključuje razne nasilne ishode. U ovom trenutku: "multikulturalizam" zvuči manje kao politika, a više kao kontaktni sport.

U međuvremenu: u Londonu je policija uhitila 29 prosvjednika koji podržavaju 'Akciju za Palestinu' (koju je britanska vlada btw. zabranila), uključujući i 83-godišnju umirovljenu anglikansku svećenicu (hoda uz pomoć štaka) i na čijem je transparentu pisalo: "Protivim se genocidu." Očito je protivljenje genocidu sada odličan razlog za uhićenje, što vam govori sve o tome gdje smo stigli kao civilizacija.

Egzistencijalna komedija demokratskog kazališta

Ali, pričekajte, ima još globalne zabave! Premijerka Tajlanda, Paetongtarn Shinawatra, ima odobravanje od čak 9,20% glasača. Sada, to je sigurno manje popularno od zubobolje, a impresivnije od limba. Koliko stvarno nisko možete pasti?

Ustavni sud razmatra peticiju za njezinu diskvalifikaciju, ali zbog telefonskog razgovora o graničnim sporovima. 2025. godine privatni telefonski pozivi postaju razlogom ustavnih kriza. Kao što je Sartre davno primijetio: osuđeni smo biti slobodni, ali i osuđeni smo na to da se naša sloboda nadgleda, snima i koristi protiv nas na sudovima. 

U međuvremenu, Mađarska je donijela zakon kojim se zabranjuju LGBTQ Pride povorke. Istovremeno je dopušten nadzor prepoznavanjem lica (kupljen iz Kine) radi identifikacije sudionika. Sutra i svih ostalih. To je savršeni autoritarni paradoks: "Ne želimo vas gledati, ali vas apsolutno moramo promatrati."

Kao što bi Oscar Wilde mogao našaliti: "Jedino što je gore od toga da vas se nadgleda jest da vas se ne nadgleda, jer onda niste dovoljno važni da biste bili tlačeni."

Rijetka vrsta: Funkcionalna demokracija

Evo gdje postaje zanimljivo, jer se ne natječu svi za nagradu "Najdemokratskije disfunkcionalni". Neke su zemlje uspjele izbjeći gravitacijsku privlačnost demokratskog kolapsa.

Australija: Šokantan koncept slušanja birača

Anthony Albanese je zapravo uvjerljivo pobijedio na izborima u svibnju 2025. godine i održao je svojih 50% odobravanja birača. Zapravo, to jest najviše u zadnjih godinu dana. Ali, što to Australija radi i svi ostali ne rade?

Za početak: ne pretvaraju se da njihov imigracijski sustav funkcionira, kada očito ne funkcionira. Proširili su pritvor na inozemstvo, traže zatvorske kazne za ljude koji se opiru deportaciji, općenito su odlučili shvatiti kako suverenitet nešto znači. Radikalno razmišljanje, zapravo.

Postavili su cilj migracije: 185000 mjesta, od čega je 70% namijenjeno kvalificiranim migrantima. Dodijelili su 100 milijuna AUD za poboljšanje operacija granične policije. Rezultat? Australci zapravo odobravaju svoju vladu. To je kao gledati nekoga kako otkriva vatru, dok svi ostali još uvijek udaraju kamenjem jedno o drugo.

Gotovo je kao da postoji veza između kompetentnog upravljanja i ostanka popularnim. Revolucionarno razmišljanje za ovu našu nagradnu 2025. godinu. 

Singapur: Paradoks autoritarnog raja

97% pozitivnih ocjena sigurnosti; 0,16 ubojstava na 100.000 ljudi; drugi u svijetu po zakonu i redu. Singapur je postigao ono o čemu zapadne demokracije sanjaju: stanovništvo koje zapravo voli živjeti tamo.

Njihova tajna? Učinkovite politike umjesto ideološke čistoće, rezultati umjesto retorike, upravljanje umjesto pompe. Kao što bi Sartre mogao primijetiti: odabrali su svoju autentičnost i njihova autentičnost funkcionira.

Nordijske priče o uspjehu (pa, neke od njih)

Danska i Švedska imale su gotovo 80% demokratskih potvrda...sve dok Švedska nije odlučila dokazati kako se čak i raj može uništiti donošenjem dovoljno loših politika.

Danska: Stopa ubojstava od 0,8 na 100.000, svrstava ih među najmanje korumpirane zemlje svijeta. Implementirali su stroge imigracijske zakone, obvezne zahtjeve za integraciju i proaktivno policijsko djelovanje.

Švedska: Preko 30 bombaških napada u Stockholmu samo u siječnju 2025. godine, epidemija organiziranog kriminala i 59 označenih "ranjivih područja" - to su ona područja gdje kriminalne mreže kontroliraju lokalna poduzeća. Njihov odgovor? Konačno uvođenje oduzimanja državljanstva članovima bandi s dvojnim državljanstvom i "zakon o doušnicima".

To je kao da gledate isti eksperiment - sa različitim ishodima. Jedna zemlja je nešto ranije poslušala svoje birače. Druga je ipak sačekala sve dok Stockholm nije počeo nalikovati ratnoj zoni.

Ista regija, isti resursi, različiti izbori. To je kontrolirani eksperiment o posljedicama političke filozofije.

Novi Zeland: Kada vaši građani postanu izbjeglice

Christopher Luxon postigao je izvanredan podvig. Ima neto ocjene odobravanja između -7 i -10, dok je njegova opozicija na +16. Rješenje zemlje za ovu krizu vodstva? Nastavite dalje ukopavati zemlju. 

"Ekonomske izbjeglice" bježe s Novog Zelanda, dok troškovi života rastu. Mladi ljudi odlaze u rekordnom broju. To je kao da gledate kako zemlja juri prema beznačajnosti, dok političari raspravljaju o tome kopaju li dovoljno brzo.

Njihovo imigracijsko rješenje? Ublažite svoje zahtjeve, jer kada vaše vlastito stanovništvo emigrira, onda je očiti odgovor zamjena, a ne kompetentno upravljanje. To je kao da pokušavate napuniti kadu uklanjanjem čepa i pojačavanjem slavine.

Matematička nemogućnost ignoriranja matematike

Ispitajmo malo nezgodnu aritmetiku, hoćemo li? U 2025. godini su osnovne statistike očito postale novi oblik ekstremizma.

Priče o uspjehu, za koje se političari pretvaraju da ne postoje:

   - Singapur: 0,16 ubojstava na 100.000 ljudi, 97% pozitivnih ocjena sigurnosti;

   - Danska: 0,8 ubojstava na 100.000, među najmanje korumpiranim zemljama svijeta;

   - Švicarska, Norveška, Japan: Dosljedno najniže stope kriminala.

Demokratske katastrofe, koje izmišljaju vlastitu statistiku:

   - Sjedinjene Američke Države: 4,96 ubojstava na 100.000; unatoč rekordnom smanjenju ubojstava od 11,6% tijekom 2024. godine. Ali, to je i dalje pet puta više nego u funkcionalnim demokracijama; 

   - Švedska: 116 slučajeva smrtonosnog nasilja u 2022. godine, i to je bilo prije eksplozije organiziranog kriminala. Samo Stockholm: više od 30 bombaških napada u siječnju 2025. godine. Kriminalne mreže sada kontroliraju 59 određenih "ranjivih područja", gdje diktiraju ponašanje društva sijanjem straha i prisile. 

Korelacija je toliko očita da jboli: učinkovito upravljanje stvara sigurnija društva. Ideološko upravljanje stvara opasnija društva.  Ali, isticanje ove činjenice vas čini fašistom, što vam govori sve o našoj intelektualnoj klimi.

Kao što je Wilde primijetio: "Istina je rijetko čista i nikada jednostavna." U 2025. godini je istina jednostavna, ali nije dopuštena.

Veliki demokratski dijalog gluhih

Nesklad između birača i političara dosegao je takve epske razmjere, pa izgleda kao da vode razgovor na različitim jezicima.

     Sjedinjene Države:

 - Tarifni tango Birači: "Popravite gospodarstvo!" (64% kaže da troškovi života nisu u redu); 

 - Vlada: Provodi tarifne politike kojima se 68% ljudi aktivno protivi; 

 - Prijevod: "Čuli smo da želite ekonomsku bol, pa je učinkovito isporučujemo."

     Europa:

 - Klimatska opsesija Birači: "Riješite inflaciju i troškove života!" (43% glavni prioritet); 

 - Vlada: "Jeste li razmislili o tome da su polarni medvjedi tužni?"; 

 - Samo 21% mari za klimatska pitanja, ali to je očito 21% previše da bi se u potpunosti ignoriralo.

     Poljska:

 - Provjera stvarnosti o izbjeglicama Birači: Potpora izbjeglicama pala je s 85% na 51% u tri godine;

 - Političari: "Očito niste dovoljno obrazovani da biste cijenili kulturno obogaćivanje";

 - Dvije trećine sada kaže da su izbjeglice ekonomski migranti, ali političari preferiraju verziju iz bajke.

To je kao da razgovarate s nekim tko na izjavu "Gladan sam" - odgovari predavanjem o održivosti poljoprivrede. Tehnički: čuli su vas što govorite, ali razumijevanje nije opcija. Ili još gore, to je kao da vam konobar donese ribu kada ste naručili odrezak, a zatim vam drži predavanje o razini kolesterola, dok vam naplaćuje jastoga.

Kao što je Sartre mogao primijetiti: "Neposlušnost je odbijanje priznavanja onoga što znamo da je istina." Moderni političari uzdigli su nesposlušnost na razinu umjetnosti.

Međunarodni priručnik za ignoriranje birača

Zapadne vlade razvile su izvanredno dosljednu strategiju kada se suoče s javnim nezadovoljstvom:

Faza 1: Poricanje - "Prosvjede organiziraju vanjski agitatori/ruski botovi/krajnje desni ekstremisti"; 

Faza 2: Skretanje s teme - "Pravi problem su dezinformacije/društveni mediji/populizam";

Faza 3: Udvostručavanje napora - "Trebamo više politika koje su uopće uzrokovale problem";

Faza 4: Okrivite žrtve - "Birači su rasisti/neobrazovani/nisu dovoljno sofisticirani da razumiju naše briljantne politike"

To je kao da gledate istu prometnu nesreću u usporenoj snimci i na više različitih mjesta, gdje je svaki vozač uvjeren u svoj konačni uspjeh. 

Formula uspjeha koju nitko ne želi kopirati

Želite li znati što zapravo funkcionira? Pa, pogledajmo samo koliko ih ljudi odobrava:

Vođe s visokim odobravanjem:

  - Narendra Modi (Indija): 75% odobravanja

  - Claudia Sheinbaum (Meksiko): 66% odobravanja

  - Anthony Albanese (Australija): 50% odobravanja

Što rade drugačije:

  - Rješavaju probleme birača umjesto da im drže predavanja; 

  - Provode učinkovite politike, a ne simbolične geste;

  - Održavaju sigurnost granica, uz upravljanje legalnom imigracijom;

  - Usredotočenost na gospodarski rast, a ne na ideološku čistoću. 

Vođe s niskim odobravanjem:

  - Macron (Francuska): 20% odobravanja

  - Scholz (Njemačka): 18-26% odobravanja

  - Trump (SAD): 37-46% odobravanja

Što im je zajedničko:

  - Politike koje izravno proturječe preferencijama birača; 

  - Gospodarstva koja loše posluju, unatoč službenim statistikama;

  - Imigracijski sustavi koji ne zadovoljavaju ni sigurnosne ni humanitarne probleme;

  - Elitna politička klasa je sve izoliranija od javnog mnijenja.

Uzorak je toliko očit da je njegovo ignoriranje namjerno sljepilo.

Statistika kriminala o kojoj nitko ne želi raspravljati

Razgovaramo o brojkama, zar ne? Jer, ništa ne otkriva demokratski slom toliko, koliko jaz između onoga što političari obećavaju i onoga što se zapravo događa na ulicama.

Priče o uspjehu:

Singapur je lijep, sa stopom ubojstava od 0,16 na 100000 ljudi, drugi je u svijetu po zakonu i redu. Danska održava stopu ubojstava od 0,8 na 100000, među najnižom u svijetu. Švicarska, Danska, Norveška i Japan dosljedno pokazuju neke od najnižih stopa kriminala u svijetu.

Demokratske katastrofe:

Sjedinjene Države, unatoč tome što su među najrazvijenijim zemljama svijetu, zabilježile su stopu ubojstava od 4,96 na 100000 ljudi. Iako je broj ubojstava pao za 11,6% u 2024. godini (što je najveći godišnji pad ikada zabilježen), stopa ubojstva je i dalje pet puta veća od većine uspješnih demokracija.

Situacija s kriminalom u Švedskoj priča mračniju priču. Sa 116 slučajeva smrtonosnog nasilja u 2022. godine (što je ekvivalentno 1,1 slučaju na 100.000 stanovnika), zemlja se sada suočava s epidemijom organiziranog kriminala.

Uzorak je jasan: zemlje koje imaju visoku stopu zadovoljnih birača, imaju niske stope kriminala. Zemlje s ljutitim biračima? Pa, recimo samo da njihove ulice odražavaju njihovu politiku.

Što građani zapravo žele naspram onoga što dobivaju

Ovdje stvari postaju potpuno mentalne. Usporedimo ono o čemu birači teže sa onim što njihove vlade zapravo rade.

Europa - kontinent proturječja:

Francuska i Njemačka zabilježile su najveći međugodišnji pad pozitivnog ekonomskog raspoloženja (-16%, tj. -14%). Inflacija i troškovi života glavne su europske brige (43%), zatim idu siromaštvo i socijalna uključenost (31%), te obrambena sigurnost EU (31%). Samo 21% ljudi je spomenulo klimatske promjene kao prioritet.

Europski odgovor? Više klimatskih politika, više imigracije i više predavanja o demokratskim vrijednostima, dok je naklonost SAD-a Europi pala za 6-28% od Trumpovog povratka, a Danska je dosegla 74% negativnog prirasta.  

Priče o "uspjehu" koje se raspadaju:

Poljska savršeno pokazuje nepovezanost s imigracijom: podrška izbjeglicama je pala sa 85% (2022.) na samo 51% (2025.). Dvije trećine Poljaka kažu kako izbjeglice zapravo nisu izbjeglice nego su ekonomski oportunisti; samo 30% misli da će se uspješno integrirati. Ipak, samo 5% ljevičarskih Poljaka vidi kontrolu imigracije kao problem, u usporedbi s 44% desničarskih birača.

Švedski odgovor na organizirani kriminal? Predlaganje oduzimanja državljanstva članovima bandi s dvojnim državljanstvom i provedba "zakona o doušnicima", koji od javnih službenika zahtijeva da prijavljuju nedokumentirane migrante. Nakon desetljeća politike otvorenih vrata, konačno priznaju ono što im birači govore godinama.

Priručnik odgovora vlada: Studija o gluhoći na pojačan ton

Suočene s gnjevom birača, zapadne vlade razvile su izvanredno dosljedan priručnik:

   Korak 1: Ignorirajte problem

   Korak 2: Držite predavanja biračima o njihovoj netrpeljivosti

   Korak 3: Udvostručite propale politike

   Korak 4: Iznenadite se kada podrška padne

Američki pristup: Unatoč tome što 55% Amerikanaca podržava povećanu deportaciju ilegalnih imigranata i što je imigracija vrlo motivirajuća za 71% birača - kaotična provedba vlade izazvala je prosvjede u više država. U međuvremenu, 58% ljudi brine kako  bi promjene u vladi mogle odgoditi osnovne usluge, poput socijalnog osiguranja.

Europska metoda: Obzirom na to da 61% Europljana kaže kako stvari u njihovim zemljama idu u krivom smjeru; dok se 51% ljudi slično osjeća i u vezi sa EU, odgovor je bio... više-manje isti. Obrana i sigurnost su na vrhu popisa onoga na što bi se EU trebao usredotočiti (36%), ali klimatske politike i dalje dominiraju stvarnom potrošnjom.

Formula uspjeha:

Sada pogledajte zemlje koje zapravo slušaju svoje ljude:

Singapur: Održava 97% pozitivnih ocjena za opću sigurnost i zaštitu kroz strogu provedbu zakona, proaktivno sprječavanje kriminala i učinkovitu kontrolu granica. Stope napada u zatvorima ostaju među najnižima u svijetu, a stope recidivizma nastavljaju opadati.

Australija: Postavila je cilj migracije na 185000 mjesta za razdoblje 2024. i 2025. godine, od čega je 70% namijenjeno kvalificiranim migrantima. Implementirala je izravne putove do državljanstva za Novozelanđane, uz održavanje strogih politika pritvora u inozemstvu.

Primjećujete li razliku? Uspješne zemlje rade ono što njihovi birači žele. Propale demokracije drže predavanja svojim biračima o tome što bi trebali htjeti.

Uspješni protiv neuspješnih: Priča o dva pristupa

Zemlje koje zapravo služe svom narodu:

Singapur prednjači s demokratskim zadovoljstvom glasača od gotovo 80%. Nizozemska, Australija i Kanada također pokazuju zadovoljstvo većine glasača. Ove zemlje kombiniraju učinkovito upravljanje, kontroliranu imigraciju, nisku korupciju, i odgovorne politike.

Demokratske katastrofe:

Francuska, Njemačka, SAD, Italija, Grčka i Španjolska pokazuju većinu ljudi koji su nezadovoljni svojim demokracijama. Zajedničke niti? Nekontrolirana imigracija, ekonomska tjeskoba, nereaktivne vlade i politička paraliza.

Uspješni "otoci zadovoljstva", poput Danske, Švicarske i Nizozemske, postižu visoko demokratsko zadovoljstvo ograničenom polarizacijom, proporcionalnom zastupljenošću, kooperativnom politikom, niskom korupcijom (Danska, Švicarska, Nizozemska,  Luksemburg zauzimaju 1., 4., 8. i 9. mjesto najmanje korumpiranih u svijetu) i odgovornim upravljanjem.

Klasni rat koji nitko ne spominje

Dok su svi zaokupljeni kulturnim ratovima, evo što zapravo uništava demokraciju: u 30 zemalja, samo 37% ljudi opisuje svoju ekonomsku situaciju kao dobru, ali bogati su zauzeli politički sustav.

Dvije trećine Amerikanaca vjeruje da vrlo bogati imaju preveliki politički utjecaj. Izvješće o globalnim rizicima, za 2025. godinu, identificira nejednakost bogatstva kao "najvažniji rizik od svih rizika" - ne imigraciju, ne klimatske promjene, već nejednakost bogatstva. No, umjesto da se time pozabave, političari se usredotočuju na rasprave o zamjenicama i kontroverze oko zastava. To je kao da liječite tumor na mozgu aspirinom, dok raspravljate o boji zavoja.

Globalna presuda: Vježba namjernog sljepila

Evo nas u 2025. godini i svjedočimo najneobičnijem političkom eksperimentu u ljudskoj povijesti: možete li istovremeno srušiti više demokracija, dok istovremeno tvrdite kako ih spašavate?

Odgovor je: da. I to, čini se, odlučno da.

Imamo nepobitne dokaze da demokracija cvjeta kada vlade služe svom narodu (Singapur, Danska, Australija) i vene kada vlasti  drže lekcije biračima (Francuska, Njemačka, Sjedinjene Američke Države i UK). Formula nije komplicirana: slušajte birače, provodite učinkovite politike, održavajte funkcionalne institucije. Demokracija procvjeta.

Pa ipak, propale demokracije proučavaju uspješne i zaključuju: "Problem nije u nama. Problem je što nismo dovoljno elokventno držali lekcije svojim biračima."

To je kao da gledate nekoga kako proučava uspješne restorane i zaključuje kako je tajna u tome da treba vrijeđati kupca dok mu poslužuje hladnu hranu (a naplaćuje svježu i toplu).

Kao što je Wilde mogao primijetiti: "Iskustvo je samo naziv koji su ljudi dali svojim pogreškama." Zapadni svijet je nakupio dovoljno iskustva da napuni nekoliko knjižnica; ipak se čini odlučnim ponavljati svaku pogrešku sa sve većom sofisticiranošću.

Međunarodno bratstvo demokratskog uništenja

Najizvanrednija stvar u vezi s 2025. godinom - nije u tome što toliko demokracija propada - nego što puno demokracija  propada na potpuno isti način, koriste se istim opravdanjima.

Od Pariza do Berlina i Washingtona, scenarij je identičan:

   - "Birači ne razumiju složenost modernog upravljanja."

   - "Imigracija je zapravo dobra za gospodarstvo."

   - "Statistike kriminala su obmanjujuće."

   - "Pravi problem je populizam/dezinformacije/društveni mediji."

Kao da su svi pohađali isti sveučilišni tečaj: "Kako uništiti demokraciju, dok tvrdite kako je spašavate: Napredne tehnike za političko samouništenje."

Ono čemu svjedočimo jest čisti sartrovski apsurd: politički vođe su zarobljeni u situacijama koje su sami stvorili, očajnički pokušavajući pobjeći kroz iste radnje koje su stvorile njihov zatvor.

Francuski birači odbacuju Macronove politike? On ih udvostruči. Njemački birači žele promjene? Ponudite im još više istoga. Američki birači zahtijevaju sigurnost granica? Osigurati tehnologiju nadzora, racije, uz deportacije u Južni Sudan.

Svaka vlada odabrala je svoj autentičan odgovor na demokratski pritisak: ignorirati ga. Pri tom izboru otkrivaju svoju bitnu prirodu: nisu oni nikakve "sluge naroda", nego jadni vjernici u vlastitu nepogrešivu mudrost.

Uspješne zemlje donijele su drukčije izbore. Odabrali su biti ono što su njihovi birači željeli, a ne ono što su njihove ideologije zahtijevale. Otkrili su radikalnu tvrdnju kako demokracija funkcionira kada je zapravo demokratska.

Natpis na zidu (na više jezika)

Dokazi su ogromni, obrazac neosporiv, a rezultati govore sami za sebe. Kada vlade služe svom narodu, demokracija cvjeta. Kada drže predavanja svom narodu, demokracija umire.

Matematika nije komplicirana. Fizika politike je jednostavna. Pa ipak, propale demokracije nastavljaju neuspjeh podizati ne n-tu potenciju, dok uspješne vlade nastavljaju raditi ono što funkcionira.

Možda je najukusnija ironija u tome što Europska unija - najmanje demokratska institucija u zapadnom svijetu - uživa veće ocjene odobravanja od bilo koje demokratski izabrane vlade (tako kaže statistika, tj. europarlamentarci).

Ljudi vole ono za što ne mogu glasati i preziru ono za što mogu. To je savršen prikaz našeg demokratskog trenutka: što ste manje odgovorni, to postajete popularniji.

Kao što je Sartre primijetio: "Pakao su drugi ljudi." Godine 2025. su pakao oni drugi ljudi koji donose političke odluke, dok istovremeno tvrde kako vas zastupaju. 

To jest najveći društveno-znanstveni eksperiment našeg vremena: Na koliko načina možete ignorirati istu lekciju, prije nego što se cijeli vaš politički sustav sruši?

Odgovor je: "Javiti ćemo vam kad saznamo."

Ali, evo u čemu je stvar s političkom gravitacijom: to nije zakon za koji možete glasati da ga ukinete. Jednostavno, kada dovoljno ljudi prestane vjerovati u vašu legitimnost, prestajete biti legitimni. Nikakva količina pametnih poruka, sofisticiranih anketa ili ideološke čistoće - ne može preokrenuti tu temeljnu istinu.

Demokratska gravitacija ruši svaku vladu koja zaboravlja za koga zapravo radi.

Jedino preostalo pitanje jest: Hoće li se ijedna od njih sjetiti te činjenice, pa prestati padati prije nego što se razbije o tlo.

Uspješne demokracije to razumiju. One koje propadaju - uskoro će to naučiti.

Hvala na čitanju. 

(Napomena: ovaj tekst je napisan "usput", ako se može tako reći. Bazira se na nekoliko statističkih brojki, koje su zapravo "zasvijetlile" u mraku. Priznajem da ova analiza koristi opasnu metodologiju "empirijskog promatranja" i "komparativne analize". Svaka korelacija između demokratskog uspjeha i stvarnog služenja biračima je čisto slučajna i vjerojatno fašistička. Pozdrav)