Umjetna inteligencija može dovesti do kraja svijeta kakvog poznajemo, ali ne na način na koji većina očekuje
Izraz koji ću koristiti u ovom tekstu, VUCA, je skovan iz početnih slova riječi: Volatility, Uncertainty, Complexity, Ambiguity. U prijevodu bi te riječi bile: Promjenjivost, Neizvjesnost, Složenost, Dvosmislenost. Dakle, to je skraćeno VUCA. U ovom tekstu će biti riječi o tome što se događa kada se susretnu, i zajedno upotrijebe dvije skraćenice: VUCA i AI. Uživajte.
Globalno gospodarstvo već je zakoračilo u minsko polje volatilnosti, neizvjesnosti, složenosti i dvosmislenosti (VUCA), kada su carine američkog predsjednika Donalda J. Trumpa, za Dan oslobođenja, odjeknule na međunarodnim tržištima. Ova agresivna eskalacija trgovinskih barijera, uključujući mješavinu iznenadnih povećanja stopa, mjera odmazde i retoričkog držanja na rubu, nije samo pojačala kaos; zapalilo je avet velike ekonomske vatrene oluje.
Oslobođena promjenjivost
U trenutku kada su carine objavljene, tržišta su se protresla. Dionički indeksi su strmoglavo pali, izbrisavši 2,1 trilijuna dolara globalne tržišne kapitalizacije u roku od nekoliko dana. Valutna tržišta su se trzala dok su trgovci pokušavali odrediti cijenu u padu. Lanci opskrbe, koji se još uvijek trzaju od poremećaja iz razdoblja pandemije, suočili su se s novim šokovima. Npr. tvornice u Vijetnamu su pokušavale preusmjeriti isporuke, njemački proizvođači automobila preko noći su preračunali proizvodne troškove, a kineski izvoznici pripremili su se za 145% odmazde na ključnu robu. Carine su djelovale poput udarca malja na ionako klimavu kulu globalne trgovine, pri čemu je svaki udarac pojačavao volatilnost, daleko iznad isplaniranih ciljeva.
Naoružana neizvjesnost
Dok je vladala volatilnost, carinski rat između Sjedinjenih Država i Kine je donio dublju, korozivniju neizvjesnost. Poduzeća navikla na stabilna trgovinska pravila su se sada suočila s klackalicama politike. Izuzeća, koja bi bila dodijeljena jednog dana opozvana su gotovo preko noći, dok se stalna prijetnja širenja carina motala uokola, bez jasnog vremena ili opsega.
Izvršni direktori su odgodili najavljene investicije, bojeći se naglog povećanja troškova. Federalne rezerve, koje se već bore s prekomjernom inflacijom, našle su se zarobljene u situaciji Catch-22: podići stope kako bi ukrotili inflaciju i riskirali recesiju, ili ostati stabilan i gledati kako povjerenje pada. U međuvremenu, najbliži američki saveznici, poput EU i Kanade, uzvratili su preciznim udarima na politički osjetljiv američki izvoz (u rasponu od burbona do motocikala) - ugrozivši 2,6 milijuna američkih radnih mjesta samo jednom političkom odlukom. Brojke potencijalne nezaposlenosti samo su rasle diljem svijeta.
Poruka je bila jasna: nitko nije siguran od padavina.
Spirala složenosti izmiče kontroli
Kako je trgovinski rat eskalirao, globalni ekonomski poredak počeo se lomiti. Države su napustile desetljeća multilateralizma, u korist ad hoc saveza. Kina je ubrzala dogovore s EU i ASEAN-om, te su se počeli udvarati (vrlo bliskim) suparnicima, Japanu i Indiji. S druge strane, SAD se našao izoliran. Tvrtke, očajnički se želeći prilagoditi, počele su planirati suvišne i dodatne opskrbne lance: jedno za tržišta bez carina, a drugo za SAD. Ovo je bila skupa, ali i neučinkovita, zaštita od daljnjih poremećaja. Regulatorni labirinti istodobno su se pojavili preko noći. Pojedinačni auto dijelovi su se odjednom mogli obračunati po nekoliko različitih tarifnih stopa. što je ovisilo o podrijetlu, odredištu i sastavu materijala. Sustav je stenjao pod teretom svoje nevjerojatne složenosti.
Dvosmislenost: strategija ili kamen spoticanja?
Najgore od svega bila je dvosmislenost. Trump je carine zamislio kao "pregovarački alat", navodno zbog oživljavanje američke proizvodnje, ali nije potom uslijedila koherentna industrijska politika. Jesu li to bile privremene mjere, ili se radilo o trajnom odvajanju od Kine? Bi li doista vratili radna mjesta, ili se jednostavno radi o podizanju cijena za potrošače? Mješoviti signali administracije su naveli i njihove najbliže saveznike preispitati američku pouzdanost, dok su protivnici potražili slabosti. Geopolitički, carine su ubrzale i povećale krizu nepovjerenja. Saveznici u NATO-u su posumnjali su u obveze SAD-a; zemlje jugoistočne Azije su se zaštitile od Pekinga; dok je globalni jug istraživao alternative dolaru. Što je dvosmislenost dulje trajala, to se svijet više prilagođavao stvarnosti, u kojoj SAD više nije sidrom globalne ekonomije.
Ono što ove tarife čini posebno opasnima jest njihova uloga VUCA množitelja. One ne stvaraju samo nestabilnost, održavaju je. Neizvjesnost ne jenjava, nego metastazira. Složenost se ne rješava, postaje nova normala. Dvosmislenost nije razjašnjena, ona je naoružana. Rezultat nastao iz svega toga je samopojačavajući ciklus: carine izazivaju odmazdu - to potiče inflaciju - što opterećuje središnje banke - dodatno plaši ulagače - i forsira još više protekcionizma. U međuvremenu, dominacija dolara erodira, opskrbni lanci se rasipaju, poduzeća gube vjeru u dugoročno planiranje.
AI kao pojačivač sile za VUCA
Kada je Washington D.C. uveo prvu rundu carina, tradicionalni ekonomski modeli su predvidjeli poznate poremećaje, u obliku: tržišnih korekcija, prilagodbi opskrbnih lanaca i konačno, ipak na kraju, uspostavljanja ravnoteže. Ono što je ovim modelima promaklo jest bila prisutnost novog zamjenskog znaka: AI sustava koji ne samo da reagiraju na volatilnost, već je mogu i pojačati. Algoritamske platforme za trgovanje i prediktivni logistički alati, koji rade na pretpostavkama kontinuiteta, borili su se kod prilagodbe iznenadnim i kaotičnim promjenama koje uvode trgovinske barijere. U nekim je sektorima to dovelo do neusklađenosti između inventara i potražnje, ne zbog ljudske pogrešne procjene, već zbog modela strojnog učenja, koji nisu bili opremljeni za rukovanje kaskadnim učincima međusektorskog VUCA.
AI zaista ubrzava fragmentaciju globalnog ekonomskog poretka. Kako države budu implementirale konkurentne AI sustave za upravljanje trgovinskim tokovima, mogli bi gledati u pojavu paralelnih digitalnih stvarnosti. Carinska umjetna inteligencija jedne zemlje može klasificirati proizvod kao proizvod bez carina, dok ga sustav druge zemlje pljusne prohibitivnim carinama. Ovo nije samo birokratska zbrka; ovo predstavlja slom zajedničkih okvira koji su desetljećima omogućavali globalnu trgovinu. Prije smo se brinuli o trgovinskim ratovima između nacija; sada bi se trebali zabrinuti o sukobima između strojeva, koji su napravljeni da njima upravljaju. U hipotetskoj budućnosti: trgovinske ratove voditi će suparnički AI sustavi. koji onda vode proxy bitke putem tržišta, logistike i informacija. Osobno, sumnjam kako ovaj planet ima prostora i snage za još jednu krizu, osim ove trenutne, iako mi na pamet pada avet Alberta Einsteina iz 4. svjetskog rata.
Usred tekuće VUCA bujice, mnogi neupućeni birokrati i rukovoditelji su vjerojatno potiho pribjegli "savjetima" umjetne inteligencije, posebno GPT-ovima, kako bi shvatili bezbroj kriza s kojima se suočavaju njihove nacije ili institucije. Gotovo sigurno su temeljem toga donesene mnoge pogrešne odluke i dodijeljeni iznosi za "provjeru budućnosti". Dopustite mi da vam kažem zašto je ovo recept za katastrofu: jedan istaknuti GPT model dao mi je ne jedan - nego pet (5) pogrešnih i potpuno fiktivnih primjera kako je umjetna inteligencija upropastila geoekonomski krajolik nakon 'Dana oslobođenja'. Ovo je zastrašujući dio: samo oni koji su dobro upućeni u složene sustave, globalne rizike i umjetnu inteligenciju, mogu zaista uočiti te nedostatke. Inače, žalosnije, scenariji koje je generirao GPT model su općenito bili točniji od većine stručnjaka u udarnom terminu.
Zašto je GPT model napravio ove greške? Uvjeren sam kako se umjetna inteligencija potajno koristi za izdvajanje lakovjernih od nezamjenjivih, možda kao priprema za svijet nakon VUCA. Ali, kada bi bilo samo to, onda je to relativno optimistična teorija!
Očekuje nas masovna nezaposlenost?
AI i VUCA brzo konvergiraju, samo zato da bi stvorili preduvjete za najgoru krizu nezaposlenosti od industrijske revolucije. Tada je Zapad mogao pribjeći novim tržištima u obliku kolonija. Ovaj put, međutim, više nema novih teritorija za koloniziranje, nego ostaje samo nastavak kanibalizacije samih društava. Ubrzavanje spirale globalne nejednakosti bogatstva nije anomalija; to je najjasniji simptom ove internalizirane eksploatacije.
Svijet neće pogoditi gubitak radnih mjesta samo u određenim sektorima. Ne. Ovdje se radi o istovremenom slomu više stabilizacijskih mehanizama, koji su kroz povijest apsorbirali ekonomske šokove.
Ruski ministar digitalnog razvoja Maksut Shadaev nedavno je ustvrdio kako bi se polovina državne službe njegove nacije mogla zamijeniti umjetnom inteligencijom. Shadaev je međutim primijetio kako se određena zanimanja, poput liječnika i učitelja, ne mogu zamijeniti. Bill Gates o tome misli drugačije. Predviđa kako će umjetna inteligencija brzo zamijeniti ljude u gotovo svim profesionalnim sferama, uključujući podučavanje i medicinu. Jednom se potpuno slažem s Gatesom.
Dakle, što ćemo s "viškom ljudi"? Uvesti sustav racioniranja, posredovan CBDC-om, kao privremenu mjeru?
Kulminacija sistemske globalne korupcije
Močvara VUCA-AI, koja se danas nezaustavljivo razvija, posljedica je desetljeća ukorijenjenih sustava pokroviteljstva ili lobiranja, koji su usavršeni na Zapadu i potom izvezeni u Treći svijet. Bili su to intrinzično korumpirani sustavi, koji su nagrađivali popustljivu prosječnost, umjesto kritičke misli. Zaobilazeći istinske mislioce, te su strukture izgubile svaku stvarnu priliku za stvaranje uravnoteženog i inteligentnog odgovora na koliziju između VUCA dinamike i umjetne inteligencije.
"Na kraju nam ostaje svijet koji su dizajnirali klaunovi i nadzirali majmuni", kako je nedavno rekao razočarani pilot Boeinga. Mnogi stručnjaci i kreatori politike Trećeg svijeta, koji su i sami proizvodi Zapadne neokolonijalne mašinerije, sada zagovaraju sveobuhvatno okretanje prema bloku BRICS. Ponašaju se poput dvorjana u globalističkom bordelu, koji iznenada i očajnički trebaju novu klijentelu. Ove iste elite sada osuđuju same te "nejednakosti", koje su ih nekoć uzdigle na njihova lako osvojena radna mjesta, sve nauštrb građana za koje tvrde kako ih predstavljaju.
Još 1970. godine je nobelovac Albert Szent-Györgyi upozorio na buduće posljedice zbog “užasne vrste idiota koji upravljaju svijetom”. Szent-Györgyi, koji je dobio Nobelovu nagradu za medicinu (1937.), zbog otkrića vitamina C, međutim, nadao se kako će mladost u budućnosti spasiti čovječanstvo od gerontokracije koja ne može "asimilirati nove ideje".
Nije on tada znao kako je ista gerontokracija već skovala plan za stvaranje nove vrste "mladih globalnih vođa", čak i djece, koji su bili još više nesavjesniji i popustljiviji od svojih prethodnika. To je možda bio pravi raison d’etre iza Svjetskog ekonomskog foruma. Osobno ne mogu naći drugo opravdanje za osnivanje ove ustanove.
Na kraju, pojedinci sa stvarnim idejama, i mladi i stari, uvelike su napustili sustav koji više ne nagrađuje postignuća, nego samo usklađenost. Njihova se stajališta i ideje više ne pojavljuju po tražilicama, jer je Big Tech iskoristio razne mogućnosti i izgovore kako bi zasjenio njihova stajališta.
No, može se dogoditi da će telefoni ovih pojedinaca ponovno zazvoniti, kako bi pomogli u potrazi za “rješenjima”.
Samo, bojim se, tada će biti daleko prekasno!
Hvala na čitanju.
BY: Mathew Maavak; 08.
Add comment
Comments