Paranoja u britanskim redovima

Dana 26. svibnja 2025. godine je centar Liverpoola bio preplavljen ushićenim nogometnim navijačima Liverpoola, koji su slavili svoju posljednju pobjedu u prvenstvu - kada se u njih zaletio automobil. Ozljeđeno je 75 ljudi, od kojih je 55 trebalo bolničko liječenje. Srećom, nije bilo smrtnih slučajeva, ali način na koji su institucije reagirale pokazuje kroničnu razinu nepovjerenja između vlasti i naroda u Ujedinjenom Kraljevstvu. Po drugi put u godinu dana (jer se prvi bijes razmahao u Southportu), nacionalna pozornost je pala na glavu policije Merseysidea, tijekom nečega što se činilo kao vrhunac još jedne vatrene oluje koja se kreće rasplamsati. 

Jedan od pogoršavajućih čimbenika, tijekom afere Southport, bilo je to što se javnosti činilo kako vlasti namjerno skrivaju identitet ubojice. Javnost je potvrdila sumnje da je ubojica stranog podrijetla, možda musliman, ali je pripadao skupini klijenata britanske države. Stoga, strategija koju je primijenila policija Merseysidea je postala faktorom pogoršanja, a ne olakšanja. 

Uzmimo si trenutak i stavimo se u kožu vlasti kada su počele pristizati vijesti da se automobil zabio na ulici prepunoj nogometnih navijača. Činjenica jest - takav ‘’incident’’ je kodiran u glavama gotovo svih ljudi kao ‘’islamski terorizam’’, iako realno, ovakva su djela daleko češća u zemlji kao što je Njemačka, nego u Britaniji. Štoviše, institucije jako dobro znaju da je takav događaj kodiran u svijesti javnosti, kao onaj koji je često ukorijenjen u islamskom ekstremizmu.

Na nekoliko trenutaka, ljudi unutar državnih institucija nisu ni sami znali tko ili što je odgovoran za barbarske slike, koje su objavljene: pregaženih ljudi koji su katapultirani preko vjetrobranskog stakla, vriske i paniku koja se trenutno prelijevala na društvene mreže. Kako se pokazalo, i na olakšanje svih na vlasti, vozač je bio 53-godišnji bijelac. Netko je negdje nazvao i za nekoliko minuta se u policijskim i medijskim izjavama moglo čuti: ‘’bijeli čovjek’’.

Ovdje nije teško pregledati cijelu predstavu. Policija Merseysidea je očito bila prestravljena mogućim suočavanjem s "Još jednim Southportom", što znači masovnim nemirima i prosvjedima. Naslovi i izjave s rasnim opisom uhićenog vozača poslužili su svrsi, te je prebačena mokra deka preko vatre, prije nego što je stigla do kanistera koji curi. Međutim, ovo je i prešutno priznanje vlasti kako su jako svjesni rascjepkanog mentaliteta: "Mi protiv njih!", koji je svojstven multikulturalizmu. Također, poslužilo je i tome da se naglasi koliko se često etnička pripadnost kriminalca ne objavljuje u javnosti, čime pojačava trop dvoslojne pravde.

Usvajanje ovakve strategije u odnosima s javnošću, ''Hvala Kristu da je bijelac!'', nakon užasnog zločina, nosi dugoročne posljedice zbog kratkoročnog dobitka. Slijedeći put kada se vlasti budu prisiljene baviti se zločinom ili događajem, gdje bude  masovnih žrtava (a biće slijedeći put!), domoroci će zaključiti - samo na temelju opisa ili nedostatka opisa - pozadinu počinitelja. Ako se odmah objavi opis počinitelja, tada se potvrđuju pristranosti domorodaca, ali Vladi se i dalje ne vjeruje da je riješila  problem. Ako su informacije uskraćene, onda su optužbe o dvoslojnoj pravdi potvrđene.

Bivši savjetnik Borisa Johnsona, politički strateg i pomalo nevaljali insajder, Dominic Cummings, pisao je ovaj tjedan o katastrofalnom odnosu između britanskih domorodaca i njihove vlade.

https://dominiccummings.substack.com/p/people-ideas-machines-xii-theories

Prema Cummingsu:

"Dio razloga za nekoherentnu primjenu sile protiv bijelih pobunjenika prošle godine, od strane režima, koji je u stanju duboke predaje protiv marševa za holokaust, bandi silovanja i kriminalaca općenito, jest mješavina: a) estetske odbojnosti u SW1 prema bijelom sjeveru koji glasa za Brexit; b) nekoherentnog terora u Whitehallu od strane široko rasprostranjene bjelačko-engleske mafije koja se pretvara u politiku i privlači talentirane političke poduzetnike. 

...Paralelno su započeli propagandne operacije sa starim medijima, kako bi proširili meme da je naša "stvarna opasnost 'krajnja desnica'" (šifra za 'bijelce'). Kako su torijevci i laburisti nastavili svojom poremećenom putanjom, izazvali su upravo one reakcije kojih su se najviše i bojali, uključujući sve širi mem da je naš režim sam postao naš neprijatelj, kao i rastuću politizaciju bijelog engleskog nacionalizma."

Cummings slika zabavnu, iako depresivnu, sliku karijerističkih državnih službenika, birokrata i političkih pristalica koji se stiskaju u svom londonskom uporištu, zauvijek sumnjičavi, sve paranoičniji u pogledu aktivnosti domorodaca širom zemlje, posebno na sjeveru. U njihovim očima, Britanija nije politički korektna država nadzora, već leglo spletkarskih reakcionara i rasističkih mreža koje stalno kuju urote protiv Centra, vjerojatno iz uporišta u Yorkshireu ili negdje na sjeveroistoku. Sjever je, prema njima, uznemiren još jednom najnovijom DEI policijskom službenicom, koja je uvezena od strane grupe klijenata i menadžerima ljudskih resursa, koji zamjenjuju Normane.

Cummings nastavlja:

"Ove duboke državne rasprave o sve većoj perspektivi nasilja, poput rasprava u fokusnim grupama u 'građanskom ratu', prodrle su do nekoliko zastupnika ili hakera. A evolucija kabineta posljednjih godina isključila je ministre, lopove i premijera iz gotovo svake vidljivosti unutar NSS-a, Tajništva za nacionalnu sigurnost CO-a...koje je preuzelo moć od ostatka sigurnosno-obavještajnog sustava i upravlja propadajućim carstvom unutar propadajućeg carstva."

Prikaz britanske duboke države kao disfunkcionalnog entiteta samog po sebi, podsjeća na Suellu Braverman koja se žalila kako joj je bilo doslovce nemoguće donijeti političku odluku, koja bi na neki način stabilizirala neprestani tok imigranata koji ulaze u zemlju. Točnije: mi nemamo vladu, nego umjesto toga imamo neodgovorna siva odijela, koja su zemlju destruktivnim kursom dovela do katastrofe, ali se istodobno plašime sila koje je ta destrukcija oslobodila.