Konsolidacija banaka

Nakon sklopljenog braka u rujnu 2000. godine, iz kojeg je stvoren JP Morgan Chase, bilo je samo posljednje spajanje u frenetičnoj konsolidaciji banaka, koja se događala tijekom 1990-ih godina.

Maniju spajanja je potaknula je masovna deregulacija bankarske industrije, uključujući ukidanje Glass-Steagallovog zakona iz 1933. godine, koji je donesen nakon Velike depresije, kako bi se obuzdali bankarski monopoli koji su i uzrokovali krah burze,  1929. godine i ubrzali depresiju.

U srpnju 1929. godine je Goldman Sachs pokrenuo dva investicijska trusta: Shenandoah i Blue Ridge. Tijekom kolovoza i rujna te godine su izreklamirali ove trustove prema javnosti. Prodali su dionice vrijedne stotine milijuna dolara putem Goldman Sachs Trading Corporation, po cijeni od 104 dolara po dionici. Insajderi Goldman Sachsa su se spašavali bijegom sa burze. Do jeseni 1934. godine su dionice trusta pale na vrijednost od 1,75 dolara, svaka. Jedan od direktora Shenandoaha, kao i Blue Ridgea je bio odvjetnik iz Sullivan & Cromwella - John Foster Dulles. John Merrill, osnivač Merrill Lyncha, izašao je s burze 1928. godine, kao i insajderi iz Lehman Brothersa. Predsjednik uprave Chase Manhattana, Alfred Wiggin, podigao je razinu svojih "slutnji" na višu razinu, osnovavši Shermar Corporation 1929. godine - kako bi prodao dionice vlastite tvrtke, u kratkoročnoj trgovini. Nakon sloma Burze, 1929. godine, predsjednik Citibanka, Charles Mitchell, bio je uhapšen i zatvoren zbog utaje poreza. 

U veljači 1995. godine je predsjednik Bill Clinton najavio planove za brisanje i Glass-Steagallovog zakona i Zakona o bankarskim holding tvrtkama iz 1956. godine, koji je bankama zabranjivao vlasništvo nad osiguravajućim društvima i drugim financijskim subjektima. Tog dana, stari trgovac opijumom i robljem, Barings, je bankrotirao nakon što je jedan od njegovih singapurskih trgovaca, Nicholas Gleason, uhvaćen na krivoj strani u trgovanju derivativnim valutama, vrijedno milijarde dolara. 

Upozorenje je prošlo nezapaženo. Godine 1991. su američki porezni obveznici, kojima je već naplaćeno preko 500 milijardi dolara za pljačku S&L-a, morali dodatno platiti 70 milijardi dolara za spašavanje FDIC-a. Nakon toga su platili račun i za tajno dvogodišnje spašavanje Citibanka, koji je bio blizu kolapsa, nakon što je latinoamerička dužnička kriza pogodila države. Nakon što su njihove račune platili američki porezni obveznici, deregulacija banaka je bila gotova stvar - postavljena je pozornica za cijeli niz spajanja banaka, kakvu nikada dotada svijet nije vidio. Reaganov podtajnik za financije, George Gould, jednom je izjavio kako je američkom gospodarstvu potrebna koncentracija bankarstva, maksimalno pet do deset divovskih banaka. Gouldova vizija noćne more uskoro će se i ostvariti.

Godine 1992. je Bank of America kupila je svog najvećeg konkurenta na zapadnoj obali, Security Pacific, a zatim je jako jeftino progutala opljačkanu Continental Bank of Illinois. Bank of America je kasnije preuzela 34% udjela u Black Rocku (Barclays posjeduje 20% Black Rocka) i 11% udjela u China Construction Bank, što ju je učinilo drugom najvećom bankarskom holding tvrtkom u zemlji, s imovinom od 214 milijardi dolara. Citibank je kontrolirao 249 milijardi dolara. 

Godinu dana kasnije, Chemical Bank je progutala Texas Commerce, te je postala treća najveća bankarska holding tvrtka sa 170 milijardi dolara imovine. Chemical Bank se već prije spojila s Manufacturers Hanover Trustom, 1990. godine. North Carolina National Bank i C&S Sovran spojili su se u Nation's Bank, tada četvrtu najveću američku bankarsku holding kompaniju, sa 169 milijardi dolara imovine. Fleet Norstar je kupio Bank of New England, dok je Norwest kupio United Banks of Colorado.

Tijekom tog razdoblja su profiti američkih banaka narasli, toliko da bi srušili sve rekorde, sa svakim novim tromjesečjem. Godina 1995. je oborila sve prethodne rekorde u spajanjima banaka. Te je godine sklopljeno ugovora, ukupne vrijednosti 389 milijardi dolara. Pet velikih investicijskih banaka, koje su upravo zaradile hrpe novca usmjeravanjem pregovora o dugu po  Latinskoj Americi, sada su zaradile veliku sumu tijekom manije spajanja banaka i industrija, 1980-ih i 1990-ih godina.

Prema Standard & Poor'su: pet najvećih investicijskih banaka bile su Merrill Lynch, Goldman Sachs, Morgan Stanley Dean Witter, Salomon Smith Barney i Lehman Brothers. Jedan od dogovora, koji je propao 1995. godine, bio je predloženo spajanje najveće londonske investicijske banke, SG Warburg, sa Morgan Stanley Dean Witter. Warburg je umjesto toga odabrao Union Bank of Switzerland kao svog udvarača, stvarajući UBS Warburg, kao šestu silu u investicijskom bankarstvu.

Nakon ludila, nahranjene i razuzdane, 1995. godine, velike banke su se iz poznatih zapadnih monetarnih centara agresivno preselile na Bliski istok - uspostavljajući svoje najnovije operacije u Tel Avivu, Bejrutu i Bahreinu (gdje je američka 5. flota smjestila svoje zapovjedništvo). Privatizacije banaka po Egiptu, Maroku, Tunisu i Izraelu, otvorile su vrata stvaranju mega-banaka u tim zemljama. Chase i Citibank posuđivali su novac Royal Dutch/Shellu i Saudi Petrochemicalu; dok je JP Morgan savjetovao konzorcij Qatargas, predvođen Exxon Mobilom. 

Globalna industrija osiguranja je također upala u veliku maniju spajanja. Do 1995. godine: Traveler's Group je kupio Aetnu, Berkshire Hathaway, Warrena Buffetta, je progutao Geico; Zurich Insurance je progutao Kemper Corporation; CNA Financial je kupio Continental Companies; General RE Corporation je zagrizla u Colonia Konzern AG .

Krajem 1998. godine se bankarski kolos Citibank spojio s Travelers Groupom i postao Citigroup. Tako je stvoren financijski div,  vrijedan 700 milijardi dolara, i koji se mogao pohvaliti sa 163 000 zaposlenika u preko 100 zemalja. Uključivao je, između ostalih: tvrtke Salomon Smith Barney (zajedničko ulaganje s Morgan Stanleyjem), Commercial Credit, Primerica Financial Services, Shearson Lehman, Barclays America, Aetna i Security Pacific Financial. 

Iste godine Bankers Trust i američku investicijsku banku, Alex Brown, preuzela je Deutsche Bank, koja je desetljeće prije, 1989. godine, kupila Morgan Grenfell iz Londona. Ovom kupnjom je Deutsche Bank postala najveća svjetska banka, s imovinom od nevjerojatnih 882 milijarde dolara. U siječnju 2002. godine su japanski titani Mitsubishi i Sumitomo udružili svoje poslovanje,  kako bi stvorili Mitsubishi Sumitomo Bank, a koja je s imovinom od 905 milijardi dolara nadmašila čak i Deutsche Bank. Do 2004. godine je HSBC postao druga najveća banka na svijetu.

Noćna mora Georgea Goulda je dosegla svoju ružnu i najnižu točku, taman na vrijeme za novo tisućljeće, kada je Chase Manhattan progutao Chemical Bank. Bechtelov bankar, Wells Fargo, kupio je Norwest Bank; dok je Bank of America apsorbirala Nations Bank. Prekretnica se dogodila kada je ponovno ujedinjena House of Morgan objavila kako će se spojiti s Rockefeller Chase Manhattan/Chemical Bank/Manufacturs Hanover strojem.

Četiri divovske banke pojavile su se kako bi zavladale američkim financijskim svijetom. JP Morgan Chase i Citigroup bili su kraljevi kapitala na istočnoj obali. Zajedno kontroliraju 52,86% njujorške Federalne rezervne banke. Bank of America i Wells Fargo vladali su zapadnom obalom. Tijekom bankarske krize, 2008. godine, ove su tvrtke postale još i veće, preuzimajući imovinu u problemima za sitnu lovu. Barclays je preuzeo Lehman Brothers. JP Morgan Chase je dobio Washington Mutual i Bear Stearns. Bank of America je dobila Merrill Lynch i Countrywide. Wells Fargo je progutao petu najveću banku u zemlji, Wachoviu.

Iste banke, koje su desetljećima galopirale za svoja Četiri jahača kroz naftna polja Perzijskog zaljeva - sada su postale moćnije, nego što je itko ikada bio u povijesti. Postale su Četiri bankarska jahača.

Hvala na čitanju.

BY: Dean Henderson; 19.05.2025.